Bog Miroslav Mandić Bog

    Ti
    si

    406154

    pupoljak

    CIGANSKO

    2862. dan
    1. novembar 2012.


    nikada jednu pesmu nisam ovoliko puta slušao kao ovu koju neprestano vrtim

     

    ne mogu da je se naslušam

     

    ono kad grunu basovi posle zviždukanja

     

    neprestano ljuljanje

     

    Ejmin glas koji se propinje i ponire

     

    prateći glasovi

     

    nežnost koja se kovitla

     

    umiljatost koja se upliće

     

    jevrejsko cigansko

     

    krajevi istog hodačkog štapa

     

    drum drum

     

    ritam žudnje

     

    glas čežnje

     

    srce na putu

     

    srce na dlanu

     

    srce u jeziku

     

    drumuj drumuj voljeno

     

    ni u čemu se nevidljivo ne vidi tako jasno kao u najvidljivijem koje niko ne vidi

     

    hej blistavilo cigansko si

     

    hej jednostavnosti ciganska si

     

    život je neprestani koncert života

     

    život je neprestano skakanje u naručje života

     

    život je neprestano preobražavanje sebičnosti u nesebičnost samog života

     

    krećem se da ne bi bilo povređivanja

     

    krećem se da ne bi bilo samopovređivanja

     

    život i smrt se neprestano prepliću u jednom jedinom životu

     

    u jednoj jedinoj ljubavi

     

    srešćemo se mi ponovo srešćemo

     

    ciganski

     

    samo voleći

     

    jedna muva leti kroz vazduh u Prvoj kući svih bića

     

    drumuj drumuj cigansko drumuj drumuj

     

    putevima lepote

    drumuj

     


    CIGANSKA

    2863. dan
    2. novembar 2012.


    tab tab tab

     

    dram dram dram

     

    drum drum drum

     

    tabananjem

     

    tamburanjem

     

    drumovanjem

     

    ciganski — pesmom

     

    pesmom se čuva jezik

     

    pesmom se oplemenjuje život

     

    pesmom se neguje duh

     

    pesmom srce peva da je svako važan kao sve

     

    pesmom um romori da svako daje život za sve

     

    pesmom se Bog raduje samom Sebi

     

    tab tab tab

     

    dram dram dram

     

    drum drum drum

     

    Cigani ne bi trebalo da postanu kao oni drugi

    nego bi oni drugi trebalo da postanu kao Cigani

     

    opada lišće

     

    od proletos do sada drvo je hranilo lišće. od sada će opalo lišće hraniti drvo

     

    pesma je najciganskije kod Cigana

     

    što sam stariji pesma mi je sve važnija

    što je Planeta starija pesma je sve važnija

     

    pesma drugo je

     

    prelazim ulicu pesma je

     

    dva vrapčića u travi pesma su

     

    čovek sa mobilnim telefonom u jednoj i sa savijenim novinama u drugoj ruci pesma je

     

    drum koraci ritam ruža ne znam šta više pesma je

     

    volim da pevam jednom rečju

     

    svitanjem

     

    svakom rečju

     

    svićućom

     

    dečak je zatvorio oči i pokušava da hoda

    i ja sam zatvorio oči. mirišu lavanda i ruzmarin

     

    prvo sam upoznao Roberta. pre godinu dana. muvao se po

    tržnom centru na Padini. sreli smo se kod prodavnice zdrave hrane

    zamolio je da mu nešto kupim. izabrao je slane štapiće

     

    kada sam se posle pola godine doselio na Padinu češće sam ga viđao i tako je to počelo sa tom divnom decom Božijom

    tab tab tab

    dram dram dram

    drum drum drum

     

    CIGANIMA

    2864. dan
    3. novembar 2012.


    subota. dan psa lutalice. poslednji dan pisanja Ciganima

     

    radujem se i suboti i psu i lutanju i pisanju i Ciganima

     

    radujem se pisanju deci koju susrećem skoro svakog dana na Padini

     

    Robertu Ediju Ersanu Sebastijanu Kemalu Kemani Vidanu

    Muji Jasmini... susrećem ih u prolazu dok prose ili skupljaju hartiju

     

    dragi Roberte Edi Ersane Sebastijane Kemale Kemana Vidane Mujo Jasmina...

     

    ja sam pesnik a moji susreti sa vama su moje pesme

     

    tako si Tii Roberte moja pesma

     

    tako si Tii Edi moja pesma

     

    tako si Tii Ersane moja pesma

     

    tako si Tii Sebastijane moja pesma

     

    tako si Tii Kemale moja pesma

     

    tako si Tii Kemana moja pesma

     

    tako si Tii Vidane moja pesma

     

    tako si Tii Mujo moja pesma

     

    tako si Tii Jasmina moja pesma

     

    kad god Te ugledam srce mi zatreperi i zapeva Tvoju pesmu

     

    Roberte Edi Ersane Sebastijane Kemale Kemana Vidane

    Mujo Jasmina... u Tebi osim srca kuca i Tvoja pesma

     

    želim Tii da je živiš i pevaš svakoga dana

     

    želim Tii da je pevaš u zdravlju lepoti i dobroti celog života

     

    želim Tii da ispuniš sve ono što Bog očekuje od Tebe i zbog

    čega Te je stvorio baš takvog kakav si — jedna i jedan jedini takav na svetu

    Roberte Edi Ersane Sebastijane Kemale Kemana Vidane Mujo Jasmina...

     

    Roberte Edi Ersane Sebastijane Kemale Kemana

    Vidane Mujo Jasmina... raduj se svakom danu

     

    od svakog dana napravi jednu svoju pesmu

     

    želim Tii da svakog dana pogledaš u nebo

     

    želim Tii da svakoga dana osetiš ljubav za zemlju na kojoj stojiš

     

    želim Tii da svakoga dana dok piješ vodu osetiš dečiju radost

     

    želim Tii da u svakom Tvom zalogaju uživaš i saosećaš sa onima koji nemaju

     

    želim Tii da sa svakim udahom vazduha osetiš sreću u celom telu

     

    želim Tii da otkriješ svoje blago koje Te skriveno čeka

     

    budi najbolja najzdravija i najbogatija osoba na svetu i svima

    pokaži šta znači biti najbolja najzdravija i najbogatija osoba na svetu

     

    Roberte Edi Ersane Sebastijane Kemale Kemana Vidane Mujo Jasmina...

    telo neka Tii uvek bude čisto i neka miriše na Tvoju dušu

    srce neka Tii uvek bude puno ljubavi za sve

    mozak neka Ti uvek bude smiren jednostavan i veseo

     

    Roberte Edi Ersane Sebastijane Kemale Kemana

    Vidane Mujo Jasmina... cela planeta Zemlja sa svim zvezdama

    pripada Tebi i zato brini o njima kao što sam osetio da brineš o meni

     

    Roberte Edi Ersane Sebastijane Kemale Kemana

    Vidane Mujo Jasmina... neka Te ova pesma čuva svakog

    dana i neka Tii daje snagu kroz ceo život i na kraju Te proslavi dragi

    Roberte Edi Ersane Sebastijane Kemale Kemana Vidane Mujo Jasmina...

     

    ovu pesmu ću odštampati i uz čokoladu upakovati

    u koverat sa imenom i pokloniti svakom posebno

     

    HRLENJE

    2866. dan
    5. novembar 2012.


    pisanje je svetlost prisustva

     

    pevanje svetlost sama

     

     

    pesma

    svetlosti

    u

    bokovima

    ljuljanja

     

     

    pišem da bi uvek osetio da sam tu

    samo za Tebe

     

     

    pevam

    da

    bi

    doživela

    da

    sam

    ti

     

     

    Tii si moja pesma

     

    pevajući Svemir ljubavi

     

    sve je dobro baš kao što je sve dobro

     

    sve je ljubav

     

    utroba jedne jedine ljubavi

     

    ponedeljak ljubavi

     

    tek prohodalo novorođenče

     

    večna umetnost pupoljka

     

    pupoljak Miroslav Mandić

     

    hodanje stvaranje pevanje

     

    svakog trenutka svuda i svemu ljubav

     

    večna umetnost u pesmi svih bića

     

     

    pe

    me

    du

     

     

    pevaj me dušo

     

    jedna jedina dušo svih bića u svakom biću

     

    to

     

    što

     

    sada

     

    osećaš

     

    je

     

    preobražaj

     

    koji

     

    od

     

    Tebe

     

    čini

     

    moju

     

    pesmu

     

    sveljubavi

     


    LETI GALEB LETI

    2867. dan
    6. novembar 2012.


    seks — čudo Božije

     

    novac — svetinja Božija

     

    Bog — ljubav Boga

     

    ne podrazumevam podrazumevanja

     

    ništa čistije od seksa

     

    ništa nesebičnije od novca

     

    ništa jednostavnije nego Bogom

     

    na modelu na kome radim i pevam svaki dan Miroslava Mandića piše

     

    M I N E R A L I M A

    33 blaženstva za ponedeljak

     

    B I L J K A M A

    33 blaženstva za utorak

     

    Ž I V O T I N J A M A

    33 blaženstva za sredu

     

    D U H O V I M A   P R I R O D E

    33 blaženstva za četvrtak

     

    L J U D I M A

    33 blaženstva za petak

     

    V I Š O J   I N T E L I G E N C I J I

    33 blaženstva za subotu

     

    neshvatljivo preobražava

     

    jednostavnost oplemenjuje

     

    hodam pored jezera i fotoaparatom lovim galebe

     

    juče sam napisao leti galebe leti

     

    danas bih voleo da napišem leti galeb leti

     

    dok lovim galebove vidim kako lete golubi vrane vrapci leptiri

     

    srce u meni kliče

     

    leti lišće leti

     

    leti kamenje leti

     

    leti odanost leti

     

    leti neposustajanje leti

     

    leti nerazumljivo leti

     

    leti seks leti

     

    leti novac leti

     

    leti nebo leti

     

    leti let leti

     

    leti Pupoljak hodanja leti

     

    teško je fotografisati bića u letu. pogotovo

    jer fotografišem aparatom koji sporo izoštrava

     

    svaka fotografija koju napravim je neka vrsta pesme

    upravo sam pomislio da napravim seriju od 33 fotografije sa brojevima

     


    HRLENJE URAGAN

    2868. dan
    7. novembar 2012.


    iza reči kovitlanje kovitlanje  

     

    volim kada su sva znanja u jednom jedinom znanju

     

    volim kada su sve ljubavi u jednoj jedinoj ljubavi

     

     

    sve

    pesme

    u

    jednoj

    jedinoj

    pesmi

     

     

    kada sva znanja nisu u jednom jedinom znanju to i nisu znanja nego struke

     

    kada sve ljubavi nisu u jednoj jedinoj ljubavi to i nije ljubav nego sebičnost

     

    kada sve pesme nisu u jednoj jedinoj pesmi to i nisu pesme nego kultura

     

    voleo bih kada bi svi stručni termini bili zamenjeni istovetnošću

     

    voleo bih kada bi se sve ljubavi preobratile u vaskrsenje svih ljubavi

     

    voleo bih kada bi se sve pesme živele u pesmi života samog

     

     

    odoh

    da

    te

    volim

     

     

    pogledah u travu i osetih da je volim — da volim Tebe

     

    kad volim travu volim Tebe

     

    kad volim Tebe volim travu

     

    ugledah baricu i osetih da je volim — da volim Tebe

     

    kad volim baricu volim Tebe

     

    kad volim Tebe volim baricu

     

    gledam i sve što gledam volim — volim Tebe

     

    kad volim Tebe volim sve

     

    kad volim sve volim Tebe

     

    volim travu jer trava je

     

    volim baricu jer barica je

     

    volim sve jer sve je

     

    volim Tebe jer si ja

     

    mladić koji mi dolazi u susret se sagnuo i podigao

    dinar. bićeš bogat — rekoh mu. od skoro sam to počeo

    da radim. do sada se nisam saginjao — odgovorio je

     

    danas je rođendan Nadeždi Tolokonjikovoj

    volim Te Nadežda

     

    sloboda se kao i uragan Sendi začne u jednom

    trenutku na jednom mestu u jednom događaju

     

    sloboda već začeta u srcu Nadeždinom je

     

    sloboda ruši okove

    uragan je hrlenje u kome se oslobađaju sva potisnuta hrlenja

     

    sloboda je začeta i u srcu Džulijana Asanža iako je Džulijan Asanž takođe zatvoren

    volim Te Džulijane

     

    sloboda radost je

     

    kad god osetim slobodu oslobađam se i oslobađam

     

    sloboda kojom Te ljubim je ljubav koja Te oslobađa

     

     

     

    HRLEĆA GOLOTINJA

    2869. dan
    8. novembar 2012.


    suzama Te ljubim moja Džipsi

     

    lepota u ličnoj borbi za slobodu je ista lepota kao i u seksualnom predavanju

     

    put samo put

     

    moja osetljivost je sve veća

     

    samoća sve odanija

    samoća je utočište odanih i istovetnih

     

    blaženstva su golotinja

     

    i kad ništa ne kažem reči govore sve

     

    i ako nešto prećutim prećutkivanje me peva

     

    evo i ovo lice stare žene sam mogao prećutati

     

    blaženstvo koje sledi je divno

     

    ... bit Traktatusa je etička... moj rad se sastoji od dvaju delova: jednog koji je

    iznesen ovde i svega onog što nisam zapisao. a upravo je taj drugi deo važan...

    Ludvig Vitgenštajn

     

    polako se spuštam niz Bulevar da se od Tvojih povreda zalečim

     

    hladan sunčan dan. jesenje boje platana me opijaju

     

    ova vrana me je podsetila na vranu od pre neki

    dan koja je sakrila orah u travi i prekrila ga lišćem

     

    otpuštam povrede i prepuštam se ulici

     

    ulica je čudo. festival tela i lica. festival nade i očaja

     

    smešim se ulici

    uživam i već mogu da Tii se zahvalim na povredama

     

    uživam što postoji knjiga kao što je Traktatus

     

    da li sam nekada napisao reč ševrludanje

     

    ispod asfalta sjaj stare kaldrme sija kao jedna pesma

     

    sunce mi greje hladne nozdrve

     

    na pola sam puta. umorio sam se. polako ću uz reku Savu

     

    pozvaću dobrotu da mi se pridruži

     

    sećam se kako sam se na Ruži lutanja kada bih iznemogao prepuštao umoru i on me je nosio

     

    i dijamanti se istope pred umorom dobrotom i ljubavlju

     

    nežno mislim na milione i milione ljudi koji su radili teške fizičke poslove

     

    da bih bio dostojan svih tih ljudi i sam rudarim 86400 trenutaka svakoga dana

     

    da bih se zahvalio svim tim pesnicima rada pevam im svakoga dana 86400 pesama

     

     mislim na razne načine kojima su ljudi oslobađali druge od teškog ropskog rada

     

    jedan od najboljih načina je ćutanje

     

    nikada nisam radio ono što su ljudi očekivali da radim

    ali sam zato radio gradove. radio ljubav. radio bezbrižnost

    radio bezrazložnost. radio istovetnost. radio osmeh...

     

    posle tih mnogih načina sve se na kraju svelo na hodanje stvaranje i pevanje 

     

    a hodanje stvaranje i pevanje na jednu jedinu pesmu koja sve peva

    ljubim Te Džipsi 

     

     

     

    ČETRDESET GODINA

    2870. dan
    9. novembar 2012.


    danas je Dan svih bića

     

    rođendan Velimira Hlebnjikova

     

    dan kada sam pre četrdeset godina otišao u zatvor

     

    dan kada sam pre dvadeset jednu godinu krenuo na Ružu lutanja

     

    slušam crnog jebača majki gospodina Andre Vilijamsa

     

    što pre napolje

    na put od prohujalih četrdeset godina života

     

    četrdeset godina od života stvarati pesmu

     

    četrdeset godina od pesme stvarati život

     

    napolje na grljenje hodanjem

     

    hodanje je jebanje sa svime što me okružuje a sve me okružuje

     

    sve je počelo nekom vrstom smrti koju sam doživeo u zatvoru i

    preporađanjem koje su mi doneli vegetarijanstvo nenasilje i sve druge

    odluke koje sam doneo u zatvoru. odluke su me čuvale vodile i vode kroz život

     

    nastavilo se ljubavnim bolom koji me je uvek podsećao da budem dostojan ljubavi

     

    i onda prvi korak na velikom putu nevidljivog i strpljenje u vidljivom na velikom putu

     

    deset godina umiranja mog ja dovelo me je do proleća i otkrovenja ja samog ja

     

    odlukom za hodanje preuzeo sam na sebe sve

    ono što svi ljudi urade za nekoliko hiljada godina

     

    molitvom je počelo približavanje Bogu i preobražavanje u Boga

     

    Ruža lutanja me je odvela u srce Svemira i svemir srca svih bića

     

    Tvoje neprestano prisustvo svih četrdeset godina iako Te još nema

     

    minđuša jednog jedinog i jedne jedine ljubavi u levom uhu

     

    knjigom Miroslav Mandić su počela poistovećivanja svega sa svime i svakog sa svakim

     

    čednošću samoće sam otkrio samoću u čedima svih bića

    ljubim vas odbegla deco

     

    hram ljubavi u istetoviranoj reči ljubav na mojoj desnoj slepoočnici

     

    majka i otac i sestra i brat i ćerka i sin sam svim bićima

     

    Pupoljak

     

    Bog

     

    starenje

     

    i posle čedrdeset godina evo me u lepoti ove rečenice

     

    za sve ove godine nisam mogao biti čovek da sam živeo kao ljudi

     

    ne bih bio čovek ni da sam nastavio da budem samo čovek a ne i Bog

     

     

    sada

    sam

    bog

     

     

    sada kada sam Bog i Tii si Bog i sve je Bog

     

    Bog je Bog

     

     

    jedan

    bog

    jedna

    pesma

    jedan

    pupoljak

     

     

    87. PUT PO 33 DANA

    2871. dan
    10. novembar 2012.


    sinoć sam slušao Džon Koltrejna

     

    koja divota slušati Džon Koltrejna

     

    Bog

    Bog

     

    bluz

    Bog

     

    džez

    Bog

     

    rok

    Bog

     

    hip hop

    Bog

     

    elektro

    Bog

     

    Bog

     

    bulevar muzike

     

    što pre napolje na Bulevar u muziku hodanja

     

    9:58h

    kod Cvetkove sam pijace. sad spuštanje niz Bulevar

     

    subotnji pas lutalica zamahuje repom ljubeći sva bića

     

    mislim Boga i pomislim na glistu u zemlji

    kojoj je lepo i osetim kako je od toga i meni lepo

     

    ne verovati u Boga nego biti Bog

     

    ne verovati da me ljubiš nego biti ljubljenje

     

    ljubim sve one koji su verovali nadali se i ljubili Boga da bih i ja bio Bog

     

    glista Bog

     

    nežno gledam sve pored čega prolazim i osećam da je taj nežni pogled Bog

     

    pogledaj nežno po stvarima i osetićeš da to gleda Bog

     

    divno je kad pevam Bogu a još divnije kad pevam Boga

     

    hodanje me čini čovekom

     

    stvaranje anđelom

     

    pesma Bogom

     

    sunce mi greje leđa i psu u meni je toplo

     

    na ovom uglu je prosila moja Ciganka Ružica

     

    sad kafica novine i uživancija — kaže jedna starija žena drugoj

     

    u ovom kiosku kod Đerma je najbolji ražani hleb u gradu

     

    pred poštom su dugački redovi jer stigla je penzija kažu

     

    trubač sedi na ulici i prosi tužnim melodijama

     

    čovek iza mene neprestano govori sam sa sobom

     

    dok se spuštam niz Balkansku razmišljam

    da li da krenem Savskom ili Sarajevskom

     

    Sarajevska je pitomija pa ću njom. podigao sam kragnu

    pojavio mi se osmeh na licu i to bi bilo to za ovu subotu

     

     

     

    SVETLOST BOGOTRAŽITELJA

    2873. dan
    12. novembar 2012.


    ponovo čitam Kazivanje jednog bogotražitelja

     

    milina

     

    muzika iznad muzike

     

    dobrota Boga od bilo koga i bilo čega stvori Boga

     

    trepereći sve treperi

     

    Bog treperi Boga u svakom biću

     

    gledam golubove kako čupkaju travu i osetim treperenje Boga u njima

     

    gledam lišće platana i osetim treperenje Boga u njemu

     

    gledam žuto lišće oraha i osetim treperenje Boga u njemu

     

    u čemu god da je Bog to je Bog

     

    pisac Kazivanja je anoniman

     

    obožavam anonimne

     

    Miroslav Mandić je slava svih anonimnih

     

    imenom Miroslav Mandić se čistim od Miroslava Mandića i postajem ime Boga

     

    svačije ime slavi bezimene

     

    bezimenost služi imenu

     

    ime proslavlja bezimenost

     

    voljeni moj bogoljupče i bogotražitelju ljubim Te

     

    Tii si svetlost u stvarima

     

    sve svetli i svako svetli

     

    idem

     

    pevaš

     

    me

     

    hej hej hej

     

     

    svaka

     

     

    reč

     

     

    je

     

     

    pesma

     

     

    svetlosti

     

     

    u

     

     

    bilo

     

     

    kojoj

     

     

    stvari

     

     

     

     

    PREGRŠT

    2874. dan
    13. novembar 2012.


     11:38h

    došao sam gradskim autobusom na kraj Sremčice

    nikada nisam bio u Sremčici

     

    lepo mi je biti tu gde nikad nisam bio

     

    srećan sam što sam negde

     

    suza mi klizi niz lice

     

    radujem se putu preda mnom

     

    od mnogo utisaka ne dolazi mi nijedna reč

     

    kada reči ne kazuju ništa onda ukazuju sve

     

     

    sve je hladnije a i to je tako divno

     

    valovita brdašca na rubu Sremčice nestaju u magli koja se spojila sa sivilom neba

     

    dok ovo čitaš prolazim pored ulice Čitačka

     

    u Sremčici mislim na Tebe Nadeždu Džulijana i bogotražitelja

     

    od svih ovih utisaka u Sremčici mogao bih napisati

    knjižurinu ali umesto svih tih reči samo dve počinje kišica

     

    kroz dvesta-trista godina od svega ovoga neće ostati ni traga

     

    sve će se pretvoriti u dobrotu i lepotu nevidljivog i neizrecivog

     

    kako sam srećan što nemam kuću

     

    kako sam srećan što se družim sa ovom kišicom

     

    kako sam srećan jer me ove reči pevaju

     

    kapljice kiše na ekranu mog diktafona

     

    hodam — zagrli se

     

    stvaram — ljubi se

     

    pevam — jebi se

     

    sa leve strane puta više nema kuća pa je vetar sve jači i zasipa me sitnom kišom

     

    izlazim iz Sremčice

    Sremčicu sam prošao sa 7645 koraka za šezdeset sedam minuta

     

    sam na putu

     

    biti na putu znači biti u seksu samog života

     

    seksu ljubavi svih bića koja se prepliću i vrtlože nad putem

     

    biti na putu je venčanje zanosa i smiraja

     

    biti na putu je zagrljaj verom nadom i ljubavlju

     

    u Železniku sam

    jebote kako je dobro i u Železniku

     

    iz Železnika skrećem ka Obrenovačkom putu

     

    neprestana sam slava Božija

     

    pesma Bog

     

    jure automobili. niko neće da stane. baš je divno

     

     

    ČEDNOST JEZIKA JE U MELODIJI ČEDNOSTI

    2875. dan
    14. novembar 2012.

     

    nikada nisam voleo da skrećem pažnju na sebe ali sam na

    Drugom hodanju za Poeziju otkrio i zavoleo i pažnju i pažljivost

     

    hodanje izaziva pažnju

     

    pažnjom sve postaje pažljivost

     

    pažnja je blaga

     

    pažljivost mila

     

    Bog je hodanje

     

    hodanje je Bog

     

    svaki dan je pobeda svakog dana

     

    bilo šta je pobeda bilo čega

     

    sve što jeste pobeđuje time što jeste

     

    ne verujem u postojeći model sveta

     

    postojeći modeli sveta su najbliži svetu ali zbog svoje

    opšte prihvaćenosti su i najdalje od onog što svet jeste

     

    jesam svet

     

    reč svet

     

    reči sveta

     

    sveta pesma sveta

     

    Bog je umetnost

     

    umetnost je Bog

     

    jezik kojim govorim govore sva bića

     

    jezik kojim pevam pevaju sva bića

     

    jezik kojim jesam jesu sva bića

     

    jezik kojim hodam hodaju sva bića

     

    jezik kojim ljubim ljube sva bića

     

    jezik prvi put izgovorene prve reči

     

    jezik prvi put izgovorene svake reči

     

    jezik kojim bezbroj puta ponovljenu reč izgovaram kao da je govorim prvi put

    melodiram

     

    melodija jezika je u zavetu prvoj reči

     

    melodija jezika je u prvi put izgovorenoj reči melodija

     

    čednost zaveta čuva čednost jezika

     

    jezici ljudski razjedinjuju

     

    jezik ujedinjuje

     

    Bog je pesma

     

    pesma je Bog

     


    ELEMENTARNO RAJSKO

    2876. dan
    15. novembar 2012.


    na ostružničkoj dolmi sam

     

    sva je u travi

     

    niko ne hoda po njoj pa nema staze

     

    uživam u lepoti njenog tela koje prepoznajem u njenom blagom luku

     

    u detinjstvu sam gledao kako se nasipala jedna dolma

     

    stotine konja i stotine kubikaša radili su od jutra do mraka

     

    seljaci rade na zemlji a radnici rade zemljane radove

     

    čudesna je zemlja

     

    rađa

     

    u zemlji se grade kanali. od zemlje se grade nasipi

     

    elementarno

     

    pod utiskom elementarnog sam i sam u elementu

     

    hodač

     

    pevač

     

    ritam svih bića

     

    živim to što živim

     

    pevam to što pevam

     

    kasno jesenje rumenilo pozdravlja zimsku snežnu belinu

     

    zemlja je raj

     

    život na zemlji je rajski

     

    ljudi čine zverstva jedni prema drugima i prema

    drugim bićima i od zemaljskog raja čine pakao

     

    i jutros sam čitao o užasima koje jedan narod čini drugom

    nikada ne izgovaram imena kada je mržnja u pitanju da se mržnja ne bi širila

     

    najveća zla čine se u ime porodice naroda i Boga

    najveći ubica je osećaj da si u pravu

     

    činiti zločine u nečije ime je sebičnost i glupost nad svim sebičnostima i glupostima

     

    laž svih laži

     

    iako sam tužan zbog tih svakodnevnih

    zločina i užasa radost života samog me okrepljuje

     

    dok koracima vrtlarim po ovom dolmskom raju

    nadam se da će iz ovog vrta sve više rađati rajsko

     

    rajsko saosećanje svih bića jednih prema drugima

     

    rajska ljubav moćnih prema nemoćnima

     

    rajska sloboda moćnih u nemoćnima

     

    rajsko elementarno

     

    živim to što pevam

     

    pevam to što živim

     

     

    JESENJE PUPLJENJE

    2877. dan
    16. novembar 2012.


    hajmo

     

    hajdemo

     

    jedno smo

     

    da znaš

     

    jedini

     

    svi

     

    melodija i harmonija su jedno

     

    svi ritmovi jedan su

     

    uzbuđuješ me

     

    i ti mene

     

    srce Tii jebem

     

    tvoje je

     

    ironijom se čovek brani od sopstvenih slabosti

     

    duhovitošću čovek skriva svoje imperijalističke i kolonijalističke zločine

     

    plačem

     

    plačem i ja

     

    slatko je slaganje

     

    slatko da slađe ne može biti

     

    slaganje je put

     

    ruža na putu

     

    predsednik sveta Džulijan Asanž

     

    svetica sveta Nadežda Tolokonjikova

     

    opet mi se plače od lepote

     

    i meni od dobrote

     

    tako je sve jednostavno

     

    i čedno

     

    svi dečaci su jebačimajki

     

    sve devojčice jebenemajke

     

    moje su psovke...

     

    ... moje uspavanke

     

    sve što kažem Tii si već pomislila

     

    sve što kažeš stvara me

     

    pupi

    Pupoljak

     

    KO GOD HOĆE

    2878. dan
    17. novembar 2012.


    pomislio sam da u sledećih desetak metara napišem 33 blaženstva od onoga što vidim

     

    dok sam ih pisao u sebi osetio sam nadrealnu lepotu u toj pukoj realnosti

     

    otkinuta grančica na velikoj površini betona

     

    pisaću polako sa ovih par kilometara kojima ističe današnje hodanje

     

    dobrota ponekad nije ništa drugo nego sama samoća

     

    to što tu je sve je

     

    niko ne vidi da sam Bog

     

    tim pre to treba da vidim sam

    Tii

     

     

    bog

    je

    hrabrost

    da

    vidim

    da

    sam

    bog

     

     

    u bilo čijim toplim suzama

     

    usporio sam i sve više uživam u umoru koji me blago obuzima

     

    ne samo da me umor obuzima nego me obuzima i lepota reči obuzimanje

     

    obuzmi me obuzmi obuzimanje

     

    divan je susret sa rečima

     

    pišem i odjednom susretnem reč odjednom

     

    jednom i to odjednom

     

    za jednom i to odjednom žudi duša moja

     

    u naručju sam odbeglog deteta

     

    u naručju svih čestica u smiraju

     

    ptice čestice

     

    ko god da si sve više osećam Tvoju ljubav

     

    taman sam hteo da napišem izgovori bilo šta pre

    nego što ti se isključim kad mi se diktafon isključio

     

    posle divote samog pisanja u pisanju su divna i pomagala

     

    alati

    stilovi

     

    papir i olovka. grafit i mastilo. pisaća mašina i kompjuter. diktafon

     

    iako sam i protiv oružja i protiv oruđa priznajem volim neke alate

     

    alate za pisanje. alate za slušanje muzike. alate za jebanje

     

    odjednom sam se uzbudio onom koja u sebi čuva onog koji u sebi čuva sva bića

     

    sreća samoće je u samoj sreći

     

    ko god hoće u ovom blaženstvu se može napiti

     

    ko god hoće u ovom blaženstvu se može nahraniti

     

    ko god hoće u ovom blaženstvu može krevet i svoju ljubav pronaći

     

    ko god hoće u ovom blaženstvu se može venčati i udomiti

     

     

    TUŽNA JE NEDELJA

    2880. dan
    19. novembar 2012.


    neće bez tebe da blista ni sunčev zrak

     

    slušam Ljiljanu Petrović Batler

     

    slušam Mikloša Šeba

     

    slušam Portished

     

    na Hodanjima za Poeziju sam u tužnim

    nedeljama pevao Tužnu nedelju u nepoznatim mestima

     

    slušam je

     

    mnogo sam je puta slušao

     

    Bili Holidej

     

    Bili Holidej je Bili Holidej je Bili Holidej

     

    čudesno peva tuga

     

    čudesno privlači samoubistvo

     

    čudesno mrvi se dan

     

    mrvim se u mrvice

     

    stranac sam nad strancima

     

    sitna nepristojnost otuđuje, mali lep gest integriše

    Timoti Garton Eš  

     

    samo ljubav za sva bića dostojna je ljubavi

     

    pišem jako teško i to je jako lepo

     

    mrvi se

     

    sabvufer sa basovima mi izgleda otkazuje pa me to rastužuje

     

    volim da slušam muziku sa jakim basovima

     

    jaki basovi su kao teški džakovi

     

    oslobođenje robova

     

    otišlo je grožđe

     

    ponovo slušam kako peva Ljiljana

     

    celo joj je telo u grlu

     

    grli grlom tuge

     

    cveće joj je u ustima

     

    sve je uzalud ali jedino uzalud peva

     

    ponekad jedino epidemije samoubistva nisu uzalud 

     

    bezbroj kitova nasukanih na obalu 

    zašto

     

    ponekad jedino dečija samoubistva sprečavaju i iskupljuju užasne ratove odraslih

     

    odrasli zaustavite ratove deca će vam se poubijati

     

    Miroslave

     

     

     

    BIT SESTRO BIT

    2881. dan
    20. novembar 2012.


    sinoć sam kupio novi sabvufer jer je stari otkazao

     

    basovi su još dublji

     

    udari srca

     

    džakovi džakovi

     

    bit brate bit

     

    bit samo bit

     

    bit sve mira

     

    bit sve mita

     

    bit sve bita

     

    bit bića

     

    bit reči

     

    bit muzike

     

    jedan su bit

     

    bit jednog jedinog uma u svim umovima

     

    bit u svim bitovima

     

    bit u svim bikovima

     

    koraci koraci koraci

     

    bit trenutka

     

    bit večnosti

     

    bit mušice

     

    bit slona

     

    bit dobrote

     

    bit lepote

     

    bit puta

     

    bit ruže

     

    bit znoja

     

    bit suza

     

    bit Boga

     

     

    bit

    bog

     

     

    bit tri reči

     

    bit dve

     

    jedne

     

    pupoljka

     


    ARANĐELOVDAN — SLAVA SVIH BIĆA

    2882. dan
    21. novembar 2012.


    sam sam da ne bih bio sam

     

    sam sam za sve

     

    sam sam da me ljubljeni drugi ne bi odvojio od ljubljenog trećeg

     

    sam sam da me ljubljeni treći ne bi odvojio od jednog jedinog ja

     

    sam sam da me ljubljeno ja ne bi odvojilo od Boga

     

    sam sam da me ljubljena porodica ne bi

    odvojila od jedne jedine porodice svih bića

     

    sam sam da me ljubljeni narod ne bi odvojio od svih naroda

     

    sam sam da me ljubljeni čovek ne bi

    odvojio od minerala biljaka životinja i viših bića

     

    suviše sam sam da bih bio sam — sa svim bićima sam

     

    suviše sam sam da bih bio sam — sa svakim sam

     

    suviše sam sam da bih bio sam — sa svima srećan sam

     

    idem samo do pijace da kupim hleb i hrizanteme za slavu

    nadam se da će preostalih deset današnjih kilometara ishodati neki od dvadesetak posetilaca mog sajta

     

    kupio sam tri krupne bele hrizanteme

     

    mirišu na sneg

     

    u detinjstvu je za Aranđelovdan skoro svake godine bio sneg

     

    miris hrizantema jabuka budimki i čistih duša detinjih

     

    i niko nikad neće saznati da si u pismi ti i samo ti jedino ti moja ljubavi

     

    a ja ću negde gledat u daljinu i sve više tražiti tišinu

     

    to što si tu u mom krevetu bez trunke odiće

     

    od Banata pa do Srema nisko oblaci

     

    jebi me slavo

     

    Tvoja sam slavlje Božije

     

    voleo bih da ponovo pročitam zbirku narodnih psovki Crveni ban

     

    psovke su molitve čednih

     

    otvorena šaka prosjaka je zahvalnost i ljubav Božija 

     

    pripijaj se i uvijaj sa mnom

     

    sva bića — jedno smo

     

    niko nije manje sam od mene

     

    odoh za drugi sto. tamo me čekaju

     

    koljivo. sveća. hleb. vino. hrizanteme

     

    širokogrudost odbačenih i velikodušnost zatvorenih

    ljubljeni Nadežda Džulijan i bezbroj anonimnih po zatvorima

     

    sva bića za jednim jedinim stolom jedne jedine porodice

     

    u jednoj jedinoj svemirskoj slavi — slavi svih bića u svakom biću

    Svemir za mene je — sve i mir — Svemir svega vidljivog i nevidljivog

     


     

    STO TRIDESET DVE FOTOGRAFIJE

    2883. dan
    22. novembar 2012.

     

    ja sam Svemir svega vidljivog i nevidljivog

     

    postoji ogromno polje vidljivog koje je još nevidljivo

     

    samo nevidljivo nikada ne može biti vidljivo

     

    tek to nevidljivo sa vidljivim i još neotkrivenim vidljivim me čini Svemirom

     

    ne ono što je još nespoznatljivo u spoznatljivom

    nego samo nespoznatljivo koje je zauvek nespoznatljivo

     

    ne ono što je još neizrecivo u izrecivom

    nego samo neizrecivo koje je zauvek neizrecivo

     

    pre neki dan mi je Srđan Valjarević doneo Vitgenštajnov Traktatus

     

    jako sam se uzbudio

     

    pomislio sam to je najlepša knjiga dvadesetog veka

     

    busenje

     

    podbijeni palčevi bosih nogu

     

    oguljeni laktovi

     

    isceđeni čirevi

     

    posekotine

     

    uznemirujuće spašavajuće

     

    bespuće oslobađa

    put i ruža su tada u devičanskom zanosu

     

    čednost sve iskupljuje

     

    pripijaj se pripijaj

     

    uvijaj uvijaj

     

    vijugaj

     

    u meni si

     

     

    u

    tebi

    sam

     

     

    sutra ću početi rad Dok... biće to sto trideset dve najobičnije fotografije

     

    fotografije Tvog seksa i Tvoje besmrtnosti

     

    dok bilo šta radiš u danu moći ćeš živeti moju ljubav

     

    dok spavaš

     

    dok oblizuješ usne

     

    dok smiruješ srce

     

    dok pišeš rečenicu koju fotografišeš

     

    u magnovenju sam

     

    nemoć me ljubavlju prožima

     

    biće to put sto trideset dve fotografije

     

    svakog dana kroz zimu do proleća

     

     

    DOK SPAVAŠ MOŽEŠ OSETITI MOJU LJUBAV ZA TEBE

    2884. dan
    23. novembar 2012.


    dok spavaš možeš osetiti moju ljubav za Tebe je prva

    od sto trideset dve fotografije rada koji zovem Dok...

     

    stavljaću ih svaki dan na link Pupoljak na sajtu miroslavmandic.name

     

    poslednju ću staviti 25. aprila 2013.

     

    biće to priča o izvoru svete svakodnevice iz koje se svaki dan možeš napiti ljubavi

     

    dok se osećaš nevoljeno moćićeš da osetiš da Te volim

     

    dok se raduješ moćićeš da osetiš da Te volim

     

    dok činiš i jesi bilo šta moćićeš da osetiš da Te volim

     

    hodam sporednim železničkim kolosecima na Belim vodama

     

    mnogi ljudi koji su živeli u poslednjih sto pedeset godina

    osećaju nostalgiju prema vozovima peronima železničkim stanicama

     

    ljudi koji su živeli pre dvesta godina nisu osećali

    nostalgiju prema vozovima jer vozova tada nije ni bilo

     

    nije ih bilo ni pre trista godina kada je

    Spinoza 1677. u svom Tractatus politicus definisao četiri načina porobljavanja čoveka

    vežeš ga lancima

    oduzmeš mu oružje i mogućnost da se brani

     parališeš ga strahom

    obaspeš ga materijalnim dobrima 

     

    na granama neobranog šipka jato vrabaca

     

    šest goluba čuče na električnim žicama

     

    radnici razvaljuju ono što su pre toga izgradili da bi ponovo gradili

     

    vene lišće vinove loze

     

    hrastovo lišće je žuto kao žutobraon kruške

     

    sećam se kako sam proletos na ovom putu fotografisao trave

     

    uradio sam 33 fotografije trava

     

    33 fotografije lišća

     

    sto trideset dve fotografije Dok.. su četiri serije od po 33 fotografije

     

    zimski san u jazbini ljubavi

     

    u toj jazbini ću Te podsećati da Te uvek neko voli

     

    volim ovaj zemljani odron na Belim vodama

     

    ugledah stene i osetih vanzemaljci žive u stenama

     

    sve je tako blizu

     

    svet je nastao sada

     

    dok sam prolazio kroz Bele vode bio sam tužan

     

    dok izlazim iz Belih voda sam radostan

     

    na ivici Julinog brda deset kontejnera stoje kao deset vrana čuvara

     

    nežno mislim na Spinozu

     

    neki ljudi su Svemir

     

    nežni kao dojka

     

    hrabri kao mleko

     

     

    Stranice