Bog Miroslav Mandić Bog

    Ti
    si

    407900

    pupoljak

    DVE HILJADE I JEDAN DAN

    2001. dan
    24. jun 2010.

    čudo se dogodilo — zove se Dve hiljade i jedan dan

     

    iako nikada do sada nisam sreo ljude koji su posle

    roditeljstva postali bolja bića neprestano živim od

    ljubavi trava koje ljube sveroditeljskom ljubavlju

     

    kamenje ljubi do bola

     

    pupoljci ljube do vaskrsenja

     

    neprimećeno ljubi muzikom spajanja 

     

    spajanje je jedno jedino disanje kojim Svemir ljubi Boga

     

    krenuo sam u Stančić. umoran sam mentalno

     

    pre godinu-dve sam primetio da mentalno slabim

     

    umesto u jedan džep stavim u drugi

     

    umesto da ovu stvar stavim ovde a onu tamo stavim ih obrnuto

     

    to me sve brine ali i zasmejava

     

    dok hodam puno je bolje

     

    u novom Gnezdu stvari su drugačije i još ne funkcionišu i to me remeti

     

    trebaće mi vremena da se naviknem

    na nove rute i rutine koje će me čuvati

     

    ovaj put kroz šumu do Topčiderskog groblja mi daje snagu

     

    već par dana se nisam molio

     

    nisam se ni istezao ni vežbao

     

    realnost me je zahvatila i kovitlala

     

    molitvo ne ostavljaj me

     

    Dve hiljade i jedan dan je brat Hiljadu i jedne noći

     

    oduvek sam želeo da imam stariju sestru

     

    sada kada sam postao Dve hiljade i jedan dan

    Hiljadu i jedna noć mi je starija sestra

     

    Hiljadu i jedna noć su priče. Dve hiljade i jedan dan je pesma

     

    izgubićemo milion kila živaca i nećemo

    uraditi ništa — kaže jedan čovek drugom

     

    radnik kosi travu na fudbalskom terenu

     

    prija mi u praznom stanu

     

    od Gnezda do Stančića je devet kilometara i

    šesto metara. hodao sam dva sata i deset minuta

     

    kada postavim stvari na sajt hodaću još toliko nazad

     

    umoran sam ali će mi povratak prijati jer ću samo hodati

     

    neću ništa misliti jer sam stvari postavio na sajt

     

    uživaću u sestri

     

    biću joj dobar brat

     

    poljubi mi mozak

    DIVIM SE LJUDIMA KOJI OBAVLJAJU TEŠKE FIZIČKE POSLOVE

    2002. dan
    25. jun 2010.

    ponavljam kao staro drveće

     

    mirom hiljadugodišnjih stabala

     

    šume

    šume

     

    šume

    svakom

    tvojom

    dlačicom

     

    šume šume svakom odlukom

     

    radujem se novom Gnezdu

     

    ovo je prvi nerazgovetni poziv za novo Gnezdo

     

    ja sam put

     

    na putu sam. nema nikoga

     

    haos od preseljenja se smanjio i odmah mi je bolje u glavi

     

    neprestano hodam ka Tebi

     

    neprestano hodam u Tebi

     

    neprestano hodaš ka meni

     

    neprestano hodaš u meni

     

    hodamo

     

    besmrtni hodamo besmrtnost

     

    juče mi je moja prosjakinja Ružica rekla da je Sanja završila prvi razred

    odlična je sa samo jednom četvorkom jer nije znala da napiše broj jedan

     

    evo ja bih ovakav auto da malo čuknem one koji me

    nerviraju — kaže muškobanjasta devojka drugarici

     

    ovo hodanje do Stančića sa laptopom na ramenu je služba rečima i sajtu

     

    divljenje tegljačima

     

    mislim na nosače džakova

     

    divim se ljudima koji obavljaju teške fizičke poslove

     

    mislim na burlake koji su vukli brodove

     

    kupio sam jeftin sat za sobu da mogu da ga

    vidim iz kreveta. od prodavca sam dobio i žicu kojom ću

    zakačiti ram za ogledalo koje ću kupiti u povratku

     

    voleo bih da kupim sokovnik da pravim sokove od voća i povrća

     

    sok

     

    oko

     

    usne

     

    radujem Tii se

     

    gledam Tii lice

     

    deo si mojih reči koje Tii pišu

     

    o nečem tako jednostavnom govori svaka reč... svako lice...

     

    mir srca


     

    JUČE ŽIVI ZA DANAS. DANAS ŽIVI ZA DANAS. DANAS ŽIVI ZA SUTRA

    2003. dan
    26. jun 2010.

    uvek sam želeo da budem Tii

     

    postajući Tii postao sam ja

     

    Tii želiš da budeš ja i tako Tii postaješ ja

     

    ja je Tvoj i moj seks

     

    u ja smo spojeni

     

    u ja smo ljubljeni

     

    u ja smo sve

     

    u ja smo Bog

     

    u ja smo Boginja

     

    u ja smo jedan Bog

     

    Bogom Tii si moja Boginja Bože moj

     

     hodam Tvojim kostima

     

    ja je moje koliko i Tvoje

     

    Tvoje koliko i izgorela šibica

     

    toliko volim da pišem da ceo Svemir uživa u Tvom čitanju

     

    Svemir obožava krotke

     

    sva bića se predaju podatnima

     

    reke teku ka morima

     

    talasi ljube čestice

     

    čestice su čestite

     

    dok ulazim u zgradu Gnezda na Banovom brdu

    dok boravim u Gnezdu. dok radim i slušam muziku

    malo glasnije sa voljenog Pupa ne bih voleo nikoga da povredim

     

    samo budi — najlepša si

     

    pred jutro sam Te sanjao moja voljena

     

    stvoren sam Tobom

     

    Tvoja kičma je moja krv

     

    Tvoja želja je moja sloboda

     

    Tvoji sokovi su moje piće

     

    Tvoj život je moja umetnost

     

    Tvoja smrt je besmrtna ljubav koja vaskrsava sva bića

     

    Tvoja smrt je večni život lepote i dobrote kojim žive sva bića

     

    živim jer sam umro i umirem u Tebi

     

    Tii me pevaš — ja sam pesma

     

    Tii me ljubiš — ja sam ljubav

    grlima se grlimo

     

    PIČKO GNEZDO MOJE — MUZIKO DECO MOJA

    2005. dan
    28. jun 2010.

    seks

     

    staza

     

    čedni

     

    svim bićima predani

     

    seksom života samom životu odani

     

    ne ubijaj mi seks — ubijaš mi život

     

    ne ubijaj sebe — ubijaš svoj seks

     

    ljubim Tvoj strahove kojim me povređuješ

     

    ljubim Tvoju agresivnost kojom me ponižavaš

     

    ljubim Tvoju žudnju za dominacijom kojom me poništavaš

     

    ljubim Tvoju borbu sa samom sobom kojom Tii sve opraštam

     

    oblutak

     

    ljubim Te obludče

     

    hodam za Toma Gotovca

     

    ovim hodanjem Tom nije preminuo u

    petak nego vaskrsava golotinjom svakog bića

     

    hodam polako po toplom oblačnom danu

     

    sam za sve

     

    u svojoj me pički sačuvaj ljubljena

    posvećeno Amri koja me je podržala u psovanje

     

    psovanje — sveto milovanje

     

    svojom pičkom me proslavi

    posvećeno nevinosti

     

    Tvoja pička je moj muzej

     

    Tvoja pička je moja biblioteka

     

    Tvoja pička je moje Gnezdo

     

    sačuvaj moju žudnju za Tobom u Tvojoj prelepoj pički

     

    ne bih postojao kada ne bi Tvoju pičku proslavljao

     

    ne bih pevao kada od Tvoje pičke ne bih stvarao vrt ljubavi

     

    Svemir je pička svih bića

     

    samo Tebe hoću

     

    samo Tebe želim

     

    samo Tobom jesam

     

    ja sam žigolo svim bićima

     

    žigolo radošću

    žigolo zdravljem

    žigolo slobodom

    žigolo preobražajem

    žigolo odanošću

    žigolo ljubavlju

    žigolo uspehom

     

    žig

    Bog


    AL' ŠTA ĆEŠ — POSLEDNJE REČI VAN GOGA

    2006. dan
    29. jun 2010.

    čudo

    čestica

    peva

    ovu

    pesmu

     

    čestice talasima prenose ljubav

     

    sinoć nije proradila kablovska veza ali mi je

    Rore pomogao pa sam se povezao AirPort-om

     

    bilo je olakšanje je videti fotografije koje mi dolaze preko programa Netwibesa

     

    milina je bila ponovo slušati muziku preko iTunesa

     

    ali najveću radost mi je pružila komšinica na čija sam vrata

    zakucao da joj kažem da se nadam da je moje slušanje muzike neće uznemiravati a ona je ljubazno rekla da oni imaju bebu ali da se ne brinem

     

    ali od jutros nema nikoga na vazdušnoj liniji da bih se povezao

     

    to me je poremetilo i odmah sam

    zaboravio da isključim ringlu posle skuvanog čaja

     

    idem u Stančić da vratim ključeve Slavici Generalović

     

    čovek u parkiranom automobilu pije sok

    primećivanje drugog me oslobađa od sebe

     

    petljancije sa internetom su me izmorile

     

    ljudsko društvo zloupotrebljava sam život

     

    upravo sam se razišao od Slavice Generalović. mislio sam

    da će mi Slavica vratiti depozit od 250 evra koji sam joj dao pre

    ulaska u stan a po Slavici je ispalo da joj dugujem još 75 evra

    mislim da nije u pravu. novac ću joj odneti sutra

     

    još jednom sam se dokazao — nemam pojma o ovakovom životu

     

    ludo pomozi mi da podnesem sva ova poniženja

     

    na prelazu sam zapeo i mogao sam pasti na automobil

     

    ljudi svoje sebičnosti i grubosti opravdavaju

    svojom decom koju moraju da ishrane i iškoluju

     

    podižem glavu ka vetru — ljubim sva bića

     

    u svim bićima su i njihova deca a u

    njihovoj deci nema nikoga osim njih i njohove dece

     

    hvala iskušenjima jer mi podstiču smirenje

     

    ljubim vas smireni vi ste svojim smirenjima sačuvali i čuvate svet

     

    sada sam se setio kako sam u detinjstvu teško doživljavao probleme koje

    smo imali sa gazdom a gazda sa nama. to me je plašilo i gadio sam se toga. to je jedna od stvari koja me je opredelila za pesničko stanovanje u ovom svetu

     

    namigujem lopti koju bacam u vazduh

     

    sve što činim i jesam je da bih ljubio i nešto stvorio svim bićima

     

    većina ljudi čini i jeste da bi radila i zaradila

     

    kada bi deca znala kako mnogi od njihovih roditelja čine zla da bi ih

    nahranili i školovali mnoga deca bi pobegla od svojih roditelja ili se ubila

     

    kažu da se evolucija odvija preko jakih ali je još očitije da je propagiraju jaki

     

    oboženje nastaje ljubljenjem

     

    19:31h

    rečeno mi je da će majstor za internet doći popodne. sve vreme

    ga čekam i još ga nema. vazdušnom linijom ne mogu da se povežem

    nisam kupio ništa za hranu jer sam prvo želeo da se sredi internet

     

    očajni humor — humor očaja

     

    kupio sam hranu

     

    Bog zna zašto je ovo sve dobro

     

     

    ljubim odbeglu decu

    20:58h — povezao sam se vazdušnom linijom

     

    PROŠAO JUNI — DVE HILJADE KILOMETARA PRVI PUT DRUGOG DESETOGODIŠNJEG HODANJA

    2007. dan
    30. jun 2010.

     peti kilometar današnjeg hodanja je

    2000-ti kilometar Prvi put drugog desetogodišnjeg hodanja

     

    10:22h

    popio dve kafe. postavio zaostale engleske prevode — od jutros sam

    povezan vazdušnom linijom. izgubljen sam. još nisam nacrtao 64 pupoljka i Plavu ružu

               

    iscrpljen sam. idem u krevet da se sklupčam i makar malo obnovim...

     

    13:10h

    ... napolju sam. usporen. slomljen

     

    kao i uvek kada mi je teško najvažnije je da ne izdam

     

    da ne zaboravim da je mnogima mnogo mnogo teže

     

    da ne ozledim i pokidam tananost

     

    polako prolazim kroz park i gledam ljude

    počinjem da ih ljubim i već mi je mnogo bolje

     

    toplo je a i ovaj vetar mi prija

     

    pčele lete oko krošnje velike lipe

     

    prolazim pored kupališta na Adi. miris bademovog ulja se širi sa tela kupačica

     

    napravio sam fotografiju koraka na dvehiljaditom kilometru

     

    mislim na fotografiju Franca Kafke na kupalištu i njegovu

    potrebu da bude srećan i strahove koji su ga stalno pratili

     

    obradovao sam se oblacima koje sam ugledao na šoferšajbni velikog kamiona

     

    19:38h

    na internetu sam. bili su majstori. povezali me. srećan sam kao dete

     

    miris opranog veša se širi sa terase kroz otvoreni

    prozor na koji sam juče postavio mrežu za komarce

     

    Rockabilly Radio mi puni srce. srećno dete je dom odbegloj deci

     

    odbegla deca su lutalice svetlosti

     

    odbegla deca smiruju mozgove odraslih

     

    odbegla deca pišu ove reči

     

    prolazi juni

     

    hej — hej Tii — prešli smo dve hiljade od četrdeset

    hiljada kilometara Prvi put drugog desetogodišnjeg hodanja

     

    sinoć me je u mom očaju prodavačica dok mi je merila biljni sir

    pitala da li je danas više ili manje od juče. juče je bilo 195 a danas

    220 grama odgovorio sam joj i rekao hvala vam što ste me upamtili

    ona je jedna od prvih koja me je udomila na Banovom brdu

     

    trave udomljuju

     

    ljubim Te ljubavi

               

    ovo je svečanost gospodina za stolom osvetljenog svetlošću kompjuterskog

    ekrana dok mu jedan mrav pravi društvo prolazeći između slova tastature

     

    mrave

     

    svetinjo

     

    signalu besmrtnosti

     

    u svakom srcu je srce drugog bića

     

    u svakom umu je um svih bića

     

    ove večeri pisah jezikom mrava

     

    prošao je juni


    Stranice