Bog Miroslav Mandić Bog

    Ti
    si

    408214

    pupoljak

    POGLEDAH KAD – 21:21:21H

    298. dan
    25. oktobar 2005.

    8245-8277

    blaženstva

     

    8245.

    Samo sam na kraju druženja pružio ruku okrenuo se i otišao.

     

    2.

    Jednoj dragoj osobi sam juče samo pružio ruku, okrenuo se i otišao.

     

    3.

    Ostalo je iskupljenje ozarenjem.

     

    4.

    Jutarnja svetlost nad rekom.

     

    5.

    Ponoćne molitve za bodri dan.

     

    6.

    Različitosti se razilaze,

    različitosti se trpeljivošću podnose,

    različitosti se ljubavlju preobražavaju,

    različitosti se spajaju.

     

    7.

    Boli me ako me neko povredi, ali me još više boli ako nekog ja povredim.

     

    8.

    Kada me neko povredi, uvek pokušavam da bol pretvorim u radost.

     

    9.

    Kada Te povredim nadam se da to može biti radost i za Tebe.

     

    10.

    Kada se okrenem i odem, verujem da su nam putevi, bez povratka, oboma prohodni.

     

    11.

    Kada se galeb diže sve više iznad reke, njegova senka

    u vodi je sve nejasnija, da bi na kraju sasvim nestala.

     

    12.

    U visinama senke iščezavaju.

     

    13.

    Visine su opasne.

     

    14.

    Opasno je biti sam.

     

    15.

    Sam sam.

     

    16.

    Sam je dvoje.

     

    17.

    Negde su zajedno Bili Holidej i Jakob Beme.

     

    18.

    Ja sam stranac.

     

    19.

    Opasan je put na kome sam.

    Opasno je stanje u kojem sam.

    Opasno je ovo što pišem.

     

    20.

    Opasnost koju osećam mi govori da sam na dobrom putu.

     

    21.

    Opasnost koju osećam mi govori Miroslave, nastavi bezbrižno.

     

    22.

    Tek kada jedan jeste jedan, događa se da jedan može biti i dva.

     

    23.

    Između stvaranja i borbe, odlučujem se za stvaranje.

     

    24.

    Odluke su stvaranje.

     

    25.

    Mladić se sunča – rekao mi je nepoznati gospodin, ugledavši me golog do pojasa.

     

    26.

    Noć je. Divim vam se beskućnici!

     

    27.

    Gde je sada Srešćemo Se Mi Ponovo?

     

    28.

    Pijem čaj od kajsije.

     

    29.

    Verujem u svoje pisanje.

    Verujem u poletelo.

    Verujem u visine.

     

    30.

    Volim ravnicu. Ravnica, to zemaljsko nebo.

     

    31.

    21:21:21h.

     

    32.

    Vrh je opasnost – spas svih.

     

    33.

    Na dnu vrha sam.

     

     

      

    NA VRHU SAM DNA

    299. dan
    26. oktobar 2005.

    8278-8310

    blaženstva

     

    8278.

    Nisi ti centar sveta – rekla mi je prekjuče Osoba

    Kojoj Sam Samo Pružio Ruku Okrenuo Se I Otišao.

     

    2.

    Ja jesam centar sveta. A Tii misli kako hoćeš, i budi kogod hoćeš

    kažem Osobi Kojoj Sam Samo Pružio Ruku Okrenuo Se I Otišao.

     

    3.

    Ljubav lebdi iznad naših razlika, želim Tii uspeha i sada ću sa

    ljubavlju učiniti za Tebe ono isto što sam uradio prekjuče Osobi Kojoj

    Sam Samo Pružio Ruku Okrenuo Se I Otišao – rekao sam, i pružio ruku

    i Drugoj Osobi Kojoj Sam Samo Pružio Ruku Okrenuo Se I Otišao.

     

    4.

    Otići je velika stvar.

     

    5.

    Otići – velik je svet.

     

    6.

    Otići – prostranstva čekaju.

     

    7.

    Otići – ptice su lepota koja leti.

     

    8.

    Otići – ne okrenuti se.

     

    9.

    Otići – Drugog od sebe osloboditi.

     

    10.

    Otići – Drugom biti prethodnik.

     

    11.

    Otići – biti jedno sa svima.

     

    12.

    Otići – ptićima.

     

    13.

    Otići prvim blaženstvom koje je na vrhu iako počinje sa dna, i

    stići do trideset trećeg koje je na dnu iako se završava na vrhu.

     

    14.

    Ja sam tvoja rečenica koju si napisao sinoć da bih te danas sačekala, Miroslave.

     

    15.

    Opleti, zapleti, raspleti, Miroslave!

     

    16.

    Bezbroj. Talasića. Na. Površini. Dunava. Trepere. Isto.

    Onako. Kako. Ti. Pokušavaš. Da. Zatreperiš. Moje. Srce. Miroslave!

     

    17.

    Bole te leđa od dugog sedenja za laptopom, zateže te mišić uz kičmu, Miroslave?

     

    18.

    Pomeraj ih, pomeraj te tvoje kukove, Miroslave!

     

    19.

    Kada pišeš o sebi, piši baš onako kako bi i sam voleo da čitaš o Drugome, Miroslave!

     

    20.

    Unesi se ramenima u pisanje, Miroslave!

     

    21.

    Obliži usne, Miroslave!

     

    22.

    Kreni napolje, na sunce! Budi sunčan dan, Miroslave!

     

    23.

    lepom

    te

    pesmom

    ljubim

    Miroslave

    !

     

    24.

    mili Miroslave

    mio sebi

    mio meni

    Miroslave mili

    !

     

    25.

    Veruj mi da mnogi tvoje reči doživljavaju kao svoje, Miroslave!

     

    26.

    Mojim rečima vaskrsavaju sve duše koje su živele.

    Mojim rečima se rađaju sve duše koje će tek živeti.

     

    27.

    Mojom rečju ljubim Tvoje telo.

     

    28.

    Ponekad i sam ne znam ko piše blaženstva koja pišem.

     

    29.

    Pa, zar to da ih svako piše, i ne čini tvoja blaženstva, Miroslave?

     

    30.

    Izvadio sam kesicu iz čaja da mi čaj ne bude prejak, čaje!

     

    31.

    Čaja iz čaja, da mi čaja bude i u ovom blaženstvu.

     

    32.

    I ja, tvoja reč, mislim da si ti centar koji je

    svuda i periferija koja je nigde, Miroslave!

     

    33.

    Ptićima, ptićima!

     

     

      

    DA LI ĆE OVAJ NASLOV OSTATI DO KRAJA DANA?

    300. dan
    27. oktobar 2005.

    8311-8343

    blaženstva

     

    8311.

    Osmehujem se Tvojoj Duši, Osobo Kojoj Sam Samo Pružio

    Ruku Okrenuo Se I Otišao, pre nekoliko dana. Osmehujem se i Tvojoj

    duši, Druga Osobo Kojoj Sam Samo Pružio Ruku Okrenuo Se I Otišao, juče.

     

    2.

    Otišao sam – da bih ljubav sačuvao i gajio je.

     

    3.

    Otišao sam – da ne bih izneverio ljubav.

     

    4.

    Otišao sam – da bih Tii ostao odan.

     

    5.

    Otišao sam – jer Te odlaženjem pozivam da mi se pridružiš.

     

    6.

    Otišao sam – jer je odlaženje dolaženje. Večno bivanje.

     

    7.

    Otišao sam – da bih pred Tvojim očima bio onaj koji jesam.

     

    8.

    Danas sam odlučio da ću reč Bog pisati belim slovima na belom.

     

    9.

    Da bi iz te praznine izvirala svaka reč u Miroslavu Mandiću.

     

    10.

    Pomozi mi Bože da ova knjiga bude Tvoje delo.

     

    11.

    Knjiga koja nastaje zdravljem i šarmom svake ćelije.

     

    12.

    Knjigo, pala je noć. Kako dalje nastaviti Tvojim ulicama, knjigo noći?

     

    13.

    Noći, gde su Tvoji noćni psi, gde su hiljade kilometara mraka na Tvojim putevima?

     

    14.

    Na koju li je stranu pao novčić?

     

    15.

    Ko je to ko telefonom nekog poziva, ko se to svoje tuge oslobađa?

     

    16.

    Gde to luta opraštanje? Na čijim će usnama opraštanje progovoriti?

     

    17.

    Kako je licu kada u prozorskom oknu, umesto voljene osobe, samo sebe ugleda?

     

    18.

    Ko napušta grad i ko se u njega više nikada vratiti neće?

     

    19.

    Knjigo, baci me na neku drugu stranu, samo da je nesvrhovita.

     

    20.

    Robert Valzer

     

    21.

    Pisanje je ljubav.

     

    22.

    Oči koje ne govore.

     

    23.

    Pisanje je

    unutraunutra ušnjem

     

    24.

    Rukavi košulje mi smetaju pri pisanju, stalno se taru o kalendar koji mi je na stolu.

     

    25.

    Pisanje je imenovanje, proglašavanje, stvaranje nestvorenog.

     

    26.

    linijica

     

    27.

    linijica lepote prepuna

     

    28.

    Pisanje

    je

    otvaranje

    pisanja

    ka

    p les a n j u.

    Dvadeset osam godina je prošlo od kada sam prvi put u dvadeset osmoj

    godini satima slušao samo Bili Holidej. I noćas je slušam kao da je slušam prvi put.

     

    29.

    pesma

    je

    duša

    koja

    ljubi

    i

    ljubeći

    nikada

    ne

    umire

     

    30.

    Ustajem... plešem... dopisujem... samujem... dopisujem... plešem...

     

    31.

    ...Pisanje je samo... i samo sebi je dovoljno...

     

    32.

    ...Pisanje je plavi mesec u Tvom naručju...

     

    33.

    ...Podignuta ruka...

     

     

      

    JEDNA REČENICA OD PET REČI

    301. dan
    28. oktobar 2005.

    8344-8376

    blaženstva

     

    8344.

    O jednom jablanu preko reke.

     

    2.

    O Jednom Jablanu Preko Reke se može, kao

    i sa jednom rečenicom od pet reči, napisati sve.

     

    3.

    O Jednom Jablanu Preko Reke treba reći

    da mu se senka proteže do polovine Dunava.

     

    4.

    Pišem O Jednom Jablanu Preko Reke, reci

    nekom to – poslao sam poruku Veri Varadi.

     

    5.

    O Jednom Jablanu Preko Reke mogu pisati da je on centar

    sveta, jer sav svet je centar i svako je centar i sve je centar.

     

    6.

    O Jednom Jablanu Preko Reke pevam misleći ga ovog

    sunčevog popodneva kroz sva četiri svojstva lepote po Kantu.

     

    7.

    Bezinteresno dopadanje čini lepotu O Jednom Jablanu Preko Reke.

     

    8.

    Svrhovitost bez svrhe zrači lepotu O Jednom Jablanu Preko Reke.

     

    9.

    Univerzalnost bez pojma razgranava lepotu O Jednom Jablanu Preko Reke.

     

    10.

    Uređenost bez zakona stoji na obali reke O Jednom Jablanu Preko Reke.

     

    11.

    O Jednom Jablanu Preko Reke malo lomi navike jezika jer ga ne

    prilagođavam rečenici, nego ga ostavljam u službi samog blaženstva.

     

    12.

    Hej moj, O Jednom Jablanu Preko Reke, da li si nekada

    pomislio da ćeš Tii nekada biti O Jednom Jablanu Preko Reke?

     

    13.

    Hej moj, O Jednom Jablanu Preko Reke, opasan je moj put i zato

    nikog, kao ni Tebe, ne pozivam da mi se pridružiš, nego sam pevam dođi.

     

    14.

    Kada sam Te jutros ugledao, O Jednom

    Jablanu Preko Reke, zauvek sam Te ugledao.

     

    15.

    Čije su Te ruke zasadile, i čija će Te sve

    sećanja prenositi, O Jednom Jablanu Preko Reke?

     

    16.

    Jednom Te neće više biti, O Jednom Jablanu Preko

    Reke, i zato pišem o Tebi, da Te bude dok je sveta i veka.

     

    17.

    Jednom i mene više neće biti, O Jednom Jablanu Preko

    Reke, i zato pišem da sveta i veka bude sve dok je sveta i veka.

     

    18.

    Pred sumrakom smo, O Jednom Jablanu

    Preko Reke, samo Tii i ja. Da li i Tii voliš sumrake?

     

    19.

    Pala je i noć, i sad ne mogu više da Te vidim, O Jednom Jablanu Preko Reke.

     

    20.

    Kada sam jutros pomislio da jedna rečenica od pet reči može da se zavuče

    nekome pod kožu, osetio sam imam sva blaženstva, samo ih treba varirati.

     

    21.

    Sa O Jednom Jablanu Preko Reke, koji je takođe rečenica

    od pet reči, još je lakše, jer mi u tome pomažu i jablan i reka.

     

    22.

    Zbog visine jablanove, jablana mogu zamisliti kao reku koja teče uvis.

     

    23.

    Zbog odsustva slonova neću morati da pišem kako slonovi preplivavaju

    reku, pa ću moći da više pišem o onome o čemu nikada nisam pisao.

     

    24.

    Ono o čemu nikada nisam pisao je sve ono što upravo

    pišem, i to me greje oko srca kojim je svaka sledeća reč toplija.

     

    25.

    Da li se neko nežno ljubio oslonjen na O Jednom Jablanu Preko Reke?

     

    26.

    Kako se sneg zadržava na Tvojim granama, O Jednom Jablanu Preko Reke?

     

    27.

    Da li Tii ptice sleću na grane, O Jednom Jablanu Preko Reke?

     

    28.

    Da li Tebi, O Jednom Jablanu Preko Reke, smeta, ili voliš most u Tvojoj blizini?

     

    29.

    Kakav je pogled, O Jednom Jablanu Preko Reke,

    na drugu obalu reke, ovu sa koje pišem o Tebi?

     

    30.

    Da li se Tebi, O Jednom Jablanu Preko Reke, sviđa da

    za svaku knjigu koju odštampam zasadim jedno drvo?

     

    31.

    Da li si Tii, O Jednom Jablanu Preko Reke, čulo za Endija

    Vorhola (Andy Warhol), i njegovu potrebu da stvari ogoli do

    neprepoznatljivosti, ili da neku nameru iscrpi do krajnjih granica?

     

    32.

    Koliko je duboko u zemlji Tvoje korenje, O Jednom Jablanu Preko Reke?

     

    33.

    Sam sam. Sama je voda. Sam je most. Sama je obala.

    Sam je O Jednom Jablanu Preko Reke.

    Sami svo petoro, manje smo sami.

     

     

      

    REČ MIROSLAVA MANDIĆA NIK

    302. dan
    29. oktobar 2005.

    8377-8409

    blaženstva

     

    8377.

    Vetar nosi vodene talase ka obali Dunava. Subota je.

     

    2.

    Sunčano je. Pokrećem ramena i širim ruke kroz prostor nad stolom.

     

    3.

    Kako su ruke divne, lelujave i podatne.

     

    4.

    Ljubav je duboka. Vernost i prapoverenje

    ispunjavaju vreme u kojem se bića rađaju i umiru.

     

    5.

    Usnama među Tvojim nogama proslavljam čudo

    kojim postojiš. Tvoje ruke na mom temenu su tako tople.

     

    6.

    Blago je, nevidljive mase vode dižu se iznad reke ka svetlo plavom nebu.

     

    7.

    Atmosfere sveprolaznosti stvaraju neprolaznu lepotu bića i stvari, opada lišće.

     

    8.

    Čovek nosi dete u naručju.

     

    9.

    Kada me obuzme lepota mislim na užase kojima

    su izložena mnoga stvorenja. Prošlo je podne.

     

    10.

    Plesaću za njih...

     

    11.

    Grejem hladno i kišno srce jedne lepe i uzbudljive osobe. Prošlo je još dva sata.

     

    12.

    Jedna druga osoba se, toplinom tek ugrejalog srca,

    počela nepovratno menjati. Od prirodnog ka duhovnom.

     

    13.

    Grane drveća su sve ogoljenije.

     

    14.

    Jezikom tečem pred Tvojim očima.

     

    15.

    Svetluca neshvatljivo.

     

    16.

    Dobrota nekih ljudi me opčinjava i potresa do samozaborava.

     

    17.

    Današnja blaženstva se polako menjaju, menjajući i moje stanje. Brže bih.

     

    18.

    Pucketam palčevima... brže bih.

     

    19.

    Treperim šakama pre nego što počnem da pišem, tako unosim

    više plešućeg u ritam kojim pišem ritam koji nestaje u samom sebi

     

    20.

    Sapun, topla voda i onda po svim delovima tela...

     

    21.

    Uzbuđenje... nestajanje...

     

    22.

    Čamac prelazi reku, u ovim popodnevnim satima.

     

    23.

    Dodirnem se... tu sam.

     

    24.

    Tek započeta rečenica je već dovršena.

     

    25.

    sve

    reči

    se

    ulivaju

    u

    jednu

    pesmu

     

    26.

    sve

    reči

    vole

    pesmu

     

    27.

    sve

    reči

    vole

    da

    su

    sama

    pesma

     

    28.

    pesma

    je

    reč

     

    29.

    pesma

    je

    Bog

     

    30.

    Niz nečije lice se sliva suza.

     

    31.

    Zamahom krila.

     

    32.

    Rukama oko struka.

     

    33.

    Niz nečije telo klizi haljina.

     

      

     

    KAJO, IPAK NEKAKO

    304. dan
    31. oktobar 2005.

    8410-8442

    blaženstva

     

    8410.

    Kajo,

     

    2.

    već je prošao

     

    3.

    dan,

     

    4.

    a

     

    5.

    evo tek

     

    6.

    sada

     

    7.

    počinjem

     

    8.

    da Tii

     

    9.

    pišem.

     

    10.

    Ja sam Tii

     

    11.

    danas

     

    12.

    već

     

    13.

    pisao, ali

     

    14.

    nisam

     

    15.

    time

     

    16.

    bio

     

    17.

    zadovoljan,

     

    18.

    pa

     

    19.

    sam

     

    20.

    od

     

    21.

    toga

     

    22.

    odustao.

     

    23.

    Suviše

     

    24.

    me je

     

    25.

    stvari

     

    26.

    danas

     

    27.

    mučilo

     

    28.

    i

     

    29.

    od njih

     

    30.

    i od sebe

     

    31.

    nisam mogao

     

    32.

    da se oslobodim.

     

    33.

    Sada je malo bolje, i zato se usuđujem da Tii pišem.

     

     

      

    Stranice