Bog Miroslav Mandić Bog

    Ti
    si

    408726

    pupoljak

    DVESTO PETI DAN

    3857. dan
    24. jul 2015.

     

    dvesto peti dan u godini

     

    pažljivost sam otkrio na drugom hodanju za poeziju

     

    pažljivošću sam otkrio da je sve živo

     

    sve živim sam otkrio da je i bog živ

     

    živim bogom sam otkrio da sam i ja bog

     

    ume moj bože moj

     

    ume moj srce boga mog

     

    ne možeš biti čovek ako nisi bog

    ne možeš biti konj ako nisi bog

    ne možeš biti vrabac ako nisi bog

    ne možeš biti drvo ako nisi bog

    ne možeš biti ruža ako nisi bog

    ne možeš biti put ako nisi bog

     

    pupoljak bog

     

    ljubavlju za odbačene sam postao bog

     

    biti bog znači biti odbačen

     

    najvažnije je da neprestano pevam ja sam bog

     

    dišem ja sam bog

    vrištim ja sam bog

    slavim ja sam bog

    milujem ja sam bog

    ljubim ja sam bog

    sanjam ja sam bog

    stvaram ja sam bog

    hodam ja sam bog

    jesam ja sam bog

     

    najbožanskiji način da se dođe do boga i bude bog je da se kaže ja sam bog

    to je najopasniji i najzabranjeniji put ali apsolutno najbožanskiji najjednostavniji najčedniji i najskrušeniji put

     

    svi ostali načini su posredovani a svi posrednici naplaćuju svoje posredovanje

    da bi što više naplaćivali moraju da budu sve važniji i važniji i na kraju važniji i od

    samog boga jer znaju sve o bogu a plus znaju sve to dobro da naplate. ako neko

    nema novca plaća narodom religijom ratovanjem vlasništvom vlašću učenjem

    bog ništa ne naplaćuje bog samo ljubi

     

    priroda boga je ne samo da ti sve daje nego da ti se jedini potpuno predaje

     

    jedino bog prihvata trnje ruža

     

    smrad cveća

     

    trulež voljenih bića

     

    većina bića voli da je na strani pobednika i progonitelja

     

    retka stvorenja se bore protiv progona

     

    jedino bog pristaje da bude ne samo na strani

    progonjenih nego da i sam bude progonjen

     

    krajem mojih dvadesetih godina sam osetio da su mi najuzbudljiviji tekstovi oni koji

    definišu boga. bile su to jedna ili dve kratke mističke rečenice. samo iskustvo mistika

     

    posle tridesetak godina sam i sam počeo da pevam boga

     

    jedno smo

     

    mafijaš te uči da budeš mafijaš. političar te uči da budeš političar. profesor te uči

    da budeš profesor. teolog te uči da budeš teolog. samo te bog ljubi da budeš bog

     

    samo te prvi pesnik svih bića ljubi da budeš kogod hoćeš

    samo te jedan jedini umetnik svemira ljubi da budeš komegod hoćeš

    samo te najbolji hodač boga ljubi da budeš ono što već jesi

     

    volim te miroslave mandiću samo me pevaj stvaraj i hodaj

    i — neboj se neboj miroslave mandiću

     

    gole kože do pojasa prepuštam se toplom vetru i toploj noći

     

    koža uživa u vetru

     

    iz jednih kola neko je izbacio pikavac koji poskakukujući svetluca po asfaltu

     

    dvesto peti dan u godini sam

    svaki dan je prvi i jedan jedini dan

     

    dvesto peti dan u godini sam

    svaki dan je poslednji i jedan jedini dan

     

     

    DVESTO ŠESTI DAN

    3858. dan
    25. jul 2015.

     

    dvesto šesti dan u godini

     

    jedina hrabrost je biti bog

     

    jedina sloboda je biti bog

     

    jedina istina je biti bog

     

    jedina ljubav je biti bog

     

    jedina pesma je biti bog

     

     

    biti

    bog

    najmilije

    bogu

    je

     

     

    biti

    bog

    najčednije

    bogu

    je

     

     

    govorim tako što pevam boga svim bićima

     

    mislim tako što stvaram boga svemiru

     

    činim tako što hodam boga bogu

     

    bog sam tako što samo jesam

     

    ljudima pevam i govorim

     

    bogu samo jesam

     

    već šestu noć se kupam u jezeru

     

    ljubim svakog ko pokuša

     

    svakog ko se usudi

     

    bog žudi za mnom

     

    umivam ga suzama koje mu liju niz lice

     

    tek bivajući bog osetim boga

     

    osetim ga kakav je

    isti je

     

    osetim ga kako je

    odricanjem je

     

     

    osetim ga zašto je bog

    jer ljubi

     

    najlepše je misliti boga

     

    najbolje je misliti bogom

     

    čoveče ne polaži pravo na mene

    čoveče ne vuci me u svoje doživljaje sveta

    čoveče ne vezuj me za tvoje običaje i tvoje zakone

     

    jesam pesma a ne stvaranje pesme

    jesam struja a ne izmišljanje struje

    jesam bog a ne verovanje u boga

    jesam bog a ne dolaženje do boga

    jesam bog a ne ratovanje za boga

     

    svako biće je bog. sva bića su bog. kad bi sva bića u jednom trenu rekla

    ja sam bog u tom trenu smrt bi nestala i svako bi u svakome video boga

     

    bog je moje telo

    bog je moje osećanje

    bog je moje mišljenje

    bog je moja volja

    bog je moja vera

    bog je moja ljubav

    bog je moje stvaranje

     

    ja sam bog i meni je sve bog

     

    ptica leti svom ptiću

     

    dvesto šesti dan u godini sam

    svaki dan je prvi i jedan jedini dan

     

    dvesto šesti dan u godini sam

    svaki dan je poslednji i jedan jedini dan

     

     

    DVESTO OSMI DAN

    3860. dan
    27. jul 2015.

     

    dvesto osmi dan u godini

     

    ako bog da danas ću plivati sedmu turu dunavom od starih banovaca do novih banovaca

     

    do sada sam plivao

     

    novi sad — sremski karlovci

    dora stanković zorica kovačić vera midić mina novčić i ja

    2. avgust 1998. 2:15 h u vodi

     

    sremski karlovci — most kod beške

    plivali smo dora stanković zorica kovačić vera midić i ja

    9. avgust 1998. 2:50 h u vodi

     

    most kod beške — slankamen

    plivali smo dora stanković zorica kovačić i ja

    15. avgust 1998. 4:40 h u vodi

     

    slankamen — surduk

    plivali smo dora stanković zorica kovačić mina novčić i ja

    16. avgust 1998. 2:30 h u vodi

     

    surduk — belegiš

    plivao sam sam

    9. avgust 2003. 2:40 h u vodi

     

    belegiš — stari banovci

    plivao sam sam

    14. avgust 2013. 3:20 h u vodi

     

    pijan sam

     

    plivao sam

     

    plivao me je

     

    plivao sam ga

     

    danavom boga slavio

     

    boga volim boga ljubim

     

    izlazim iz novih banovaca

    22:15 h

     

    svež vazduh me opija

     

    mlada devojka na biciklu me obilazi

     

    ne znam da li sam večnost ili se zovem večnost ali znam večnost je samo bog

     

    trava je samo bog

     

    vrabac je samo bog

     

    pas koji laje je samo bog

     

    to kako se sada osećam je bog

    to kako sada ljubim je bog

     

    to kako je bilo ko bilo kad ljubio je bog

    to kako će bilo ko bilo kad ljubiti je bog

     

    to kako me jezik peva je bog

    to kako me peva kako je bog

     

    to kako sve i svakog volim je bog

    to kako me ti voliš je bog

     

    bio sam sat i pet minuta u dunavu

     

    dunav je bio blag

    iako je poslednjih desetak minuta vetar počeo da diže talase po njemu

     

    samo smo se ljubili dunav i ja

     

    volim vodu

    volim zemlju

    volim vazduh

    volim svetlost

     

    umro sam od lepote i dobrote. ne moram više ništa. treba samo da ljubim

    23:06 h na padini sam. pada blaga kišica

     

    dvesto osmi dan u godini u godini sam

    svaki dan je prvi i jedan jedini dan

     

    dvesto osmi dan u godini u godini sam

    svaki dan je poslednji i jedan jedini dan

     


    117. PUT PO 33 DANA ILI DVESTO DEVETI DAN

    3861. dan
    28. jul 2015.

     

    dvesto deveti dan u godini

     

    juče je bilo meko u mekoj vodi dunava koji vekovima meko teče i teče

    jedan galeb je kružio oko mene a ja sam mu vikao ljubim te galebe ljubim i onda sam osetio da ga raduje to što ga ljubim 

     

    život je fantastična prilika da se živi izvan života za život svih bića

     

    život je izvanredna šansa da se bude bog bogom bogu bog a ne život

     

    jedno smo samo u bogu

     

    kako si ti bože

    meni je divno što sam bog

     

    nikoga tako ništa ne boli kao što boli boga

     

    boga jako boli jer nema nikom da kaže da ga jako boli

     

    boli ga jer nema nikog

    kada neko primi bol drugog to primanje je bog

     

    hvala ti bože što sam i ja bog

     

    bože ti si meni dao mene da budem bog kao i ti

     

    bog sam jednostavno jer volim boga

     

    pesma i slava boga sam oduvek i zauvek

     

     

    divna

    sam

    priča

    jer

    sam

    pesma

    a

    pesma

    sam

    zato

    što

    sam

    jeftina

     

     

    besplatna pesma

    put od suza do smeha — put od smeha do suza

     

    miroslave mandiću ti se ni na kog ne ljuti ti si samo bog

     

    miroslave mandiću ti samo svakog ljubi ti si samo bog kao i ja

     

    miroslave mandiću ti samo pevaj jer volim da slušam tvoje pesme

     

    nasmejana smo svest

    tomislav sedmak

     

    ne mogu biti žena ako nisam mušarac

    ne mogu biti muškarac ako nisam žena

     

    ne mogu biti žena ako nisam čovek

    ne mogu biti muškarac ako nisam čovek

     

    ne mogu biti čovek ako nisam kamen

     

    ne mogu biti kamen ako nisam vlat trave

     

    ne mogu biti vlat trave ako nisam drvo

     

    ne mogu biti drvo ako nisam pčela

     

    ne mogu biti pčela ako nisam vrabac

     

    ne mogu biti vrabac ako nisam konj

     

    ne mogu biti konj ako nisam ruža

     

    ne mogu biti ruža ako nisam put

     

    ne mogu biti put ako nisam pesma

     

    ne mogu biti pesma ako nisam bog

     

    dvesto deveti dan u godini sam

    svaki dan je prvi i jedan jedini dan

     

    dvesto deveti dan u godini sam

    svaki dan je poslednji i jedan jedini dan

     

     

    DVESTO DESETI DAN

    3862. dan
    29. jul 2015.

     

    dvesto deseti dan u godini

     

    uzbuđuje me pisanje

     

    volim kako neki ljudi pišu

     

    li po — veselo i jednostavno

    vilijem blejk — božanski silovito

     

     

    novalis — čedno

    fridrih helderlin — osunčanim detinjstvom

     

     

    volt vitmen — vihoreći

    fridrih niče — hodačkim fragmentima

     

     

    velimir hlebnjikov — jurodivo

    gertruda stejn — čarobnim ponavljanjem

     

     

    robert valzer — toplinom hodača

    franc kafka — olovkom koja piše

     

     

    fernando pesoa — lakoćom

    georg trakl — mističkim atmosferama

     

     

    blez sandrar — jednostavnošću

    miloš crnjanski — promenom ritma

     

     

    ferdinand selin — pražnjenjem

    vilijam karlos vilijams — to je to pisanjem

     

     

    henri miler — kovitlajući

    žan žene — hrabrim bivanjem

     

     

    samjuel beket — seljački otkačeno

    čarls bukovski  — uživajući u pisanju

     

     

    tomas bernhard — u jednom dahu

    aleksandar tišma — pisanjem velikog pisca

     

     

    venedikt jerofejev — privlačenjem

    margaret diras — energijom šake

     

     

    slobodan tišma — muzikom

    lao ce — jednostavnošću i paradoksalnošću

     

     

    jevanđelja — nebeskom snagom

    majstor ekhart — zlatoustim govorom

     

     

    indijanci — prvim prizorima

    dejvid henri toro — blistajućim umom

     

     

    vasilij rozanov — erosom

    nikolaj berđajev — bujajućim bujanjem

     

     

    ludvig vitgenštajn — mislima koje misle

    konstantin ciolkovski  — kosmogonijski

     

     

    baltus — toplom melodičnošću

    džon kejdž — veselom promenom

     

     

    ronald leing — čvornovato

    ed rajnhard — božanskom tautologijom

     

     

    vlado martek — pisanjem koje piše

    lazarov miodrag pashu — muzičkim pisanjem

     

     

    sada ću njih četrdesetoro prepoloviti da bih došao do dvadesetoro

     

     

    li po

    vilijem blejk

    volt vitmen

    fridrih niče

    gertruda stejn

    robert valzer

    fernando pesoa

    blez sandrar

    vilijam karlos vilijams

    žan žene

    čarls bukovski

    margaret diras

    lao ce

    jevanđelja

    indijanci

    ludvig vitgenštajn

    ronald leing

    ed rajnhard

    vlado martek

    lazarov miodrag pashu

     

     

    sada ću njih dvadesetoro prepoloviti na desetoro

     

     

    li po

    volt vitmen

    gertruda stejn

    robert valzer

    vilijam karlos vilijams

    čarls bukovski

    lao ce

    indijanci

    ed rajnhard

    vlado martek

     

     

    joj baš je teško

     

     

    indijanci

    ed rajnhard

    gertruda stejn

    čarls bukovski

    vilijam karlos vilijams

     

     

    indijanci

    ed rajnhard

    vilijam karlos vilijams

     

     

    ed rajnhard

     

     

    dvesto deseti dan u godini sam

    svaki dan je prvi i jedan jedini dan

     

    dvesto deseti dan u godini sam

    svaki dan je poslednji i jedan jedini dan

     

     

    DVESTO JEDANAESTI DAN

    3863. dan
    30. jul 2015.

     

    dvesto jedanaesti dan u godini

     

    miroslav mandić pisanje

     

    veselo i jednostavno

    božanski silovito

    čedno

    osunčanim detinjstvom

    vihoreći

    hodačkim fragmentima

    jurodivo

    čarobnim ponavljanjem

    toplinom hodača

    olovkom koja piše

    lakoćom

    mističkim atmosferama

    jednostavnošću

    promenom ritma

    pražnjenjem

    to je to pisanjem

    kovitlajući

    hrabrim bivanjem

    seljački otkačeno

    uživajući u pisanju

    u jednom dahu

    pisanjem velikog pisca

    privlačenjem

    energijom šake

    pisanje muzikom

    jednostavnošću i paradoksalnošću

    nebeskom snagom

    zlatoustim govorom

    prvim prizorima

    blistajućim umom

    erosom

    bujajućim bujanjem

    mislima koje misle

    kosmogonijski

    veselom promenom

    toplom melodičnošću

    nekim pisanjem

    božanskom tautologijom

     

     

    pisanjem koje piše

    muzičkim pisanjem

     

    načini pisanja su načini bivanja

     

    bezbroj načina pisanja čine jedan jedini način mog pisanja

     

    sricanjem

     

    pisanjem sricanjem

     

    sričem bogom dišem

     

    miroslave mandiću uvek se vrati sricanju

     

    sriči i riči

    rika konja nek žubori u tvojim rečima kojima će se konji osloboditi od ljudi a svojom slobodom osloboditi i ljude

     

    osnova mog pisanja je lepo pisanje koje sam učio u prvom razredu osnovne škole

     

    olovka u ruci

    sveska na široke i uske linije. vežbanje lepog pisanja. hej. to je rudnik mog pisanja

     

    pisanje je ta slavna ruka kojom slavim pisanje šakom

     

    pisanje šaketanje

     

    šaka stopalo eto genijalnog pisanja

     

    poetika mog pisanja je poetika jedne reči

     

    svake reči

     

    bilo koje reči

     

    poetika svega

     

     

    bilo

    ko

    bilo

    šta

    bilo

    kad

    bilo

    gde

    bilo

    je

    svake

    reči

     

     

    reč je bilo pesme

     

    reč bilo je jedna od najlepših pesama

     

    reč idem je jedna od najlepših pesama

     

    reč vrabac je jedna od najlepših pesama

     

    reč trava je jedna od najlepših pesama

     

    reč konj je jedna od najlepših pesama

     

    reč lasta je jedna od najlepših pesama

     

    reč put je jedna od najlepših pesama

     

    reč ruža je jedna od najlepših pesama

     

    ponovo i ponovo

     

    bilo

    vrabac

    trava

    konj

    lasta

    put

    ruža

     

    dvesto jedanaesti dan u godini sam

    svaki dan je prvi i jedan jedini dan

     

    dvesto jedanaesti dan u godini sam

    svaki dan je poslednji i jedan jedini dan

     

     

    DVESTO DVANAESTI DAN

    3864. dan
    31. jul 2015.

     

    dvesto dvanaesti dan u godini 

     

    u dnevniku pisanja čoveka koji piše 10. januara 1988. sam zapisao

    četiri osnovna načina pisanja su

    ironijsko — parodijsko pisanje

    iskreno — saopštavajuće pisanje

    otkačeno — kreativno pisanje

    božansko — mističko pisanje

     

    mene najviše privlači

    božansko — mističko pisanje

    onda

    otkačeno — kreativno

    iskreno — saopštavajuće

    ironijsko — parodijsko

     

    u pisanju me je pre svega uzbuđivalo samo pisanje

    kosmogonijska samoća

     

    svemir bivanja

     

    disanje šakom

     

    uživao sam u načinima na koji neki ljudi pišu

    ljubim vas sve vas ljubim

     

    kao što sam u detinjstvu voleo da trčim. igram fudbal. skačem u vodu

    plivam. tako sam voleo da sednem pred praznom hartijom sa olovkom u ruci

     

    praznina

    ja sam bog pevam svakog dana 86400 puta

     

    mnoge tekstove sam napisao svedočeći o tome kako upravo pišem

     

    sve drugo o čemu bih pisao bila bi laž

     

    pisanje je poistovećivanje sa bogom i samim sobom

     

    pisanje je saosećanje sa tobom i svim bićima

     

    lepota prisutnosti u prisutnosti dobrote

     

    istorija mog pisanja

    počeci

    1967-1969

    pobunjeničko pisanje

    1969-1971

    crvena sveska

    1971-večno

    jezičko pisanje

    1970-1972

    zatvorsko

    1972-1973

    ludačko pisanje

    1974-1975

    tekstovi na papirićima od cigareta

    1975-1977

    dva soneta i još neka druga pisanja

    1977-1980

    ja sam ti je on

    1981-večno

    varšava

    1983

    hodačka pisanja

    1984-1990

    prepisivanje romana

    1985-1986

    čovek koji piše

    1987-1988

    ruža lutanja

    1991-2001

    miroslav mandić

    2005-2018

    božansko pisanje

    2005-večno

    mala pesma

    2007-večno

     

    pisanje me ogoljuje

     

    pisanjem čuvam psovanje

     

    pišem iz uma srca i muda

     

    pišem šakom stopalima bogom

     

    ja sam ja pisanja

     

    hodanje

    govorenje

    pisanje

     

    hodanje plesanje

    govorenje pevanje

    pisanje crtanje

     

    pisanje i čitanje su isto

     

    novčić

     

    pisanje je sa one strane čitanje je sa ove strane

     

    kao

    što

    pišem

    disanjem

    bivanjem

    mišljenjem

    ljubljenjem

    hodanjem

    jebanjem

    ćutanjem

    tako

    dišem

    jesam

    mislim

    ljubim

    hodam

    jebem

    ćutim

    pisanjem

     

    volim jednu jedinu umetnost u svim umetnostima od kada je sveta i veka

    volim jednu jedinu pesmu u svim pesmama od kada je sveta i veka

    volim jedno jedino pisanje u svim pisanjima od kada je sveta i veka

     

    volim sva pisanja

    biografije monografije kaligrafije filmografije pornografije govnografije geografije istoriografije borhesografije fotografije

     

    pišem sobom

    pišem po sebi

     

    ja sam tetoviranje pisanjem

     

    pisanje je umetnost života u rečima

    napišem budi dobar i ja sam dobar

    napišem trešnja i ja sam trešnja

    napišem sve i ja sam sve

    napišem ti i ja sam ti

    napišem bog i

    bog sam

     

    dvesto dvanaesti dan u godini sam

    svaki dan je prvi i jedan jedini dan

     

    dvesto dvanaesti dan godini sam

    svaki dan je poslednji i jedan jedini dan

     

     

    Stranice