Bog Miroslav Mandić Bog

    Ti
    si

    407603

    pupoljak

    BOLESTAN

    790. dan
    1. mart 2007.

    22171 - 22203

    blaženstva

     

    Noćas sam sanjao tekst

    Jan Žirodovski, prema kome, kako kaže Boris Kovač,svi world muzičari osećaju

    divljenje, rodio se početkom dvadesetog veka u centralnoj Moldaviji. Od svoje rane

    mladosti do duboke starosti na kraju veka bio je član Narodnog orkestra radio

    Bukurešta. Jan – violinista i klarinetista – posvetio je ceo život svom orkestru. Kada su

    ga penzionisali u dubokoj starosti napisao je sedamsto cimbalo-pesama koje je sve

    izveo i snimio sa svojim malim orkestrom, koji je činilo dvanaest mladića.

     

    Bolje

     

    mi

     

    je.

     

    Iako

     

    kašljanje

     

    još

     

    traje.

     

    Pluća

     

    ne

     

    mogu

     

    da

     

    podnesu

     

    punoću

     

    udaha.

     

    Čujem

     

    korake

     

    u

     

    praznoj

     

    zgradi.

     

    I

     

    danas preko telefona

     

    čuješ

     

    kako

     

    kašljem.

     

    Ali

     

    važnije

     

    od

     

    toga

     

    su

     

    reči

     

    Jan Žirodovskog

     

    Ako osećaš radost u svom srcu Tii čuješ moju muziku.

     

     

      

    BOLESTAN

    791. dan
    2. mart 2007.

    22204 - 22236

    blaženstva

     

     

    Još

     

    uvek

     

    sam

     

    bolestan.

     

    Ali

     

    mi

     

    se

     

    radost

     

    života

     

    polako vraća.

     

    Uzbuđenje umetnošću me ponese u trenucima.

     

    Čitao sam

     

    nekoliko

     

    vrsta

     

    tekstova

     

    i približavao

     

    se

     

    ovom

     

    22222. blaženstvu.

     

    A dok sam slušao pesnike

     

    kako

     

    čitaju

     

    svoju

     

    poeziju

     

    preplavio

     

    me

     

    je

     

    orgazmički

     

    osećaj

     

    stvaranja.

     

    Na kraju bih rekao dve stvari.

     

    Juče su u Beogradu kamenicama razbijeni prozori jedne pametne i hrabre žene.

     

    sve što bih sada voleo da pročitam čujem i primim je

    čudo ovih reči

     

     

      

    24. PUT PO 33 DANA

    792. dan
    3. mart 2007.

    22237 - 22269

    blaženstva

     

     

    Dečaku Miroslavu koji se osećao zrelijim od svojih vršnjaka

    dugujem dva duboka iskustva u svojoj pedeset sedmoj godini.

     

    Živo dete u meni mi daje snagu da vidim da je car go i da carstvo kome se moji

    vršnjaci kao odrasli ljudi klanjaju ne postoji. Nisam više dete i ja sam odgovoran za

    svoju slobodu i svet slobode. Ja stvaram svet i svet je onakav kakvim ga ja stvorim.

     

    Ja sam dete Božije. I dok moji vršnjaci žive u moći odraslih

    moj život je ispunjen stvaranjem i slobodom jer sam večno dete.

     

    Branka me masira.

     

    Struji

     

    energija

     

    kroz telo.

     

    Pluća su još puna kašlja.

     

    Nadam se da ću od ponedeljka početi da radim.

     

    Prija

     

    mi

     

    odmaranje.

     

    Odmarao

     

    bih

     

    se

     

    vekovima.

     

    Nadam

     

    se

     

    da

     

    će

     

    mi se

     

    odmaranje i

     

    radom

     

    uvećavati.

     

    Hvala Tii Vil što sam uz Tvoju pomoć pisao blaženstva za ovu nedelju.

     

    Što sam samo govorio reči.

     

    A o ostalom

     

    nisam vodio računa.

     

    To

     

    mi

     

    je

     

    pomagalo

     

    da

     

    reči

     

    iz mene izlaze same.

     

     

      

    LJUBIČICE – NASLOVLJENO U ŠESTOM SATU PISANJA

    794. dan
    5. mart 2007.

    22270 - 22302

    blaženstva

     

     

    Pišem radujući se pisanju.

     

    Nežnosti vodi me dalje.

     

    Kroz otvoren prozor ulazi toplota.

     

    Košulja majica gaćice dva para čarapa i jastučnica se suše na terasi.

     

    Jako sam sam i to čini da čujem muziku događaja.

     

    Blešti površina okeana.

     

    Hrabro je srce stranca.

     

    Tonem u duboko ljubičasto.

     

    Prefinjujem se violetnim.

     

    Prodiranje zovem Nebo.

     

    Tabane zovem Zelenilo Mlade Trave.

     

    Smešim se bajkama u mojim petama.

     

    Podrhtavajući odlazim niz put.

     

    Duh čezne da bude dostojan zemlje od koje je sačinjeno moje telo.

     

    Najvećim herojima zovem one koji su čekali i dočekali.

     

    Najgospodstvenijima zovem one koji se blagim

    osmehom neprestano zahvaljuju čudu života.

     

    To što osetiš u sebi to je grmljavina mog tela dok pleše u Tvom telu.

     

    Potočići vazduha iz mojih usta zvižduću sve je dobro i sve će biti dobro.

     

    Blago ljuljam koleno desne noge – cvetaju voćke.

     

    Reči su moje zlatno cveće.

     

    Vozila se menjaju – putevi traju.

     

    Prošlo je podne – svetlost je sazrela.

     

    Ispunjava me bezrazložna milina.

     

    Nezaštićenost se prigrlila uz mene.

     

    Mislim na crno-bele lakovane cipele – nepotrošiv je eros.

     

    Slušam Petsi Klajn (Patsy Cline) – kroz prozor čujem cvrkute vrabaca.

     

    Već četiri sata pišem današnja blaženstva – volim kada veliki kitovi sporo plove.

     

    Maslinasto i belo kamenje.

     

    Spavao sam sa raširenim prstima po tastaturi Crvendaća.

     

    Grane se rašljaju. Čvorovi su nostalgije.

     

    Sedeti dugo i razmišljati o čemu pisati i to onda napisati.

     

    Kada završim sa pisanjem obrisaću prašinu u Stančiću.

     

    Šaka se polako spušta niz zid.

     

     

      

    JA SAM NEKO NEKOM NEGDE

    795. dan
    6. mart 2007.

    22303 - 22335

    blaženstva

     

     

    Plaveti moja odana.

     

    Bele patike još nekupljene.

     

    Rečenice zauvek nedovrš

     

    Ljuljajuća ramena pesmi podatna.

     

    sve zavisi od ove rečenice koja se neprimetno pretvara u beskonačnu liniju

     

    nekada sam uživao u insistiranju a sada insistiranje uživa da insistira u meni

     

    rečenice ljubim Tii zglobove

     

    pomislim na Nekog i osetim kako sam i ja Neko Nekom

     

    Neko stoji ispred svojih otvorenih vrata i gleda osunčan sneg

     

    Neko gleda u okean

     

    Neko je u svoju šaku izbacio spermu odanosti

     

    Nekom

    sam

    i

    ja

    Neko

     

    Neko može ono što ja ne mogu

    Nekim Nekom to mogu i ja

     

    Neko je čist kao suza

    Nekovom suzom se kupam

     

    Neko ne umire

    Nekim Nekom sam besmrtan i ja

     

    Neko neprestano peva

    ja sam Nekova pesma

     

    Nekova šaka mi blago dodiruje teme

     

    oduvek je Nekog žedna duša moja

     

    Neko mi bojom svog glasa nadraži sav seks u kičmi

     

    Neko uživa jer pred njegovim očima postajem jelen

     

    Neko sebe dodiruje po butinama

     

    Neko uživa jer je Svako

     

    Neko začešljava kosu kao Svako

    ja oblizujem usne kao Neko

     

    Neko se ljubi sa Svakom

    niko ne voli Svaku kao Neko

    niko ne voli Neku kao Svako

     

    Neko i Svaka vole i Niko

    i meni je lako da budem Niko jer me ljube Neko i Svaka

     

    pisanje je ljubljenje

     

    ljubljenje je stvaranje

     

    Neko se saginje i dodiruje prstima pod

     

    Svako se poluzatvorenih očiju polako okreće ulevo

     

    Niko se stomačnim mišićima podaje Svaki

     

    ja više nikada neću biti ja koji sam bio

     

    ja zamišljam sve moje reči prevedene na sve jezike sveta

     

    gledam kako se ove reči pretvaraju u ptice i poleću

     

     

      

    TEBEM SE CELIM PUTEM

    796. dan
    7. mart 2007.

    22336 - 22368

    blaženstva

     

     

    bez plesanja nema pisanja

     

    raširenih ruku ja sam ravnica sveta

     

    drveće iz mene raste

     

    u boji mog glasa svako može naći utočište

     

    modro je nebo

     

    beli se put

     

    sam sam u predelu

     

    ne zastajem

     

    Ja Sam Ja Koje Hoda

     

    prožimam se

     

    u mojim bokovima uživa okolina

     

    moje tetive su bas ritmovi

     

    put mi vijuga kičmu

     

    nebo je sve modrije

     

    izložen sam

     

    prepone mi se podaju

     

    nos mi je bezazlen

     

    grudi su mi poljane cveća

     

    mozak ispunjen svetim tekstovima

     

    počinje da pada kiša

     

    sve u predelu kisne

     

    kamenje se presijava

     

    prostor se širi i skuplja – vreme se uvija

     

    ne zastajući u ples se pretvaram

     

    sam sam za Tebe

     

    Tebem se celim Putem

     

    dobro mi je Tebe se natebati

     

    / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / /

    / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / /

    / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / /

    / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / kiša pada / / / / / / / / / / / / / / / / / / / /

    / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / /

    / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / /

    / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / /

     

    biti svaki dan na putu

    biti svaki dan u tekstu

     

    S

     

    jedna kap

     

    jedan

    p

    uuuu

    ttttttttttttt

     

    jedno

    hej

     

     

      

    REČI MOJA

    797. dan
    8. mart 2007.

    22369 - 22401

    blaženstva

     

     

    reči moja Tii Dobrotu širiš

     

    reči moja Tii Lepotom ljubiš

     

    ko Te vidi Sebe ugleda

     

    prepuna si Svetlosti

     

    Tobom sve sija

     

     Tebe Tobom pišem

     

    svakoga ko se rodi Tii čuvaš reči moja

     

    hrabre ohrabruješ

     

    petama si povezana sa zemljom

    nebo

    kroz teme

    ulazi

    u

    Tebe

     

     

    r

    e

    r e m č i

    č

    i

     

     

    sve Tobom diše

     

    sve što jeste Tobom jeste reči moja

     

    krhkost je Tobom lekovita

     

    voda Tobom prija

     

    vazduh je Tobom blag

     

    novac se Tobom sebi raduje

     

    vodiš me reči moja

     

    preplanuli smo

     

    dodiruješ me – koža sam Tvoja

     

    svakome ko se usudi mi smo sudbina

     

    svako ko se preobrazi sa nama je na putu

     

    prostranstvo ljubavi se širi prostranstvom bezbrižnosti

     

     

    r

    e     e

    č                     č

    i                                           i

    hodaj dugim sporim korakom

     

    blaga stvorenja nam održavaju žar

     

    korak Tii – korak ja

     

    izuzetno obično

     

    Tii Dobrotu Lepoti širiš

     

    Tii Lepotom Dobrotu ljubiš

     

    ko Tebe vidi Sebe Lepotom i Dobrotom ugleda

     

     Svetlosti – reči si mojih prepuna

     

    sijaj

     

    suzama se osmehuj

     

    Dobro Je – Lepo Je

    Dobrim Lepo – Lepo Je

    Lepim Dobro – Reč je Reč

     

     

      

    LEPOTA BEZIMENOG

    798. dan
    9. mart 2007.

    22402 - 22434

    blaženstva

     

     

    uzmem o

     

    držim o u šaci

     

    uvećam o

     

    smanjim o

     

    ćutim sa o

     

    uživam u lepoti o

     

    o mi liči na sunce

     

    o na podne

     

    o ponoć

     

    o na godinu

     

    oooooooooooooo

    na četrnaest godina

     

    o me odmara

     

    o me kotrlja

     

    ooooooooooo

    o ogradim se o

    ooooooooooo

     

    ooooooooooo

    legnem ispod

     

    prostrem se po

    oooooooooooo

     

    o primećujem razliku o

     

    nalegnem se nao

     

     

    s

    a

    v

    i

    s

    i

    n

    e

    g

    l

    e

    d

    a

    m

    o

     

     

    zagorlim

     

     

    p

    r

    e

    k

    prekrstim o prekrstim

    r

    s

    t

    i

    m

     

     

    o je o

     

    o je o

    ja sam ja

    o i ja smo joa

     

    smejem se i o se smeje

     

    ja volim da se smejem – kažem o

     

    i ja volim da se smejem – odgovori mi o

     

    mi smo braća i po krvi i po o kažem o

     

    baš uživam da budem joakaže mi o

     

    o

    biti gore

    o biti na jednoj strani             biti na drugoj strani o

    biti dole

    o

     

    biti samo biti – kaže o

     

    radujem se – kaže o

     

    plavim se – kaže o

     

    pevamo

     

     

     

     

    SUBOT BLAŽ

    799. dan
    10. mart 2007.

    22435 - 22467

    blaženstva

     

     

    Već neko vreme volim da skraćujem reči. To mi je než.

     

    Pogotovu imena. Mart je ma.

     

    Beograd je Be. Vera je Ve. Ana je An.

     

    Violeta je Vil. Amerika je Am. Evropa je Ev.

     

    Re žele da se maze.

     

    Eliptični govo želi i u rečima da se potvrd.

     

    Mart je i mar. Beograd Beg. Violeta Viole. Amerika Ame. Evropa Evr. Vera Ver. Ana A.

     

    Maženj nema kraja.

     

    Zašto bi maženj bil kra kad kra i tako nem.

     

    Kra je samo počet.

     

    Početka nem jer sve što jes jes oduve i zauve.

     

    Lep mi je da se mazi.

     

    Mazimo se zajed ako Tii je do maženj.

     

    Ako Tii se ne maz gled kako ću j nastav.

     

    Plesać kao što uve rad.

     

    Ollabelle pevaju Just A Closer Walk With Thee ja plač od rados.

     

    Obožavam kurve iako nik to nis sa njim radi.

     

    Od kurv još više obož čednost kurvi.

     

    Kurv je čed.

     

    Čed je dete Božije.

     

    Kad završim sa blaže skuvaću mešan povr i ješću ga sa crnim hle i majonez.

     

    Hleb je i kao reč hle izdašna.

     

    I kurv je izdašna.

     

    Svako ko ljubi je izda.

     

    Izda ljubi sva stvorenja.

     

    Stvorenj ljube energijama.

     

    Blizina je Brzina.

     

    Brzi ljubi Te Tvoja Sporost.

     

    Spo na mojim si ramenima.

     

    Ramena su detinjstvo.

     

    Ramena su prvi zagrljaj.

     

    Ramena su odanost.

     

    Ramena su prijate mo.

     

     

     

    NAHLAĐENOST

    801. dan
    12. mart 2007.

    22468 - 22500

    blaženstva

     

     

    pijem vreo čaj

     

    opet sam se nahladio

     

    slab sam

     

    sunce sija

     

    sedim pored zatvorenih prozora

     

    predveče neću prelaziti Most

     

    blaženstva pišem samo da ih napišem

     

    nahladio sam se u četvrtak na mostu

     

    bio sam rovit a košava je baš duvala

     

    ispio sam čaj

     

    nadam se da ću se preznojiti

     

    i da će mi biti lakše

     

    znoj mi izbija po čelu

     

    osećam ga i po leđima

     

    i na grudima

     

    uživam u pisanju ovih blaženstava

     

    šakama sam obrisao znoj sa vrata

     

    danas sam otkrio radio stanicu sa bugivugi muzikom Slim Galarda (Slim Gaillard)

     

    kada završim otići ću u krevet

     

    skupiću se

     

    prepustiću se slabosti

     

    malo ću se moliti

     

    zamišljaću da si pored mene

     

    uživaću u Tebi

     

    nadam se da ću spavati

     

    neću brinuti

     

    presvukao sam mokru majicu

     

    jede mi se topla paradajz čorba

     

    slabosti pročisti me

     

    pre kreveta ću nacrtati i snimiti Plavu ružu

     

    nacrtao sam Plavu

     

    znoj me ponovo obliva

     

    šakom brišem čelo i slepoočnice

     

     

      

    NAHLAĐENOST

    802. dan
    13. mart 2007.

    22501 - 22533

    blaženstva

     

     

    i danas kao i juče

     

    topao čaj

     

    slabost

     

    pišem samo da što pre napišem

     

    kad sam nagnuo šolju čaja na njenom dnu sam video kako mi se presijavaju trepavice

     

    znoj me obliva

     

    napraviću još jedan čaj

     

    juče mi je prijala topla paradajz supa

     

    i danas ću je skuvati

     

    nemam koga da pozovem

     

    upaliću mirisni štapić

     

    juče sam pojeo i jednu zelenu salatu – i danas ću

     

    čaj miriše na planinsko bilje

     

    i danas sija sunce

     

    crtam Plavu ružu – i nju samo da odradim

     

    nekada je odrađivanje najnežniji način

     

    počinjem da crtam drugom bojicom

     

    potrošio sam i drugu bojicu

     

    da nacrtam Plavu potrebno mi je šest-sedam zarezanih bojica

     

    znoj me ponovo obliva

     

    i treću bojicu sam potrošio

     

    sada idem na još znojenja i na četvrtu bojicu

     

    i četvrtu sam istrošio

     

    mokra su mi leđa

     

    i petu plavu bojicu sam istrošio

     

    zarezaću još jednu i to će biti dovoljno

     

    lepa je ova Plava ruža

     

    zapalio sam još jedan mirisni štapić i u vreloj vodi zamutio Фервекс

     

    najlepše je nekog voleti

     

    ni danas neću ići na Most

     

    prebacio sam preko sebe i zeleno ćebe

     

    sada sam ćebe prebacio i preko glave

     

    volim

     

     

      

    NE MOGU DA SE MAKNEM OD NAHLAĐENOSTI

    803. dan
    14. mart 2007.

    22534 - 22566

    blaženstva

     

     

    kao i juče a juče kao i prekjuče

     

    slab sam

     

    sunce sija a ja sam pored zatvorenih prozora

     

    noćas sam desetak puta ustajao i presvlačio mokre majice

     

    moram biti strpljiv

     

    skuvaću čaj

     

    skuvao sam čaj i čekam da se prohladi

     

    upalio sam mirisni štapić

     

    pijuckam vreo čaj

     

    posteljina i znojave majice se sunčaju na terasi

     

    voleo bih da se kupam u moru

     

    znoj počinje da me obliva

     

    ni danas neću ići na Most

     

    na trenutak mislim o laticama i matematici

     

    dobro bi bilo da popijem još jedan čaj

     

    stavio sam vodu u crvenu džezvu da provri

     

    kada donesem čaj na sto pokriću se zelenim ćebetom

     

    znoj mi kvasi kosu

     

    idem da stavim vrećicu rtanjskog čaja u žutu šolju

     

    doneo sam čaj na sto

     

    zalepio sam belu hartiju po kojoj crtam Plavu ružu

     

    uključio kameru

     

    sada ću otpiti par gutljaja ovog vrelog čaja

     

    otpio sam – počinjem da crtam Plavu

     

    jednu zarezanu plavu bojicu sam potrošio

     

    još nekoliko gutljaja pa druga bojica

     

    još nekoliko gutljaja pa treća bojica

     

    čaj sam popio – sada četvrta bojica

     

    obrisao sam čelo prepuno znoja i sada peta bojica

     

    zarezao sam i šestu bojicu i to će biti dovoljno

     

    završio sam Plavu ružu

     

    znoj me obliva

     

    samo strpljivo

     

     

      

    SRĐANU ALEKSIĆU

    804. dan
    15. mart 2007.

    22567 - 22599

    blaženstva

     

     

    skuvaću čaj

     

    stavio sam vodu da vri a u čašu sam rastopio upsarin

     

    malo mi je bolje ali i dalje osećam nos i imam temperaturu

     

    još se nisam teglio i istezao vrat

     

    u trenucima osećam da je sva ljubav sveta u meni

     

    slabost me odmara od preduzimanja

     

    ne činim ništa

     

    sinoć sam gledao dokumentarni film o Srđanu Aleksiću iz Trebinja

     

    Srđan je dao svoj život za Drugoga

     

    Srđan je dao svoj život i za mene

     

    čaj peče

     

    sve što budem pisao pisaću i za Srđana

     

    Srđanovim herojstvom život dobija smisao

     

    Srđanom je sve dobro i lepo

     

    i čaj koji sam ispio

     

    i Plava ruža koju ću početi da crtam

     

    kijam

     

    skuvaću još jedan čaj

     

    potrošio sam već dve bojice

     

    Ruža se već plavi

     

    čujem da voda vri u džezvi

     

    doneo sam čaj na sto i upalio mirisni štapić

     

    crtam trećom bojicom

     

    ispio sam par gutljajčića – četvrta bojica

     

    dok pijem čaj pišem Miroslava Mandića i crtam Plavu ružu – fudbaleri Hajduka treniraju

     

    zarezao sam šestu olovku – ispiću čaj do kraja

     

    nema više čaja – Plava ruža je nacrtana

     

    znoj curi

     

    znoju izbaci iz mene sve loše

     

    oblizujem se usnama – slan sam

     

    sve je na meni mokro

     

    presvući ću se

     

    sačekaću još malo da curi

     

     

      

    ŽIVOT ME ČEKA

    805. dan
    16. mart 2007.

    22600 - 22632

    blaženstva

     

     

    istuširao sam se. oprao kosu. fudbaleri treniraju. skuvaću čaj

     

    zalogaj crnog hleba pre druge kafe

     

    voda za čaj se zagreva

     

    ispijam mlaku vodu u kojoj sam zamutio Фервекс

     

    rtanjski čaj miriše na stolu

     

    upalio sam mirisni štapić

     

    Džoni Keš (Johnny Cash) i Nik Kejv (Nick Cave) pevaju Cindy

     

    stvari se ponavljaju

     

    stvari leže na stolu

     

    staklena šoljica za espreso kafu

     

    brojanice i prstenje

     

    patent olovka i papiri

     

    mobilni telefon i čaša iz koje sam pio Фервекс

     

    ispijam vreo čaj

     

    pisanje je život

     

    uživam u pisanju

     

    pisanje je muzika

     

    znojim se i to je muzika

     

    Greg Braun peva Coneville Slough

     

    pre mesec dana sam otkrio Greg Brauna i uvek mu se obradujem

     

    obrisao sam znoj sa čela

     

    staviću još jedan čaj

     

    uvek sam voleo neprimetno

     

    nešto od ničeg sačinjeno

     

    samo prisutno

     

    nešto o čemu upravo pišem dok voda za drugi čaj vri

     

    nešto što me uzbuđuje i ja počinjem da se izvijam telom

     

    nešto što će mi ispuniti dan i kada budem nepodnošljivo sam

     

    počinjem da ispijam drugi čaj i to je muzika

     

    posle blaženstava čeka me Plava ruža

     

    život me čeka da se ljubimo

     

    mislim na beskonačnost koja se beskonačno predaje

     

    znoj me obliva

     

     

      

    SUBOTNJE

    806. dan
    17. mart 2007.

    22633 - 22665

    blaženstva

     

     

    očekivano pismo prijatelja je izostalo

     

    sa simpatijama pišem imena četrdesetak

    ljudi koji nisu odgovorili na moje pismo

     

    svako od njih je potvrdio moju ništavnost i zato hvala svakom od njih

     

    svako od njih je potvrdio moju samoću i zbog toga hvala

     

    svako od njih mi je oduzeo snagu i zato hvala

     

    svako od njih mi je pomogao da još više verujem u

    Boga

    Umetnost

    Tebe

     

    skuvaću čaj. fudbaleri treniraju

     

    peku gutljaji

     

    da li ću u ponedeljak biti zdrav?

     

    mislim na one koji neizostavno ljube

     

    ljubim Te

     

    pijem Фервекс i mislim na povrće

     

    skuvao sam drugi čaj

     

    subota je

     

    sunčano je

     

    prožima me misterija života

     

    ljubim svakoga koga sam povredio

     

    ljubim Tii rane

     

    ližem Tvoje zdravlje

     

    uz vreo čaj uzimam i koricu crnog hleba

     

    poslednji zalogaj i poslednji gutljaj

     

    čelo mi se znoji

     

    ja sam taj koji sam

     

    ja sam kap znoja koja mi curi niz levu slepoočnicu

     

    ja sam toplota koja iz mene izbija

     

    mislim na toplotu koja se isparava iz kobila i konja

     

    obična misterija prožima život misterijom običnosti

     

    zaželeo sam se hodanja

     

    prelazi mi se Ruža Mosta

     

    znoj

    još

    curi

     

    nacrtaću Plavu ružu

     

    čuvaću subotu i očekivano

     

    sačekaću da znoj još malo curi a onda ću se presvući

     

     

     

     

    OKRILJE

    808. dan
    19. mart 2007.

    22666 - 22698

    blaženstva

     

     

    Oblizujem usnu.

     

    Otisnuo sam se.

     

    Povratka nema.

     

    Samo dalje.

     

    Dalje je tu.

     

    Kičmom.

     

    šireći   se   u   beskraj    stvaram   beskraj   koji   se   milinom   širi   i   po   blizini

     

    Daljina je brzina. Blizina sporost.

     

    Ples mi nadolazi brzinom i prožima me sporošću.

     

    Čekaju me patike da krenemo.

     

    Stvari su tako odana bića.

     

     

    ove

    reči

    su

    Tvoj

    cvet

     

     

    Milino pevuši me milo.

     

    Nedodirljivim Te dodirujem.

     

    Svetlost se Tobom širi.

     

    Ove reči Te greju.

     

    Ove ljube.

     

    Reči su bića koja ljube.

     

    Ova reč Tii je za usput.

     

    Ova reč Te čuva.

     

    ova ozaruje

     

    Svi moji prijatelji su stranci – peva pevač.

     

    Krhko se rađa.

     

    Krhko stvara.

     

    Tvrđenja su osmesi.

     

    Potvrđivanja smešci.

     

    Oblizujem Svemir.

     

    Tvojstvo sam ljubavi.

     

    Povratka nema – rečeno jeste.

     

    Samo ljubiti.

     

    Pevanje je tu.

     

    Kičmom.

     

    Ako me ljubite, zapovesti moje držite – Jovan 14, 15

     

     

      

    PUTIĆ

    809. dan
    20. mart 2007.

    22699 - 22731

    blaženstva

     

     

    Kao i juče i danas i sutra i u četvrtak i u petak i u subotu ću u

    33. blaženstvu baciti kocku da čujem šta mi govori Jovanovo jevanđelje.

     

    Već bih bacio kocku.

     

    samo strpljivo – svemirom mozga

     

    samo polako – vrtom srca

     

    Ne pitajući se.

     

    Pišući ušima.

     

    Obuzet oblinama.

     

    Prepuštajući se umetnosti Tvog predavanja.

     

    Izvijaš me.

     

    Priljubljuješ.

     

    Bezbrojnim ružama činiš ružu.

     

    oči u oči

     

    Tabanima u nebo.

     

    Oblačno je. Duva topao vetar.

     

    Maramu sam oprao šamponom.

     

    Kupio sam crni hleb i zelenu salatu.

     

    Jedini ljubi sve.

     

    Ana će mi danas kupiti druge patike za Ružu Mosta.

     

    Sutra ću posetiti Magnoliju koju sam posadio u Botaničkoj bašti.

     

    rečeno i urađeno preporađa svet

     

    rečeno i neurađeno ga razara i ubija

     

    ljubljena moja ne odustaj

     

    ljubljena evo ga

    putić

     

    uputi se

    puti se

     

    ružo

    ruži se

     

    Kišne kapi udaraju u prozorska okna.

     

    U mom si telu.

     

    Greg Braun peva Cold + Dark + Wet

     

    Kroz prozor vidim – presijavaju se crveni krovovi od kiše.

     

    na putiću smo

     

    Procvetali su maslačci.

     

    heroj se predaje umetnosti miline

     

    I mnogi od Judejaca bijahu došli Marti i Mariji

    da ih teše za bratom njihovim – Jovan 11, 19

     

     

     

     

    DESETI PUT LAO CE – LAO CE I JOVAN APOSTOL

    810. dan
    21. mart 2007.

    22732 - 22764

    blaženstva

     

     

    U devetnaestom načelu Lao Ce (老子) kaže

    Stoga nastojmo da uočimo jednostavnost

    Da prigrlimo svoju prvobitnu prirodu

    Da potisnemo sebičnost

    I da svedemo svoje želje

     

    U dvadesetom načelu Lao Ce kaže

    Odbaci učenost i nestaće nemira

    Kakva je samo mala razlika

    Između da i ne

    Kakva je velika razlika

    Između dobra i zla

     

    Proleće je stiglo noćas u 1:02:42h.

     

    Čekam da ugledam prvu lastu.

     

    Da dođe i prođe prvi jun.

     

    Da 10. juna pročitam šta mi Lao Ce govori u dvadeset prvom i dvadeset drugom načelu.

     

    Da susretnem istomišljenicu.

     

    Istomišljeništvo je umetnost.

     

    O istomišljeništvu ću tek pisati.

     

    Samoća je ogromna – ljubav mnogo veća.

     

    Egzistencijalna neizvesnost plaši ali neizvesnost

    stvaranja donosi izvesnost slobode i bezbrižnosti.

     

    Nezaštićenost i sumnje su bolni ali Bog je Bog.

     

    Juče sam četiri sata kisnuo.

     

    Ana mi je kupila druge patike.

     

    Gerda mi je poslala trista evra za štampanje druge knjige Miroslav Mandić.

     

    S. mi je rekla nešto što me je pogodilo.

     

    Celu noć sam pišući u polusnu novu AutoBioGrafiju

    otkrivao da je moja umetnost Umetnost Istomišljeništva.

     

    Istomišljeništvo preobražava.

     

    Tek preobražavanjem umetnost postaje umetnost.

     

    Radujem se da čujem šta će mi danas reći Jovan.

     

    Lao Ce na početku – na kraju Jovan Apostol.

     

    Danas ću videti moju Magnoliju.

     

    Kada za nekoga ili nešto kažem moje to je zbog poistovećivanja.

     

    Poistovećenje zrači ljubavlju.

     

    Ako šakama radiš Ovo radiš isto što i ja.

     

    Ako i Tii voliš ovaj doživljaj

    najsladonosniju duhovnu radost osetio sam u nepravdi

    onda volimo isti doživljaj.

     

    Ako i Tii ponekad pomisliš na beličastu prašinu

    posutu po šljivama onda je i beličastom lepo.

     

    Ako i Tii osećaš da sam u stisci sa vremenom jer treba da dovršim

    pisanje blaženstava nacrtam i snimim Plavu ružu obučem se operem zube

    i pođem u susret Oliveri i Magnoliji onda mi pomažeš da radosnije radim i u stisci.

     

    Teško mi je da pišem pod prinudom ali mi je lepo da pomilujem prinudu.

     

    Ova daska mi pomaže da se približim Jovanu.

     

    I napućene usne mi pomažu.

     

    I drhtaj Tvog srca.

     

    A neki od njih htedoše da ga uhvate; ali niko ne metnu ruke na njega – Jovan 7, 44

     

     

      

    ULIO SAM MALO VODE U LEVI DLAN

    811. dan
    22. mart 2007.

    22765 - 22797

    blaženstva

     

     

    Video sam Magnoliju. Uskoro će procvetati belim cvetovima – rekla je Olivera.

     

    Zapalio sam mirisni štapić magnolije.

     

    umetnost istomišljeništva – istomišljeništvo umetnošću

     

    Vlažnim prstima sam rashladio oči.

     

    Različito se rađa – isto se stvara.

     

     Čitajući knjigu Radovana Hiršla zavoleo sam i njega i njegovu majku i njegovu ženu.

     

    Različito se trpi – isto se ljubi.

     

    istatelesnost

    istaosećajnost

    istomišljeništvo

    istavoljnost

    istoverovanje

    istaljubav

    istostvaranje

     

    jedno je u svemu

     

     

    telom

    osećam

    misao

    ko-jom

    verujem

    ljubeći

    stvaranje

     

     

    milujem lice

     

    saosećam sa samima

     

    mislim misli

     

    Čarli Luvin i Džef Tvidi (Charlie Louvin & Jeff Tweedy) pevaju

    Great Atomic Power pesmu koju sam juče prvi put čuo i poželeo da je opet čujem

     

    verujem u jedan jedini jezik – jezik svih bića

     

    ljubljenje sabira i priprema

     

    stvaranje stvara nestvoreno – nestvoreno rađa stvaranje

     

    Volim logiku kada peva.

     

    Trezvenost kada se opija.

     

    Opijanje kada zamiriše belim zumbulima.

     

    Uskoro će zamirisati dafina i jasmin.

     

    s              u          s       r   et   a     n          j              e

     

    dodirujem Te Svemire izvodljivi i zavodljivi

     

    sedite mi na lice pupoljci

     

    ističuće me izmeni

     

    usuo sam u vinsku čašu vodu – da uživam u prizoru

     

    ulio sam malo vode u levi dlan

     

    ližem vodu sa levog dlana

     

    uzbudila me je lepota rečenice ulio sam malo vode u levi dlan

     

    spokojstvo me obuzima lepotom

     

    vodu na levom dlanu vidim kao na dlanu

     

    kada sam ližući ispio vodu sa levog dlana osetio sam ukus lepote

     

    A jedan od dvojice koji čuše od Jovana i odoše za

    njim bijaše Andrej, brat Simona Petra – Jovan 1, 40

     

     

      

    TOM GOTOVCU

    812. dan
    23. mart 2007.

    22798 - 22830

    blaženstva

     

     

    Sinoć me nazvao Tom Gotovac. Pola sata smo

    razgovarali i pola sata sam se radovao kao dete.

     

    Volim kada se nekome divim.

     

    Divljenjem se odmaram i prefinjujem.

     

    Hvala Tii Tome na Tvom životu i Tvojoj umetnosti.

     

    Kišica sipi i miluje vazduh.

     

    Čarli Luvin i Džef Tvidi upravo počinju da pevaju Great Atomic Power.

     

    Noćas me je u snu ljubila jedna žena.

     

    Voleo bih da imam Asocijativni rečnik.

     

    Herojstvo plesanja.

     

    pupak

     

    Ikada Tii je u ruci.

     

    Od nejedinstva pletem jedinstvo.

     

    Od kamiona načinim veliki hor.

     

    Od praskozorja film Tomu Gotovcu.

     

    Sinoć sam ušio dugme na jastučnici.

     

    Ove reči Te greju.

     

    Jedini ljubi sve.

     

    Istomišljeništvo preobražava.

     

    Opijen sam ritmičkom trezvenošću.

     

    Ptice me preleću.

     

    Dobrota me širi.

    Tvoja dobrota me preobražava.

     

    Otvorio sam prozor i hladan prolećni vazduh je ušao i u Ovo blaženstvo.

     

    Ugledao sam jednu kap kako je pala – pala je na ogradu i prsnula.

     

    Kada bi mi na stolu ležao tigar pisao bih o njegovim očima.

     

    Potoci žubore kao ova devojačka smejanja u iranskoj pesmi koju slušam.

     

    Borba za smisao se odvija svakim trenom raspevane zahvalnosti.

     

    Svaki tren neprestano peva sve vreme ovoga sveta je Tvoje.

     

    Ko zapeva zaplesao je – ko zapleše zapevao je.

     

    Ko me zavoli zavoleo je sebe.

     

    I jorgovan će uskoro zamirisati.

     

    Prolećne vode i prolećna trava već mirišu.

     

    trepeti anonimnih snaga ljubavi nikada ne prestaju

     

    Tražićete me i nećete me naći; i gde sam ja vi ne možete doći – Jovan 7, 34

     

     

      

    Stranice