Bog Miroslav Mandić Bog

    Ti
    si

    407600

    pupoljak

    UPUĆIVANJE

    1917. dan
    1. april 2010.

     

    dear miroslav,

    on sunday i run a trail running half marathon, 21km – in the Vertes mountains.

    you can see me on the list, i am the 23rd http://www.terepfutas.hu/VTFM_2010_ffi

    i have been running since i run for you back in the winter – you might remember, so i was preparing and

    did it - for you, 21km – 2hours 6minutes 29seconds and it seems i became addict of running, so i keep running and

    have a few other trails in mind. i will tell you all the joy that will come on the way!

    with a lots of love... tivadar

    poslao mi je Tivadar sinoć mejl

     

    sa ovim drugim Tivadarovim trčanjem za Pupoljak Hodanja i dvadeset

    i jednim kilometrom nadoknadio sam sve kilometre koje nisam hodao zbog bolesti

     

    živeo Tivadare. živeli svi Dobri hodači i trkači

     

    možeš i da spavaš za Pupoljak Hodanja – Pupoljku Hodanja će biti milo

     

    možeš i da ljubiš Pupoljak Svih Bića sva – bića će uživati u Tvojoj ljubavi

     

    sijaj

     

    neprestano

     

    hrli

     

    zauvek

     

    baš se skupila prašina na mom stolu i oltaru

     

    Gnezdo čeka čišćenje

     

    a ja čekam da mi Petar pošalje Bašlarov tekst o gnezdu

     

    volim prvu predstavu stvari i ne volim pravljenje predstave

     

    ne volim ni šou a pogotovu ne volim šou-biznis

     

    ulični psi ljube zabačeno

     

    moja ramena su biblija ljubavi

     

    sve me ljubi

     

    nikog nema to sam ja Tebi

     

    nikog nema to si Tii meni

     

    jedno smo – večna ljubav

     

    svim grudima sam izvor

     

    misao svim mislima

     

    dobrota svemu

     

    jedno smo lice 

     

    novi stolnjak sam

     

    ne izneveravam. samo nastavljam

     

    ovde

    u

    ovoj

    pesmi

    je

    tako

    lepo

     

    žudnjo moja – žudim za Tobom – željan sam Te – proslavljam večnost želje

     

    Tvoj sam ručak svakidašnji

     

    ništa nerazumnije od razumnih

     

    jedan niti želi niti može da pobedi sve ali jedan želi i može da ljubi sve

     

    neprimetni su najprisutniji

     

    institut trenutka

    18:51h podigoh pogled za loptom i ugledah prve tri laste ove godine

     

    1.415.549. KORAK

    1918. dan
    2. april 2010.

    kad god osetiš dobrotu u sebi sa Tobom sam

     

    na današnjem 8.84 kilometru ću napraviti

    prvih hiljadu kilometara Pupoljka Hodanja

     

    biće to tu negde. bilo gde. u srcu Svemira

    napravio sam krug i došao do breze kod koje sam napravio i prvi korak

     

    nisam znao da je danas praznik. pre dve

    hiljade godina na današnji dan je razapet Hrist

     

    slava je velika da živim u telu i da jednom više u telu neću živeti

     

    u ovom čoveku sam osetio sebe

     

    street art loves you

    piše na zidu

     

    jedna jedina ulica umetnosti je Svemir i prolazi kroz svačije srce

     

    kako ste – nikada bolje u ovoj lošoj zemlji – odgovorio joj je

     

    upravo otkrih veliko kao kvalitet a ne veličinu

     

    malo kao osećajnost a ne meru

     

    kvalitet količine je u količini kvaliteta

     

    kvalitet najvećeg kvaliteta je u odsustvu kvaliteta

     

    harmonikaš prosi sa svojom harmonikom

     

    stari čistač cipela majstorski glanca

     

    mislim na jedne ruke

     

    gde god da sam kaktuse sa mnom si

     

    Pupoljak Svih Bića je u svakom trenu iskupljenje Bogu za sva izdajstva

     

    prvo sve Bogu pa onda sve Tebi i svim bićima

     

    pesma je želja Boga za pevanjem

     

    još dva kilometra do prvih hiljadu kilometara Pupoljka Hodanja

     

    svaki korak koji načinim je prvi korak

     

    svaki korak činim u slavu prvog koraka prvog čoveka

     

    Pupoljak Hodanja nije nikakva predstava nego je hodanje predstave

     

    hodanjem predstave pradstava postaje predstava prvih stvari

     

    na hiljaditom kilometru ću fotografisati

    lice Dobrog hodača – lice hodanja i poklonjenja

     

    fotografisaću korak hiljaditog kilometra

     

    hiljaditi kilometar će biti prilika da

    radosno kažem da sam tužan jer nikoga nema

     

    tužan – neuspešan – nemoćan

     

    pun stvaranja i ljubavi za Boga Tebe i sva bića

     

    maslačak

     

    korak ljubi korak

     

    korak ka sledećem koraku

     

     

     

    PUPO

    1919. dan
    3. april 2010.

    ne volim i ne znam da kupujem. još manje da trgujem ili

    da namere i ciljeve ostvarujem skriveno i sa podvalama

    volim i uzbuđuju me otvorenost i iskrenost

     

    Vera i Tibor su mi dali novac za novi kompjuter

    hvala vam Vera i Tibore – u napomenama prebiva suština zahvalnostI

     

    pre neki dan sam nazvao Suna i pitao ga da mi pomogne pri kupovini novog iMac

    odgovornost je na meni

     

    prekjuče smo kupili iMac – 20-inch widesereen computer za 99.000 dinara

     

    prodavac je rekao da će ga naručiti iz magacina ali je napomenuo

    da uz kompjuter ne ide tastatura i da će nam ga isporučiti posle nedelje

     

     juče je nazvao Suna i obavestio ga da je kompjuter stigao

    ime prodavca i radnje ne spominjem jer ne bih nikoga da povredim

     

    Sun je juče preuzeo iMac i odneo ga kod sebe da instalira osnovne programe

    Sun mi je inače poklonio njegov iBook G4 na kome i sada pišem i koga zovem Crvendać

     

    po podne me je Sun nazvao da pita koje ime da

    upiše za moj novi kompjuter. Pupoljak – odgovorio sam

     

    uveče mi je Sun doneo Pupoljak i kada sam počeo sa njim da se

    upoznajem i da ga upoređujem sa Crvendaćem primetili smo da je on već

    korišćen. ali dobro to ćemo obrisati kada od nedelje kupim tastaturu  

     

    kada je Sun otišao počeo sam da se osećam loše jer to nije nov kompjuter

     

    celu noć me je to mučilo jer nisam znao šta da radim a i po

    ko zna koji put mi se potvrdilo da sam nesposoban za život

     

    kada sam ustao bilo mi je još teže jer

    umesto radosti za Pupoljak Umetnosti Svakoga Dana meni

    su se po glavi motale ružne misli o prevarama lažima i nesposobnostima

     

    beda

     

    zašto smo štedeli i kupili najjeftiniji iMac... šta je sve

    u njemu... da li je ispravan... kako to da nema tastaturu kad je na kutiji

    fotografija sa tastaturom... o čemu je tu reč... možda to nije orginalni proizvod

    ma biće sve u redu... nazvaću Suna... ne želim nikoga da povredim...

     

    skuvao sam čaj. obrijao se. napravio kafu. spremio se za dan. bio

    sve slobodniji i otvoreniji. sve sposobniji za ono što volim i što znam da radim

     

    prihvatiti

     

    rešavati

     

    doneti odluke

    odluka da o svemu ovome pišem

     

    preobraziti muku u stvaranje

     

    od nevolje napraviti blaženstva

     

    obradovati bedu

    bedo ime Tii je Beda

     

    možda otići u prodavnicu i pitati prodavca u čemu je stvar

    u svakom slučaju prodavcu želim sve najbolje

     

    možda ćemo ga zameniti

     

    možda ćemo povratiti pare i kupiti onaj za 122.000 dinara

     

    možda je ovaj koga već nazvah Pupoljak najbolji primerak iako je već korišćen

     

    možda je on faličan ali ću baš zbog toga na

    njemu napraviti – Bogu Tebi i svim bićima – najmilije stvari

    bezbroj je primera najuspešnijih ljudi koji su u život startovali sa ogromnim hendikepima

     

    prihvatiti ga kao usvojeno dete

     od milja ga nazvati Pupo

     

    Pupo – mladunče svih bića

     

    Pupova misija je već počela i ako ostane

    kod mene i ako ne ostane jer on je već oživeo

     

    ako ode kod nekoga drugog Pupo će

    imati reputaciju prvog mladunčeta svih bića

    sve najbolje želim onome ko ga je već koristio

     

    glas nekog ko blagim humorom raduje

    sva bića. nekog ko se zahvaljuje svim bićima i

     ljudima koji su radili i doveli do ovako lepog proizvoda

    poklanjam se Virtuelnom poklonjenju koje još ne može da se otvori na mom Starom sajtu

     

    život je humor – humor je poezija

     

    Pupo – pesmo moja – ljubim Te

     

     

     

    U OSMEHU KOJIM PUPIM

    1921. dan
    5. april 2010.

    Dragi Moj, evo par reči o meni. Ja ću se potruditi da ne praskam više pred tobom nego pred svima

    kad me to krene, setiću se tebe i zbog tebe to neću više raditi. Tako da je onda dobro što se to desilo

    želim ti bezbrižnost verovatno ćeš ovo pismo videti jutrom, a volela bih da te je ispratilo na počinak

    tako da mi ostaje da te samo u mislima grlim da ne boli noćas naš mali okršaj. Ljubim te. Vidimo se

    sačakalo me je jutros ovo pismo od prijateljice 

     

    hvala Tii na ovom pismu i ovoj velikoj odluci

     

    ne spominjem Tvoje ime da bi u miru otpočelo preobražavanje

    praskanja zbog bola i potiskivanja u praskanje saosećanjima i stvaranjem

     

    prasak ljubavi

     

    prasak trava

     

    praskanje pupoljaka

     

    praskanje mističnim govorom

     

    praskanje plesanjem i pevanjem

    šejk bebi šejk

     

    kad god je moguće dobro je prekinuti lanac laži i

    prevara jer od njih svi imaju štetu pogotovo oni koji

    lažu i varaju jer se onesposobljavaju za radosti stvaranja

     

    Dragi Miroslave, pratim tvoje internetske aktivnosti

    Gde sada živiš? Pozdrav iz Brooklyna, Kaća

    Kaća Čelan

    www.THEATERTAS.com 

    slava Božija – jutros me je sačekalo i ovo pismo

     

    draga moja Kaća

     

    jako si me obradovala

     

    prasak ljubavi

     

    nismo se videli ni čuli 24 godine od Tvoje predstave Sve i ništa

    24 godine – jedan dan našeg poznanstva

     

    prasak ljubavi je u tajni praska

     

    pišem Tii ovako ja-vno pred svim bićima jer ljubav je jedina

     

    živim u Svemiru

    u internetskim aktivnostima sajta miroslavmandic.name

     

    živim u Tvom srcu

     

    živim u svojoj AutoBioGrafiji kojoj ću dodati rad sa Tobom

     

    1986

    SVE I NIŠTA

    uloga Šekspira u predstavi Kaće Čelan po Borhesovoj priči Sve i ništa

     

    živim u 84.600 sekundi Večne umetnosti svakoga dana

    Miroslav Mandić Pupoljak – plesanje-pevanje-stvaranje

    svakog trenutka svuda i svemu ljubav – večna umetnost u pesmi svih bića

     

    živim u srcima svih bića

     

    živim u Miroslavu Mandiću

     

    živim u Bog i šest pupoljaka

     

    Bog

    Bogu – uspeh stvaranjem

    Miroslav Mandić je umetnost Boga

     

    Pupoljak Svih Bića

    višoj inteligenciji – ljubav ljubavlju

    Miroslav Mandić je umetnost ja

     

    Pupoljak Svakoga Dana

    Miroslav Mandić je umetnost

    ljudima – odanost verom

    Miroslav Mandić je umetnost pesme

     

    Pupoljak Bog-Seks-Novac

    duhovima prirode – preobražaj voljom

    Miroslav Mandić je umetnost lica i lice umetnosti

     

    Pupoljak Gnezdo

    životinjama – sloboda mišljenjem

    Miroslav Mandić je umetnost ruže

     

    Pupoljak Svemir

    biljkama – zdravlje osećanjima

    Miroslav Mandić je umetnost puta

     

    Pupoljak Hodanje

    mineralima – radost telom

    Miroslav Mandić je umetnost hodanja

     

    ljudskim jezikom rečeno Kaća moja

    žuvim u šesdeset prvoj godini

    kao podstanar mojih radova koji se nalaze u Gnezdu – stančiću od 40 kvadrata

    pored fudbalskog stadiona Hajduka sa Liona u Beogradu

    sam sa Bogom

    sam sa Tobom

    sam sa svim bićima

    sa novcem koji svakog meseca dobijam od 15 donatora za stvaranje

    64 pupoljka pevaju Pupoljku svih bića

    330 evra za Gnezdo

    110 evra za moj život i rad

    65 evra koje dajem prosjacima i nepoznatima

    nadam se da će vremenom biti više donatora – i da će svi ljudi imati malo više od onog što im je potrebno

     

    namignem Tajni – Tvojoj i Senadovoj ćerci – mila moja Kaća

     

    KIŠA KIŠI

    1922. dan
    6. april 2010.

    dok god postoji oružje postojaće i ratovi i ubijanja

     

    dok god se polovi služe oružjem taj

    najstrašniji rat – rat polova – neće prestati

     

    volim polove bez oružja

     

    volim polne organe jer nisu oružje

     

    polni organi su ljubav

     

    stidom okupani

     

    nenaoružani

     

    u sebičnim srcima i lenjim mozgovima polni organi se koriste kao oružje

     

    oružja odbrane ubijaju isto kao i oružja napada

     

    odbrana je samo vrsta napada kao što je i napad samo vrsta odbrane

     

    put

     

    kiša kiši

     

    čedni je na putu

     

    kiša kiši

     

    miriše jedna ruža

     

    nevina je na putu

     

    kiša kiši

     

    čedni i nevina

     

    u srcu im je osmeh blag

     

    jedno su

     

    jedno biće svih bića

     

    kiša kiši

     

    put su

     

    ruža su

     

    plešem

     

    mešamo

     

    kružimo

     

    kiša kiši

     

    pevam

     

    mešamo kružimo mešamo

     

    kiša kiši

     

    Bog

     

    dok god postoji Miroslav Mandić postojaće i mir i ljubljenja

     

    TANKA LINIJA SRCA NAM SPAJA

    1923. dan
    7. april 2010.

    jedna lasta – to sam ja

     

    jedna travka – to sam ja

     

    jedan vir jedan vihor – to sam

     

    sva bića jedno bivanje

     

    Bogom Bog

     

    ovde

     

    Himzo Polovina – to sam ja

     

    leti lopta – to sam ja

     

    mislim načela – to sam ja

     

    niz kičmu preko boka na butinu – to sam ja

     

    Bogu Bog

     

    sve što vide oči

     

    majka u ljubavnom zagrljaju

     

    Svemir u Šumanovoj melodiji koju slušam

     

    otac konj

     

    sve Tvoje reči

     

    ko

     

    je

     

    to

     

    moj

     

    jav

     

    tek tek

     

    tek

     

    po

     

    gdegod

     

    po

     

    koja

     

    reč

     

    samo

     

    dodir

     

    i

     

    to je

     

    sve

     

    MUZI ME MUZIKO

    1924. dan
    8. april 2010.

    ne reći ništa da bi sve pevalo

     

    tako nekako – tako svakako

     

    samo da struji

     

    da u svakoj reči bude sve

     

    trska

     

    jav i zov

     

    lice svih bića

     

    neshvatljivo maleno u grudima

     

    ja

     

    zumbul

     

    jasnoća zaumnog

     

    kad smo prelazili reku

     

    Bog u svakoj reči

     

    Bog u svakoj boji

     

    Bog u svakom zvuku

     

    Bog u svakom mirisu

     

    Bog u svakom ukusu

     

    Bog u svakom dodiru

     

    Bog – rađanje Boga u svakom biću

     

    sreća

     

    lepa je sreća

     

    sama je sreća

     

    sreća bi nekoga da usreći

     

    hej – istorijo putovanja

     

    uh – hodam vazduhom

     

    joj – u sebi sam

     

    zar – sve sam

     

    i – Tii

     

    lice na stomaku

     

    oči miluju oči

     

    volim Te

     

    u Tvom srcu moj um

     

    tabanamo

     

     

    NIŠTA SAM – PESNIK JEDINO

    1925. dan
    9. april 2010.

    sada je uvek početak – početak je uvek sada

     

    sve ostalo je zastarelo

     

    najzastareliji trenutak je onaj koji je upravo prošao

     

    najiluzorniji trenutak je onaj koji sledi

     

    Bog je Bog

     

    ljubav je umiranje u drugom i vaskrsenje u prvom

     

    svaki put kada sam se susreo sa dobrim čovekom umro

    sam u njegovoj dobroti i odmah vaskrsnuo u njegovoj lepoti

     

    svaki put kad sam se susreo sa dobrotom i lepotom večnih umetnika

    umro sam u njihovom delu i odmah vaskrsnuo u njihovom srcu

     

    svakim orgazmom umrem i odmah vaskrsnem u ljubavi Božijoj

     

    ako želiš da Te volim čućeš u svom srcu volim Te

     

    hvala za izvinjenje

    rekao sam juče prodavačici

     

    poštovanje

    ovako me je danas pozdravila prodavačica

     

    prihvatanje zdravlja je najbolji lek

     

    izdvojiti se iz postojećeg je najteže i najvažnije

     

    ko se izdvoji iz postojećeg spašava i postojeće jer postojeće umire u samom sebi

     

    najveći protivnici današnjih banalnosti su oni koji

    žive od banalnosti prošlosti koje su proglasili klasikom

     

    mislim da bih se preobrazio a ne tek da bih mislio ili postojao

     

    da li će se danas rešiti drama oko iMac-a

     

    gospodine N.

    od ulaska u virtuelni svet za mene je kompjuter vrt i hram svih bića

    trudim se da sve oko njega i sve u njemu bude svima milo

    zato bih želeo da sa novim iMac-om tako i nastavim

    ali zbog primedbi koje imam na kompjuter koji sam kupio

    o čemu sam pisao 3. aprila u knjizi Miroslav Mandić

    molim Te

    jedino oružje u koje verujem je molim i hvala

    za povraćaj novca da bih kupio iMac sa tastaturom

    ovim pismom želim da sve ovo oko iMac-a

    koga nazvah Pupo bude svima dobro i od koristi

    dragi N. želim Tii svako dobro i lepo u životu i radu

    predao sam ovo pismo prodavcu pre nego što smo otpočeli razgovor

     

    prvo da bude Bogu milo a onda Tebi i svim bićima

     

    dobro i lepo je svakome od koristi

     

    hodam – čekam da me Sun pozove pa da sa Pupom odemo u radnju

     

    volim da isteram svoju priču samo ako je Bogu i svim bićima mila

     

    volim da ne isteram svoju priču ako ona nije Bogu i svim bićima mila

     

    sve je tako jednostavno

     

    istim – ljubav je. ljubavlju – isto je

     

    upravo smo izašli iz radnje Sun i ja. mladi gospodin N.

    je bio divan. pokrenuo je celu firmu tako da će u sredu iz

    Budimpešte stići novi iMac od 21.5 inča za 122.590 dinara

     

    kada je svima dobro pesma je

     

    juče sam kupio knjigu o voljenom starcu Porfiriju. starac Porfirije je kao

    i starac Tadej u manastir otišao dvanaestogodišnjak. sve više te starce pune

    ljubavi osećam kao hrabre dečake koji su se još kao deca predali Bogu u naručje

     

    dečak Porfirije – dečak Tadej

     

    u ime Pupe novi iMac ću nazvati Pup

     

    Pupi želim dug i dobar život kao i onome u čije ruke ode Pupo

     

    hodam – na licu svakog prolaznika vidim Boga

     

    LUDO MILA

    1926. dan
    10. april 2010.

    nešto tako staro

     

    nešto tako drevno

     

    nešto tako tako

     

    ludo moja ljubljena

     

    suzama seksa hranjena

     

    saosećanje sa bilo čim – dašta – saosećanje sa bilo čim

     

    ovim što leti

     

    plesom poklonjenja

     

    raspevalo se nepevano

     

    velika pesma u tužnim srcima

     

    kurva sam – ludi odana

     

    luda – skrušenost kurvina

     

    pesnik – kurva nevina

     

    hej oduševljenje Tvoje me srce ljubi

     

    butinama mi miluj lice

     

    luda sanja u pesnikovom srcu

     

    luda bdi u umetnikovom umu

     

    teorija prethodi teoriji

     

    od moje ljubavi je živo sve što je živo

     

    iz mog života ljubi svako ko ljubi

     

    reč sam u Tvojoj želji

     

    izgovaraš me

     

    boja se u boju preliva

     

    zvuk u zvuk

     

    moj si ukus

     

    dečak čuva starca – starac dečaka ljubi

     

    sve

    nepotrebne

    reči

    ikada

    izgovorene

    u

    ovoj

    pesmi

    pevaju

     

    nema Te – volim Te

     

    ne postojiš – ljubim Te

     

    umom pevam – srcem stvaram

     

    znam Te – umem Te

     

    ludu Tii Tvoju ljubim

     

    ludu ljubav ljubavlju trudimo

     

     

     

    GO BO

    1928. dan
    12. april 2010.

    Ljubim te iz daleka, uživajući u našem pobratimstvu u samoći.

    Tvoja Kaća

    napisala mi je Kaća između ostalog u elektronskom pismu koje mi je juče ulepšalo nedeljno jutro 

     

    ljubim Te iz blizine uživajući u našem posestrinstvu po tihoj radosti

    Tvoj Miroslav

    Kaća mnogo mnogo pozdravi Natašu Kelhar

     

    bratstvo ljubi sestrinstvo – sestrinstvo grli bratstvo

     

    hrabrost po samoći i tihoj radosti

     

    hrabrost pupljenja

     

    ne da ljubimo jedni druge nego da ljubimo sve

     

    Svemir je bližnji

     

    samo je sve najbliži bližnji

     

    treba da zašijem dugme na zadnjem desnom džepu somotskih pantalona

     

    somot reči – ime pletenja

     

    hodam stanjima

     

    pišem osećajnošću svih bića

     

    hodam iz jednog oblika života u drugi

     

    iz leptirice u Vitgenštajnove šake

     

    iz Vitgenštajnovih šaka u vlakna stabala

     

    iz vlakna stabala u iskaz Romana Jakobsona Ali u čemu

     se ispoljava poetičnost? – U tome da se reč oseća kao reč, a

    ne samo kao reprezent imenovanog predmeta ili kao izliv emocije.

     

    reč peva

     

    reč peva pev

     

    reč peva reč

     

    okean okeana

     

    rame ramena

     

    ramenaj me

     

    gledaj me se

     

    dišem Te se

     

    jedan je pupak

     

    golotinja ljubavi

     

    go Bo

     

    golotinjom ideala diše svaka reč

     

    ko zna Boga je prvi od Boga

    ko ljubi Boga je prvi do Boga

     

    intiman sam samo u naručju svih bića

     

    intiman sam samo kada o meni svi sve znaju

     

    ustajem...

    plesao sam po sobi

     

    Bo

     

     

    VRAPČIĆEVO PREDAVANJE

    1929. dan
    13. april 2010.

    sija sunce – radost me pecka u petama

     

    hodanjem nam milujem leđa

     

    ja sva ja

     

    ja svih ja

     

    ja svakom ja

     

    juče mi se javio Sajmon. bio mi je dobar domaćin u Bristolu i

    Glastenboriju od dvadesetog do tridesetog dana Ruže lutanja. od tada

    ga nisam video. dolazi krajem meseca. radujem se da mu vidim toplo srce

     

    naučio me je dečiju pesmicu o Crvendaću

     

    Who killed Cock Robin

    I, said the sparrow

    With my bow and arrow,

    I killed Cock Robin

     

    ljubičasta kome si se Tii otvorila tako ljubičasto

     

    pridruži mi se da svakog trena ljubimo sve

     

    odmaram oči preko sivila reke do zeleno-žutog na drugoj obali

     

    crni pas trči kroz zelenu travu punu žutih maslačaka

     

    u tome što ne znam mnogo toga o bezbroj

    stvari se nalazi moja ljubav za svaku od njih

     

    da li to moj mozak miriše na travu ili trave na moj mozak

     

    stojim gledam i slušam ovog vrapčića koji se premešta

    sa cigle na ciglu i drži mi predavanje o Pupoljku svih bića

     

    što ga pažljivije gledam i slušam govori mi sve jasnije

     

    bića žude jedna za drugim

     

    na vrh zida je doletela žuta ptičica i vrapčić se uznemirio

     

    vrapčić podrhtava i nastavlja da mi drži predavanje

     

    povukao se među cigle jer je tu njegovo gnezdo

     

    posle ovih Tvojih reči više nisam isto biće vrapčiću moj

     

    ne umire se – rekao sam danas Srećku Stankoviću

     

     veliko gospodstvo je kad se oslonim na metalni

    stubić dok čekam da se upali zeleno na semaforu

     

    dečak je premestio dva maslačka iz jedne u drugu ruku da bi uhvatio dedu za ruku

     

    dečak iza ograde i ja smo se nasmešili jedan drugome a onda je on

    dotrčao za mnom da bi me još jednom obradovao nasmejanim licem

     

    napij se ovog spokoja

     

    najedi se ove skromnosti

     

    tako su vodene i blage zelene salate

     

    krošnje drveća su olistale i žuta lopta koju bacam se lepo utapa u njihovo zelenilo

     

    jako mi prija ovo geganje s noge na nogu

     

    kao i reč po reč posle dugog ćutanja

     

    hajdemo

     

    je l’ možemo po koju reč

     

     

     

    NE MOGU BEZ TEBE DA ŽIVIM

    1930. dan
    14. april 2010.

    juče je stigao. Pup. ima bežičnu tastaturu i bežičnog miša

     

    nadam se da ću za par dana početi da radim uz pomoć njegove lepote

     

    danas ću napraviti i četiristo šezdeset petu fotografiju Jednog čoveka

     

    u današnjem 33. blaženstvu ću Tii pokloniti jednu reč

     

    sa njom možeš učiniti što god želiš

     

    jedino najveća slabost može primiti najveću snagu

     

    Bog je Bog Bogom

     

    ja sam Bog Bogom

     

    to što se još ne događa već se dogodilo

     

    ta reč je spasonosna

     

    najnežnija

     

    poistovećujuća

     

    zaumna u jasnoći

     

    Bog je sobom ja

     

    ja sam Bogom ja

     

    pre neki dan sam mojoj baki prosjakinji koja se rasplakala

    jer mora da prosi rekao budite dobro – hoću – odgovorila je

     

    njenim hoću se pomerio ceo Svemir

     

    bake devojčice

     

    putujem geografijom blaženstava

     

    galaksije su gnezda u Svemiru

     

    bakino srce je svemirska crkvica

     

    u srcu tek rođene mladi je ceo Svemir

     

    još neotpakovan bežični Svemir

     

    Svemir po meri Svemira

     

    budi mi sve

     

    stvori me u sebi

     

    Miroslavom Mandićem me zovi

     

    zovi me Ne Mogu Bez Tebe Da Živim

     

    budimo isti

     

    besmrtni

     

    pohrli

     

    evo mi Te – uzmi me – uzmi je

     

    hoću

     

     

    JESAMJESAM

    1931. dan
    15. april 2010.

    ja sam mlad ovih reči

     

    stajem na noge

     

    ništa ne vidim

                         

    toplo je

     

    neko je tu

     

    u zemlji sam

     

    u vodi

     

    u vazduhu

     

    u svemu sam sve

     

    voljenvolim

     

    jesam pa i ja jesam

     

    zovem se Jesamjesam

     

    i konj i ptica – prva reč u poslednjoj

     

    bujanjem – umom zdravlja

     

    upaljuje me božanska stvaralačka snaga

     

    suprotnostima božanskog razuma prožimam i harmoniziram Vasionu

     

    jakim kretanjem krvi svih bića prskam ljubavlju u telu svakog bića

     

    vatra sam u sokovima zanosa

     

    voda sam u talasima smirenja

     

    lizanližem

     

    mišljenmislim

     

    neizrecivizreciv

     

    nastajanje reči nastajanje

     

    dah reč

     

    lice reči

     

    lice licu

     

    reč reči

     

    reč Bog

     

    reč reč

     

    reč

     

    plesanplešem

     

    pevanpevam

     

    ja sam pupoljak još nerođene i nestvorene mladi

     

     

    PUP U SLAVU CRVENDAĆA

    1932. dan
    16. april 2010.

    pišem na Pupu. pišem sa Pupom

                                                                                                   

    Rore mi ga je juče instalirao. velik je. sija se

     

    Pup mi lomi pokrete tela i glave jer sam se navikao da radim sa Crvendaćem

                                               

    Crvendać i Pup

     

    Crvendać je laptop. Pup iMac

     

    predmeti su bića

     

    predmeti ljube i rade na ljubljenje

     

    zaboravio sam da radim sa mišem

     

    osećam bol u vratu jer mi je položaj glave drugačiji

     

    Pup mi je zaklonio oltar na prozoru i baca veću senku na sto

     

    mnogo je brži. zvuk je jači

     

    Word mi se pomera levo-desno

                                                                                                                             

    još jednom hvala Veri i Tiboru na Pupu

     

    Crvendaća mi je poklonio Sun i sa njim sam počeo da radim 1. septembra 2005.

     

    od danas je on u Pupoljku Gnezdu sa svim mojim radovima

     

    sa svim patikama kojima sam hodao i dohodao i u ovo blaženstvo

     

    od danas će Crvendać svedočiti sve reči koje sam sa njim i u njemu napisao

     

    od danas će Crvendać proslavljati sva bića koja su svojim

    životom dovela do tako lepog bića kao što je Crvendać iBookG4

     

    od danas će Crvendać preobražavati bol koji su bića nanela jedna drugima

     

    pomislio sam da ga nekome pozajmim da na njemu radi ali me je Sun

    podsetio da kao što patike iz Gnezda nisu za upotrebu tako nije ni Crvendać

     

    od sada će Crvendać raditi ne radeći

     

    ne radeći nego proslavljajući

    Boga

    Pupoljak Svih Bića

    Pupoljak Umetnosti svakoga dana

    Pupoljak Bog-seks-novac

    Pupoljak Gnezdo

    Pupoljak Svemir

    Pupoljak Hodanje

    koje sam u njemu stvorio

     

    ne radeći nego tiho pevušeći kao Svemir

     

    ne radeći nego nedreći mlad svih bića

     

    Crvendać me je doveo do Pupa a Pup će proslavljati Crvendaća

     

    haj’mo Pupe haj’mo

     

    širi smiraj i ljubav internetom

     

    zrači zanosima i odanošću u svim bićima

     

    napijaj se lepotom i hrani se dobrotom

     

    uživaj u Miroslavu Mandiću kao što Miroslav Mandić uživa u Tebi

     

    Boginjom

     

    Bogom

     

    pupi Pupe

     

     

    SAČUVAJ

    1933. dan
    17. april 2010.

    hodam u novim. mekanim. ljubičastim

    jeftinim. kroksericama. najboljom obućom za mene

     

    malo sam izgubljen zbog novog kompjutera

     

    word mi je nepoznat. mučim se. nesiguran sam

     

    kad god sam nesiguran osećam i neku krivicu

    jedan bačeni opušak ispred mene se još dimi

     

    nesigurnost je kao da lebdim. ne osećam se

    dobro sve dok ne poletim. polećem bilo čim

     

    ovim šahtom... i ovaj šaht je lep

     

    zatrpanim ivičnjakom. zabetoniranim pužićem. ispucalim asfaltom

     

    gušter

     

    u svakom pogledu je hiljadu slika

     

    u svakoj slici je hiljadu reči

     

    tako je u svakom pogledu milion reči

     

    u svakom minutu je bar sto pogleda

     

    tako je u svakom minutu bar sto miliona slika

     

    eto šta sve mogu reči

     

    evo je i svadba pred crkvom. iz veselja izbija tuga od bola i očaja

     

    pred Skupštinom su se skupili bajkeri

     

    žive u istoj priči. opijeni brzinom i vazduhom

    uživaju u svojoj odeći dok im se motori odmaraju

     

    pomerim vrat krcka mi u pršljenovima

     

    u daljini slučajno ugledam sebe u izlogu pa se sklonim da se ne postidim

     

    sinoć sam uživao u objašnjenju starca Porfirija o razlici između

    smirenja i inferiornosti i razlici između melanholije i pokajanja

     

    jako uživam u starcu Porfiriju. kao i u

    Pupu. kao i u dobroti koja mi uvek pomaže

     

    dok u 12.23h prelazim ulicu kod Konja zavetujem se svim

    bićima da ću biti živ i ljubiti ih u svim vremenima koja dolaze

     

    kod Konja okupljeni biciklisti na sportskim biciklovima

    organizator preko megafona objavljuje da je deset minuta do starta

     

    jedna od najvažnijih stvari koju me je naučio

    kompjuter jeste da ono što želim i sejvujem

     

    ljubim Te – sačuvaj

     

    besmrtno si – sačuvaj

     

    sva bića imaju jedna druge – sačuvaj

     

    sva bića su besmrtna sačuvaj

     

    sva bića su isto vredna – sačuvaj

     

    sva bića čine jedno jedino biće – sačuvaj

     

    kad pročitaš ove reči znaj da sam ih napisao samo da bi

    Tii se još jednom potvrdilo da Te zauvek volim sačuvaj

     

    bajkeri trube jer su osvojili grad. trube i vozači

    automobila jer se ljute što su bajkeri zakrčili grad

     

    ali kako se osloboditi oslobodioca

     

     

     

    POKLONI SU POKLONJENJA LJUBAVI

    1935. dan
    19. april 2010.

    pada prolećna kiša

                                                                  

    čuo sam je noćas u polusnu

     

    topao krevet i zvuci kiše

     

    četiri linijice povučene perom i crnim mastilom po hamer na mom stolu

                                                             

    tanke i zadebljane u sredini

     

    povukao sam ih da bih vrh pera očistio od prašine koja se nakupila u mastilu

     

    četiri remek-dela

     

    blizu njih sam olovkom dva puta napisao kako to može

     

    prvo kako to može sam napisao minom 0.5 2B

     

    drugo kako to može sam napisao minom 0.7 2B

     

    napisao sam ih jedno pored drugog da bih ih uporedio

     

    imam tri fenomenalne patent olovke za mine 0.5

     

    ovu fenomenalnu sa minom 0.7 mi je pre neki dan poklonio Srđan Valjarević

     

    nadam se da će mi Petar Miloradović uskoro pokloniti prsluk

     

    word i Pup su vrsta olovke

     

    sam stil

     

    umesto grafitne mine svetlost

     

    radost je ista

     

    vrelo je u srcima životinja

     

    vrelo je vrelo

     

    srce izvor

     

    izvor pisanja

     

    kiša je prestala. razvedrava se

     

    samo je čudo to što pišem ove reči

     

    mogućnost da pišem ove reči čini čudo od bilo koje mogućnosti

     

    pisanje se čudi čudu pisanja

     

    iz ekrana po kome pišem izvire muzika

     

    svaka reč je ekran

     

    okean

     

    nebo

     

    pupoljak

     

    tastatura pisanja

     

    olovka divljenja

     

    SAMOJ

    1936. dan
    20. april 2010.

    jutro

     

    magla

     

    jako mi se sviđaš

     

    lasta

     

    plavo prostranstvo

     

    blagost u očima

     

    telo odano telu

     

    jutro odmiče

     

    magla se diže

     

    još više mi se sviđaš

     

    volim da Te gledam

     

    volim da Te slušam

     

    postojim zbog Tebe

     

    patike čekaju da krenemo

     

    u svakom biću su srca svih bića

     

    horizont

     

    ka horizontu

     

    h   o   r   i   z   o   n   t

     

     monotonija

     

    h      o      r      i      z      o      n      t

     

    odanost zauvek

     

    h         o          r          i          z          o          n          t

     

    lasta

     

    plavo prostranstvo

     

    sviđam Tii se

     

    dve laste

     

    plavo samo plavo

     

    čin bit

     

    svete pete

     

    obožavam Te

     

    jedna volja

     

    obožuješ me

     

    horizont

     

     

     

    ONO ŠTO ŽELIM DA KAŽEM SU OVE REČI

    1937. dan
    21. april 2010.

    moja istovetnost su ove reči

     

    moje svojstvo su ove reči

     

    najveća fudbalska utakmica se odigrava u ovim rečima

     

    sve imam samo da mi je još jedan deda

    veselo uzvikuje piljarica na Cvetkovoj pijaci

     

    lako ću ja pare zaraditi ali kako da nađem dedunastavlja svoju tiradu

     

    noćas sam sanjao grljenje

     

    grlila me je grlila

     

    usnama se približavala

     

    grlila i grlila

     

    neprestano me je grlila

     

    topla i meka

     

    hrabra

     

    grlila me je i ljubila po ramenima vratu i licu

     

    sve bliže usnama

     

    grlila grlila

     

    hodamgrlim je

     

    hodamgrli me

     

    upijala me je i upijala se u mene

     

    upijala me kao što zelenilo upija svetlost

     

    upijala se kao što se svetlost upija u zelenilo

     

    zamirisala je zemlja. uzeo sam je u šaku i fotografisao

     

    zastao sam i gledam prve zelene koštice trešnje

     

    i trešnje i višnje i kajsije i šljive i breskve uskoro dolaze

     

    radujem se voću koje dolazi kao što se i voće raduje da ponovo dođe

     

    sporim hodanjem potvrđujem lepotu sveta

     

    sporim hodanjem proslavljam zagrljaje u noćašnjem snu

     

    prošlo je već šest sati od buđenja a ja i dalje osećam kako me grli

     

    dvorišta su prepuna cveća

     

    cveće stvara dobre ljude

     

    dobri ljudi gaje cveće koje stvara nove dobre ljude

     

    lišće izbija na sve strane

     

    lišće me podseti da sam ga deset godina crtao svaki dan. od

    dvadesetpete do trideset pete godine. lišće. Lišćedrvo života

     

    listanje grljenje

    1.764.046-TIM KILOMETROM PUPOLJKA HODANJA POMILUJEM 52.732.360-TI KORAK RUŽE LUTANJA

    1938. dan
    22. april 2010.

    pre dvanaest godina sam na današnji dan

    52.732.360-tim korakom obišao planetu Zemlju

     

    bio je to prvi veliki krug koji sam stvorio

     

    posle svakog iskustva više nisam onaj koji sam pre bio

     

    istiji sam

     

    istiji sa svim bićima

     

    istiji sa Bogom

     

    sledećim korakom sam nastavio da hodam po

    Svemiru. i od onda bilo gde da sam u Svemiru sam

     

    Svemiru Ljubavi

    http://www.youtube.com/watch?v=cHcunREYzNY&feature=related

     

    vetar nosi bele latice voćaka

     

    vazduh je ljubavnik

     

    pomilovao me je sjaj očiju devojčice koja prosi iz naručja majke

     

    hodam milujem

     

    milujem krug – kruh nasušni

     

    mislim milujem

     

    milujem glagol pomilovati

     

    pomilovati nekog po glavi

     

    pomilovati nekog osloboditi ga krivice

     

    milovanje oslobađa od greha

     

    Svemir miluje sva bića

     

    sva bića miluju Svemir

     

    pomiluj me

     

    jezik milovanja liže jedan jedini jezik svih bića

     

    kiša me miluje po glavi

     

    svakim korakom pomilujem zemlju

     

    milujućim koracima oslobađam sva bića od greha

     

    drugi veliki krug je plavi krug Plave ruže u Svemiru

    koju sam stvorio nekoliko dana pre kraja Ruže lutanja

     

    treći veliki krug su svi krugovi koji čine knjigu-loptu Miroslav Mandić

     

    četvrti veliki krug je ovaj koji hodam svaki dan beskrajni krug milovanja svih bića

     

    svako ko se sa svojim grehom i krivicom bori

    pomaže drugome da se greha i krivice oslobodi

     

    milovanje je najviši stadij znanja

     

    milovanjem se događaju otkrovenja

     

    milovanjem se događaju najviša otkrića bez interesa novca i oružja

     

    milovanje je oproštenje i opraštanje od starog čoveka i starog sveta

    posvećeno Božidaru Mandiću koga sam slučajno sreo na pešačkom prelazu kod Konja onom istom od pre neki dan

    HEJ PISANJE HEJ – HEJ PISANJEM HEJ

    1939. dan
    23. april 2010.

    hodanjem sam Svemir

     

    plesanjem sam sva bića

     

    pevanjem sam Tii

     

    stvaranjem Bog

     

    pisanje je opasno

     

    spasonosno je pisanje

     

    sve je opasno

     

    sve je spasonosno

     

    muve se sunčaju

     

    pre pola sata sam se posle mnogo godina setio da

    sam u detinjstvu skupljao muve u jednu kartonsku kutiju

     

    kidao sam im krila da ne bi odletele

     

    nisam osećao krivicu zbog toga. mislio sam da je to i za njih dobro

     

    svi kojima sam naneo bol su mi pomogli da osećam da sam kriv za sve

     

    osećanje krivice za sve mi je pomoglo da se menjam i živim i zavolim sve

     

    muve hodam u vašu slavu

     

    osećam tihu radost jer i Tii osećaš da si kriv za sve

     

    radujem se i jer ljubiš sve

     

    dok mi ljudi dolaze u susret na svačijem lucu vidim Boga

     

    svako je Bog

     

    Bog je da je svako Bog

     

    Bog ljubi i sve je Bog

     

    ko ljubi je Bog

     

    nikada nije uspela da bude u centru nečijeg sveta kaže jedna devojka drugoj

     

    razletele su se laste po nebu

     

    na svim mestima se kosi trava

     

    uživam u velikim krošnjama divljeg kestena

     

    posle kamenja drveća su najmudrija bića

     

    sva bića su i kamenje i sva bića su i drveće mudra onoliko koliko ljube

     

    oprosti mi za svaku moju reč

     

    pomiluj svaku moj reč

     

    potvrdi svaku moju reč

     

    čitam Te pišeš me

     

    svakom česticom ljubimo svaku česticu ljubimo

     

    Stranice