Bog Miroslav Mandić Bog

    Ti
    si

    406163

    pupoljak

    osmeh u koraku

    1827. dan
    1. januar 2010.

    mir

    jutro za stolom

     

    odjednom se jako naoblačilo... oblaci jure nebom... nevreme prolazi... rasvetljava se

     

    počeo sam da stvaram 64 desetogodišnje slike

     

    bilo je čudesno

     

    skoro da je bilo ništa toliko je bilo sve u svakom od tih 64 pupoljka

     

    sada ću nacrtati plavu ružu prvu u petoj godini te treće desetogodišnje slike

     

     

    snimiću početak pete godine Plavog filma

     

    napolju sam. divno je. zazvonio sam zvoncetom. bacio

    sam prvi put loptu u vazduh. prvi put sam se zahvalio Bogu

     

    dodirnuo sam rukom drvo breze. pružio prvi korak i pročitao tekst

    prvi korak pupoljka osmehom

    odavde beskraj i bezvremenost

    Bogu

    Tebi

    Svim bićima

     

    svakog trena svuda svima i svemu ljubav – večna umetnost u pesmi svih bića

     

    Tebi i svim bićima Radost Zdravlje Sloboda Preobražaj Odanost Ljubav Uspeh

     

    Bog

    ja

    pesma

    lice

    put

    ruža

    hodanje

    pupoljak

    Miroslav Mandić

    Tii

    sve

    isto

    je

     

    neka živi

    Bog

    Pupoljak Svih bića

    Pupoljak Umetnosti svakog dana

    Pupoljak Bog-seks-novac

    Pupoljak Gnezdo

    Pupoljak Svemir

    Pupoljak Hodanje

    Plesanje pevanje i stvaranje Miroslav Mandić

     

    krenuo sam. nižu se koraci. sve je isto. božansko

    u svemu. umetnost hodanja posle osam godina

     

    bacio sam prvi od 33 papirića na kojima piše zagrlim Te

     

    slava sam Božija – prešao sam prvi kilometar u desetogodišnjem obilaženju Planete

     

    pogledom sam pomilovao lice ove stare žene

     

    posejao-bacio prvu novčanicu na tlo da rađa novi novac ljubavi

     

    hodam u centru Svemira. centar se stalno pomera iz srca u srce svih bića

     

    topao i vlažan vazduh natapa prazne ulice

     

    nacrtao sam prvi crtež hodača ispod koga ću napisati broj pređenih kilometara

     

    i mokro lišće je sa mnom

     

    rukopis hodanja – rukopis svih bića

     

    devojka u prolazu miriše belu ružu

     

     evo i prvih kapi kiše u prvoj kiši Pupoljka

     

    prvi put na Dunavu i prvo sunce u Pupoljku

     

    prva fotografija lica u Pupoljku

     

    prvo poklonjenje kiši i svim bićima u Pupoljku

     

    Pupoljak svih bića je prvi pupoljak svih bića i prva definicija Pupoljka svih bića

     

    svetlucaju kapi kiše na zelenoj travi

     

    na ovim kalemegdanskim stepenicama pored

    belih puževa sam napravio prvo zastajanje u Pupoljku

     

    danas će Jasuka i Željko hodati 13 kilometara pored mora u Australiji

     

    ja sam prvi put bezbroj puta

     

    za stolom sam. istuširan. prekucavam blaženstva. treba da

    naučim da uživam u ovom dodatnom poslu posle hodanja. da

    pošaljem tekst Violeti da ga pregleda tekst i Ivani da ga prevede

     

    hodao sam tri sata – 13.77 kilometara

     

    19685 koraka – svim bićima mir

     

    nadam se da će Tii pred ponoć prvi Pupoljak sleteti u srce

     

     

    HODAM I PEVUŠIM OD UHA DO UHA

    1828. dan
    2. januar 2010.

     

     Pupoljak je poleteo

     

    samo mirno

     

    umom

     

    srcem

     

    šakama

     

    stopalima

     

    čestitost prosjaštva srce mi para

     

    dva vrapčića se igraju pod automobilom

     

    veseli koraci za sreću planete Zemlje

     

    poskakujem za radost svih bića

     

    ej veselo jarani moji – kažem nogama mojim

     

    okrenem se za ovim čovekom i poželim mu sreću

     

    tu smo svi – vatra radosti

     

    grejem Te vatro – ljubi me ljubavi

     

    svi lepo misle dok hodaju

    poneki i lepo pišu

    retki plešu

    samo jedan hodanjem peva

     

    srcem plešem u Tvom umu

     

    ej jebote lebac – viče otac na svog sina

     

    umom pevam u Tvom srcu

     

    hodanjem je sve tako blizu – ceo svet na dlanu

     

    mokra zelena klupa

     

    hodam – radujem po kućama

               

    prolazim pored Okružnog suda – kriv sam da bi sva bića bila nevina

     

    stari pas – milina ovog blaženstva

     

    ozebli dečak čisti šoferšajbne na raskrsnici

     

    radujem Tii se kišice

     

    samo da je vidiš kako kroz vazduh leti ta žuta lopta

     

    žena ispred mene se okrenula na zvuk zvona i prekrstila a ja sam se poklonio njoj

               

                hodam kičmom Beograda           

     

    hodam i pevušim od uha do uha

     

    ja sam idovdan

     

    azbuka svih bića

     

    bukvar plesanja pevanja i stvaranja

     

    himna vetru

     

     

     

    ptice čestice

    1830. dan
    4. januar 2010.

    ovo što vidiš su reči kojima Te milujem

     

    to što osećaš su talasi kojima Te nosim

     

    predelima vazduha

     

    rekom koja se isparava

     

    korenje Pupoljka pušta svoje grane u nebo

     

    putevi se preobražavaju u ružu

     

    ruža u pupoljak

     

    usne u poljubac

     

    ponedeljak je – svaki dan oživljava sve prošle dane

     

    ponedeljak je – svaki dan rađa sve buduće dane

     

    ponedeljak je – Pupoljak Hodanja

     

    ja Pamti Me krećem u dan

     

    ja Dan Se Podiže hodam usnama

     

    ja Želim Te sam humor ulica

     

    rasutost me sabira

     

    sunčeva svetlost se kupa u svim bićima

     

    hodanje pupi stopalima

     

    rane detinjstva žive u grubosti zavisti i lenjosti

     

    nekako guramo – kaže stara žena ispisniku

                sve u svoje vreme – odgovara joj           

     

    bacam grubost – lopta leti – hvatam pažljivost

     

    bacam zavist – lopta leti – prihvatam darovitost

     

    bacam lenjost – lopta leti – predajem se dobroj volji

     

    poklanjam se travi koja se leluja u snegu

     

    ruke u džepovima priljubljujem uz stomak da ga ugrejem

     

    ja sam oslobođenje čoveka od čovečanstva i čoveka

     

    svemirski rudnik mišljenja

     

    lepota se priljubljuje uz dobrotu

     

    dobrota prožima lepotu

     

    poklanjam Tii odmah

     

    odmah je zdravo i korisno za sve

     

    pred kraj hodanja ponovo bacam loptu

     

    pišem desnom rukom ali loptu hvatam levom

     

    bio sam levak i u fudbalu

     

     

     

    DŽOKER ISKRICA

    1831. dan
    5. januar 2010.

     

     

    utorak je – Pupoljak Gnezdo

     

    dobro obučen uživam u hladnom vetru

     

    spokojno se spuštam niz Bulevar

     

    osetio sam taj svemirski ritam i stotinak

    metara unazad razmišljam kako da ga opišem

     

    ne opisujem ga – ne izlazi mi se iz njega

     

    dodirneš li se osetićeš kako uživam

     

    vekovi umora izlaze iz mene

     

    da bih hodajući 12.796 kilometara svakog dana osim nedelje

    posle deset godina obišao Planetu odlučio sam da je i svakog dana obiđem

     

    kako

     

    ovako

     

    Alanom Tjuringom i veštačkom inteligencijom

     

    bacanjem lopte u vazduh

     

    uhvati je – radost je

     

    polazim – lopta leti – obišao sam Planetu

     

    postojim jer negde neko veruje da postojim

     

    uživam u neprimetnom – neprimetno uživa u meni

     

    ide čovek sporo – lepo mu je

     

    sokovi drveća kruže kroz stabla

     

    dobra dela kruže nepredvidljivo

     

    kožom i dahom ona greje svoju mlad

     

    ipak mu zebe stomak

     

    sačekaj – hodam pisanje

     

    sve vibrira i svetluca

     

                plačem – ganula me dobrota ove devojke           

     

    tek se u susretu sa dobrim bićem vidi kako iz dobrote sija lepota

     

    Pupoljak svih bića se hrani ganućem

     

    dobrota ne umire

     

    radujem se makazama za papir koje sam kupio prvi put u životu

     

    kupio sam i suve šljive za sutrašnji kompot

     

    iskre iskre

     

    atomi čestice ćelije molekuli iskrice prijateljice i prijatelji moji živeli

     

    sve prebiva u najmanjem – sve pleše i peva u najvećem

     

    u slavu svih mojih radova u Pupoljku Gnezdo danas sam crtežima

    64 pupoljaka pevaju Pupoljku svih bića pridružio i 65 – Džoker Pupoljak

     

    ŽIVI SVEMIR ŽIVI BOG

    1832. dan
    6. januar 2010.


    sreda – Pupoljak Svemir

     

    upravo sam u rokovniku nacrtao Pupoljak Svemir

     

    u hodanju sam prvo nacrtao dobrog hodača

     

    Svemir je sve za mir i mir za sve

     

    Svemir je sve ono što jeste

     

    Svemir je moj krevet moja kuća moja otadžbina moja postojbina

     

    Svemir je država u kojoj živim

     

    kad ribica iskoči iz vode – Svemir je

     

    Svemir je ovo desetogodišnje bezrazložno obilaženje Planete

     

    lekovita bezrazložnost za Planetu i Svemir

     

    juče je bio popis u radnjama. danas sam ih kupio. dve savršene patent olovke

     

    Svemir su tople reči moje bake prosjakinje

     

    struji Svemir struna

     

    Svemir su slike Svemira

     

    Svemir je sve ono što neko misli da je Svemir – za mene Svemir je pupoljak

     

    ja sam Svemir – majka svih bića

     

    sve je prožeto Svemirom

     

    Svemir je u neprestanom stvaranju istovetnosti

     

    blaga kiša i blagi bolovi u kičmi i levom boku

     

    konji me ljube

     

    politika Svemira je iznenadi me

     

    bacam loptu da leti kroz kišu

     

    više kisnem više ljubim

     

    ide ja – ideja je

     

    volim ideju

     

    volim ja

     

    ja sam Tii svakom ja

     

    ja sam Tvoje Tii – Tii si moje ja

     

    čovek sa šeširom ulazi u prodavnicu čarapa

     

    kišnjenje je najbolji kišobran

     

    stari hleb u najlon kesi okačen o kontejner – Bogo moja ljubljena

     

    Bog je želja Boga da svako postane Bog

     

    živ bio – rekao mi je Bog prosjak i harmonikaš dok sam

    stavljao novac u kapu njegovom ortaku i mlađem Bogu

     

     

    jedno smo jednom

    1833. dan
    7. januar 2010.

    četvrtak – Pupoljak Bog-seks-novac

     

    radujem se Bogu-seksu-novcu

     

    Bog je Bog. seks je seks. novac je novac – a ovo je Bog-seks-novac

     

    Pupoljak Bog-seks-novac – prolazi crveni tramvaj

     

    Pupoljak Bog-seks-novac – prazne su vlažne ulice

     

    Pupoljak Bog-seks-novac – đubretari čestitaju cvećarima rođenje Hrista

     

    Pupoljak Bog-seks-novac – ljudi se boje Boga seksa i novca

     

    ljudi se otimaju svađaju ubijaju zbog Boga seksa i novca

     

    moj Bog je Tvoj Bog. moj seks je Tvoj seks. moj novac je Tvoj novac

     

    Bog seks i novac su čedni i pripadaju svima i svemu

     

    Pupoljak Bog-seks-novac – sve što vidim je Bog

     

    Pupoljak Bog-seks-novac – sve što pogledam je seks

     

    Pupoljak Bog-seks-novac – sve što gledam je novac

     

    Pupoljak Bog-seks-novac – zastao sam pored Tebe veliko drvo

     

    Pupoljak Bog-seks-novac – zašao sam iza Tebe ulični ugle

     

    Pupoljak Bog-seks-novac – pas je naćulio uši

     

    Pupoljak Bog-seks-novac – vrapčići

     

    Pupoljak Bog-seks-novac – Crni Los koga

    već nekoliko dana čitam sa velikim uživanjem

     

    Pupoljak Bog-seks-novac – smireno dočekujem loptu iz vazduha

     

    Pupoljak Bog-seks-novac – zvuk lopte kada mi upadne u šaku

     

    Pupoljak Bog-seks-novac – Indijanska deca koja se kupaju u potocima

     

    Pupoljak Bog-seks-novac – trčim za loptom koju bacim ispred sebe

     

    Pupoljak Bog-seks-novac – duboko unutra i blizu spolja

     

    Pupoljak Bog-seks-novac – nikada se ni sa kim ne udružiti protiv nekog

     

    Pupoljak Bog-seks-novac – ko da on zna da je isto dati što i primiti

     

    Pupoljak Bog-seks-novac – godišnja doba jedna u drugima

     

    Pupoljak Bog-seks-novac – molitva svih bića svim bićima

     

    Pupoljak Bog-seks-novac – ovaj duboki uzdah

     

    Pupoljak Bog-seks-novac – preobražaj svoje prirode

     

    Pupoljak Bog-seks-novac – stvaranje stvaranje stvaranje

     

    Pupoljak Bog-seks-novac – nevažnost ta jedina važnost

     

    Pupoljak Bog-seks-novac – jebežljivo ljubljenje to jedino življenje

     

    Pupoljak Bog-seks-novac – besplatnost to jedino bogatstvo

     

    Pupoljak Bog-seks-novac – ona magla koja se spušta u daljini

    PREMIJERA DANA SVAKOG DANA

    1834. dan
    8. januar 2010.

    petak – Pupoljak umetnosti svakog dana

     

    umetnost svakog dana je u umetnosti svakog dana

     

    kao buđenje

     

    kao trave

     

    žito lepote

     

    svaki dan je umetničko delo

     

    svakog dana je premijera dana i nema reprize

     

    velika šansa ljubljenja

     

    svetlost svakog dana je tako lepa

     

    u svakom danu je obilje vazduha i njegove dobrote

     

    ozdravite bolesni

     

    osmehnite se potišteni

     

    dodirnite se usamljeni

     

    svakog dana rat može da prestane zauvek

     

    svakog dana glad može da nestane

     

    svakog dana možeš biti heroina dana

     

    svakog dana možeš biti heroj danu

     

    uskoro će propupeti drveće – kaže Uskoro Će Propupeti Drveće

     

    sve što stvaram svakog dana je Pupoljak umetnosti svakog dana

     

    jedna reč

     

    jedna linija

     

    jedna boja

     

    jedan zvuk

     

    jedan korak

     

    jedno poklonjenje

     

    jednom rečju volim Te

     

    kaktus Te moj ljubi

     

    očima ljubi – ljubi imenom

     

    dan lepotica

     

    svakog dana voda

     

    svakog dana zemlja u svakom zalogaju

     

    svaki dan sva bića

     

    svaki dan svakidan

     

    svakog dana 33 blaženstva svakom danu

     

     

    PUPOLJAK SVIH BIĆA – SAJT KRHKOSTI

    1835. dan
    9. januar 2010.


    subota – Pupoljak svih bića

     

    negde neka ptičica leti kroz kišu

     

    srce sam ptičice – krhak kao sajt

     

    sinoć nisam mogao da stavim fotografije na sajt

     

    nisam znao kako da Te obavestim da ne mogu da ih stavim

     

    ne znam kako će danas biti – ptičica leti kroz kišu

     

    ovde ću prepisati pismo Zoltanu koje će biti i na linku Pupoljak

     

    važno je da mislim na ptičicu

     

    Zoltane

    pišem ti preko sajta o kome ti brineš zbog igre i jer je sajt Pupoljak svih bića

    Pupoljak svih bića nastaje svačijim klikom na sajtu. ko god klikne je pupoljak

    voleo bih da ovaj prored u linku Pupoljak bude uži

    male fotografije na linku Hodanje beže iz kruga

    voleo bih da se fotografija lica na linku Hodanje poveća maksimalno

    na linku Hodanje na engleskom kada se klikne Wallking ne dobije se tekst

    na linku Miroslav Mandić treba staviti tačku iza godine 2010.

    treba da vidimo kako ćemo da arhiviramo stvari

    normalno sve to ako nije puno posla i onda kad imaš vremena

    pozivam te na kafu-pupoljak preko video čata

     

    Pupoljak svih bića je nervni sistem svih bića

     

    osetljivost

     

    dobre misli i dobre pomisli

     

    dobre pomisli dobrih ljudi spašavaju svet

     

    Pupoljak svih bića govori za sve one kojima je zabranjeno da govore

     

    krhak si Dobri Hodaču

     

    hodam po šinama – evo prvih sto kilometara u obilaženju Planete

     

    uživam u visini drveća

     

    hitnem je – lopta me vodi nebu

     

    danas je prvi put u Pupoljku asfalt suv pa loptu udaram i o zemlju

     

    kuca – malo je srce ptičice

     

    peva – lepo je srce dok leti

     

    Pupoljak svih bića – zov-žud-hod

     

    sve sam istiji – sve je istije

     

    Pupoljak svih bića – hrabrost da se bude pupoljak

     

    posle osam dana hodanja prešao sam

    105.73 kilometra sa dnevnim prosekom od 13.21 kilometar

     

    Pupoljak svih bića – prefinjenost iz trena u tren

     

    Pupoljak svih bića – svi oni koje poznajem

     

    Pupoljak svih bića – svi oni koje ne poznajem

     

    Pupoljak svih bića – Ana Kočinski koju ne poznajem

     

    Pupoljak svih bića – nezaštićenost čuva sva bića

     

    Pupoljak svih bića – nadam se da ću večeras sve staviti na sajt

     

    Pupoljak svih bića – zahvalnost i ako ne uspem da stvari stavim na sajt

     

    Pupoljak svih bića – stvaranje bića ljubavi i besmrtnosti

     

    PUPOLJAK JE LEPA REČ – REKLA JE

    1837. dan
    11. januar 2010.

    pruži ih pruži Dobri Hodaču


    Bog

    me

    svedoči

    pevam

    Ga

     

    smirujem se – ulazim u stanje pesme

     

    sad sve peva

     

    zašuštala je njegova jakna dok me je obilazio

     

    rukom povlači kaiš torbe na ramenu

     

    belim šalom greje vrat

     

    stara prodavačica prodaje cveće na uglu

     

    parče daske pored tramvajskih šina

     

    što besmislenije to pevljivije

     

    rupe u asfaltu ispunjene opalim suvim iglicama

     

    njih trojica mladi kao ludost

     

    zvuk štikli iza leđa

     

    krupne žute jabuke

     

    zeleno svetlo na semaforu mi se upalilo na vreme

     

    pupoljak spokoja

     

    učim se osmehu od čoveka u prolazu

     

    stojim na raskrsnici – biće sreće sam svim bićima

     

    u njenim očima sam video – posvećena je nepreglednim daljinama

     

    poželela mi je da sam živ i zdrav

     

    prosjaci su lekari ulica

     

    pesma-matematika-stvaranje

     

    idem – susrešću se – dete sam

     

    bio sam sa Vladimirom Macurom. posle sa

    Ivanom Đokić-Saunderson. poslednji kilometar. pala je noć

     

    potrošio sam se

     

    smirujem srce

     

    prijaju mi orlovi na koje mislim

     

    ulični prodavci su još na ulici

     

    kupiću masline

     

    ispravljam se – vazduha da se nadišem

     

    prvi put u Pupoljku bacam loptu u noć

     

    lopti je lepo dok leti kroz noć

     

    19:42h

    vidimo se uskoro

    TIHO DA ČUJU VETROVI

    1838. dan
    12. januar 2010.

    slana je pala po zelenoj travi

     

    slana – lepa reč

     

    podne – umetnost odvajanja od postojeće umetnosti

     

    polako – umetnost odvajanja od postojećeg modela življenja

     

    plemenito – prožimanje svih bića

     

    hodam sporo – uživam u odmicanju

     

    hodam sporo – proslavljam sunce

     

    mislim na Tvoje oči

     

    Tvoja sam voda

     

    srca natapam nadom

     

    uz mene si. uz Tebe sam

     

    radnica Gradskog zelenila grabuljama izvlači suvo lišće ispod grma

     

    sede na klupi i jedno drugom miluju ruke

     

    dok se spuštam niz ovu stazu hladan vazduh mi miluje obraze

     

    volim svačije lice

     

    svako lice čini moje lice

     

    upijam

     

    zastajem – da izađe bol u ahilovoj tetivi

     

    vežbam oči

     

    ponovo mislim o Pasošu-pupoljku

     

    pasošu svih bića

     

    mistički osmeh se osmehuje harmoniji bivanja

     

    ljubim Te harmonijo hodanja

     

    hodam Te harmonijo ljubljenja

     

    zamisli me kao topli kamen koji Tii greje stomak

     

    zamisli kako Te vrtlarim

     

    čovek je zastao i gleda hleb u izlogu

     

    moja senka se lepi za asfalt kao puž

     

    svakim korakom kažem amin večnom životu

     

    večni život nastaje iz ljubavi za život i živote svih bića

     

    ćutanje piše

     

    mile reči kao puževi

     

    milimo

     

    JEZDI JEZDI LJUBLJENA MOJA

    1839. dan
    13. januar 2010.


    samo me voli

     

    živim da bi me sva bića zavolela

     

    stvaram da bi svako biće zavolelo sebe

     

    pevam da bi sva bića volela sva bića

     

    samo me voli i ne brini

     

     

    jebanje

    je

    pesma

    Božija

     

     

    izmaglica preliva šumu

     

    tanki led po baricama na putu

     

    inje se beli na smrznutoj zemlji

     

    sunce je nestalo u magli

     

    samo orkestriraj – kaže mi okruženje

     

    tvoja sam pesma – kaže mi prazan put

     

    ne ostavljaj nas – kaže mi suvo opalo lišće

     

    Planeto moja negujem Te koracima kojima Te obilazim

     

    planeta Zemlja je moje vlasništvo jer je ljubim i nemam vlasništvo

     

    svi ljudi koji na Planeti imaju i ljube svoje vlasništvo nemaju ljubav Planete

     

    Planeti je lepo u Svemiru. Svemir uživa na Planeti

     

    Svemir je dobri domaćin svima. Svemir je lepa domaćica svemu

     

    Pupoljak je centar u svakom centru Svemira

     

    ja sam hodajući krug

     

    planetarijum svakodnevice

     

    pčelinjam

     

    bacam loptu visoko u granje

     

    pozdravilo te granje – kaže mi doletela lopta

     

    zastao sam da mi izađe bol iz Ahilove tetive

     

    stojao sam kao drvo

     

    na Ruži lutanja mi se bol u Ahilovoj tetivi pojavio u trećoj godini

    na Pupoljku na samom početku. slava svim Ahilovim tetivama

     

    prvi put u Pupoljku prolazim kroz groblje

     

    mir i miris šimšira

     

    u svakom danu se naživi života

     

    zaljubi se u disanje

     

    sve što pogledaš neka Tii se raduje

     

    samo me ljubi i ne misli

     

     

     

     

    MIRIS VANILINOG ŠEĆERA

    1840. dan
    14. januar 2010.

     


    bilo bi bolje da mi je jakna do ispod kolena

     

    hodam za Anđino novo – još bolje srce

     

    hodam za Ivanin novi – još bolji život

     

    hodam da uminu patnje i bolovi svih onih koji ih trpe

     

    zidovi kuća pored kojih prolazim hodaju sa mnom

     

    navukao sam kapu još više na uši

     

    ako Tii to nešto znači – spuštam se Cvijićevom

     

    tek tako

     

    samo da jeste

     

    bilo šta što jeste

     

    tako i hodam

     

    tako sam nacrtao i Dobrog Hodača

     

    radujuće radujućem

     

    ima nečeg neopisivo okrepljujućeg u samim rečima

     

    potpuno apstraktno a tako konkretno

     

    Obućar Smiljanić pored Frizer Andrejić

     

    da li Tii nešto znači da je sada 12:33h

     

    gospodin je zastao i ukršta reči u ukrštenici

     

    staza je malo vlažna ali ću njom

     

    ipak se raskopčavam

     

    dok sam mislio o neodustajanju tramvaj mi se jako približio

     

    nežnosti ne odustaj

     

    sve što govorim samo Tebi govorim svima

     

    pevuši čovek na štakama

     

    ne odustaj zanosu ne odustaj smiraju

     

    15:15h

    umorio sam se od hladnoće

     

    još trista-četirsto metara do Gnezda

     

    žena koja mi je prodala cveklu je od pola šest na nogama i hladnoći

     

    kružim oko Gnezda da bih napisao još koje blaženstvo

     

    kružim kao ptica

     

    dečak je naglo potrčao

     

    podižem pogled ka pticama koje nestaju u maglovitom nebu

     

    stojim – ugledao sam ih – pupoljke magnolije

     

     

    DOBROTA NAS NOSI – DIŠIMO PLEŠIMO

    1841. dan
    15. januar 2010.

    tako je uzbudljivo ovo obično hodanje – osećam da sva bića hodaju u meni

     

    ovde nikada nisam bio

     

    vrane su tu

     

    Kralj Ničega pozdravlja Predsednika Praznine

     

    vlasništvo zarobljava čoveka i zadržava ga u postojećoj evoluciji

     

    svugde je pomalo tuge beznađa i očaja

    ali i oni čine neopisivu lepotu uobičajenog

     

    ne znam ni gde sam ni kuda treba da idem ali ću ići i negde ću stići

     

    ponekad me samo ljubav za ružnoću čini dostojnim života

     

    ljubav za ružno je velika umetnost

     

    uzbrdo greje

     

    vidim autoput ali ne vidim kako ću preko autoputa

     

    ovaj put ću uzbrdo baš usporiti

     

    sporost ne znoji

     

    sporost žubori tišinom

     

    pretrčao sam autoput

     

    ja sam nogoput i proslavljam sve koji hodaju

     

    slonove mile

     

    žednog da negde žeđ utoli

     

    izgladnelog da se negde hleba nasiti

     

    beskućnika da negde uzglavlje pronađe

     

    zemlju da život porodi

     

    vodu da nekom doteče

     

    vazduh da Svemir provetri

     

    svetlost da se u ljubavi obnovi

     

    hodača da Svemir obiđe

     

    polako ne žurim nikuda – rekao mi je čovek koga sam obišao

     

    čujem mu korake iza leđa i zaplačem se

    u svakom čoveku su neiscrpni rudnici dobrote i lepote

     

    blaženstvo o neiscrpnim rudnicima dobrote

    i lepote sam napisao u ulici Biljane Jovanović

     

    čestice zvončići – život neprestano zvoni i poziva na život

     

    negde se teli jedna krava – muzika nikada ne prestaje

     

    voleo bih da živim svuda. voleo bih da budem svako

     

    jesam i svuda i svako

     

    obišao sam Planetu a nigde nisam ni makao. samo sam se vrteo tu u beskraju

     

    SAMO MI NAMIGNI

    1842. dan
    16. januar 2010.

     


    idem do Dunava da me Dunav vidi

     

    hladno je. već nekoliko dana magla se ne

    povlači. zaista bi mi prijala jakna do ispod kolena

     

    od danas ću svakoga dana nekome ili nečemu namignuti

     

    namigivanje je svesnost sa humorom pod ruku

     

    svest o istovetnosti i rajskom poreklu sve tvari

     

    najuzbudljivije što mogu da zamislim u ovom trenutku je da napišem ove reči

     

    bajkoliko obilazim Planetu

     

    Planeta je bajka

     

    ništa i ne postoji van bajke

     

    samo je bajka istinita

     

    obilazim Planetu – borim se za bajku

     

    majka je bajka o majci

     

    bajka je majka hrabrosti da se živi bajka

     

    hodam da bih zaradio za današnju cveklu

     

    hodam kao jelen

     

    bacam loptu i izgovaram – volim Te sve. volim Te sve

     

    ljubim Tii leđa – ljubim Tii leđa – ljubim Tii leđa

     

    kod Bajlonijeve pijace se okrenem i namignem kaktusu na mom stolu

     

    mnogo mi pomaže kaktus

     

    letim na ćilimu. a gde ti je ćilim. pa deset reči unazad do prvog i devet do drugog

     

    lepoto – Dunave

     

    namignem svima da se nasmeju i odmah ozdrave

     

    Tii si moja čednost

     

    da li me voliš – i te kako

     

    da li Te volim – ne pitaj

     

    skrenuo sam da kupim lastiš. jutros mi je pukao u gaćama

     

    ljubim vas trivijalije

     

    saosećam sa decom koja se gade svojih roditelja

     saosećam sa roditeljima koji ni ne znaju da ih se deca gade

     

    hleb. masline. cvekla. majonez. jabuke. kraljevska gozba

     

    dvanaestogodišnji dečak uživa dok mu otac priča kako se vozi automobil

     

    prosek ovonedeljnog hodanja je 12.89 kilometara

     

    očima je lepo

     

    samo mi namigni

     

     

     

     

    VODENO BILJE

    1844. dan
    18. januar 2010.

     

    promiče sitan suv sneg

     

    dodirnuo sam i poljubio stablo breze

     

    ponekad nisam ništa drugo nego želja da nekog obradujem

     

    bilo koga da obradujem

     

    svakog da obradujem

     

    zarđalu plehanu ogradu

     

    prolazim pored Botaničke bašte i pozdravljam sve biljke u njoj

     

    lažeš me

     

    molim Te ne laži me

     

    ne laži nikog. ne laži sebe

               

    kad nekog lažemo ubijamo ga – ne ubijaj me

     

    onima koji lažu želim da ne lažu

     

    onima koji imaju tajne želim da ih nemaju

     

    laž stvara tajnu. tajna uvećava laž

     

    tajne i laži su tužne jer ih ljudi zatvaraju u laži i tajne

     

    laži bi da se laži oslobode. tajne bi da se tajni oslobode

     

    udobno je hodati sa dvoje čarapa

     

    nevažan sam – sve je važno

     

    otpozdravljam svim vodopadima na Planeti

     

    namignem neželjenima

     

    hodam – sve je željeno

     

    bacam loptu – svako je ljubljen

     

    bacam visoko loptu i želim svakom da ljubi

     

    nagnem glavu u stranu da sve bude još nežnije

     

    skoro neprimetan sneg prija mozgu

     

    mirišem na sneg

     

    sneg svetluca samo u vazduhu. kada dođe do zemlje već se istopi

     

    bocka me po licu kao da me dodiruju trave

               

    crveni tramvaj prolazi naviše zeleni tamvaj prolazi naniže

     

    pio sam kafu sa Ivanom. ispratio je na autobus

    upalila su se ulična svetla. sitan sneg i dalje pada

     

    hodam jako sporo. slušam tišinu. negujem mir

     

    zastao sam i gledam procvetalu magnoliju

    milujem je po jednoj grani prepunoj pupoljaka

     

    sneg sam – bilje vodeno

     

    VENČANJE SVIH BIĆA

    1845. dan
    19. januar 2010.

                                                         

    sinoć sam pronašao dnevnike Lišća i Trava

     

    Lišće sam počeo da radim u decembru 1974.

     

    zadubljen

     

    krenulo je samo od sebe

     

    sve se preplitalo jedno sa drugim i u meni i pred mojim očima

     

    posle nekoliko crteža sam odlučio da ću to raditi deset godina svaki dan

     

    uzbuđivalo me je tih deset godina

     

    ali je trebalo krenuti prvim korakom u kome su već svi koraci

               

    herojstvo početka

     

    herojstvo deset godina

                           

    sada je tih deset godina već tridest pet godina od

    početka i dvadeset pet godina od njihovog završetka iza mene

     

    otvorio sam četiri dokumenta u kompjuteru

    dnevnik Lišće – drvo života

    dnevnik Trave

    dnevnik Lišće i Trave

    dnevnik Plave ruže

     

    prepliće se i dalje samo od sebe

     

    srce nosoroga i uvojak devojčice

     

    kopita i trave

     

    reč put sa slikom puta

     

    slika ruže sa muzikom ruže

     

    prepliću se sva ja u mom ja

     

    jednom ja

     

    ja je ja

    ti je ja

    on je ja

    ona je ja

    ono je ja

    mi smo ja

    vi ste ja

    oni su ja

    one su ja

    ona su ja

     

    ja kruženja

     

    ja ponavljanja

     

    ja prvog poljupca

     

    odanost prvom poljupcu

     

    sagnuo sam se i podigao dinar sa zemlje

     

    sagnuo sam se i za drugim... evo ga i treći... saginjem se

     

    bogatstvo slobodnog saginjanja

     

    od hladnoće mi sijaju oči

     

    život ne počinje život ne prolazi život ne umire život jeste

     

    hladno je i pupoljci se smrzavaju

     

    namignem svim izvorima na planeti Zemlji

     

    kupio sam zvonce – zvonim svim bićima

     

    zvona zvone večnost venčavanja

     

     

    JA SAM PUPOLJAK SVIH NEIZREČENIH LJUBAVI

    1846. dan
    20. januar 2010.

    hodam za život Baraka Obame

     

    bacam loptu na sve četiri strane sveta da ga ne ubiju sa bilo koje strane sveta

     

    bacam tri puta loptu za sve koji su ikada ubijeni

     

    bacam visoko loptu da ubijanje prestane

     

    bacam loptu da ubice prestanu da ubijaju

     

    moćnici žude da budu spašeni – ubice žude da budu oslobođene ubijanja

     

    hodam – zvonim

     

    hodam 333 koraka za život

     

    hodam 360 koraka za živote svih bića

               

    bacam loptu 33 puta za sledeće 33 godine Baraka Obame

     

    preduzimanje je lepo

     

    odjednom me okružuje odgovornost

     

    sve što vidim je odgovorno

     

    sneg pada

     

    kuće stoje pravo

     

    kad podignem glavu za loptom sneg mi pada u usta

     

    rođeni smo da bismo bili odgovorni i nešto preduzeli

     

    umetnost rođendana

     

    Art preduzimanje – ja sam preduzeće – Art Preduzeće

     

    lepota preduzimanja je u tome što je za bilo šta dovoljno jako malo

     

    ali kada se ne preduzme onda se mora jako mnogo

     

    Svemir hodanja sam i dok pijem kafu sa Ivanom

     

                samo pola sata mi treba da izvadim iz džepova           

    ono što nosim na hodanju – eto kakvo je to hodanje

               

    put bespuća – bespuće puta

     

    dobrano me je pogledala ova žena u crvenom džemperu

     

    dakle, dakle postojim

     

    dakle – jebežljiva reč

     

    voleo bih da jedno duže vreme živim samo u engleskom jeziku

     

    kada bih dobio veliki novac upotrebio bih ga za pisanje ovog blaženstva

     

    budući heroji čovečanstva će biti ubice koje će prestati da ubijaju

     

    protivnici se neguju a ne ubijaju

     

    samoda krug bude sačuvan i sve će biti sačuvano

     

    360o

     

     

    JE PENSE, DONC JE SUIS – MISLIM, DAKLE JESAM

    1847. dan
    21. januar 2010.

     dakle

    ne želim da uspem u svetu nego da svet uspe u meni

     

    svet uspeva samo u meni

     

    namignem krotkosti

     

    dakle – vaskrsenje svih bića – ne samo svih ljudi

     

    praprah

     

    pradah

     

    loptom polete i reči sa njom

     

    od danas ću piti lekovite čajeve

     

    ehinacea i maslačak

     

    kupio sam bele Kronos patike

               

    na kraju sam hodanja. smrzao sam se od vlažnog vazduha

     

    noge su mi mokre zbog starih i loših patika

     

    dakle – skupljaću sve patike u Pupoljku Hodanja

    kao što sam sačuvao i sve patike sa Ruže lutanja

     

    patike moje – konji moji

     

    Zemljo i danas smo se družili

     

    kružila si u meni – ja po Tebi

     

    umorne su mi noge – labudovi moji

     

    daunlodovao sam fotografije sa hodanja

     

    bilo ih je dvadeset osam. ostavio sam tri. kao i svakog

    dana. po jednu za hodanje – pupoljak – poklonjenje

     

    voleo bih da na sajtu budu što veće fotografije

     

    velike kao kuća

     

    dakle

    ne želim da uspem u svetu nego da svet uspe u meni

     

    svet uspeva samo u meni

     

    praprah-pradah

     

    vaskrsenje svih bića

     

    namignem krotkosti

     

    dakle

    udobne patike i velike fotografije

    therefore

    bogat sam – u Gnezdu imam četiri vrećice bibera

    donc

    nežno se šalim 

     

    detalj namazan na hlebu celine

     

    donc

    vaskrsenje svih bića

     

    namignem drevnosti

     

    očekivano namazano na neočekivanom hlebu

     

    donc

    stidljivo i dirljivo

     

    donc

    therefore

    dakle

    ...

    praprah

    pradah

     

    56. PUT PO 33 DANA

    1848. dan
    22. januar 2010.

    hladno je. ne ostaje mi ništa drugo nego da pišem da mi je hladno

     

    gledaću prolaznike da me ugreju

     

    odmah mi je toplije

     

    osmehujem se

     

    neki ljudi su ludi kao struja

     

    dobro je što je i struja luda

     

    dečak nosi u šaci sneg

     

    ova žena hoda kao brzi voz

     

    volim da hodam pored ove školske ograde

     

    ozbiljan je posao ovo hodanje

     

    poklanjam se čestici koja je bilionima godina

    jezdila kroz srce Svemira da bi doletela u srce ovih reči

     

    hodam i gledam – ja sam gledač

     

    bivač hodač gledač plesač pevač

     

    sneg u zelenoj travi

     

    hodam – srcu lepote

     

    hodam – u srcu lepote

     

    hodam – srce lepote sam

     

    crkvena zvona su zazvonila jedanput – jedan je sat

     

    hodam polako – polako zvonim

     

    ja sam slušač

     

    slušam šta mi zvoni moje zvono

     

    zvoni blagost i dobrotu

     

    samo da je vidim

     

    samo da ga vidim

     

    bacač i hvatač lopte

     

    osnivač

     

    sejač

     

    namignem sejačima novog novca

     

    pogled za loptom me uvek podigne i ponese

     

    hodam dajući snagu svojim budućim hodanjima

     

    evo lepi – rekla mi je prodavačica jabuka vraćajući mi kusur

     

    hvala Tii hvala – ja sam zahvaljivač

     

    ljubim

    te

    bivaču

    hodaču

    gledaču

    slušaču

    osnivaču

    zahvaljivaču

    sejaču

    plesaču

    pevaču

    ja

    sam

    tvoj

    pupoljak

     

    JA SAM OKIDAČ LJUBAVI

    1849. dan
    23. januar 2010.

    pevač okidač

     

    sumorno je

     

    sumorno je lepo. sve je lepo. lepa je i reč sumorno

     

    krenuo sam – ko je sam sa mnom je

     

    ja sam sa svakim ko je krenuo

     

    u hodu se utopljavam nameštajući šal i zakopčavajući svu dugmad

     

    od danas je sa mnom na hodanju i bela kocka sa crnim tačkama

     

    promiče suv sneg – uživam u platanima

     

    pozdravljam sve ono što je tramvaj bio pre milion godina

     

    pozdravljam sve ono što je tramvaj bilo gde u Svemiru

     

    pozdravljam sve ono što je tramvaj mineralima biljkama

    životinjama duhovima prirode ljudima višoj inteligenciji

     

    tramvaj – gradska lutalica

     

    dok sam crtao Dobrog Hodača koji raširenih ruku svim

    bićima izgovara mili moji pahulje su padale i po njemu i po meni

     

    volim raskrsnice kružnog toka

     

    volim svakog ko Zemlju drži na dlanu kao malo vode

     

    volim da mislim o ljubavi koja je izvirala iz srca Nikolaja Fjodorova

     

    volim da prolazim kroz parkove

     

    volim kada je hladno a ja dobro obučen

     

    budi luda

    piše na zidu

     

    volim sve koji raduju radost

     

    volim reč ciklama i boju ciklame

     

    koracima milujem Zemlju da je niko ne bi gazio i da niko nikog ne bi ponižavao

     

    ja sam obnavljač – obnavljanje prvi put izgovorene reči

     

    ja sam ponavljač – ponavljanje je vaskrsenje

     

    dobro mi je – dajem Tii ga

     

    osokoli se

     

    sve više uživam u rečima

     

    uživam u uživljavanju

     

    soko sam u Tvojim grudima

     

    namignem vejavicama

     

    prosek ovonedeljnog hodanja je 13.25 km. sve sam

    obavio. jedino sam malo radio sa osmehom i leđima

     

    sutra je nedelja. ako nikog ne bude da Te obraduje obraduj Tii nedelju

     

    sutra u podne ću biti sa Tobom i svim bićima

     

     

     

    Stranice