Bog Miroslav Mandić Bog
Ti
si
419512
pupoljak
VEČNOJ DEVOJČICI
46096 - 46128
blaženstva
Hodam za Hedvig.
Bernhardovu životnu saputnicu o kojoj se brinuo sam kada je
umirala. Hedvig Stavjaniček (Hedwig Stavianicek, 1894-1984). Žena
od njega starija više od trideset sedam godina, koju je sreo 1950, u
godini smrti njegove majke i godinu dana nakon smrti njegovog
voljenog dede. Ona je bila veliki oslonac u njegovom životu
i umnogome je potpomogla njegovu književnu karijeru.
sve je već rečeno sve je već bilo – umetnost Hedvig
mnogo je ljudi hodalo Planetom ali
niko ne hoda kao ja – umetnost Hedvig
mnogo je ljudi pisalo na ovoj Planeti ali
niko ne piše kao ja – umetnost Hedvig
poskočim i dodirnem suvu granu na drvetu – umetnost Hedvig
sve je rečeno Tvojim životom Hedviga – umetnost Hedvig
svaki moj korak je cvet za Tebe Hedviga – umetnost Hedvig
svi gledaju u krhku devojku koja ima ogromne
minđuše. ljubim svačiju izloženost – umetnost Hedvig
podignem ruku Hedviga – umetnost Hedvig
izvijem vrat Hedviga – umetnost Hedvig
osmehujem Tii se Hedviga – umetnost Hedvig
hodam umetnost – umetnost Hedvig
kultura nije umetnost – umetnost Hedvig
počinje da pada kišica – umetnost Hedvig
tabla na kući broj 18 u ulici Prote Matije na kojoj piše
Anuška i Ljubomir Micić živeli i zaboravljeni bili – umetnost Hedvig
svako ko učini nešto za umetnost je umetnost – umetnost Hedvig
sa još većim uzbuđenjem ću čitati Tomasove knjige – umetnost Hedvig
Hedviga zbog Tebe još više verujem u umetnost – umetnost Hedvig
Hedviga hodam Tvoj život – umetnost Hedvig
mislim na Tvoje detinjstvo Hedviga – umetnost Hedvig
pisati je hrabro. ponavljati je još hrabrije – umetnost Hedvig
korak za korakom – umetnost Hedvig
nezaustavljanjem-nezastajanjem-neokretanjem – umetnost Hedvig
umetnost su voljene bake i deke – umetnost Hedvig
umetnost je svratište za odbačene – umetnost Hedvig
umetnost je narandžasto hodanje
umetnost je zelena ruža
umetnost je crveni put
umetnost je ljubičasto lice
umetnost je plava pesma
umetnost je žuto ja
umetnost je svetlost Božija
sve što pogledam je umetnost – umetnost Hedvig
ova žena sa cigarom pored kontejnera – umetnost Hedvig
miris toplog peciva koji udišem – umetnost Hedvig
čovek povija grane i bere dudove – umetnost Hedvig
pegava devojčica u prolazu – umetnost Hedvig
tri paradajza. dve paprike. dva krastavca. raženi hleb. sedam
prezrelih bresaka. naoblačuje se. pljusak će – umetnost Hedvig
poklanjam Tii se Hedviga. poklanjam Tii se Tomase – umetnost Hedvig
DEVOJČICI VEČNOSTI
46129 - 46161
blaženstva
muka mi je od sebe. ali ako ne kažem
da mi je muka biće mi još više muka
teško mi je da pišem kada mi je muka ali mi
je još veća muka da ne pišem kada mi je muka
mukografija
posle skoro dvadeset godina sam slučajno sreo Jovicu Aćina pored
fontane na trgu Nikole Pašića. razmenili smo par reči o autobiografiji
proslavljam dečaka-prosjaka koji mi je malopre rekao e, hvala
evo čekam autobus. ova moja četvorka malo ređe ide ali
mi je sa njom najbolje – govori jedna devojka preko telefona
na raskrsnici Bulevara i Tršćanske
pomislih da naslov moje autobiografije bude
Hodati AutoBioGrafiju ili Deset godina hodati AutoBioGrafiju
sreo sam Oliveru Đurđević. tužna je – umro je Željko Vuković
hvala Tii što si vesela – rekao sam mladoj prodavačici
zaista volim bugivugi
zaista volim da plešem i zato hodam
volim i zato volim sve. voliš li sve – Tvoj sam
ponekad mi ne ostaje ništa drugo nego da budem dostojan reči koje pišem
naoblačuješ se – uzbuđuješ me
zaista mi treba Tvoja podrška
zaista milujem belo cveće na stolu
mokar peškir se suši na terasi
već mesec dana nisam oprao posteljinu
tuširam se svakog dana posle hodanja
u zatvoru smo se tuširali jednom nedeljno a
posteljinu su nam menjali svake dve nedelje
preti pandemija novog-starog gripa
ništa se ne menja
ljubim bakterije i viruse da nikog ne
ubiju nego da svakog na ljubav opomenu
ljubim čoveka da prestane sa ubijanjem
ljubim Tebe jer je u Tebi i zdravlje i ljubav i sloboda
nijansama Te ljubim – budimo jedno
svi ti ljudi koji su živeli
sva ta bića koja su živela
svi ti ljudi i sva ta bića koja će u meni vaskrsnuti
grmi – ozon
sevnulo je – grom je raspalio – puknuo sam prstima
moja ramena Tvom licu
ja
sam
ti
bog
pesme
JAGODE LJUBAVI
46162 - 46194
blaženstva
hodam i tako ljubim – pišem i tako ljubim
ljubim – hodam. ljubim – pišem
mislim o novčiću koji je i sa jedne i sa druge strane isti
mislim o ključu kome se otvaraju sva vrata
13:38h
ljubav svakog bića za sva bića
ljubav jednog bića prema drugom biću
ljubav svih bića za jedno biće
vodopad
ljudi se ujedinjuju protiv nekog. ljudi će se
promeniti tek kad počnu da se ujedinjuju za nekog
za bilo koga – za svakoga
ljudi će postati ljudi kada se svi ujedine
za Tebe
reč zri
broj Boga
slika Tebi
ton mene
pokret kliče
osmeh osmehom
jebanje ljubi
pesnik nije profesija – biće je
umetnik nije profesija – umetnik je sva bića
hodač nije čovek nego ljubav za sva bića
nema tajni – tajna je javna
trepnem Te treptaje
boli odboluj me
sve mojim venama teče
ova nežnost je za sve one sa kojima sam
se razišao da bih i ovog trenutka ljubio sve
nežnost za svakog sa kim sam se razišao da bih
ljubeći sve ljubio baš one sa kojima sam se razišao
nežnost sam za svakog ko ljubi onog sa kim se razilazi
ovo
je
srce
jedne
jedine
ljubavi
dodirni me – ljubav si svemu
luda sam – lude ljubavi radi
kurva sam – ljubavnik odbačenih
monahinja sam – manastir odanih
poljubi me – ljubav si
potreba sam – trebam Tii
koren sam – obožavam Te
NEKADA NASLOV NIJE NIŠTA DRUGO NEGO LJUBAV ZA NASLOV
46195 - 46227
blaženstva
subota. 234. nedelja pisanja ove knjige koju nazvah Miroslav Mandić
koliko je nedelja od kada smo rođeni. koliko je nedelja do naše smrti
koliko je nedelja od stvaranja svega što je ikada stvoreno i rođeno
koliko je nedelja do jedne jedine ljubavi u srcu svakog bića
već nekoliko dana mi se vrti u glavi. poremećaj
ravnoteže. šta li. tek sve me to uznemiri. uplaši. ponizi
mutna je reka
voda nadolazi
jabuka za Tebe
pokupio sam nekoliko krupnih višanja sa zemlje
17:42h
pijem. tužan sam. sam sam. trne zelena svetlost kasnog popodneva
lepo je ono što jeste
ljubim mozak
iscrpljen sam
ljubim svakog ko prigrli drugog
ljubim – put. ruža – ljubav
blaženstva su kičma pevanja
negde neko – to sam ja
[ = analogno
jin jang = digitalno
nedostaješ mi – sve ostalo je Vitgenštajn
jedem Te ovim rečima
miris i ukus
dodir i pogled
muzika mirisa i ukusa. muzika dodira i pogleda
ja sam želja koju je osetilo bilo koje biće
tople lepinje hrane dušu deteta
besmrtne bake ne izneveravaju i neprestano prave tople lepinje
tople lepinje greju tabane
tabani ljube put i ružu na putu
dete sam koje hrani um svakog bića
dete me ohrabruje da budem čovek
dete Bog – mio Bog
odluka me spašava
ljubav svakom ko se odlučio
19:08h
trne zelena svetlost herojske subote
uđi
u
mene
ulazim
u
tebe
POKLONJENJE ZAHVALNOSTI
46228 - 46260
blaženstva
jebanje je svetinja
ljubim srce jednog bića u kome je ljubav za sva bića
mušice – miliš po ivici laptopa – ljubim Te
sve što je neko učinio verujući u sebe je u Muzeju ovog blaženstva
sve što pišem i pevam Tebi je u Biblioteci ovog blaženstva
ja sam miris svih menstruacija
ja sam slast svih ejakulacija
ja sam očaj svih zaboravljenih
pevam sebe
ljubim Tebe
ja sam ono što Tii prezireš jer i Tii si ja
ja – jebimo se – ja
jebanje je svetinja nevinih
jebanje je najnežnije pevanje
jebanje su sva jebanja koja se u meni jebu zauvek
jebanje je molitva
jebanje je isti rukopis kobile i konja
jebanje je mir magarice i magarca
vrabice i vrapca
lastavice i laste
vlatice i vlati
mineralice i minerala
zlatice i zlata. kamenice i kamena
novčanice i novca. pokretića i pokreta
osmehnice i osmeha
jesi
jesi jesam jesi
lepo je kada su svi ovde
dobro je kada su svi sada
ljubav u meni potvrđuje sve
ljubav potvrđuje samoću kojom ljubim
samoćo ljubim Te
jedne su nam usne
PROŠAO JUN
46261 - 46293
blaženstva
jednostavno je
poslednji dan juna
poslednji dan prvog dana
da li postoji oznaka za sada
da li postoji oznaka za večnost
da li postoji matematika neopisivog
da li postoji gramatika pogrešnog
da li postoji novac nesebičnosti
11:11h
isključujem se. isključiću i Crvendaća. opraću posteljinu i krenuti na most
11:49h
krenuo sam. na ulici sam
vrabac prija mom srcu. ruža mozgu
jesam jer si Tii bio
jesam jer ćeš Tii biti
jesam jer sam sada. jesam jer sam isto. jesam jer sam večnost
kupite i ovde nešto – piše na izlogu stare limarske radnje na Bulevaru
imaš ti bato – pita me dečak-prosjak
požurio sam – počinju da padaju krupne kapi kiše
ja sam pesnik kiše
leluja se cveće na vetru
nevreme je ovih dana mnogim ljudima uništilo čitavu letinu
počinje pljusak. pod nadstrešnicom robne kuće
sam. čuje se samo pljuštanje i ljudsko graktanje
ja sam umetnost
svih kontinenata
mora i okeana
naroda
jezika
ideja
stvari
mašina
umetnosti
ja sam umetnost svih bića
ja sam biće svega i pesma jednog
tri devojčice rukama hvataju kišu
ja je imenica – ja Bog
ja je zamenica – ja dete Božije
ja je pridev – ja lepo
ja je broj – ja jedan
ja je glagol – ja ljubiti
ja je prilog – ja zajedno
ja je predlog – ja ukorak
ja je veznik – ja i
ja je uzvik – ja hoj
ja je rečca – ja da
izbegao sam novi pljusak. sklonio sam se ispod mosta
na mostu sam. sevaju munje
najmanje što mogu da učinim je da budem sve
najmanje što jesam je da ljubim sve
najskromnije što jesam je da sam Bog
kako jeste sve što kažem da jeste – pevanjem
kako pevam sve što kažem da jesam – stvaranjem
prošao jun