Bog Miroslav Mandić Bog

    Ti
    si

    406240

    pupoljak

    PREJAKO TE VOLIM

    2131. dan
    1. novembar 2010.

    oblizujem usne

     

    pupak sam Tvoje besmrtnosti

     

    ljubav iskupljuje smrt

     

    zvao me Marinko Sudac posle pet godina i jako me obradovao

     

    jedan cvet je vredniji od svih banaka sveta — rekao sam Marinku Sudcu

     

    subordinacija je najefektnija tehnika moći i uspeha

     

    za stvaranje i pevanje subordinacija je ništavilo

     

    samo pesnik stvara umetnika

     

    samo umetnik peva pesnika

     

    sva bića žive pesmom

     

    pesmu stvara umetnik a peva je pesnik

     

    delo peva pesnik a stvara ga umetnik

     

    Marinko — sve je tako drago

     

    Marinko — sve je tako blago

     

    Marinko — sve je tako milo

     

    svaki pokret tela se zove Rajka

     

    svaki osećaj se zove Dušica

     

    svaka misao se zove Milica

     

    svaki uzdah se zove Nada

     

    svaki izdah se zove Vera

     

    susret se zove Radojka

     

    poljubac Ljubinka

     

    osmeh je Ružica

     

    dar je Darinka

     

    jebanje Nevena

     

    hrabrost Slobodanka

     

    Marinko — najbolji su najgori jer prećutkuju zatvaraju i ubijaju najboljeg

     

    Marinko — uspeh je najveća prepreka stvaranju i pevanju

     

    ljubavi moja

     

    ja svemu i svakome neprestano govori ljubavi moja

     

    voleo bih da svima i svemu govorim ljubavi moja

     

    vazduh je tako blag

     

    ptice mu se prepuštaju raširenih krila


    SADA MU VERUJE I ŽIVI ZA NJEGA

    2132. dan
    2. novembar 2010.

    idi Tii. daj sprint — kaže devojka na biciklu mladiću ispred nje

     

    skinuo sam jaknu. skinuo sam košulju

     

    preko dvadeset stepeni je. kažu da će ova zima biti jako hladna

     

    ma beži bre. šta Tii je — uz osmeh kaže devojka mladiću

     

    trenutno najvažnija stvar u Svemiru su ovih devet reči

     

    ko mi veruje doživeće istinu i lepotu prethodnog blaženstva

     

    ko mi ne veruje popizdeće ili će pomisliti ovo je budala

     

    dok mislim o nivoima stvaranja primetim da

    preko majice blago dodirujem desnu bradavicu

     

    devojka je sela na šljunkovitu obalu. izula je levu patiku i

    skinula čarapu sa leve noge. sada odvezuje pertle na desnoj patiki

     

    ko je osetio važnost devet svemirskih reči isto će to osetiti i sa pertlama devojke

     

    pertle. bretele. kaiševi. narukvice. repovi. krila

     

    baš zato što najdublje saosećam sa poubijanima ranjenima porobljenima

    i proteranima u svim ratovima sveta treba da kažem i da je rat osim

    neopisivog zločina i pljačke po svojoj suštini najveća banalnost trivijalnost i kič

     

    jako uživam u ovoj ženi i muškarcu koji su

    najskladniji par koji sam video poslednjih godina

     

    hteo sam da napravim još koju fotografiju ovog psa ali se on uplašio i pobegao

     

    i danas lete bubamare

     

    juče sam odlučio da u utorak 9. novembra 2010...

     

    jako me raduje to što sam odlučio

     

    želeo bih da to proslavim sa nekim ali nema nikoga

     

    mladić i devojka na obali jezera puštaju zmajeve

     

    najskaldniji par je seo na drvenu ogradu i sunča se

     

    crna mlada mačka mi se češe o noge dok je fotografišem

     

    a tek kad pomenem Boga popizde

     

    mislim govorim i činim ono što verujem

     

    pružim korak — plesanje

     

    pružim korak — pevanje

     

    pružim korak — ljubljenje

     

    pružim korak — jebanje

     

    sunčeva svetlost se na vodoskoku preliva u duginim bojama

     

    juče mi je mnogo pomogla mlada karmelićanka koja se zamonašila

     

    dobrota jednog jedinog bića nadmašuje sve što nije dobro kod svih ostalih bića

     

    to je lepota jednog jedinog bića

     

    mislim o bićima koja u najvećim brzinama izgore

    u svemirskom prostoru da ne bi povredila druga bića

     

    ljubavi moja bilo je to ovako. jedna žena i muškarac su živeli

    zajedno ali se nisu dovoljno voleli jer je teško voleti se i zajedno živeti

    jednog dana muškarac je rekao ženi da je on toliko voli da bi umro

    za nju. ona mu nije poverovala i on je stvarno umro za nju

     

    LJUBAVI MOJA ŠIRI SE

    2133. dan
    3. novembar 2010.

    još šest dana do 9. novembra 2010. godine

     

    uvek do kraja

     

    kraj je sada

     

    sada je večnost

     

    u smirenom hodanju sa velikim uzbuđenjem razmišljam o 9. novembru 2010.

     

    hodao sam pola kruga oko jezera sa Jelenom. na kraju sam joj rekao

    da 9. novembra sama ili sa nekim na svečanom ručku slavi sa mnom

     

    juče me je zvao Marinko Sudac i rekao

    Miroslave od danas ću te zvati svaki dan

     

    malopre me je zvao Marinko i rekao

    pesmom od ponedeljka si mi ušao pod kožu i u srce

     

    zamolio sam Marinka da umesto mene svakog

    dana nazove nekog drugog da bi se ljubav širila

     

    i Marinka sam zamolio da 9. novembra sam ili sa nekim slavi sa mnom

     

    ljubim tvoje misli. tvoja Milica

    poslala mi je sms Milica

     

    divno ljubiš misli ljubavi moja

    odgovorio sam Milici

     

    sve što jeste je ljubav moja

     

    danas ću kupiti grožđe

     

    ove godine sam malo jeo grožđa

     

    obožavam grožđe

     

    stari gospodin je izuo čarape i sa olovkom u ustima seo na gornji deo klupe

     

    fotografišem jesenji ruj

     

     grožđe besmrtnosti sa besmrtnošću grožđa

    poslao sam sms Želimiru Žilniku

     

     na Zelenom vencu u subotu u pola četiri Želimir i ja ćemo ručati hleb i grožđe

     

    već nekoliko godina Želimir i ja ručamo hleb i grožđe

     

    dođi na hleb i grožđe

     

    ili krompir čorbu kad prođe grožđe i bude zima

     

    dođi bilo kad

     

    dođi bilo kome

     

    dođi drveću

     

    Bog je ljubav

     

    Tii si ljubav

     

    pesma je ljubav

     

    umetnost je ljubav

     

    hodanje je ljubav

     

    odoh

     

    grožđu ljubavi mojoj

    ISTOMIŠLJENIŠTVO

    2134. dan
    4. novembar 2010.

    još pet dana do 9. novembra 2010. godine

     

    Bog je sebi stvorio Boga

     

    dok sam prao terasu bio sam Bog

     

    jedan je Bog

     

    dok sam crtao Plavu ružu mislio sam na Vesnine reči koje bih voleo da mi kaže

     

    dok sam crtao 64 Pupoljka mislio sam na

    Violetine reči koje bih voleo da mi kaže

     

    dok sam se istezao mislio sam na Srđanove reči koje bih voleo da mi kaže

     

    dok sam se spremao na hodanje mislio sam

    na Sunove reči koje bih voleo da mi kaže

     

    osećao sam spokoj posle tih reči

     

    kad mislim ono što želim da čujem od

    Tebe uživam i čudim se kako isto mislimo

     

    ne deri se — dere sa majka na malog sina

     

    gledam kako na toplom sunčanom danu opada žuto lišće

     

    jesen je. dolazi zima. za zimom će proleće. pa leto. jesen je

     

    uvek je jesen

     

    uvek je zima

     

    uvek je proleće

     

    uvek je leto

     

    onda sam pokušala od osam kilograma jer mnogo su mu široke

    one rupe ali se samo čulo ono blak — govori devojka starijoj ženi

     

    vidi vidi ovo je kao konfete

    kaže jedna žena drugoj pokazujući joj lišće koje pada

     

    vidi me vidi kako Te ljubim svih ovih godina

     

    vežbam da neprimetno fotografišem prolaznike

     

    svaki prolaznik je glavni junak mog pogleda

     

    uvek se obradujem kada pored mene prođe ova mala i živahna

    šestogodišnjakinja. nadam se da ću je jednog dana fotografisati

     

    živeći sebe živim za sve

     

    živeći mene živiš za sebe

     

    ako osetiš ovo što sada osećam doživećeš ono što želiš da osetiš

     

    ako me vidiš vidićeš svoje lice

     

    malo zakočiš pa pustiš. noge na pedale i gledaj pravo

    govori otac sa bicikla malom sinu koji uči da vozi bicikl

     

    kako su samo dugačke i tanke grane tužne vrbe

     

    važno je i spasonosno voleti drveće

     

    vraćam se sa jezera i setim se predivnog stanja u kome sam bio dok sam prao terasu

     

    divno je kada se ništa ne događa jer onda sve samo jeste

     

    pas gleda šta nosim u najlon kesi


    AKO TII TREBA ZIDNI SAT

    2135. dan
    5. novembar 2010.

    još četiri dana do 9. novembra 2010. godine

     

    nadam se da će 9. novembar biti najvažniji dan u mom životu do sada

     

    da bi 9. novembar bio najvažniji dan u mom životu do sada

    potrebno je da svaki trenutak bude najvažniji u mom životu

     

    da bi svaki trenutak bio najvažniji u mom

    životu važno je da to bude i trenutak mog umiranja

     

    da bi se u trenutku mog umiranja radovala

    sva bića potrebno je da se i ja radujem umiranju

     

    da bih se radovao umiranju u trenutku umiranja treba da umirem svakog dana

     

    svakog trenutka i umirem i svakog trenutka vaskrsavam ali sam toga retko kada svestan

     

    Miroslav Mandić na početku blaženstva na kraju nije isti Miroslav Mandić

     

    da bih bio istovetan sa sobom potrebno je da se neprestano menjam

     

    da bih bio nepromenljiv potrebno je da se neprestano preobražavam

     

    duhovno i stvaralački

    jedan posto jedan posto

    deset posto sto posto

    dvadest posto sto posto

    trideset posto sto posto

    četrdeset posto sto posto

    pedeset posto sto posto

    šezdeset posto sto posto

    sedamdeset posto sto posto

    osamdeset posto sto posto

    devedeset posto sto posto

    devedeset devet posto sto posto

    sto posto sto jedan posto

     

    životno i realno

    jedan posto jedan posto

    deset posto deset posto

    dvadeset posto dvadeset posto

    trideset posto trideset posto

    četrdeset posto četrdeset posto

    pedeset posto pedeset posto

    šezdeset posto šezdeset posto

    sedamdeset posto sedamdeset posto

    osamdeset posto osamdeset posto

    devedeset posto devedeset posto

    devedeset devet posto devedeset devet posto

     

    idem do Suna ali ću usput kupiti zidni sat jer mi se onaj ipak pokvario

     

    saznaćeš ko si ako vodu nosiš

    grafit na jednoj ogradi

     

    osetio sam da znaš da Te volim

     

    svaka moja reč Te ljubi

     

    kad čitam Miroslava Mandića osetim da me ljubi

     

    nisam još pronašao sat ali sam lepo pričao sa

    prodavcem kod koga sam prošli put kupio sat

     

    i u ovoj prodavnici je prodavac bio veseo i ljubazan

    odmah me je pitao da li želim ispravan ili pokvaren sat

     

    kupio sam isti kao onaj koji imam u dnevnoj sobi. koštao

    je samo 190 dinara. kazaljke se čuju. onih bešumnih nema

     

    spavam plitko i volim da noću pogledam kroz sobu i vidim koliko je sati na velikom satu

     

    dok se spuštam ulicom Maksima Gorkog prožima me predivna skromnost

     

    Bogu ne treba govoriti ko je Bog — gledaj Ga grli Ga ljubi Ga živi Ga

     

    dok se penjem ulicom Maksima Gorkog smešim se bezrazložno

     

    golub leti ispred autobusa

     

    hodam jako polako Požeškom ulicom i uživam

     

    kao neko sam

     

    kao bilo ko sam

     

    zaboli me kada neko ružno govori o meni

     

    sve brže posle tog bola osetim prijatnost

     

    i oni koji govore ružno o meni su ljubav moja

     

    smiren sporim hodanjem ugledah i kupih u kineskoj

    prodavnici predivan bešuman sat za petsto dinara

     

    ko ljubi sve može i sve hoće

     

     

    LJUBIM SLAVLJE LJUBIM

    2136. dan
    6. novembar 2010.

    još tri dana do 9. novembra 2010. godine

     

    jutros se Verter ubio

     

    Puni su — izbija dvanaesti! Elem, nek'

    bude tako. Lota! — Lota, zbogom, zbogom!

    poslednje Verterove reči koje sam jutros pročitao

     

    slaviti ljubav slaviti

     

    moja slavlja u toku godine

     

    1. januar

    početak godine. a od 2006. godine i početak knjige Miroslav Mandić i treće

    desetogodišnje slike Plave ruže i prvog desetogodišnjeg filma Plavi film

     

    7. januar

    rođenje Bogića

     

    2. februar

    33. dan u godini

     

    8. mart

    odluka da hodam koju sam doneo 1983.

     

    26. mart

    Kajin odlazak

     

     24. maj — 4. jun

    dvanaest dana pisanja 144 definicija umetnosti

     

    1. jun

    opet prvi jun

     

    4. jun

    Kajino rođenje

     

    6. jun

    Milomirovo rođenje

     

    14. jul

    početak rada Jednog čoveka 1971.

     

    9. avgust

    odluka da krenem put neba 1973.

     

     9. avgust — 15. septembar

    33 poklonjenja 

     

    15. avgust

    Milomirov odlazak

     

    15. oktobar

    odluka da se ponovo bavim umetnošću 1980.

     

    9. novembar

    odlazak u zatvor 1972.

    polazak na Ružu lutanja 1991.

    9. novembar 2010...

     

    21. novembar

     Aranđelovdan

     

     4. decembar

    rođendan

     

    25. decembar

    rođenje Bogića

     

    slavim

    Uskrs

    četiri godišnja doba

    trenutak kad ugledam prve visibabe

    trenutak kad ugledam prve laste

    trenutak kad ugledam prve bulke

    prve krompiriće

    prvu zelenu salatu

    prvo kupanje

    prvo grožđe

    preplivavanje Dunava

     

    slavim skromno sa radošću u srcu

     

    slavio sam sa bližnjima i slavio sam sam

     

    slavljenje ushićuje

     

    voleo bih da sa mnom proslaviš 9. novembar 2010. gde god da si i ko god da si

     

    da osetiš spokoj u radosnoj duši i zanos u smirenom umu 

     

    da Tii telo miriše zdravljem i lakoćom

     

    da osetiš milinu prema svim bićima i milinu svih bića prema Tebi

     

    svaka reč je slava samoj sebi i slava sledećoj

     

    odoh na hleb i grožđe sa Želimirom Žilnikom


     

    OPASNOST ŽIVLJENJA

    2138. dan
    8. novembar 2010.

    još jedan dan do 9. novembra 2010.

     

    pozivam Te da slaviš sa mnom i proslaviš 9. novembar 2010.

     

    proslavi ga u belom

     

    proslavi ga lepša nego ikad

     

    proslavi ga hrabriji nego ikad

     

    proslavi ga sa onima koje voliš

     

    proslavi ga petosatnim jebanjem

     

    unutrašnjim pogledom po predelima svoje duše

     

    nežno misleći na žuđeno

     

    sa rečima koje ne smeš a želiš da izgovoriš

     

    slavljeničkim pićem prihvati odbačene

     

    slavljeničkim zalogajem nahrani izgladnele

     

    slavljeničkom nadom ispuni obeznađene

     

    slavljeničkim pravom oduži se obespravljenima

     

    nepoznata obožavam Te

     

    nepoznati divim Tii se

     

    nepoznato verujem Tii

     

    pada kišica. hodam polako. nije hladno. pomalo dremam

     

    biti dostojan davanja

     

    radujem se sutrašnjem danu ali sam i malo

    tužan jer sam skoro uvek sam kad nešto počinje

     

    da sebe poznaješ nikada mi se ne bi tako javila

     

    da me poznaješ nikada mi to ne bi poslala

     

    da sebe poštuješ izvinila bi mi se

     

    da sebe voliš nežno bi mi se obratila

     

    ljubim ljubim ljubim Te — nekada najbliža — sada tako nepoznata

     

    svaku fotografiju Tvoje pičke bi prodali

    za 144 evra i živeli bi večno i milionerski

     

    mlad svih bića živi u meni i čini me dostojnim detinjstva

     

    poklanjam se opasnostima odrastanja

     

    jebem se sa opasnostima življenja

     

    polako pada sumrak

     

    odlazim

     

     

    još

    po

    koja

    reč

     

     

    pogled blag

     

    DAN SVIH BIĆA — MIROSLAV MANDIĆ DAN

    2139. dan
    9. novembar 2010.

     

    ovom

     pesmom

    proglašavam

    deveti

    novembar

    danom

    svih

    bića

     

     

    313. dan u godini

     

    2139. dan knjige Miroslav Mandić

     

    to sam čekao ovih dana

     

    to sam živeo svih ovih godina

     

    9. novembra 1972. otišao sam u zatvor. bilo mi je dvadeset tri godine

    čekale su me krize na smrt. nisam ni znao da će to biti moje drugo rođenje

     

    i posle devetnaest godina

     

    9. novembra 1991. sam krenuo na Ružu lutanja

    desetogodišnje hodanje. desetogodišnje pisanje. desetogodišnje crtanje

               

    a posle devetnaest godina

     

    9. novembar 2010. postao je dan rođenja svih bića

     

    sva bića su dobila svoj dan

     

    sva bića su dobila svoj dom

    dosta sa hegemonijom

     

    posle trideset osam godina nema potrebe da činim bilo šta – samo da proglasim

     

    mir mir

     

    ljubav ljubav

     

    besmrtnost besmrtnost

     

    sve mi je žena

     

    svemu sam muž

     

    sva bića su mi deca

     

    napolju sam. oblačno je i toplo. hodaću malo. u Gnezdu sam

    ostavio sto prekriven belim čaršavom na kome su dve čaše dva

    tanjira i sveća. ide mi se nazad. da nazdravim rođendanu svih bića

    ispravio sam se i osetio pevanje tetovirane pesme na mojim leđima

    ovo

    je

    tetovirana

    pesma

    Bogu

    kojom

    peva

    Bog

     

    hodam pored jezera. mislim na 9. novembar 1972. u kome sam krenuo

    na robiju. bio sam mlada ranjena zver. proglašena krivim i osuđena na odstrel

     

    tog dana sam se probudio kao slobodan čovek u malom stanu

    Kaje Mandić u Patrijarha Čarnojevića 19 u Novom Sadu a završio sam

    obespravljen na gornjem krevetu karantinske ćelije zatvora u Sremskoj Mitrovici

     

    gledam u vodu jezera i mislim na 9. novembar 1991. u kome sam iz Londona

    krenuo na Ružu Lutanja. sve što je postojalo zavisilo je samo od mene i jedna

    Plava ruža je čekala da je stvorim a ja sam bio najnemoćnije stvorenje na svetu

     

    krenuo sam u podne prvim korakom sa Zemlje i posle deset

    godina hodanja sam uspeo da napravim poslednji korak u Svemiru

     

    danas 9. novembra 2010. sam radostan jer sam na jezeru video

    Malu Živahnu Šestogodišnjakinju i jer sam upravo kupio tri jesenje

    ruže. mirišu mi na detinjstvo i slavlja koja su nas čuvala od bede života

    bilo je to slavljenje rajskog života pre nego što je došla smrt

     

    sedim za stolom i slavim — obnavljam raj u svim bićima

     

    svečanost je rajsko stanje u kojem ne postoji smrt

    Tebi

     

    besmrtnost jebanja potvrđuje jebežljivost besmrtnosti

    meni

     

    9. novembar 2010. me je otvorio za sve dane u godini. to pevanje je preda

    mnom. pevaću ga od proleća sledeće godine u četvrtoj knjizi Ja sam ti je on...

    Bogu

     

    1. januar — dan Pupoljka svih bića

    8. mart — dan hodanja

    4. decembar dan mog rođenja — dan plesanja

     

    ? dan moje smrti — dan pevanja

    ...

     

     

    svi

    koji

    su

    danas

    slavili

    sa

    mnom

    su

    moje

    telo

    duša

    i

    duh

    božiji

     

     

    moja

    večna

    pesma

    kojom

    te

    svim

    bićima

    ljubim


    DAN POSLE POROĐAJA DANA SVIH BIĆA

    2140. dan
    10. novembar 2010.

    prvi dan posle 9. novembra 2010. još više

    volim Žan-Žak Rusoa i sve koje sam voleo

     

    krhkoliko

     

    slobodnoliko

     

    bogoliko

     

    iscrpeo me je višegodišnji — jučerašnji — porođaj svih bića

     

    prazan sam. hodam kao list na vetru

     

    mojoj duši se pridružuje jedno odbeglo dete

     

    fotografišem zelenu maramu koju nosi vetar

     

    svekoliko

     

    svetloliko

     

    jebežljivoliko

     

    vetar se baš raspevao

     

    Tii i ja se volimo jer volimo vrapce

     

    trske na vetru

     

    da ništa ne radimo nego da samo ljubimo

     

    orgazmoliko

     

    odanoliko

     

    besmrtnoliko

     

    pre neki dan sam počeo da čitam knjigu Rebeke Solnit Lutalaštvo — istorija hodanja

     

    zovem se Voleo Bih Da Sam Ti

     

    vatra sam i nikada se ne igram vatrom

     

    zovem se Volela Bih Da Me Jebeš

     

    Svemir sam i neprestano sam u Svemiru

     

    zovem se Volela Bih Da Ti Se Posvetim

     

    put sam i uvek putujem sa jednom ružom

     

    uživam u onima koji se predaju drugima

     

    obožavam one koji se preobraze u drugog

     

    ja sam preobražaj

     

    rosoliko

     

    istoliko

     

    trenutnoliko

     

    zovem se Tvojim Rečima Ljubiš Me

     

    pupoljkoliko

    VINJETE

    2141. dan
    11. novembar 2010.

    gledam svraku dok leti preko neba

     

    dva vrapčića se jure od drveta do drveta

     

    ipak ću zakopčati gornje dugme na košulji

     

    preći ću na drugu stranu ulice zbog promene

     

    bezrazložno sam poskočio na trotoar

     

    kao i ova dva dečaka i ja hodam po uzanom ivičnjaku

     

    vežbanje ravnoteže je dobra stvar

     

    mozak voli da se masira

     

    um

    umme

    ummetnost

     

    pacov je utrčao u ovu rupu

     

    prvo sam osetio nekoliko kapi kišice na licu a onda sam je ugledao na vodi

     

    evo kišice i na asfaltu

     

    voli kiša da je volim

     

    i ja volim da volim kišu

     

    mnogo godina sam hodao pored Dunava — vode koja teče

     

    sada hodam oko jezera — vode koja stoji

     

    gnjurac je izronio sa ribicom u kljunu

     

    uvek sam o jezeru mislio kao o oku

     

    vrana je zavukla kljun u kesicu od kikirikija

     

    pčela je sletela na maslačak

     

    i na drugom maslačku je pčela

     

    dolaze mi u susret ljudi ometeni u razvoju koji dirljivo drže za ruke jedni druge

     

    deset vrana se šeta oko žene koja sedi na obali. očekuju još hrane od nje

     

    ovo je muzika oblutaka po kojima hodam

     

    plavim oblucima sam ispisao reč oblutak i fotografisao je

     

    drveće je ogolelo. mirno je. odlazi u san

     

    dva gnjurca se tuku oko ribe

     

    dvoje ljudi se ljubi na stazi

     

    čovek je prišao čoveku koji guli farbu sa vrata i rekao mu srećan rad

     

    i šta su radili na kraju — pita mlađa žena stariju

     

    ispratio sam Ivanu čamcem preko Save. otišla je sa prijateljima na Adu Međicu

     

    vraćam se čamcem. gledam vodu

     

    uzbudljivo je prelaziti reku


    CRVENI ULIČNI POKLOPAC

    2142. dan
    12. novembar 2010.

    tek sada kada sam fotografisao ovaj ulični

    poklopac mogu da pišem o onome od čega mi je muka

     

    sinoć me je nazvao prijatelj i preneo mi želju urednika jednih

    novina da im dam intervju o suđenju i mom odlasku u zatvor 1972.

     

    radujem se kad me se neko seti ali sam odmah odbio kao i sve druge stvari koje odbijam

     

    uvek me to tišti jer odbijanjem možda nekog povređujem a želeo bih da

    odbijanjem dam mnogo više. sve ono drugo u koga verujem i ko i sam jesam

     

    tišti me i jer osećam izolaciju i osuđivanje od ljudi — opasnost u kojoj sam

     

    rekao sam prijatelju da je za mene odlazak u zatvor jako

    važan jer sam devetnaest godina nakon toga otišao na Ružu lutanja

     a devetnaest godina posle Ruže lutanja proglasio sam Dan svih bića

     

    ali kao što onda ljudi nisu želeli da čuju ono što sam tada pisao i stvarao

    već to žele sada — ni sada ne žele da čuju ono što sada pišem i stvaram

     

    prestao sam da dajem intervjue i da se pojavljujem u

    ljudskoj javnosti kada sam 1998. obišao planetu Zemlju

     

    od onda sam u Svemiru a to niko ne vidi

     

    sve što bih želeo da kažem u nekom intervjuu nalazi se u mojim knjigama

     

    moje knjige su moji intervjui

     

    ono što me je nadahnjivalo u mladosti još me više nadahnjuje danas

     

     onima kojima sam se divio u mladosti danas se divim još više

     

    loše stvari koje sam doživeo u društvu u mladosti sada su još gore

     

    da sam danas dvadesetogodišnjak i danas bi me zatvorili

     

    zatvor je često jedino mesto koje nas čuva od laži i licemerja ljudskog društva

     

    jedna od osoba koja je doprinela da odem u

    zatvor je otac jedne od meni najbližih osoba danas

     

    rodila se kada sam imao dvadeset dve. one godine kada

    sam pisao i stvarao stvari zbog kojih sam otišao u zatvor. upoznao

    sam je trideset godina kasnije. i ona i taj susret iskupljuju njenog oca

     

    jedna druga osoba koja je doprinela da odem u zatvor je danas ugledni

    i nagrađivani književnik civilnog društva. on od civilnog društva čini društvo hipokrizije

    i paravan za lošu savest svih onih koji su to društvo napadali kada se ono stvaralo

     

    u tom intervjuu trebalo bi da govorim i o njima dvojici

     

    ali u zatvoru sam bio da bih naučio da se borim sam sa sobom i da mojim

    primerom pokažem da svako treba da se bori sa svojom krivicom i savešću

     

    umesto imena prve osobe reći ću ime Miroslav Mandić

    umesto druge osobe reći ću takođe ime Miroslav Mandić

     

    nisam želeo da o svemu ovome pišem ali me je

    ulični crveni poklopac lepotom i svojom ulogom otvorio

     

    voleo bih da živim u društvu u kome bi svetska vest bila

    konačno otkrivena lepota i uloga uličnog poklopca

     

    uz najdublje saosećanje sa izginulim ljudima i katastrofama voleo bih da se

    u vestima govori i o svim drugim bićima koja su poginula u tim katastrofama

     

    kada bih bio sudija osudio bih sve sudije koje su sudile po nalogu moćnika i ideologa osudio

    bih sve učitelje profesore cinkaroše korumpirane uglednike koji su živeli od laži

     

    Bogu hvala što nisam sudija. i hvala petnaestogodišnjem mladiću koji se

    zgadio nad vojskom i vlašću inače bih i sam u ime pravednosti postao veliki zločinac

     

    pesnik sam i pevam sva bića. sva bića su i svi ljudi. pa

    i otac bliske mi osobe i ugledni književnik civilnog društva

     

    umetnik sam i stvaram vaskrsenje kojim će vaskrsnuti svi

     

    svi poubijani svi zlostavljani svi proterani i sve ubice i svi zlostavljači i svi proterivači

     

    dok čovečanstvo mnogo više pamti Aleksandra Makedonskog

    nego Diogena. Hitlera nego Sofiju Šol i Belu ružu čovečanstvo će

    biti zlostavljano od Aleksandra Hitlera Staljina Čerčila Trumana...

     

    nekada sam jako voleo da čitam intervjue. kasnije da ih

    i sam dajem. i sada bih voleo da dam jedan veliki intervju nekome

    ko dobro poznaje moj život i moje delo ali takve osobe još nema

     

    sva današnja blaženstva su o uličnom poklopcu i ni o čemu drugom


    HODOČASNICA

    2143. dan
    13. novembar 2010.

    čitajući knjigu o istoriji hodanja setio sam se moje voljene

     

    pre Ruže lutanja mnogo mi je pomogla njena knjiga. pogotovo što se kad god joj

    je bilo teško zahvaljivala Bogu na toj teškoći. i gle čuda teškoća je tada nestajala

     

    to zahvaljivanje je i meni mnogo puta pomoglo na Ruži lutanja

     

    od danas ću je čitati svakoga dana na njenom sajtu

     

    njen život je veličanstven. ona je jedno od najlepših bića koje postoji

     

    njeno delo je tako veliko i lepo da je ona

     vrhunska pesnikinja i vrhunska umetnica

     

    sve si življa ženo moja

     

    sve si lepša Boginjo moja

     

    Tii i dalje hodaš

     

    radujem se što sve više osećam da i dalje žive oni koji su umrli

               

    divim se svim hodačima i hodočasnicima koji su se iscrpljivali do iznemoglosti

     

    ali za mene je hodanje uvek bilo umetnost jednog jedinog

    umetnika koji je za jednog umetnika više od svih umetnika zajedno

     

    medij sveukupnog umetničkog dela

     

    stvaranje oblika hodanjem

     

    plesanje i pevanje

     

    danas, kada se navršava četrdeset dana od

     smrti moga muža Alija Saundersona, želela bih da u

    Miroslava Mandića uđe i informacija o našoj godišnjici braka koju

    sam sa našim zajedničkim prijateljima provela na Adi Međici, gde

    i odakle smo rasuli deo njegovog pepela i time ispunili jednu od njegovih

    želja, koju mi je rekao pre nego što je otišao. iako žudnja za tvojim telom i glasom

    ne jenjava, volim sve više tvoju nežnu dušu i predobro srce, moj najdraži Ali. nadam

    se da će nam se putevi ukrstiti makar još jednom i da ćemo opet doživeti onu dugu

    razmenu pogleda u kom ćemo se prepoznati i da ćeš opet zapisati u svoj dnevnik

    moj bože, ovu ženu oduvek gledam. gledaj me i dalje moja ljubavi

    poslala mi je sms Ivana Đokić-Saunderson

     

    život žudi da živi za ljubav

     

    telo umire da bi zauvek ljubilo i bilo ljubljeno

     

    ljubim Te ljubim moja ljubavi

     

    jedna je ljubav

     

     

    svi

    smo

    jedno

    u

    ljubavi

     

     

    ljubav u neprestanoj ljubavi

    ljubav za Lazara Sojanovića koga sam danas ugledao na ulici sa naočarima na kojima je jedno

    staklo bilo zatamljeno. ako neko vidi Lazara neka mu prenese moju ljubav za njegov život i delo

     

    predveče je — zahladilo je

     

    pala je noć — otoplilo je i podsetilo me na to da

    sam tri godine odlazio na most u predvečerje i svakoga dana

    doživljavao pad temperature pre padanja noći i otopljavanje kad padne noć

               

    noć je. dolazi zima. sivila. magle. hladnoće. beline i zimske radosti

     

    ko god je negde ljubim ga

     

    znam da ga i Tii ljubiš

     

     

    neko

    negde

    je

    svetinja

     

     

    ko god je sam glava mu je na mom ramenu

     

    ko god je sam grudi su mu na Tvojim grudima

     

     

    neko

    negde

    zajedno

    smo

     

     

    hodanje

    je

    pevanje

     

     

    pevanje

    je

    ljubljenje

     

    65. PUT PO 33 DANA

    2145. dan
    15. novembar 2010.

    perverzni su normalniji od normalnih jer normalni prikrivaju svoje perverzije

     

    nema nikakvih razloga da ne budem jedan jedini razlog ljubavi

     

    ljubav sama

     

    ljubav u pevanju

     

    pevaj me ljubavi

     

    ljubim Te besmrtnosti

     

    svako biće radošću umire za besmrtnost svih bića

     

    besmrtnost je čedna jebačina

     

    opšta jebačina reči

     

    opšta jebačina bola

     

    opšta jebačina dobrote

     

    osmeh u srcu svakog bića

     

    život za drugog

     

    smrt zakonu

    zakoni ubijaju besmrtnost

     

    samo je velika ljubav ljubav

     

     

    samo

    je

    velika

    pesma

    pesma

     

     

    daj Bože da se nikada ne kurčim i da nikada ne budem pizda

     

    kada sam juče ugledao ptičice na granama osetio

    sam veliku nežnost i pomislio voleo bih da jebem ptice

     

    jebem — predajem sebe

     

    leteo bih i bio bih mali

     

    najveća ljubav živi u najmanjem

     

     

    najveća

    pesma

    peva

    najmanjim

     

     

    ništa nije seksualnije od predavanja

     

    seksualnije od predavanja je prihvatanje

     

    seksualnije od prihvatanja je poslušanje

     

    seksualnije od poslušanja je ljubljenje

     

    seksualnije od ljubljenja su ovih deset ptičica predavanja i prihvatanja

     

    opšta jebačina svih Svemira u jednom jedinom Svemiru

     

    opšta jebačina laži i istine u istinskom orgazmu

     

    opšta jebačina protivrečja svih želja u nevinosti svake želje

     

    kada se kaže opšta jebačina misli se na nešto loše

     

    za mene je opšta jebačina nešto najnežnije

     

    venčanje predavanja i prihvatanja


    IDEM

    2146. dan
    16. novembar 2010.

    deset organizovanih ljudi jači su od hiljadu neorganizovanih

     

    hiljadu organizovanih ljudi jači su od sto hiljada neorganizovanih

     

    sto hiljada organizovanih jači su od deset miliona neorganizovanih

     

    deset miliona organizovanih jači su od jedne milijarde neorganizovanih

     

    šezdeset miliona organizovanih jači su od šest milijardi neorganizovanih

     

    tako se vlada svetom

     

    jedna mala država može da ostvari dominaciju nad svim ljudima

     

    ali obično vladaju dve države koje su u sukobu

     

    pre nego što dođe do sukoba dve države se bore da

    svi ostali budu na njihovoj strani u borbi protiv suparnika

     

    vlada se crkvom oružjem zakonom školom novcem propagandom i zabavama

     

    vlada se preko raznih organizovanih javnih tajnih i kriminalnih društava

     

    od pionirskih i sportskih organizacija preko uličnih bandi i

    svih vrsta masonerijskih društava do penzionerskih organizacija

     

    ono što me odbija od bilo koje organizacije

    je odsustvo savesti kreativnosti i pevanja

     

    neukus moći i bogatstva

     

    zaglupljenost obrazovanošću

     

     zavisnost od zakona

     

    dosađivanje zabavama

     

    sva važnost i ozbiljnost organizovanih ne može

    se meriti sa jednim korakom slobodnog čoveka

     

    sva silina vladanja organizovanih ne doseže ni

    do kolena jednom umetniku i njegovom ukusu

     

    sva moć organizovanja nije ni do gležnjeva

    jednom jedinom pesniku i njegovom pevanju

     

    pesnik peva sva bića

     

    sva bića su ljubav a ne organizacija

     

    mir

     

    radost

     

    humor

     

    nenasilje

     

    dete

     

    mlad

     

    pupoljci

     

    obluci

     

    molitva dodirom

     

    ukorak

     

    izvoli me


    STVARAM USNAMA

    2147. dan
    17. novembar 2010.

    Violeta je pronašla grešku u brojevima blaženstava koju sam napravio u 295. nedelji

     

    ta greška se provlači sve do sada jer sam kasnije brojeve nanizao na tu grešku

     

    ispravljanje greške je jedna od najmučnijih stvari a i oduzima mnogo vremena

     

    rastužio sam se

     

    pomutilo mi se u glavi

     

    ljudske greške vrlo lako mogu da dovedu do atomskog rata

     

    trudim se da ne pravim greške ali ih sigurno ima u Miroslavu Mandiću

     

    hoću da uradim jedno a uradim drugo

     

    dobro je makar da sam uvideo kako sam napravio grešku

     

    prvi i poslednji broj blaženstva dana su jedno pored drugog i umesto da se

    nadovežem na poslednji broj nadovezao sam se na prvi i greška je potekla

     

    malopre je nestala struja. priključili su grejanje i u drugoj sobi Gnezda

     

    ipak nisam ni za šta

     

    ni Vikipedija se ne otvara

     

    redigujući 297. nedelju naišao sam na lepotu broja dvadeset sedam

     

                            Valzeru u Satijevu sobu niko nije ušao 27 godina

    1898-1925

    Valzeru Tii si proveo u sanatorijumu 27 sedam godina

    1929-1956

    Valzeru Mendela je proveo 27 godina u zatvoru

    1962-1989

    Valzeru pre 27 godina sam se odlučio za umetnost hodanja

    1983-2010

    Valzeru 27 godina su 36 rađanja

    36 puta po 9 meseci

     

    to me je ozarilo

     

    dvadeset sedam godina

     

    trideset i šest samoporađanja

     

    hodanje me je oporavilo

     

    osećao sam lelujanje u glavi i boluckanje u srcu

     

    sada se mazim sporim hodanjem i blagim vazduhom

     

    šuštanje suvog lišća na granama me je naježilo

     

    žena je sišla sa bicikla i na obali traži oblutke za sebe

     

    uvek volim da čujem vetar

     

    volim da slušam kišu

     

    voleo bih da naučim da čujem svetlost

     

    ovaj oblutak me je podsetio na miris varničenja

    kamena o kamen koje smo kresali u detinjstvu

     

    hodanje ispira

     

    dugo nisam prolazio ovim putem kroz šumu

     

    poznajemo se. bliski smo

     

    brabonjci i miris koza

     

    na mojim stepenicama nema više guštera

     

    letos su mi mnogo značili gušteri


    PEVAM SAMOĆOM

    2148. dan
    18. novembar 2010.

    noćas je padala kiša

     

    vidim joj tragove na putu kroz šumu

     

    svinje riju zemlju

     

    tri koke se šepure po dvorištu prepunom opalog lišća

     

    fotografišem listove na kojima je preostala noćašnja kiša

     

    fotografisanje je zaljubljivanje na prvi pogled

     

    padanje kiše je za mene jedna od najuzbudljivijih priča

     

     

    svetlost

    najlepša

    pesma

     

     

    većina ljudi oko jezera me obilazi. hodaju žustro. ja hodam mekše i sporije

     

    radnici na jezeru već nekoliko dana obaraju stara stabla

     

    obavljaju jesenje i zimske radove

     

    rade sve ono što nisu mogli letos. pripremaju jezero za iduće leto

     

    kišica promiče kao prva rečenica jedne kratke priče

     

    dvadesetak galebova stoji na ogradi kupališta a među njima i jedan gnjurac

     

    ovo što si osetila je kap kiše na mom obrazu

     

    ovo što si osetio je kap kiše na mom nosu

     

    to što čuješ su električne testere kojima drvoseče seku oborena stabla

     

    piljevina i istrulilo lišće se vrlo brzo pretvaraju u zemlju

     

    sve živi jedno za drugo

     

    samoćom živim poistovećivanja

     

    samoća potvrđuje drugo biće. svako biće. sva bića

     

    samoćom čuvam drugog od sebe

     

    samoća se raduje svakom

     

    samoća je umetnost podnošenja samoće

     

    svaka kap kiše je jedno biće

     

    sve kapi kiše su sva bića jedne kiše

     

    konobar unosi žute jestuke da ne pokisnu

     

    u Istoriji hodanja čitam o Vordsvordovim

    hodanjima. nisam znao da je on tako mnogo hodao

     

    u Istoriju hodanja prepoznajem mnoge stvari koje sam i sam iskusio

     

    čitajući bilo koju knjigu prepoznajem istoriju pisanja u iskustvu svog pisanja

     

    dišemo isti vazduh

     

    stvaramo jednu ljubav

     

    živimo jednog Boga

     

     

    KNJIGOLIKO

    2149. dan
    19. novembar 2010.

    oko proleća iduće godine će biti polovina knjige Miroslav Mandić

     

    klupko pisanja

     

    lopta preplitanja

     

    nit

     

    bit

     

    pupljenje

     

    smiri se srce

     

    otvoriću prozor da uđe malo vazduha

     

    jako mi je prijao vazduh na terasi

     

    jedan pas je protrčao ulicom

     

    vetar je lelujao fikuse i zavese na terasama zgrada preko puta

     

    poželeo sam da sam već na jezeru

     

    da me noge vode

     

    da gledam ptice i vodu

     

    upijam nebo

     

    ljubim svakog kog vidim

     

    ali sam se smirio jer je lepo biti bilo gde

     

    pogotovo u rečima koje stvaram — rečima koje me stvaraju

     

    svaka reč produžava stazu bespuća

     

    pisanje je prapoverenje u Tebe

     

    pisanjem smo zajedno u Tvom čitanju

     

    pisanjem sam neodvojivo jedno

     

    popio sam trideset kapi eliksira za cirkulaciju i rad srca

     

    možda ću otići u krevet da se sklupčam

     

    da budem knjiga klupko

     

    da telom budem Tvoje telo mom telu

     

    možda ću otići na porno sajtove

     

    da umom budem sveljubav

     

    lopta klupko balon glob

     

    nedostaju mi reči za loptu

     

    teče nit

     

    bituje bit

     

    loptoliki pupoljak


    ODE

    2150. dan
    20. novembar 2010.

    ode

     

    ode čovek

     

    ode i ostavi za sobom ode

     

    čekam Te svih ovih godina i tako saznah da dolaziš

     

    obožavam Tvoj stomak

     

    stomak posvećen stvaranju

     

    otac je umro za mene

     

    naučio me umiranju

     

    otud mene u umetnosti

     

    oblinom i celinom

     

    svetinjom siromaštva

     

    ivicom puta

     

    kičmom

     

    butinom

     

    poistovećujućom

     

    poklonjenje zadovoljavanjem

     

    zadovoljenje je besmrtno i zadovoljava se besmrtnošću

     

    besmrtnost zadovoljavanja je u pažljivom prepoznavanju

     

    koren reči u hranljivom korenju

     

     

    n

    e

    o

    b

    j

    a

    š

    nj

    i

    v

    a

    je

    jasna

    pesma

     

     

    dugim

    putem

    se

    ukorenjuju

    bokori

    ruža

     

     

    ružo

    očita

     

     

    ružo

    putolika

     

     

     

    ružo

    jebežljivo

    ruževljiva

     

     

    ružo

    mog

    lutanja

     

     

    ružo

    mog

    hodanja

     

     

    ružo

    mog

    bivanja

     

     

    ružo

    mog

    stvaranja

     

     

    ružo

    mog

    pevanja

     

     

    ružo

    tvojelikog

    boga

     

     

    pevaj

    me

    pevaj

    me

    ružo

    mog

    pupoljka

     

     

    jebi me jebi svetinjo ljubavnog svebivanja

     

    subota je nedeljo moja


    PUTOLIKO I PUTKOLIKO

    2152. dan
    22. novembar 2010.

    ljubi

     

    ljubim

     

    ljubim Te

     

    ljubimo

     

    ljubljeni

    ljubljenim

     

    Bog

     

    ja sam azbuka jezika Božijeg

     

    prvo slovo

     

    prvi broj

     

    prvi poljubac

     

    prva pobuna

     

    prvo jebanje

     

    prvo lice

     

    prva kazna

     

    prva ljubavna patnja

     

    prva slika

     

    prvi pobačaj

     

    prva knjiga

     

    prvi korak

     

    prvo hodanje

     

    prvi put

     

    prva ruža

     

    prvi Svemir

     

    sva bića

     

    Bog

     

    slavim Te u mom telu

     

    Tii si Miroslav Mandić Muzej

     

    najstariji trag je ovaj trag

     

    konj kojim smo orali i putovali uja Živa Oprin i ja zvao se Putko

     

    putuj putkolika moja reči

     

    jebi me ružolika moja slobodo

     

    besplatna pička je najskuplja pička

     

    besplatni kurac je jedini kurac


    LJUBIM TE SAVESTI MOJA ODANA

    2153. dan
    23. novembar 2010.

    igrački i napadački

     

    strpljivo

     

    viđenjem i proviđenjem

     

    dodavanjem

     

    iznenadno i neočekivano

     

    istinom celerom i pavlakom

     

    sinoć sam Ivani rekao da sam ovih dana pravio salatu od celera i majoneza

     

    hteo sam da joj skrenem pažnju na celer i u trenutku sam

    slagao jer salatu nisam napravio sa majonezom nego sa pavlakom

               

    slagao sam da ne bih objašnjavao kako sam u poslednja tri meseca

    dozvolio sebi da kupim jedanput maslac. dva-tri puta pavlaku. dva-tri puta

    krem maslac iako sam od Nove godine odlučio da ne jedem mlečne proizvode

     

    iako je laž bila potpuno bezazlena noćas me je probudila i uznemirila

     

    osetio sam da nešto moram preduzeti

     

    ili da to priznam Ivani ili da priznam pred svim bićima ili da to kažem kocki

     

    i dalje neću jesti mlečne proizvode iako ću nekada možda uzeti nešto od

    njih jer sam osim povrća ostao samo na majonezu margarinu i biljnom siru

     

    sve ovo pišem iz tri razloga

     

    da bih se zahvalio podržao i osnažio savest

     

    da lepota istine u rečima kojima pišem nikada ne izgubi na svom sjaju

     

    da bi drugi mogao da mi veruje još više

     

    mnogo je teže lagati nego govoriti istinu — rekao je ovih dana Srđa Popović

     

    ljubim Te ljubim savesti moja odana

     

    ubrzavam korak jer temperatura naglo počinje da pada

     

    volim da poverujem svakom

     

    boli me kada mi neko ne veruje

     

    ko mi veruje čini me besmrtnim

     

    ko me laže i ne veruje mi ubija me

     

    prija mi da se posramim pred svim bićima i tako oslobodim sebe

     

    go spolja i iznutra pred svima. bez tajni i laži. to me čini tako srećnim

     

    pada sumrak. osećam jezu života

     

    snaga zamire. sve se u sebe uvlači

     

    treba se pripremiti za noć. prepustiti se i verovati snovima

     

    grobljanska vrata se još nisu zatvorila

     

    proći ću kroz groblje... napao me je jedan crni pas

     

    daj Bože da nikada nikoga ne izneverim

     

    Zdravo Miroslave! Pre mjesec dana smo moja djevojka i ja

    odlučili prvi puta duže hodati. Od Karlovca do Zagreba. I onda sam

    se sjetio, pa kome bi bilo draže da to čuje nego tebi? Pozdrav, Matija

    sačekao me je mejl od Matije koji je kao šesnaestogodišnjak čitaoRužu lutanja


    Stranice