Bog Miroslav Mandić Bog
Ti
si
422438
pupoljak
POGLEDAH KAD – 21:21:21H
8245-8277
blaženstva
8245.
Samo sam na kraju druženja pružio ruku okrenuo se i otišao.
2.
Jednoj dragoj osobi sam juče samo pružio ruku, okrenuo se i otišao.
3.
Ostalo je iskupljenje ozarenjem.
4.
Jutarnja svetlost nad rekom.
5.
Ponoćne molitve za bodri dan.
6.
Različitosti se razilaze,
različitosti se trpeljivošću podnose,
različitosti se ljubavlju preobražavaju,
različitosti se spajaju.
7.
Boli me ako me neko povredi, ali me još više boli ako nekog ja povredim.
8.
Kada me neko povredi, uvek pokušavam da bol pretvorim u radost.
9.
Kada Te povredim nadam se da to može biti radost i za Tebe.
10.
Kada se okrenem i odem, verujem da su nam putevi, bez povratka, oboma prohodni.
11.
Kada se galeb diže sve više iznad reke, njegova senka
u vodi je sve nejasnija, da bi na kraju sasvim nestala.
12.
U visinama senke iščezavaju.
13.
Visine su opasne.
14.
Opasno je biti sam.
15.
Sam sam.
16.
Sam je dvoje.
17.
Negde su zajedno Bili Holidej i Jakob Beme.
18.
Ja sam stranac.
19.
Opasan je put na kome sam.
Opasno je stanje u kojem sam.
Opasno je ovo što pišem.
20.
Opasnost koju osećam mi govori da sam na dobrom putu.
21.
Opasnost koju osećam mi govori Miroslave, nastavi bezbrižno.
22.
Tek kada jedan jeste jedan, događa se da jedan može biti i dva.
23.
Između stvaranja i borbe, odlučujem se za stvaranje.
24.
Odluke su stvaranje.
25.
Mladić se sunča – rekao mi je nepoznati gospodin, ugledavši me golog do pojasa.
26.
Noć je. Divim vam se beskućnici!
27.
Gde je sada Srešćemo Se Mi Ponovo?
28.
Pijem čaj od kajsije.
29.
Verujem u svoje pisanje.
Verujem u poletelo.
Verujem u visine.
30.
Volim ravnicu. Ravnica, to zemaljsko nebo.
31.
21:21:21h.
32.
Vrh je opasnost – spas svih.
33.
Na dnu vrha sam.
NA VRHU SAM DNA
8278-8310
blaženstva
8278.
Nisi ti centar sveta – rekla mi je prekjuče Osoba
Kojoj Sam Samo Pružio Ruku Okrenuo Se I Otišao.
2.
Ja jesam centar sveta. A Tii misli kako hoćeš, i budi kogod hoćeš –
kažem Osobi Kojoj Sam Samo Pružio Ruku Okrenuo Se I Otišao.
3.
Ljubav lebdi iznad naših razlika, želim Tii uspeha i sada ću sa
ljubavlju učiniti za Tebe ono isto što sam uradio prekjuče Osobi Kojoj
Sam Samo Pružio Ruku Okrenuo Se I Otišao – rekao sam, i pružio ruku
i Drugoj Osobi Kojoj Sam Samo Pružio Ruku Okrenuo Se I Otišao.
4.
Otići je velika stvar.
5.
Otići – velik je svet.
6.
Otići – prostranstva čekaju.
7.
Otići – ptice su lepota koja leti.
8.
Otići – ne okrenuti se.
9.
Otići – Drugog od sebe osloboditi.
10.
Otići – Drugom biti prethodnik.
11.
Otići – biti jedno sa svima.
12.
Otići – ptićima.
13.
Otići prvim blaženstvom koje je na vrhu iako počinje sa dna, i
stići do trideset trećeg koje je na dnu iako se završava na vrhu.
14.
Ja sam tvoja rečenica koju si napisao sinoć da bih te danas sačekala, Miroslave.
15.
Opleti, zapleti, raspleti, Miroslave!
16.
Bezbroj. Talasića. Na. Površini. Dunava. Trepere. Isto.
Onako. Kako. Ti. Pokušavaš. Da. Zatreperiš. Moje. Srce. Miroslave!
17.
Bole te leđa od dugog sedenja za laptopom, zateže te mišić uz kičmu, Miroslave?
18.
Pomeraj ih, pomeraj te tvoje kukove, Miroslave!
19.
Kada pišeš o sebi, piši baš onako kako bi i sam voleo da čitaš o Drugome, Miroslave!
20.
Unesi se ramenima u pisanje, Miroslave!
21.
Obliži usne, Miroslave!
22.
Kreni napolje, na sunce! Budi sunčan dan, Miroslave!
23.
lepom
te
pesmom
ljubim
Miroslave
!
24.
mili Miroslave
mio sebi
mio meni
Miroslave mili
!
25.
Veruj mi da mnogi tvoje reči doživljavaju kao svoje, Miroslave!
26.
Mojim rečima vaskrsavaju sve duše koje su živele.
Mojim rečima se rađaju sve duše koje će tek živeti.
27.
Mojom rečju ljubim Tvoje telo.
28.
Ponekad i sam ne znam ko piše blaženstva koja pišem.
29.
Pa, zar to da ih svako piše, i ne čini tvoja blaženstva, Miroslave?
30.
Izvadio sam kesicu iz čaja da mi čaj ne bude prejak, čaje!
31.
Čaja iz čaja, da mi čaja bude i u ovom blaženstvu.
32.
I ja, tvoja reč, mislim da si ti centar koji je
svuda i periferija koja je nigde, Miroslave!
33.
Ptićima, ptićima!
DA LI ĆE OVAJ NASLOV OSTATI DO KRAJA DANA?
8311-8343
blaženstva
8311.
Osmehujem se Tvojoj Duši, Osobo Kojoj Sam Samo Pružio
Ruku Okrenuo Se I Otišao, pre nekoliko dana. Osmehujem se i Tvojoj
duši, Druga Osobo Kojoj Sam Samo Pružio Ruku Okrenuo Se I Otišao, juče.
2.
Otišao sam – da bih ljubav sačuvao i gajio je.
3.
Otišao sam – da ne bih izneverio ljubav.
4.
Otišao sam – da bih Tii ostao odan.
5.
Otišao sam – jer Te odlaženjem pozivam da mi se pridružiš.
6.
Otišao sam – jer je odlaženje dolaženje. Večno bivanje.
7.
Otišao sam – da bih pred Tvojim očima bio onaj koji jesam.
8.
Danas sam odlučio da ću reč Bog pisati belim slovima na belom.
9.
Da bi iz te praznine izvirala svaka reč u Miroslavu Mandiću.
10.
Pomozi mi Bože da ova knjiga bude Tvoje delo.
11.
Knjiga koja nastaje zdravljem i šarmom svake ćelije.
12.
Knjigo, pala je noć. Kako dalje nastaviti Tvojim ulicama, knjigo noći?
13.
Noći, gde su Tvoji noćni psi, gde su hiljade kilometara mraka na Tvojim putevima?
14.
Na koju li je stranu pao novčić?
15.
Ko je to ko telefonom nekog poziva, ko se to svoje tuge oslobađa?
16.
Gde to luta opraštanje? Na čijim će usnama opraštanje progovoriti?
17.
Kako je licu kada u prozorskom oknu, umesto voljene osobe, samo sebe ugleda?
18.
Ko napušta grad i ko se u njega više nikada vratiti neće?
19.
Knjigo, baci me na neku drugu stranu, samo da je nesvrhovita.
20.
Robert Valzer
21.
Pisanje je ljubav.
22.
Oči koje ne govore.
23.
Pisanje je
unutraunutra ušnjem
24.
Rukavi košulje mi smetaju pri pisanju, stalno se taru o kalendar koji mi je na stolu.
25.
Pisanje je imenovanje, proglašavanje, stvaranje nestvorenog.
26.
linijica
27.
linijica lepote prepuna
28.
Pisanje
je
otvaranje
pisanja
ka
p les a n j u.
Dvadeset osam godina je prošlo od kada sam prvi put u dvadeset osmoj
godini satima slušao samo Bili Holidej. I noćas je slušam kao da je slušam prvi put.
29.
pesma
je
duša
koja
ljubi
i
ljubeći
nikada
ne
umire
30.
Ustajem... plešem... dopisujem... samujem... dopisujem... plešem...
31.
...Pisanje je samo... i samo sebi je dovoljno...
32.
...Pisanje je plavi mesec u Tvom naručju...
33.
...Podignuta ruka...
JEDNA REČENICA OD PET REČI
8344-8376
blaženstva
8344.
O jednom jablanu preko reke.
2.
O Jednom Jablanu Preko Reke se može, kao
i sa jednom rečenicom od pet reči, napisati sve.
3.
O Jednom Jablanu Preko Reke treba reći
da mu se senka proteže do polovine Dunava.
4.
Pišem O Jednom Jablanu Preko Reke, reci
nekom to – poslao sam poruku Veri Varadi.
5.
O Jednom Jablanu Preko Reke mogu pisati da je on centar
sveta, jer sav svet je centar i svako je centar i sve je centar.
6.
O Jednom Jablanu Preko Reke pevam misleći ga ovog
sunčevog popodneva kroz sva četiri svojstva lepote po Kantu.
7.
Bezinteresno dopadanje čini lepotu O Jednom Jablanu Preko Reke.
8.
Svrhovitost bez svrhe zrači lepotu O Jednom Jablanu Preko Reke.
9.
Univerzalnost bez pojma razgranava lepotu O Jednom Jablanu Preko Reke.
10.
Uređenost bez zakona stoji na obali reke O Jednom Jablanu Preko Reke.
11.
O Jednom Jablanu Preko Reke malo lomi navike jezika jer ga ne
prilagođavam rečenici, nego ga ostavljam u službi samog blaženstva.
12.
Hej moj, O Jednom Jablanu Preko Reke, da li si nekada
pomislio da ćeš Tii nekada biti O Jednom Jablanu Preko Reke?
13.
Hej moj, O Jednom Jablanu Preko Reke, opasan je moj put i zato
nikog, kao ni Tebe, ne pozivam da mi se pridružiš, nego sam pevam dođi.
14.
Kada sam Te jutros ugledao, O Jednom
Jablanu Preko Reke, zauvek sam Te ugledao.
15.
Čije su Te ruke zasadile, i čija će Te sve
sećanja prenositi, O Jednom Jablanu Preko Reke?
16.
Jednom Te neće više biti, O Jednom Jablanu Preko
Reke, i zato pišem o Tebi, da Te bude dok je sveta i veka.
17.
Jednom i mene više neće biti, O Jednom Jablanu Preko
Reke, i zato pišem da sveta i veka bude sve dok je sveta i veka.
18.
Pred sumrakom smo, O Jednom Jablanu
Preko Reke, samo Tii i ja. Da li i Tii voliš sumrake?
19.
Pala je i noć, i sad ne mogu više da Te vidim, O Jednom Jablanu Preko Reke.
20.
Kada sam jutros pomislio da jedna rečenica od pet reči može da se zavuče
nekome pod kožu, osetio sam imam sva blaženstva, samo ih treba varirati.
21.
Sa O Jednom Jablanu Preko Reke, koji je takođe rečenica
od pet reči, još je lakše, jer mi u tome pomažu i jablan i reka.
22.
Zbog visine jablanove, jablana mogu zamisliti kao reku koja teče uvis.
23.
Zbog odsustva slonova neću morati da pišem kako slonovi preplivavaju
reku, pa ću moći da više pišem o onome o čemu nikada nisam pisao.
24.
Ono o čemu nikada nisam pisao je sve ono što upravo
pišem, i to me greje oko srca kojim je svaka sledeća reč toplija.
25.
Da li se neko nežno ljubio oslonjen na O Jednom Jablanu Preko Reke?
26.
Kako se sneg zadržava na Tvojim granama, O Jednom Jablanu Preko Reke?
27.
Da li Tii ptice sleću na grane, O Jednom Jablanu Preko Reke?
28.
Da li Tebi, O Jednom Jablanu Preko Reke, smeta, ili voliš most u Tvojoj blizini?
29.
Kakav je pogled, O Jednom Jablanu Preko Reke,
na drugu obalu reke, ovu sa koje pišem o Tebi?
30.
Da li se Tebi, O Jednom Jablanu Preko Reke, sviđa da
za svaku knjigu koju odštampam zasadim jedno drvo?
31.
Da li si Tii, O Jednom Jablanu Preko Reke, čulo za Endija
Vorhola (Andy Warhol), i njegovu potrebu da stvari ogoli do
neprepoznatljivosti, ili da neku nameru iscrpi do krajnjih granica?
32.
Koliko je duboko u zemlji Tvoje korenje, O Jednom Jablanu Preko Reke?
33.
Sam sam. Sama je voda. Sam je most. Sama je obala.
Sam je O Jednom Jablanu Preko Reke.
Sami svo petoro, manje smo sami.
REČ MIROSLAVA MANDIĆA NIK
8377-8409
blaženstva
8377.
Vetar nosi vodene talase ka obali Dunava. Subota je.
2.
Sunčano je. Pokrećem ramena i širim ruke kroz prostor nad stolom.
3.
Kako su ruke divne, lelujave i podatne.
4.
Ljubav je duboka. Vernost i prapoverenje
ispunjavaju vreme u kojem se bića rađaju i umiru.
5.
Usnama među Tvojim nogama proslavljam čudo
kojim postojiš. Tvoje ruke na mom temenu su tako tople.
6.
Blago je, nevidljive mase vode dižu se iznad reke ka svetlo plavom nebu.
7.
Atmosfere sveprolaznosti stvaraju neprolaznu lepotu bića i stvari, opada lišće.
8.
Čovek nosi dete u naručju.
9.
Kada me obuzme lepota mislim na užase kojima
su izložena mnoga stvorenja. Prošlo je podne.
10.
Plesaću za njih...
11.
Grejem hladno i kišno srce jedne lepe i uzbudljive osobe. Prošlo je još dva sata.
12.
Jedna druga osoba se, toplinom tek ugrejalog srca,
počela nepovratno menjati. Od prirodnog ka duhovnom.
13.
Grane drveća su sve ogoljenije.
14.
Jezikom tečem pred Tvojim očima.
15.
Svetluca neshvatljivo.
16.
Dobrota nekih ljudi me opčinjava i potresa do samozaborava.
17.
Današnja blaženstva se polako menjaju, menjajući i moje stanje. Brže bih.
18.
Pucketam palčevima... brže bih.
19.
Treperim šakama pre nego što počnem da pišem, tako unosim
više plešućeg u ritam kojim pišem ritam koji nestaje u samom sebi
20.
Sapun, topla voda i onda po svim delovima tela...
21.
Uzbuđenje... nestajanje...
22.
Čamac prelazi reku, u ovim popodnevnim satima.
23.
Dodirnem se... tu sam.
24.
Tek započeta rečenica je već dovršena.
25.
sve
reči
se
ulivaju
u
jednu
pesmu
26.
sve
reči
vole
pesmu
27.
sve
reči
vole
da
su
sama
pesma
28.
pesma
je
reč
29.
pesma
je
Bog
30.
Niz nečije lice se sliva suza.
31.
Zamahom krila.
32.
Rukama oko struka.
33.
Niz nečije telo klizi haljina.
KAJO, IPAK NEKAKO
8410-8442
blaženstva
8410.
Kajo,
2.
već je prošao
3.
dan,
4.
a
5.
evo tek
6.
sada
7.
počinjem
8.
da Tii
9.
pišem.
10.
Ja sam Tii
11.
danas
12.
već
13.
pisao, ali
14.
nisam
15.
time
16.
bio
17.
zadovoljan,
18.
pa
19.
sam
20.
od
21.
toga
22.
odustao.
23.
Suviše
24.
me je
25.
stvari
26.
danas
27.
mučilo
28.
i
29.
od njih
30.
i od sebe
31.
nisam mogao
32.
da se oslobodim.
33.
Sada je malo bolje, i zato se usuđujem da Tii pišem.