Bog Miroslav Mandić Bog

    Ti
    si

    406252

    pupoljak

    BOG MI JE NA VRATU

    91. dan
    1. april 2005.

    2404-2436

    blaženstva

     

    2404.

    Danas ću na vratu

     

    2.

    istetovirati reč

     

    3.

    Bog.

     

    4.

    Prvi put sam se tetovirao u četrnaestoj, petnaestoj godini. Godinu,

    dve pre toga sam prvi put onanisao, kao Onan, jedan od braće moje. Bilo

    je u tetoviranju hrabrosti, tajnovitosti, odrastanja, inicijacije, prekršaja, straha

    od majke, ponosa jer ću ličiti na mangupe iz ulice. Poštujem tog dečaka.

     

    5.

    Krenuo sam na tetoviranje u Beograd, stopom. Pozdravljam Obrada Mandića, strica,

    u mladosti mog drugog oca. Voleo bih da moja današnja tetovaža obraduje Obrada.

     

    6.

    Ruža će se pretvoriti u Boga.

     

    7.

    Sva sestrinstva i bratstva ovog sveta će se pretvoriti u jedan jedini odnos, Bog i ja.

     

    8.

    Bog i ja, ljubav za Sve.

     

    9.

    Bog i ja, sveta zemlja svih zajednica.

     

    10.

    Bog na mom vratu je Ljubav za Tebe.

     

    11.

    Bog na mom vratu je Bog je uvek Tvoj i kada ga ima i kada

    ga nema; i kada u njega veruješ i kada u njega ne veruješ; i kada

    je Bog bogovi i kada je Bog bilo koje drugo ime. Bog je Tvoj Bog.

     

    12.

    Bog na mom vratu je Sve što je postojalo i sve što nije

    postojalo. Sve što postoji i sve što ne postoji. Sve što će

    postojati i sve što neće postojati. Sve. I ovo hodanje na vetru.

     

    13.

    Bog na mom vratu je Zračenje zdravlja i ljubavi za Sve i svakog.

     

     14.

    Bog na mom vratu je Neprestano stvaranje lepote u knjizi koju pišem.

                                                                        

    15.

    Bog na mom vratu je Miroslav Mandić.

     

    16.

    Bog na mom vratu je Bog Bogu mio.

     

    17.

    Čekam, stopiram. Biseri su na dnu.

     

    18.

    Stopiram, čekam ime prve osobe koja će mi stati u Miroslavu Mandiću.

     

    19.

    Milenko Pešić iz Kovilja me dovezao do Kovilja.

    Ponovo sam na putu. Volim da sam na putu, jer volim put.

     

    20.

    Milenko Pešić mi je pričao o konjima Konj se

    ponaša isto kao i čovek, samo što ne zna da govori.

     

    21.

    Sedim u radnji Ego i Ronin i čekam da majstor Nenad Kostić napravi

    preslikač reči Bog po kome će me tetovirati. Nenad je tridesettrogodišnji umetnik

    koga znam od njegove devetnaeste. Pet godina već tetovira. Njegovoj ćerki Arti je

    sada osma i po. Etela Merk, Artina majka, živi na salašu kod Bačke Topole.

     

    22.

    Krećemo – kaže Nenad. Da Božiš – kaže mi telefonom Branka Zgonjanin.

     

    23.

    18:30h. U autobusu sam. Dete. Na vratu mi je žutom bojom

    istetovirana reč Bog koju sam ispisao tako da liči na ružu.

     

    24.

    Četrnaestogodišnjak u meni je ponosan na

    pedesetšestogodišnjaka koji se danas istetovirao na vratu.

     

    25.

    Kad lišće prolista, lista silovito.

     

    26.

    Vraćam se sa pedesetog rođendana Čede Drče. Malo mi je hladno,

    umoran sam, radostan zbog tetovaže. Volim što volim Boga.

     

    27.

    Potrošio sam se. Lepo je potrošiti se.

     

    28.

    Kada dođem u stan prijaće mi toplota. Sešću za sto,

    upaliti mirisni štapić i sačekaću još malo lepog da se prikupi.

     

    29.

    Žudeći za snom, život proslavljam.

     

    30.

    Miris me opija, Tom Vejts dobija. Izdrži još malecno.

     

    31.

    Gde si crvendaću? Gde ste laste?

     

    32.

    Odoh k snu.

     

    33.

    Jutro da dočekam.

     

     

      

    HEJ, TII KOJE JESI!

    92. dan
    2. april 2005.

    2437-2469

    blaženstva

     

    2437.

    Vidim se kako se ispisujem u ovoj rečenici.

     

    2.

    Vidim čoveka dok zamahuje rukama, tegleći gornji deo tela.

     

    3.

    Vidim da život živi u ljudima, kao u drveću ili ciglama.

     

    4.

    Živi živote

     

    5.

    uživaj u samom sebi

     

    6.

    živote!

     

    7.

    Dok sam mazao tetovažu Ja sam ti si ja na ruci, koju mi je juče

    malo doradio Nenad Kostić, dokoni taksista me je pitao za brojanice na ruci  

    Da li ti je to za zdravlje? Ne, zbog Boga. Kojeg Boga? Jednog Boga. Kojeg,

    jer ima ih trojica, jedan u Rimu, jedan u Moskvi i jedan kod Arapa? – rekao je.

     

    8.

    Trideset devojaka i mladića rade kapuero na ulici. Nosi ih to. Mili bili!

     

    9.

    Sedoh za sto, ali mi je nešto zima, u sedam uveče. Nazdravio sam

    Bogu i zdravlju i ispih dva gutljaja vina. Mirisni štapić sam upalio, Tom

    Vejtsa pustio. Trebalo bi da pišem nastavak pisma kraljici Elizabeti.

     

    10.

    Jučerašnji dan me je izmorio, otišla mi je sva snaga na jednu

    reč na vratu. Da li ću uspeti da uradim svoj kapuero danas?

     

    11.

    Sada kada sam slab treba da izdržim. Delovi pisma koje pišem kraljici

    Elizabeti su samo beleške za pisanje pisma koje ću dovršiti van Miroslava Mandića.

     

    12.

    Draga moja kraljice Elizabeta, kažem moja, jer svoju kraljicu

    nemam, a Vi ste Kraljica od moje treće godine, rođeni ste iste godine kada

    i Katica, moja majka po krvi. Vi ste kraljica već pedeset tri godine, želim

    Vam da budete kraljica svih kraljeva, sa najdužim stažom u istoriji vladanja.

     

    13.

    Živimo u vremenu rekorda, a kada god se živi u vremenu

    i rekord živi, i zato budite rekorderka kao Vilma Rudolf (Wilma

    Rudolph), prva rekorderka u mom životu, ili kao Rabija (Rābi’a

    Al Adawiyya), divna mističarka, koju u Londonu čita Dada Felja.

     

      14.

    Geteovo iskustvo, koje sam mislio da ću naći u zbirci svojih

    citata iz Istorije estetike, a koje je toliko važno da ga nisam

    pronašao, govori o tome da je lepota posledica promenjivosti.

                                                                        

    15.

    Crveni tepih prostirem pred Tvoje noge koje su same jer mi ne dolaze.

     

    16.

    Dok sam sipao treću čašu vina i menjao mirisne štapiće, mislio sam o Osnivanju

    Pokreta samih (Iz Rečnika Miroslava Mandića) koji se sami oslobađaju od svojih samoća.

     

    17.

    Osećam Tvoje naručje kao spasonosnu čeljust.

     

    18.

    Da li sam ikada napisao reč utažiti?

     

    19.

    Sve više osećam potrebu za dubinom jezika. Drevnim jezicima.

    Potrebu za jednim jedinim jezikom. Za svetinjom jednog jedinog

    jezika. Maternjeg. Jezika svih ljudi. Jezika kojim govorim pedeset

    šest godina i koji mi u ovom trenu daje sve, jer to je jezikovo, da daje sve.

     

    20.

    Jezik je sloboda. Jezik je mucanje. Reč pre reči.

    Još neizgovorena. Reč pupoljak. Bog na mom vratu.

     

    21.

    Sloboda ljubljenja. Ljubim. Neću u knjizi više, ove subote, pisati

    mojoj Kraljici. Želeo bih da do kraja, do broja 33, samo ljubim.

    Kraljici je rođendan 21. aprila. 4. juna će i Kaja, moja majka

    po krvi, imati sedamdeset deveti rođendan. Dve moje kraljice.

     

    22.

    Četvrtog juna ću zamoliti kraljicu Elizabetu da poljubi za rođendan

    Kaju koja je na nebesima, ne znam gde, ali kraljičin poljubac to zna. Kaja će

    tada vaskrsnuti kao devojčica, jer će joj se ostvariti snovi da je poljubi Kraljica

    i to kao najbolja drugarica. (Nisam je zamolio – dopisao sam 19. juna 2005)

     

    23.

    Sledećih šezdeset devet dana ću pisati Kraljici da bih Kraljicu

    obradovao i da bi Kraljica videla kralja pisanja. (Nisam pisao sledećih

    šezdeset devet dana, promenio sam plan – dopisao sam 19. juna 2005)

     

    24.

    Kralju pisanja, da li je to odugovlačenje ili strpljivost? – kaže mi...

     

    25.

    Pustimo se, Miroslave Mandiću – kažu mi dva preostala gutljaja vina.

     

    26.

    Usporeni korak stvara produženi korak.

     

    27.

    Moje reči su Tvoj miris.

     

    28.

    Put je večno živ, kao i svaki miris.

     

    29.

    Stvaram Te. Novu umetnost stvaram.

     

    30.

    Rukom milujem svačiju dušu.

     

    31.

    Svačijom dušom letim.

     

    32.

    Ovaj jezik je srpski. Verujem u njega. I kada bude

    jedini na svetu. I ako izumre. Jer ljubav u njemu ne umire.

     

    33.

    Ljubav u jeziku vlaži grlo Božje.

     

     

    KRHKI PONEDELJAK

    94. dan
    4. april 2005.

    2470-2502

    blaženstva

     

    2470.

    Miroslav Mandić piše Miroslava Mandića koji stvara Miroslava Mandića.

     

    2.

    Miroslav Mandić je ruka ove devojke koja se pomilovala po boku

     

    3.

    da bi ušla u Miroslava Mandića i

     

    4.

    da bi Miroslav Mandić još više bio Miroslav Mandić.

     

    5.

    Pisati o sebi znači sebe podneti.

     

    6.

    Samleo sam limun i pomešao ga sa medom, kao što je

    radio otac u najranijem detinjstvu. Da li će mi to dati malo

    snage? Već treći dan osećam neka podrhtavanja, kao

    da mi nervi slabe. Uvek me fizičke tegobe uznemire...

     

    7.

    14:00h. Spava mi se, treba mi snage i topline. I pičke i ramena.

     

    8.

    Zastao sam i gledam snagu naraslog Dunava. Dunave, nosi me!

     

    9.

    Držim se za maleno da me sačuva.

     

    10.

    Maleno, hvala Tii. Otpustio sam se od Tebe, da bi

    neko drugi mogao da se uhvati za Tebe i da se spasi.

     

    11.

    Dišem.

     

    12.

    Dišem i to je dovoljno. I za mene, i za Miroslava Mandića, i za Miroslava Mandića.

     

    13.

    Kratkim koracima se izdižem na pete i osetim besciljnost me oporavlja.

     

    14.

    Pomislim na ptičice, kada se zateknu na jakom vetru.

     

    15.

    Ostavljam Te na sred Dunava. Samo plivaj. To sada već znaš.

     

    16.

    Mislim na ptice kad prvi put polete iz gnezda.

     

    17.

    Dajem Tii ime Krhki Ponedeljak, današnji ponedeljku.

     

    18.

    Samo da ne načinim nikakav višak!

     

    19.

    Samo najpotrebnijim odmicati.

     

    20.

    33 koraka na prstima, za mozak.

    33 koraka na petama, za srce.

    33 kratkih usporenih koraka, za kičmu.

    33 teško opisivih koraka, za prostatu.

     

    21.

    Da dobijem snage, polako se uspinjem stepenicama.

     

    22.

    Crni čovek nije. Ništa više od Belog čoveka – Franc Fenon (Frantz Fenon).

     

    23.

    Noć nije. Ništa više od dana.

    Dan nije. Ništa više od noći.

    Žena nije. Ništa više od muškarca.

    Muškarac nije. Ništa više od žene.

     

    24.

    Fenonovu rečenicu, koju je on napisao kada je meni bilo osamnaest,

    pročitao sam pre jedan sat. Uzbudila me je. Za Franca Fenona nisam

    znao, osim da je psihoanalitičar i da je njegova ova sjajna rečenica

    O, telo moje, napravi od mene čoveka koji postavlja pitanja.

     

    25.

    Zvižduće čovek na biciklu, a meni je sve zamirisalo na more.

     

    26.

    Popodne sam susreo i reč nemicanje, i ona me je uzbudila.

     

    27.

    Odmicanje nemicanjem.

     

    28.

    Pola deset je uveče. Nemoćan sam. Boli me na više mesta u telu.

     

    29.

    Bolovi, prođite!

     

    30.

    France Fenone, da li si živ?

     

    31.

    Živ si, France Fenone!

     

    32.

    Večno maleno, ljubim Te.

     

    33.

    Klizi dan ka ponoći.

     

     

      

    PLEŠEM ZA DVA DEČAKA

    95. dan
    5. april 2005.

    2503-2535

    blaženstva

     

    2503.

    Samo da započnem.

     

    2.

    I danas sam slab.

     

    3.

    I danas ću se malenim zapisima pomagati.

     

    4.

    Uzeću Bibliju da vidim kako je Josif danas.

     

    5.

    Kičmo moja, osokoli se!

     

    6.

    Rezana lopta je udarac u fudbalu, kojim se lopta

    udari tako da pođe napred i onda se vrati unazad.

     

    7.

    Danas bi trebalo da pišem rezanim loptama.

     

    8.

    Tragom dodira.

     

    9.

    Dajem Tii se – daj mi se.

     

    10.

    Daj se.

     

    11.

    Da.

     

    12.

    Seo sam na klupu da malo gledam izliveni Dunav.

     

    13.

    U prvom planu je zemljana staza sa jednom bubicom. U drugom

    zatravljena kosina nasipa. I onda izliveni Dunav sa drevnom prljavštinom

    na površini. U trećem planu poplavljeno drveće koje se sve više zeleni,

    mladim, sitnim lišćem. U četvrtom planu se nazire kroz drveće vodeni tok

    koji se neprestano kreće. U petom planu je masa zvukova sa druge obale.

    U šestom planu je, kad malo podignem glavu, plavo nebo bez oblaka.

     

    14.

    Ustao sam sa klupe, pridružujem se toku Dunava.

     

    15.

    Pisanjem stvaram delo ljubavi.

     

    16.

    Zapada sunce. Izdužena senka na zemlji baca me ka noći.

     

    17.

    Zapadajuća svetlost svetli blagom nadraženošću.

     

    18.

    Kupio sam lek upsarin. Da li ću se izboriti sa virusom

    koji me napada? Spominjem pesmu Vilijam Karlos Vilijamsa

    Moje cipele dok se

    naginjem

    štrče na

    pljosnatom kamenom cveću

    pod mojim nogama.

     

    19.

    Umanjenjem stvaram Umetnost 33.

     

    20.

    Umetnost 33 je svakodnevno umiranje i vaskrsnuće.

     

    21.

    I lako je i teško je pisati Miroslava Mandića. Lako je, jer me vodi neumrlost

    ove knjige. Teško je, jer ne znam kako da je stvorim svakoga dana.

     

    22.

    Piši, Miroslave Mandiću, i prezri svoju nesposobnost, baš kao što

    je i Jovan Lestvičnik počeo da piše svoju Rajsku Lestvicu, koju ću pročitati

    u ritmu od trideset dana, koliko ova knjiga ima stepenika u uspinjanju ka Bogu.

     

    23.

    Prva pouka Jovana Lestvičnika, O odricanju od svetskog života!

    Odricanje od svetskog života je uvek odricanje za život sam. To je

    taj podvig u radosti življenja. A divni Jovan Lestvičnik kaže krenimo

    ne plašeći se, niko ne sme da se suprotstavi onome koji se svojski

    bori... Bog odvažnu dušu odmah uvodi u bitku jer želi da je proslavi.

     

    24.

    Za stolom, sa kapuljačom na glavi, osećam blagost

    prema svima koji u manastirima čuvaju ovaj svet.

     

    25.

    Sa kapuljačom na glavi, čuvam sve igre

    ovog sveta da u svoj svojoj snazi budu i blage.

     

    26.

    Sa kapuljačom na glavi, sećam se slika smirenja koje su me čuvale u mladosti.

     

    27.

    Sa kapuljačom na glavi, grejem srca svih devojčica i dečaka.

     

    28.

    Sa kapuljačom na glavi, proslavljam pisanje samo. Boga koji uživa u pisanju.

     

    29.

    Sa kapuljačom na glavi prestajem da pišem sa kapuljačom na glavi.

     

    30.

    Filozofija pokušava da se bavi pitanjima koja se

     zaista ne pojavljuju – volim Te, Ludviže Vitgenštajnu.

     

    31.

    Vidim noge koje hodaju krivudavim šumskim putem.

     

    32.

    Vidim peskovite dine koje su mirne, sve dok ih novi vetar ne ponese.

     

    33.

    Vidim sebe kako pišem za stolom o bleštavo belom snegu visoko u planinama.

     

     

      

    JUTARNJA

    96. dan
    6. april 2005.

    2536-2568

    blaženstva

     

    2536.

    Svetlost je mlada. Raste. Diže se. Sija isijavanjem.

     

    2.

    Druga pouka Jovana Lestvičnika, O nepristrašću to jest netugovanju

    za svetom. Saosećajni Jovan poučava da niko neće ući u nebo ako se ne

    odrekne prvim, drugim i trećim odricanjem. Prvo, od svih stvari, ljudi, roditelja.

    Drugo, od svoje volje. Treće od uobraženosti koja prati poslušnost. I na

    kraju, kao da mu duša peva, Jovan piše U luci se može naći spasenje, ali i

    propast. To dobro znaju oni koji plove po duhovnom moru. Žalostan je to

    prizor kada u samoj luci pretrpi brodolom onaj koji se sa pučine već spasao.

     

    3.

    Mladi čistač ulice, u zelenim pantalonama i

    narandžastoj majici, seo je na zidić keja da zapali cigaretu.

     

    4.

    Zelena, plastična kanta, sa točkovima, metla i lopata u njoj su mu alat.

     

    5.

    Čistač ulice je ustao. Navukao rukavice. I nastavio dalje.

     

    6.

    Hranim sadašnjost sadašnjošću, kada je u sadašnjosti glad.

     

    7.

    Poljubi me. Naelektrisanje mi iz tela uzemlji.

     

    8.

    Usporio sam i odmah pišem Pupoljci vole sporost.

     

    9.

    Gledam drveće u parku.

     

    10.

    Hodao sam sa Artijem Sombatijem. Voleo bih da on prevede

    Miroslava Mandića sa božanskog srpskog na božanski mađarski jezik.

     

    11.

    Voz prelazi preko mosta.

     

    12.

    Muškarac pali cigaretu.

     

    13.

    Dečak rukom pokazuje majci na brod koji plovi sredinom reke.

     

    14.

    18:40h. Nekako nikako da krenem.

     

    15.

    No, gle! Nekako i Nikako su me pokrenuli.

     

    16.

    Nekako i Nikako su me podsetili na Gürso i Bodoin, za koje

    nikada nisam saznao ko su, a dugo su mi bili junaci, od dana kada

    sam ove dve reči ugledao na nekom zidu u Sisku, gde sam služio vojsku.

     

    17.

    Nekako i Nikako mi pomažu da napišem

    kako bih voleo da mi svaki zapis bude pesma.

     

    18.

    Pesma o crvenom suncu koje zapada za gradom.

     

    19.

    Pesma da bude i sve ono što nije pesma.

     

    20.

    Veliki, beli, putnički brod iz Ukrajine se okreće nasred reke da bi kapetan

    mogao da vidi da li može pod ovim vodostajem da prođe ispod mosta.

     

    21.

    Ljudi na obali su zastali i gledaju. Ljudi vole događaje.

    Brod prolazi ispod mosta, iako su mornari morali da se poviju.

     

    22.

    Pada sumrak, zvuk telefona nije bio moj, nego čoveka ispred mene.

     

    23.

    Na pešačkom sam. O jednoj misli koju sam malopre mislio pisaću posle tuširanja.

     

    24.

    Misao na pešačkom je bila U zapisima ću se, zbog pesme, lišavati pesme.

     

    25.

    Jezik kojim pišem je jezik pesme.

     

    26.

    Beskraj sam. Primi me u Sebe.

     

    27.

    Obnovi me u Sebi. Sobom nadodaj.

     

    28.

    Jedanaest je uveče. Ne da nema pesme,

    nego je sve samo borba da bilo šta zapišem.

     

    29.

    I onda to čarobno osećanje, kad sok počne da kaplje.

     

    30.

    Prepoznajem istu borbu, na kraju dana, da kraj bude obeležen lepotom kraja.

     

    31.

    Kraj daje smisao jutarnjem početku.

     

    32.

    Poverenjem se upućujem ka njemu...

     

    33.

    Muva leti oko stone lampe.

     

     

      

    POKRETIMA TE LJUBIM

    97. dan
    7. april 2005.

    2569-2601

    blaženstva

     

    2569.

    Trajni su samo prigodni radovi je Geteova misao koju pre neki

    dan nisam našao. Sinoć, pred ponoć, pronašao sam je za ovo jutro.

     

    2.

    Kada sam ugledao kako se strogo lice devojke, koju svakog jutra

    viđam na keju, raznežilo dok je davala hranu psu lutalici, rasplakao sam se.

     

    3.

    Treća pouka Jovana Lestvičnika, O tuđinovanju. Neka ti otac bude onaj

    ko hoće da se pomuči sa tobom. Majka umilenje. Brat satrudnik. Drugarica,

    sećanje na smrt. Deca, uzdisaji srca. Rob, tvoje telo. Prijatelji, svete nebeske sile.

     

    4.

    Izbacio sam kamenčić iz patike.

     

    5.

    Sve što pišem već su drugi pisali. I bolje. I lepše. I savršenije. Na primer,

    Vasilij Rozanov (Василий Васильевич Розанов). Na primer, Miroslav Mandić.

     

    6.

    Ne znam kako se zove ova ljubičasta trava, rascvetana pored izlivene vode.

     

    7.

    Skinuo sam košulju, prijalo je. Onda sam zaboravio da mi je na ramenu, iako

    mi je bilo malo hladno. Kada sam je se setio, obukao sam je. Sada još više prija.

     

    8.

    Za pola sata dolazi Vera Varadi. U njenom i Tiborovom

    stanu stanujem već deset godina, njihovom dobrotom, besplatno.

     

    9.

    Na sunčanoj terasi, čitajući Džona Kasavetisa, čekam

    Veru. Čekam, kao što voda u čaši čeka da je neko ispije.

     

    10.

    Ja znam da se ljubav stvara u jednom velikom trenutku lepote i da

    na drugoj strani od tebe čini zatvorenika – kaže Džon Kasavetis.

     

    11.

    Sišao sam do vode. Puževi, pupoljci, vodena trava, lišće... svuda život.

     

    12.

    Život čini život. Druge dve stvari koje čine život su prevladavanje

    života, i smrt. Tek onda ide sve ostalo, novac, politika, ideologije, običaji...

     

    13.

    Goli bok devojke na biciklu me je podsetio na snagu konjskih slabina.

     

    14.

    To je za par dana. Šiklja cveće – rekao sam Veri, pokazujući rukom na cveće.

     

    15.

    Šikljanje mora da je neka stara reč. Drevna.

     

    16.

    Mislim na drevnost. Upaljena su svetla na keju iako je

    još dan. Greškom su upaljena. Greška i jeste drevnost.

     

    17.

    Dok sam zadubljeno razgovarao telefonom sa Ivanom Đokić nečija

    ruka me je nežno zagrlila. Zagrlila me je nežnost Dragane Varadinac.

     

    18.

    Da li izlazim iz tegoba? Da li mi topla krila trepere u srcu?

     

    19.

    Vera mi je rekla da je Papina poruka sa samrtne postelje

    bila Vedar sam, budite i vi vedri. Hvala Tii, čoveče!

     

    20.

    Vedrina je radost iskupljenja.

     

    21.

    Iskupljenje je svako rođenje.

     

    22.

    Svako rođenje, novorođenčetom, donosi sve što je svetu potrebno.

     

    23.

    Vedrino, odanosti ravnice moje. Vedrino, koju sam žrtvovao u trpljenju.

     

    24.

    Vedrino, koja raduješ baš one koji osećaju da ih niko nikad neće obradovati.

     

    25.

    Niko Nikad Neće, Tebe će obradovati Miroslav Mandić.

     

    26.

    Jedna od najvažnijih stvari koja čini ovu knjigu jeste

    izdržavanje svih naleta u toku dana koji bi da je zbrišu.

     

    27.

    Niči zapise, ne daj se.

     

    28.

    Niči i Tii, pridruži mu se.

     

    29.

    Krenimo utroje, Tii i Ja.

     

    30.

    Već nekoliko sati mi je Draganina ruka u srcu.

     

    31.

    Vedrina umirućeg čoveka je delo lepote Božje.

     

    32.

    Ljubim vas sve koji se spremate da učinite dobro i lepo Nekom.

     

    33.

    Sve, ljubim Te.

     

     

      

    DA BUDEM ŠTAP

    98. dan
    8. april 2005.

    2602-2634

    blaženstva

     

    2602.

    Samo da do Tebe dođe... nadražaj.

     

    2.

    Nisam odoleo žutom cveću.

     

    3.

    Važno je da povremeno hodam sa hodačkim štapom.

     

    4.

    Četvrta pouka Jovana Lestvičnika, O blaženoj i

    nezaboravnoj poslušnosti. Pouka je dugačka, pa ću drugu

    polovinu pročitati uveče, u smiraju dana. Poslušanje o kome piše Jovan

    je grob volje a uskrsnuće smernosti. Poslušanje mi je mnogo pomoglo u

    umetnosti. Poslušanje je performativno. Prevladavanje prostora i vremena.

     

    5.

    Verujem da je ljubav ovo što napisah.

     

    6.

    Ritam pisanja i neprestana igra, bez kvarenja igre,

    čuvaju me od sila koje bi da zbrišu Umetnost 33.

     

    7.

    Otvaram se ritmu.

     

    8.

    Otvoriti se ritmu (Iz Rečnika Miroslava Mandića) je

    zameniti pogled znatiželje za pogled negovanja.

     

    9.

    U daljini ugledah Slobodana Tišmu.

     

    10.

    Prepoznao sam ga po hodu i zelenim

    pantalonama. Sada je već i on mene prepoznao.

     

    11.

    Negujućim pogledom sve što pogledam je bogomjavljeno.

     

    12.

    Ugledah Kaju!

     

    13.

    Maše mi! Trči mi!

     

    14.

    Nema stida. Samo hrljenje.

     

    15.

    Kaja me fotografiše dok pišem Ličnu kartu za

    podmetač na kome u hodu pišem Miroslava Mandića.

     

    16.

    19:00h. Ispratio sam Kaju i sada negovanje.

     

    17.

    Jedna žena me je sa jedva primetnim osmehom

    posmatrala, primetio sam tek kada sam joj se približio.

     

    18.

    Stalno držim hartiju i olovku u ruci, da me drže budnim.

     

    19.

    Nemoć pred snagom Umetnosti 33 savladavam svešću da treba da je stvorim.

     

    20.

    Ne znam kako, i to me čini nesmirenim. Ali odgovornost koju sam

    preuzeo me čini spokojnim, jer znam da će je i danas biti, Umetnosti 33.

     

    21.

    Prepuštam se blagom, toplom vazduhu, koji mi udomljuje nerve.

     

    22.

    Svedočim Blaženstvo je živo.

     

    23.

    Sve čuvam za svakoga i svako se svime može poslužiti.

     

    24.

    Prolistale su lipe. Zamirisaće na ovom istom mestu za nekoliko nedelja.

     

    25.

    Kupio sam zelenu salatu za večeru.

     

    26.

    Ova dva ringlova, ispred zgrade, na adresi Trg neznanog

    junaka 4, šire najlepši prolećni miris za koji znam. Već nekoliko

    godina uživam u njima, iako miris traje samo nekoliko dana.

     

    27.

    Evo me za stolom, sa vinom. Borba za pisanje je borba za borbu.

     

    28.

    Današnji dan je posvećen pravima Roma. Romi su narod koji duboko poštujem.

    Lepo mi je i njihovo ime Cigani. Oni su svetionik među narodima, iako ne znam

    ništa o narodima. Kao ni o vinima, zato i narode samo pijem. Živeo Ciganine u meni!

     

    29.

    Kaja će zamoliti Vladu Petrovića da mi napravi hodački štap.

     

    30.

    Prethodni zapis je jako važan.

     

    31.

    Lepota važnosti je u tome što se ona ne objašnjava. Samo se događa, poput puta.

     

    32.

    Hodački štap me je već poveo.

     

    33.

    Stvaranje, nikada mi ne dozvoli da u Tebe bežim – kažem stvaranju pred san.

     

     

      

    3. PUT PO 33 DANA

    99. dan
    9. april 2005.

    2635-2667

    blaženstva

     

    2635.

    Devedeset deveti dan, tri puta trideset tri dana, i još sto

    osam puta trideset tri dana, i eto desetogodišnje pesme.

     

    2.

    Nivo Dunava opada. Oblačno je i zahladilo je. Misterija je u vazduhu.

     

    3.

    Dva goluba se ljube, na asfaltu.

     

    4.

    Pružio sam korak preko pešačkog prelaza, gledam gore u golubove na krovu.

     

    5.

    Peta pouka Jovana Lestvičnika, O brižljivom i stvarnom

    pokajanju, o životu svetih osuđenika i o tamnici. Najkraće i

    najblaže rečeno o pokajanju, toj kćeri nade, i poricanju beznadežnosti,

    je da je pokajanje zavet s Bogom da će se voditi jedan novi život.

     

    6.

    Novi život je svaki novi zapis.

     

    7.

    Proći ću prolazom pored Sinagoge.

     

    8.

    Volim da prolazim pored hramova, liče mi na kičmu.

     

    9.

    Na ovom zidu na kome sam pre par godina

    napisao Dođi, ponovo sam Tii napisao Dođi.

     

    10.

    Toliko je krošnja zelenog drveta prisutna, da sam osetio prazni prostor ispod nje.

     

    11.

    Skakućite, skakućite vrapčići!

     

    12.

    Evo ovo neuhvatljivo i neopisivo u napisanom.

     

    13.

    Subota je. Očekivanje svodim na zadovoljenje rukopisom.

     

    14.

    Napisao sam, i još ih pišem, stotinak pesama

    pod nazivom Zovem se Miroslav Mandić.

     

    15.

    Ljudi hodaju kejom. Sa svima saosećam. Pogledam u vodu

    Dunava koji teče. Da li i sa njom saosećam kao sa ljudima? Ne! Da!!!

     

    16.

    Ne, jer voda ćuti. Da, jer je voda ćutanje.

     

    17.

    Najveća stvar na ovom svetu je dati se Drugome. To je tako

    uzbudljivo i lako, da se svi toga uplaše i sve zakomplikuju.

     

    18.

    Pre neki dan sam posejao seme bosiljka. I već je niklo.

     

    19.

    Seme je tako lako umrlo zbog života!

     

    20.

    Život je seme života, koje samo umire i preobražava se u Novi život.

     

    21.

    Uvek me je uzbuđivao život. Sam život. Slutio

    sam ga. Poricao. Lišavao sam se života za život.

     

    22.

    Odricanje od života je blagi osmeh.

     

    23.

    Popodne sam proveo sa Artijem Sombatijem. Pričao sam mu o jeziku.

    Jeziku Božjem. Božji jezik je telo čovekovo. To je to, nežno rečeno.

     

    24.

    18:00h. Trenutak u kome objavljujem Nekom bih da se dam.

     

    25.

    Hvala skromni mirise! Hvala Tii što uporno jesi.

     

    26.

    Niko, samo Tii možeš razumeti da nemam kome da

    kažem da bih želeo Nekom da se dam. Niko reci Nekom to.

     

    27.

    Zbog ovog Niko reci Nekom to manje sam sam.

     

    28.

    Sam sam, ali osetih da sam Samoj i potvrđivanje i odobravanje.

     

    29.

    Svetlost svetlosti je naše zajedništvo.

     

    30.

    Reč je u istom nam telu. Telom nam pišem. Telom duše naše.

     

    31.

    Telom duše naše koja nas telu uma vodi.

     

    32.

    Ne boj se, telo! Večno si!

     

    33.

    Sve miriše jedno na drugo.

     

     

    NEKA FINA DODAVANJA DA BI SE ODUZELO NEPOTREBNO

    101. dan
    11. april 2005.

    2668-2700

    blaženstva

     

    2668.

    Vlažni, prohladni vazduh, zatvorim oči i lice mu dam.

     

    2.

    Ko je isto u svemu?

     

    3.

    Bog.

     

    4.

    Kako da ova knjiga pomogne deci koja, zbog

    ravnodušnosti svih nas, rade pod prisilom ekonomskih ubica?

     

    5.

    Kako da vidiš kako sam reč kako i u prethodnom i u ovom zapisu ispisao i obojio?

     

    6.

    Šesta pouka Jovana Lestvičnika, O sećanju na smrt. Strah

    od smrti jeste svojstvo prirode, koje proizilazi od neposlušnosti,

    a drhtanje pred smrću jeste znak neokajanih grehova.

     

    7.

    Blago se osmehujem dok mislim o važnosti preduzimanja

    i važnosti nepreduzimanja. Stvaranja i nestvaranja.

     

    8.

    Samo da pustim da u mene uđe ova rečenica, i da je kroz sebe samo propustim...

     

    9.

    Osvrnuo sam se bez svesti i opet ugledao drvo koje sam malopre gledao.

     

    10.

    Ja Tebe i ljubavlju stvaram. Tii mene i stvaranjem ljubiš.

     

    11.

    ‚Aj’mo zajedno.

     

    12.

    Ja Tii. Tebe mene. I i. Ljubavlju stvaranjem. Stvaram ljubiš.

     

    13.

    Bože. Bog.

     

    14.

    Gledam najviše grane u krošnjama. Tanke su. Predvode

    drvo ka nebu. U savezu su sa najdubljom žilicom u korenu.

     

    15.

    Sa tri prsta desne ruke, palcem, kažiprstom i srednjim

    prstom, držim olovku dok pišem. Sa tri prsta, hej!

     

    16.

    Godinama pišem i crtam sa tri prsta, i tek

    posle pedeset godina proslavljam ta tri prsta.

     

    17.

    Odustao sam od daljeg pisanja kraljici Elizabeti u Miroslavu Mandiću

    zato što mi se javila bolja ideja, ali joj nije mesto u ovoj knjizi.

    Ovde je dovoljno da se nagoveste i stvari koje ne dovršavam.

     

    18.

    Dunav neprestano teče. Nežna je upornost Dunava.

     

    19.

    Upornost vodi smernosti. Smernost je izdašna.

     

    20.

    Stub za vezivanje brodova obmotan je debelim metalnim ne znam kako se to zove.

     

    21.

    Vetar nosi papirnu kesu pekare Endži niz most. Vrti se kao psić.

     

    22.

    Dobro je što tako bezrazložno prelazim most. Dobro je.

     

    23.

    Vetrovi vole da duvaju nad vodom.

     

    24.

    Ruža vetrova je ruža sa trideset dve latice. Ja

    sam vetar Ruže lutanja, vetar sa trideset tri latice.

     

    25.

    Kako kevće i vrti repom jedno kuče pred nogama gazde koji ga je našao.

     

    26.

    Na mostu sam mislio o kineskim pesnicima. Vučem noge po šljunku za njih.

     

    27.

    Za stolom sam. Uz čašicu rakije nazdravljam jasnoći kineskih pesnika.

     

    28.

    Zvoni telefon... prvi put sam čuo Aleksandrin glas.

    Videću je sutra, počeće da ukucava u kompjuter Miroslava Mandića.

     

    29.

    Da li će Miroslavu Mandiću biti dobro u Aleksandrinim rukama, da li će

    Aleksandri prijati Miroslav Mandić? Sve će biti jasno, uz pomoć kineskih pesnika.

     

    30.

    Zaustavim se, pa krenem dalje. To sam čuo u muzici koju slušam.

     

    31.

    Niz

    zamišljeni

    zid

    spuštam

    svoje

    reči

    ka

    tlu.

     

    32.

    Slika koju ne vidim mi pomaže da vidim.

     

    33.

    Vidim, pred mojim očima se ispisujem iz ovog dana.

     

     

      

    PROLAZNO JE VEČNO

    102. dan
    12. april 2005.

    2701-2733

    blaženstva

     

    2701.

    Čim sam izašao napolje, ugledao sam jednu

    ženu, čuo gugutke i udahnuo svež vazduh.

     

    2.

    Čoveku koji hrani golubove pridružio se još jedan čovek.

    Prepoznaju svakog goluba dok ih hrane. Među golubovima je i žuti,

    mali, stari pas lutalica, koji voli da je sa golubovima i koga se golubovi

    ne boje. This is the end, beautiful friend. This is the end, my only friend.

     

    3.

    Ko ne izaziva u drugome strah, prirodu je svoju promenio.

     

    4.

    Sve se može napisati.

     

    5.

    Sve napisano će biti.

     

    6.

    Kao što je dobro da sačekam rečenicu, dobro je i da je poteram iz sebe.

     

    7.

    Sedma pouka Jovana Lestvičnika, O plaču koji donosi radost. Savršenstvo

    plača nije dostigao onaj koji plače kad hoće, nego onaj koji plače o čemu hoće.

    Pa čak ni taj koji plače o čemu hoće, nego onaj koji plače o čemu Bog hoće.

     

    8.

    Izlazi sunce i kaplju prve kapi kiše. Koloni dece iz zabavišta,

    koji se drže za ruke i galame, svi se sklanjaju sa puta.

     

    9.

    Idem da sačekam Aleksandru Forotičan. Miran sam i

    uzbuđen. I mirnoću i uzbuđenje posvećujem kineskim pesnicima.

     

    10.

    Poljubim savijenu kičmu čistačice ulice, koja lopatom

    struže asfalt, čisteći ga od otvrdle prašine oko bankina.

     

    11.

    Odričem se najboljeg koje samo sebe izneverava.

     

    12.

    Odan sam najboljem delu sebe koji se neprestano dokazuje stvaranjem i ljubljenjem.

     

    13.

    17h. Pet sati sam se družio sa Aleksandrom Forotičan.

     

    14.

    Aleksandri Forotičan sam dao prvih pedeset dana Miroslava

    Mandića da ih ukuca, ako bude mogla da čita moj rukopis.

     

    15.

    Svakome na ovom i na onom svetu moj odgovor je

    odmah i ne i da. Retkima je moj odgovor odmah da.

     

    16.

    Večeras Čelzi igra uzvratnu utakmicu sa Bajernom iz Minhena, u

    četvrtfinalu Kupa šampiona Evrope. Prva utakmica se završila pobedom

    Čelzija od 4:2. Ko ide dalje? Navijam za Čelzi i njihovog trenera Murinja,

    koji je kažnjen zabranom sedenja na klupi za vreme utakmice.

     

    17.

    Pišem istoriju dana. Svaki zapis je istorijski o istorijskim stvarima.

    Zato ne pišem o dnevnopolitičkim niti epohalnim, civilizacijskim

    pojavama. Tako se istorijsko u Miroslavu Mandiću preobražava u bezvremeno.

     

    18.

    Otvorio sam vrata terase (istorijsko) da uđe malo vazduha.

    Vetri se soba (preobražaj). Prijatnost se uvećava (bezvremeno).

     

    19.

    Obožavam ono veliko slovo postade telo.

     

    20.

    Prestao sam da mažem tetovažu na vratu. Sada mogu da rukom milujem reč Bog.

     

    21.

    Osam je sati. Prenos počinje uskoro. Pozdrav fudbaleru Miroslavu Mandiću.

     

    22.

    Formulu koja vlada svetom koliko para toliko muzike,

    upravo sam promenio u koliko muzike toliko para.

     

    23.

    Muzika čini pare, ne obrnuto. Igra stvara rezultat, ne rezultat igru.

     

    24.

    Dvadeseti minut igre. Lampard (Frank Lampard)

    izvodi korner... Teška i borbena utakmica.

     

    25.

    Šezdeset hiljada gledalaca na punom stadionu. Da je

    stadion i dva puta veći ne bi mogao da primi sve one koji bi

    želeli da gledaju uživo utakmicu – komentariše komentator.

     

    26.

    Dinamična igra, ne štede se ni jedni ni drugi – komentariše komentator.

     

    27.

    Šut Lamparda. Lopta je pogodila odbrambenog igrača

    Bajerna, Lucia (Lucimar da Silva Ferreira), promenila

    pravac i prevarila golmana Kana (Oliver Kahn). 1:0 za Čelzi.

     

    28.

    Završeno je prvo poluvreme. Prošlo je četrdeset sedam

    minuta velike borbe. Tim iz zapadnog Londona ima prednost,

    ukupno 5:2, iz obe utakmice. Opraću sudove u poluvremenu.

     

    29.

    Šezdeseti minut, šut Dafa (Damien Duff) i

    Kan brani, moglo je već sada sve biti gotovo.

     

    30.

    Sjajan udarac glavom Balaka (Michael Ballack), golman

    Čeh (Petr Cech) je odbio loptu, pritrčao je Pizaro (Claudio

    Pizarro) i izjednačio rezultat na 1:1 u šezdeset petom minutu igre.

     

    31.

    Veliki pritisak igrača Bajerna. Opet sjajan udarac glavom Balaka,

    ali Gudjensen (Eidur Gudjohnsen) izbacuje loptu sa gol linije.

     

    32.

    Bibi Drogba (Didier Drogba), i 2:1 za Čelzi!

     

    33.

    Bajern izjednačuje u devedesetom minutu. Još četiri minuta

    produžetka igre. Bajern postiže još jedan gol! Sudija je

    označio kraj meča. Čelzi odlazi dalje, ukupnim rezultatom 6:5.

     

     

      

    ODSELIM

    103. dan
    13. april 2005.

    2734-2766

    blaženstva

     

    2734.

    Golubovi na drveću čekaju da im čovek pobaca hleb na zemlju.

     

    2.

    Sve je dobro, Čelzi je otišao dalje.

     

    3.

    Sve je dobro je prevodnica, transformator, miris cvetova.

     

    4.

    Sve je dobro, kao duboko korenje, kao visok let ptice.

     

    5.

    Sve je dobro je vetrenjača koja hvata vetar za hleb u Tvojim ustima.

     

    6.

    Sve je dobro, brodić se nežno priljubio uz obalu reke.

     

    7.

    Sve je dobro, čovek sa brodića obmotava konopac oko kuke na kabini,

    i kada je završio spoljašnjim delom šake je blago prešao preko obraza.

     

    8.

    Osma pouka Jovana Lestvičnika, O bezgnevlju i krotosti. Video

    sam trojicu monaha – piše Jovan Lestvičnik – koji su u isto vreme pretrpeli

    uvredu iste vrste. Prvi se uvredio, ali je oćutao. Drugi se obradovao sebe

    radi, a ožalostio zbog onoga koji mu je naneo uvredu. A treći zamislivši

    štetu koju je bližnji tako samome sebi naneo, zaplaka vrelim suzama.

    Tako su se zajedno mogli videti podvižnik straha, nagrade i ljubavi.

     

    9.

    Sve je dobro, gledam zemlju na gumenom đonu mojih patika

    koje sam ostavio u prozoru da ih sunce osuši i umije. Raznežila

    me je zemlja. Raznežile patike. Raznežile me noge koje nose patike.

     

    10.

    Knjige koje čitam su tako lepe. Tako dobre. Tako važne.

     

    11.

    Neka u dobrim knjigama zauvek gori plamen reči.

     

    12.

    Dremam u gradskom autobusu misleći o telu ove knjige.

     

    13.

    Uskoro ću videti Kajino telo. Voleo bih da Kajino telo može da primi telo ove knjige.

     

    14.

    Odanost labiliteta i labilitet odanosti.

     

    15.

    Ispratio sam Kaju. Vlažno je predvečerje.

     

    16.

    Danas sam prvi put rekao Kaji da bi trebalo da se odselim.

     

    17.

    Odselim! Kao i knjiga koja se seli iz ruke u ruku.

     

    18.

    Odselim! Kao i knjiga koja se seli iz knjige u drugu knjigu.

     

    19.

    Odselim! Kao i knjiga koja se seli po samoj sebi. Iz poglavlja

    u poglavlje. Iz osnovnog toka u fusnote. Sa stranice na stranicu.

    Sa gornjeg dela stranice ka donjem. Sa početka reda na kraj reda.

    Od jedne do druge reči. Od slova do slova. Celom linijom slova.

     

    20.

    Sve se može napisati u jednoj tački. Jednom tačkom.

     

    21.

    I zarez može,... Krotost može još više...

     

    22.

    Nema kraja beskrajno malom.

     

    23.

    Reč može sve da iskaže. Sve i od ovog i sve i od onog sveta.

     

    24.

    Sve je tako nežno u jeziku, lenjirom dugim osamdeset santimetara koji stoji u uglu...

     

    25.

    Brzinom svetlosti zrači ova rečenica.

     

    26.

    Sporost je sestra bratu brzini. Volim incest. Brže sestrice (Iz Rečnika Miroslava Mandića).

     

    27.

    Nerazumljivo napisano je zov jasnom govoru.

     

    28.

    Telom pišem zdravo slovo.

     

    29.

    Odseliti se da bi se dugo živelo u životu.

     

    30.

    Odseliti se da bi se časno živelo.

     

    31.

    Odseliti se sestricom.

     

    32.

    Sestrica brata ljubi. Mirišu ljiljani. Papiri na kojima pišem.

     

    33.

    Plešem rukama da proslavim božanstvo plesanja.

     

     

      

    PRVI PUT BLAŽENSTVA

    104. dan
    14. april 2005.

    2767-2799

    blaženstva

     

    2767.

    Svaki pokret tela je lep.

     

    2.

    Pokret živi oblikom kojim mu se živi.

     

    3.

    Toplo i oblačno prepodne, dobro vreme za klijanje.

     

    4.

    Klijanje razgranava puteve.

     

    5.

    Puteve i bespuća. Bespuća u stvaranju.

     

    6.

    Bespuće je srce puteva. Putevi lepo putuju jer ih bespuće ritmom prokrvljuje.

     

    7.

    Istorija čoveka je vezana za istoriju Boga, a istorija Boga

    je otkrivanje večne tajne stvaranja – nežno kaže Henri Miler.

     

    8.

    Prošlo je podne. Danas je dan zauvek. Jednom danas, zauvek danas.

     

    9.

    Deveta pouka Jovana Lestvičnika, O zlopamćenju. Zlopamćenje

    je posledica gneva... ko izbacuje gnev iz sebe, nalazi oproštaj.

     

    10.

    Čitanje me sve više blaži. Vodi šaku u pisanju blaženstava.

     

    11.

    Pomislih... da zapise nazovem blaženstva.

     

    2778.

    Ovo je 2778. blaženstvo. Blaženstvo imena.

     

    13.

    Razvedrava se dan. Sve počinje da se šareni.

     

    14.

    Ja sam molitva u svim bićima. Sva bića u meni se mole.

     

    15.

    Da joj vetar ne podigne suknju, mlada žena prislanja svoju šaku na butinu.

     

    16.

    Ulazim u park, stavljam u džep Benetovu (John Godolphin

    Bennett) knjigu Seksualnost i duhovni razvoj. Park je prepun

    žutih maslačaka. Volim mu utabanu stazu. Njemuparku.

     

    17.

    Izašao sam iz parka, nastaviću da čitam Beneta

    koji jasno razvija Gurđijevljeve (Georges Ivanovitch Gurdjieff)

    ideje o seksualnosti. Još nisam uzeo knjigu, uživam u seksu sa vetrom.

     

    18.

    Zdravo, Miroslave – prenuo me je u čitanju sonoran glas. Na

    malom biciklu, u žutoj jakni, moj drug, petogodišnji Raša Popović.

     

    19.

    Raša mi je zatreperio srce i potvrdio malopre pročitanu

    rečenicu potencijal odojčeta, sa svim njegovim latentnim

    mogućnostima, vrši snažan uticaj na ljude. Čim se rodi, ono je

    izvršilo uticaj na svet; a ta moć deteta da utiče na svet traje dugo,

    dvadeset godina!Rašo moj, ovo je za Tebe, da budeš dete Božje.

     

    20.

    Vetar je otrgao ljubičaste latice sa drveta, čije ime ne znam, i one su se

    skupile u barici vode po pukotinama u asfaltu. Koja lepota! Ružičasta jezerca!

     

    21.

    Toliko je Dunav lep nizvodno u izmaglici i nestajućem zelenilu, da me

    čini potvrđujućim. Toliko je Dunav širok i velik, da me čini primajućim.

     

    22.

    Zinuo sam. Udahnuo vazduh. I zaplakao.

     

    23.

    Poskočih na bankinu, ja sam pesnik.

     

    24.

    Sedoh za sto. Pala je noć. Smiren čekam Ivanu Đokić i Violetu Jovanović.

     

    25.

    Uzbudljivo je znanje koje je postojalo i nikada nije nestalo. Dovršio

    sam čitanje knjige Seksualnost i duhovni razvoj u kojoj sam pročitao

    Ništa izuzev totalnog prepuštanja neće moći da ostvari izuzetan potencijal

    naše ljudske prirode. Neophodna je žrtva, žrtvovanje samog sebe i

    spremnost da ne budemo mi sami, već da budemo mi svi.

     

    26.

    Dok sam prepisivao Benetove rečenice osećao sam telo, koje je

    obavljalo ozbiljan posao prepisivanja. Životom pisati Drugog...

     

    27.

    Razgovaramo. Pijemo vino. Pričamo o preseljenju.

    Jedno preseljenje je u Violetu. Drugo u Ivanu.

     

    28.

    U nadahnućima se stvari očiste. Nada je ponovo moguća.

     

    29.

    Prepuštanje Drugome me čisti od sebe.

     

    30.

    Samo me prepuštanje razvija. Prepustim mu se i ono me prepušta.

     

    31.

    Žrtvovanjem za Drugog kao milost se javlja Treće. Sloboda.

     

    32.

    Jeste ovo. Jeste i ovo. Jeste ono. Jeste i ono. I više je

    ovo nego ono. Ali nije ni ovo ni ono, nego je Miroslav Mandić.

     

    33.

    Stojim iza onoga što sam napisao, ali ne i iza bilo čije interpretacije.

     

     

      

    OLISTALA MILINA

    105. dan
    15. april 2005.

    2800-2832

    blaženstva

     

    2800.

    Hodam sa Ivanom i Violetom. Gledam ove cvetove i sve je u redu.

     

    2.

    Žuti narcisi su procvetali i emituju radost.

     

    3.

    13:35h. Malo kasnim, i zato samo polako, redom. Prvo, čitanje Biblije.

     

    4.

    Krećem sa suncem.

     

    5.

    Dunav se povlači. Ostaju baruštine. Trulež. Blato. Novi život.

     

    6.

    Uživanjem prevladavam umor i neispavanost.

     

    7.

    Zapamti ovih sedam reči samo za Tebe.

     

    8.

    Sa ovih 6 reči je već drugačije.

     

    9.

    Ovo su neke obične reči koje ničemu ne služe. Kad bi bar Tebi one bile korisne.

     

    10.

    Deseta pouka Jovana Lestvičnika, O ogovaranju. Ogovaranje je

    povod mržnje... sud Božji ljudima nije poznat. Neki su javno činili

    velike grehove, ali su još i veće vrline činili tajno; i oni koji su im

    se tako rado rugali, prevariše se, jer od dima nisu videli Sunce.

     

    11.

    Ozarenost besmislicama potvrđuje i ozarenost i smisao.

    Besmislice ne traže pažnju za sebe, nego samo ozaruju.

     

    12.

    Jedna lepa i snažna, tridesetogodišnjakinja, sebe u šali naziva

    stoka. Ja je sa velikom nežnošću takođe zovem Stoka. Ali i

    Stokica. Stokica je počela svoje preobražavanje u kravu. Svetu

    kravu. Kobilu. Kozu. Ovcu. Jagnje. Pticu. Leptira. U cvetić sam.

     

    13.

    Tii si cvetić sam. Ljiljane moj, ruže mi daj...

     

    14.

    Samo jedno drvo i vetar.

     

    15.

    A Tii se praviš blesav – govori u prolazu, biciklista

    prijatelju koji hoda. A Tii ćeš zaboraviti da hodaš – odgovara

    prijatelj biciklisti. Ponekad se ljudi nežno šale jedni sa drugima.

     

    16.

    Tek kada se... tek mi onda i tek pomogne.

     

    17.

    Lepota ljudi je u tome što žude za uzvišenim. Beda ljudi je

    Ništa nije lakše izvrgnuti ruglu nego čežnju za uzvišenim.

     

    18.

    Beda.

     

    19.

    Napisao sam reč beda da bi izgubila svoje užasno značenje. Sama je

    postala lepa. Kao nečije ime. Zovem se Beda, da ljudi više ne bi bili bedni.

     

    20.

    Evo Tii neshvatljivo. Sačuvaj ga da ostane neshvatljivo. I neka Tii prija.

     

    21.

    Razlog življenja je ljubav Božja. Ljubav Božja je i stvaranje. Zato pevam stvaranju.

     

    22.

    Upravo u svom rokovniku napisah Pičko mog života.

     

    23.

    Ko je pička mog života za kojom toliko žudim?

     

    24.

    Tvoja pička.

     

    25.

    Hej, živote, volim Te!

     

    26.

    Bedan bih bio, ako ne bih pisao o zelenoj salati

    koju sam oprao da me sačeka, na večeri, za pola sata.

     

    27.

    Bedan bih bio i kad ne bih pisao o mladim

    muškatlama na terasi koje sam malopre zalivao.

     

    28.

    Bedan bih bio, ako bih prećutao da sam danas na

    papirićima zabeležio nekoliko ideja koje su me uzbudile.

     

    29.

    Bedan bih bio i ako bih zloupotrebljavao ovaj refren Bedan

    bih bio, i zato ga prekidam, iako mi se svideo i davao mi snagu.

     

    30.

    U mladosti, u punoj snazi, napisah u zatvoru, 2. februara 1973.

    Moja snaga bolno je mučena od ljubavi. Ove večeri, posle trideset

    tri godine, zapisujem Ljubim Te, moja snago, što si se ljubavi predala.

     

    31.

    Nežnije, Istorija Boga je otkrivanje večne tajne stvaranja...

     

    32.

    Još nežnije, salatom i zvonom kojim zvonim...

     

    33.

    ...nežnijanje, Samo velikom pažljivošću.

     

     

      

    MLADIM SE

    106. dan
    16. april 2005.

    2833-2865

    blaženstva

     

    2833.

    Zastao sam. Stojim. Sunce me greje. Lepo je mirno i tiho stajati.

     

    2.

    Beli leptir leti oko ljubičica... sleteo je na jednu...

    poleteo je... treperi okolo... sada je sleteo na maslačak.

     

    3.

    Blaženstva nemaju značaj i značenje, ona samo blaže.

     

    4.

    Subota je. Strpljivo čekam da ovo blaženstvo završim nekim je je je ritmom.

     

    5.

    Pesnik

    Luda

    Lutalica

    Filozof

    Prosjak

    Monah

    Umetnik

     

    6.

    su sedam saveznika sa kojima sam radio Ružu lutanja.

     

    7.

    Posle deset godina hodanja, Ruža lutanja je stvorila sedam novih junaka:

    Mistika, Heroja, Rudara, Plesača, Vrtlara, Čobanina, Ljubavnika.

     

    8.

    U razgovoru sa Kajom sam uvideo da je za Miroslava Mandića potreban

    drugačiji raspored mojih 7 vertikalnih i 7 horizontalnih ličnosti:

    Pesnik

    Luda

    Vrtlar

    Plesač

    Čobanin

    Heroj

    Umetnik

     

    Mistik, Lutalica, Prosjak, Filozof, Monah, Rudar, Ljubavnik.

     

    9.

    Vertikalci stvaraju delo. Horizontalci grade

    Sistem koji omogućava stvaranje i čuvanje dela.

     

    10.

    Nazvao sam Kaju i ispričao joj promenu koja se dogodila sa likovima. Kaja

    bi trebalo da preuzme Mistika, Lutalicu, Prosjaka, Filozofa, Monaha, Rudara,

    Ljubavnika, i iz njih stvori Sistem za Miroslava Mandića. U Ruži lutanja sam sistem nazvao

    okruženje, ali ni sa kim nisam uspeo da ga napravim, iako sam nekoliko puta pokušavao.

     

    11.

    Jedanaesta pouka Jovana Lestvičnika, O mnogogovorljivosti

    i ćutanju. Mnogogovorljivost je presto taštine... znak

    neznanja... sluga laži... gubitak opreznosti...

     

    12

    Na Ruži lutanja sam bio

    Pesnik

    Luda

    Lutalica

    Filozof

    Prosjak

    Monah

    Umetnik                                                                                              

     U Miroslavu Mandiću sam 

    Pesnik

    Luda

      Vrtlar

    Plesač

    Čobanin

    Heroj

    Umetnik

     

    13.

    Dobro došao u stvaranje, Heroju, Čobanine, Plesaču i Vrtlaru.

     

    14.

    Uzbuđen sam finim razlikama koje potvrđuju isto i pevaju Boga.

     

    15.

    Načini su bezbrojni. Kada se način i čini, način može biti čudesan.

     

    16.

    Da, samo.

     

    17.

    Želeo sam da napišem Da, samo brzinom je sve sporo,

    sestrice moja. Ali kada sam napisao da osetio sam da sa da

    često počinjem rečenicu, ali sam u magnovenju, stavljajući zarez,

    osetio da rečenicu još češće započinjem sa samo. I onda sam promenio

    odluku i napisao rečenicu Da, samo. I svidela mi se ta rečenica.

     

    18.

    Da, samo samo, da.

     

    19.

    A negde su zajedno Bili Holidej i Jakob Beme (Jakob Böhme).

    Velika pevačica dvadesetog veka i veliki mistik šesnaestog veka.

     

    20.

    Mladi me brzino, jer Miroslav Mandić je brzina.

     

    21.

    Baš onoliko koliko je Ruža lutanja bila sporost.

     

    22.

    Pišem za stolom pored prozora koji gleda na Dunav. Ljudi prolaze

    kejom. Mnoge ljude prepoznajem i mnogi me uzbude kada ih ugledam.

     

    23.

    Živi nesnimljeni film.

     

    24.

    Podseća me na jednu Remboovu (Jean Arthur Rimbaud) mladalačku

    pesmu. Ironijsku, razornu, o društvu koje promiče pred njegovom mladom

    dušom, sa svim gadostima, važnostima i bolesnim prikazivanjima jednih drugima.

     

    25.

    Sada sam tek shvatio da su i Rembo i Milomir, moj

    otac po krvi, živeli do svoje trideset sedme godine.

     

    26.

    Svetlost koju ugledah, dok sam sipao treću čašu vina, svetlost je zapadnog,

    zapadajućeg sunca, koju videh iz kuhinje i terase otvorene ka dvorištu.

     

    27.

    Volim da se sve kaže, da bi se zaigralo i zapevalo.

     

    28.

    Al‘ retko je kad ko rekao sve, i zato sam se često odricao igranja i

    pevanja, da bih sam rekao. Kada bih rekao bio sam bliži i pevanju i igranju.

     

    29.

    Verujem u subotu i kada je nedelja. I kada je ponedeljak dragi. I utorak blagi.

    I sreda srede radi. I četvrtak četvrtkom. I petak suboti. I subota u nedelji cveća.

     

    30.

    Cveće vene, kao narcisi o kojima sam pisao. Narcisi u knjizi nikada neće uvenuti.

     

    31.

    Samo je dovoljno!

     

    32.

    DaMiroslav Mandić.

     

    33.

    Blago zamahujem rukom.

     

     

    HEROJU, HEROJSKI

    108. dan
    18. april 2005.

    2866-2898

    blaženstva

     

    2866.

    Barem barem.

     

    2.

    Umetnost je stvoriti.

     

    3.

    Reći, silno.

     

    4.

    A nikoga, baš nikoga, ne povrediti.

     

    5.

    U kolima za Beograd, na zadnjem sedištu, sa papirom i olovkom

    u ruci, pišem ravnicu koje skoro nema od neba u mojim očima.

     

    6.

    Sa zadnjeg sedišta gledam naslove u novinama koje prelistava i čita

    Tibor Varadi (Varady Tibor). Inače, ne čitam više novine... ugledah

    Avalu... i nemam želje da objašnjavam zašto više ne čitam novine.

     

    7.

    Avala je kao svako brdo, brdo želja.

     

    8.

    Novo vino u novu burad. Novo delo u novo srce. Novu umetnost

    u novi sistem. Sistem Umetnosti Jednog Jedinog Umetnika?

     

    9.

    Da li je Kaja Ćirilović novo srce? Da li ona hoće i može

    da stvori sistem za Umetnost Jednog Jedinog Umetnika?

     

    10.

    Pogledao me je pas lutalica na Adi. Oči životinja su iste kao i svačije oči.

     

    11.

    Eno je Kaja! Trči iz daljine.

     

    12.

    Dvanaesta pouka Jovana Lestvičnika, O laži. Laž je iščeznuće ljubavi...

    Licemerstvo je majka laži... Onaj koji se razveselio vinom, i protiv svoje

    volje govori istinu. I onaj koji se opio umilenjem, nije u stanju da laže.

     

    13.

    Krećemo nogu pred nogu, Kaja i ja. Priča mi. Slušam.

     

    14.

    Bacio sam olovku i tako smo počeli!

     

    15.

    Ponovo u kolima. Ispričao sam se sa Kajom. Kasnije su

    nam se pridružile Violeta Jovanović, Branka Zgonjanin i Ivana

    Đokić. Posle dobrog razgovora, koji je kao i svaki dobar razgovor

    očistio tlo pod našim nogama, Bacio sam olovku i tako smo počeli.

     

    16.

    Potrebno je da radim sa ustaljenim i

    promenljivim ritmom. Ja sam dete ravnice i neba.

     

    17.

    Govorio sam Kaji jasno i snažno. Sada osećam smiraj.

     

    18.

    Sada mi je pred očima drugo brdo, Fruška gora.

    Saputnici razgovaraju u kolima. Uživam u ćutanju.

     

    19.

    33 kilometra do Novog Sada, piše na saobraćajnoj tabli kao pozdrav puta Umetnosti 33.

     

    20.

    Otišao sam jutros i vraćam se kasno popodne sa osećanjem da sam za

    danas sve obavio i onda vidim da sam tek na broju 20. Kako predahnuti?

     

    21.

    Treba da naučim da predahnem bez predaha. Da se odmaram bez odmora.

     

    22.

    Kada sam napisao da ću predahnuti bez predaha, osetio sam predah.

     

    23.

    Čim sam ušao u stan, odmah sam izašao napolje,

    da me napolje odmori. Ja sam dečak napolja.

     

    24.

    Kada sam napolju, napolje blaži moju unutrašnjost.

    Kada sam unutra, unutra čuva moju spoljašnjost.

     

    25.

    21h. Zabrinut sam, jer mi se vraćaju reči koje

    sam danas čuo. Sada osetim da su to stara burad.

     

    26.

    I novih osam blaženstava preda mnom će biti stara, ako ih ne napišem lako.

     

    27.

    ‚Aj’mo, 27. blaženstvo, uzmi me na sebe da me što pre predaš sledećem.

     

    28.

    Dobro je krenulo. Verujem u sebe kada krenem i povratka nema.

     

    29.

    Kada nešto jeste samo ako nešto činim.

     

    30.

    Stvaranje je lako jer je tako teško.

     

    31.

    Tvoje velike guzove, koje obožavam, nazvao sam leptirova krila, Moje.

     

    32.

    Lakše kuca srce od novog vina koje upravo stvorih.

     

    33.

    Vina kojim se zajedno opijamo.

     

     

      

    POLAKO UTORKOM

    109. dan
    19. april 2005.

    2899-2931

    blaženstva

     

    2899.

    Bože, Tvoje ime je Miroslav.

     

    2.

    Mladić je podigao neki časopis sa klupe, pogledao ga i bacio ponovo na klupu.

     

    3.

    To nije časopis, nego sveska iz Sanitarne higijene Cirek Ivane.

     

    4.

    Vetar mi duva u lice.

     

    5.

    Često kada zapišem nešto, što mi se čini da

    ne bih smeo, posle mi deluje nežno i nevino.

     

    6.

    Vetar se pojačava. Sve manje sam sam.

     

    7.

    Zastao sam da ne uznemirim goluba koji iz barice pije vodu.

     

    8.

    Ovaj pokret ruke nastavljam sve dok me

    širenjem ne zahvati i više ne mogu da mu odolim.

     

    9.

    Stvaranja nema u realnosti. Zato stvaram novu realnost.

     

    10.

    Stvaranje je zabranjeno u realnosti, iako realnost umire bez stvaranja. Na slobodi,

    često, nema nikoga. Ponekad mi dođe da se vratim u zabranjeno. Bezopasno je.

     

    11.

    Danas sam preko telefona govorio Kaji o Ja javnosti. Ja

    javnost je javnost jednog Ja, koje je svako ja i u kome je sve.

     

    12.

    Miroslav Mandić je knjiga za Ja javnost.

     

    13.

    Trinaesta pouka Jovana Lestvičnika, O klonulosti (o uniniju). Jedan od

    čestih izdanaka mnogogovorljivosti je izdanak klonulosti, čamotinje... klonulost i

    tromost duše rasturaju celokupno bogatstvo našeg duha. Uninije je, piše u rečniku,

    na kraju knjige, vrsta čamotinje, klonulosti, tromosti i mrzovolje duha... bežanje od

    pravog, ozbiljnog života, koji traži savlađivanje onoga što nam je neprijatno, dakle

    aktivnu duhovnu borbu sa preprekama na putu ka ostvarenju ličnog duhovnog ideala.

     

    14.

    Ponavljam, najveći problem sa stvaranjem je ako bežim u stvaranje.

     

     15.

    Stojim. Sva realnost postaje stvaranje čoveka koji stoji.

    Čovek postaje stajanje. Sve u samom sebi oslobađa.

     

    16.

    Nastavljam da hodam, pored mene prolazi devojka sa

    psom koji hramlje ne oslanjajući se na levu prednju nogu.

     

    17.

    Osetim kako uživaš u mom pisanju.

     

    18.

    Kad pomislim da si Tii Ja javnosti, toliko se zanesem u pisanje,

    da lako i u zanosu mogu da sumnjam. O svemu očaravajućem što vidim

    u ovom trenutku mogu da napišem da o tome ne mogu ništa da napišem.

     

    19.

    Spuštam se do vode da bih napisao došao sam do vode da i tu malo

    stojim, ali pre nego što sam došao do vode čuo sam kako se vetar

    smiruje gore u granama. Zahvata me prijatnost, jer više nisam toliko

    izložen vetru koga sada samo čujem i koga volim jer on nije zaštićen.

     

    20.

    Došao sam do vode da i tu malo stojim.

     

    21.

    Biti živ je hram životu samom.

     

    22.

    Biti živ je najveći rad.

     

    23.

    Kako samo šikljaju mlade grane!

     

    24.

    Popodne je. Pusto je. Gde ćeš krenuti dalje, srce moje?

     

    25.

    Išao sam pravo, a sada sam skrenuo u ulicu Vuka Karadžića

    da me u ovom sivilu malo ušuška i umine... al‘ sam već u

    Jovana Rajića... i već u prepunoj drveća Lukijana Mušickog.

     

    26.

    21h. Uskoro dolazi Violeta Jovanović. Pričaću joj o jebanju.

     

    27.

    Jebanje. Živa rečenica!

     

    28.

    Kao što je živa rečenica istinita kao i dobro jebanje,

    tako je i dobro jebanje istinito kao živa rečenica.

     

    29.

    Jebanje je Bogu milo. Čedno je i čednost rađa.

     

    30.

    Jebanje je savezništvo. Jedno i drugo krilo ptice u letu.

     

    31.

    Voleo bih da Miroslav Mandić u svakom blaženstvu bude jebanje. Prožimanje

    zanosa i smiraja. Vere i sumnje. Čoveka i Boga. Nemoći i moći. Jutra i večeri.

     

    32.

    Neka poslednje blaženstvo bude rečenica koju će u vazduhu uhvatiti Violeta.

     

    33.

    Jebanje je igra. Igra pruža sve mogućnosti, iskoristi je. Ako ne

    iskoristiš igru ništa ne znaš da iskoristiš, ne znaš da se igraš. Igra je

    jedina stvar koja žudi da bude iskorišćena, kao i ja – dodaje Violeta.

     

     

      

    PRVI PUT SVAKI PUT

    110. dan
    20. april 2005.

    2932-2964

    blaženstva

     

    2932.

    Ljubavi, ljubi me. Ljubavi, ljubi sve. Ljubavi, ljubi se.

     

    2.

    Hoću i treba da jebem Tebe, je isto kao i...

     

    3.

    Hoću i treba da pišem Miroslava Mandića.

     

    4.

    Na ulici tražim bačenu polulitarsku plastičnu flašu za večerašnje Vino i pisanje.

     

    5.

    Našao sam je. Promiče kiša. Sve jače pada. Da li da potrčim?

     

    6.

    Nisam potrčao, ali sam kupio dve sveske na čijim listovima pišem Miroslava Mandića.

     

    7.

    Miroslav Tii postaje prijatelj.

     

    8.

    Kad to nije to, nego skoro da je to, ili liči na to, e, to je to što baš nije to!

     

    9.

    Mladić trči u krug sa vezanim psom, dresirajući ga. Kada posle nekoliko

    krugova, zadihan, počne da miluje psa, pas se od radosti privija uz mladića,

    ostavljajući me zadivljenim time kako pas jednostavno zadovoljava svoju potrebu.

     

    10.

    Stvarajući razne i raznovrsne ritmove pisanjem Miroslava Mandića proslavljam sve ritmove.

     

    11.

    Uradim ovako i ovako i kažem bang. Eto Tii pozorišta, Branka!

     

    12.

    Evo Tii Svemir, i sve njegove obale. Eto Tii pozorišta, Branka!

     

    13.

    Čovek koji mi je dolazio u susret je razgovarao sam sa sobom.

     

    14.

    Četrnaesta pouka Jovana Lestvičnika, O stomaku, rđavom gospodaru

    koga ipak svi vole. Ugađanje stomaku je licemerstvo trbuha, iako sit,

    on viče da mu je malo, i mada pun i pretovaren, zapomaže da je gladan.

     

    15.

    Jako verujem u Kaju, u Kajin dar za celinu.

     

    16.

    Metalni čamac, sav u rđi, privezan za stari brod olupinu, koja je još

    više u rđi, proizvodi neprestani zvuk kada se dodirne sa gvožđem olupine.

     

    17.

    Kajin dar za celinu mi omogućava da pišem o bilo čemu.

     

    18.

    Puni me, Kajo, u novu burad.

     

    19.

    Ovo bih mogao mnogo bolje da objasnim, ali je ovako lepo.

     

    20.

    Da stvorim ono što već jeste. Da jeste jeste i stvorenim. Da stvorenim samo jeste.

     

    21.

    Evo me sa vinom u sebi. Vino, vodi me do kraja, pa posle na rezance sa sirom.

     

    22.

    Vino budi mi zdravlje i blaženstvo.

     

    23.

    Ovo što pišem je najvažnija stvar o kojoj se može pisati.

     

    24.

    Ljubim sve koji se sada jebu.

     

    25.

    Sve koji u rudnicima svojih tela kopaju rude čednih orgazama.

     

    26.

    Jebite se ptice.

     

    27.

    Kao i uvek, izvestiću kada ugledam prvu lastu.

     

    28.

    Miroslav Mandić su najnovije vesti koje ne zastarevaju.

     

    29.

    Miroslav Mandić je takva napetost u vazduhu da slobodu možeš mazati na hleb.

     

    30.

    Život ideje često zavisi od toga da li se mrdne dupetom za nju.

     

    31.

    Šarao sam malo po hartiji po kojoj pišem čekajući da nešto zapišem,

    i kada sam video to maleno što sam našarao, naježio sam se od lepote

    našaranog. Škrabotina koja me je uzbudila (Iz Rečnika Miroslava Mandića).

     

    32.

    Zašto me je mala škrabotina tako uzbudila? Dok sam je

    zaokruživao ona je postala pojam iz Rečnika Miroslava Mandića.

     

    33.

    Lepo je jebanje jer je jebanje lepo.

     

     

      

    MOGUĆNOSTI SU JEDNOSTAVNO NEISCRPNE

    111. dan
    21. april 2005.

    2965-2997

    blaženstva

     

    2965.

    Zemljom i nebom reči, neka bude i ovaj dan.

     

    2.

    Ja sam Jesam, to je moje ime doveka.

     

    3.

    Jesam je jedini živi spomenik koji se neprestano dograđuje s kolena na koleno.

     

    4.

    Jesam je najlepše ime. Ime Jesamove duše je Ja.

     

    5.

    Zahladilo je i pada kiša. Uz kišu ću pisati kišom.

     

    6.

    Dobro sam se obukao.

     

    7.

    Nema nikog.

     

    8.

    Niko je tako važan.

     

    9.

    Svi osećaju svoju dušu, ali ne znaju ko je duša.

     

    10.

    Svi osećaju svoje ja, ali ne znaju gde im je ja.

     

    11.

    Ime Duša je lepo kao i sama duša.

     

    12.

    Kisnem već jedan sat. Dobro je to za kišu. Dobro je to za mene. Dobro je to za Miroslava Mandića.

     

    13.

    Hartija je jako vlažna i ne može da podnese olovku.

     

    14.

    Ovo sada pisanje je svedočanstvo o pisanju u kišnjenju.

     

    15.

    Petnaesta pouka Jovana Lestvičnika, O čistoti i celomudrenosti,

    neprolaznim vrlinama koje smrtnici postižu trudom i znojem. Čistota

    je usvajanje bestelesne prirode... Čist je onaj čovek koji je ljubav potisnuo

    ljubavlju, i koji je ognjem ugasio plamen svoje strasti. Celomudrenost je

    sveopšti naziv svih vrlina... Celomudren je čovek koji je za svagda stekao

    savršenu neosetljivost za razlike u polu. Merilo i vrhunac savršene i

    postupne čistote jeste u tome da se ima isti odnos prema živim bićima

    kao i prema neživim stvarima, prema ljudima kao i prema životinjama.

     

    16.

    Kisnem. Ja sam kišnjač.

     

    17.

    Kisnem. Kišnim orgazmom hranim Tii kosti.

     

    18.

    Ako se za divno, koje doživim, zahvalim Bogu, i ako divno odmah

    dam Drugome, divno nikada neće umreti. Iz divnog će se divno rađati.

     

    19.

    Ovo je poslednje blaženstvo danas izloženo

    kiši. Kišo, hvala i na kišnjenju i na blaženstvima.

     

    20.

    Deset je uveče. Ja sam popodnevni čovek koji je bio sav mokar od kiše.

     

    21.

    Pisanje je izlaganje pisanja.

     

    22.

    Slutim kako se Jesam stvorio.

     

    23.

    Jesamovo ime se prenosilo blaženstvima.

     

    24.

    Svakom rečju Jesam potvrđuje i sebe i svoje ime.

     

    25.

    Miroslav Mandić je knjiga o imenu. Jesamovom.

     

    26.

    Jesam je hodao sa štapom.

     

    27.

    Ko god je hrabro otvorio usta, njegovim ustima je govorio Jesam.

     

    28.

    Sve mi je lepše Jesamovo ime.

     

    29.

    Kaja je razgovarala sa Vladom da mi napravi hodački štap.

    Kaže da je spominjao glog kao najbolje drvo za hodački štap.

     

    30.

    Samo da otvaram šaku. Šaku će mi već voditi Jesam.

     

    31.

    Sto jedanaestog dana Miroslava Mandića se rodio Jesam, junak Miroslava Mandića.

     

    32.

    Jesam se pojavio ko zna odakle. Tek, nosio je štap u ruci.

     

    33.

    Jesam je tu. Prisutnost. Sve zrači njegovim imenom.

     

     

      

    Z.... ME

    112. dan
    22. april 2005.

    2998-3030

    blaženstva

     

    2998.

    Sunčano je Jesamovo prvo jutro u Miroslavu Mandiću. I prohladno.

     

    2.

    Jesam je sav u zelenilu.

     

    3.

    Na hodanjima sam zavoleo hodački štap. Uživao sam u

    njegovoj lepoti i odanosti. Svaki štap je po svojoj suštini Božji štap.

     

    4.

    Idem pred Kaju.

     

    5.

    Danas ćemo, Kaja i ja, početi da projektujemo naš odnos,

    da bi mogle da zažive mnoge ideje u Miroslavu Mandiću za Trećeg.

     

    6.

    Današnje Kajino i Miroslavljevo Jebanje će biti otvoreno. Prvo Jebanje u Ja javnosti.

     

    7.

    Svako jebanje treba da se pretvori u Jebanje. A samo Jebanje u svako jebanje.

     

    8.

    Prvo Jebanje u Ja javnosti ćemo obaviti na hameru, formata

    70x50cm. Biće to tročasovno pre-davanje Kaji. Pokušaću da

    objedinim sve što je bilo, jeste i biće, važno za Boga, za Miroslava

    Mandića, za Kaju Ćirilović, za Kajin i Miroslavljev odnos.

     

    9.

    Eno Mirjane Stefanović! Prići ću joj... al‘ evo i Kaje.

     

    10.

    Trči. Prvo ću Kaji.

     

    11.

    Samo da pozdravim lepu ženu – rekao sam

    Mirjani. Što si ti omršavio – rekla je Mirjana.

     

    12.

    Priča mi Kaja da joj je Ruža lutanja bila velika reka, a da je Miroslav Mandić okean.

     

    13.

    Zvao je Petar Miloradović. Pita me Kako ide Miroslav Mandić, šta si danas

    pisao? Kažem mu da će u trinaestom blaženstvu današnjeg dana sresti svoje

    ime... Miroslave, čestitam ti na vedrini – rekao mi je na kraju razgovora Petar.

     

    14.

    19:25h. Nad hamerom smo, uz vino. Započelo je prvo Jebanje na hameru.

     

    15.

    Kajo Moje, trebaš mi – napisao sam slovima na sredini hamera.

     

    16.

    Šesnaesta pouka Jovana Lestvičnika, O srebroljublju. Srebroljublje je

    obožavanje idola, vesnik starosti, predskazivač gladi, prorok suše... Ko je

    stekao ljubav, rasipa novac... Ko je pobedio ovu strast, oslobodio se od briga.

     

    17.

    Kajo Moje, trebaš mi, danas je Dan planete Zemlje. Pre sedam

    godina sam je obišao sa 52.732.360-tim korakom. Hodajući svaki dan

    dvadeset kilometara dnevno, osim nedelje, posle dve hiljade trista pedeset

    sedmog dana sam prešao 40.076.569 kilometara, koliki je obim Zemlje.

     

    18.

    Kajo Moje, trebaš mi, naslov tog hiljadu devetsto trideset

    sedmog hodanja u Ruži lutanja je Zemlja se pretvorila u Plavu ružu.

     

    19.

    Kajo Moje, trebaš mi, dobra ideja nosi sve.

     

    20.

    Kajo Moje, trebaš mi je Brak. Sve što nije Brak i nije.

     

    21.

    Kajo Moje, trebaš mi, brakom stvaramo i čuvamo Boga.

     

    22.

    Kajo Moje, trebaš mi, Bog je dete. Stvarajmo Boga svakoga trena. Samom

    Bogu je milo da ga neprestano stvaramo. Bog voli da bude večno dete u meni.

     

    23.

    Kajo Moje, trebaš mi kao jače, kao lepo, kao nebriga, kao fino zbog najfinijeg.

    Kao profesionalna hladnoća koja je seksualna, zato što je profesionalno hladna.

     

    24.

    Kajo Moje, trebaš mi, upravo mi je Milena Ivović telefonom

    rekla da piše knjigu o Zlatnom preseku i da nije ni za šta.

    Rekao sam joj to kada nisi nizašta, Tii si u stvari za Nizašta.

     

    25.

    Kajo Moje, trebaš mi, ako znamo šta i kako radimo, sve vreme ovog

    sveta je naše. Usporimo, usporimo sestrice, da se brzina u nama proslavlja.

     

    26.

    Kajo Moje, trebaš mi, malo je čudo što sam danas u

    umetnosti priznanja, kada i Tebe, video Mirjanu Stefanović.

    Ona je ta kojoj sam, u vrelo leto 1971, prvi put priznao da je volim.

     

    27.

    Umetnost priznanja (Iz Rečnika Miroslava Mandića). Od detinjstva

    sam teško priznavao, a želeo sam. Hteo sam da priznam, ali nisam

    uspevao. Pokušavao sam, ali bih umirao od stida. Sve sam bio bliži

    priznanju, ali me je baš ta blizina sve više udaljavala od priznanja. Bilo

    je očito da blizina priznanju nije priznanje. Blizina je trebalo da nestane u

    priznanju. Da nestajanjem blizine nestane i priznanje, i da se nestajanjem

    dogodi Umetnost priznanja. Da se priznaje samo Umetnošću. Lelujanjem.

     

    28.

    Kajo Moje, trebaš mi, ja iz ovog neću da izađem.

     

    29.

    Kajo Moje, trebaš mi, ja iz Tebe hoću da stvaram.

     

    30.

    Kajo Moje, trebaš mi, svi koji su nešto stvorili su se pobunili. Podigli.

     

    31.

    Kajo Moje, trebaš mi! Šapat je velika pesma heroja pesnika.

     

    32.

    Kajo Moje, trebaš mi je preobražavanje.

    Pre-davanje. Neočekivano stvaranje ni iz čega.

     

    33.

    Kajo Moje, trebaš mi je poslednji gutljaj vina koji delimo.

     

     

      

    NACRTANE REČENICE

    113. dan
    23. april 2005.

    3031-3063

    blaženstva

     

    3031.

    Bio sam sa Kajom u jutarnjoj šetnji, ali sam zaboravio papir i olovku.

     

    2.

    Dok trepnem nešto pogrešim. Budnosti, budnosti, veličanstvena!

     

    3.

    Danas sa Kajom i Violetom počinjem ponovo šestočasovno

    čitanje Miroslava Mandića. Pre mesec dana sam to uradio prvi put i nazvao ga

    Subotnje javno pisanje subote. Sada je to Pisanje čitanjem (Iz Rečnika Miroslava Mandića).

     

    4.

    Počinjem Pisanje čitanjem Miroslava Mandića. Čitam pasus

    o pesnicima-herojima, pesnika-heroja, Henri Milera.

     

    5.

    Samo da Bog gleda i zna sve što činim, govorim i mislim.

     

    6.

    Nacrtao sam Kaji i Violeti sedam vrsta rečenica kojima pišem Miroslava Mandića.

     

    7.

    To Tii kažem da bi Tii videlo baš to.

     

    8.

    Volim Te i želim da osetiš da Te volim.

     

    9.

    Jednom su me žrtvovali, i ja se sada divim svima onima koji se

    žrtvuju, jer znam kako se žrtva, svojim plamenim putem spašava.

     

    10.

    Plameni put (Iz Rečnika Miroslava Mandića). Put nastao vrelim srcem, srcem žrtvovanja.

     

    11.

    Sve što radim, radim kao pesnik.

     

    12.

    Pesnik je radnik bivanja.

     

    13.

    Veću količinu našeg života čini činjenje, na to smo navikli.

    Otud osećanje da tek kad činiš jesi i da kad ne činiš i nisi.

     

    14.

    Ljudi se sa Jesamom i bivanjem često osećaju krivim.

    Krivi su jer jesu. Da ne bi bili krivi oni nisu, nego rade.

     

    15.

    Miroslav Mandić je bivanje.

     

    16.

    Ljudi prepoznaju činjenje, bivanje retko. I zato mislim da je ovo važnije od ovog.

     

    17.

    Sedamnaesta pouka Jovana Lestvičnika, O dobrovoljnom

    sirotovanju. Dobrovoljno sirotovanje jeste odbacivanje zemaljskih briga,

    bezbrižan život, neometano putovanje... odstranjenje tuge... Veliki je onaj

    čovek koji se pobožno odriče svoje imovine. A svet je onaj čovek koji se

    odriče sopstvene volje. Prvi će stostruko primiti, bilo u imanju, bilo

    u blagodatnim darovima, a drugi će naslediti život večni.

     

    18.

    Kajo, nemoj me više navoditi da Tii objašnjavam. Peva mi se.

     

    19.

    Ova knjiga je neprestano otvorena.

     

    20.

    Pogledaj vreme ove knjige.

     

    21.

    Za sutra je u jednoj berlinskoj galeriji zakazano porađanje dvadesetsedmogodišnje

    Ramune Gele (Ramuna Gele). Čim Ramuna dobije trudove biće pozvano

    tridesetak ljudi na sam porođaj. Partner buduće majke Vinfrid Vit (Winfrid

    Witt) kaže da će porođaj, iako u umetničkoj galeriji, zadržati privatan aspekt.

     

    22.

    Ramuna i Vinfride, poljubim vas pre, za vreme, i

    posle porođaja. Posebno ljubim vaše još nerođeno dete.

     

    23.

    Ja sam salto mortale u vremenu.

     

    24.

    Samo da se ne štitim.

     

    25.

    Samo da budem nezaštićenost sama.

     

    26.

    Da da dajuje.

     

    27.

    Sve što činim je pesma Božja.

     

    28.

    Volim trunčice bivanja. Bivaj me.

     

    29.

    Čednost bića stvara.

     

    30.

    Ja sam sve Jesamove reči.

     

    31.

    Kaja je otišla u Beograd. Violeta vadi rečenice koje sam izgovorio.

     

    32.

    Sve je zabeleženo u Ja javnosti. Licem u lice. Snaga izlivena u Trećeg.

     

    33.

    Orgazam Miroslava Mandića je Bog.

     

     

     

     

    Stranice