Bog Miroslav Mandić Bog

    Ti
    si

    406246

    pupoljak

    MELOU DŽEZ

    2040. dan
    2. avgust 2010.

    sve

     

    svesnost

     

    slovo

     

    slovesnost

     

    to

     

    što

     

    osećaš

     

    to

     

    sam

     

    ja

     

    u

     

    svemu

     

    pesma nastala ni iz čega

     

    pupim

     

    izlivam se zrelošću

     

    stazom sveljubljenja

     

    pupoljkom istovetnosti

     

    pripit od lepote

     

    pripitomljen dobrotom

     

    postah blag

     

    samo dah

     

    sočan

     

    ležeran

     

    lak teškom

     

    neusiljen silovitom

     

    nogu pred nogu

     

    privijen odanošću

     

    priljubljen uz nadolaženje

     

    njišem se

     

    lelujam

     

    snatrim

     

    ženom koje nema

     

    ženi koje nema


    SUZAMA PEVANO – SUZAMA LJUBLJENO

    2041. dan
    3. avgust 2010.

    potvrđujem trske

     

    pevam trske

     

    služim trskama

     

    nauka potvrđuje Boga

     

    umetnost peva Boga

     

    religija služi Boga

     

    potvrđujem Te

     

    pevam Te

     

    služim Te

     

    potvrđivanjem pevam i služim

     

    pevanjem služim i potvrđujem 

     

    služenjem potvrđujem i pevam

     

    trsku

     

    nauku

     

    umetnost

     

    religiju

     

    Boga

     

    žito reči

     

    reči odluke

     

    sloboda niče odlukom

     

    odluka je blaženstvo blagosti

     

    blagost je umetnost predavanja

     

    biti trava

     

    biti trska na vetru

     

    biti vetar

     

    blago je

     

    meka je trava

     

    trska je lelujava

     

    vetar je mlad

     

    blato o kome si pričala

     

    konjske oči

     

    pič

     

    bit

     

    JUČERAŠNJE

    2042. dan
    4. avgust 2010.

    suze

     

    su

     

    od

     

    gledanja

     

    Josipe Lisac

     

     i

     

    Šabana Bajramovića

     

    na

     

     koje

     

    si

     

    mi

     

    skrenula

     

    pažnju

     

    a

     

    jati

     

    skrećem

     

    pažnju

     

    na

     

    pažnju

     

    i

     

    pažljivost

     

    otkrio

     

    sam

     

    ih

     

    na

     

    Drugom hodanju za Poeziju

     

    grlim

     

    Te

     

    pažnjom

     

    ljubim

     

    Te

     

    pažljivo


    POSVEĆENO NEKOM

    2043. dan
    5. avgust 2010.

    ako prođe jedan dan da ne mislim na smrt to je propao dan

     

    koga ću prvo voleti ako ne smrt

     

    smrt žudi da umre zauvek

     

    smrt oduvek žudi da vaskrsne u životu

     

    nisam genom i u meni ne postoji nijedan gen

     

    ja sam Miroslav Mandić

     

    sve reči koje sam napisao i izgovorio i koje pišem i izgovaram

     

    sve slike koje sam stvorio i mislio i koje stvaram i mislim

     

    svi ritmovi koje sam hodao i plesao i koje hodam i plešem

     

    nisam kvantne prirode

     

    jebežljiv sam sam po sebi

     

    vrba nad vodom

     

    živim u jeziku

     

    jezikom

     

    sestricom

     

    izbeljivanjem

     

    smehom

     

    blagim

     

    neprimetnim

     

    neprimećenim

     

    vodenim travama

     

    put se približava putu

     

    neke stvari koje si mi rekla su me zabolele

     

    celu noć sam u polusnu mislio o tome

     

    kako to i inače biva kod takvih stvari

     

    borba sa samim sobom

     

    muke duše koja se čisti i preporađa

     

    uživam u jeziku

     

    ljuboslovim

     

    udišem

     

    izdišem

     

    jezik peva

     

    pleše disanje

    nekoj


    BRUŠENJE ISTOVETNOSTI

    2044. dan
    6. avgust 2010.

    živim

     

    stvaram

     

    pevam

     

    Bogu 

    Bogom 

    Bog

     

    Svemiru 

    Svemirom

    Svemir

     

    Svim bićima

    Svim bićima

    Sva bića

     

    Tebi

    Tobom

    ja

     

    živim pevam stvaram

     

    posvećen Miroslav Mandić umetnosti

     

    posvećen Miroslav Mandić pesmi

     

    posvećen Miroslav Mandić hodanju

     

    živim pevam stvaram

    84600

    pesama

    slika

    ritmova

    svakoga dana

     

    živim pevam stvaram

     sajt miroslavmandic.name

    posvećen

    Bogu

    Tebi

    Svim bićima

     

    hej

     

    radosti

    radosti

    radosti

    radosti

    radosti

     

    stanujem u Gnezdu moje umetnosti na Banovom brdu u Beogradu

     

    stanujem u mom mobilnom telefonu

     

    stanuj me

     

    stanujem i jesam Tvojim čitanjem ovih reči

     

    preporođen sam Tvojim odmornim čitanjem

     

    kompromis nikada — slaganje uvek

     

    bez odluke nema oluje bez oluje nema mišljenja

     

    mislim odlukama

     

    mislim jednu misao

     

    obuzima me obuzimanje

     

    smiruje me smirenje

     

    brušenje istovetnosti je u istovetnosti brušenja

     

    brusim

    brusim

    brusim

    brusim

    brusim

    brusim

    brusim

    brusim

    brusim

     

    umetnost stvaranja — stvaranje umetnosti

     

    umetnost nastajanja — nastajanje umetnosti

     

    stvaranje ljubavi — ljubav stvaranja

     

    so na mom vratu

     

    so na Tvom jeziku


     

    PEVUŠIŠ MI BUDALO IAKO SAM LUDA — PESNIK I BOG JEDINO

    2045. dan
    7. avgust 2010.

    pa da

     

    zar ne 

     

    dve reči

     

    dovoljno je

     

    jedna

     

    samo

     

    jedna

     

    video sam je

    Video sam je je naslov pesme koja će nastati ako je budem video 33 puta. do sada sam je video tri puta

     

    danas sam odlučio da u ponedeljak

    počnem drugo 33-dnevno virtuelno poklonjenje

     

    krenimo

     

    volim da ispunjavam život svim onim čime bi život mogao biti ispunjen

     

    lokvanjima

     

    prvim lastama

     

    prvim junom

     

    prvim poljupcem koji neprestano traje

     

    istorijom pevušenja

     

    već neko vreme sam mislio o tim stvarima i danas je odluka došla sama od sebe

     

    polazim u ponedeljak

     

    voleo bih da pozovem mnoge a neću pozvati nikoga

     

    niko pridruži mi se

     

    poklanjajmo se zajedno

     

    kolenima

     

    pičkom kurcem

     

    srcem

     

    umom

     

    ljubljenjem

     

    svake godine ću od 9. avgusta do 15. septembra činiti i stvarati poklonjenja

     

    juče je neko nekom prvi put rekao za mene da sam Bog

    juče sam sa Z. pričala o tebi. nastojeći da mu što bolje objasnim kakav je moj odnos prema tebi, odnosno ko si ti, rekla sam mu da si ti

    onaj koji u potpunosti jeste, što mi je otvorilo prolaz ka rečenici: On je Bog koja je bila prihvaćena sa razumevanjem i odobravanjem

     

    Bog je Bog

     

    kako to već biva sa onim što se sniva

     

    na mojim si vratima

     

    okupana svetlošću

     

    život si mi već predala predavajući ga svačijem životu


     

    POKLONJENJE NENASILJU — POKLONJENJE SAMOM SEBI

    2047. dan
    9. avgust 2010.

    od 9. avgusta do 15. septembra 2010. poklanjaću se nenasilju

     

    svakog dana ću na internetu istraživati i otkrivati ljude i pojave povezane sa nenasiljem

     

    služiću se uglavnom Vikipedijom

    duboka zahvalnost čednoj deci koja stvaraju Vikipediju

     

    pomoći će mi krug na mojoj stolnoj slici po kojoj pišem već mesec dana

    šareni krug u sredini kruga nenasilja je već bio iscrtan kao i ljubim te u njemu. kao i reči Bog Boginja Pupoljak

     

                            volim skice kao samo delo

    zbog savršenstva dela skice volim i malo više nego samo delo

     

    svakoga dana ću fotografisati taj krug na stolu i stavljati ga na sajt

     

    cvetanje kruga nenasilja

    cvetajmo

     

    počinjem od sebe

     

    obrijao sam se — upoznajem samog sebe

     

    oprao sam podove Gnezda. oribao kupatilo — pazim na samog sebe

     

    pre neki dan sam čuo to divno načelo pazimo na sebe

     

    pažnja

    divljenje

    pažljivost

    poklonjenje

               

    danas ne bih mogao početi sa poklonjenjem nenasilju da se na današnji dan

    pre 37 godina nisam odlučio za nebo. izlazio sam iz zatvora i osećao strašan pritisak

    da budem koristan član društva ali mene je privlačilo i privuklo me je privuklo

     

    nebo

     

    plavo nebo koje sam gledao kroz prozor autobusa

     

    privuklo me je plavetnilo

    evo ga i danas u mojim grudima

     

    predao sam se nebeskom

    nepoznat — nevinom

     

    Nebo hvala

     

    društvo na koje su me nagovarali se raspalo i zato se

    poklanjam tom mladiću koji je imao hrabrosti da posluša svoje srce

    jedan je uvek više od svega ostalog

     

    poklanjajući mu se poklanjam se svakom ko se usudio i krenuo putem svog srca

     

    put srca vodi jednom jedinom srcu

    Bog

     

    37 godina sam na tom putu

     

    37 godina Neba za 37 godina života Milomira Mandića. oca

    po krvi koji se ubio da bih ja sva bića u sebi porodio i ljubio

     

    voleo bih da sledeće godine

    od 9. avgusta do 15. septembra načinim 33 poklonjenja

    nečemu drugom. i tako svake godine. do kraja vremena

     

    počinjem poklonjenjem samom sebi jer se već 37 godina

    jebem sa nenasiljem podavajući mu se telom dušom i duhom

     

    jebanje je seme nenasilja — ko ne ljubi jebanje ljubi nasilje

     

    poklanjam se samom sebi i 37-godišnjoj odluci

    da se borim sa samim sobom i samom sobom

     

    poklanjam se samom sebi — gledaj svet mojim očima

    ljubi ga mojim usnama

     

    poklanjam se samom sebi u njoj — poklanjam se samoj sebi u njemu

     

    poklanjam se meni otkrivenom 

     

    poklanjam se mojoj ljubavi za poklonjenje

     

    poklanjam se samo svemu i svemu što je odbačeno i neprimećeno

     

    Tvojim govnima zar ne voljena moja

    zar ne


     

    POKLONJENJE NENASILJU — POKLONJENJE ŠELIJU I NJEGOVOJ PESMI

    2048. dan
    10. avgust 2010.

    sinoć sam se prvi put video sa Natašom. Eminom i Milionovom majkom. krenuli smo na Adu

    rekao sam joj da sam počeo da činim poklonjenja nenasilju. Nataša me je pitala kako ide sa nenasiljem

    počeo sam da joj objašnjavam i iznenada me je velika lopta jako udarila u lice. pao sam na zemlju

    uhvativši se za oči. osetio sam da su se naočare izlomile ali i da nisam teže povređen

     iako je udarac bio baš jak. još me malo boli potiljak i vratni pršljenovi

     

    odakle je doletela lopta. ko ju je i kako šutnuo. kako da je pogodila baš moje lice

     

    bilo je šokantno i užasno

     

    tajnovito

     

    kasnije sam uživao u Nataši i njenoj krotkosti

     

    ispričala mi je divnu priču o ženi koja je rodila

    Emu koju je Nataša usvojila i postala joj majka

     

    kada budem saznao njeno ime napisaću i njenu priču

     

    danas se poklanjam Šeliju i njegovoj pesmi Maska anarhije 

     

    nisam znao za njen uticaj na Toroa i Gandija

     

    saznao sam pre par dana. jako sam se obradovao i

    to me je inspirisalo da načinim 33 poklonjenja nenasilju

     

    danas devojačkom licu Šelijevom

     

    dečaku Šeliju nad kojim su deca u školi vršila nasilje

     

    njegovom pevanju

     

    stojte mirno i odlučno

    kao šuma blizu i nemi

     

    poklanjam se miru

     

    poklanjam se odlučnosti

     

    poklanjam se nemoj nepokolebljivosti

     

    skrštenih ruku i pogleda

     koji su oružje nepobeđenog rata

     

    poklanjam se skrštenim rukama

    bake

     

    poklanjam se spuštenom pogledu

    najseksualnijem

     

    primanje je nenasilno

     

    idem na kupanje. bio sam kod optičara. nove naočare će biti gotove uveče

     

    nežno mislim na lutalice koje zemljinim šarom pronose nenasilje neposedovanjem

     

    nežno mislim na sinhronicitet kojim me je sinoć lopta pogodila u lice

     

    nežno mislim na velike nasilnike koji su se pokajali i preobrazili i postali izvor nenasilja

     

    nenasilje nije suprotstavljeno nasilju nego ga ljubi i preobražava

     

    snaga je nenasilna

     

    nenasilje je i hrabro i duhovito 

    divim Tii se voljena

     

    nenasilje je cvetić

     

    nenasilje je namigivanje

    živi u meni — na mom sajtu — u mom mejlu — u mom mobilnom — u ovoj knjizi — mažena i pažena — večno

     

    i juče sam se kupao i još juče se osetlilo kako odlazi leto i dolazi jesen

     

    zebnja struji vazduhom i uzbuđuje lepotom hladnih jesenjih i zimskih dana koji dolaze

     

    svetlost je dobila zelenu boju izvesnosti

    lepa si


     

    POKLONJENJE NENASILJU — POKLONJENJE GANDIJU

    2049. dan
    11. avgust 2010.

    krhkosti

     

    između kukavičluka i nasilja biram nasilje

     

    jasne reči — jasne misli — jasno delo

     

    poklanjam se Gandiju i zatvoru u kome sam čitao Gandija

     

    poklanjam se svim knjigama i njihovim autorima koje sam pročitao u zatvoru

     

    pio sam reči slobode i jeo reči istine

     

    u rečima je sve

     

    malopre sam pogledao spisak knjiga koje sam pročitao u zatvoru

     

    i Gertrudu Stejn sam čitao u zatvoru

     

    i Meterlnikov Život pčela

     

    kao pčela se poklanjam Romen Rolanu koji me je u

    zatvoru upoznao sa Gandijem Tolstojem i Ramakrišnom

     

    sve jedno u drugo utiče

     

    sva bića utiču u mene — svim bićima utičem u Tebe

     

    othodati — hodati — dohodati

     

    rekom hodanja utičem u so nenasilja

     

    Nenasilje kojim sam pristao na jedan, drugi svet. Jer nenasiljem se

    vaskrsava. Nenasilje u moru so. Nenasilje da mi mesto krvi teče po žilama. Zaista.

    napisao sam u knjizi Dete dečak

     

    Gandi u meni si Gandi

     

    Gandi u cvetanju voća

     

    Gandi u odlučnosti ljubavi

     

    Gandi u svačijem imenu

     

    Gandi u meni si Gandi

     

     

    Gan ne prestajem da Tii se divim

     

    Gan dišem Te divljenjem

     

    beskrajna i neopoziva je ljubav

     

    nesamerljivo je divljenje

     

    Tvojim primerom se borim za bezbrižnost i bezrazložnost

     

    za svetu nevažnost

     

    svako biće

     

    svačiju pesmu

     

    za sve svima i svakom

     

    sve što nije za sve i svakog bezvredno je

     

    Gan ja sam Gandi

     

    Gandi Pupoljak


    POKLONJENJE NENASILJU — POKLONJENJE TOLSTOJU

    2050. dan
    12. avgust 2010.

    povratka nije bilo

     

    ljubav je nepovratna

     

    sa Tobom sam Тolstoju ostao zauvek

     

    tu

    na

    stanici 

     

    tu

    u

    lepoti

    dobrote

     

    u

    srcu 

    srca

     

    pesma

    trava

     

    oslobađanje žudnje od žudnje

     

    oslobađanje nasilja od samopovređivanja

     

    maženje je nenasilje

     

    mazim vas sva bića

     

    mazim vas posustali

     

    lepota nas okružuje — malopre saznah za vas

     

    svi smo mi deca jedni drugima

     

    sinoć sam otkrio ovaj spisak 198 i jako se uzbudio jer

    već šestu godinu pišem 198 blaženstava svake nedelje

     

    6 puta 33 = 198 — broj nenasilja

     

    nesuprotstavljanje zlu

     

    neopiranje dobru

     

    predavanje drugom

     

    sve što si Tii to sam ja 

     

    idem da se kupam za Tebe Tol moj

     

    mučim se sa novim naočarima. čini mi se da sam viši za

    dvadeset santimetara pa osećam kao da propadam dok hodam

     

    oči hodanja

     

    neprestano ka dobru hodajte moje oči

     

    gledajte milo i mazno — nenasilno — uvek i samo ljubavno

     

    jedno je detinjstvo svih bića — jedna nam je ozarenost Bogom

     

    toplota u srcima ovih siromašnih ljudi koji u šumi

    uprežu malog konja me je raznežila i to si Tii Tol

     

    Tol sećam se kako me je Tvoj božanski osmeh nad

    kovčegom Tvog mrtvog deteta preobražavao i vodio Bogu

     

    Tol sećam se Tvojih borbi sa samim sobom

    i Sonjom koje su me zauvek ostavile budnim

     

    Tol sećam se Tvog susreta u šumi sa

    Bogom koji me je otvorio živom Bogu

     

    Tol sećam se Tvojih misli o umetnosti i

    odricanja od nje koje su me dovele večnoj umetnosti

     

    Tol ja sam Tolstoj

     

    Tolstoj Pupoljak


     

    POKLONJENJE NENASILJU — POKLONJENJE TOROU

    2051. dan
    13. avgust 2010.

     

    dobro došli u božansko isto

     

    ljubim vas bezimeni

     

    ljubim vas nepoznati

     

    ljubim vas neprepoznati

     

    ljubim

    Te

    hodaču

    moj

     

    junaci nenasilja vi ste moja mladost

     

    večno mlada radost

     

    sve je počelo Tvojim lepim licem moj Tor

     

    licem hodanja

     

    da nije bilo Toro hodanja ne bi bilo ni Miroslav Mandić hodanja

     

    hodam

     

    posmatram

     

    ljubim

     

    plešem

     

    pevam

     

    pišem hodačkim stilom

     

    jednostavnim stilom

     

    malenim

     

    podvižništvom

     

    ličnošću

     

    dužnošću građanina da bude neposlušan

     

    sve si to Tii Tor

     

    sve sam to Tobom ja Tor

     

    da nije bilo Tvoje neposlušnosti Tor ne bih zavoleo poslušanje

     

    kličem Tii Tor kao Tvoje ptice u šumi

     

    kličući Tii se poklanjam Tor

     

    to što može jedan ne mogu svi Tor

     

    iskusio si i napisao da samo najređi znaju da je hodanje najviša umetnost Tor

     

    ovaj miris koza u šumi je za Tebe mili moj Tor

     

    ova grmljavina nad jezerom Ada je pozdrav za sve kiše na jezeru Valden Tor

    ovaj miris prvih kapi kiše posvećujem Tebi i Tvojim mirisima kojima si mislio Tor

     

    Toro Tii si tako Toro

     

    Tor ja sam Toro

     

    Toro Pupoljak


    POKLONJENJE NENASILJU — POKLONJENJE BELOJ RUŽI

    2052. dan
    14. avgust 2010.

    plačem

    za

    Tobom

    moja

    bela ružo

     

    nestali ste u prelepoj belini

     

    nestali ste kao svi mladi koji daju svoje živote za slobodu drugih ljudi

     

    bez vas se ne može živeti

     

    bez vas se ne može voleti

     

    bela jagnjad

     

    beli pupoljci

     

    beli oblaci

               

    bele latice

     

    belina crnine

     

    belina svih boja

     

    belina beline

     

    bele reči

     

    jedna bela latica

     

    druga bela latica

     

    treća bela latica

     

    četvrta bela latica

     

    peta bela latica

     

    šesta bela latica

     

    šestolista bela ruža 

     

    bela ruža svetlosti

     

    beli se beli Bela ružo sve belja i belja

     

    beli se belinom nenasilja

     

    u jesen 2003. na nemačkoj nacionalnoj

    televiziji u izboru Deset najvećih Nemaca svih vremena

    Nemci mlađi od četrdeset godina izabrali su Sofiju i Hansa Šola

    na četvrto mesto. ispred Baha Getea Gutenberga Branta Bizmarka Ajnštajna

     

    čitateljke popularnog magazina Brigite izabrale

    su Sofiju Šol za najveću ženu dvadesetog veka

     

    srce svih bića je Bela ruža

     

    srce svih bića je nenasilno

     

    Bela ružo saznao sam za Tebe dok sam hodao jednu svemirsku Plavu ružu

     

    Bela ružo poklanjam Tii se Plavom ružom

     

    Bela ružo Tii si vaša prelepa lica

     

     Bela ružo Tvojom čednošću sve iznova počinje

     

    Bela ružo ja sam Bela ruža

     

    Pupoljak Bele ruže


    POKLONJENJE NENASILJU — POKLONJENJE KROPOTKINU

    2054. dan
    16. avgust 2010.

    Ali kakvo sam ja imao pravo na ove najveće užitke, kada su svuda oko

    mene samo beda i borba za plesnjivo parče hleba; kad sve što potrošim

     da bih omogućio da živim u tom svetu viših emocija mora biti oduzeto

    od samih usta onih koji seju žito i nemaju dovoljno hleba za svoju decu.

     

    uvek sam osećao kako iz Tebe zrači dobrota Krop moj

     

    uzbudio me je naslov Tvoje knjige Osvajanje hleba

     

    volim ukus Tvog hleba Krop

     

    volim hranljivost tog hleba Krop

     

    i hleb je gladan Tvog hleba pravednosti Krop

     

    evo hleba

     

    Kropotkinovog hleba

     

    hleba saosećanja

     

    hleba izgladnelih

     

    hleba svetinje

     

    hleba nadnaravnog

     

    hleba svakodnevnog

     

    hleba od mrvica hleba

     

    hleba od jednog parčeta hleba

     

    hleba odvojenog od usta

     

    hleba zahvalnosti

     

    hleba nenasilja

     

    Kropovog mi hleba dajte

     

    verujem Tvom hlebu Krop

     

    verujem Tvom životu Krop

     

    zamišljam Te u sibirskim šumama kako

    meriš i premeravaš prostore geografijom sveduše

     

    zamišljam Te kako posmatraš prirodu i načine na koje u njoj žive zajedno sve vrste

     

    solidarno

     

    samodovoljno

     

    samoodrživo

     

    hlebanje hlebom Kropovim

     

    hlebom bezvlastnim

     

    tamo gde ima vlasti nema slobode

     

    gde nema slobode nema ni hleba

     

    slobode hleba — hleba slobode

     

    Krop ja sam Kropotkin

     

    Krop Pupoljak


    POKLONJENJE NENASILJU — POKLONJENJE RANJENOM KOLENU

    2055. dan
    17. avgust 2010.

    pre neki dan je iznenada počelo da me malo boli levo koleno

    posle i desno. zabrinuo sam se i setio sam se Ranjenog kolena

     

    setio sam se reči Crnog Losa

     

    Nisam tada znao koliko se toga završilo. Kada pogledam unazad

    sa ovog brda moje starosti, još uvek mogu da vidim iskasapljene žene

    i decu kako leže na gomili i razbacani duž vijugave jaruge, tako obični kao

    kada sam ih gledao mladih očiju. I mogu da vidim da je tu u krvavom blatu

    umrlo i sahranjeno u snežnoj oluji još nešto. Tamo je umro jedan ljudski

    san. Bio je to predivan san jednog naroda... Obruč nacije je slomljen

    i razbacan. Ne postoji više centar, sveto drvo je mrtvo.

     

    poklanjam se živom svetom drvetu

     

    poklanjam se žrtvama svih nasilja

     

    svi smo mi žrtve nasilja

    svi smo mi ranjeno koleno

     

    pogotovo smo žrtve mekih i neprimetnih nasilja

     

    priznatih i uvaženih nasilja

     

    svi smo mi žrtve sopstvenog nasilja nad samim sobom

     

    žrtve smo nasilja sopstvene lenjosti

     

    nasilja sopstvenog nesaosećanja

     

    nasilja sopstvenih predrasuda

     

    nasilja sopstvene sebičnosti

     

    nasilja sopstvenog mišljenja

     

    nasilja sopstvenih ambicija

     

    nasilja sopstvene sujete

               

    neprimećujući sopstvenu nasilnost ne primećujemo

     

    poubijane u logorima

     

    poubijane u gulazima

     

    poubijane u zatvorima

     

    poubijane u ludnicama

     

    poubijane u sportovima

     

    poubijane u ratovima

     

    poubijane u poslovima

     

    poubijane u pogromima

     

    poubijane kao iskupitelji

     

    poklanjam se svima koji su trpeli i trpe od mog nasilja

     

    milino u meni sve ih preporodi

     

    milino Svemira vaskrsni poubijane

     

    milino u mojim kolenima širi se u svim srcima

     

    kol moja milujte sva bića i među njima sve poubijane

     

    kol ja sam koleno

     

    Koleno Pupoljak


    POKLONJENJE NENASILJU — POKLONJENJE PETRI KELI

    2056. dan
    18. avgust 2010.

    dobro jutro Petra Keli

     

     

    poklanjam se Tvojoj energiji

     

    trepće kursor na ekranu a ja ne znam kako da nastavim mila moja Kel

     

    dvoje 

     

    Tii Kel — ja Kel

     

    bila si žrtva nasilja nasleđa

     

    nasilja tajne

     

    Tii oko — ja oko

     

    Tii nos — ja nos

     

    Tii uho — ja uho

     

    Tii koža — ja koža

     

    Tii jezik — ja jezik

     

    Tii zemlja — ja zemlja

     

    Tii voda — ja voda

     

    Tii vazduh — ja vazduh

     

    Tii svetlost — ja svetlost

     

    Tii ja — ja ja

     

    Kel alegorija

     

    Kel hiponoja

     

    načelo dobročinstva

     

    smisao govora i ponašanja drugih, čak i najnenormalnije

    ponašanje, od vas iziskuje da u njima dokučite veliki deo istine i pameti

     

    svidelo se to nama ili ne, ako želimo da razumemo

    druge, moramo smatrati da su u većini pitanja u pravu

     

    ako istinski želimo da razumemo nekog drugog

    moramo pretpostaviti da taj neko govori istinu

     

    Kel moja Kel

     

    lepo lice lepo misli 

     

    Kosmos je jedina samo-referentna stvarnost u pojavnom svetu. On je jedini

    tekst bez konteksta. Sve ostalo mora se posmatrati u kontekstu kosmosa.

     

    Značaj priče, a naročito kosmosa kao priče. Kosmička priča je

    kvintesencija stvarnosti. Mi spoznajemo priču. Mi je smeštamo u jezik, ptice

    ga smeštaju u svoj, a drveće u njihov. Možemo čitati kosmičku priču iz drveća. Sve

    priča kosmičku priču. Vetrovi pričaju priču, bukvalno, ne samo imaginarno. Priča svuda ostavlja

    svoje obeležje i zato je toliko važno znati tu priču. Ako ne poznaješ tu priču

    u izvesnom smilsu ne poznaješ samoga sebe; ne znaš ništa.

     

     

    Kel ne verujem u kritiku — verujem u lice

     

    Kel verujem u korak i u sledeći korak

     

    Kel radost

     

    Kel humor živog života

     

    Kel ja sam Keli

     

    Keli Pupoljak


     

    POKLONJENJE NENASILJU — POKLONJENJE SEREZU

    2057. dan
    19. avgust 2010.

    oda

     

    odanosti

     

    U biti postoji samo jedna filozofska vrlina: odanost.

    prepisao sam Tvoju rečenicu Ser 16. novembra 1992. u knjizi Ruža lutanja 2

     

    od tada sam odan i Tebi Ser i odanosti samoj

     

    odan sam Tvom licu Ser

     

    odan sam tome kako me gledaš Ser

     

    21. novembra 1992. sam sa prijateljima hodao 37 noćnih

    krugova a 22. novembra 1992. 37 dnevnih krugova na jednom trgu

    u Temišvaru sa Tvojom porukom Tražim ljubav za Zemlju Ser

     

    Zemlja ima prava kao i svako drugo biće

     

    verujem i znam da si se Tii Ser dobro i lepo borio za prava Zemlje

     

    verujem Tvojim mislima Ser

     

    verujem Tvojim postupcima Ser

     

    verujem Tvojoj ljubavi Ser

     

    slavim Tvoje odanosti Ser

     

    odan sam Tvom osmehu Ser

     

    u Tvojim plavim očima vidim nebo odanosti Ser

     

    u miru Tvojih šaka osetim kožu odanosti Ser

     

    u borama na Tvom čelu osetim slojeve svih vremena Ser

     

    Tii si glasnik odanosti Ser

     

    glas glasnika

     

    glas bezglasnih

     

    juče mi je zbog nesporazuma sa drugom osobom mnogo pomogla rečenica

    starca Pajsija koju sam pronašao na mojoj harmonikici po kojoj sam zapisao

    stotinak stvari da me čuvaju i vode u trenucima kad klonem ili sam izgubljen

     

    najsladonosniju duhovnu radost osetio sam u nepravdi

     

    radujem Tii se starče Pajsije

     

    radujem Tii se Ser

     

    jedan je glas Ser

     

    isti je glas Ser

     

    jedna je poruka Ser

     

    sve u svemu odano Ser

     

    šake na kolenima

     

    dremanje

     

    Ser odanost

     

    Ser ja sam Serez

     

    Serez Pupoljak


    POKLONJENJE NENASILJU — POKLONJENJE ANONIMNIMA

    2058. dan
    20. avgust 2010.

    iskrsni

     

    postani

     

    nebeskim ružama

     

    poklanjam vam se anonimni

     

    ljubim vas ano

     

    ano jer Tii želiš da si ano

     

    ano jer niko ne može da Te primeti ano

     

    jer su dobra dela najčešće ano

     

    jer se za vas često ne može saznati ano

     

    uživam u Vikipediji jer se na njoj skoro sve može saznati

     

    mogu otkriti sve te divne ljude i ideje kojima se poklanjam

     

    videti im lice

     

    osetiti ih u telu

     

    postati oni

     

    ali jedna šestina ljudi gladuje

    jedna trećina nema struju

    mnogi nemaju kompjuter

    najbogatiji pričaju o sebi

    postojeća vidljiva slika sveta je slika moćnih

     

    nevidljivi moji vidim vas

     

    osetim vaše molitve

     

    u lepoti sveta prepoznajem vaša dobra dela

     

    volim  Tvoje ime

     

    volim ime bezimenih

     

    Andrey

     

    Leif

     

    milujem Tvoje lice ano

     

    na putu smo ano

     

    oduvek ljubav za ano

     

    sada ljubav za ano

     

    zauvek ljubav za ano

     

    ruža smo ano

     

    u Tebi su sva bića ano

     

    u Tebi su sva imena

     

     

    a

    n

    a   n   o   n   a

    n

    a

     

     

    ano ja sam anonimni

     

    Anonimni Pupoljak


    POKLONJENJE NENASILJU — POKLONJENJE PREZRENIMA

    2059. dan
    21. avgust 2010.

    nos mi curi već treći dan a trebalo bi da se poklonim prezrenima

     

    gde sada još i to prez

     

    istanji se kanap i pokida se

     

    i ptica sleti na prekookeanski brod da se odmori

     

    i vetar stane

     

    i stranac ponekad mirno zaspi

     

    nevoljeni moji poklanjam vam se slikama mira

     

    ko misli prezren je prez

     

    ko je nezavistan prezren je prez

     

    ko je radostan prezren je prez

     

    ko voli Boga prezren je prez

     

    I kad mu se narugaše, svukoše sa njega ogrtač, i

    obukoše ga u haljine njegove, povedoše da ga razapnu.

    Matej 27, 31

     

    ko je drugačiji prezren je prez

     

    prezirući vas ljudi se prazne i izbacuju svoju nasilnu energiju

     

    bacajući kamenje na vas ljudi skrivaju svoje krivice

     

    ko vas voli sijaju mu oči jer gledaju Boga

     

    niz ovu ogradu putić vodi do hladovine pod starim drvetom

     

    jedna žena odlazi iz sela

     

    stari pas će na ovom mestu umreti

     

    ova stvar će ovde i istruliti

     

    uz ove merdevine se više ne može popeti

     

    ovo više nije kašika nego iskrivljena zarđalost

     

    slepa žena peva na trgu

     

    mir više nema vremena za nemir

     

    odroni hrle uvalama

     

     

    vrh

    ljubi

    dno

     

     

    dno

    grli

    vrh

     

     

    sada sam se setio Godarovog filma Prezir i neba u njemu

     

    kroz vas vijuga staza ljubavi prez

     

    vi štitite nezaštićene prez

     

    vi zakriljujute sva bića da ne budu prezrena

     

    prez ja sam prezreni

     

    Prezreni Pupoljak

     

    POKLONJENJE NENASILJU — POKLONJENJE ROZI PARKS

    2061. dan
    23. avgust 2010.

    poklanjam Tii se majko borbe za građanska prava

     

     

    lepa si krojačice

     

    krojačice jednog boljeg sveta za sve

     

    poklanjam Tii se majka svih bića 

     

    Tvojim grudima je nadojeno sve što postoji

     

    jednim mlekom postoji sve što postoji

     

    jebem Te ljubavi — Tii me jebeš životom

     

    poklanjam Tii se zlatousti 

     

    reči su lepe kao vazduh

     

    ljubim Te odano odanosti moja

    želeo sam da Tii pošaljem ovu poruku juče ali mi je kocka rekla da Tii je ne pošaljem

     

    hodam po žiciiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii

     

    ja sam pička za poletanje svim bićima

     

    ja sam isto u svakom

     

    ista svetlost u svim bićima

     

    isti dečak u svakoj devojčici

     

    ljubav je jedna — kaže oduvek

     

    ljubav je jedna — kaže sada

     

    ljubav je jedna — kaže zauvek

     

    prepoznaješ me u svakoj svojoj ćeliji

     

    nisam ništa drugo nego Tvoj stid ljubljena

     

    Tii si moj jezik u kome nema ženskog i muškog nego samo Tii Par

     

    žena

     

    muškarac

     

    žena čovek — muškarac čovek

     

    čovek

     

    biće

     

    ja

     

    Bog

     

    Par

     

    ako neko zna Tomislava Sedmaka psihijatra neka ga najtoplije pozdravi

     

    dobrota kupa predele Par

     

    Par ja sam Parks

     

    Parks Pupoljak


     

    POKLONJENJE NENASILJU — POKLONJENJE MARTINU LUTERU KINGU

    2062. dan
    24. avgust 2010.

    nekada život nije ništa drugo nego stid

     

    konj sam

     

    magarac sam

     

    ništa sam

     

    hvala Tii kobilo moja što si me postidela

     

    sanjam

     

    hodam — sanjam Tvoj san

     

    stvaram — sanjam Tvoj san

     

    pevam — sanjam Tvoj san

     

    lepotice

     

    neubijeni

     

    deca uleću u vodu — oslobođene kapljice vodene radosti lete vazduhom

     

    topao vetar mi ispunjava nozdrve mirisima čička i korova

     

    stopala mi žubore kroz žumu

     

    poklanjam se Tvojim odlučnim stopalima Kin

     

     poklanjam se bezimenim stopalima mira Kin

     

    poklanjam se svetinji bezimenih Kin

     

    bezimeni proslavljaju ime Kin

     

    ime daje život bezimenima Kin

     

    deca trče iz vode i bacaju se u zagrljaj toplog peska koji ih odano grli

     

    kiša meteora osvetljava nebo pred bezimenim očima budućeg imena

     

    stopala mi žubore Svemirom neprestano samoobnavljajuće dobrote

    posvećeno lepoj gospođi koja je prodavcu lubenica dala broj telefona i rekla mu posetite me sama sam

     

    reči su plesale po Tvojim usnama Kin

     

    pesma je otvarala Tvoje srce Kin

     

    stopala su oslobađala Tvoj um

     

    nezaustavljiva su stopala Kin

     

    nezaustavljivo je pevanje Kin

     

    nezaustavljivo je ponavljanje Kin

     

    sreća u očima svih bića

     

    Tii si u svakoj devojčici Kin

     

    Tii si u svakom dečaku Kin

     

    Kin ja sam King

     

    King Pupoljak


    Stranice