Bog Miroslav Mandić Bog

    Ti
    si

    406154

    pupoljak

    O KURCU KOJI SE PIČKOM ISKUPLJUJE

    1035. dan
    1. novembar 2007.

    29101 - 29133

    blaženstva

     

     

    Kurac koji iskupljuje je kurac protivrečnosti.

     

    Najbolji kurac je besplatan.

     

    Najbolji kurac posle najboljeg kurca je najjeftiniji. Sve što je skupo bezvredno je.

     

    Nesvesni kurac je grozan ali nije kriv. Svesni kurac je divan ali je kriv.

     

    Pola ljudi su pičke druga polovina su kurčevi.

     

    Kada napišem kurac mislim kurac. Kada napišem pička mislim pička.

     

    Kada napišem kurac mislim na jutarnju maglu koja se diže iznad predela.

     

    Kurac je perspektiva koja nestaje u tački iznad očiju.

     

    Kurac je reka koja teče u nebo.

     

    Kurac je nebo koje se prostire po zemlji.

     

    Kurac je pogled kojim pevam viđeno.

     

    Kurac je odučavanje od naučenog.

     

    Kurac je samoća kurca.

     

    Samoća je kurac samoće.

     

    Kurac je najstarija ljubav i kao najmlađa živi sada.

     

    Kurac je otkriće koje je otkrilo da je ono najveće naučno otkriće.

     

    Kurcem iz sebe iscedim sebe.

     

    Kurcem se ne sudi kao što se sudi u ime naroda. Kurcem se ljubi u ime pičke.

     

    Droljo spasi me.

    Droljo od mene me spasi.

    Droljo ljubi me jer sam drolja koja se plaši da bude drolja.

     

    Kurac se skrašava u odlasku.

     

    Kurac se skrašava u nepoznatoj hrabrosti.

     

    Kurac se skrašava u pički odlaska i nepoznate hrabrosti.

     

    Kurac je novac koji ljubi.

     

    kurcem pevam reči

    kurcem plešem sliku

    kurcem živim muziku

     

    Kad kažem kurac kao da sam rekao rik.

     

    Kad kažem kurac kao da sam rekao prolazak pustinjom.

     

    Kurac daje život. Ko daje život – odgovor je.

     

    ako neko ove reči prevede na sve jezike one će pevati na svim jezicima

     

    Žena je kurčina koja se nabija u moju pičketinu.

     

    Kurče Tii nežnošću nežnjijaš.

     

    Kurac je izdržljivost u besmislenom svetu. Koren.

     

    Kurac je strpljenje dok odbacujem smisao. Stablo.

     

    Kurac je pička krhkog. Cvet.

     

     

     

     

     

    O KURCU PIČKINE LEPOTE I KURCU PIČKINE DOBROTE

    1036. dan
    2. novembar 2007.

    29134 - 29166

    blaženstva

     

     

    Kurac pičkine lepote i pičkine dobrote je kurac jednostavnosti.

     

    Mahnem kurcem. Kurac tako očit i tako drag.

     

    Namignem kurcem. Kurac sluga i kurac ni za kurac.

     

    Kurcem skočim levo pa desno. Kurac piči kurcem o ledinu.

     

    Kurcem se naklonim. Kurac od svih zaboravljen.

     

    Podignem kurcem. Proterani kurac u kurcu.

     

    Fašisti zbog lepote ubijaju sve koji nisu fašisti-lepi.

     

    Komunisti zbog dobrote ubijaju sve koji nisu komunisti-dobri.

     

    Liberali ni zbog čega ubijaju sve koji nisu liberali-nikakvi.

     

    Očevi su fašisti. Majke su komunisti. Deca su liberali.

     

    Kurac i pička su jedno. Jedno nikoga ne ubija.

     

    Kurac vihor. Pička vir.

     

    Kurac zanos. Pička smiraj.

     

    kurac ljubav pička ljubav

     

    Ja sam jedan jedini umetnik i prepoznajem jednog jedinog umetnika i jedan jedini kurac.

     

    jedan jedini kurac

    jedna jedina pička

    jedno jedino dete 

     

    mističko jedno mističkog kurca

     

    Mistički kurac je mistička pička. Mistički put je mistička ruža.

     

    Mistički kurac je na dlanu. Mistička pička je na licu.

     

    Ja sam u reči ja otkrio ja Boga i Tvoje ja i svačije ja.

     

     

    ja

    ja Boga

    Tvoje ja

    svačije

    ja

     

     

    Između šta kako odabrao sam kako i zavoleo šta.

     

    Bivajući kako sve sam više bio ka ko.

     

    Ka put.

     

    Ko ruža.

     

    Pokupljeni orasi sa ulice. Kurac.

     

    Prolaz kroz visoke zgrade. Kurac.

     

    Bezrazložno hodanje. Bezrazložni kurac.

     

    Bezrazložni kurac je odan bezrazložnoj pički.

     

    Bezazleni kurac i nevina pička stvaraju odanost.

     

    Bezazleni kurac jebe neprestano. Nevina pička se jebe neprestano.

     

    Jebući sve i neprestano se jebući sa svima pička i kurac se jebu samo jedno sa drugim.

     

    Kurcem pička. Pičkom kurac.

     

     

     

     

     

    PIČKA KURCEM U BOGU PROSLAVLJENA

    1037. dan
    3. novembar 2007.

    29167 - 29199

    blaženstva

     

     

    Kurcem vaskrsenja pička je u Bogu proslavljena.

     

    Pička u mišićima mojih vilica.

     

    Pička po svim grobljima već sahranjena.

     

    Pička trpi jer je željena ali nevoljena.

     

    Pička telo svih tela.

     

    Pička rosa na ruži.

     

    Pička devojčica.

     

    Jedina pička je devojčica. Stara pička je najveća lepotica.

     

    Pičko prohujalosti. Sešo moja grlim Te.

     

    Pička je koža nedodirljivih.

     

    Pičak čarolija. Pička snaga crvenila.

     

    Pička svedenost koja čeka.

     

    Pička vlažni sjaj.

     

    Pička glatkoćom odbija i privlači. Prihvati me.

     

    Pička tišina i stena. Obljubi me.

     

    Pička je biće koje dirljivošću opčinjava.

     

    Pička je lepota izobličena do neprepoznatljivosti.

     

    Pička je to daleko što se zove unutra.

     

    Pička mozak na dlanu.

     

    Pička je zrela nevinost koja večnu nevinost rađa.

     

    Pička je unižena hrabrost.

     

    Pička je nesvakidašnje poštenje.

     

    Pička se predaje neizrecivoj lepoti.

     

    Pička je kuća bede koja štiti odbačene iz finih kuća.

     

    Pička je odana šakama.

     

    Tri milijarde ljudskih pičaka živi sada na ovom svetu.

     

     

    veselim se

    nebrojenim

    milijardama

    pičaka

    pičkama ptica

    pičkama slonica

    pičkama lavica

    pičkama maslačaka

    pičkama komarica

    pičkama plavih kitova

    pičkama pičkama pičkama

     

     

    pičko svih pičaka Tii si čednost kurčeva

     

    kurče svih kurčeva Tii si bezazlenost pičkina

     

    proteranim odbačenim ponižavanim kurcem

    ljubim sve pičke i proslavljam sve kurčeve

     

    pička na putu

     

    Bog u Svemiru. Svemir u suncu. Sunce u kurcu.

     

     

    ja

    kurac

    u

    Tebi

     

     

     

     

     

    IME KRHKOG

    1039. dan
    5. novembar 2007.

    29200 - 29232

    blaženstva

     

     

    Bubice mile po žutim hrizantemama.

     

    Iz oblačnog neba je zasijalo sunce.

     

    Uživam u muzici Čarls Mingusa (Charles Mingus).

     

    Sve se ponavlja.

     

    Neću vam pobeći, to sigurno – rekao je veseli

    mladić u kolicima devojkama ispred Pravnog.

     

    Ne talenat nego ljubav.

     

    Oduvek sam želeo da stvorim nešto najčudesnije i napravim

    najveći uspeh. Još ne znam šta je to ali ime mu je Miroslav Mandić.

     

    Nešto tako drevno. Tako sadašnje. Buduće. Ime mu je Miroslav Mandić.

     

    Ne čineći ništa činim sve.

     

    Ironijom se čuva od razornosti sveta ali ironijom se ubija sve krhko u svetu.

     

    Krhkom je ime Miroslav Mandić.

     

    Prvo drugog. Drugo prvog. Ime mu je Miroslav Mandić.

     

    Uživam u slušanju Mingusa. Ime slušanju je Miroslav Mandić.

     

    Uopšte nisam želeo da pišem o imenu Miroslav Mandić ali to se zove Miroslav Mandić.

     

    Mi Ma je Miroslav Mandić.

     

    Mir Man je Miroslav Mandić.

     

    Miro Mand je Miroslav Mandić.

     

    Miros Mandi je Miroslav Mandić.

     

    Ros Dić je Miroslav Mandić.

     

    Iros And je Miroslav Mandić.

     

    Mi Ić je Miroslav Mandić.

     

    Mi Ndi je Miroslav Mandić.

     

    Lav Andić je Miroslav Mandić.

     

    Av Ć je Miroslav Mandić.

     

    Automobil je Miroslav Mandić.

     

    Voli me je Miroslav Mandić.

     

    Ptić je Miroslav Mandić.

     

    Violine su Miroslav Mandić.

     

    Molitva je Miroslav Mandić.

     

    Nepregledna polja su Miroslav Mandić.

     

    Ne posustati u posustajanju je Miroslav Mandić.

     

    Ljubiti samoću – samoćom ljubiti je Miroslav Mandić.

     

    Bubice po žutim hrizantemama su Miroslav Mandić.

     

     

     

     

     

    GREJAĆU IH

    1040. dan
    6. novembar 2007.

    29233 - 29265

    blaženstva

     

     

    Grejem stopala oslanjajući ih na radijator. To je uzvišeno. Nisko potvrđuje visoko.

     

    Kada oslonim tabane hladno mi je na vrhovima stopala a kada oslonim

    vrhove stopala hladno mi je na tabanima. To je smešno. Smešno potvrđuje ozbiljno.

     

    Dodirnuo sam levom šakom sto. To je poistovećivanje. Poistovećivanje potvrđuje isto.

     

    Ugrejala su se stopala.

     

     

    do      sko         čim

     

     

    Ljubim retke.

     

    Milujem izumiruće.

     

    Retko kad izbrišem ono što napišem a upravo sada sam to učinio.

     

    Vrpoljim se na stolici.

     

    Odmah strpljivo.

     

    Držao sam staklenu šoljicu za espreso među

     prstima i osetio da učiniti bilo šta ima smisla.

     

    Uzeo sam u levu šaku patent olovku i osetio snagu lepote.

     

    dodirujem pogledom dodir

     

    Samo da Ovo napišem pa je dovoljno.

     

    Ovo je već planina.

     

    Ovo nebo.

     

    Retki su neukorenjeni.

     

    Retki su najređi.

     

    Retki su u svakome i zato su retki.

     

    Retke retko ko primeti.

     

    Retke retko ko primeti jer su u svakome a retko ko primeti sebe.

     

    Retke primete retki.

     

    Ističem u reči.

     

    Reči me uvlače u sebe.

     

    U rečima sam.

     

    Rečima utičem na Tebe.

     

    Sa olovkom sam na mostu.

     

    Utopljen u veliku kapuljaču i šal naslonim se na hladnoću i dremam.

     

    Verovati je tako teško i tako nežno.

     

    Senka jedne devojke se približava mojoj senci i polako je obilazi.

     

    Iz šake mi na hartiju ističe ljubav.

     

    Smešim se mnoštvu.

     

    Počeli su hladni dani. Grejaću ih.

     

     

     

     

     

    NAJLEPŠE PEVAJU NAJSTARIJI

    1041. dan
    7. novembar 2007.

    29266 - 29298

    blaženstva

     

     

    Umro je Raša Livada.

     

    Raša je jedini čovek koji me je pitao o mom zatvoru i

    nekoliko sati strpljivo i sa saosećanjem slušao dok sam mu pričao.

     

    Kako pevati posle smrti?

     

    Nežnim hodanjem ka besmrtnosti.

     

    Blagim očima čoveka koji je prošao pored mene.

     

    Pevanjem koje ljubi.

     

    Pevanje i peva samo kada ljubi.

     

    Varnice od tramvaja su pale i na moje patike.

     

    Reči hranim pogledima života.

     

    Živim za umrle kao što su mrtvi dok su živeli živeli za

    umrle i kao što će još nerođeni kada se rode živeti za umrle.

     

    Živim za još nerođene kao što su bivši nerođeni a sada već davno mrtvi živeli za mene.

     

    Živim za život koji neprestano rađajući i umirući živi večno.

     

    Živeći život činim ga živećim.

     

    Živeći život život neprestano vaskrsava i postaje živeći život.

     

    Vaskrsenje je neprimetno i nesaznatljivo.

    Retko ko živi vaskrsenje iako je ono u svakome.

     

    Živim Bogom.

     

    Pokošenom travom na padinama Kalemegdana čijim se stazama spuštam ka reci.

     

    Lepota boja jeseni je zahvalnost i poslednji pozdrav umirućem.

     

    Lepota života je slavlje života u životu samom.

     

    Mačka na ogradi posmatra moje pisanje i penjanje uz stepenice ka mostu.

     

    Papirići koje sa mosta bacam u reku su svakog dana sve lepši i življi.

     

    Pevam umesto umrlih.

     

    Najlepše pevaju najstariji. To je tajna pevanja.

     

    Trpim ne da se ugasi vatra u meni nego da trpljenjem razgorim vatru ljubavi.

     

    Da li čuješ pesmu?

     

    Da li je vidiš?

     

    Da li je misliš?

     

    Ljubiš?

     

    Idem. Gledam ljude. Palo je veče. Živeti je

    hrabrost. Svako ko živi dok god živi je heroj života.

     

    Usporio sam i odmah se dogodilo blaženstvo.

     

    Usporavanjem se povlačim u sebe i ostavljam prostora drugome – muzika.

     

    Mogućnost da kažem da je nešto muzika je – muzika.

     

    Ulazim u ulicu Branka Krsmanovića. Žena koja mi dolazi u susret puši cigaru – muzika.

     

     

     

     

     

    VESELO POKLONJENJE BORHESU I TRENU

    1042. dan
    8. novembar 2007.

    29299 - 29331

    blaženstva

     

     

    Trenuci – Horhe Luis Borhes (Jorge Luis Borges)                             Tren – Miroslav Mandić

     

    Kada bih svoj život mogao ponovo da proživim                                                                živim

     

    pokušao bih u sledećem da napravim više grešaka,                     klavir saksofon bas i bubnjevi

     

    ne bih se trudio da budem tako savršen, opustio bih se više.            milujem se prstima po čelu

     

    Bio bih gluplji nego što bejah,                                               gledam u plamen mirisnog štapića

     

    zaista, vrlo malo stvari bih ozbiljno shvatao.                                                 plešem nozdrvama

     

    Bio bih manji čistunac.                                                                           ruke širim kroz vazduh

     

    Više bih se izlagao opasnostima, više putovao,                                         radujem se dok pišem

     

    više sutona posmatrao                                           sunčevi zraci se probijaju kroz rupice roletni

     

    na više planina se popeo, više reka preplivao.        ljuljam stomak prateći muziku koju slušam

     

    Išao bih na još više mesta na koja nikada nisam otišao,                  volim i kada se pevači deru

     

    jeo manje boba, a više sladoleda,                                                    dranje je nekada najnežnije

     

    imao više stvarnih, a manje izmišljenih problema.           uživam u prstima dok nešto obavljaju

     

    Ja sam bio jedan od onih                                                počešem se po kosi i osetim svoj miris

     

    što je razumno i plodno proživeo svaki minut svog života:          prožimam se sa svima i svime

     

    imao sam, jasno, i časaka radosti.                                     mahnem šakom da bih napravio tren

     

    Ali kada bih mogao nazad da se vratim                                              polako izdahnem vazduh

     

    težio bih samo dobrim trenucima.                                     progutam pljuvačku da čujem gutljaj

     

    Jer, ako ne znate, život je od toga sačinjen,             gledam u grafiku koju ispisujem na ekranu

     

    od trenova samo; nemoj propuštati sada.             zamišljam jednu široku reku po kojoj hodam

     

    Ja sam bio od onih što nikada nikuda nisu išli                                                 gledam Te u lice

     

    bez toplomera, termofora, kišobrana i padobrana.          pravim grimase da Tii razveselim krv

     

    Kad bih opet mogao da živim lakše bih putovao.                                guzovima ljuljam Svemir

     

    Kada bih ponovo mogao da živim        Miroslave, opet sam u Bogu više nego ikadaJVOLIM TE – poslala mi je poruku Mina

     

    s proleća bih počeo bosonog da hodam                                       ja uradim Ovo Tii uradiš Ovo

     

    i tako išao do kraja jeseni.                                                                                            pevaš me

     

    Više bih se na vrtešci okretao                                                                   popodne će padati kiša

     

    više sutona posmatrao, sa više se dece igrao,                                       dva sutona i tri ljuljanja

     

    kada bih život ponovo pred sobom imao.                  kroz prozor gledam u žuto lišće na drveću

     

    Ali, vidite,                                                   opalo lišće žuti da pozdravi novu svetlost u proleće

     

    imam 85 godina,                                                                                            hodam kroz vazduh

     

    i znam                                                                                           nasloni svoje oči na moje reči

     

    da umirem.                                   .                                               zanosna starost erotizira život

     

     

     

     

     

    DEVETI NOVEMBAR

    1043. dan
    9. novembar 2007.

    29332 - 29364

    blaženstva

     

     

    Pre trideset pet godina na današnji dan sam otišao u zatvor.

    Pre šesnaest godina sam krenuo na desetogodišnje hodanje.

     

    Danas u Beogradu sija sunce.

    Kao i pre šesnaest godina u Londonu.

    I pre trideset pet godina u Sremskoj Mitrovici.

     

    U Mitrovici mi je bila dvadeset treća.

    U Londonu četrdeset druga.

    Danas u Beogradu pedeset osma.

     

    Plotinu(Πλωτῖνος) je 1972. bilo 1767 godina.

    1991. mu je bilo 1786.

    Danas mu je 1802 godine.

     

    1972. Zemlji je bilo 4 540 000 000 godina.

    1991. joj je bilo 4 540 000 019 godina.

    Danas je Zemlji 4 540 000 035 godina.

     

    1972. večnost je bila stara koliko i kazna.

    1991. večnost je bila stara koliko i sloboda.

    2007. večnost je stara koliko i ljubav.

     

    1972. je iza mene bilo 5 fotografija rada Jedan čovek.

    1991. ih je bilo 233.

    2007. ih je 435.

     

    1972. nisam znao da ću za dve godine početi da radim

    Lišće – Drvo života prvu desetogodišnju sliku.

    1991. Lišće je bilo iza mene već sedam godina a

    počeo sam da radim Trave drugu desetogodišnju sliku.

    2007. Trave su šest godina iza mene a već dve godine

    radim Plave ruže treću desetogodišnju sliku.

     

    1972. nisam napisao još nijednu knjigu.

    1991. su iza mene bile knjige

    Ja sam ti je on

    Waršava

    Ne, ne verujem da se ova rečenica ne čuje

    Hodanje za poeziju

    Dete dečak

    Nevini put

    pisao sam Kaju

    i počeo prvu stranicu Ruže lutanja.

    2007. je iza mene i deset knjiga Ruže lutanja

    Sva sela

    Ja ime

    i prva i druga knjiga Miroslav Mandić.

     

    1972. još nisam bio vegetarijanac.

    1991. sam bio vegetarijanac 18 godina.

    2007. sam vegetarijanac 34 godine.

     

    1972. su na meni bila 2 mala tatua još iz detinjstva

    a u zatvoru sam odlučio da ću se celog života tetovirati.

    1991. sam imao još 6 novih tatua.

    2007. imam 26 tetovaža na koži.

     

    1972. sam bio sam protiv svih.

    1991. sam bio sam.

    2007. sam sam za sve.

     

    1972. sam bio zaboravio na Boga.

    1991. mi je molitva Bogu bila najveći saveznik.

    2007. sam dete Boga. Bog.

     

    1972. sam tek počinjao da pišem ovakvu rečenicu.

    1991. sam voleo da pišem ovakvu rečenicu.

    2007. se poklanjam ovoj rečenici.

     

    1972. sam u ovim trenucima bio u autobusu za Sremsku Mitrovicu.

    1991. sam u ovim trenucima u Londonu govorio pred

    pedesetak ljudi koji su došli da me isprate na desetogodišnje hodanje.

    2007. u ovim trenucima u Miroslavu Mandiću pišem 29346. blaženstvo.

     

    plesanje i pevanje

    pevanje i mišljenje

    mišljenje i ljubljenje

     

    skupio bih se u Tvom krilu

     

    leđima utonuo na Tvoje grudi

     

    slepoočnicu naslonio na Tvoju slepoočnicu

     

    ruža je ruža je ruža

    ruža je put je ruža

    ruža je put je Bog

     

    šaka u šaci

    ukorak

     

    hodamo i pišemo rukopis i ja

     

    rukopisu i meni se pridružuje vetar i retke kapi kiše

     

    kiša su ljudi. kap je čovek

     

    radostan sam jer mi se malopre kada sam slučajno ugledao osobu čiji sam

    negativan tekst o meni pre neki dan video na internetu pojavio osmeh za nju

     

    dok se Fruškogorskom ulicom spuštam na most osetim kako večnost hoda u meni

     

    sporo hodam mostom da vetar u meni progovori

     

    poskočim i eto besmrtnosti poskoknuća

     

    poskočim i eto besmrtnosti besmrtnosti

     

    poskočim i eto besmrtnosti 9. novembra 2007.

     

    ako osetiš da sada mislim na nezbrinutu decu i tiho plačem Tii im se tiho raduj

     

    ljubim suze svih onih koji darom plača neprestano plaču za sva bića

     

    dok sam 9. novembra 1972. u ovim trenucima provodio treći sat u zatvorskoj

    ćeliji ja tada nisam mogao znati da sam tim bivanjem stvarao stanje ljubavi u

    kome sam sada dok polako nogu pred nogu po toploj kišici hodam Bulevarom

     

     

     

     

     

    PROSJAČKO PISMO ZA STANČIĆ – HOTEL ŽIVOTA

    1044. dan
    10. novembar 2007.

    29365 - 29397

    blaženstva

     

     

    ovo je Hotel života

     

    šta je život – život je hotel života

     

    život živi u hotelu

     

    soba

    apartman

    drugi grad

    drugo godišnje doba

    mladost koja je zaboravila na starost

    starost koja je zaboravila da ljubi

    drugi kontinent

    druga planeta

    druga galaksija

    drugi nivoi svesti

    Hotel života je drugo u kome i život živi

     

    Hotel života je kuća prolaznosti.

     

    Prolaznost je hotel sa pet zvezdica.

     

    Lanac najuglednijih hotela na svetu je biser najveće prolaznosti.

     

    Hotel života je reka života– reka reci – Sava Dunavukao što vidiš.

     

    Život su oblaci u mozgu ljubavi. JaiTii – kao što osetišššššššš.

     

    Hotel života je Stančić u kome živim već godinu dana zahvaljujući Tebi.

     

    Sa Tvojih deset evra koje si mi davao/la svakoga

    meseca ja sam plaćao stan 300 evra sa troškovima.

     

    Jedna muva leti po Stančiću – mislio sam da je uhvatim i pustim

    kroz prozor – ali neka je neka leti i svedoči moje stidove i moje zanose.

     

    I muva zahvaljujući Tebi stanuje u Stančiću.

     

    Stančić je čudo dobrote koje se preobražava u lepotu kojom sve što jeste jeste.

     

    Ovo prosjačko pismo Te moli da mi i dalje daješ da bih

    mogao i dalje da proslavljam svetost prosjaka i čestitost prošenja.

     

    Prosjaci prose život koji drugi uništavaju misleći da su za život zaradili.

     

    Bože Bog si.

     

    Duša nam kliče.

     

    Muva leti.

     

    konj je konj

     

    Pevam golotinjom i utrobom.

     

    Muva leti.

     

    konj je konj

     

    Matematika je zakon radosti.

     

    Otkrića su deca otkrovenja. Otkrovenja deca mirisa.

     

    Ne razumevanje. Nego ljubljenje.

     

    Odanost boli. Odanost voli.

     

    Odan sam Tii.

     

    Odanost je ime besmrtnosti.

     

    Odan sam i Tebi i Tvojoj pesmi.

     

    vidiš me – plešem – to si Tii

     

    Ljubim – čistim srce. Čisto srce je sluga vremena – posvećeno Kaletu - Gospodaru vremena.

     

    lju večno bav

     

     

     

     

     

    ŠONEDELJAK

    1046. dan
    12. novembar 2007.

    29398 - 29430

    blaženstva

     

     

    Draga Ver

     

    juče sam Tii u mejlu napisao da ću Tii odgovoriti danas ali neću

    stići jer treba da napišem današnja blaženstva a posle idem na most.

     

    I onda pomislih napisaću Tii blaženstva šonedeljka umesto mejla.

     

    šašoljiću švaku šreč šlovom š

     

    ši šeto šizazova

     

    šmeha

     

    šmernog šmeha

     

    šja švolim šmernost šjer šje šeksualna

     

    šeksualnost šje šopet šama šnežnost

     

    šeksualnost šje ši šama

     

    šlovom š šje ši šamoći šlepo

     

    šblago ši štoplo

     

    škao što šznaš šdraga šmoja Šver šala šje ši Šbogu šmila

     

    ševo šna šprimer šja – šja šam šala šama

     

    šale šu škonji ši šlabudovi šu šmeni

     

    šale šu ši šteorije ši šočekivanja ši šneočekivanja šu šmeni

     

    šale šu ši šlaste ši špuževi šu šmeni

     

    šale šu ši šljubomora ši šiznurenost šod šnemoći šu šmeni

     

    šale šu špauci ši špuste šmorske šobale šu šmeni

     

    šuzaludnost

     

    šuzvišenost

     

    šužegli šputer ši šbezukusni šmargarin

     

    Šver Štii šznaš šda šmi šje špola šživota šprošlo šna šmargarinu

     

    šmargarin šje šza šmene ši šmoj šnarod ši šmoj špatriotizam ši šmoja šdržava

     

    šmargarin šje šmoja šaosećajnost ša šaosećajnošću

     

    Šver šamo Šte špodsećam šna šbagreme

     

    šna šudaljenost ši šna šodaljenost ši šna šizvor šjedan šjedini

     

    špodsećam Šte šna šgorki šukus škoji šleči šgorčinu

     

    Šbog šme šje štvorio Šbogom šda šbi šdrugome

    šu šime Šboga šbio šbolji ši šod šamog Šboga

     

    što šje Šbog

     

    šplaninski šjogurt

     

    šmeka štopala šna šleđima

     

    šnada švera šljubav

     

     

     

     

     

    ЛЕПО

    1047. dan
    13. novembar 2007.

    29431 - 29463

    blaženstva

     

     

    лепо

     

    лепо је

     

    лепо је само по себи

     

    нико не примећује лепо

     

    тим је и лепше

     

    лепо је лепим

     

    име лепом је Лепо

     

    волим да гледам у лепо и волим да гледам лепо

     

    када лепо гледам леп сам и ја

     

    лепом нико није крив – лепом је свако леп

     

    лепом сам леп и ја

     

    једино сам лепом и леп

     

    лепим је и новац леп

     

    лeпом је лепа и истина и истинизми

     

    лепом су лепи блаженства и блаженственизми

     

    лeпом је лепа и лепота и лепотизми

     

    лепом je лепо све што је добро

     

    лепом је коњ прелеп

     

    лепом кобила није кобила него Богиња

     

    лепом ништа није важно само ако је лепо

     

    лепом чак није важно ни ако је неко леп

     

    само лепо зна ко је леп

     

    волим да лепо пишем али једино лепо зна да ли је то лепо

     

    у првом или другом разреду основне школе сам учио лепо писање

     

    једини занат који сам у животу научио је лепо писање

     

    нисам живео од лепог писања јер сам и од њега желео да створим уметност

     

    лепо у срцу. добро у мозгу

     

    лепо код лепог је што je лепо и када плаче

     

    лепо и јесте плач за лепим

     

    непрестани плач лепог за лепотом непримећеног

     

    непримећено се непрестано осмехује иако га нико не примећује јер je лепо

     

    лепо љуби и све што није лепо јер је лепом и ружно лепо

     

    Бог

     

     

     

     

     

    IPAK ĆU POČETI OVAKO

    1048. dan
    14. novembar 2007.

    29464 - 29496

    blaženstva

     

     

    pa dokle stignem

     

    reč je reč a reč – lepa

     

    bilo koja reč i već je lepo

     

    bilo šta reći je divno

     

    reč sam ja a ja sam reč

     

    tako to ide

     

    ide i peva

     

    put peva u meni

     

    drvoredi prolaze kroz mene

     

    Volim da pišem jer uvek napišem nešto što nikada do sada nisam napisao.

     

    Volim da pišem jer uvek napišem nešto što nikada nisam napisao.

     

    Volim da gledam kako izgleda neka reč ili rečenica.

     

    Mnoga blaženstva pišem tako što gledam reči i rečenicu.

     

    voda

     

    napisao sam voda jer mi je lepo da vidim reč voda

     

    nebo

     

    dečak

     

    put

     

    Nebo. Dečak. Put. Lepše do lepšeg.

     

    samoća

     

    samoća i samoća

     

    Samoća gleda samoću.

    Samom sebi ne mogu da se načudim kako sam tako stidljiv.

     

    stid

     

    Stid je drvce na putu.

     

    Ovo sam ja na putu sa drvcetom u ruci.

     

    ja

     

    ja je lepo

     

    lepo na putu

     

    ja i ja

     

    ja i bezbroj ja

     

    Divno je jer posle mene niko nema šta da kaže.

    Istina, ali sada ja da kažem šta imam da kažem.

     

    Monolog je divljenje.

     

    Dijalog znatiželja.

     

     

     

     

     

    LJUBI MI JETRU I PREPONE

    1049. dan
    15. novembar 2007.

    29497 - 29529

    blaženstva

     

     

    Novo oduvek.

     

    Sve što nisam ja si Tii.

     

    Tu gde više nema puta tu počinje put.

     

    Provučem prste kroz kosu.

     

    Mislim na bilborde duše.

     

    Juče sam video jednog radnika kako peva dok ispumpava vodu iz kanalizacije na

    ulicu. Pevajte – rekao sam mu sa ljubavlju. Osmehnuo se i rekao

    Od muke moraš svašta da radiš i sam sebe da tešiš.

     

    Dodirnem se po grudima – tešim se i ja.

     

    Mirišem na Svemir. Svemir miriše mojim znojem.

     

    Juče i danas sam poslao dvadesetak mejlova moleći ljude da

    nastave da mi daju deset evra mesečno da bih imao gde da stanujem.

     

    Stidim se.

     

    Sutra ću poslati još deset mejlova. Boli me od stida. Divim se prosjacima.

     

    Ako si hleb pojeo bih Te.

     

    Ako si kamen ljubio bih Te.

     

    Ako si govno tek onda bih Te pojeo.

     

    Ako si trnje tek onda bih Te proslavio.

     

    Prigrlim na grudi Tolstoja (Лев Николаевич Толстой).

     

    Ponesem na leđima Čehova (Ant́on Ṕavlovič Č́ehov).

     

    Ovo ili Ovo ili Ovo

     

    volim kada je ili o istom

     

    U sred Svemira prepoznah Tvoj miris.

     

    Tvoj miris je buđenje moje savesti.

     

    Stidim se zbog mnogih stvari koje sam učinio u životu.

     

    Najviše se stidim jer Tii nisam rekao da Te volim i da bih želeo da Te poljubim.

     

    Kaplje sok iz drveta.

     

    Porušena ograda leži u travi.

     

    Ptice ne jedu ni eksere ni čipove ni novac.

     

    Pre nego što Te udahnem duboko ću izdahnuti.

     

    Volim Te već trideset četiri godine petnaestogodišnjakinjo moja.

     

    Tii si me naučila da volim zauvek iako Te nisam video svih ovih godina.

     

    Njišem Te.

     

    Zbog Tebe sve što jeste ljubav je.

     

    Ljubim Džejms Blad Ulmera (James Blood Ulmer) koga prvi put slušam.

     

    Ovo Je Tren Tvog Trena

     

     

     

     

     

    PROSIM TE

    1050. dan
    16. novembar 2007.

    29530 - 29562

    blaženstva

     

     

    Izdržati nalete samoće i sumnje – to mi je.

     

    Sa rukama na temenu oslonjen na naslon stolice gledao sam

    u spuštenu roletnu i u trenutku osetio punoću postojanja.

     

    Kada sam ih juče ugledao na kontejneru proželi su me milinom.

     

    sve

    se

    više

    osećam

    strancem

     

     

    hodamo

    pričam

    Tii

    gaćice

    su

    Tii

    sve

    vlažnije

     

     

     

    pored

    drveta

    smo

     

     

     

    šaka

    je

    topla

     

     

     

    lice

    je

    Bog

     

     

     

    greje

    nas

    ukorak

     

     

     

    na

    putu

    smo

    i

    nebu

    je

    milo

     

     

     

    otvoren

    jezik

    otvoreno

    srce

     

     

     

    što

    na

    umu

    to

    na

    drumu

     

     

     

    slušam

    Te

    tanano

    i

    nestajuće

     

     

     

    milujem

    Te

    nedorečenim

     

     

     

    i

    je

    usput

    i

    usput

    je

    i

     

     

    milo

    je

    svakom

    milo

     

     

    to

    je

    isto

    oduvek

     

     

     

    volim

    Te

    tako

     

     

     

    tako

    je

    baš

    ovako

     

     

     

    glas

    mi

    je

    put

     

     

     

    najstariji

    život

    je

    najseksualniji

     

     

     

    na

    reci

    smo

     

     

     

    duva

    vetar

     

     

     

    sija

    sunce

     

     

     

    sneg

     

     

     

    sneg

    će

     

     

     

    maleno

    je

    najskuplje

     

     

     

    to

    si

    Tii

     

     

     

    po

    le

    te

    la

    p

    Tii

    či

    ca

     

     

     

     

    slaganje

    slaganjem

     

     

     

    proleće

    će

     

     

     

    spasili

    me

     

     

     

    vrapčići

     

     

     

     

     

    PRVA REČ – PAO JE PRVI SNEG

    1051. dan
    17. novembar 2007.

    29563 - 29595

    blaženstva

     

     

    Prvi sneg.

     

    Noćas je pao prvi sneg.

     

    Uz ovu muziku bih mogao i sve i ništa.

     

    Ako hoćeš da se obogatiš na meni Tii dođi.

     

    Sneg pada u meni. Sneg je mir snega.

     

    Hoću da pijem građane da bijem – peva čistač ulica dok čisti sneg.

     

    Sneg nagoveštava prolećni pupoljak.

     

    Sneg je belina snega.

     

    Prvi sneg je dug zagrljaj.

     

    Pupoljak je drugi.

     

    Noge su mi hladne osmeh mi je blag.

     

    Preživeo sam i preživljavam jer se divim.

     

    Divim se fotografiji prvog snega koju je neko napravio.

     

    Divim se prvoj fotografiji prvog snega koju sam napravio.

     

    Divim se digitalnoj fotografiji prvog snega.

     

    Dvadeset prvim vekom se divim fotografiji devetnaestog veka.

     

    Divim se prvoj fotografiji koja nije ni zabeležena.

     

    Divim se nezabeležavanju. Divim se nezabeleženom.

     

    Divim se snežnoj grudvi koju je bacio Uroš Đurić.

     

    Divim se grudvanju.

     

    Divim se telima koja su podnela udarce snežnih ledenica.

     

    Divim se prvoj reči.

     

    Ivim se pevačima.

     

    Vim se cvetićima.

     

    Travčicama.

     

    Trunju.

     

    Svemu što je pokrio sneg.

     

    Divim se sebi kome je do slušanja.

     

    Ivim se sebi kome je do proslavljanja.

     

    Vim se sebi kome je do pevanja.

     

    Im se kome je do snega.

     

    Im se crnim gavranima na belom snegu.

     

    M se poslednjem.

     

     

     

     

     

    13. PUT LAO CE ILI MUZIKA OVOG PONEDELJKA

    1053. dan
    19. novembar 2007.

    29596 - 29628

    blaženstva

     

     

    Pre nego što bi Nebo i Zemlja,

    Postojalo je jedno Biće, već savršeno.

    Neprolazno! Bez oblika!

    Samo. Bez promene.

    Lao Ce u dvadeset petom načelu.

     

    Teško je koren laganog;

    Mirovanje je gospodar pokreta.

    Lao Ce u dvadeset šestom načelu.

     

    Nešto se mislim, sećaš se onog kad si mi (dečaku, klincu) rekao da

    treba da napišem jako važnu kompoziciju po Istoriji filozofije Bertrand Rasela

    (Bertrand Russell)? Muzičku sliku istorije filozofije. Hej, sada se osećam kao da

    sam taj davni izazov prihvatio! Valjda nije kasno... Činim sve da kompozicija bude

    najveća i najlepša na svetu! – napisao mi je u mejlu prijatelj čije ime ne pominjem

    da bi na miru mogao da završi najveću i najlepšu kompoziciju na svetu.

     

    Ove nedelje ću pisati muziku jer sam muzičar.

     

    Sve što pišem je muzika.

     

    Želja da prijatelj napiše najveću i najlepšu kompoziciju na svetu je muzika.

     

    Sve što pipnem je muzika.

     

    Dodirnem vazduh i vazduh je muzika.

     

    Disanje je muzika.

     

    Dat mi je stid – data mi je muzika.

     

    Stidom se oslobađam i pevam muzikom stida.

     

    Pomozi mi da ispričam svoj život kao muziku.

     

    Moj život je muzika.

     

    Sve što pomislim je muzika!

     

    Muzika mozga. Muzika srca. Muzika tela. Muzika krvi.

     

    Muzika je

    Pop rodi gajdaša a gajdaš rodi popa.

     

    Moja snaga je Tvoja nežnost i to je muzika.

     

    Put odlučnosti je muzika.

     

    Muzika je i rečenica Saše Pančića – Ironija ima patos gorčine.

     

    Muzika su jednominutne jezičke forme koje pišem.

     

    Sve svedoči protiv mene – borim se za muziku.

     

    volim gubitnika koji pobeđuje

    ljubim pobednika koji gubi

    Bože jebi me

     

    Muzika ove rečenice me ispunjava Bogom.

     

    Golotinja je uteha i muzika.

     

    Muzika je nomadski razgovor.

     

    Šta sam je muzika. Ko sam je pesma.

     

    Muzika su prve fotografije mog kurca koje sam juče napravio.

     

    Sve se jedno drugim može zameniti jer je nezamenljivo i to je muzika.

     

    Volim muziku protivrečnosti.

     

    Dve vrane lete u paru i to je muzika.

     

    Misli koje mislim hiljadama godina su muzika.

     

    Misli misle muzički.

     

    Mislim muziku jedne misli.

     

     

     

     

     

    MUZIKA OVOG UTORKA

    1054. dan
    20. novembar 2007.

    29629 - 29661

    blaženstva

     

     

    Čekanje muzike je muzika.

     

    Prijatelj je muzika.

     

    Čovek se stalno spotiče i pada, spotiče i pada, jedino što može da učini

    je da se sam digne i da pokuša da nastavi dalje. U svakom slučaju, ja sam

    to morao da radim celoga svog života. Tako je pisao Vitgenštajn pa sam

    mislio puno na tebe, i uopšte, na život. I pisanje…Tvoj Srđan Valjarević.

     

    Život nekih ljudi je muzika.

     

     

    kada kažem

    Bog

    sam

    to znači

    sada

    sam

    Bog

    i

    to

    je

    muzika

     

     

    Sve što čujem sada je muzika.

     

    Sija sunce. Muzika je.

     

    Muzika je neprepoznatljiva i neprepoznatljivo.

     

    Nešto drugo je muzika.

     

    Kaplje sa drveća. Muzika je.

     

    Saginjem se da udelim novac. Saginjući se slabijem muzika sam.

     

    Novac koji dam je muzika.

     

    Muzika novca putuje iz ruke u ruku.

     

    Da ne mislim o muzici ne bih napisao Ovo blaženstvo.

     

    Da ne hodam muzički ne bih kupio pečeni kesten na ulici.

     

    Pišem muziku. Čitaš muzički.

     

    Svako slovo je muzika.

     

    Bilo bi muzički kada bih u svakom blaženstvu napisao reč muzika.

     

    Reč muzika je muzika.

     

    Gutaš ovu muziku jer takva je ova muzika.

     

    Danas sam prvi put ove godine kupio jabuke budimke. Njihovo ime je već muzi.

     

    Sunce gori u smiraju. Zika je.

     

     

    sve što jeste

    više nije

    da bi drugo bilo

    jer ono što je jednom bilo

    bilo je zauvek

    ika je

     

     

    Sunce je zašlo. Zahladilo je. Smrzavam se dok odlazim sa mosta. Muzika je tako dobra.

     

    Ovo je muzika do ugla.

     

    Ovo je muzika dok obilazim ugao.

     

    Ovo je muzika posle ugla.

     

    Za muziku nije potrebno da studiram ili da izvodim muziku dovoljno je da sam muzika.

     

    Ni da sam muzika nego da jesam. Kada jesam muzika sam.

     

    Lepo u muzici svega je što sve jeste muzika.

     

    Muzika svega je sačinjena od svega pa i od muzike i zato je to velika muzika.

     

    Pogledaj me i videćeš muziku.

     

    Dodirni me – venčana si muzikom.

     

     

     

     

     

    ARANĐELOVDAN ILI MUZIKA OVE SREDE

    1055. dan
    21. novembar 2007.

    29662 - 29694

    blaženstva

     

     

    Koji drže lažne taštine, ostavljaju svoju milost – Jona 2, 9

     

    To jeste muzika.

     

    To što vidiš je muzika.

     

    To što čuješ je muzika.

     

    To što čuješ je glas muzike.

     

    To što čuješ je ja muzike.

     

    Muzika porođajnog krika. Muzika poslednjeg izdaha.

     

    Muzika je ime prohujalosti.

     

    Muzika Čoveka Koji Je Umro U Snegu

     

    Muzika Je Čovek Je Tek Ono Što Će Biti

     

    Muzika sam ja.

     

    Muzika je stomak muzike.

     

    Muzika je strpljiva sa svojim nestrpljenjem.

     

    Muzika ustaje od stola i odlazi po novo vino i misli na mora.

     

    Muzika uživa u hladnom vinu i Živojini i Životi. Emiliji i Julijani.

     

    Tvoje ime me je proslavilo – kaže Muzika Bili Holidej.

     

    Sveća gori. Cveće me gleda. Pišem muziku.

     

    Kada ne bih nešto novo napisao nikada ništa ne bih ni napisao – kaže Muzika.

     

    Trenić je heroj. Muzika je.

     

    Ne razumem zašto nisi sada ovde. Muzika je.

     

    Pasulj i kupus i salata i hleb i slavski kolač su muzika.

     

    Gladan je muzika.

     

    Muzika je saosećanje sa lutalicom.

     

    Lutalica je lutalkinja.

     

    Lut je muz.

     

    Radost je rad. Radost je muz.

     

    Muzika je glad za muzikom.

     

    U Tebi sam – muzika.

     

    U Tebi sam zauvek – muzika.

     

    U Tebi sam i pre nego što se rodiš – muzika.

     

    U Tebi sam pre nego što se i začneš – muzika.

     

    U Tebi sam kad lastavica zamahne krilima a vrapčić se protrese u prašini – muzika.

     

    Osetih – otići mi je.

     

     

     

     

     

    32. PUT PO 33 DANA ILI MUZIKA OVOG ČETVRTKA

    1056. dan
    22. novembar 2007.

    29695 - 29727

    blaženstva

     

     

    Napućio sam usne mislim o muzici.

     

    Vazduh je blag. Tuga je meka. Na licu mi je muzika.

     

    Sinoć sam uživao u Muzici.

     

    Volim tog čoveka kome je ime Muzika.

     

    Muzika gleda ptice dok prelazi most. Muzika je miran kao Bog.

     

    Muzika hoda po mostu i zna da je most između svih muzika.

     

    Ide jedan čovek – takva je muzika čoveka koji se zove Muzika.

     

    Kada se dobrota razlije kroz krv Muzike Muzika počinje da peva.

     

    Muzika u šaci nosi tri metalna krstića i neprestano se moli dodirom.

     

    Muzika oseća opasnost izlaganja lepoti.

     

    Muzika je rođen go i zato je njegova muzika gola.

     

    Golotinja muzike je moja muzika.

     

    Muzika đubrišta. Muzika okeanskih vihora. To je moja muzika.

     

    Imena muzičara su moja muzika.

     

    Ko god zapeva je moja muzička kći.

     

    Ko god se usudi je moj muzički sin.

     

    Ko god u sebe primi drugog je moja muzička žena.

     

    Kad slušam Muziku i sam sam muzika.

     

    Muzika je napisao 333 kanona Šta je to muzika.

    Muzika je napisao 333 kanona Kako to muzika jeste.

    Muzika je napisao 333 kanona Ko je muzika.

     

    Ko hrani je muzika.

     

    Sok je muzika.

     

    Ko je promena muzika je.

     

    Dažd je muzikom.

     

    Pijanstvo je muzički dug izneverenoj ljubavi.

     

    Ko muzičko jutro prepliće sa muzičkim sutonom ceo dan je muzika.

     

    Ova lepotica mi je muzički odana.

     

    Konji pevaju – veliki kitovi slušaju.

     

    Kada nauka ožedni napija se vodom pesme.

     

    venčava mi se muzikom

     

    Knjiga Miroslav Mandić je knjiga muzike.

     

    Muzika Jednog. To Miroslave Mandiću.

     

    Muziku Jednog Tii pevušim grudima.

     

    I večeras osetih – otići mi je.

     

     

     

     

     

    MUZIKA OVOG PETKA

    1057. dan
    23. novembar 2007.

    29728 - 29760

    blaženstva

     

     

    Muzika je proživljavanje detinjstva.

     

    Muzika je glad za detinjstvom muzike.

     

    Mistička muzika sve spaja.

     

    Muzikom uma.

     

    Muzikom šake.

     

    Muzikom stopala.

     

    Muzikom leđa.

     

    Muzikom stomaka.

     

    Muzikom očiju.

     

    Muzika mi govori šta je sve i ko je sve muzika.

     

    Muzika očaja.

     

    Muzika pobune.

     

    Muzika sporosti.

     

    Muzika istrajnosti.

     

    Gladan sam Te. Žedan mi je ime. Nedostaješ Mi prezime. Trebaš Mi nadimak.

     

    Muzika lica u prolazu.

     

    Ovo dvoje starih ljudi koji se drže za ruke su muzika.

     

    Reči i             su muzika.

     

    Muzika je sve ono što čini muziku plus muzika.

     

    Hteo bih Tii nešto biti – muzika.

     

    Uživam u sebi – muzika.

     

    Vazduh sam – muzika.

     

    Naskočim na bankinu – muzika.

     

    Prođem pored mačaka – muzika.

     

    Podneti svoju muziku – muzika.

     

    Dečak koji hramlje ispred mene je više muzika i od muzike.

     

    Svakog ko prođe pored mene vidim kao drugačijeg od bilo koga drugog i to je muzika.

     

    Kada jesam a kao da me nema muzika sam.

     

    Čednost prožima sva bića muzikom.

     

    Muzika života hoće da živi u ovoj staroj ženi koja jedva živi.

     

    to što tako lepo je

    to što tako blago je

     

    Muzika je glad deteta za dobrotom.

     

    Svim novcem ovoga sveta ne može se kupiti ova muzika.

     

     

     

     

     

    Stranice