Bog Miroslav Mandić Bog

    Ti
    si

    408677

    pupoljak

    DIVNO

    3098. dan
    25. jun 2013.

     

    kada sam juče napisao pička i kurac jedno su osetio

    sam kada su pička i kurac jedno onda su čedni i čednost

     

    odvojeni — stid su

     

    ne mogu da shvatim zašto su pička i kurac proglašeni psovkama

     

    zašto su toliko skriveni

     

    kako to da ljudi u njima ne vide pupoljke

     

    čednost samu

     

    kurac potvrđuje pičku

     

    pička ljubi kurac

     

    Bog potvrđuje i ljubi Boga

     

    prvi put posle operacije sam u gradu

     

    hodam Knez Mihailovom

     

    osećam se neopisivo lepo

     

    samo jesam

     

    odsustvo sam bola

     

    prisustvo Boga

     

    potvrđujem Te — veruj mi

     

    potvrđujući Te večnost sam

     

    ja sam svima sve

     

    ja sam sreća svakom

     

    ja sam ljubav svačija

     

    ja sam hleb nasušni svima

     

    ja sam svačiji dovoljni dnevni novac

     

    ja sam gipkost u svačijem telu

     

    ja sam pesma u svačijoj duši

     

    ja sam svest i savest u svačijem duhu

     

    ja sam svratište u svakom

     

    divno

     

    trčao sam za tramvajem

     

    zapeo sam o visoki ivičnjak

     

    pao sam na asfalt

     

    pocepao pantalone na kolenima

     

    ogulio kožu na prstima ruke

     

    sve što činim slava je Božija. sve što jesam Bog je

     


    JOŠ MI JE LEPŠE

    3099. dan
    26. jun 2013.

     

    nisam još izašao napolje

     

    prekjuče juče i noćas mi je bilo malo hladno

     

    grejem se

     

    šćućurio sam se

     

    pozvao sam sebe sebi

     

    prigrlio se

     

    sebe da opustim i zaštitim

     

    da mi bude lepo

     

    da svakom bude lepo

     

    lepo mi je da mi je lepo

     

    još mi je lepše da je drugom lepo

     

    uživam da vidim kako mu je lepo

     

    kako se predaje

     

    milini

     

    kako nestaje

     

    u lepom

     

    kako umire

     

    od lepote

     

    i za lepotu

     

    a

     

    evo

     

    i

     

    današnje

     

    pesme

     

    ja sam bog

     

     

    ja sam bog

    ako sam tebi

    bog ja sam

    bog

     

     

    sve je jedno

     

    jednostavno

     

    šćućureno

     

    greje

     

    neguje

     

    dah

     

    dahu

     


    MALINA BOJE MALINE

    3100. dan
    27. jun 2013.

     

    pala mi je malina na crtež srca na stolu

     

    ostao je trag boje maline

     

    nežan

     

    ovo drugo ćebe kojim sam se umotao mi prija

     

    greje

     

    o rokabiliju koji slušam da i ne govorim

     

    raduje

     

    a tek ukus maline

     

    proplamsavajući

     

    sve blaženstvo do blaženstva

     

    zamišljam Te iako Te nema

     

    svih ovih godina Te volim

    reći ću Tii kada Te budem video

     

    divim Tii se

     

    bez Tebe ne bih preživeo sve ove godine

     

    plešem za Tebe

     

    nikad nemoj pomisliti da mislim na nekog drugog osim na Tebe

     

    Tii si uvek samo Tii

     

    baš Tii

     

    Tii si ja

     

    ja sam Tii

     

    muzika

     

    jedna pesma

     

    ponekad Te zovem Ljubljenje moje

     

    ponekad Ljubljena moja

     

    ponekad Li Po moj i moja

     

    ljubim Te i obljubljujem pred svima

     

    bez stida sam

     

    sama čednost

     

    Tii si moja sloboda

     

    Tii si moja svest

     

    Tii si moja savest

     

    Tii si moj smisao

     

    malina boje maline

     


    DASKA

    3101. dan
    28. jun 2013.

     

    kamen u travi blag

     

    sve bliže su mi sve ove bubice pred nogama

     

    crvene jagodice u travi

     

    pokidane suve vlati trave na asfaltu

     

    mnoge stvari za koje nemam reči ili bi mi bilo potrebno mnogo reči da bih ih opisao

     

    nemam reči kako su lepe sve te stvari za koje nemam reči

     

    razdrobljeno crveno parčence cigle

     

    prašina od parčenceta cigle

     

    baš lepa bačena daska

     

    bačena daska me podsetila na trenutke u kojima sam se susretao sa daskama

     

    prisećam se vremena kada sam prvi put saznao za dasku

     

    to je daska

     

    ravna. obično glatka. žuto-bela. daska

     

    kao što je česma bila česma. orman orman. daska je bila daska

     

    daska i ekseri

     

    daska i druge daske

     

    daska i stolari

     

    daska za sto. daska za pod. daska preko bare. daska i drvara

     

    daska i kuća od daske

     

    tek kad mislim o dasci osećam njenu ličnost. osećam

    to i za prozor. i za vrata. za bilo šta na ovom svetu

     

    ne samo da sam se mogao roditi kao daska nego i jesam i daska i prozor i vrata

     

    znam da me Tii voliš zato što sam i daska i prozor i vrata

     

    dok uživam razmišljajući o dasci mislim i na druge stvari

     

    buku automobila

     

    ulicu

     

    dasku čini sama daska. ulicu čine mnoge stvari

     

    malu ulicu čini malo stvari. veliku ulicu čini mnogo stvari

     

    jedan grad čini mnogo više stvari nego jednu ulicu

     

    planetu Zemlju čini mnogo više stvari nego što je stvari i u najvećem velegradu

     

    Svemir je stvar sa najviše stvari

     

    sve stvari i jedan mir eto to je Svemir

     

    samo sve stvari čine mir

     

    samo sva bića čine ljubav

     

     

    94. put po 33 dana

    3102. dan
    29. jun 2013.

         

    pesmom

    zovem

    ovu

    pesmu

     

     

    pesmom

    zovem

    gugut

    gugutke

     

     

    pesmom

    zovem

    zvuk

    grane

    koju

    lomi

    vetar

     

     

    pesmom

    se

    može

    o

    svemu

    sve

     

     

    zakoračiti

     

    zagrliti

     

    lizati

     

    žedan sam Te

     

    radost pisanja radost čitanja

     

    spajanje

     

    jednom

     

    dobrom

     

    od juče mi srce greje osmeh časne sestre sa kojom sam se mimoišao na ulici

     

    zrna mladog kukuruza se pune vodom

     

    još ne mogu da se odvojim od osmeha časne sestre

     

    bila je uredno obučena u sivoplavoj mantiiji

     

    sa belim okovratnikom

     

    lako je stupila na stepenice kada sam je prepustio

     

    bila je puna ljubavi

     

    uvek propuštam ljude na ulici pogotovo žene

     

    vrlo retko se neko zahvali

     

    obično prolaze hladno

     

    časna sestra je bila sama toplina

     

    lako se kretala svojim snažnim telom

     

    okrenuo sam se za njom da joj se poklonim i da je zapamtim

     

    čednost nam spaja srca

     

    ne stvarnost nego ljubaznost

     

    ljubav sestre

     

    i mlada pekarka je bila danas ljubazna kad mi je preporučila ječmeni hleb

     

    voleti samo voleti

     

    nalete vetra voleti

     

    onu padinu voleti

     

     

    pesmom

    sve

    i

    svakog

    zavoleti

    i

    ljubavlju

    ga

    pevati

     


     

    Stranice