Bog Miroslav Mandić Bog

    Ti
    si

    407581

    pupoljak

    KAKO SU SINTETIČKI SUDOVI A PRIORI MOGUĆI

    2740. dan
    2. jul 2012.


    iako Te nema Tii si meni sve

     

    iako sam sam sve sam

     

    šušti lišće topole na jezeru i u njemu se čuje moj glas

     

    da nisam luda poludeo bih

     

    da ne ležim na toplom šljunku ne bih sada pisao

     

    što više sličnosti spolja to manja istovetnost iznutra

     

    što više sujete to manje istovetnosti

     

    mislio sam da Tii mnogo više značim ali Tii nisi Tii

     

    pet Cigančica i jedan Cigančić stoje iznad

    mene i sa uživanjem gledaju ljude kako se kupaju

     

    prelepi su

     

    kao i šljunak

     

    divno posmatraju

     

    samo slaganje samo slaganje samo slaganje

     

    neslaganje razboljeva

     

    slaganje je najbolji lek

     

    leče me Cigančići

     

    slažem se sa njima

     

    svaki tren proveden sa mnom u neslaganju je izgubljen

     

    igram se samo slaganja. sve ostale igre su mi dosadne

     

    razmišljam o venčanju sa drvetom

     

    ljubav među vrstama je budućnost ljubavi

     

    Cigančići vetar i blaženstva su mi vratili snagu

     

    iako sam do sada iskusio samo to da nikome nisam značio onoliko

    koliko sam mislio i dalje verujem da Tebi iako Te nema mnogo značim

     

    svih pet Cigančica je ušlo u vodu

     

     ne znaju da plivaju ali se rukama odbacuju od dna i tako se kreću kroz vodu

     

    žena i muž sa svoje dvoje dece su se pomerili da im Cigančice ne smetaju

     

    marš odavde pizda vam materina

     

    viknuo je jedan mladić na predobre i prelepe Cigančice

     

    svet vole samo oni koji su odbačeni

     

    ne bih mogao živeti da ne obožavam odbačene

     

    kao i ovu vrućinu

     

    i sledeće dane u kojima će biti sve toplije i toplije

     

    sintetički sudovi su samo a priori i mogući

    Cigančicama mojim

     


    ISKORISTI LETO PRIJATELJU

    2741. dan
    3. jul 2012.


    kad nismo bolji gori smo

    jevrejska

     

    prijatelju žena je tako divna da kad nije divna grozna je

     

    prijatelju kad čovek nije Bog đavo je

     

    prijatelju leto je

    od danas ću blaženstva i fotografije stavljati na sajt oko pola deset uveče

     

    noćas sam oko ponoći hodao sa Ivanom po Padini

    u jednom trenutku mi je veliki zeleni skakavac skočio na gole grudi

     

    go do pojasa kupao sam se u vetru

     

    iskoristi me

    govori leto

     

    nežno mislim na Karla Zeliga koji je zapisivao razgovore

    sa Robertom Valzerom tokom njihovih zajedničkih šetnji

     

    pre dve godine napisao sam ovu pesmu

     

    Valzere u Satijevu sobu niko nije ušao 27 godina

    1898-1925

    Valzere Tii si proveo u sanatorijumu 27 sedam godina

    1929-1956

    Valzere Mendela je proveo 27 godina u zatvoru

    1962-1989

    Valzere pre 27 godina sam se odlučio za umetnost hodanja

    1983-2010

    Valzere 27 godina su 36 rađanja

    36 puta po 9 meseci

     

    svet vole samo oni koji su odbačeni

     

    leto zrelo voće je

     

    tela bez granica

     

    leto žigola i žigolo leto

     

    cenovnik žigola

     

    milovanje suzama

     

    kišama suza

     

    kiše stvaraju velike narode — kaže Bunjuel

     

    njihanjem biljaka Bog smiruje umove

    ja sam bog

    njihanjem biljaka

    smirujem umove

     

    sa ove reči premeštam se na svaku sledeću reč i tako sve do poslednje reči

     

    majko moja kako je uzbudljivo

     

    odlazim u vreli dan

     

    beli pas leži na vrelom asfaltu

     

    zovem se Vrištač Svetskog Bola

     

    zovem se Srce Mi Puca Od Neprolazne Prolaznosti Lepote

     

    zovem se Leto Je Tvoja Sam Ljubav Prijatelju

     

    zovem se Vetar Sam U Imenu Vetra

     

    provešću leto sa Pesoom i Tolstojem

    prijatelju Pesoa je ovog leta u ovom gradu

     

    prijatelju istovetnost je Bog

     

    prolaznik koji je sada prošao pored mene si i Tii i ja prijatelju moj

     

    ležim na toplom šljunku

     

    plamte mi dlačice na vetru

     

    leto koristi me

     


    VOLIM DA VOLIM

    2742. dan
    4. jul 2012.


    ulazim u šumu

     

    hodam sporo posle dugog kupanja

     

    hodanjem sam venčan sa zemljom

     

    kupanjem sam venčan sa vodom

     

    disanjem sam venčan sa vazduhom

     

    predavanjem sam venčan sa svetlošću

     

    dan je vreo

     

    dani su vreli baš kako su rekli da će dani biti vreli

     

    zaista sam uživao kada sam kao mali učio da čitam

     

    bukvar je čudo

     

    svi junaci u njemu su čudo

     

    imena su im bila uzbudljiva

     

    a tek ono što su radili

     

    trčali

     

    vikali

     

    skakali

     

    pevali

     

    bacali loptu

     

    sunce je sijalo

     

    kiša je padala

     

    vetar duvao

     

    isto je i sada

     

    u bukvaru samog života sam

     

    hodam

     

    volim

     

    idem kroz šumu

     

    ptice pevaju

     

    volim i hodam

     

    oduvek sam nekog voleo

     

    oduvek sam voleo da volim

     

    sad tek volim da jako volim

     

    nikoga nema ali sve je tu i svakoga volim

     

    izlazim iz šume

     


    ZAPAMTI OVU KLUPU

    2743. dan
    5. jul 2012.


    već nekoliko predvečerja primećujem kako su dani sve kraći

     

    dolazi zima

     

    ležim na drvenoj klupi u hladu na Dunavskom keju

     

    rajska tišina

     

    pas laje na drugoj obali

     

    volim da ležim na drvenim klupama

     

    jednu nogu sam prebacio preko naslona

     

    slava života sam i slavlje životu sam

     

    bio sam na sladoledu sa Vladimirom Macurom

     

    kupio knjigu pesama Fernanda Pesoe

     

    jako volim Dunav

     

    vreme prolazi — trenutak ne

     

    ležanje na klupi je umetnost savršenstva

     

    gledam u krošnju drveta iza mene

     

    grane se ne pomeraju ali lišće treperi

     

    juče je otkriven Higsov bozon

     

    znoj na čelu mi se osušio i pretvorio u so

     

    uživam u visokim jablanima ispred mene

     

    u Svemiru sam

    mislim na sutrašnje pismo koje ću Tii napisati prijatelju

     

    jedno nam je telo

     

    telo dobrote u lepoti tela je

     

    proleće galeb

     

    lete laste

     

    vrana sleće na jablan

     

    ništa nije lakše i lepše nego pevati

    ali kako je teško do toga stići

     

    ništa nije lakše nego biti sve

    ali pre toga treba nestati

     

    ništa nije jednostavnije i skromnije nego biti najbolji

    ali kako je čudesno to živeti

     

    Dunav je krvotok mog života

    Dunav je hladniji od jezerske vode i to mi je jako prijalo na ovoj vrućini

     

    lepota je skromna dobrota skrušena

    opet sam to doživeo u Dunavu

     

    hodam u hladu dorćolskih ulica

     

    pre nego što je otkriven Higzov bozon je već živeo u meni

     

    što manje otkrića više otkrovenja

     

     

    što

    manje

    reči

    više

    pesme

     


    PRIJATELJU DOĐI JA SAM U SVEMIRU

    2744. dan
    6. jul 2012.

     

    mi smo u ns ceo jul, voleli bismo da te

    vidimo, voleli bismo da dođeš kod nas u stan...

    napisao mi je prijatelj

    ne dolazim više u Novi Sad

    odgovorio sam

    miroslave, pa ne moraš ti u novi sad, dođi samo kod nas u stan — ja te pokupim na

    stanici i dovedem do ulaza — ne moraš nogom da kročiš u novi sad (mogu nabaviti

    velike gumene čizme koje možeš da navučeš pri prelasku iz autobusa u auto i iz auta

    u stan — da izolacija bude baš potpuna i efektivno i simbolički)! zaista bih voleo da

    dođeš u stan i prespavaš ovde ali... (i, naravno, trošak puta uračunat je u aranžman)

    odgovorio mi je prijatelj

     

    obradovala me je prijateljeva želja i dobra volja ali sam osetio da nemam

    snage a posle toga sam osetio i da ne mogu da dođem jer sam u Svemiru

     

    nemam snage jer svakog dana svu snagu potrošim na 86400

    sekundi svakog dana koje pretvaram u 86400 trenutaka umetnosti

     

    jer svakoga dana radim dvadesetak radova

     

    jer sam neprestano sa svim bićima

     

    jer je mnogo neuspeha iza mene

     

    jer je tako mnogo nerazumevanja i povređivanja sa bliskima i bližnjima

     

    jer saosećam sa Džulijanom Asanžom i svim nevinima u zatvorima

     

    jer ne pristajem na rat i antropocentrizam koji uništava sve pred sobom

    ja sam pesnik i pesma

     

    nemam snage zbog neuspeha onih koje obožavam i volim

    Van Gog. Fridrih Helderlin. Robert Valzer. Fernando Pesoa...

     

    jer samo osrednji genije postiže slavu; veliki genije ostaje

    nepoznat, još veći genije osuđen je na beznađe, a Bog biva razapet

    Fernando Pesoa

     

    jer nikoga nema da preuzme moje radove

     

    jer starim i nemam više vremena osim seksa večnosti

     

    jer sam odan filozofiji jedinog

    najboljeg

     

    jer sam suviše sam

    samo sa svim bićima

     

    i ne da nemam snage prijatelju nego sam u Svemiru prijatelju moj

     

    od kada sam 1998. obišao Planetu i zakoračio u Svemir živim i radim u Svemiru

    bajkolika pesma

     

    u Svemiru Svemira. Svemiru pevanja. Svemiru svih bića. Tvom Svemiru

    pesnička bajka

     

    živim u Svemiru beskraja i večnosti a ne u geografiji Zemlje i državama ljudi

     

    živim u Svemiru jedne jedine suze bilo koje mladi

     

    u Svemiru sam iste borbe koju sam počeo u

    dvadeset prvoj godini. borbi koja sve usrećuje i spašava

    Miroslav Mandić jebe svima mater u Miroslav Mandić jeste svima mater

     

    živim i radim u Svemiru — u smiraju svemirskih istovetnosti

     

    živim i radim u Svemiru — u Svemiru slaganja svih bića

     

    živim i radim u Svemiru — Svemiru jednog jedinog ja

     

    postojećim novcem ne može se platiti moj dolazak iz Svemira

     

    ovim blaženstvima ljubljeni prijatelju počinjem posvećivanje samom sebi

    Miroslavu Mandiću i Miroslavu Mandiću

     

    jer čim nije Miroslav Mandić onda je neka porodica. neki narod

    neka država. nečiji interesi. nikad celina. nikada svako. nikada sva bića

     

    potvrđivanje Miroslava Mandića je potvrđivanje

    svih bića i svakog bića — sveljubavi i svepesme

     

    Miroslav Mandić je Bog i potvrđivanje Boga i Božijeg u svakom biću

     

    Miroslav Mandić pesnik i pesma — sloboda nespoznatljivog i najobičnijeg

     

    Miroslav Mandić život koji neprestano peva i

    stvara život svih bića a ne život kojim upravljaju ljudi

     

     

    s

    v

    e

    m

    i

    s  v  e  m  i  r  i  m  e  v  s

    i

    m

    e

    v

    s

     

     

    prijatelju

    samo

    bog

    pesma

    jedina

     


    SVEMIR BESMRTNOLJUBLJA

    2745. dan
    7. jul 2012.


    Svemir ponavljanja je u ponavljanju Svemira

     

    obe strane novčića su iste

     

    Svemir ponavljanja

    joj

     

    ponavljanje Svemira

    joj joj

     

    volim što sam zavoleo ponavljanje

     

    ponavljam da bih još više voleo i ponavljanje i voljenje

     

    svako moje blaženstvo je ispovest

     

    ponavljanje ispovesti i ispovest ponavljanjem

     

    dok blago hodam prema vodi u Svemiru sam prijatelju

     

    dok me greje toplo sunce kroz rashlađeni vazduh

    posle jučerašnjih kiša u Svemiru sam prijatelju

     

    svi oni koje obožavam su Svemir

     

    najbolji je jedan jedini Svemir

     

    volim Svemir i zbog sve mira

     

    volim ponavljanje jer mi stalno ponavljaš da stalno ponavljam

     

    pisanje je ponavljanje

     

    ponavljanjem pisanja nastaje pisanje

     

    pevanje je ponavljanje pevanja

     

    mišljenje čulno je

     

    čulnost mislena

     

    telo je besmrtno

     

    besmrtnost telesna

     

    ne znam ništa o besmrtnosti i zato je pevam

     

    nemam nikakve dokaze o besmrtnosti i zato je ljubim

     

    ljubljenjem je stvoreno sve što je stvoreno

     

    ko ljubi besmrtan je

    svi ljubljeni su

     

    ko je ljubljen besmrtan je

    sve ljubi

     

    poskočim i eto besmrtnosti

     

    neprestano pišem o istom

     

    neprestano pišem o da

     

     

    to

    sam

    ja

     

     

    vrapčić

     

    da ja

     

     

    ja

    da

     


    MILUJUĆI MILUJUĆE REČI

    2747. dan
    9. jul 2012.


    subotu i nedelju proveo sam u ćutanju

     

    sam na kraju beskraja

     

    na kraju beskraja počinje beskraj

     

    večni početak

     

    Bog

     

    reč Bog

     

    isto je

     

    reč je BogBog je reč

     

    sve više volim svaku reč

     

    suvo opalo lišće na toplom šljunku

     

    plavo nebo bez oblaka

     

    zeleno lišće me štiti od sunca dok ležim u hladu i sporo izgovaram ove reči

     

    rečima Te milujem

    miluju reči miluju

     

     

    bog

    reč

    bog

    je

     

     

    bog

    reč

    pesma

    je

     

     

    gledam u šljunak — peva me šljunak

     

    gledam i mislim o gledanju

     

    dodajte mi naočari

    poslednje reči Fernanda Pesoe

     

    pomisli samo na odmicanje

     

    otvori se primicanju

     

    volim kad reč spoznaje samu sebe

     

    samoposmatranje samo sebe posmatra

     

    u početku beše reč dobro

     

    dobro je sve što jeste

     

    dobra reč dobra je

     

    uskoro ću ući u vodu

     

    dobrota lepa je

     

    dok sam ćutao u subotu osetio sam da nemam snage da izgovorim nijednu reč

     

    da bi se izgovorila bilo koja reč potrebna je velika snaga

     

    zamisli samo kolika je snaga potrebna da se kaže reč hleb

     

    zamisli samo koliko je stara reč hleb

     

    i danas ne bih mogao napisati nijedno blaženstvo

    da ih nisam izgovarao zatvorenih očiju i milujući ih

     

     

    sva

    snaga

    u

    pesmi

    je

     


    OŽELJEN I OŽENJEN

    2748. dan
    10. jul 2012.


    dok sam tražio spomenik čuvenoj glumici Žanki Stokić na

    Topčiderskom groblju jedna ruža me je jako ogrebala po nozi

     

    strmom prečicom preprečujem put

     

    volim kamenje uglačano koracima

     

    usamljenost upojedinjuje

    zatvara. umrtvljuje

     

    samoća ujedinjuje

    otvara. oživljava

     

    samoćom sam sreća svakome

     

    sam sam da bi usamljeni preobrazili usamljenost u samoću

     

    sam sam da bi svako ko je sam bio srećan

     

    sam sam da bi svako ko je sam osetio da je u jednom

     

     

    pesma

    je

    samoća

    koja

    svakog

    ljubi

     

     

    udahnem sve

     

     

    pesma

    je

    izvor

    ljubavi

     

     

    izdahnem ljubav svakom

     

    sama u samom

     

    dvoje jedno su

     

    Bog

     

    opet Bog

     

    uvek Bog

     

    samo Bog

     

    koliko je stara reč vazduh

     

    nikada niko nije sam

     

    vazduh je uvek tu

     

    pesma je uvek u kurcu i to se zove rad odanosti

     

    pesma je uvek u pički i to se zove rad ljubavi

     

    pesma je uvek u srcu i to se zove rad srca

     

    pesma je uvek u umu i to se zove pevanje Boga

     

    gugutka hoda kroz travu

     

    vrelina ne odstupa

     

    mokar sam od znoja

     

    obilazim kružni tok na Topčiderskoj zvezdi

     

    kada bih se oženio ajkulom imali bismo puno ajkulica i ajkulića

     

    oženjen sam ljubavlju i imamo puno ljubavnica i ljubavnika

     

    oženjen ljubavlju oženjen sam svime i imamo puno svejica i sveja

     


    PO VRELINI

    2749. dan
    11. jul 2012.


    živ sam a oni kažu Bog je mrtav

     

    silazim niz betonske stepenice

     

    opali i ugaženi ringlovi na stepenicama

     

    mravi i leptiri pred mojim nogama

     

    usporavam i opuštam se

     

    ježim se

     

    kad god se naježim Svemir se nasmeši

     

    Bog voli da je u meni Bog

     

    Bog je meni Bog

     

    Bogu sam ja Bog

     

    nežnost je tako žestoka

     

    ćao

    kaže mi i maše trogodišnja Cigančica

     

    vraćam se po vrelom suncu

     

    na Ruži lutanja sam mnogo hodao po vrelinama

     

    trava je požutela

     

    sve se suši

     

    sve je žedno kiše

     

    kad budem došao u Prvu kuću svih bića biću iscrpljen

     

    iz zamora pišem sveža blaženstva

     

    kažu da će uvesti vanredno stanje zbog velikih vrućina

     

    pomislih na teške i velike kornjače

     

    spore i snažne

     

    lake u vodi

     

    ja sam sada velika kornjača

     

    počeo sam da čitam biografiju Lava Tolstoja

     

    na Kavkazu je. počinje da piše

     

    bori se sa sobom i sa svojim pravilima koja ne ispunjava

     

     mnogo mi znači Tolstoj

     

    čitao sam ga u zatvoru

     

    povremeno ću ga spominjati

     

    zahvalan sam svima koji su živeli za mene

     

    borili se i dali svoj život za moju slobodu

     

    nikada ih nisam izneverio

    neprestano sam ih ljubio i ljubim


    ŠĆUĆUREN

    2750. dan
    12. jul 2012.


    sve je dobro

     

    sunce sija

     

    vetar duva

     

    gušteri su živi

     

    dobri ne odustaju

     

    cveta prkos

     

    ali je i užasno

     

    ljudi ubijaju ljude

     

    ljudi zatvaraju ljude

     

    ljudi ubijaju životinje

     

    ljudi ubijaju biljke

     

    ljudi ubijaju minerale

     

    ljudi sve truju

     

    ljudi bankama pljačkaju ljude

     

    ljudi školom porobljavaju decu

     

    rekao sam mojim saradnicima da na tebe ne računaju

    rekao mi je pre nekoliko godina direktor jednog muzeja

     

    teško je biti neprihvaćen i odbačen ali to je i velika šansa i sloboda

     

    živeti dobroti

     

    živeti dobrotom

     

    podneti bedu

    trenutno se osećam kao najbednije stvorenje

     

    pevati

     

    pevanje spašava od laži

     

    krenuti ka novom blaženstvu

     

    svakom blaženstvu se zahvaliti

     

    samo ići

     

    ne zaustavljati se

     

    izdržati

     

    ne okretati se

     

    sve ljubiti

     

    nastaviti

     

    ići

     

    pevušiti

     

    ljubiti

     


    IDEM SAMO IDEM

    2751. dan
    13. jul 2012.


    idem

     

    kupao sam se

     

    dugo

     

    potapao se

     

    gnjurao

     

    gledao vodene trave pod vodom

     

    sad samo idem

     

    to je sada i dovoljno

     

    najbolji način da me sačuva od ostalih načina

     

    samo to

     

    ništa više

     

    ritam

     

    glas

     

    stvaranje pevanja

     

    pevanje stvaranju

     

    dugačke pertle mi landaraju po novim patikama koje se već raspadaju

     

    srećan sam

     

    bezrazložno srećan

     

    srećan zbog pevanja

     

    pevanje je najskuplje

     

    ponekad mi se čini da si ti Miroslave jedino Tii koje postoji

     

    ulazim u šumu

     

    ne dižem glavu

     

    gledam dole da pi pevanje pevalo gore

     

    pevam ni o čemu a sve uživa u tome

     

    negde daleko jedna žena je čitala junska blaženstva muškarcu sa kojim živi

     

    i can't explain why, but it's so nice

    rekla mu je na kraju čitanja

     

    voleo bih da joj budu lepa i ova julska ako ih bude čitala

     

    leptirići u šumi i dalje lete i kroz ova blaženstva

     

    lepo je samo lepo

     

    dobro je samo dobro

     

    dobro je dobro lepom. lepo je lepo dobrom

     

    idem

     


    JA

    2752. dan
    14. jul 2012.


    subota

     

    na planeti Zemlji živi 7.000.000.000 ljudi

     

    1% ili 70.000.000 bogatih

     

    99% ili 6.930.000.000 siromašnih

     

    u takvom svetu 1% od 99% ili

    700.000 ljudi bori se za 6.930.000.000 siromašnih

     

    1% od 1% od 99% ili 7000 ljudi bori se za sve ljude

     

    1% od 1% od 1% od 99% ili 70 ljudi bori se za sva bića

     

    1% od 1% od 1% od 1% od 99% ili 0.1 čoveka živi za Boga

     

    1% od...

     

    umanjenje Božije

     

    sam Bog

     

    pesma bajke

     

    bajkoliko pevanje

     

    pevanje od kojeg se sve preobražava

     

    pevaju čestice

     

    kako god se zvale čestice

     

    Miroslav Mandić samo Miroslav Mandić

     

    skromnost skromnosti

     

    najbolji je neuporediv

     

    najbolji su najbolji

     

    najbolji kritikuju najboljeg da je lud i hvalisav

     

    najbolji je najbolji baš u onome zbog čega ga kritikuju najbolji

     

    najviše uživam u ludosti i hvalisavosti najboljeg

     

    žao me je što nije bio još luđi i hvalisaviji

     

    baš kao dete

     

    ma kakvo dete — bilo koja mlad

     

    obraz uz obraz Božiji

     

    klanjam Tii se pevanje

     

    pevaj pevaj

     

    pevaj najboljeg

     

    pevaj pevanju

     

    pevaj pesmi

     

     

    b

    o

    g

    u

    j

    e

    d

    i

    n

    o

    m

     


    34. PUT LAO CE

    2754. dan
    16. jul 2012.


    Čitav svet kaže: moje učenje (Tao) liči na ludost.

    Zato što je veliko, stoga liči na ludost.

    Da nije ličilo na ludost,

    Davno bi već, zaista, postalo sićušno!

    Lao Ce u 67. načelu

     

    Hrabar vojskovođa nije nasilnik;

    Dobar borac ne gubi pribranost;

    Veliki osvajač se ne bori zbog malih stvari;

    Ko uspešno koristi ljude; stavlja sebe iza njih.

    Lao Ce u 68. načelu

     

    mnogo puta su me spasila blaženstva i zato je uvek važno da i ja spašavam njih

     

    Uveren sam da je u čoveku usađena ne samo beskrajna moralna

    već i beskrajna  fizička snaga, ali je ujedno u tu snagu stavljena užasna

    zapreka — ljubav prema sebi ili tačnije vođenje računa o sebi, koje prouzrokuje

    nemoć. Ali čim se čovek oslobodi te zapreke, postaje svemoćan. Najbolje sredstvo

    da se čovek oslobodi od toga — ljubav prema drugima. Svemoć je nesvesnost,

    nemoć je vođenje računa o sebi. Čovek može da se spase od vođenja računa

    o sebi samo pomoću ljubavi prema drugima, snom, pijanstvom, radom

    itd; čitav ljudski život prolazi u traženju tog zaborava.

    Tolstoj

     

    sve je nastalo iz ljubavi

     

    sve se vraća u ljubav

     

    sve je nastalo iz jednog

     

    sve se vraća u jedno

     

    ljubav i jedno isto su

     

    bugivugi

     

    ritam i naboj

     

    hodao sam kroz vodu

     

    fotografisao korake u vodi

     

    zahladilo je pa ležim na suncu

     

    kupaću se

     

    voda je toplija od vazduha

     

    stavio sam čarape na oči da me zaštite od sunca

     

    vetar je plamen svetlosti

     

    stavio sam šljunak na čarape da mi ne odlete sa očiju

     

    vijugam mislima

     

    od Montenja do Rusoa. od Rusoa do Tolstoja

    od Tolstoja do Toroa. od Toroa do Gandija

     

    od paradajza do bresaka. od bresaka do

    kajsija. od kajsija do dinja. od dinja do grožđa

     

    od protivrečnog do jednostavnog

     

    od biciklističke trke kroz Francusku do hodanja kroz vodu

     

    u proleće 1981. otkrio sam ja u svakom ja

     

    u proleće 1983. otkrio sam jednog čoveka koji je više od svih ljudi zajedno

     

     

    lepota

    je

    pesma

    kojom

    peva

    dobrota

     

     

    dobrota

    je

    plesanje

    kojim

    pleše

     lepota

     

     

    usne kucaju — srce ljubi

     

    usne plešu — srce peva

     

    usne ljube srce na usnama

     

     

    pesma

    je

    ljubav

    koja

    peva

     

     

    ljubav

    peva

    sam

    život

     


     

    NIŠTA OSIM DOBROTE U DOBROM NASLOVU

    2755. dan
    17. jul 2012.


    krenuo sam kasnije na hodanje pa ću tim pre usporiti

     

    prepustiti se toplini i vetru

     

    čistač ulica metlom skuplja opale divlje jabuke

     

    duboko udahnem i zabacim glavu kao konj

     

    od dubokog uzdaha sav sam se naježio

     

    ježenje je oslobađanje

     

    ježenje oslobodi me teskoba i bolova u telu

     

    telo proslavlja milinu

     

    navučem beli kačket na glavu i usporim još više

     

    bacim pogled u stranu pa ga ponovo spustim ka zemlji

     

    zemlja po kojoj hodam je asfalt

     

    tek kad pređem autoput i uđem u šumu počeću da jedem pogačicu

     

    prvi zalogaj pogačice mi je u ustima

     

    pogačica se topi u meni a ja se topim u pogačici

     

    požutela trava počinje da se beli od suše

     

    sve se vidi kad se gleda

     

    sve se čuje kad se ćuti

     

    sve se ljubi kad se nema sebe

     

    pevač je sam

     

    peva sve

     

    peva svemu i svakom

     

    pevač nikog ne pobeđuje i nema moć i zato se ne udružuje

     

    pesma se otvara samo kada si sam za sve

     

    udruživanje ogrubljuje i smanjuje duh

     

    udruživanje pomaže najboljima

     

    najboljem pomaže samoća

     

    najbolji žive u braku

     

    najbolji je venčanje

     

    udruživanje pomaže religijama nauci ekonomiji vojsci kriminalu

     

    na suncu sa diktafonom na grudima čekam da dovršim ovo blaženstvo

     

     

    sve

    je

    bajka

     

     

    svako

    je

    pesma

     

     

    dečak koji mi se juče nasmešio

     


    KALIGRAFIJA VETRA

    2756. dan
    18. jul 2012.


    pogledah u broj 77776 kojim počinju današnja 33 blaženstva i shvatih da sledi

     

    sedamdeset sedam hiljada sedamsto sedamdeset sedmo blaženstvo

    joj lepote i dobrote

     

    vijuge u mozgu cvetaju u srcu

     

    hodočaste koracima

     

    stvaraju brojevima

     

    pevaju rečima

     

    miriše toplota

     

    zvone zvona podnevne ljubavi

     

    celim telom ljubim

     

    telom ljubim telo života

     

    telom reči reč ljubim same reči

     

    život životu

     

    sporost miline me opija

     

    himna sam sporosti

     

    srce mi peva srcu miline

     

     

    srce

    života

    je

    ljubav

     

     

    život svih bića u svakom biću

     

    u svakom telu su sva tela

     

    u svakoj ljubavi sve ljubavi

     

    pogačica u šumi

     

    topljenje

     

    gušter pretrčava put

     

    ljudi se hrane mineralima biljkama i životinjama a ko se i kako hrani ljudima

     

    harmonija

     

    samoposmatranje

     

    ljubav

     

    čovek je hrana svemu

    smešim se

     

    vetar naleće na moju kožu kao talasi

     

    plamtim sa vetrom

     

    plamte voda i vatra u meni

     

    vetrovita kaligrafija sam

     

    ispisujem reči po rečima sveta koji pevam

     

    juče su se u vodi jezera pojavile bele meduzice

    balerinice

     


    UŽIVAM TE UŽIVAM UŽIVANJE MOJE

    2757. dan
    19. jul 2012.


    uživaš

    Tii si moja životinja života

     

    uživaš

    uživanje iskupljuje

     

    uživaš

    uživanje je saosećanje sa svačijim uživanjem

     

    uživaš

    uživanje je življenje života samog

     

    uživaš

    uživanjem povećavaš življenje

     

    uživaš

    uživanjem oplemenjuješ život

     

    uživaš

    uživanje je milovanje miline

     

    uživaš

    uživanje je milina sporog hodanja

     

    uživaš

    u orgazmima dobrote uživaš

     

    uživaš

    u zemlji koja Te nosi uživaš

     

    uživaš

    u vodi koja Te kupa uživaš

     

    uživaš

    u vazduhu koji Te hrani uživaš

     

    uživaš

    u svetlosti koja Te vodi uživaš

     

    uživaš

    stavi blago šaku na bilo koji deo svog tela i uživaj

     

    uživaš

    u nostalgijama drugih uživaš

     

    uživaš

    posmatraš

     

    uživaš

    slažeš se

     

    uživaš

    prožimaš se

     

    uživaš

    uživanje je sestra bezbrižnosti

     

    uživaš

    uživanje je brat čistoj savesti

     

    uživaš

    slobodi se zavetuješ

     

    uživaš

    dobrim pomislima se predaješ

     

    uživaš

    besmrtnosti daješ svoj život

     

    uživaš

    uživaš posle odricanja

     

    uživaš

    da nikog pa ni sebe nikada ne ozlediš

     

    uživaš

    u skidanju moje odeće na jezeru uživaš

     

    uživaš

    diktafon na mojim grudima snima otkucaje moga srca u Tvojim rečima

     

    uživaš

    divljenjem se preobražavaš

     

    uživaš

    zdravljem me napajaš

     

    uživaš

    trenuci su tako podatni i žude za Tvojim uživanjem

     

    uživaš

    trenuci se Tvojim uživanjem preobražavaju u večnost

     

    uživaš

    sreća je sama bez Tvog uživanja

     

    uživaš

    ja sam bog

    mlad tvojih

    uživanja

     


    SAN BOŽIJI

    2758. dan
    20. jul 2012.


    postoji jedan trenutak u borbi kada si potpuno sam

     

    sam protiv svih

     

    i neprijatelja i prijatelja

     

    sam za sve

     

    trenutak celine

     

    jednog

     

    trenutak u kojem se događa mir

     

    trenutak u kojem nema više pobednika

     

    a svi porazi se pretvaraju u jednu jedinu pobedu

     

    prevladavanje neprijatelja

     

    sebe

     

    rađanje Boga u sebi

     

    svakome

     

    istog

     

    Boga

     

    jednog

     

    jedinog

     

    sve

     

    postaje

     

    Bog

     

    sve se preobražava

     

    u besmrtnost

     

    srebri se

     

    mesečeva svetlost

     

    na mirnoj vodi

     

    čamac plovi

     

    prenosi vaskrsenje

     

    osmom jutru

     

    sve umrlo vaskrsava

     

    trenutak u kojem se budim

     

    ustajem

     

    zapisujem

     

    ove reči koje sam do malopre sanjao

     


    BOŽE — REČE MI BOG

    2759. dan
    21. jul 2012.


    Bože

    Tii si sreća

     

    Bože

    vrabac

     

    Bože

    Tii si Bog

     

    Bože

    zdrav razum — predrasude svog vremena

    Lenjinova formulacija Hegelove misli koju je citirao Šklovski u knjizi o Tolstoju

     

    Bože

    ja sam se okupala — kaže ona. ja perem zube — kaže on

     

    Bože

    promaja

     

    Bože

    vetar u Tvojoj košulji

     

    Bože

    mirođija

     

    Bože

    kažeš mi

     

    Bože

    kažem Tii

     

    Bože

    kaže mi Bog

     

    Bože

    stara žena u crnom

     

    Bože

    lepota gde je ne očekuješ

     

    Bože

    dobrota kada joj se ne nadaš

     

    Bože

    Tvojim sam ušima Bog

     

    Bože

    ja sam Bog jer si samo Tii Bog

     

    Bože

    Ti bez mene ne bi ni bio Bog

     

    Bože

    Tii si zbog mene Bog

     

    Bože

    da Tii nisi Bog Tii bi bio isti kao ja

     

    Bože

    čestita čestico

     

    Bože

    stazica

     

    Bože

    stazico

     

    Bože

    Tvoje reči na mom jeziku

     

    Bože

    čudo maleno

     

    Bože

    Tii si njene reči koje mi nije izgovorila

     

    Bože

    poetika stvara novac. politika ga troši

     

    Bože

    sada Bože sada

     

    Bože

    bebine crne oči me gledaju

     

    Bože

    hodam Te

     

    Bože

    stvaram Te

     

    Bože

    pevam Te

     

    Bože

    kora drveta

     

    Bože

    kajsije

     


    MEKIM KORACIMA

    2761. dan
    23. jul 2012.


     

    čar

    čarobne

    pesme

     

     

    pesma počinje u pesniku a završava se u pevanju

     

    pesnik i pesma služe pevanju

     

    pevanje proslavlja pesmu i pesnika

     

     

    svaka

    pesma

    je

    otkrovenje

     

     

    čestica kojom nastaje pesma Božija

     

    hodam Bulevarom i pevam

     

    leto je i grad se ispraznio

     

     

    pesma

    stvara

    život

     

     

    prosjakinja mi uzvraća radošću

     

    voleo bih da živim milion godina i to svaki dan isto

     

    istih milion godina u svakom trenutku

     

    isti trenutak istina je

     

    trenutak stvaranja i nastajanja

     

    stvaranje i nastajanje su jedno

     

     

    jedno

    ljubi

    sve

     

     

     danas sam snimio obe pete i na rendgenskom snimku video kalkan u levoj peti

    u desnoj se tek nazire

     

    izlazim iz Umke

    preda mnom stari Obrenovački put i reka Sava

     

    uživaj sa mnom na putu

     

    raspusti se

     

    stari put je prazan

     

    meki koraci i tišina na putu

     

    dobro je biti prvi. dobro je biti drugi

     

    nije dobro kad nisi prvi. nije dobro kad nisi drugi

     

     

    sreća

    na

    putu

     

     

    čovek

    ruža

    na

    putu

     

     

    put

    je

    iskustvo

    ruže

     

     

    ruža

    je

    a priori

    put

     

     

    prešao sam šesnaest kilometara. do Beograda je još desetak. dugo nisam stopirao. nadam se da će mi neko stati

     

    stoper je prosjak na putu

     

    hodam i prosim

     

    hodači su prosjaci lepote

     

    prosjaci su hodači dobrote

     


    SUŠA

    2762. dan
    24. jul 2012.


    pada blaga kišica

     

    sprud olakšanja

     

    kiše nije bilo danima

     

    suša se pretvorila u elementarnu nepogodu

     

    miriše vazduh

     

    trava je skoro sva spržena

     

    muče se biljke

     

    žedne su

     

    za sve žedno ponavljam

     

    kiše nije bilo danima

     

    suša se pretvorila u elementarnu nepogodu

     

    miriše vazduh

     

    trava je skoro sva spržena

     

    muče se biljke

     

    žedne su

     

    pesmom dozivam kišu

     

     

    kiše nije bilo danima

    suša se pretvorila u elementarnu nepogodu

    miriše vazduh

    trava je skoro sva spržena

    muče se biljke

    žedne su

     

     

    dozivanje

     

    dođi kišo dođi

     

    kažu da će hrana jako poskupeti zbog suše

     

    kako će siromašni

     

    kako će oni koji skoro umiru od gladi

     

    padaj kišo padaj

     

    na vetru sam

     

    snen

     

    jučerašnje hodanje me je potrošilo

     

    jako sam uživao na putu

     

    volim da budem na otvorenom

     

    okružen predelom

     

    sa zemljom pod nogama i nebom nada mnom

     

    samo idem

     

    muzika bivanja

     

    padaj kišo padaj

     


    Stranice