Bog Miroslav Mandić Bog

Ti
si

419512

pupoljak

GOLDEN JUBILEE BRIDGE I BRANKOV MOST U MOSTU

966. dan
24. avgust 2007.

27154 - 27186

blaženstva

 

 

radoest rekao bi Crnjansk za radost

 

radoest je cimet sadašnjosti

 

 

ja

sam

Bog

 

 

Sve što kažem kaže Bog.

 

Kada ne govorim Bog ćuti.

 

 

Bog

je

pesma

 

 

Uživam u glasu Skagsa (Boz Scaggs) koga prvi put čujem.

 

Potopio sam posteljinu. Puna je znoja letnjih vrućina.

 

Blaženstva su opale latice lepe kate.

 

Poliži znoj sa moje kože.

 

Boogie

Boogie Woogie

Woogie

 

pisanje je himna pisanju

 

volim Te devojčice

 

tapšem

 

pomislim na prašinu

 

veličanstvenost

 

nadmašivanje

 

plašnju

 

volim Te dečače

 

grožđem mi u telo ulazi svetlost

 

skidam prstenje. brojanice. idem da operem posteljinu

 

oprao sam. okačio na terasi

 

znoj curi

 

žudnja je žudnja za spajanjem

 

spajanje je spajanje

 

bio sam u Dunavu. spajao se

 

go do pojasa hodam ka Mostu. evo ih još četiri laste

 

19:18h

Mili Miroslave. Ljubimo. Tebe i tvoje korake i tvoju

umetnost sa Golden Jubilee mosta. Bacamo papiriće za Mostove.

Jelena i Dragan poslala mi je poruku iz Londona Jelena Bešir.

 

Ovo je Most između Londona i Beograda na

stubovima Milenijumskog i Brankovog mosta.

 

Dve ptice otvorenih kljunova preleću most i lete ka ušću.

 

19:30h

Pale se ulična svetla na mostu.

 

Malo je ljudi na mostu.

 

svakim korakom sam most

 

 

 

 

 

DADUDADUDA

967. dan
25. avgust 2007.

27187 - 27219

blaženstva

 

 

Dragi moj Miroslave, juče sam otišao brzo do pošte da bih podigao

knjigu Miroslav Mandić.  Poštar me je prepoznao još na ulazu i doneo je.

Radovao sam se zbog radosti koju ta knjiga za mene znači. Sada ću

biti u njenoj energiji i u njenom posedu. Odmah sam pomislio: sada

sam siguran, zaštićen jer će me knjiga Miroslav Mandić čuvati sobom. Biću

u centru zbivanja, u krugovima, u blaženstvima, u srcima, u ljubavima,

sa Ciganima, i svima na svetu poslao mi je jutros mejl Petar Miloradović.

 

Vrućina je. Krećem na Most. Ali prvo na kupanje Dunavom.

 

Krenuti je uvek bolno i spasonosno.

 

Rukom dodirujem zidić. Dečak sam u slavu dečaštva i devojaštva.

 

Gledam u krošnje drveća. Gledam jer ne mogu da se nagledam.

 

Sva tišina ovog i onog sveta se skupila u mekim

koracima kojima se Knićaninovom spuštam ka Dunavu.

 

Zamisli da prvi put vidiš ove reči.

 

Zamisli da prvi put razumeš ove reči.

 

Zamisli da prvi put voliš ove reči.

 

Dunav je topao. Ali kada zaronim u donje slojeve hladan je.

 

Kada sam izašao iz vode ugledao sam kamilicu između betonskih blokova obale.

 

Zbog hodanja obožavam plivanje.

Zbog plivanja osećam letenje.

Zbog letenja služim vaskrsenju.

 

Od danas ću upotrebljavati reč autovirtualgrafija.

 

Sve više volim da pišem razne vrste AutoBioGrafija.

Jednom ću ih sve sakupiti i to će biti moja AutoBioGrafija.

 

Već sat jedan sam za stolom. Pijem Banatski rizling. Znoj mi se sliva niz lice i telo.

 

Daunlodovao sam fotografije koje sam ove nedelje snimio na Mostu.

 

Izračunao prosek ovonedeljnog hodanja. 16,41 kilometar svakoga

dana. Dnevni prosek za ovu godinu je 13 kilometara i 975 metara.

 

Jedan od ljudi iz Hajduka povlači prskalicu. Sutra HajdukSevojno.

Prva prvenstvena utakmica Hajduka u Prvoj ligi. Gledaću sa terase.

 

Presvukao sam majicu. Žutu zamenio belom. Žutu zakačio da se suši na terasi.

 

Čekam da me vino opije.

 

Jedna vrana je prišla prskalici. Pije i kupa se u mokroj travi.

 

Volim prve rečenice autobiografija.

 

Razbio me je krik Big Mame Tornton u Hound Dog.

 

Smrti moja od sebe me sačuvaj!

 

Smrti moja život moj proslavi!

 

Smrti moja sva bića od smrti sačuvaj!

 

Smrti moja i Tii se životu raduj!

 

Stvaranje je davanje života Životu.

 

 

hej

roza i crvene ruže

na zelenoj žičanoj ogradi

krajem avgusta

u Beogradu

koje sam sa

iscepkanog papira

u pesmu vratio

25. avgusta 3007.

 

 

 

greškom napisah 3007. umesto 2007. i napisah istinu ruže

 

Bili Holidej počinje da peva a mladić počinje

da kosi travu na fudbalskom terenu Hajduka.

 

Blaženstva su hodočašća smislu i herojstvu nevinosti.

 

blaženstva proslavljaju dadudaduda

 

 

 

 

 

MUZIKA PONEDELJKA – SVE OSTALO JE TIŠINA

969. dan
27. avgust 2007.

27220 - 27252

blaženstva

 

 

Digresije su daljina koja ljubi – posvećeno etimološkom rečniku.

 

bugivugi je koren mojih osećanja

 

dodirnuo sam se – Tebe dodirujem

 

dodirujem Te – ceo svet dodirujem

 

dodirujem ceo svet – pesmu pevam

 

svakoj mojoj dlačici peva pesma jednog od pevača

 

vozovi putuju

 

bivoli naskaču bivolice

 

moć je izdajstvo stvaranja

 

stvaranje je nevinost

 

taj čovek na putu sam ja

 

cipele me nose

 

mirisi zanose

 

učtivost je jebežljiva

 

jebežljiva je i ljubaznost i poštenje je jebežljivo

 

grlo je put

 

ja sam muzika

 

muzika je pevač

 

ja sam pevač

 

usne su mi slane

 

samo jednu reč

 

jednu jedinu

 

želim jedinu

 

da iz sebe porodim

 

miriše lavanda

 

čovek nateže gutljaj rakije iz fraklića

 

mislim

 

dok kad

 

dok je muško – kadje žensko

 

hodaj mojim rečima

 

ja sam Tvoje cipele

 

jednu jedinu reč

 

drhtaj

poljubio bih Te

 

 

 

 

 

JA SAM POČETAK

970. dan
28. avgust 2007.

27253 - 27285

blaženstva

 

 

Jutro je. Idem da kupim cveće za Adu Bajron (Ada Byron). U podne počinjem 

Virtuelno poklonjenje virtuelnom svetu u virtuelnom svetu. Ada je prva.

 

12:32h

pre pola sata je počeo moj život i rad u virtuelnom svetu

 

miroslavmandic.name

 

Nepovratnost Je Ime Puta

 

mirišu bosiljak i lepe kate na mom stolu

 

um ljubi dušu

 

duša se jebe sa telom

 

telo se podaje telima

 

miroslave i mojim sisama nadeni ime

 

miris lavande – miris bosiljka

 

ja

putem

 

ja sam odbeglo dete – mistika odbeglog deteta

 

volim da plačem radosti na zadovoljstvo

 

lepota čuda je u čudu lepote

 

osećam Tii kožu

 

Tii si moja Ljubica

 

seks sam Tvog seksa

 

jezici su horizontala srušene vertikale

 

jezik je pažljivost kojom se obnavlja vertikala jezika

 

jezik je ljubljenje

 

ljubljenje je plesanje

 

plesanje je pevanje

 

pevanje je vaskrsenje

 

vaskrsenje je mleko

 

ljubimTe – ljubimja

 

reci mi-čujem Te – dodirni me-ljubim Te

 

poklonjenje je promena

 

očekivana promena se klanja neočekivanom

 

milujem se po telu lišća i trava

 

malo se stidim

 

počinjem da pevušim

 

 

 

pevušim

Bog je Bog

osetih

i

doživeh

Bog

je

jedan

 

 

majko

trepere

mi

oči

oče

 

 

 

 

 

JA SAM KRAJ

971. dan
29. avgust 2007.

27286 - 27318

blaženstva

 

 

Danas se poklanjam Brzini.

 

Brzina je svojstvo kojim ljubav voli sve oduvek i zauvek.

 

Obrisao sam žutom krpom Crvendaćev monitor.

 

Uzbuđen sam virtuelnim životom.

 

To je muzički život.

 

Protrljao sam prste po listovima bosiljka – zamirisala je muzika.

 

U gostima mi je Branko Popović. Sa Brankom mogu da mislim muzički.

 

Živim i radim muzički. Muzika je uspeh. Moja muzika je najveći uspeh jer njom

  uspevaju svi i to pre mene koji uspevam najviše jer uspevam posle svačijeg uspeha.

 

Ponovo sam protrljao prste po bosiljku.

 

Ljubim srce prijatelja da bi prestali da mi se pojavljuju glasovi u glavi.

 

volim da se ša

 

lim ja

 

tek u virtuelnom svetu ne bih nikog da povredim

 

tek u virtuelnom svetu sam gost

 

ja živim ja

 

nosom Tii dodirujem nos

 

pišem kukovima

 

zažario sam se kao žar

 

ko se otvori čuvan je

 

ko se ne štiti sačuvan je

 

ko se predaje podatan je

 

ko je podatan preporođen je

 

cupkam jednom nogom

 

cupkam drugom nogom

 

dobujem petama

 

ritam je hrana srcu

 

i krave vole da piju nečije mleko

 

peta voli da čuje drugu petu

 

volim da ugledam nekog ko je sam

 

ko je tamburanje i kotrljanje i umetnost fuge je

 

isto se preoblikuje u isto

 

sve se rascvetalo u .

 

Tii si moj koren i pupoljak – pupoljak je tačka poletanja.

 

 

 

 

 

12. PUT LAO CE

972. dan
30. avgust 2007.

27319 - 27351

blaženstva

 

 

Danas se poklanjam Čarls Bebidžu (Charles Babbage). Ocu programiranog kompjutera.

 

Čak ni priroda ne govori dugo

Koliko kraće onda treba da govore ljudska bića

Lao Ce u stihovima dvadeset trećeg načela Tao.

 

Onaj koji stoji na vrhovima prsta, ne stoji čvrsto

Onaj koji gazi krupnim korakom, ne hoda dobro

Onaj koji sebe otkriva, ne svetli,

Onaj koji sebe pravda, nije poznat nadaleko

Onaj koji sebe slavi, neće se dugo zadržati

Lao Ce u stihovima dvadeset četvrtog načela Tao.

 

Sedim sa Brankom Popovićem u kafiću Speakeasy. Pričamo o plesu.

 

postepenom otpuštanju

 

disanju pokretom

 

slušanju tela

 

odvijanju po podu

 

ples je harizma plesača

 

kreni-stani ples

 

vrćenja

 

sveta ponavljanja

 

ritualni plesovi

 

seksualni plesovi

 

inicijacijski plesovi besvesnog

 

transevi i ključanja

 

nestajanje u ponorima visina

 

molitveni plesovi

 

misleći plesovi

 

fudbalerski i trčeći plesovi

 

plesovi igrom

 

loši plesovi

 

ples običnih pokreta

 

ples bez plesa

 

nepripremljen čineći ples

 

ples trave

 

ples životinja

 

ples zemlje i vode

 

ples vazduha i vatre

 

korak

skok

okret

kukovi

stomak

ramena

ljuljanje

njihanje

padanje

dizanje

ravnoteža

ponavljanje

lakoća

lebdenje

letenje

 

pružen prvi korak

 

ples hodanja

 

hodaj Miroslave hodaj

 

 

 

 

 

UM SRCE I TELO

973. dan
31. avgust 2007.

27352 - 27384

blaženstva

 

 

Danas se poklanjam Drevnosti.

 

Drevnost je sve što je bilo i sve što će biti.

 

Namignuo sam Drevnosti.

 

Namignuh joj ponovo.

 

Namigivanje je važno.

 

Namigivanjem se prevladava prostor i vreme.

 

Namigivanjem um šalje poruku srcem.

 

mig

 

Namigujem samom sebi.

 

14:45h

 

Skupiti se. Obnavljati. Spavati.

 

Diže me Big Mama Tornton.

 

Ramena mi pomažu da pišem.

 

levim laktom sam pritisnuo sto i osetio bol

 

cveće na stolu mi daje snagu

 

isekao sam paradajz

 

naoblačuje se

 

Tvoj sam žigolo.

 

Tibi mi je poslao mejl i preneo mi pozdrav od Tivadara.

 

Mislim o pesmi koju čine sva imena sveta.

 

Lepota Svemira ne povređuje nijedno biće.

 

Lepota matematike je le = ma.

 

Lepota jezika je ono štovo da pe.

 

Voli da peva svako ko ljubi.

 

Svako ko ljubi ljubi me u grlo.

 

Bića se nežno igraju jedno sa drugim.

 

jebanje

je

najnežnije

igranje

jeb

je

ig 

 

um svih bića je Knjiga Miroslava Mandića

 

srce svih bića je Slika Miroslava Mandića

 

telo svih bića je Muzika Miroslava Mandića

 

sve je oblačnije

 

oblačnije

 

Tii si moj leptir.

 

 

 

 

Stranice