Bog Miroslav Mandić Bog
Ti
si
420917
pupoljak
45. PUT PO 33 DANA. POSVEĆENO VLADIMIRU ROKSANDIĆU I SVIMA KOJI SU NASTAVILI A ZOVU SE PESNICI
41839 - 41871
blaženstva
moja umetnost slavi svakoga koga sam ponizio zabrinuo uplašio povredio pojeo ubio
moja hodanja vaskrsavaju svakoga koga sam
ponizio zabrinuo uplašio povredio pojeo ubio
moja pesma vaskrsava sva bića koja su ikada živela koja žive i koja će ikada živeti
ljubim svaki trenutak u životu Nikolaja Fjodorova
život se rađa iz onih koji daju život za život
Bog daje – Boginja prima
Tvoje srce je moje – moje srce je Tvoje
u 2009... želim da ne želim da odem odavde
stensil na zidu u ulici Kneza Sime Markovića
sve o meni – sve o Tebi. sve u meni – sve u Tebi
ne može mi biti dobro na Planeti ako Planeti nije dobro u meni
ne može mi biti dobro u Svemiru ako Svemiru nije dobro u meni
mislim na tekst Vladimira Roksandića Tek smo pošli a sve nas je manje
Miroslave vidim da si mi se javio pa ti odmah odgovaram
poslao sam sms Miroslavu Mandiću u 14:37:54h i u 14:37:54h odmah dobio odgovor od Miroslava Mandića
pčelo moja
lepotice – samoćo moja
jebačice – vrlino moja
vaskrsla – sveti incestu moj
nežno mislim na majku Džona Lidona (John Lydon)
nežno mislim na Artura Šopenhauera (Arthur Schopenhauer) i njegovu majku
nežno mislim na majku Džona Lenona (John Lenon)
nežno volim Kaju majku svih majki
ja sam Milomir Mandić
ime govori sve
pesma ljubi svakoga
prepustim se rečima i reči me vode
reč je Milomir – Kaja je pesma
ja sam dete Božije koje je rodilo Kaju i Milomira
ja sam majka i otac svakom biću koje nema majku i oca
ja sam sve ono što pišem da bih bio i da bi bilo
pesma
muzika bog ljubav
umetnost
ja sam hleb i voda. vino i hleb brata mog
ja sam Tii sestra sestro moja – Tvojom krvlju rođen duh
ja
pesma
ljubi pesma pesma jeste
pesma
ti
JA SAM PONIZNOST KOJA UZNOSI SVA BIĆA
41872 - 41904
blaženstva
ako vam je dobro – tek onda
sinovljeve usne na majčinim usminama
ćerkine usne na očevom ja
lice
je
pesma
pesma
je
lice
boga
telo je misterija vaskrsenja
jebanje je put
ruža orgazam
svi poljupci su jedno ljubljenje
divim se detetovoj pobuni
stidne dlake moje majke
majka je jedina učiteljica – otac je jedino
nije bitno to što je jedino bitno
pijanoj devojčici i uplašenom dečaku sam put
pijanoj devojčici i uplašenom dečaku sam ružin seks
Tii koja krećeš ja Te čuvam i ljubim jer sam u kretanju
pesma
je
zahvalnost
strašno mi se sviđaš Bože
muzika je ništa – Bog je sve
Bog je muzika svega
umoran sam od samoće – kažem da bih bio manje sam i da bih se odmorio
miris Dunava me okrepljuje. daje mi snagu. ispunjava lepotom
ne – sam protiv svih
ne čak ni – sam za sve
nego – sam sve
usporio sam. sunce me greje
mislim o ljudima o kojima ništa ne znam ali ih
osećam jer su bili sve i u svojim srcima stvarali sveljubav
ljubav i jeste samo ljubav za sve
sveljubavlju su zasijale oči dečaka-prosjaka kada me je pogledao
tako mi prijaš – hladni vazduše
samo bih plakao
plač uvećava radost
tugama samo ljubiti samo ljubiti
LEPOTA LJUBLJENJA
41905 - 41937
blaženstva
ako vam je dobro – tek onda
s ljubavlju autorki ako vam je dobro, onda ništa
pisanje je milovanje
neprestano prožimanje ljubljenjem
mišljenje je takođe ljubljenje
volja isto
ljubljenjem se vaskrsava
ljubim pisanjem – ne zato što mi nedostaje ljubljenje nego
zato što volim pisanje svih onih čije je pisanje bilo ljubljenje
kada pomislim na Roberta Valzera već ljubim
14:54h
prvi put ove godine ugledah fudbalere Hajduka na terenu
zagrevaju se – trče sporo oko igrališta
u crvenim trenerkama
jedna grupa trči na jednu stranu druga na drugu
odoh da operem zube pa na most
milujem ulicu – ulica miluje mene
volim da pišem meko. mekoćom ovog vazduha
kada bi čovek prestao da ubija vaskrsao bi kao vrsta
dobrota je najnežnija muzika
vetar nosi kosu ove devojke – neka tako ostane zauvek
voleo bih da si videla prekrštene ruke ove stare žene koja prosi oslonjena o zid
hteo sam da kupim knjigu Karla Segana (Carl Sagan) o Svemiru
ali mi je bila skupa. ostaje mi da sve o Svemiru saznam u sebi
kišica
uvek je tako lepo kada je kišica
uvek je tako dobro kada je kišica
sutra sneg – kaže jedan čovek na ulici
pala je noć i vetar se pojačava
sve je muzika – kaže 41930. blaženstvo
sve je dobrota – kaže 41931. blaženstvo
sve je Boginja – kaže 41932. blaženstvo
22:44h
prolazim pored kuće broj 155 u ulici Gospodara Vučića. jedna suza mi klizi niz lice
sam na ulici. mislim na same žene. mislim na same muškarce.
mislim na same stvari. same životinje. same biljke. mislim na sam život
jedno najbolje potvrđuje mnoštvo
slušam svoje korake. blizu sam Stančića. blizu ponoći. blizu sutrašnjih
blaženstava. blizino moja ljubim Te iako nikoga nema u mojoj blizini
nada sam neispunjenim nadama
JA SAM KIŠA MANDIĆ
41938 - 41970
blaženstva
ako vam je dobro – tek onda – s ljubavlju autorki ako vam je dobro, onda ništa
s ljubavlju svakome i svemu
pada kiša – kisnem
moja leva cipela propušta vodu
voda se sliva niz ulicu
jako volim kišu
jako volim vetar. jako volim sneg. jako volim maglu. jako volim sunce. jako volim sve
prolazim pored oluka – uvek isti zvuci dobovanja vode o lim
zbog kiše je mnogo manje ljudi na ulici
kiša voli što pada
mislim na seks kiše
dvoje se ljube pod kišobranom
obožavam svakoga koga pogledam na ulici
dok kiša dobuje po mojoj jakni i kapuljači mislim kako kisnu trave.
kako kisnu životinje stojeći na otvorenim poljima. kako kisne more
ovo su koraci za Tebe. ovo su koraci za Tebe. ovo su koraci za Tebe
ovo su koraci za šume koje kisnu
ovo su koraci za pegle bačene na nekom otpadu
ovo su koraci za smešno koje se rastužilo
ovo su koraci za ljude koji već dva meseca štrajkuju u Pionirskom parku
sve iz džepova sam morao da stavim u najlon kesu jer su džepovi natopljeni vodom
na mostu pazim da me automobili i autobusi ne isprskaju jako
ovaj me je baš dobro zalio
osećanje da nemam pravo na život sa kojim
živim celoga života mi pomaže da živim pevajući
stvarajući sam život
stvarajući sebe i delo
najviše volim umetnike koji su stvorili i sebe i delo
tek nov stvaram novo delo
samo novo delo me stvara
tročasovnim kišnjenjem zavoleh još više i kišu i kišnjenje i novostvoreno delo
ako hoćeš da čuješ Boga samo me slušaj i čućeš Ga
ništa drugo ne mogu da kažem nego Boga
ništa drugo ne mogu da jesam nego Bog
hvala kiši i kišnjenju za Boga
Bogom je jezik Bog
JETRA LJUBAVI JE PERPETUUM MOBILE
41971 - 42003
blaženstva
vidim i živim i ljubim sve kao isto
važno je da ne zaustavim dah do kraja ovog blaženstva
ovo je devet veselih koraka dok promiče vlažan sneg
prolazim ispred hotela Palas
ulica se spušta ka dole
ka reci
na uglu Topličinog venca i Pop Lukine
se svakoga dana odlučujem da li da krenem ulicom
Kosančićevog venca ili onom donjom Fruškogorskom
ka kojoj ću sada krenuti? to niko ne zna. pa ni ja
neko me odluči
u Fruškogorskoj sam
već se vidi reka
još sto metara do mosta
na papirićima pišem reči koje ću baciti u reku
Radost Zdravlje Ljubav Sloboda Preobražaj Odanost Uspeh
jedna crna čaplja se upravo zagnjurila na sredini reke
kišica nas spaja
moje reči su Tvoje
usklađujem korake sa disanjem i pisanjem
kada kažem ja sam Bog osećam kako si ušao u mene – ja sam Bog
šaka
grudi
živote dajem Tii život da živiš večno
mastilo u ustima
kaligrafija hrabrosti
rukopis nežnosti
usne jezika ka jeziku usana
napij me se
tek kada sam u ženi Bog sam joj – tako žena rađa Boga
posvećeno neprijateljima koji bi da me ljube a ne da me ubiju
vrlino jebem Te da se okrepiš i vrlinom me ispuniš
danas je Milan Popović počeo da u prelama četvrtu
knjigu Miroslav Mandić. kasnim i ko zna zašto je to dobro
ljubim bubuljicu devedesetosmogodišnje devojčice
istina miriše na ružu slobode
sloboda stvara ljubavlju
MANJE UTISAKA – VIŠE BAJKE
42004 - 42036
blaženstva
danas promiče vlažan sneg
ja sam Sneg Mandić
kada me je obišao čovek je potrčao da bi se ugrejao
hodaću polako do mosta – kao u bajci
kapuljača mi je na glavi. dok hodam gledam samo u zemlju – više je tišine oko mene
manje utisaka – više bajke
osećam nežnost – mislim na svoj stid
gde si care? kako je? ima l' zime – veselo me pita Elvis moj prosjak u kolicima
podignem glavu ka nebu i ugledam jednu pticu – kakva je to sreća
da sam poneo rukavice bajka bi bila još toplija
dok hodajući gledam u zemlju drevna sam pesma
i ovaj hladan i vlažan vazduh je bajka
smešim se – moja umetnost je ponekad jako tužna
zakoračio sam na ovu stepenicu
kada sam dolazio na most hodao sam
predavajućim hodom posle mosta hodam primajućim hodom
sneg na krovu. pređite na drugu stranu – piše na jednoj tabli
pada sumrak. bajka se umorila. nestala
dok prolazim pored Kalenićeve pijace sve što vidim su svakodnevne
scene koje se ponavljaju vekovima. ta običnost je najbajkolikija bajka
čovek vuče kolica sa praznim kutijama i jednom vagom – bajka
žena se nečega setila i naglo okrenula – bajka
žena i muškarac sede u izlogu kafea i puše – bajka
pseća govna razmazana po asfaltu – bajka
u praznoj ulici čujem tišinu – bajka
hodam. polako. mirno
samo hodam
svemu u meni je dobro
svemu van mene sam lepo
ja – ne postoji ništa veće
ja – ne postoji ništa manje
plačem – moja umetnost je ponekad tako radosna
neće kičma hladno – kaže stara žena u prodavnici dok se oslanja na termo peć
kažu i sutra će zrnasti sneg
smešim se – lepo si mi
ODANO JE NAJSEKSUALNIJE
42037 - 42069
blaženstva
odanost je najseksualnija
seksualnost najkrhkija
bože
bože tekst bože
bože
bože
bože put i ruža bože
bože
bože
bože lice bože
bože
slika teksta
slika puta-slika ruže
slika lica
tri najlepše slike za mene
pesma Boga
pesma ja
pesma svih bića
tri najlepša teksta za mene
muzika hodanja
muzika dobrote
muzika odbačenih
tri najlepše muzike za mene
lice Boga
lice seksa
lice novca
tri najlepša lica
trebaš
me
trebaš
trebam Te trebam
trebaš
trebam srce trebam
trebaš
kurac i pička su srce
reč je prvo vera onda ljubav i na kraju delanje – pročitao sam sinoć
radujem se ovim rečima
ovo
sam
ja
ovo
je
moj
seks
Bog je jezik ljubavi
seks je jezik spasenja
novac je jezik iskupljenja
lepo je pisati lepo
lepo
je
pevati
dobro
ovo
se
ja
poklanjam
tebi
sneg promiče kroz sumrak
bog
ja ljubav ti
seks
noć je
sneg pada
prijatelj ljubi prijateljicu
pesma peva priči
ljubim
ljubicu
ljubi
me
ljubav
svaka reč je tako lepa
seks
je
zavet
ljubavi
ljubav
je
odanost
seksu