Bog Miroslav Mandić Bog

    Ti
    si

    408677

    pupoljak

    ROĐENJE BOGIĆA

    1454. dan
    24. decembar 2008.

    40948 - 40980

    blaženstva

     

     

    Svemirom hodam u svom srcu – srcu Svemira.

     

    15:56h

    Hodanje Svemirom bi mogao biti naslov drugog desetogodišnjeg hodanja.

     

    Svemir se u mom srcu smanji do nepojmljivo

    malog i onda se otvori do nepojmljivo velikog.

     

    Svemir je otkrovenje Svemira

     

    Sve je Svemir. Sve je mir. Sve je sve.

     

    sve jedno

     

    postojim samo sada

     

    dok sam se tuširao i prao kosu povredio sam levo oko

     

    tvar je tako osetljiva

     

    kamen tako nežan

     

    reka puna vode

     

    ljudski život pun tuge

     

    video sam danas jedan maslačak

     

    pomislih da su moja osećanja u mladosti bila jedan cvet

     

    radost ljubljenja

     

    ljubeći sam

     

    jebanje – čednost jedina

     

    jebanjem – Svemir sam

     

    18:35h

    Ruža Jebanja bi mogao biti naslov drugog desetogodišnjeg hodanja.

     

    Svemir mi pomaže da shvatim neshvatljivo. 

     

    ljubim nepoznato

     

    sve svedem na jedno

     

    jebežljivo svejedno

     

    čedno jebežljivo

     

    jebežljivo je pobožno 

     

    devojčurak i dečkić u meni

     

    Svemir je najseksualniji

     

    sve je najseksualnije

     

    seks je otkrovenje jednog

     

    sve pičke jedna ruža – svi kurčevi jedan put

     

    Bogić je Bog je Bogić

     

    dete Bogu dete

     

    Nisam. Uspeo. Da. Jednom. Rečju. Napišem. Današnje.

    33. Blaženstvo. I. Zato. Je. Svaka. Ova. Reč. Jedna. Jedina.

     

     

     

     

     

    SVIMA U ČIJEM JE NARUČJU KOLEVKA BOGIĆEVA

    1455. dan
    25. decembar 2008.

    40981 - 41013

    blaženstva

     

     

    Pada sitan sneg. Malopre sam završio čitanje Biblije.

     

    Od danas ću svakoga dana, osim nedelje, pročitati jednu stranicu Biblije u slavu

     svih svetih knjiga koje govore isto, verujem. Koje su napisane samo za mene, verujem.

    napisao sam u 1185. blaženstvu 17. februara 2005.

     

    Sneg pada sve jače.

     

    Time što sam odbio da imam moć u ljudskoj zajednici 

    snaga mi se uvećala i nema nikoga da tu energiju primi.

     

    Ljudi ne vole decu – ljudi vole svoju decu.

     

    Sneg je stao. Sve se beli. Hladno je. Jedna suza mi klizi niz lice.

     

    Sklopljenim šakama kojima prosi na ovoj

    hladnoći ona je za mene najlepša žena na svetu.

     

    Divim se i odan sam prosjakinjama i prosjacima.

     

    Vetar i hladnoća – sreća na mostu.

     

    Prosjaci su jedina gospoda ovog grada – svakog Grada.

     

    Želim Tii da ne lažeš sebe. Da ne lažeš Drugog. Da Drugi ne laže Tebe.

     

    Ko laže taj i krade. Ko krade taj i ubija.

     

    Ko Sebe laže taj Sebe krade i Sebe ubija.

     

    Ko Drugog laže taj Drugog krade i Drugog ubija. 

     

    Ko Tebe laže taj Tebe krade i Tebe ubija.

     

    siromaštvo je moj univerzitet

     

    pokajanje je moje usmerenje

     

    asketizam je moj raskoš

     

    podnošenje nevolja je moje džentlmenstvo

     

    oslanjanje na Boga je moj seks

     

    zadovoljstvo onim što dolazi od Boga je moj orgazam

     

    sagledavanje umom je moja stazica

     

    bliskost Bogu je moje svratište

     

    sjedinjenje je sveto jebanje 

     

    mistika se ponekad opisuje kao nekog čije misli prate ritam njegovih koraka

     

    duh je u telu ovih reči

     

    hodač se vraća svom Stvoritelju

     

    moje i tvoje

    moje je tvoje i tvoje je moje

    ni moga ni tvoga

    ni mene ni tebe

     

    zazivanjem imena Božijeg dozivam Te devojčurak moj

     

    potvrđivanjem Božije jednosti ljubim Te devojčice-rečenice

     

    Nema boga osim Boga

     

    volim Tvoje reči

     

    i

    slovom

    i

     

     

     

     

     

    I?

    1456. dan
    26. decembar 2008.

    41014 - 41046

    blaženstva

     

     

    Svemu je ime Ljubljeno.

     

    Svemu-Celini-Jednom – Bogu najviše nedostaje ljubavi.

     

    lepoto ljubim Te – lepoto prodobri me

     

    samo to – nečuveno – želim

     

    Bila mi je Vera Varadi.

     

    Donela mi je novac za Stančić i hranarinu.

     

    Rokovnik za 2009. godinu.

     

    Poslednji put smo se videli letos u Sremskim Karlovcima.

     

    Pričala mi je o Faludi Đerđu i njegovoj drugoj ženi Žuži

    sa kojom je razgovarao danima i danima pre njene smrti.

     

    po čitav dan smo samo razgovarali

     

    hrabar je onaj ko nikog ne uplaši

    rekla mi je Vera misao Filipa Larkina (Philip Larkin)

     

    Družili smo se i pričali nekoliko sati – besmrtnost.

     

    Pili smo kafu. Pojeli po kolač – besmrtnost.

     

    Hodali zajedno jer znamo da hodamo zajedno – besmrtnost.

     

    Sreli smo se sa Milanom Popovićem koji mi je doneo plavi folder i 

    deset video traka za Plavi film i novac za hranarinu i Stančić – besmrtnost.

     

    Pričao sam joj o drugom desetogodišnjem

    hodanju koje me sve više obuzima – besmrtnost.

     

    Uživao sam u Veri. Sve mi je čarobnije u drugome – besmrtnost.

     

    Bivanje drugim – besmrtnost.

     

    Uživao sam u tome što mogu da joj ispričam mnogo stvari – besmrtnost.

     

    Većini mogu da kažem vrlo malo – smrtnost.

     

    Prijalo bi mi kada bi bilo nekog da mu kažem sve – besmrtnost.

     

    Nestanem u onom što govorim – besmrtnost.

     

    Nestanem stvarajući večnu umetnost – besmrtnost.

     

    oduvek i zauvek

     

    večnu umetnost u punom sjaju

     

    venčanu trenutkom sadašnjim

     

    Rastajali smo se kod Zelenog venca kada nam je iza leđa prišla Klaudija Milutinov.

     

    Poslednji put sam Klaudiju video pre godinu dana – i tada mi je prišla na ulici.

     

    Pala je noć kad smo se rastali Vera i ja.

     

    Na mostu je bio mrak – sama noć – besmrnost.

     

    Hladnoća je prijala – sam ja – besmrtnost.

     

    U mraku sam video isto ono što vidim i po danu – besmrtno.

     

    Ime svemu je Ljubljeno.

     

     

     

     

     

    JA SAM NEPRESTANO JEBANJE ŽENE I MUŽA U MENI

    1457. dan
    27. decembar 2008.

    41047 - 41079

    blaženstva

     

     

    U ovom sivilu se lepo smeješ ovim sivilom – Boginjo.

     

    Sve sam to ja.

     

    Sve što jeste mi kaže da sam Bog.

     

    Ja sam neprestano jebanje žene i muža u meni.

     

    Misterija celine je u njenoj polovini.

     

    Bog sam jer samo Tebi Bože mogu da kažem jebao bih Te Bože-jebi me Bože.

     

    Bog sam jer sam ništa a Bogom sam sve.

     

    ljubav je jedna jedina ljubav

     

    volim ljubav jer je jedna i jedina

     

    svako je sve 

     

    17:17h

    ljubim Te vreme – Tii si moja devojka kojom ljubim večnost

     

    ja sam neprestano jebanje žene i muža u meni – sve ono što večnost od vremena želi

     

    Lakoća kojom izgovaram reči ističe iz moje vere u reči.

     

    Reči su odana čeda kojima vaskrsavam sva čeda.

     

    Lako izgovorene reči a ne ironija.

     

    konj

     

    divim se svemu

     

    ljubim svakog

     

    nežne su mi ruke

     

    šakom u šaci i ukorak

     

    istim pogledom

     

    ko god me osuđuje pomaže mi da ga ljubim

     

    pomiriši me

     

    ja sam zahvalnost i ljubavnik zemlji

     

    ja sam zahvalnost i ljubavnik vodi 

     

    ja sam zahvalnost i ljubavnik vazduhu 

     

    ja sam zahvalnost i ljubavnik vatri

     

    ja sam Himzo Polovina – sve čežnje u jednom glasu

     

    polovinu niko ne ljubi više od druge polovine

     

    niko nije celina do polovina

     

    svi događaji u meni

    posvećeno bilo kom Pesoi

     

    jebežljivo apstraktno se jebe sa konkretno jebežljivim

     

     

    bogu

    bog        bog

    lepota

    tvoja

    je

     

     

     

     

     

    INJU

    1459. dan
    29. decembar 2008.

    41080 - 41112

    blaženstva

     

     

    sve se zabelelo

     

    injem

     

    za dva dana počinje nova godina. dani su sve duži. usred zime počinje leto

     

    reč je istina – istina je sloboda

     

    sloboda je odanost Bogu – rekao mi je Bog odanosti

     

    Bože veruj mi – i ja sam Bog

     

    Hladno je. Umetnost je ljubav za ovu hladnoću.

     

    Dozivam Te ali nikoga ne pozivam jer moj put je opasan.

     

    Ja sam Miroslav Mandić a to znači Tii a to jeste Bog.

     

    Kada stignu od centra do periferije ideje se izvitopere i postanu grozne.

     

    Periferija od grozote stvara veliku umetnost koja prožima sve.

     

    šuma. dubrava. lug. gaj

     

    Ime svih bića je Biće I Drugo Biće.

     

    Nežno mislim na Tonija koji stoji preko puta kafane Proleće i pije za sreću svih ljudi.

     

    Hodam ka mostu – pevač luda jedina.

     

    Čitava istorija ljudskog roda ističe iz mene.

     

    Bože pičku mu moju daj.

     

    Slavim Tvoju pobedu – ljubeći sve gubitnike.

     

    Ljudi su uspeli u životu i postali moćni i važni. Ja sam postao samo pesnik i Bog.

     

    Sa mosta vidim – sve je pod injem.

     

    Svaka reč koju napišem je ruža.

     

    Svaka rečenica koju napišem je put.

     

     

    reč

    je

    rečenica 

    je

    pesma

     

     

     

    pesma

    herojska

     

     

    heroj sam svakom pesmom koju napišem

     

     

    heroj

    lepote

     

     

    nikada nisam želeo i ne želim da napravim veliki uspeh u umetnosti

     

    oduvek sam želeo i želim da stvorim veliku umetnost

     

     

    pesma

    je

    velika

    umetnost

     

     

     

    pesma

    velike

    umetnosti

    je

    umetnost

    velike

    pesme

     

     

     

    male

    su

    velike

    pesme

     

     

    velika umetnost – nevidljiva – nesaglediva

     

    čednošću popaljiva

     

     

     

     

     

    PTICOM

    1460. dan
    30. decembar 2008.

    41113 - 41145

    blaženstva

     

     

    poistovećivanje

     

    hladnoćom

     

    onostranim

     

    samoćom samih

     

    najboljim-jedinim

     

    bolnim jaukanjem kojim prosi pogrbljena žena

     

    Kafkom – uzbuđenjem za Kafku

     

    mimozama koje sam kupio prvi put u životu

     

    dubokim cipelama koje bi trebalo da očistim

     

    dečakom koji trči slalom kroz gomilu – kao i ja nekada

     

    uživanjem u sve manje stvari

     

    sve većim uživanjem u stvarima u kojima uživam

     

    uživanjem-lečenjem

     

    smrću koja će doći i proći

     

     

    pesmom

    koja

    me

    stvara

     

     

     

    umetnošću

    koja

    me

    peva

     

     

    hodanjem-ljubljenjem

     

    sobomtobom

     

    ljubavlju za neljubljene

     

    trajanjem

     

     

    sada

    i

    sada i sada i sada

    i

    sada

     

     

    ljutim i gorkim

     

    peskovitom obalom

     

    travom i vrapcima

     

    dunavskim peskom

     

    zemaljskim i kosmičkim travama

     

    vrapcima Vilijam Karlos Vilijamsa

     

    divljenjem-obnavljanjem

     

     

    da

    da i da

    da

     

     

     

    želim

    želim te želim

    želim

     

     

    ljubim Te – ljubim se – ljubim nas – ljubim sve

     

    ptico

     

     

    ptico

     

     

     

     

    KO GOD DA SI LJUBIM TE ODUVEK I ZAUVEK

    1461. dan
    31. decembar 2008.

    41146 - 41178

    blaženstva

     

     

     

    ptico

     

    ptico raspevana

     

    devet sati pre novogodišnje ponoći Tebe i sva bića grlim sa mosta

    Radošću Zdravljem Ljubavlju Slobodom Preobražajem Odanošću i Uspehom

     

    Sve se sivi oko reke. Jako je hladno i jako sam

    srećan jer sam na mostu poslednjeg dana u godini.

     

    22:17h

    činjenice su ptičice

     

    ukusna si mi

     

    lekovita nerazgovetnosti

     

    zdravlje jasnoće

     

    još malo do nove godine

     

    sam samima – sam svima

     

    radujem se da pišem u svakom trenu 

     

    trene vodi me

     

    tren sam

     

    ker sam

     

    ker tren

     

    konj bez kobile

     

    plavi konj

     

    u životima odbačenih je skriveno blago

     

    u pički su sva spasonosna naučna otkrića

     

    u kurcu su svi putevi ka Bogu

     

     

    pesma

    jedino

    moguća

     

     

     

    voleo

    bih

    da

    pevam

    bolje

    pesme

    ali

    sam

    osuđen

    da

    pevam

    najbolju

     

     

    divim se svakome ko peva

     

    još više se divim svakome ko se divi bilo kome

     

     

    bilo

    ko

    je

    moja

    pesma

     

     

     

    srećan

    sam

    jer

    pevam

    tvoju

    pesmu

     

     

     

    put

    putruža put

    put

     

     

    dečak čuva devojčurka – devojčurak obožuje dečaka

     

    volim da napišem reku

     

    ni čednost. ni dobrota. ni ljubav. ni Tii. ni ja – Bog

     

    celim telom plešem da bih napisao ovih deset najkrotkijih reči

     

    Miroslave Mandiću – ko god da si srećna Tii nova godina svih novih godina.

     

     

    ptico ptico

    22:57h

     

     

     

     

    Stranice