Bog Miroslav Mandić Bog

    Ti
    si

    408084

    pupoljak

    NEMAM SNAGE ZA NASLOV

    1127. dan
    1. februar 2008.

    31708 - 31740

    blaženstva

     

     

    Sam. Lepo mi je. Voleo bih to da podelim sa Tobom. 

     

    Dodirujem drvo. Pas i ja se gledamo u oči.

     

    Primetim odsjaj sunca na licu žene koja vozi automobil.

     

    Podignem lice i osmehujem se nebu.

     

    Lepo se družim sa sobom – još bih lepše sa Tobom.

     

    Stvorili su me veliki pesnici – pevajući mi i pevajući me – bio sam njihovo Tii.

     

    Rasplakao me je lepotom ovaj mali vihor koji se podigao pred mojim očima.

     

    Zelena drvena taraba u ulici Maksima Gorkog.

     

    Svi ljudi koje ugledam su heroji života.

     

    Umim Te. Umi me.

     

    Trava se sve više zeleni.

     

    Gde je trava tu sam ja. Ko je trava – to sam ja.

     

    Sva štastva ovoga i onoga sveta čine moje suštastvo.

     

    Raskopčana jakna. Ruke u džepovima. Ime mi je Raj.

     

    I danas devojka koja pretrčava most u predvečerje.

     

    Hodao sam sa Milanom Popovićem. Doneo mi je novac za Stančić i hranarinu.

     

    Divim se samima.

     

    Divim se svakome ko je krenuo put sebe.

     

    Put u sebi sadrži sve.

     

    U sebi ljubim sve.

     

    Devojka koja pretrčava most u predvečerje! 

     

    Ta devojka sam.

     

    Uživam u ulicama.

     

    Družim se sa umorom i bolom u Ahilovoj tetivi. 

     

    Dečak se vraća iz škole i ja uživam u njegovom hodanju. 

     

    Dečak mi je dao snagu.

     

    Izvijem glavu prema vazduhu pre nego što uđem u zgradu.

     

    I dečak i vazduh su mi dali snagu.

     

    Umor u mišićima tetivama i kostima svedoči o dobroj šetnji.

     

    Radujem se večerašnjem čitanju Plotina i Rumija (Jelaludin Rumi).

     

    Noć će me odmoriti.

     

    Radujem se molitvama.

     

    Radujem se ustajanju.

     

     

     

     

     

    JA SAM TRI BRATA

    1128. dan
    2. februar 2008.

    31741 - 31773

    blaženstva

     

     

    Sanjao sam noćas kako upirem prst ka svojim grudima i kažem Tii.

     

    Ljubim Te očima. Ljubim Te ušima.

     

    Tvoja pesma je Tvoje lice koje peva moje lice.

     

    Ljubav se u meni rađa.

     

    Majka sam i otac – roditelj ljubavi.

     

    Ugled Boga – Tvoj muž.

     

    Čednosti – ženo moja voljena – još Te nisam dostojan.

     

    Dođi – bićeš Niko i Ništa – Neko i Nešto – jedina.

     

    Dekadencija iskupljuje zločine pobednika.

     

    Moje reči su kruženje.

     

    na naslovnoj strani treće knjige Miroslav Mandić Mir pisaće

     

     

    Miroslav Mandić

     

     

    srce na teren – srce na um

     

    pesma je herojstvo duha

     

    hijene profita poništavaju svaki uspeh

     

    hijene profita poništavaju svaki uspeh i pretvaraju ga u idola i ideologiju

     

    hijene profita su

    uspešni

    ugledni

    slavni

     

    planine su ravnicama nasilje. ravnice su planinama razaranje

     

    planina je slava ravnice

     

    ravnica je ljubavnica planini

     

    U svakoj reči su sve reči.

     

    U svakom blaženstvu su sva blaženstva.

     

    U mom telu su sva tela.

     

    Moja duša su sve duše.

     

    Moj um – jedini um.

     

    Moja volja – Tvoja volja.

     

    Verujem u sve što sam stvorio pa i u ovo blaženstvo koje završavam.

     

    Moja ljubav – ovo sada ovde

     

    Moje stvaranje – Bogu milo.

     

    Nigde Nikog To Te Samo Potvrđuje Ljubavi Božija

     

    Ljubim srce Ota Vajningera (Otto Weininger).

     

    Ljubim Te Bože u svakom biću.

     

    Pružim prst prema Tvojim grudima i kažem ja.

     

     

     

     

     

    PISMO BRIGITI I MINI

    1130. dan
    4. februar 2008.

    31774 - 31806

    blaženstva

     

     

    draga Brigita i Mina draga

     

    jednostavno

     

    dajem

    Mini i Brigiti

    pravo da knjigu

    OTKUD OVA KNJIGA U MOJIM RUKAMA

    prevedu

    na engleski i nemački

     

    i

    da

    knjiga

    krene

    na

    beskrajni

    put

     

    na

    kome

    će

    biti

    prevođena

     

    na

    sve

    jezike

    sveta

     

    izumrle

    postojeće

    buduće

     

    jezike

    svih

    bića

     

    jer

    se

    i

    sama

    knjiga

    OTKUD OVA KNJIGA U MOJIM RUKAMA

    pita

     

    OTKUD JA U TVOJIM RUKAMA

     

    šaljem i dva dodatka

     

    33 blaženstva pod naslovom

    ISTO SAM

    u kojima su objašnjenja knjige

    OTKUD OVA KNJIGA U MOJIM RUKAMA

     

    i

    33 blaženstva pod naslovom

    JA SAM TRI BRATA

    koja sam napisao u subotu

    jer uvek je najvažnije

    sada

     

    Mina molim te prevedi Brigiti ovaj mejl i oba dodatka kada se budete videle 

     

    sinoć sam Brigiti poslao mejl i u njemu adresu sajta na

    kome je jučerašnje blaženstvo i Brigita je odmah odgovorila

     

     

    Brigita

    hvala

    za

    odmah

     

    Brigita i Mina

    KRENITE U PREVOĐENJE

     

    jednostavno

    prevođenje

     

    ljubeći

    i

    poštujući

    svaki

    jezik

     

    jer

    svaki

    jezik

     

    i

    svi

    jezici

     

    čine

    jedan

    jezik

    poljubim Te Brigita – Mina poljubim Te

     

    Dolazi vreme pupoljaka.

     

    Hodanjem pupim.

     

    Dobrodošli pupoljci.

     

    Prožimam se pupoljcima.

     

    Boli me jer Te nema ali postojim jer Te volim.

     

     

    jedna

    pesma

    iskupljuje

    sve

     

     

    Ja sam ljubavnik predvečerja.

     

    Devojka koja pretrčava most u predvečerje.

     

    Dobrodošla kišice – Tii mi tugu blažiš.

     

    Dobrodošao vetre i kišna kapljice na mom licu.

     

    Dobrodošli pupoljci – poljupci.

     

    Dobrodošla skromna uzvišenosti. Dobrodošla uzvišena skromnosti.

     

     

     

     

     

    TEOGRAFIJA

    1131. dan
    5. februar 2008.

    31807 - 31839

    blaženstva

     

     

    Dragi Miroslave vidim da pišeš sebi pismo dok hodaš.

     

    Nikada do sada nisi u hodu pisao pismo samom sebi.

     

    Ti piši a ja ću posmatrati kako mi pišeš i govoriću ti šta vidim.

     

    Raduješ se jer ne znaš šta ćeš mi napisati.

     

    To nepoznato je naš susret.

     

    Čudo susreta. Svaki susret je slaganje.

     

    Leva i desna noga kojima hodaš.

     

    Pisanje pisama je približavanje drugome.

     

    Sećaš se kako si pisao pisma i pokušavao da budeš blizu osobi kojoj pišeš.

     

    Sada te blizine nema jer pišeš sebi.

     

    Samo piši Miroslave to mi prija.

     

    Kao da pišeš po meni.

     

    ja sam ti

    ti si ja

    ti i ja

    Jasamtisija

     

    16:16h

    Verujem da i ti voliš kada časovnik pokaže 16:16h.

     

    Blizu si mosta.

     

    Kao i svakog predvečerja.

     

    Ovom kaldrmom.

     

    Mirisom Kosančićevog venca.

     

    Posmatraš nebo.

     

    Polomila ti se mina patent olovke – uživaš u pisanju.

     

    Na mostu kao i svakog predvečerja osećaš uzbuđenje i mir.

     

    Gospodstvo smiraja.

     

    Ptice iznad mosta lete u obliku ruže.

     

    Obišla te je devojka koja svakog dana u predvečerje pretrčava most.

     

    Ptice u letu proslavljaju sva bića.

     

    Pisanje je plesanje.

     

    Bogopisanje.

     

    mistika pisanja je u prisustvu samog pisanja

     

    Pisanje diše pisanjem.

     

    Pisanje samo sebe vidi.

     

    Pismo se piše i Tebi i meni.

     

    Uživao sam da Tii pišem.

     

    Ja sam uživao da te posmatram kako mi pišeš.

     

     

     

     

     

    ZAHVALNOST

    1132. dan
    6. februar 2008.

    31840 - 31872

    blaženstva

     

     

    Mladić se trka sa tramvajem.

     

    Ja se trkam sa lepim pisanjem.

     

    Pišem ga – piše me.

     

    Crni grafit na belom papiru.

     

    Lepa duša na dobrom licu.

     

    Moj nos u Tebi.

     

    Pišem svim načinima.

    Pišem jednim jedinim načinom.

    Pišem bez ikakvog načina.

     

    Pišem kao što bi pisao nos.

     

    Nekim ljudima umesto srca u grudima kuca dobrota.

     

    Na istom mestu kao i juče ptice kruže u obliku ruže iznad mosta.

     

    Devojka koja pretrčava most u predvečerje me je obišla.

     

    21:12h

    … bole me… trne mi… gazdarica stana u kome sam… potraga za štamparom…

     

    … tako je… biće bolje…

     

    … raduje me glas voditelja rokabili radija…

     

    … samoćo ljubim Te…

     

    … prespavati… izdržati…

     

    … napisati neko lepo blaženstvo…

     

    … ne brinuti…

     

    … mislim na ptičice…

     

    … Blez Sandrar(Blaise Cendrares)

     

    … Ludvig Vitgenštajna…

     

    … Robert Valzera (Robert Walser)…

     

    … Bili Holidej (Billie Holiday)…

     

    … velike hodače…

     

    … travu…

     

    … zemlju…

    … vodu…

    … vazduh…

    … vatru…

     

    … ljude kojima umesto srca dobrota kuca u grudima…

     

    … ukus nenasilnih…

     

    … nesuprotstavljanje zlu…

     

    … smrt…

     

    … pupoljke…

     

    … mirise proleća…

     

    draga K

    22:05h

    upravo sam završio današnja blaženstva

    tek sada imam snage da Tii odgovorim

    u 21:12h kada sam nastavio da pišem blaženstva

    bio sam slomljen

    ali kao što vidiš

    njihova energija me je dizala

    tako i Tii uradi što je do Tebe za

    mog štampara

    i sve će biti dobro

    važno je biti pažljiv i

    svojim ponašanjem

    sprečiti opasnosti

    koje se uvek pa i

    sada nadvijaju i

    ne samo sprečiti opasnosti koje se nadvijaju

    nego nove puteve prohodati

    nove ruže posaditi

    zahvaliti se i ljubiti

    ljubim Te mirisom ljiljana

    koji mi u ovim trenucima

    uz bugivugi daje snagu

    a ja Tii je prosleđujem

    da je osetiš makar pod noktom

     

     

     

     

     

    HVALA

    1133. dan
    7. februar 2008.

    31873 - 31905

    blaženstva

     

     

    san

    dok smo ležali na krevetima gledali televiziju i

    pričali o stomacima Aleksandar Tišma je rekao

    pući ću od smeha toliko sam žedan smeha

     

    Li Po (Li Bai)

    pitaš me zašto sam ostajem na zelenoj planini

    smešim se u tišini dok mi duša slobodno luta

    potok nosi pupoljak breskvinog cveta u nepoznato

    odvojen od sveta imam svoje nebo i zemlju

     

    filozofija je zahvalnost

    umetnost hrabrost

    pesma pevanje

    ja Tii

     

     

    čekanje

    Boga

    je

    Bog

     

     

    ljubi me – budi mi zdravlje

     

    dajem Tii se licem. dajem Tii moje lice

     

    ne želim da dominiram. želim da budem ja

     

    ljubav je interes. interes nije ljubav

     

    čedni detinji stid je Bog u detetu

     

    sujetni stid odraslih je zaborav Boga

     

    bolan je stid uspešnih i neuspešnih jer oni nisu Bog

     

    božanski stid običnih i plemenitih je radost Božija u čoveku jer čovek je ponovo Bog

     

    kako su lekovite crne oči devojke koja me je uporno gledala na ulici

     

    čekam ispred vrata N. M. da mi ponovo izlomi kosti

     

    život je krhkost. život nije grubost

     

    pevaj srce. smiri se mozgu. diši kičmo

     

    najslabiji sam. najnevažniji

     

    predajem Tii na kratko svoj teret

     

    predajem Tii se sav

     

    N. M. me je oterao jer sam u čarapama stao na otirač ispred njegovih vrata

     

    dok sam obuvao patike zahvalio sam mu se. osetio olakšanje. i otišao

     

    to što me je N. M. oterao je dobar lek

     

    žedan smeha – rekao je Aleksandar u snu

     

    duva hladan vetar. talasi Dunava zapljuskuju obalu

     

    ljubim vas odbačeni – vaša ljubav me leči

     

    ljubim vas lutalice – vaša pesma me čuva

     

    ljubim Te plaču – Tii me vaskrsavaš 

     

    Li Po lutaj i pevaj mojom kičmom

     

    N. M. je pomogao i pomoći će mnogima

    ovim blaženstvom mu šaljem ljubav i snagu

     

    obišla me je devojka koja u predvečerje pretrčava most

     

    za novac koji bih ostavio kod N. M. kupio sam knjigu Čudesni svetovi Optine pustinje

     

    ljubim Te kičmo sveživota

     

     

    p

    e

    v

    a

    m

    t

    e

    k

    i

    č

    m

    o

    p

    e

    s

    m

    e

     

     

     

     

     

    14. PUT LAO CE

    1134. dan
    8. februar 2008.

    31906 - 31938

    blaženstva

     

     

    Onaj koji hoda u dobroti, ne ostavlja za sobom traga.

    Onaj koji govori u dobroti, ne ostavlja mesta za napad.

    Lao Ce (老子u dvadeset sedmom načelu.

     

    Biti svestan Muškog

    Ali zadržati Ženstvenu mekotu

    Lao Ce u dvadeset osmom načelu.

     

    Hajde da radim rečenice – znači jebanje.

     

    Presvlačim se za hodočašće – oblačim se u odmah.

     

    I đavolu je muka od sebe – ali ne sme to da kaže.

     

    Nemoguće otkriva – moguće vlada.

     

    Volim Te – bolje može jedino Bog.

     

    Ko izgubi čednost bebe opčinjen je spektaklom.

     

    U realnosti nema stvaranja.

     

    Istorija Boga je istorija stvaranja.

     

    Stvaralac je beba tek rođena.

     

    Gladan sam nežnosti.

     

    Meni se ne grdi – meni se ljubi.

     

    Ženska nemoć me pokreće.

     

    Ja sam hodački štap Boga.

     

    Pisati ono što ne smem.

     

    Igra večnog i prolaznog je igra Miroslava Mandića u Miroslavu Mandiću.

     

    Doslovnost oslobađa.

     

    Ko je orgazam? – pita ptica.

     

    Ne vraćanje – da ponavljanje.

     

    Ponavljanje je izvor stvaranja.

     

    Priča objašnjava – pesma peva.

     

    Tri uzmem – devet dam.

     

    Svako je sve – svako čini svoje.

     

    Ako ne rizikujem – ne dobijam.

     

    Ako ne dam unutrašnjost – napolju će biti ništa.

     

    Kukam – vedro.

     

    Nije greška greh – greh je nepriznavanje greške.

     

    Dizanje kurca je Božiji poziv.

     

    Bog – najbolji jebač.

     

    Bog – najbolja jebačica.

     

    Bog – najbolja jebačina.

     

     

    Bože

    ovde

    si

     

     

     

     

     

    NOZDRVAMA TE – NOZDRVAMA ME

    1135. dan
    9. februar 2008.

    31939 - 31971

    blaženstva

     

     

    Duša kliče svemu i svakome radosti moja radosti moja.

     

    Izdišem čoveka – udišem Boga.

     

    16:16h

    Dišem – ljubim Te.

     

    Nozdrve su put vazduhu.

     

    Nozdrve dišu strašću.

     

    Strašću bestrašća.

     

    Nozdrve su tuneli ljubavi.

     

    Nozdrve su seks lepote.

     

    Nozdrve su koža štastva jestva i jastva.

     

    Ljubim Te – nozdrvim Te.

     

    obrve

    nozdrve

    pupak

    ljubav

    tabani

     

    Širim nozdrve – grlim Te.

     

    Nosom sam u Tebi – nozdrvama Te ljubim.

     

    Nozdrvom čeznem za Tvojom nozdrvom.

     

    Nozdrve su kuća mirisa.

     

    Miris je rukopis svetog novca.

     

    Sveti novac iskupljuje novac.

     

    Nozdrve se jebu sa svetim novcem.

     

    Jebačina je sveti čin venčavanja u nozdrvama.

     

    Moje nozdrve svedoče – telo je odano.

     

    Pišem nozdrvama.

     

    Nozdrve su jebačina sama.

     

    Jebačina je svetost.

     

    jebačina

    je

    hram

    nevinosti

     

    jebačina

    su

    moje

    nozdrve

    na

    Tvojoj

    koži

    vazduše

     

    jebačina

    su 

    sve

    ptice

    koje

    nebo

    preleću

     

    jebačina

    je

    preletanje

     

    jebačina

    je

    nozdrva

    prapoverenja

     

    jebačina je beba koja doji svoju majku

     

    jebačina je beba koja doji svoju majku zemlju

     

    jebačina je beba koja doji svoju majku Svemir

     

    jebačina je beba koja doji majku i oca

     

    jebačina je bebačina

     

     

     

     

    DEVOJČURAK

    1137. dan
    11. februar 2008.

    31972 - 32004

    blaženstva

     

     

    Prazna hartija. Hladan dan. Ulice preda mnom.

     

    Srce je devojčurak. Dečak um.

     

    Tvoje oči na ovim rečima su život ovih reči.

     

    Tii čitaš dalje i čitanjem pišeš moje reči.

     

    Tvoje oko – moja šaka.

     

    jesam – jesi

     

    jesi – jesam

     

    stvaram Te – primaš me

     

    igranje smo – bivanje smo

     

    Reči Tii kroz oči ulaze u mozak.

     

    Reči Tii se mozgom šire kroz celo telo.

     

    To je ljubav u Tebi.

     

    Na mostu sam.

     

    Eno ih – reči na nebu.

     

    Hladno je. U mom srcu su sva bića.

     

    Ja sam u svim bićima.

     

    Tii si u meni. Ja sam u Tebi.

     

    U ritmu smo.

     

    Šapatu.

     

    Nestali u malom harmonikašu koji prosi na ulici.

     

    Nema nas.

     

    Okean nad nama.

     

    Samo nebo.

     

    Tišina Svemira.

     

    Sve se jedno drugim ljubi.

     

    Svi žive jedni u drugima.

     

     

    jedno

    isto

    ja

    je

    u

    svakom

    ja

     

     

    Stari čovek se saginje i podiže pikavac sa asfalta.

     

    Ja niko. Ja ništa. Palo je veče.

     

    Ja niko. Ja ništa. Uživam u Tebi.

     

    Ja niko. Ja ništa. Lepota reči.

     

    Devojčica devojčurak. Srce svih bića.

     

    devojčica devojčurak – žena jednom umu

    devojčica devojčurak i – žena jedinog dečaka 

     

     

     

     

     

    BORBA

    1138. dan
    12. februar 2008.

    32005 - 32037

    blaženstva

     

     

    15:15h

    Kaže mi sat na telefonu. Hodam. Ovako ću.

     

    Ispravim leđa.

     

    Raširim grudi.

     

    Jako udahnem.

     

    Izdahnem brige.

     

    Dobro je – sve je dobro – kažem sebi.

     

    Samo polako.

     

    Strpljivo.

     

    Ovim golubom.

     

    Čovekom koji je podigao najlon kesu sa asfalta i bacio je u kontejner.

     

    Pričom starca Nektarija o mačijim očima koje je gledao kao dete.

     

    16:16h

    Zaledilo je.

     

    Prolazim pored stovarišta metalnih cevi na Dorćolu.

     

    Tišina pored vode.

     

    Gledam sunčane zrake u vodi gde se spajaju Sava i Dunav.

    Tu gde se Sava uliva u Dunav gledam sunčane zrake u vodi.

     

    Galebovi grakću u letu.

     

    Reka teče. Ja pišem.

     

    Sunce zalazi. Ja pišem.

     

    Ljudi se vraćaju sa posla. Ja pišem.

     

    Automobili prolaze Karađorđevom ulicom. Ja pišem.

     

    Ova žena nosi plavu fasciklu oslonjenu na grudima. Ja pišem.

     

    Noge mi se penju stepenicama. Ja pišem.

     

    Miroslav Mandić brine da li će naći štampara. Ja pišem.

     

    Miroslava Mandića bole leđa i Ahilova tetiva. Ja pišem.

     

    Crveno veliko sunce zalazi iza novobeogradskih zgrada. Ja pišem.

     

    Miroslav Mandić se bori sa sobom. Ja pišem.

     

    Miroslav Mandić se bori sa smislom ovoga što ja pišem. Ja pišem.

     

    Miroslavu Mandiću na mostu zebu gole šake. Ja pišem.

     

    Ove reči mi daju snagu. Ako je daju i Tebi – meni će još više.

     

    Ljubim oči svih životinja.

     

    Nedostaje mi dodir.

     

    Bože prožmi me.

     

    U sebi ljubi me.

     

     

     

     

     

    MOLIM SE MILINOM

    1139. dan
    13. februar 2008.

    32038 - 32070

    blaženstva

     

     

    Završio sam osmu poslednju verziju treće knjige Miroslav Mandić.

     

    Zaželeo sam se prepodnevnog pisanja blaženstava. Pisanja Crvendaćem. Uz muziku.

     

    Kada mi po ekranu oči klize ka dole a blaženstva odlaze gore.

     

    Nenapisana blaženstva se lelujaju preda mnom.

     

    Put vijuga kroz predele.

     

    Žena uvija bokovima.

     

    Devojčica trči. Dečak poskakuje.

     

    Trava se povija.

     

    Kitovi plivaju sporo.

     

    Konji se propinju.

     

    Magarci ćule usne.

     

    Stranac ulazi u grad. Stranac izlazi iz grada.

     

    Sada sam primetio da sam napisao magarci ćule usne a trebalo je uši.

     

    Jorgovan će procvetati.

     

    Plešem za stolom.

     

    U svakoj reči koju napišem je muzika.

     

    Svaka reč pleše sa svakom rečju.

     

    jorgovani sa ušima uši sa usnama usne sa strancem 

    stranac sa magarcima magarci sa konjima konji sa kitovima kitovi sa

    travama trava sa dečakom dečak sa devojčicom devojčica sa ženom žena

    sa predelima predeli sa putem put sa lelujanjem lelujanje sa nastajućomrečju

     

    reč

    iznad

    reči

    pod

    rečima

    reč

     

    bole

    me

    leđa

    bol

    mi

    se

    spušta

    u

    levu

    nogu

     

    boli me desna Ahilova tetiva

     

    samoćom dodirujem samoću

     

     

    m

    o

    l

    i

    m   o   l  i   m   i   l   o   m

    i

    l

    o

    m

     

     

    borim se sa sobom

     

     

    v

    o

    l

    i

    v   o   l  i   m   i   l   o   v

    i

    l

    o

    v

     

     

     

    nadam se Tobom

     

    volim vas blaženstva

     

    12:12h

    pokazuje mi sat na ekranu

     

    stvaranje nastaje ljubavlju

     

    stvaranje je neočekivano i nepotrebno

     

    stvaranje vaskrsava život

     

    stvaranje je dečak

     

     

    d

    e

    d e v o j č i c a

    č

    a

    k

     

     

     

     

     

    KRHAK

    1140. dan
    14. februar 2008.

    32071 - 32103

    blaženstva

     

     

    sama

     

    lepota

     

    me

     

    vodi

     

    ka

     

    dobroti

     

    lepote

     

    koja

     

    me

     

    razneži

     

    do

     

    plača

     

    jer

     

    su

     

    i

     

    dobrota

     

    i

     

    lepota

     

    sačinjene

     

    od

     

    krhkosti

     

    i

     

    muzike

     

    i

     

    meni

     

    samo

     

    ostaje

     

    da

     

    budem

     

    krhak

     

    dobrotom

     

    i

     

    lepotom

     

     

     

     

     

    KNJIGA TE VOLI – VOLIŠ KNJIGU

    1141. dan
    15. februar 2008.

    32104 - 32136

    blaženstva

     

     

    Ne znam kako da počnem.

     

    Izgovaraću reči naglas.

     

    Da reči budu žive.

     

    Da ožive knjigu.

     

    Hoću da Tii ispričam dva doživljaja koja sam imao sa knjigom

    Poslednje utočište Svete Rusije – čudesni svetovi Optine Pustinje.

     

    Pre dve noći sam prvi put u životu povremeno držao knjigu u ruci dok sam spavao.

     

    A prošle noći sam knjigu stavljao na grudi i stomak.

     

    Ceo život čitam knjige.

     

    I ne samo da sve više volim da ih čitam nego i knjige sve više volim.

     

    Knjiga je svetinja.

     

    Knjiga je živi hram žive reči.

     

    U početku bješe riječ, i riječ bješe u Boga, i Bog bješe riječ.

    Ona bješe u početku u Boga.

    Sve je kroz nju postalo, i bez nje ništa nije postalo što je postalo. – Jovan 1, 1. 2. 3

     

    Osećao sam da držim Boga.

     

    Nekog ko je tu sa mnom.

     

    Koga volim – ko me voli.

     

    Kada bih se okrenuo ka njoj uhvatio bih je šakom.

     

    Divno mi je ležala u ruci.

     

    Bio sam dete. Bio sam njeno dete.

     

    To je knjiga Optinskih staraca.

     

    Knjiga u kojoj sam se prvi put susreo sa starcem Nektarijem.

     

    Dedicom Nektarijem. Detetom Nektarijem.

     

    U njegovu se dušu ovih dana utapa moja duša.

     

    Nekatarijeva duša je sveduša.

     

    Duša Božija.

     

    I noćas će ona biti pored mene.

     

    Nadam se da će i neke druge knjige biti noću pored mene.

     

    Kao i Tii.

     

    Tii jesi knjiga.

     

    Knjiga je Tii.

     

    Jedan je Bog.

     

    Bog u svemu.

     

    Sve u Bogu.

     

    Bog u ovoj knjizi.

     

     

     

     

     

    SVE KNJIGE SU KNJIGA JEDNOJ KNJIZI

    1142. dan
    16. februar 2008.

    32137 - 32169

    blaženstva

     

     

    Bog

     

    Jedan Bog.

     

    Svi bogovi su Bog u Bogu.

     

    Sve istine su Istina u Istini.

     

    Svi narodi su Narod u Narodu.

     

    Sva bića su Biće u Biću.

     

    Sav sneg je Sneg u Snegu.

     

    Svi harmsovi su Harms u Danijelu Harmsu (Даниил Иванович Хармс).

     

    I Istina i Narod i Biće i Sneg i Danijel Harms su Bog u Bogu.

     

    Bog je ljubav.

     

    Bog je i ovo blaženstvo.

     

    Bog je i moja lična karta

    ime : Miroslav Mandić

    adresa: U Tvom srcu

    narod: Život

         država: Svemir

    religija: Bog

                  članstvo: Sam za sve

                  Tvojstvo: Dete Božije

                           profesija: Pesnik Svemira

                                       Umetnik duše

                                                                        Muzičar-plesač jednog jedinog tela

     

    Bog je i moja druga lična karta

    ime : Miroslav Mandić

        adresa: Miroslav Mandić

      narod: Miroslav Mandić

        država: Miroslav Mandić

       religija: Miroslav Mandić

         članstvo: Miroslav Mandić

         Tvojstvo: Miroslav Mandić

          profesija: Miroslav Mandić

     

    Bog je i moja treća lična karta

    ime : Bog

        adresa: Bog

      narod: Bog

        država: Bog

       religija: Bog

         članstvo: Bog

         Tvojstvo: Bog

          profesija: Bog

     

    Bog je i moja četvrta lična karta

    ime : Tii

        adresa: Tii

      narod: Tii

       država: Tii

      religija: Tii

        članstvo: Tii

        Tvojstvo: Tii

        profesija: Tii

     

    Bog je devojčica koja je danas dlanom sačekivala snežne pahuljice a onda ih lizala.

     

    Beli se sneg na zelenoj travi.

     

    Bog su leđa konja.

     

    Jedno je srce. Srce svih bića.

     

    Jedna je majka. Majka sve mladi.

     

    Jedan je otac. Otac Jednog.

     

    Bog je ljubičica.

     

    Sneg počinje da veje.

     

    vej

     

     

    vej

    sneže

    vej

     

     

    ljubav sej

     

    jedna je koža. jedna duša. jedan um

     

    svaka sam pahuljica

     

    svaka devojčica

     

    svaka ptičica

     

    travčica

     

    cvetak

     

    Bogić

     

     

     

    SVAKI TRENUTAK ČUVA I STVARA ŽIVOT

    1144. dan
    18. februar 2008.

    32170 - 32202

    blaženstva

     

     

    Ovo je jedno srce – srce svih bića.

     

    Devojčica poskakuje – zagrejala mi je i stomak i grudi.

     

    Plesom ruke ispisujem reč mir.

     

    š       i       r     i       m       i      r

     

    Napravio sam fotografije na mostu.

     

    I bacio papiriće u reku. 

     

    Po ulicama se širi strah.

     

    Jedino gore od gubitništva je pobedništvo.

    Jedino nepravednije od nepravednog rata je pravedan rat.

    Jedino užasnije od očaja je trijumfalizam.

     

    Blizu je ponoć. Vraćam se u Stančić.

     

    Mirno je na ulicama. Svedočim – ljubav ljubi.

     

    I kada ne ljubim ljubav ljubi.

     

    Strah ne ljubi. Saosećanje ljubi.

     

    Ljubav ljubi strah.

     

    Ljubavlju jeste sve što jeste.

     

    Pesma služi pevanju.

     

    Pesma se predaje pevanju.

     

    Lako mi je kada ljubim.

     

    Ljubim Tii ruku.

     

    Tii si moja sveštenica.

     

    Tii si moja crkva.

     

    Tii si Bog.

     

    Tii si ljubav.

     

    Tii si moj život.

     

    Ljubiš me.

     

    Tobom ljubim sebe.

     

    Tobom ljubim.

     

    Topla je noć.

     

    Mir je.

     

    Biće mir.

     

    Bezgraničnost je telo odanosti.

     

    Bezvremenost je telo bezazlenosti.

     

    radost je ovo je radost

     

    na jastuku smo

    Htela sam da ti kažem da je suština hrišćanstva u saosećanju.

    A da je na hebrejskom reč saosećanje ista kao reč materica.

     napisala mi je prijateljica u mejlu koji me je sačekao

     

     

     

     

     

    PRUŽENA RUKA – AKUR ANEŽURP

    1145. dan
    19. februar 2008.

    32203 - 32235

    blaženstva

     

     

    Volim kada poljubim nečiju ruku.

     

    Sagnuti se pred čudom drugog čoveka.

     

    Gutam Te ljubavi.

     

    Nijanso jebi me.

     

    Moja usta su Tvoja pička ženo moja.

     

    Sreća je sreća svih bića

     

    Ja sam Bog koji Te ljubi – Tvoja ljubav je Bog.

     

    Ja sam ljubav koja Te ljubi – Tvoj Bog je ljubav.

     

    Bog osmeha.

     

    Negde nekad izgovorene reči.

     

    Sve što čovek kaže o drugom je istina.

     

    Sve što čovek kaže o sebi je ljubav.

     

    Otac me je svojim samoubistvom naučio fer pleju.

     

    Ne biti pokvaren to je već veliko stvaralaštvo.

     

    Dobrota je nežnost i odgovornost prema slabima i nemoćnima. 

     

    trgnuti se – zapevati

     

    Volim bleskasta blaženstva.

     

    Ne objašnjavam – trčim.

     

    Najbolji stvara najboljeg.

     

    Bog voli kada se igram.

     

    To je to – Tii si Tii.

     

    Dišem Boga – večna pobeda bez pobede.

     

    Ne rušenje nego ispunjenje.

     

    Ništa nije ružnije od darovitosti koja se ne divi nepoznatom.

     

    Sve sam naučio od samog sebe onda kada ništa nisam znao.

     

    Treba živeti kao da ništa ne postoji na ovom svetu.

     

    13:13h

    ove reči polako odlaze pripremajući reči koje će tek doći

     

     

    ništa

    je

    gore

    i

    dole

    je

    ništa

     

     

    ništa je na početku i na kraju je ništa

     

    ni

    ni šta ni

    ni

     

    igram se – odmaram se

     

    igram se – obnavljam se

     

    akur anežurp – pružena ruka

     

     

     

     

     

    CVR

    1146. dan
    20. februar 2008.

    32236 - 32268

    blaženstva

     

     

    cvrkut

     

    jui jui juija jui jui juija

     

    ljubim Tii nokte na nogama

     

    ljubim Tii nežni mozak

     

    sačuvaj se – drugog sačuvaj

     

    pupoljak

     

    svejasvi

     

    milionima godina stare stene

     

    milioni i milioni poubijanih

     

    prazne peščane obale

     

    vetar u prozorima

     

    jedna prilika u predelu

     

    jutarnja rosa

     

    travka

     

    mir na grobljima

     

    pobožnost matematike

     

    obrva devojčice

     

    život je cvrkut za sve i svakoga

     

    Svako biće čini život svih bića.

     

    Cvet cvrkuće. Najslabije vaskrsava.

     

    Cvet miriše na cvrkut.

     

    Užasi koje čovek čini čoveku su nerealizovane ljubavi čoveka prema čoveku.

     

    Grlim žudnje.

     

    Sam na ulici. Ljubim ulicu. Ulica ljubi mene.

     

    Devojčica zanesena u svoje misli.

     

    Nežno mislim na misli.

     

    Devojka koja u predvečerje pretrčava most.

     

    Pišem pred očima Nenada Rackovića.

     

    Pišem – Nenad vozi bicikl.

     

    očekivani 

     

    dugo očekivani

     

    dugo dugo očekivani

     

    zvižduk

     

     

     

     

     

    NOVO SEME

    1147. dan
    21. februar 2008.

    32269 - 32301

    blaženstva

     

     

    Neko nekog dodiruje.

     

    Neko nekom dodaje novine.

     

    Žena stavlja šećer u kafu.

     

    Neko čeka nekog da mu opere prozore.

     

    Starica okopava ruže.

     

    Dečak plaća hamburger.

     

    Tramvajdžija zvoni da se ljudi sklone sa šina.

     

    Zbunio se pri brojanju i počinje ispočetka.

     

    Devojka formatira tekst.

     

    Nanotehnolozi su uvaženi.

     

    Ona voli da popije pilulu a on ne voli da je popije.

     

    Da čudu. Ne šoku.

     

    Žena kupuje šnalice za kosu.

     

    Ekser ispao iz zida.

     

    Ide mu se i ne ide mu se napolje.

     

    Žena iznosi garderobu na terasu da se osunča.

     

    Ko hoda sve mu je blizu.

     

    Dok je vezivao pertle na patikama jedna mu je pukla.

     

    Po uglovima je sve više prašine.

     

    Gušter na zidu.

     

    Sunce mu greje šake.

     

    Danas još nije vežbao.

     

    Radovao joj se a sad jedva čeka da ode.

     

    Čvorovi se odmaraju.

     

    Treba da premesti pakete sa knjigama.

     

    Dobro se proteglio.

     

    Maže žuljeve na tabanima.

     

    Čita knjigu na suncu.

     

    Prebacuje mu što nikad ne usvaja ono što ona kaže.

     

    Vrata dućana su otvorena.

     

    Reci mi molim Te samo bih to htela da čujem.

     

    tako je to išlo – tako to ide – i tako će to ići

     

    Jedan dečak je sam na ulici.

     

     

     

     

     

    OD NESTVORENOG DO TEK STVORENOG

    1148. dan
    22. februar 2008.

    32302 - 32334

    blaženstva

     

     

    samo

     

    samo jednu

     

    samo jednu reč

     

    samo jednu reč mogu

     

    samo jednu reč mogu da

     

    samo jednu reč mogu da dodam

     

    samo jednu reč mogu da dodam prethodnoj

     

    samo jednu reč mogu da dodam prethodnoj reči

     

    samo jednu reč mogu da dodam prethodnoj reči i

     

    samo jednu reč mogu da dodam prethodnoj reči i tako

     

    samo jednu reč mogu da dodam prethodnoj reči i tako stignem

     

    samo jednu reč mogu da dodam prethodnoj reči i tako stignem do

     

    samo jednu reč mogu da dodam prethodnoj reči i tako stignem do poslednje

     

    samo jednu reč mogu da dodam prethodnoj reči i tako stignem do poslednje u

     

    samo jednu reč mogu da dodam prethodnoj reči i tako stignem do poslednje u kojoj

     

    samo jednu reč mogu da dodam prethodnoj reči i tako stignem do poslednje u kojoj ću

     

    samo jednu reč mogu da dodam prethodnoj

    reči i tako stignem do poslednje u kojoj ću otkriti

     

    samo jednu reč mogu da dodam prethodnoj reči i

    tako stignem do poslednje u kojoj ću otkriti smisao

     

    samo jednu reč mogu da dodam prethodnoj reči i tako

    stignem do poslednje u kojoj ću otkriti smisao moje

     

    samo jednu reč mogu da dodam prethodnoj reči i tako

    stignem do poslednje u kojoj ću otkriti smisao moje slabosti

     

    samo jednu reč mogu da dodam prethodnoj reči i tako

    stignem do poslednje u kojoj ću otkriti smisao moje slabosti i

     

    samo jednu reč mogu da dodam prethodnoj reči i tako stignem

    do poslednje u kojoj ću otkriti smisao moje slabosti i lepotu

     

    samo jednu reč mogu da dodam prethodnoj reči i tako stignem

    do poslednje u kojoj ću otkriti smisao moje slabosti i lepotu vere

     

    samo jednu reč mogu da dodam prethodnoj reči i tako stignem do

    poslednje u kojoj ću otkriti smisao moje slabosti i lepotu vere nade

     

    samo jednu reč mogu da dodam prethodnoj reči i tako stignem do

    poslednje u kojoj ću otkriti smisao moje slabosti i lepotu vere nade i

     

    samo jednu reč mogu da dodam prethodnoj reči i tako stignem do

    poslednje u kojoj ću otkriti smisao moje slabosti i lepotu vere nade i ljubavi

     

    samo jednu reč mogu da dodam prethodnoj reči i tako stignem do poslednje

    u kojoj ću otkriti smisao moje slabosti i lepotu vere nade i ljubavi koje

     

    samo jednu reč mogu da dodam prethodnoj reči i tako stignem do poslednje

    u kojoj ću otkriti smisao moje slabosti i lepotu vere nade i ljubavi koje se

     

    samo jednu reč mogu da dodam prethodnoj reči i tako stignem do poslednje u

    kojoj ću otkriti smisao moje slabosti i lepotu vere nade i ljubavi koje se stvaraju

     

    samo jednu reč mogu da dodam prethodnoj reči i tako stignem do poslednje u

    kojoj ću otkriti smisao moje slabosti i lepotu vere nade i ljubavi koje se stvaraju iz

     

    samo jednu reč mogu da dodam prethodnoj reči i tako

    stignem do poslednje u kojoj ću otkriti smisao moje slabosti

    i lepotu vere nade i ljubavi koje se stvaraju iz jednogjedinog

     

    samo jednu reč mogu da dodam prethodnoj reči i tako

    stignem do poslednje u kojoj ću otkriti smisao moje slabosti i

    lepotu vere nade i ljubavi koje se stvaraju iz jednogjedinog najkrhkijeg

     

    samo jednu reč ću dodati prethodnoj reči i tako ću stići do poslednje

    u kojoj ću otkriti smisao moje slabosti i lepotu vere nade i ljubavi koje

    se stvaraju iz jednogjedinog najkrhkijeg tek stvorenog

     

     

     

     

     

    MIROSLAVE MANDIĆU NA TVOJOJ SAM STRANI

    1149. dan
    23. februar 2008.

    32335 - 32367

    blaženstva

     

     

    Ja je sada.

     

    Ja sam ono što jesam sada.

     

    Cvetni zvižduk. Zviždućući cvet.

     

    Ja sam cvetni.

    Ja sam zvižduk.

    Ja sam zviždućući.

    Ja sam cvet.

     

    Ja sam svetlost popodneva.

     

     

    Ja

    sam

    Valjarević Mandić Racković

     

    Ja

    sam

    Stejn Mandić Dišan

     

    Ja 

    sam

    Ekhart Mandić Rumi

     

    Ja

    sam

    Nandan Mandić Branko

     

    Ja

    sam

    Put Mandić Ruža

     

    Ja

    sam

    Plesanje Mandić Pevanje

     

    Ja

    sam

    Dete Mandić Bog

     

    Ja

    sam

    pesnik Mandić mistik

    lutalica Mandić luda

    rudar Mandić heroj

    filozof Mandić plesač

    prosjak Mandić vrtlar

    monah Mandić čobanin

    ljubavnik Mandić umetnik

     

    Ja sam sve ono što Tii želiš da jesi.

     

    Ime je ljubav. Prezime je protivrečnost.

     

    Prezime je obraz. Ime je drugi obraz.

     

    Ime je stvaranje. Prezime je potvrđivanje.

     

    Ime je čovek. Prezime su ljudi.

     

    Ime je oprolećivanje. Prezime je prezimljavanje.

     

    Ime je leptir. Prezime je zakon.

     

    Ime je Jedno. Prezime je Sve.

     

    Ime sam ja. Prezime si Tii.

     

     

    ime

    je

    gore

    dole

    je

    prezime

     

     

    Umorna si od mene majko – odoh na put.

     

    Umoran si od mene oče – odoh u Tvoj bol.

     

    Umoran si od mene brate – odoh u nepoznato.

     

    Umoran si od mene svete – stvoriću Te novog.

     

    Izvinjavam Tii se što si me povredila. Hvala Tii što si me povredila.

     

    Cvetanje je otkrovenje.

     

    Umorne ptice sleću na prekookeanske lađe.

     

     

    ruža je jedna

    put je jedan

    kurac je jedan

    pička jedina

     

     

    film

    je

    pesma

    jedina

     

     

     

    sve

    je

    moja

    žena

    jedina

    posvećeno velikim muževima

     

     

     

     

     

    Stranice