Bog Miroslav Mandić Bog

    Ti
    si

    408692

    pupoljak

    OVAKO

    1575. dan
    24. april 2009.

    44380 - 44412

    blaženstva

     

     

    važno je svakog dana

     

    važno je svakog sata

     

    važno je svima

     

    važno je svemu

     

    važno je jednostavno

     

    važno je ljubavlju

     

    važno je zanosno

     

    važno je smirujuće

     

    važno je da ponavljam

     

    važno je da govorim samo jedno

     

    važno je da melodija nastane sama

     

    važno je da ritam ne prestaje

     

    važno je da je obično

     

    važno je da je besmrtno

     

    važno je da je tek stvoreno

     

    važno je tako kako je

     

    važno je putem i ružom

     

    važno je hodanjem

     

    važno je odmah

     

    važno je sada

     

    važno je istovetnošću

     

    važno je osmehom

     

    važno je bebom

     

    važno je samo sobom

     

    važno je atomom i trenom

     

    važno je plesanjem i pevanjem

     

    važno je oduvek i zauvek

     

    važno je molim i hvala

     

    važno je dobrotom i lepotom

     

    važno je venčanjem i vaskrsenjem

     

    važno je tako kao da ništa nije važno

     

    važno je bilo kako jer svakako je važno i sve je važno

     

    Bog

     

     

     

     

    PIJAN OD REČI

    1576. dan
    25. april 2009.

    44413 - 44445

    blaženstva

     

     

    jedna boja čini veliku sliku

    jedna reč čini veliku pesmu

    jedan pokret čini veliki ples

    jedan zvuk čini veliku muziku

    jedan korak čini veliko hodanje

     

    juče sam našao jedan dečiji prsten. želim da sakupim dvadeset četiri

    prstena koji će pevati sa svojih deset prstiju dvadeset četiri sata dnevno

    29. avgusta 2009. sam za sada odustao od ove namere

     

    moć i potreba za njom sprečavaju čoveka da bude ono što jeste. dete Božije. Bog

     

    ljudi pokušavaju crkvom i drugim moćima da

    dostignu Boga umesto da budu ono što već jesu. Bog

     

    ugledah prve pupoljke ruža ove godine

     

    www.autovirtualbiografijamiroslavmandic.com

     

    jebena lepota je najlepša lepota

     

    tako me malo deli od nedeljivog

     

    vatra ozdravljenja

     

    plamen zajedništva

     

    osmeh osmehu

     

    krenimo

     

    jedno smo

     

    uobičavanje pozdravlja oneobičavanje

     

    matematika je dert u svakoj pesmi

     

    poetika je smiraj u svakom broju 

     

    ja sam onako kako se vole reč i broj

     

    broj je plesanje

     

    reč je pevanje

     

    volim da kažem da nešto jeste iako to nešto već jeste

     

    jeste negde ali ga sada evo i ovde 

     

    jeste nekako ali ga sada evo i ovako

     

    krila su muzika misli

     

    pupak je pakao ka večnom raju

     

    grljen ljubim Te

     

    pevam

     

    plešeš

     

    dobrota se podala lepoti

     

    lepota je odana dobroti

     

    oba oka

     

    jedno ljubljenje

     

    broj me opčinjava

    posvećeno ovom 44444. blaženstvu 

     

     

    dvoje

    jedno

     

    smo

     

     

     

     

     

    SNAGA SVAKOG DANA JE U SVAKOM DANU

    1578. dan
    27. april 2009.

    44446 - 44478

    blaženstva

     

     

    najveća skromnost je biti Bog

     

    samo da nikada ne zaboravim ove dve obične žene, pomozi mi

    poslala mi je sms Vera 

     

    mislim da je Bog u njima

    odgovorio sam joj

     

    da, bilo je jasno. ako ih zaboravim zaboravila sam Boga

    uzvratila je

     

    čovek je krik – proslavi moju odanost Bože

     

    sam sam da bih Te obožavao svakom suzom

     

    misterija sreće je u življenju i umiranju za sreću

     

    svačije lice je moj prijatelj

     

    svačiji osmeh je moja žena

     

    priroda bića je da je odano svim bićima

     

     

    vreme 

    je

    da

    počnem

    da

    vas

    pišem

    pesme

    ljubavne

     

     

    ljubavne

    pesme

    ljube

    ljubav

     

     

    pesmom

    svih

    bića

    pevam

    tebi

     

     

    svakome ko je u meni prepoznao sebe

     

    sve to isto ali bez novca

     

    prolećno sunce mi greje hladne noge

     

    toplina mi se širi kroz telo

                                                  

     ljubav peva – pevanje ljubi

     

    hodanje – disanje – pisanje

     

    različitost svega potvrđuje isto

     

    lepota istovetnosti u svemu se razliva kroz različitost svega

     

    pevanje života je u životu pevanja

     

    još jedno blaženstvo – i to je nešto

     

    nešto je već blaženstvo

     

    ne bi bilo nešto da nije blaženo

     

    ulazim u park

     

    senke drveća u parku

     

    raširene ruke u parku

     

    kafa za poneti koju sam na zidiću popio sa Violetom Jovanović

     

    rad na novom sajtu sa Ivanom Đokić-Saunderson

     

    dvočasovni telefonski razgovor sa Bogdankom Poznanović

     

    raduješ me. pišeš u meni

     

    snaga svakog dana je u svakom danu

     

     

     

     

     

    1 2 3 4 5 6 7 8 9 8 7 6 5 4 3 2 1

    1579. dan
    28. april 2009.

    44479 - 44511

    blaženstva

     

     

     

    pred zoru sam u Empedoklovoj (Empedocles) knjizi  Fragmenti mističnog video 

    111111111 Í111111111

    je

    12345678987654321

     

    jedan jedan jedan jedan jedan jedan jedan jedan jedan

    puta

    jedan jedan jedan jedan jedan jedan jedan jedan jedan

    je

    jedan

    dva

    tri

    četiri

    pet

    šest

    sedam

    osam

    devet

    osam

    sedam

    šest

    pet

    četiri

    tri

    dva

    jedan 

     

     

    brojevi

    pevaju

    sedam 

    središnjih

    reči

    se

    broje

     

     

    još jednom lepota sama

    111111111

    111111111

    111111111

    111111111

    111111111

    111111111

    111111111

    111111111

    111111111

    12345678987654321

     

    zatekni me u slasti kojoj se predajem

     

    naoblačilo se. jorgovan se rascvetao. počinje kišica

     

    drug sam vetru

     

    vetar povija trave

     

    iza mojih stopala vetar ponese pesak

     

    ponovo promiče

     

    smešim se i približavam se zidu pored kojeg prolazim i zbog zida i zbog sebe

     

    gledaj me gledaj – moje lice je Tvoje

     

    pružam polako korake i njišem se kao nekada na hodanjima

     

    jednom izvor uvek izvor

     

    mnoga blaženstva koja napišem su plod razmišljanja u hodu ali u

    njima se ne vidi ni granje ni krošnja ni stablo ni korenje tog ploda

     

    plod sam

     

    plodom Te oplođujem

     

    ponovo počinje da pada. rashlađuje mi lice. rastužuje i raduje

     

    u istom trenu sve

     

    taj čovek sam ja

     

    ja Empedokle

     

    pale se svetla. pada sve jače. grad polako tone u noć

     

    eno me

     

    u svemu sam

     

    mir privlači mir

     

    usne usne

     

    presijava se mokro lišće

     

    putem

     

    zakletvom

     

    putem zakletve

     

    zakletvom putu

     

    sredstvom poređenja se prenosi dejstvo

     

    srednji put

    sredinom puta

     

     

     

     

     

    DVA DEČAKA

    1580. dan
    29. april 2009.

    44512 - 44544

    blaženstva

     

     

    jezik sam mogućnosti – odan mogućem

     

    čežnja Te moja stvara

     

     nisam pijan. pijano je ovo blaženstvo koje se svemu divi

     

    ja sam dva dečaka

     

    Vit i Vit

     

    Vitmen (Walt Whitman) i Vitgenštajn (Ludwig Wittgenstein)

     

    Vitmen u meni – ja u Vitmenu

     

    Vitgenštajn u meni – ja u Vitgenštajnu

     

    Vitmen u Vitgenštajnu – Vitgenštajn u Vitmenu

     

    svako u svakome

     

    bele rade

     

    devojčice na suncu i dečaci u predvečerju

     

    ništa više ne liči na manipulaciju nego ljubav sama

     

    ljubav ljubi bez razloga

     

     ljubi jer ljubi

     

    poslušanje je najseksualnije

     

    služenje najerotičnije

     

    izvire u mozgu

     

    utiče u reku

     

    jebi se dobroto moja

     

    deri se pevanje moje

     

    oplođuj me stvaranje

     

    blejkuj ga – stejnuj ga

     

    dao sam mu ga

     

    ako bude trebalo tu sam

     

    ko god da je ja sam

     

    najlepše ne služi nikome

     

    najlepše je pevati kada nikog nema

     

    ime mi je Dani Prolaze

     

    prezime mi je Ljubim Ljubav

     

    zovu me Baš Mi Se

     

    ne ne ide. da ide

                                                                                                   

    i tako to ide

     

     

     

     

     

    AKO SVE HENDIKEPE MOJE UMETNOSTI...

    1581. dan
    30. april 2009.

    44545 - 44577

    blaženstva

     

     

     

    svakog dana sam tu

     

    vidiš li me osetićeš me u sebi

                                                                                                                               

    osetiš li me u sebi prepoznaćeš se

     

    to sam ja u Tebi

     

    to si Tii u meni

     

    svakog dana

     

    Dani Su Večni je Tvoje ime

     

    Prohujalo Najlepše Bruji je Tvoje prezime

     

    Baš Sam Neka Seka zovu Te

     

    ako sve hendikepe moje umetnosti pretvoriš u

    prednosti onda će se pred Tobom otvoriti večna umetnost

     

    ja sam bezbroj priča o nesnimljenim filmovima

     

    ja sam bezbroj ljubavi u samotnim i veličanstvenim drkanjima

     

    srce mi je prepuno vetrova

     

    nešto pa još manje

     

    nešto pa još manje pa još manje pa još manje

     

    nešto pa još manje pa još manje pa još manje pa još manje

     

    iako je neko bez ikoga je

     

    od alata i zanata ništa nisam ni imao ni znao.

    samo sam bio uzbuđen. predavao se i voleo

     

    uživam u njemu i onome što radi

     

    lep mi je način na koji vidi stvari

     

    srećan sam jer on zna i može ono što ja ne znam i ne mogu

     

    čini mi se da sam to bio ja iako je to bio on

     

    to što je on činio me je ispunjavalo i ja sam postajao on

     

    postajao sam od njegovih detalja. detalji su nestali i postao sam on

     

    on ja. kao jutro. jutro ja

     

    tako je to bilo

     

    njegove pesme su bile njegova stada

     

    njegova stada su postala moje pesme

     

    on je rekao gore a ja sam čuo planine

     

    on je voleo njega kao što sam i ja voleo njega

    on je bio oduševljen njim kao što sam i ja bio oduševljen njim

     

    to što je njemu to to je meni ovo

     

    više volim ovako iako sam žudeo za onakvim

     

    tako je jezik jezik

    neuzvišeno uzvišenije

    pretencioznost jedina nepretencioznost

     

     

     

     

     

    Stranice