Bog Miroslav Mandić Bog

    Ti
    si

    408218

    pupoljak

    DAN U KOME JE MILAN POTRČAO KA MENI

    448. dan
    24. mart 2006.

    12502 - 12534

    blaženstva

     

     

    Dragi Miroslave neka te prva reč koju danas napišeš lako nosi blaženstvima u

    blaženstvo. S osmehom Mina – poslala mi je Mina Novčić poruku u 08:12:24h.

     

    Tako je prva reč koju sam napisao Minina reč dragi.

     

    Po Mininoj želji sada bi me reč dragi mogla lako

    poneti iz blaženstva u blaženstvo do 33. blaženstva.

     

    Dragi je uzbudljiva reč koja uzbuđuje poverenjem.

     

     Dragipredele Tii mi kupaš oči.

     

    Draga travo T’ s’ men’ ptičica.

     

    Drago obilje T’ s’ men’ naručje.

     

    Draga je Dragana. Drag je Dragan. Draga je Dragana Draganu. Drag je Dragan Dragani.

     

    Draga je uvala.

     

    Draga draži.

     

    Drago blaži.

     

    Dragi snaži.

     

    Drag je Nebojša Milivojević koji mi je juče izlomio kosti da bi mi nestao

    bol u desnoj peti jer mi je desna noga duža rekao mi je Nebojša dragi.

     

    Drag je vazduh.

     

    Draga je zemlja. Draga je voda. Drag je vazduh. Draga je svetlost.

     

    Drago trči dragom.

     

    Draga je mrvica hleba i kapljica vode je draga i tračak svetla je drag.

     

    Sve je drago kada uđem u stanje dragog.

     

    Drag je konac koji se udene u iglene uši.

     

    Draga je igla koja igli.

     

    Drag je konac koji je zašio.

     

    Draga je jabuka koju sam jutros dao dragoj komšinici

    koja mi je rekla Kada je budem jela misliću na tebe ljubim te.

     

    Drag je pupak.

     

    Drag je vrh.

     

    drag je sam i sama je draga

     

    drago

    je

    sve

    što

    peva

     

    Hladni kamen je drag. Topli kamen je drag.

    Obični kamen je drag. Dragi kamen je drag.

     

    Drago mi je kamenje!

     

    Drago mi je pevanje!

     

    Drago uzglavlje!

     

    Uzglavlje i naručje. Znojenje i dojenje. Milo i drago.

     

    Maleno veliko drago.

     

    Drago Tii si meni drago.

     

     

      

    DAN U KOME SAM PRVI PUT PISAO LAPTOPOM U AUTOBUSU

    449. dan
    25. mart 2006.

    12535 - 12567

    blaženstva

     

     

    Odsjaj sunčeve svetlosti sa površine Dunava mi sija kroz prozor u lice.

     

    Lepota struji životom. Život je lepota.

     

    Lepota je opasna. Opasnošću sam zaštićen.

     

    Jedna noga me vodi drugoj nozi. Tako odmičem.

     

    Već nisam tamo gde sam bio.

     

    Odmičem da bih se primakao.

     

    Umom se spuštam u Tvoje srce.

     

    Zajedno smo u jednom telu.

     

    Već sam bio stupio na most kada sam video da sam zaboravio

    kasetofon. Vratio sam se po njega. Sada smo zajedno kasetofon i ja.

     

    Ponovo stupam na most.

     

    Vetar nad rekom uvek duva snažnije. 

     

    Ovaj jutarnji je hladniji i jači. Mladi vetar sa suncem.

     

    Zakopčao sam jaknu. Stavio kapuljaču. Za uživanje je potrebno tako malo.

     

    Zatvaram oči. Podižem lice ka suncu.

     

    Misli mi lutaju. Vraćam se sunčevim odsjajima na vodi.

     

    Misli većine ljudi lutaju. Zamišljam ih kako lutaju zajedno.

     

    Zamišljam sve te misli kako se kreću kao oblaci.

     

    Iznad svih tih misli ponekad pada kiša led ili sneg.

     

    Ponekad iz tih misli pljušti sevaju munje i udaraju gromovi.

     

    Ja sam čobanin mislima koje se napajaju i napasaju Svemirom.

     

     Osećanja se vezuju. Misli beže i lutaju.

     

    Osećanjima plešem. Mislima pevam.

     

    Otkada mi je Nebojša Milivojević rekao da mi je noga kraća to i osećam.

     

    Draga mi je kraća noga zbog koje me boli peta duže isto mi drage noge.

     

    Hodam na različite načine da bih produžio levu nogu.

     

    U autobusu sam. Uskoro ulazimo u Beograd. Prvi put u autobusu pišem laptopom.

     

    Pedesetsedmogodišnji dečak.

     

    Pisanje je vrsta putovanja kao što je i putovanje vrsta pisanja. Taografija.

     

    Kako napisah lepu reč ja taograf!

     

    Radujem se čitanju Miroslava Mandića ljudima.

     

    Sve što sam zaboravio neka bude u miru.

     

    Malo mi je muka u stomaku jedva čekam da izađem napolje.

     

    U Zemunu smo u ulici Cara Dušana. Kaja će me čekati na Brankovom mostu…

     

     

     

     

    26. MART 2006. – POSVEĆENO KAJI MANDIĆ I NJENOM PRAUNUKU LAVU PUTNIKU

    451. dan
    27. mart 2006.

    12568 - 12600

    blaženstva

     

     

    Juče u nedelju 26. marta 2006. sam se sabirao i napravio novi plan rada za ovu godinu.

     

    Radim sa planom. Plan me vodi i čuva.

     

    Volim i da pravim plan. Omogućava mi da stvorim celinu i pokupim sve detalje.

     

    Plan me čuva da ne lažem i ne rušim red i prvenstva.

     

    Tek mi red pomaže da se slobodno prepustim zanosima i nepoznatom.

     

    Uživao sam planirajući. Slušao sam uzbudljivog Ajsberg Slima

    (Iceberg Slim) i na kraju sam plan nazvao 26. mart 2006. i posvetio

    ga Kaji Mandić kojoj je juče bilo četrnaest godina otkako prebiva

    u Bogu i njenom praunuku Lavu Putniku koji se rodio pre pet dana.

     

    26. mart 2006. – posvećeno Kaji Mandić i Lavu Putniku.

    Prepisujem jučerašnji plan ponovo slušajući Ajsberg Slima.

     

    1. Miroslav Mandić

    Pisanje 33 blaženstva dnevno

    Čitanje 198 nedeljnih blaženstava subotom

    Audio snimanje blaženstava

    Snimanje video spotova o prvoj knjizi Miroslav Mandić

    Štampanje druge knjige Miroslav Mandić

     

    2. PLAVA RUŽA

    Svakodnevno crtanje jedne Plave ruže kojom stvaram Treću desetogodišnju sliku

    Arhiviranje i čuvanje svakodnevnih crteža Plave ruže

    Dnevnik stvaranja Plave ruže

    Pre-davanja o Plavoj ruži

     

    3. PLAVI FILM

    Svakodnevno snimanje Plavog filma

    Arhiviranje i čuvanje snimljenog materijala za Plavi film

    Pre-davanja o Plavom filmu

    Početak režiranja Plavog filma

     

    4. JA IME

    Audio snimanje knjige Ja ime

    Snimanje video spota za knjigu Ja ime

    Drugo izdanje knjige Ja ime

    Prvi marketing u Ja javnosti za knjigu Ja ime

     

    5. WEB

    Upoznavanje sa mladima koji žive jezik i tehnologiju duha vremena

     

    6. EKSPEDICIJE

    Sabiranje ideja koje sam godinama skupljao za Ekspedicije, treći deo Trećeg desetogodišnjeg rada

    Osluškivanje Bogu milog za Ekspedicije

    Pre-davanja za Ekspedicije

    Dva plakata za Ekspedicije

    Odluke za Ekspedicije

     

    7. GNEZDO MIROSLAVA MANDIĆA

    Gnezdom bih mogao nazvati ono što sam pre neki dan

    nazvao Biblioteka Muzej Arhiv i Baština Miroslava Mandića

    Gnezdo Umetnosti Miroslava Mandića čuva i vrtlari knjige i rukopise Miroslava Mandića

    Gnezdo Umetnosti Miroslava Mandića čuva i vrtlari Umetnost Miroslava Mandića

    Gnezdo Umetnosti Miroslava Mandića čuva i vrtlari arhiv Miroslava Mandića

    Gnezdo Umetnosti Miroslava Mandića čuva i vrtlari baštinu Miroslava Mandića

    Gnezdo Umetnosti Miroslava Mandića omogućava

    i afirmiše beskućništvo Miroslava Mandića

     

    8. NAGOVEŠTAJ UMETNOSTI MIROSLAVA MANDIĆA

    Žena Miroslava Mandića

    Prodaja knjiga Miroslava Mandića

    Živeti za Miroslava Mandića

    Živeti od Miroslava Mandića

    Preseljenje Miroslava Mandića

    Majstorski ispit Kaje Ćirilović u Miroslavu Mandiću

     

    9. INTERVJUI SA MIROSLAVOM MANDIĆEM

    Audio i video snimanje unutrašnjeg pogleda Miroslava Mandića

    Arhiviranje i štampanje intervjua sa Miroslavom Mandićem

    (Mnogo toga nije urađeno jer je to plan koji sam hteo da realizujem sa

    Kajom Ćirilović sa kojom sam se razišao dva meseca kasnije. Voleo bih

    da mogu da izbrišem taj plan. Dopisano 13. oktobra 2006)

     

    Vrapčić na terasi me čisti od Miroslava Mandića.

     

    Idem da crtam i snimam Plavu ružu.

     

    Nacrtao sam je. Sada ću telefonom razgovarati sa Kajom.

     

    Razgovarao sam sa Kajom. Prvi put ove godine sam jeo zelenu salatu.

     

    Jedem jabuku i čekam Aleksandru Mirimanov da odemo na grob Kaje Mandić.

     

    Bili smo i na Kajinom i na Milomirovom grobu.  

     

    Pojeli smo jednu jabuku koju smo podigli sa zemlje na groblju.

     

    Posle sam Aleksandri održao drugu od sedam škola.

     

    Još jedan sat do ponoći. Umoran sam i boli me peta.

     

    Boli me… da bi prestalo da me boli ne spominjem delove

    tela koji me bole a i petu molim da prestane da me boli.

     

    Pred ponoć mi je teško da pišem jer sam ispražnjen.

     

    Nekoliko puta sam se mučio pred ponoć

    da napišem nekoliko poslednjih blaženstava.

     

    Sada sam iskusniji i mogu lakše da pišem i kada nemam šta da pišem.

     

    Mogu da napišem bilo šta jer je i bilo šta lepo i važno.

     

    Pomaže mi Petsi Klajn.

     

    Pomaže mi Biljana Andonovska.

     

    Slavica Mirimanov majka Aleksandre Mirimanov me je malopre pozvala na večeru.

     

     

        

    PROLISTALO JE

    452. dan
    28. mart 2006.

    12601 - 12633

    blaženstva

     

     

    Mekom žutom krpom sam obrisao Crvendaća. Prašina začas popada po njemu.

     

    Više puta sam pisao o prašini ja spremačicin sin.

     

    Prašina suzi Svemirom.

     

    Voleo bih da me vidiš kako sedim za stolom

    čekajući da mi se pojavi nešto o čemu bih pisao.

     

    Prelistavao sam svesku sa sms-ovima koje sam beležio od

    20. oktobra 2003. do 16. juna 2005. Prepisujem jednu od 10. oktobra 2003.

    Ove nedelje ću rado orgazmirati kao bivolica. Za tebe, u tebi, kroz tebe. Dobar ti dan.

     

    Bivolica u galopu!

     

    Prašinom koja suzi Svemirom i bivolicom u

    galopu sam uradio već dovoljno za ovaj dan.

     

    Ipak zamišljam prašinu koja se diže iza bivoličinih kopita u galopu.

     

    Zamišljam bivoličinu snagu i bivolovo uzbuđenje bivolicom.

     

    Mislim kako je zemljopis seksualan.

     

    Ugledah ovog trena prolistalo drveće!

     

    Osećam zahvalnost prema Slavici Mirimanov koja me je sinoć pozvala na večeru.

     

    Volim uzbudljivu lepotu dobrih hrabrih i nesebičnih bića.

     

    Jedno dobro delo premašuje hiljade loših.

     

    Otvorenost i predavanje jedne žene je vrednije od hiljade

    zatvorenih porodica koje čuvaju bogatstvo svojih prdeža.

     

    Ne znam šta da pišem. Brojaću.

     

    Jedan dva tri četiri pet šest sedam osam devet deset jedanaest

    dvanaest trinaest četrnaest… negde oko dvanaest sam osetio kako

    brojanje teče i kako se preobrazilo u proticanje a brojevi u vodu.

     

    Hteo sam da napišem Sve jedno iz drugog proizlazi ali sam odustao i počeo

    da tipkam prstima desne ruke o sto i tek sam tada odlučio da sve to napišem.

     

    Volim kada ovako mučno odmiču blaženstva. Podsećaju me na sve

    napore kroz koje sam prolazio. Svetinja napora me je oblikovala i

    budila saosećanja prema onima koji su izloženi neprestanim naporima.

     

    Mina podstakni Kaju da kaže Branki da ne izjednačava Kaju i mene i da mi se zbog toga

    Branka javi. Tako ću nacrtati jedan virtuelni krug – poslao sam poruku Mini u 11:52h.

     

    Čekam da dođu vodoinstalateri i čekam da mi se Branka javi.

     

    12:16h. Branka se javila. Virtuelni krug je trajao dvadeset četiri minuta.

     

    Vodoinstalatera nema. Kifla i dve pavlake su mi prelepi ručak.

     

    Učim se da hodam na prstima da bih smanjio pritisak na bolnu petu.

     

    Za stolom sam. Peta se upalila i boli. Treba da budem strpljiv. Proći će.

     

    Kakva mi je tek strpljivost potrebna za Miroslava Mandića!

     

    Mislim o nekim stvarima od pre trideset godina i ne mogu da ih se setim. Pogledam u zelenu

    štipaljku umesto zaboravljenih misli jer ću i nju zaboraviti kao i zaboravljene misli.

     

    Sada sam osetio da sam malo izgubljen. Neka sam. Tako ću se obnoviti.

     

    Tek kad se od nečeg otpustim mogu da se za nešto drugo uhvatim.

     

    Vreme i prostor između otpuštanja i hvatanja je spasonosni bezdan. Rizik slobode.

     

    Jednom mi je jedna žena stavila okovratnik sa crnom ružom oko

    vrata. Jako me je to uzbudilo pomislio sam da se nešto veliko između

    nas događa. Nije se dogodilo ništa ali  jedno blaženstvo i o tome govori.

     

    Sada sam se setio Spomenika anonimnim snagama ljubavi koje sam podigao.

     

    Zaspao sam za stolom oslonjen bradom o levu šaku koju sam podmetnuo pod lice.

     

     

      

    PISANO ZA VREME OLUJE I POMRAČENJA SUNCA

    453. dan
    29. mart 2006.

    12634 - 12666

    blaženstva

     

     

    Pokušavam da smislim način

    kojim ću napisati sva današnja

     blaženstva. Ako mi se blaženstva

    ne otvore jednim ključem ja ću

     ih samo slagati kao kamenje

    kojim se gradi put.

     

    Kamen po kamen i eto mlečnog svemirskog puta!

     

    Ovaj kamen mi je važan jer mi se umeće u dva prethodna.

     

    Ovaj veliki kamen je i sam dovoljan.

     

    Oko velikog kamena ću staviti nekoliko manjih.

     

    Ovo je dobro. Odmičem.

     

    Putim-gradim. Putem-putujem.

     

    Ova današnja blaženstva će sva biti od kamena.

     

    Ovo blaženstvo je baš teško.

     

    Ovo je oblo.

     

    Ovim blaženstvom odlučujem da i sva ostala blaženstva

    počinju sa slovom o da bi podsećala na kameni put.

     

    Ovo je to kameno blaženstvo.

     

    Ovo vetrovito.

     

    Ovo niz liticu.

     

    Ovo pored mora.

     

    Ovo kroz šumu.

     

    Ovo odano.

     

    Ovo od reči.

     

    Ovo dok munje sevaju predelom.

     

    Ovo sa gromovima.

     

    Ovo dok pljušti.

     

    Ovo osunčano.

     

    Ovo pusto.

     

    Ovo obasjano mesečinom.

     

    Ovo u noći u kojoj se ne vidi ni prst pred okom.

     

    Ovo dok rudi zora.

     

    Ovo kad pukne praskozorje.

     

    Ovo sa dugim senkama po putu.

     

    Ovaj kamen pored puta.

     

    Ovo raskršće.

     

    Ova nepovratnost.

     

    Odvaljeni kamen!

     

    Put Boga.

     

     

      

    TII ZAMISLI SEBE 2036. A TII 2037. GODINE

    454. dan
    30. mart 2006.

    12667 - 12699

    blaženstva

     

     

    Zaplešimo Miroslave – kažem sam sebi.

     

    Nikada nisam voleo priče o dvojnicima snovima ogledalima i lavirintima.

     

    Dvojstvo. Trojstvo u meni. Sedmorica me čine. Četrnaestorica. Bezbrojno

    u svakoj mojoj ćeliji. Sve je to Jedno – jedan jedini Miroslav Mandić.

     

     Stavio sam uložak u levu patiku da bih

    izjednačio dužinu nogu i smanjio bol u desnoj peti.

     

    Kada sam suviše sam pridružim se sebi i manje sam sam.

     

    Razneži me grobljanska tišina.

     

    Setim se uzbuđenja kada protutnji voz.

     

    Igrivo mi oživi srce.

     

    Bele ovce leže na mladoj zelenoj travi.

     

    Krotku pegavu devojku osećam u stomaku.

     

    Ja sam čovek-put.

     

    Ja sam muškarac-ruža.

     

    Ja sam pesnik imena.

     

    Ja sam umetnik Boga.

     

    Ovo blaženstvo mi je malo bezveze. 

     

    Gde su sva moja imena?

     

    Gde se plavo okeana izjednačava sa plavim neba?

     

    Gde je sada neko ko misli gde sam sada ja?

     

    Gle kako je lepo gde!

     

    sve reči su moje ime

     

    Tamo gde lete ptice i moj je dom.

     

    Sa svakim detetom koje oseća potrebu da ode od kuće odlazim i ja.

     

     ženi sam muž

     

    Da li sumnjaš u mene ili u laste u meni?

     

    Zaboravio sam da Tii kažem da je Tvoje pitanje

    Šta je za tebe Miroslave stvarno ples? već sam ples.

     

    Saosećam sa Tobom jer ne možeš da me pogledaš u oči.

     

    Ne gledaj me! Zamišljaj me!!! Plešem celim Tvojim telom!!!!!!!

     

    !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

     U transu sam.

     

    Tii samo progovori prvu reč i progovorićeš lekovito.

     

    Tii samo zaustavi prvu reč i zaćutaćeš lekovito.

     

    trans je mir-mir je trans

    mir je trans je mir

     

    Nastavimo da plešemo kroz ceo dan – kaže mi Miroslav.

     

     

      

    LJUBLJENJE NA

    455. dan
    31. mart 2006.

    12700 - 12732

    blaženstva

     

     

    Blaženstvo ove rečnice se može napisati na više načina.

     

    Na više načina se može napisati blaženstvo ove rečenice.

     

    Može se na više načina napisati blaženstvo ove rečenice.

     

    Ove rečenice blaženstvo se može na više načina napisati.

     

    Napisati se može na više načina blaženstvo rečenice ove.

     

    Na načina više blaženstvo ove rečenice se može napisati.

     

    Na više načina ove rečenice se može napisati blaženstvo.

     

    Božanstveno je. Blaženstveno je.

     

    Pitam se koliko će se ovo blaženstvo promeniti ako svakoj reči dodam još nešto.

     

    Pitampita seso kolikoakoikako ćeilineće seprepoznati

    ovoilibilokoje blaženstvoblaženo promenitiveselo akokako

    svakojbelosvetskoj rečirečitoj dodamcimeta jošštošta neštoništanešto.

     

    Najbolji način da otvorim dušu je da ljubim.

     

    Usnama.

     

    Stavim usne na nekog ili nešto i ljubim.

     

    Volim da stavim usne na reči.

     

    Najbolje je ljubiti satima. Danima. Godinama. Milenijumima.

     

    Mogu da uzmem i sam milenijum i da ga sve vreme ljubim.

     

    Važno je neprestano ljubiti.

     

    Lepo je da ono koje ljubim imenujem sa Ljubljeno moje.

     

    Kada mi se duša otvori osetim da sve što jeste ljubi Tvoju dušu.

     

    Tek otvorena duša može prihvatiti ljubljenje.

     

    Pogledaj ružu! Sve njene latice su usne koje ljube!

     

    Pogledaj nebo! Ljubi!

     

    P  o  g  l  e  d  a  j  svačiji pogled ljubi!

     

     Gledanje je ljubljenje.

     

    Mišljenje je ljubljenje.

     

    Postojanje je ljubljenje.

     

    Ono što jeste ne može biti nešto drugo osim to što jeste.

     

    Sloboda jeste slobodom.

     

    Pidžama je pidžamom krompir krompirom sviđanje sviđanjem.

     

    Zviždukanje nagoveštavanjem.

     

    Vektor promoviše.

     

    Na više načina.

     

    Na više Tiinačina.

     

     

     

     

    Stranice