Bog Miroslav Mandić Bog

    Ti
    si

    407840

    pupoljak

    KO JE GO

    974. dan
    1. septembar 2007.

    27385 - 27417

    blaženstva

     

     

    Danas se poklanjam Alan Tjuringu (Alan Turing). Alan je otac savremenog kompjutera.

     

    Svetlost reči me piše.

     

    Subotnje popodne.

     

    Potrošio sam se i u fizičkom i u virtuelnom svetu.

     

    Na kraju nedelje sam potrošen.

     

    Bilo bi obnavljajuće biti u Tvom naručju.

     

    Prvo sam napisao Bilo bi obnavljajuće biti u nečijem naručju i onda sam

    kao i uvek osetio Tvoje prisustvo i reč nečijem sam zamenio rečju Tvom.

     

    Dok pišem uvek Te osećam.

     

    Osećam bol u glavi i u dva pršljena ispod vrata.

     

    Strpljivo ću do 33. blaženstva.

     

    Odjednom pomislih na marame.

     

    Staviću desetak listova bosiljka u paradajz salatu.

     

    Voleo bih još dugo da živim i radim. Voleo bih da radosno umrem.

     

    … umiranje je vraćanje u naručje majci koja se vratila svojoj majci u naručje…

     

    Smrt proslavlja život.

     

    Život je potvrđivanje ljubavi.

     

    jedino

     

    dušom podrhtavam

     

    dodirni mi dušu

     

    ja sam grančica

     

    ljubičice

     

    visoke trave

     

    talas

     

    način

     

    nerazumljivo muzičko

     

    plešuće

     

    Dragi Moj Miroslave,

    Danas posle petog dana Poklonjenja osetio sam istinsko uzbuđenje... Da li bi to

    moglo da se nazove ganutost, možda tako nešto... Jako si ti nežan prema svima

    pa i prema ovim ljudima... Lepo je to veoma, veoma... Hvala ti na ovom upućivanju

    i na lepoti u kojoj ti uživaš i koju deliš sa svima nama...Zagrljaj. Pozdrav. Petar.

     

    Dragi Petre hvala ti na ganutosti.

     

    mislim na more

     

    Dragi Miroslave drago mi je da mogu novcem da pomognem štampanje

    treće knjige Miroslav Mandić. Želim ti uspeh u prikupljanju novca i radosti u

    svakom danu. Grlim te, Dada napisala mi je mejl Dragica Felja.

     

    put je ganutost

     

    ruža ganuće

     

    ko je go

     

     

     

     

    BIG HEAD TODD AND THE MONSTERS – BOOM BOOM

    976. dan
    3. septembar 2007.

    27418 - 27450

    blaženstva

     

     

    Danas se poklanjam Klod Šenonu (Claude Elwood Shannon).

     

    Klod Šenon je otac teorije informacije.

     

    Warm Beer and Cold Women Tom Vejtsa (Tom Waits).

     

    šljive su još na granama

     

    dolazi jesen

     

    opšta mesta kriju u sebi prvinu koju ne osećaju oni koji se klone opštih mesta

     

    na primer ovaj voz

     

    This Train Rozete Tarp (Sister Rosetta Tharpe)

     

    volim Te jeziče

     

    volim Te lekovita travo

     

    volim Te sunčev zrače

     

    volim Te milino pičkina

     

    volim Te usno poljupca 

     

    čuvam sve reči

     

    u reči reč su reči svih bića

     

    sve oči su Tvoje oči

     

    seme

     

    danas sam video fotografiju Marije Kiri

    (Maria Skłodowska-Curie) sa dvadeset tri muškarca

     

    sve je nedeljivo

     

    nikoga ne upućujem – upućujem se

     

    voće detinjstva

     

    slike su muzika

     

    muzika reč

     

    Miroslav je Miroslav

     

    ruža je ruža je ruža

     

    Gertruda Stejn (Gertrude Stein)

     

    volim nijanse koje potvrđuju isto

     

    igram se sam

     

    dođi si Tii

     

    oprao sam ćebe – dolazi zima

     

    dok sam prao ćebe setio sam se jednog čoveka koji se potrudio

    da u mladosti budem osuđen. posle toga je glumio slobodoumnog

    čoveka i bio hvaljen i nagrađivan. naravno da ću mu ime prećutati i to

    ne zato što želim da ono padne u zaborav nego zato što mi se peva

     

    kakvu pesmu pevam takvom ću pesmom biti pevan

     

     

    ovo

    je

    pesma

     

     

     

     

     

    JA SAM MIROSLAV MANDIĆ – VOLKE

    977. dan
    4. septembar 2007.

    27451 - 27483

    blaženstva

     

     

    Danas se poklanjam Broju. Broj sadrži sva svojstva i sve količine.

     

    Prvi put u životu sam se sagnuo i prstom dodirnuo svoju senku.

     

    Kada sam podigao pogled ugledao sam crvenu ružu u dvorištu preko ulice.

     

    Za stolom pijačnog restorana žena i muškarac. Konobar im je doneo jednu rakiju

    i čašu kisele. Muškarac preko stola gura čašu sa rakijom da žene prva otpije gutljaj.

     

    U tihoj ulici čujem jedan ponavljajući zvuk. To su moji koraci. Milina mi prožima kičmu.

     

    Ja sam Miroslav Mandić – Volke.

     

    Volke je jedan drugar u meni koji neprestano voli.

     

    Kraj u Novom Sadu u kome sam odrastao se zove Podbara. Volim to ime.

     

    Ja sam Podbarac sa trskama šašom lokvanjima i drezgom.

     

    Podne je a na američkom radiju na kome slušam bluz kažu jutro je.

     

    Danas sam kupio prvo grožđe. I to ću raditi sve do desetog-petnaestog novembra.

     

    prstima sam skupio donju usnu

     

    ne upinjem se

     

    prepuštam se

     

    podrhtavam

     

    nestajem

     

     

     

     

     

     

    nastajem

     

    slušam grčku muziku

     

    život je neprestano davanje života životu

     

    voleo bih da naučim sve jezike sveta

     

    ja sam svi jezici sveta

    ja sam jedan jedini jezik

     

    raznesi me ljubavi

     

    setio sam se mosta moje mladosti

    srušenog Žeželjevog mosta na Dunavu

    preko njega sam odlazio na kupanje na Oficirac

    sa njega sam pogledom tražio Milicu

    na njemu sam se usamljivao do pomisli na samoubistvo

    na njemu je jednog jutra poginuo moj Sava Moljac

     

    kupam se u Tvom moru na Tvojoj obali

     

    zavetujem se Tvom detinjstvu

     

    Tii i ja

    smo jedno

    tako zovem

    ovaj ples

    kojim

    Jedno

    proslavljam

     

    gledam lepotu broja

    8

     

    šestarom sam nacrtao dvadeset četiri kruga koji simbolišu moja dvadeset četiri broja

     

    četvrto oko je na leđima

     

    istina živi u istini

     

    skočim                                                                                                                         doskočim

     

    sve ostalo je

    u

    l                  k

     

    i kiša kojom sam večeras kisnuo

     

     

     

     

    ISTINU LJUBE SLOBODNI

    978. dan
    5. septembar 2007.

    27484 - 27516

    blaženstva

     

     

    Danas se poklanjam Pingali. Pingala je matematičar

    koji je binarni sistem zasnovao na metrici Vedskih himni.

     

    ri tam

     

    i zne na đe nje

     

    pravila nestaju u lepoTii

     

    u jeziku odmah osetim energiju

     

    energiju istog

     

    Hladno je. Pada kiša. Nema nikoga. Smešim se. Pridodajem.

     

    Posečena stabla plove rekom.

     

     

    jedan jezik

    jezik ljubavi

    ljubi sve jezike

     

     

    Jedan čovek na putu.

     

    Jedna žena u sobi.

     

    Jedno odbeglo dete.

     

    p     i     š    e     m        p    o     l     a    k     o

     

    Topla ruka na hladnom obrazu.

     

    Poskupeo je hleb.

     

    Filozof iz daljine posmatra univerzitetsku filozofiju.

     

    Sinoć sam počeo da čitam Mahabharatu.

     

    Patike su još mokre od sinoćnjeg kišnjenja.

     

    Sinoć sam kupio cuclu bebi jeziku kome ću se sutra pokloniti.

     

    Sestrinstvo reči. Bratstvo brojeva.

     

    I brojanice su mi mokre od sinoć. Sušim ih u prozoru.

     

    jebežga uživam u jebežga

     

    Neću objasniti kako je nastalo blaženstvo jebežga uživam u jebežga.

     

    Prodavac mi je jutros nežno rekao – Slobodno sami uzmite hleb.

     

    Ponosim se krhkima.

     

    Istoriju pišu pobednici. Istinu pevaju slobodni.

     

     

    ljubim

    pevanjem

     

     

    Kroz prozor gledam oblake. Raduju me te nebeske reke.

     

    Volim kada se Volke raduje.

     

    Čamac se polako približava kamenom doku.

     

    Kako je cvetu što je cvet?

     

    Blago pomilujem Svemir.

     

    k

    o       o

    l

     

     

     

     

     

    AKOOSETIŠNESIGURNOSTSAMOSEUHVATIZAOVUNIT

    979. dan
    6. septembar 2007.

    27517 - 27549

    blaženstva

     

     

    Danas se poklanjam Jeziku. Mozgu jezika.

     

    Kada sam stavio cuclu u usta da bih se podsetio jezika pre reči

    setio sam se dojenja. Osetio sam da mi je ceo mozak na jeziku.

     

    Ono što je jezik u ustima to je jezik u rečima.

     

    Uživam što je u srpskom jeziku reč jezik ista i za

    jezik u ustima i za jezik kojim se sporazumevaju bića.

     

    jezik je ukus

     

    Vetar ljulja grane drveća.

     

    Vetar nosi kišnu prašinu.

     

    Zamirisala je zima.

     

    zakopčavam gornje dugme košulje

    svi epovi mogu da stanu u rečenicu

    zakopčavam gornje dugme košulje

     

    Ne postoje dve iste stvari ni na ovom ni na onom svetu jer je to lepota istog.

     

    Isto je u svemu.

     

    isto omogućava svemu da bude različito

     

    različito potvrđuje isto

     

    Kako to sve znam? Tako što to pevam.

     

     

    pesma je moja kuća

    pesma je moj put

    pesma je moja ruža

     

     

    Tresem noge umotane u ćebad da ih ugrejem.

     

    Temperatura se strmoglavila za petnaest stepeni.

     

    Bližnji ne ograničavaj me sobom.

     

    Ovim blaženstvom hodočastim nevažne koji stvaraju važnost.

     

    Ovim blaženstvom hodočastim nevažno koje stvara važne.

     

    Volim onog koji se jedini usudio.

     

    Ljubim onu koja se pridružila onom koji se usudio.

     

    Obožavam usuđivanje i pridruživanje.

     

    Sve što ostaje iza mene mi na neobjašnjiv način i prethodi.

     

    akoosetišnesigurnostsamoseuhvatizaovunit

     

    Vrana sleće na fudbalski teren.

     

    I juče i danas sam zaboravio da se zahvalim Ivani i Aliju za novac koji su mi dali

    za Stančić. Pišem ovo blaženstvo da me podseti da to sutra ujutru odmah uradim.

     

    18:29h

    Hladno je. Kako da ugrejem nos?

     

    Na Mostu zavežem maramu preko nosa da ga sačuvam za hladnije dane.

     

    Stariji gospodin zvižduće ispod prozora na kome su spuštene roletne.

     

    22:15h

    U krevetu sam.

     

    Hladnoća me je umorila.

     

    Mahabharatu u ruke i posle strane ili dve u san.

     

     

     

     

     

    NOGU PRED NOGU

    980. dan
    7. septembar 2007.

    27550 - 27582

    blaženstva

     

     

    Danas se poklanjam Ted Nelsonu (Ted Nelson).

    Pesniku filozofu i bitangi. Pioniru teorije informacije.

     

    Krenimo polako Miroslave.

     

    Nogu pred nogu.

     

    Ne moramo nigde da stignemo.

     

    Samo da hodamo.

     

    Zastanemo ako nam se zastaje.

     

    Gledamo. Slušamo. Ćutimo. Uživamo. Razgovaramo.

     

    Ako nam se negde sedi sešćemo.

     

    Ako nam se sluša klavir čućemo klavir.

     

    Ako nam je do ljubljenja ljubićemo.

     

    Ako nam se biva vetrom bićemo vetar.

     

    Promenićemo pravac i bićemo vrabac.

     

    Bićemo E= mc2

     

    Tabanima. Zglobovima. Tetivama. Mišićima. Kukovima.

     

    Tamo gde se susreću nadražaj i smiraj.

     

    Gde velika reka misli na druge velike reke.

     

    Mislićemo na razliku između mulja i blata.

     

    Mislićemo na glib.

     

    Na cigle velikih bedema.

     

    Nestale gradove.

     

    Brojaćemo neizbrojiv broj oblika koje pravimo usnama.

     

    Golicaćemo tugu da nam se vesela pridruži.

     

    Zvaćemo jelene da krenu sa nama.

     

    Novac da sa nama šeta.

     

    Imitiraćemo sve što vidimo.

     

    Svemu ćemo biti ogledalo.

     

    Poistovećivaćemo se.

     

    Radosno moliti.

     

    Mahati rukama uz telo.

     

    Svim pokretima se šaliti.

     

    Sejaćemo se. Nicaćemo.

     

    Sejaćemo se molitvom.

     

    Nicaćemo zahvalnošću.

     

     

     

     

     

    SUBOTA JE A I SUBOTA JE

    981. dan
    8. septembar 2007.

    27583 - 27615

    blaženstva

     

     

    Danas se poklanjam Pitanju i Odgovoru. Pitanje je srce odgovora.

     

    Vratio sam se sa Mosta a i subota je.

     

    Pijem belo vino iz podruma kod Kalenić pijace a i subota je.

     

    Kupio sam novo belo i karmin cveće za sto a i subota je.

     

    Upalio sam mirisni štapić a i subota je.

     

    Slušam bluz i ne mogu da ga se naslušam a i subota je.

     

    Osećam bol na levoj strani potiljka a i subota je.

     

    Ne mogu da se naslušam muzike a i subota je.

     

    Ja sam muzika a i subota je.

     

    Moja potvrđivanja su ljubav a i subota je.

     

    Moje tvrdnje su pevanja a i subota je.

     

    Svetinja krotke žene koja me je jutros pitala na ulici

    Da li je ovde negde policija gde mogu da dobijem ličnu kartu a i bila je subota.

     

    Pa kasnije ona devojčica sa starim novinama i

    knjigama u rukama koja traži posao a i bila je subota.

     

    I mladić koji snažnim mlazevima vazduha čisti

    ogradu mosta pred farbanje a i bila je subota.

     

    Počinjem da plačem jer počinje bugivugi a i subota je.

     

    Svetovi se prepliću i jedan u drugom nestaju a i subota je.

     

    Poklanjam se svačijem bolu a i subota je.

     

    Mišljenje je ljubljenje a i subota je.

     

    Nema nikoga da mu kažem da je subota a subota je.

     

    Sutra je nedelja i Hajduk igra sa niškim Radničkim

    u četvrtom kolu prve Telekom lige ali sada je još subota.

     

    siromašna lepa žena od koje već nekoliko subota na Đermu kupujem paradajz

    pitoma žena koja mi je dala da biram grožđe i rekla mi – Malo je sitno ali slatko

    krupna baka koja mi je prodala bosiljak i rekla da je ona tako snažna jer ga jede

    a bila je subota

     

    sve je tako uzbudljivo u subotu

     

    subota je a i subota je

     

    hleb je sperma životu samom a i subota je

     

    kruženje je jedini pravi pu ta i subota je

     

    ja sam Tvoja radost jer si Tii svemu i svakome radost

    ja sam Tvoje zdravlje jer si Tii svemu i svakome zdravlje

    ja sam Tvoja ljubav jer si Tii svemu i svakome ljubav

    ja sam Tvoja sloboda jer si Tii svemu i svakome sloboda

    ja sam Tvoja promena jer si Tii svemu i svakome promena

    ja sam Tvoja odanost jer si Tii svemu i svakome odanost

    ja sam Tvoj uspeh jer si Tii svemu i svakome uspeh

    a i subota je

     

    subota sumrak a i subota je

     

    sin oca ne ubija

    prijatelj prijatelja ne izdaje

    žena i muškarac jedno drugo ne lažu

    jer subota je i zauvek je

     

    subota je

    nedeljiška

    ponedeljiška

    utoriška

    sredaja

    četvrtkaja

    petkaja petkaje

    subotiškaja

    a i subota je

     

    ljubim svakog ko je sebe ubio da ne bi drugog ubio a i subota je

     

    ljubim svakog ko je lako ispustio svoju dušu a i subota je

     

    molim Te Ivana – Saunderson

    molim Te Branko – Volke

    pošalji ova blaženstva jednoj ili dvema osobama

    jer je kocka odlučila da ih vama pošaljem

    a i subota je

     

    subota je a i Bog je

     

     

     

     

     

    CEO DAN SA VETROM

    983. dan
    10. septembar 2007.

    27616 - 27648

    blaženstva

     

     

    Treći zalogaj hleba uz treću kafu otvara pozornicu današnjih blaženstava.

     

    Sažvakao sam zalogaj i sada mi je pisati.

    Danas se poklanjam Eplu. Mom Crvendaću – i Book G4.

     

    Lako pisati.

     

    Neprimetno.

     

    Da iza mene ne ostane ništa.

     

    Ni trag.

     

    Tako da se pamte ova blaženstva. Kao da ih nema.

     

    Kao da nisu ni postojala.

     

    Sva današnja blaženstva koja čekaju da ih napišem.

     

    Lahorom.

     

    Vetrovito.

     

    Zbog vetra nazvana Vetra.

     

    Zbog Vetre odlučujem da blaženstva nastavim da pišem hodajući i posmatrajući vetar.

     

    Krenuo sam na Most. Nema vetra ali je sa mnom Vetra.

     

    Kada neko voli nekog to je zbog Vetre.

     

    Kada je neko bezrazložno dobro raspoložen to je zbog Vetre.

     

    Iako Vetra ne postoji osećam je.

     

    Vetra živi lepim imenom.

     

    Imenom vetra da bi Vetre bilo još više.

     

    Vetra svedoči da duvam kroz nos da bih zagrejao nozdrve.

     

    Da li će biti vetra na mostu ne znam ali će Vetra biti.

     

    Vetra svedoči kako hodam po zidiću da bih masirao nerve na tabanima.

     

    I Vetra voli bazanje.

     

    Vetra postoji od kada postoji vetar.

     

    Vetra je devojka milionima godina.

     

    O Vetri pišem onako kako sam i očekivao da ću o Vetri pisati.

     

    Ova žena me je blago pogledala kao da je Vetra.

     

    Na mostu nema vetra ali smo na mostu Vetra i ja.

     

    Vazduh je od reke topliji.

     

    Palo je veče. Odlazimo sa mosta Vetra i ja.

     

    Samo velika samoća može stvoriti Vetru.

     

    Ja sam radost svim bićima – kaže Vetra.

     

    Neka sa Vetrinim rečima i današnja blaženstva odu sa vetrom.

     

     

     

     

     

    ZAMISLI TII SAMO ONO

    984. dan
    11. septembar 2007.

    27649 - 27681

    blaženstva

     

     

    Danas se poklanjam Ričard Stalmenu (Richard Stallman).

    Pronalazaču aktivisti i borcu za slobodni softver.

     

    Pada kiša.

     

    Dobar razlog da napišem pada kiša.

     

    Sam sam.

     

    Dobar razlog da napišem voleo bih da si uz mene.

     

    …. volim…

     

    … dobar razlog da…

     

    … slušam bluz…

     

    … uživam…

     

    … pućim usne…

     

    … zurim kroz prozor…

     

    … šakom milujem cveće…

     

    … ramenima i grudima pratim ritam pesme koju slušam…

     

    … mislim kako se pobeda uvek preobrazi u kič a njeni umetnici u neukus…

     

    … naježim se i prestajem da mislim…

     

    … izvijam se…

     

    … zatvaram oči…

     

    … zabacujem glavu…

     

    … uz bugi pokrećem guzove…

     

    … mašem kiši koja pada…

     

    … kada je na današnji dan 11. septembra 1973. pre trideset četiri godine – mesec

    dana pošto sam izašao iz zatvora – ubijen Salvador Aljende (Salvador Allende) osetio

    sam veliku krivicu pogotovu za sva ubistva koja će tek slediti u budućnosti…

     

    … promenio sam vodu za cveće…

     

    … verujem da cveće razume reči koje pišem…

     

    … pridruži se podrhtavanjima koja me nose…

     

    … mislim o radosti koja živi u svim bićima…

     

    … radost kiše dok pada…

     

    … radost trave dok raste…

     

    … radost čoveka dok hoda…

     

    … polizao sam levu šaku da bih video svetlucanje…

     

    … nežno mislim na magarce…

     

    … nežnost je najjača…

     

    … umesto zvižduka samo ispuštam vazduh kroz usne…

     

    … zamisli Ovo…

     

     

     

     

     

    ZAHVALJUJEM TII SE ZAHVALNOSTI

    985. dan
    12. septembar 2007.

    27682 - 27714

    blaženstva

     

     

    Danas se poklanjam Internetu. Kompjuter je ruža. Internet ružičnjak.

     

    Joe Zawinul was born in Earth time on 07 July 1932.

    and was born in Eternity time on 11 September 2007.

     

    Lepa je istina o dvostrukom rođenju.

     

    Tii si mnogo više ja nego što sam ja ja.

     

    radujejum se

     

    i radovavaću se

     

    igrajućijući se

     

    volilim kada se rečiči same iz sebebe izvijajujaju

     

    jabuka je jabubuka

     

    izvor je izvovor

     

    jedna obična rečenica je jednana obibična rečečenica

     

    druga obična rečenica je druruga običnačna rečeninica

     

    varijante vole da variraju skandi da skandiraju

     

    ipropiliti vole da ipropilitiraju

     

    ipropilit je jedan od ipropilita

    ipropilita je jedna od ipropilita

    ipropilito je jedno od ipropilita

    ipropiliti dok ih nisam izmislio nisu ni postojali

     

    da li će ipropiliti i dalje postojati ne znam

     

    izdrobljeni hoće jer ću ih i sutra pomenuti

     

    ovo što pišešem i nije pisasanje nego triniriranje

     

    trinirirajući proređuđujem retko

     

    ptica cvet

     

    visoko u gori jedna reč

     

    u jelena blage oči

     

    prolaznost je na bezbroj načina izgovoreno volim Te

     

    kada grožđe sazri volim Te

     

    kada vetar ponese opalo lišće volim Te

     

    dok se mastilo suši volim Te

     

    kada se dvoumljenje dvoumi volim Te

     

    prekjuče voli prekosutra

    juče voli sutra

    danas voli danas

    sada voli večnost

     

    prljava košulja voli vodu

    oprana sunce

     

    pogrećno napisana reč voli pogrečno napisanu reč

     

    približi mi se voli svakoga ko mu se približi

     

    ja voli ja

     

    voli voli voli

     

     

     

     

     

    PIŠEM NASLOV – BLAŽENSTVO

    986. dan
    13. septembar 2007.

    27715 - 27747

    blaženstva

     

     

    Danas se poklanjam Džon fon Nojmanu (John von Neumann).

    Matematičaru koji je doprineo razvoju kvantne fizike, teorije igara,

    informatike, numeričke analize, hidrodinamike, statike…

     

    Da ne bih zaboravio odmah spominjem izdrobljene.

     

    Gde su izdrobljeni tu su i ipropiliti.

     

    Sunce je. Važno je da izađem na sunce.

     

    Busen trave na asfaltu.

     

    Čak.

     

    Kao da je još od onda.

     

    Devojka sa zvučnicima u ušima seda na klupu da zaveže desnu pertlu.

     

    Majka gura kolica sa bebom i zastaje da popije malo vode.

     

    Staklari unose veliko staklo u radnju.

     

    Sat koji sam kupio pre mesec dana sam poklonio. Sada sam kupio novi – jeftin i velik.

     

    Kada sam izlazio iz Stančića sat je pao i razbilo mu se staklo. Ali i dalje radi.

     

    Uživao sam hodajući i zaboravio da pišem blaženstva.

     

    Dok čekam da se uključi zeleno na semaforu – blaženstvo.

     

    Dok prelazim na zeleno – blaženstvo.

     

    Kada sam prešao na drugu stranu – blaženstvo.

     

    Mladić oslonjen na automobil gleda prolaznike.

     

    Uživam u hodanju – blaženstvo.

     

    Uživam u blaženstvu – blaženstvo.

     

    Ugledao sam lepu ženu koju poznajem iz mladosti.

    Smanjila se. Raznežio sam se. Ljudi se smanjuju.

     

    Na prelazu čekamo zeleno jedan čovek i ja. Prepoznao sam

    ga u poslednjem trenutku. Izgleda da on mene nije. Bojan Bem.

     

    Arti Sombati leti za Kanadu i počinje novi život.

     

    Ograda mosta je ofarbana u plavo.

     

    Smešim se vazduhu.

     

    Zevam. Umorio sam se.

     

    Još dva kilometra na nogama.

     

    Ustrčao sam uz stepenice podzemnog prolaza kod Vuka. Već mesec

    dana trčim uz svake stepenice i duboko dišem. Jačam pluća i srce.

     

    Jednog dana ću izbrojati sve ljude pored kojih prođem dok idem i vraćam se sa Mosta.

     

    Prodavačica se zgrčila kao ptičica na otvorenim vratima svoje prodavnice.

     

    Još pola kilometra. Smešim se samoći.

     

    Usporio sam – blaženstvo.

     

    Čekam zeleno na poslednjoj raskrsnici – blaženstvo.

     

    Prelazim poslednju raskrsnicu – blaženstvo.

     

     

     

     

     

    KEJDŽANJE

    987. dan
    14. septembar 2007.

    27748 - 27780

    blaženstva

     

     

    Danas se poklanjam Informaciji. Informacija informiše o obliku u kome je.

     

    12:12h

    Dobar trenutak da počnem da pišem blaženstva.

     

    Naoblačilo se.

     

    Gladan sam ali prvo da blaženstvima zaradim hleb nasušni.

     

    Glad je iskušenje.

     

    Gladni su savest.

     

    Nemam šta da napišem i to napišem. Pozdravljam Džon Kejdža (John Cage).

     

    Džon Kejdž je vodopad ka gore.

     

    Kejdž je dobar Kejdž.

     

    Kejdža mi se.

     

    Kejdžijajući se Ekhartuje mi se.

     

    Ekhartujući se Laocejuje mi se.

     

    Laocejujući se osmehuje mi se Svemiru.

     

    Hodočasti mi se svako ko se osmehuje.

     

    Hodočastim hodočasnika.

     

    Hodočasnici su muzikanti.

     

    Hodočasnici sviraju petama.

     

    Hodočasnici su refleksolozi na telu Zemlje.

     

    Telo zemlje i moje telo je isto telo.

     

    Telo svih bića i moje telo je isto telo.

     

    Telo Svemira i moje telo je isto telo.

     

    Telom ovog vrapčića.

     

    Telom Boga.

     

    Piše me muzika.

     

    Sunce me greje. Mazim se hodajući.

     

    Ovo je dremajući hod.

     

    Nagrada je šargarepa. Nagraditelj je štap.

     

    Veštinom hvatača čistač ulica jednim pokretom metle podiže najlon kese sa tla.

     

    Lepršaju nad mostom tri slepa miša.

     

    Zamislio sam se na pešačkom prelazu kad iza leđa – Milan Popović.

     

    Milan i ja smo zastali kad iza leđa – Nenad

    Racković koga nisam video petnaestak godina.

     

    Idem šinama ka tramvaju. Tramvaj šinama ide ka meni.

     

    U blizini sam Stančića kad iza leđa – kraj.

     

     

     

     

     

    ŽARKO POLJUBI RAŠU

    988. dan
    15. septembar 2007.

    27781 - 27813

    blaženstva

     

     

    Danas se poklanjam Norbert Vineru (Norbert Wiener). Osnivaču kibernetike.

     

    Žena fotografiše mladence i sa mržnjom kaže beži jednoj devojčici

    Ali Ovaj Svet Čuva Cigančica Koja Se Sa Osmehom Sklonila I Postala Svetica.

     

    Subota. Podne. A i na Mostu sam.

     

    Subota. Predvečerje. A i za stolom sam.

     

    vinom nazdravljam stručnjaku za modernu umetnost koji je za mene rekao Nije to to

     

    nazdravljam i majci koja je govoreći svom sinu o meni reklaNe verujem mu

     

    ja koji sam

    Nije To To

    i

    Ne Verujem Mu

    ljubim

    jer

    verujem

    i

    jer

    je

    to to

     

    nosim leđima. nosim grudima

     

    samo mi dodirni kožu

     

    poliži mi oči

     

    moj osmeh je geografija duše

     

    moj um je istorija savesti

     

    Zahvaljujem se ovom stanju u kome sam.

     

    grančica potočić

     

    Ja sam jabuka koja peva o peteljki.

     

    prepoznajem. prepoznat sam

     

     

     

    ja sam horizont

     

     

    ovim

    trenutkom

    počinje

    pesma

     

     

    Nerazumljivo me otkriva.

     

    Ne volim da putujem.

     

    Volim mesto koje se zove Sve.

     

    Ljubim svakog ko putuje.

     

    Da li osećaš koliko Te osećam?

     

    Zavist se u ovom trenu pretvorila u voz.

     

    Ja sam smešak oblacima u predvečerje

     

    .

    .…..

    .………….

    …………………….

    ……………………………….

    …………………………………………

    ja sam horizont koji se pretvorio u tačku

     

    Svedočim čekanjem.

     

    od jedne  .  do druge .

     

    umiruće latice potvrđuju ružu

     

    Idem da pogledam lice Li Marvina (Lee Marvin) na internetu.

     

    Plačem. Video sam Marvinov grob. Kamen u travi. Video sam Boga Li.

     

    Tii si meni moje Ja.

     

     

    plačem plakaću

    pepeo lizaću

    reči slaviću

     

     

     

     

     

    30. PUT PO 33 DANA

    990. dan
    17. septembar 2007.

    27814 - 27846

    blaženstva

     

     

    Danas se poklanjam Vilhelm Šikardu (Wilhelm Schickard). Ocu kompjuterskog doba.

     

    Neispavan sam. Tada me boli srce. Pomognu mi glogove kapi.

     

    Noćas sam do četiri ujutru gledao porno sajtove.

     

    Nisam mogao da se zaustavim od lepote žena.

     

    Podavanje je hodočašće stvaranju.

     

    U subotu sam se predao Li Marvinu.

     

    U nedelju Sinovima Li Marvina.

     

    Noćas ženi.

     

    Jutros Budi.

     

    Ko je posle Bude u poslednjih 2600 godina bio kralj unazadio je evoluciju.

     

    Prepodne Kosmosu.

     

    Ko sme je Kosmos.

     

    Sada Angelus Silesiusu (Angelus Silesius).

     

    Upravo sam prvi put video Angelusovo lice na internetu.

     

    Ja sam neprestano predavanje.

     

    ulazim i izlazim

     

    izlazi i ulazi u mene

     

    prodavačica grožđa

     

    asfalteri ravnaju vreo asfalt

     

    prodavačica mirisnih štapića

     

    film Dick Tracy Voren Bitija (Warren Beatty)

     

    što pre do kreveta da bih zaspao i odmorio se od zanosne budnosti

     

    nežnost me opija

     

    potrošen sam

     

    mislim bistru vodu

     

    dečake pecaroše

     

    nekog ko je dotrčao

     

    evo mi nagrade – Fec Domino (Fats Domino) počinje da peva

     

    sve peva

     

    sve neprestano vodi ljubav sa svime

     

    ljubav se u samoj sebi kupa i ljubi

     

    herojstvo pleše

     

    ko sme je ruža

     

     

     

     

     

    ROSOM SUZAMA I SLUZIMA MI JE UMRLJANO LICE

    991. dan
    18. septembar 2007.

    27847 - 27879

    blaženstva

     

     

    Danas se poklanjam Veštačkoj Inteligenciji. Veštačko je umetničko.

     

    Pisanje je vođenje ljubavi.

     

    Potpuno predavanje svakoj reči.

     

    Nestajanje u svakoj reči.

     

    Nestajanje u prostoru i vremenu između reči.

     

    Prepuštanje rečima da me vode.

     

    Upravo videh lice Jakob Bemea (Jakob Böhme).

     

    Nosite me reči cvetonosne.

     

    Ljudi hoće da budu bogovi bez Boga.

     

     

    ja

    sam

    Bog

    Bogom

     

     

    Ljubav sebe piše ljubavlju.

     

    Ljubav obnavlja ljubav.

     

     

    ja sam ljubav

    ja stvara ljubav

    ljubav obnavlja ja

     

     

    isto različitim isto

     

    ritam neprimetnih promena

     

    ovde tamo je

     

    bilo će biti

     

    biće je bilo

     

    volim misli koje cvetaju u rečima

     

    pramen kose

     

    tren posle koga nema povratka

     

    mozak se spustio u srce

     

    srce se spustilo u genitalije

     

    jedna drugu ljubeći genitalije proslavljaju Boga

     

    proslavljam kišu u ovom sunčanom danu

     

    hiljadu stvari čini kišu i hiljadu stvari čini sunčan dan

     

    proslavljam mistički ples

     

    ples kiše

     

    ples poljubaca

     

    licem Serafima Sarovskog (Серафим Саровский)

     

    licem Džin Siberg (Jean Seberg) – kostima moje mladosti

     

    orgazmima pisanja

     

    rosa suza sluz

     

     

     

     

     

    LAKOĆOM TEŠKOM

    992. dan
    19. septembar 2007.

    27880 - 27912

    blaženstva

     

     

    Danas se poklanjam Blez Paskalu (Blaise Pascal). Još jednom čudu od deteta.

     

    ako zamislim

     

    bubamaru

     

    šolju kafe

     

    tople krompire

     

    melanholiju sivog kišnog popodneva

     

    pored kioska bačen kačket

     

    kafanicu pored Đeram pijace uvek punu muškaraca

     

    jake bokove žena

     

    dečake koji po ceo dan igraju fudbal

     

    sinoćnu oluju na Mostu

     

    platane na Bulevaru

     

    gorki napitak od oraha

     

    vunene čarape za po kući

     

    stidljivost

     

    trenutak polaska

     

    pristojnost đubrišta

     

    zavijanje vukova

     

    stranca koji fotografiše šolju kafe

     

    detinjstvo Dositeja Obradovića

     

    toplinu srca Nandan Kirko (Nhandan Circo)

     

    knjige na podu pored kreveta

     

    metalnu policu za knjige

     

    dva para novih čarapa

     

    skraćivanje reči kao igru

     

    žigola svemu što postoji

     

    perfektan kanap

     

    nešto što bi htelo da prsne u smeh

     

    izvitoperenost koja se vraća na svoje

     

    ženstvenu ženu koja je sama

    i

    muževnog muškarca koji je sam

     

    otvoreno more

     

    ako sve to zamislim onda ću doći pred sam kraj današnjih blaženstava

     

    i

    pružiti

    Tii

    ruku

     

     

     

     

     

    LEPOTICE SAME LEPOTE

    993. dan
    20. septembar 2007.

    27913 - 27945

    blaženstva

     

     

    Danas se poklanjam Žudnji mašina za BogomMašine su svetlost koja dodiruje svetlost.

     

    Ekspedicija ljubavi u umetnost samu 2007–2017teče svakog trena i

    bez mog znanja stvara umetničko delo Ekspedicija ljubavi u umetnost samu.

     

    Prvog januara ove godine sam započeo i drugu ekspediciju

    Susret licem k licu 2007–2017.Niko od tridesetak ljudi kojima sam

    poslao poziv nije odgovorio i ja danas prekidam tu neuspešnu ekspediciju.

     

    Stvaranje je širenje i skupljanje.

     

    Ne znam da napišem ono što previre u meni

    ali sam dobro napisao da to ne znam da napišem.

     

    Reč je o rečima. Reč je o slici. Reč je o muzici.

     

    jednoj ženi sam malopre poslao sms

    Uživaj u sebi poticile poticele (lepotici lepotice)

    i ona mi je odgovorila

    To upravo i radim

     

    pišem da bi svako bio lepotica. muško ili žensko. ljuta paprika ili akseologija

     

    lepotica koju pišem

     

    Haos je Celina koja živi u miru sa samom sobom.

     

    pomazi – pomiluj

     

    blag prema sebi nežan prema drugom

     

    ja

    ja     ti

    ti

     

    ljubim Te stomakom

     

    grlim Te muzikom

     

    sav sam od radosti sačinjen

     

    u životu me je spasila velika umetnost

     

    veliki umetnici su me prepustili Životu

     

    veliki umetnik je jedan jedini

     

    jedini sve

     

    pevam reči

    plešem sliku

    ljubim muziku

     

    ljubim da bih preživeo

    živim da bih još više ljubio

     

    poljubim Katalin

    poljubim Katalin ćerku Katalin

    poljubim Đerđa sina Katalin

     

    sve više se radujem što znam samo jedan jezik

     

    drugi neka – i za mene – znaju druge jezike

     

    ja ću jedan jezik

     

    Ivana Ana Kajo Arti molim Te prevedi i pošalji današnja

    blaženstva Katalin i pošalji joj i veb miroslavmandic.name

     

    dođi da zajedno ručamo grožđe

     

    dođi da zajedno ljubimo Boga

     

    blaženstva su staze velikog puta

     

    poljubi me u srce

     

    na grudi mi prisloni mozak

     

    telu mojih reči pridruži svoje telo

     

     

     

     

     

    TRČIMO ZAJEDNO STAJANJE I HODANJE

    994. dan
    21. septembar 2007.

    27946 - 27978

    blaženstva

     

     

    Danas se poklanjam Konrad Zuzeu (Konrad Zuse).

    Tvorcu prvog programibilnog kompjutera Z3 iz 1941.

     

    Jutros sam video na jednom sajtu da je neko za moj sajt napisao Ne seri.

     

    Svako Dobro Nekom Ko Mi Je Rekao Ne Seri

     

    Vidimo se iza sedam gora i sedam mora.

     

    Ceo. Celina. Celo.

     

    Ceo

    Celina

    Celo

     

    udišemo izdahe jedni drugih

     

    Ja Sam Orgazam Od Rođenja Do Smrti

     

    život je orgazam

     

    autoput orgazma

     

    stazica orgazmica

     

    seti se reka miroslave

     

    Reke nose govna.

     

    Reke su čiste jer čiste.

     

    Reke su čiste jer čiste govna i govnima su čišćene.

     

    Da li je neko rekao pečena paprika u ulju?

     

    Odanost je najseksualnija.

     

    Vazduh čisti reke.

     

    Svetlost čisti vazduh.

     

    Svetlost čisti svakog ko se usudio. Svetlost čisti svakog ko ljubi.

     

    Teorija je gledanje, posmatranje u širem smislu: uopšteno iskustvo, čisto

    saznanje (supr. praksa);u užem smislu: sistematsko izlaganje neke nauke,

    izvođenje jedne pojave iz zakona na kome se ona osniva (supr. empirija);

    učenje stvoreno od zakona i pretpostavki; čisto naučno posmatranje bez

    obzira na stvarnost; školska mudrost – iz http://www.vokabular.org/

    Teorija je traženje najbolje-g i poklonjenje najboljoj-em

    posvećeno Branku Popoviću.

     

    Teorija je u mojoj peti.

     

    Moji tabani su bajka.

     

    Moje šake su mit.

     

    Moji tabani u pokretu su plesanje.

     

    Moje šake u pisanju su pevanje.

     

    Da li je neko šapnuo lišavanje je najuzbudljivije?

     

    Da li me je Neko pomilovao?

     

    Često ljudi pitaju – Ali šta ili ko iza njega stoji?

     

    Iza mene stoji stoji.

     

    Violeti sam rekao da iza mene stoji stoji a ona mi je rekla – Lepo ti stoji to stoji.

     

    Stoji mi ljubavlju.

     

    Stojim i ljubavi se poklanjam.

     

     

     

     

     

    MIROSLAV ME JE MILINOM OPLODIO

    995. dan
    22. septembar 2007.

    27979 - 28011

    blaženstva

     

     

    Danas se poklanjam Poeziji na internetu. Poezija je najvažnija stvar na ovom svetu.

     

    Ko gaji ljubav dete-heroj je.

     

    Asocijacije su ukus dobrote.

     

    Pozivam sve ljude da se ujedinimo u jedan tim i pobedimo sami sebe.

     

    jebem Te jebi me

    mislim Te misli me

    ljubim Te ljubi me

     

    ko ljubi moli

    ko moli ljubi

     

    ko se moli

    ljubi Sebe

     

    ko ljubi Sebe

    Boga ljubi

     

    Mislim na putovanje po manastirima u Srbiji u jesen 1973. koje sam obilazio sa

    Njegova Devojka Nas Je Ispratila Na Brod Kojim Smo Dunavom Otplovili Do Beograda.

     

    Gledam ravnicu kroz prozor autobusa kojim se vozim do Novog Sada.

     

    Gledam ravnicu i vidim deo svoje duše.

     

    Gledam svoju dušu i vidim ravnice Svemira.

     

    Slušam muziku oslobađam se strašljivosti u duši.

     

    Slušam svoju dušu čujem muziku Tvog disanja.

     

    Po poljima bih.

     

    Pred polazak na Most sam očistio tepih i obrisao pod.

    Kupio crveno ružičasto i ljubičasto cveće za moj bugivugi sto.

     

    Sećam se kako mi je Ljubica Kosovac u sedmom razredu osnovne škole dok

    smo u školskom dvorištu čekali da uđemo u paviljon poravnala raštrkane obrve.

     

    Idem ka stanu Bore Dragaša mog druga iz sedmog i osmog razreda osnovne škole.

     

    U torbi mi je hleb koji je napravila Borina žena Ljuba.

     

    Duga senka zapadajućeg sunca me vodi ka stanu Vere Varadi.

     

    Uživam kada ugledam crkvene tornjeve. Ispred mene je rusinska crkva

    iza nje još tri crkvena tornja a desno kupola Sinagoge u Futoškoj ulici.

     

    U torbi nosim sir paradajz i grožđe koje sam

    dobio od Vere i kroz park hodam ka Raši i Branku.

     

    U stanu Branka Popovića razgovaram sa osmogodišnjim

    Rašom Kirko-Popovićem. Radujem se našem drugarstvu.

     

    Pitam Rašu da li da Luki Đinđiću pošaljem knjigu koju sam napravio da ga čuva.

     

    Dobro upotrebljavajući Rašu neću reći Rašin odgovor.

     

    Branko i Raša me autom voze do autobuske

    stanice da uhvatim onaj za Beograd u 21:10h.

     

    U torbi mi je i Kišov rajnski rizling iz Sremskih Karlovaca koji mi je poklonio Branko.

     

    Divim se prosjacima.

     

    Izašao sam iz autobusa na Brankovom mostu.

    Spavao sam u autobusu i sada mi je hladno na ulici.

     

    Jedan je sat do ponoći i jedan sat hodanja do Stančića.

     

    Na ulici sretoh Bobu Stupar i Darku Radosavljević.

     

    Ove dve same žene na Bulevaru sam ja.

     

    Prelazim Bulevar oko ponoći.

     

     

     

     

     

    KURVOPISANJE

    997. dan
    24. septembar 2007.

    28012 - 28044

    blaženstva

     

     

    Danas se poklanjam Pornografiji na internetu.

     

    Moje srce se raduje Tvojim molitvama dragi moj Nenade.

     

    krećem da pobedim

     

    za Celinu treba dati život

    za Delić dva

    za Radost Božiju tri

     

    lutanje počinjem kada svi postanu pametni

     

    kao čovek sa 3.333.333 godine najstarije sam ljudsko biće

     

    kao Bog sam baš sada-večno stvoreno dete

     

    sloboda pisanja se začinje u odgovornosti ljubljenja

     

    cveće me čuva i ljubi

     

    neba mi se

     

    puteva mi se

     

    tren je ne samo odluka nego i mudrost

     

    zviždukanjem

     

    pišem za devojčice i dečake koji još ne znaju ni da čitaju

     

    uzbuđuju me

    žene – kako jesu

    muškarci – kako bivaju

     

    kao trimilionagodišnjaku svi ljudi koji su ikada postojali i koji postoje su moja deca

     

    jako volim da pišem kada mi se piše

     

    idem da vidim lice Ronald Lenga (Ronald David Laing)

     

    u Ronaldovim očima sam video proleće

     

    otkud u meni breze?

     

    jednako =

     

    baciću kocku i kocka će odlučiti da li je jednako jednako ili različito

     

    kocka je odlučila

    jednako = jednako

     

    leluja miris orhideje

     

    meko Tvoje meso

     

    čvrsta Tvoja kost

     

    elastičan Tvoj mišić

     

    odana Tvoja tetiva

     

    radostan Tvoj refleks

     

    zdrava Tvoja krv

     

    šaljiva naterna greška

     

    lepotočićem zanemarenih

     

    poklonim se žrtvama pobednika

     

     

     

     

     

    Stranice