Bog Miroslav Mandić Bog

    Ti
    si

    408126

    pupoljak

    GUTLJAJI DOBROTE

    1027. dan
    24. oktobar 2007.

     28870 - 28902

    blaženstva

     

     

    Suviše sam sam. Nemam snage. Današnja

    blaženstva ću pisati tek uveče uz pomoć vina.

     

    23:33h

    Počinjem put do ponoći.

     

    Upalio sam mirisni štapić. Pustio Džon Hemonda. Pijem italijanski rizling.

     

    samoća ljubavi – ljubav samoće

     

    samoća samoće – ljubav ljubavi

     

    sve što jeste nije Ovo što pišem

     

    Ovo što pišem nastaje tek sada

     

    sada je sa da

     

    da je sada

     

    tajna i lepota sada je njegovo da

     

    volim da Te vidim

     

    da Te osetim

     

    da budem Tvojom hrabrošću

     

    istorijska punoća je u ovom blaženstvu

     

    sve što jeste je Ovo blaženstvo

     

    ruža je lotos

     

    sve što pišem piše Bog

     

    sve što kažem kaže Bog

     

    sve što samujem samuje Bog

     

    sve što jesam jeste Bog

     

    za šest minuta će ponoć

     

    srećna nova godina

     

    u samoći tridesetih sam svima koje sam voleo čestitao novu godinu još u leto

     

    sada sam u večnosti

     

    samoćom muškosti ljubim drugog muškarca i prepuštam mu prednost kod žena

     

    ponoć je prošla za tri minuta

     

    jedina dekoracija koju volim je istina

     

    pijan sam. Džo Stramer (Joe Strummer) i The Mescaleros. rudar sam

     

    kad dovršim blaženstva voleo bih da ih nekome pošaljem ali nemam kome

     

    zato i pišem jer put sam

     

    put je jebanje

     

    svedočim Te – ljubi me

     

    za Tebe ću sa uživanjem ručati posle ponoći

     

     

     

     

     

    VOLEO BIH OVAKO

    1028. dan
    25. oktobar 2007.

    28903 - 28935

    blaženstva

     

     

    samo da ih ispišem

     

    ispišem i ohrabrim se

     

    tako ih i pišem

     

    kao kada se stvari bacaju na đubre

     

    đubre raste

     

    neko pretura po đubretu

     

    mislim o šakama ljudi koji vade stvari iz đubreta

     

    bacam ova blaženstva

     

    napišem blaženstvo samo da bih ga bacio

     

    da bih ga se oslobodio

     

    da u meni ne bi ostalo ništa

     

    da bih se praznio a đubre raslo

     

    da nečije šake preturaju po blaženstvima

     

    sija svetlost lica nadvijenih nad blaženstva

     

    nije važno da su blaženstva lepa nego da sija Tvoje lice

     

    ne zaustavljam se

     

    pišem ih i bacam ih

     

    ptice nadleću blaženstva

     

    treba da promenim vodu cveću

     

    treba još da se teglim

     

    ptica sam koja kruži nad blaženstvom dok ga pišem

     

    lepo mi je da pišem i posmatram to što pišem

     

    Tii čitaš i gledaš me kako Te pišem

     

    čovek čoveka ozdravljuje

     

    čovek ozdravljuje sva bića

     

    važno je samo da napišem blaženstvo

     

    napišem i bacim ga

     

    neprestano ponavljam

     

    to pisanje i to bacanje

     

    to oslobađanje i to punjenje

     

    ovde ima sve manje – ovde ima sve više

     

    samo da bih ponizio srce svoje

     

    rečima ljubav ljubio

     

     

     

     

     

    LJUBIM. LJUBIMO. LJUBIMO SE

    1029. dan
    26. oktobar 2007.

    28936 - 28968

    blaženstva

     

     

    Prvo blaženstvo je otiskivanje.

     

    Povratka nema.

     

    Nema ni dvoumljenja.

     

    Odluke su trenutne.

     

    Tragovi očiti.

     

    Hrizanteme na stolu.

     

    Sve misli su u ovoj misli koja okuplja sve misli.

     

    Pišem u ritmu srca.

     

    Bez početka i kraja.

     

    Jednim jedinim izvorom.

     

    miroslave mislim na tebe ovih dana i na tvoju umetnost

    što je u stvari isto poslao mi je sms Branko Popović

     

    otkupljujem i prikupljam svo zlato

    ovoga sveta i odnosim u ispražnjene

    rudnike zlata gde mu je mesto

     

    Ovo je blagodat za Tebe bližnji moj u zatvoru.

     

    Ljubav ritmu.

     

    Pišem ritmom.

     

    Ritmizujem. Improvizujem.

     

    Opekao sam se žarom mirisnog štapića.

     

    Pišem-putujem telom jasnoće.

     

    Bubica se spušta niz okvir ekrana. Nestala je.

     

    Od svih mera najviše volim bezmernost.

     

    Bezmernost. Bezmerno. Bezmerje.

     

    Vinogradi u mom srcu.

     

    Čiste čarape.

     

    Topao vetar.

     

    Najveća umetnost se stvara iz bilo čega.

     

    Najveća umetnost se stvara bilo kako.

     

    Najveća umetnost je bilo ko.

     

    Najveća umetnost je samo najveća umetnost.

     

    Tragovi su očiti.

     

    Odluke su trenutne.

     

    Nema dvoumljenja.

     

    Nema povratka.

     

    Blaženstvo utiskivanja.

     

     

     

     

     

    NITI

    1030. dan
    27. oktobar 2007.

    28969 - 29001

    blaženstva

     

     

    Bele reči na sivom nebu.

     

    Dragi Miroslave, evo i dobrog provoda-prevoda

    white words on the gray sky

    Lepo radi i uživaj u vinu! Ljubim te. I.

     

    uživam u vinu

     

    ljubičastim i žutim hrizantemama na stolu

     

    mirisnim štapićima

     

    bluzu i bugivugiju

     

    redigovanju prošlonedeljnih blaženstava

     

    opasnim i spasonosnim emocijama

     

    kovitlajućim mislima

     

    ludičkom i ludačkom

     

    saosećajućem i preplićućem

     

    neizgovorljivoj draži i izgovorljivoj savesti

     

    glasu drugoga koji mi putuje kičmom

     

    otvorenosti koja smiruje strahove

     

    ovom pokretu koji nikada niko nije video

     

    prepodnevnom prolasku grobljem

     

    herojskom telu koje će kao i sva tela umreti

     

    volim što volim da zavolim

     

    njišem se za milinu sledećeg blaženstva

     

    Robert Valzer

     

    i ove godine sam 27. oktobra u dvadesetom blaženstvu napisao Robert Valzer

     

    bilo je misterije u trenutku kada su se za mnom zatvorila vrata zatvora

     

    misterija su i ove reči koje istim čudom ispisujem ljubeći istovetnost čuda

     

    hteo bih da Te nazovem i pozovem ali ne želim da Te povredim niti da me Tii odbiješ

     

    pozivam Te drvo moje odano

     

    vekovi pišu Ovo blaženstvo

     

    pozdravljam Te Miloše Rizniću i Tvoj esej Domaće prevaspitanje

     

    stranac sam i zato je moje srce ustreptalo

     

    stranac sam zbog nevinosti lepote – lepoti odan

     

    čuvar sam stada koga stado proslavlja i peva

     

    herojstvo sam Tvog primanja

     

    mokra sam trava

     

    čuvam Tii sebe

     

     

     

     

     

     

    O KURCU KOJI PIČKOM LJUBI

    1032. dan
    29. oktobar 2007.

    29002 - 29034

    blaženstva

     

     

    Volim pevanje. Pevanje je jebanje. Jebanje je pevanje.

     

    Od žena koje sam voleo i pevao oterali su me njihovi očevi. Očevi su vlast.

     

    Očevi su bili jači pevači svojih ćerki nego ja.

     

    Radujem se što su očevi bolje pevali svoje ćerke nego ja.

     

    Volim incest iako ga nisam iskusio.

     

    Dragi moji očevi poštujem i ljubim vaše kurčeve jer vi ste kurac jednog jedinog kurca.

     

    Mog kurca. Kurca ljubavi.

     

    Kurcem ljubavi ljubim i vas i vaše kurčeve.

     

    Kurac ljubavi nije najjači kurac. Kurac ljubavi ne pobeđuje slabije kurčeve.

     

    Kurac ljubavi ljubi.

     

    Kurac ljubavi je nevinost pevanja. Pevanje o nevinom jebanju.

     

    Kurac ljubavi pičkom ljubi.

     

    Kurac je jedna sisa. Pička je druga sisa.

     

    Kurac je jedan korak. Pička je drugi korak.

     

    Kurac se raduje reči kurac.

     

    Pička se raduje reči pička.

     

    Kurac se raduje pički. Pička se raduje kurcu.

     

    Ljubim Te Mevlano Rabijo moja.

     

    Ljubim Te Mevlano Robijo moja.

     

    Ljubim Te Mevlano Rumijano moja.

     

    Skidajući Tii gaće skidam svoju kožu.

     

    Slaveći Te. Boga slaveći. Slavim se. Ljubeći Te.

     

    Volim Te kurče moj jer pičku ljubiš.

     

    Volim Te kurče moj jer pičkom ljubiš.

     

    Volim Te kurče moj jer ljubiš iako si od očeva oteran i proteran.

     

    Volim Te kurče moj jer proterani kurac ljubi proteranu pičku.

     

    Proterani kurac i proterana pička stvaraju ljubav.

     

    Ljubav ljubi sve.

     

    Tvoja proterana pička i moj proterani kurac ljube i slabe i jake.

     

    Život nije propadanje slabih i evolucija jakih. Život je stvaranje ljubavi.

     

    Ljubim Te proterana pičko Tii ljubiš stvaranje.

     

    Najlepša si mi pičko moja proterana.

     

    Tvojom najlepšom pičkom ja proterani kurac ljubim pičke i kurčeve svih bića.

     

     

     

     

     

    O KURCU KOJI SE PIČKOM MOLI

    1033. dan
    30. oktobar 2007.

    29035 - 29067

    blaženstva

     

     

    Noćas sam se budio u strahovima od samoće. Osećao sam

    nemoć i krivicu. Gadio se i plašio samog sebe. Znojio se. Ustajao.

    Odlučio da prekinem pisanje ovonedeljnih blaženstava o kurcu jer me

    ona još više čine krivim i udaljavaju od bilo koga iako su nevina i za svakoga. Ali

    kada sam ih malopre pročitao odlučio sam da nastavim jer sam osetio njihovu čistotu.

     

    Osetio sam potrebu blaženstava da se

    rascvetaju u kosmogoniji lepote i dobrote kurčeve.

     

    Kada pišem o kurcu pišem i o pički. O plesanju i pevanju. Dobroti i lepoti.

     Udahu i izdahu. Ženi i muškarcu. Reči i slici. Jednom i drugom. Sebi i Tebi.

     

    Džon Li Huker peva kao da peva sam kurac.

     

    Kurac voli da peva.

     

    Iza otvorenog lica je skrivena duša.

     

    Iza skrivenog kurca je otvoreni um.

     

    Otvoreno čuva skriveno. Skriveno ljubi otvoreno.

     

    Lice čuva dušu. Duša ljubi lice.

     

    Um čuva kurac. Kurac ljubi um.

     

    Kurac sam zavoleo oduševljavajući se pičkom.

     

    Kurac je bezgranična sposobnost oduševljavanja pičkom.

     

    Pička je bezgranična sposobnost primanja kurčevog oduševljavanja.

     

    Poslednje mesto u kome sam bio u ocu je bio njegov kurac iz koga sam istekao.

     

    Prvo mesto u kome sam susreo majku bila je njena pička.

     

    Tako su se pevali moj otac i moja majka.

     

    Njihovim pevanjem sam propevao i ja.

     

    Kurac je sveto mesto. Sveto mesto je pička. Sveto je jebanje.

     

    Svetinja osveštava pevanje.

     

    Pičko moja rajska Tobom se svemu molim.

     

    Pičko moja rajska Tobom se rajskom kurcu zahvaljujem.

     

    Ko se daje najbolje je da se daje.

     

    Ko prima najbolje je da prima.

     

    Ko se daje najbolje je primanje.

     

    Ko prima najbolje je davanje.

     

    Proterana pičko Tii si rajska pička. Proterani kurče Tii si rajski kurac.

     

    Uskoro ću na slepoočnici istetovirati reč ljubav.

     

    Ljubav ne ruši. Ljubav ne gradi. Ljubav stvara.

     

    Sve ste mi neviniji i miliji – pičko i kurče.

     

    pičko i kurče čestitost vas spaja

     

    ljubav

    čkopi rčeku

    spajanje

     

    ne boj se kurče ne stidi se pičko

     

    Ne brini Miroslave – kažu mi uglas pička i kurac.

     

     

     

     

     

    O KURCU KOJI PIČKOM ISPAŠTA

    1034. dan
    31. oktobar 2007.

    29068 - 29100

    blaženstva

     

     

    Kurac koji ispašta je kurac nenasilja.

     

    Kurac zaboravljenih istina. Kiša sipi.

     

    Kurac ne proverava. Sava raste.

     

    Kurac tuđine. Sava nosi drveće i granje.

     

    Kurac mora i zabrinutosti. Ptice preleću nebo.

     

    Kurac istoka i zapada. Farovi automobila su upaljeni.

     

    Kurac kretanja. Dok pišem ugledam reč ples istetoviranu na šaci.

     

    Kurac mudrosti i ptica. Vetar je papiriće poneo ka gore.

     

    Kurac cvet. Papirići plove.

     

    Kurac pepela i mirisa. Sva ljubav sveta je u meni.

     

    Kurac odbijanja. Kako podneti ljubav sveta?

     

    Kurac preživljavanja. Granje plovi kao ostrva.

     

    Kurac vraćanja. Ptice lete nebom kao da mi lete u grudima.

     

    Kurac hodanja unazad. Magla se spušta na grad.

     

    Kurac vrt. Prepodne sam pisao kurcem za stolom a sada pičkom na mostu.

     

    Kurac prepoznavanja. Automobili mile na mostu.

     

    Kurac vernosti. Ponovo devojka koja pretrčava most u predvečerje.

     

    Kurac svet. Život je žudnja za životom.

     

    Kurac sunce. Vetar je hladan.

     

    Kurac bezbrižnosti. Ostaću na mostu dok ne napišem sva blaženstva.

     

    Kurac dana. Curi mi nos.

     

    Kurac srce. Hladno mi je po rukama.

     

    Kurac govora. Kada prelete most ptice sleću ka vodi i lete iznad površine reke.

     

    Kurac takvih reči. Kada se vratim u topao

    Stančić iskucaću ove reči napisane na hladnoći.

     

    Kurac odricanja. Zarađujem za smisao.

     

    Kurac kojim će se svi kurčiti. Piši hladnoćo – kažem hladnoći.

     

    Kurac prisustva u svim rečima. Kružim ramenima da ih ugrejem.

     

    Kurac prvog pevanja. Kako je samo teško napisati bilo šta.

     

    Kurac prepuštanja. Kada ne pišem držim se za stomak da ga ugrejem.

     

    Kurac prihvatanja. Posle mosta hodaću brzo.

     

    Nesrećan kurac nije kurac. Ugrejaću se.

     

    Kurcem oluje. Ispaštanjem i praštanjem.

     

    pesma sam svih pesnika

     

     

     

     

     

    Stranice