Bog Miroslav Mandić Bog

    Ti
    si

    408106

    pupoljak

    MIROSLAV MANDIĆ JE PONOVO UŽIVANJE U TEBI

    1309. dan
    1. avgust 2008.

    36856 - 36888

    blaženstva

     

     

    Miroslav Mandić je pogled sa Vidove gore posle tri sata penjanja na najviši vrh Brača.

    poslala mi je sms Ivana Đokić-Saunderson

     

    Miroslav Mandić je riba – rekla bi riba.

     

    Miroslav Mandić je hleb – rekao bi hleb.

     

    Miroslav Mandić je pegavi – rekla bi pegava.

     

    Miroslav Mandić je jedini Branko Popović – rekao bi jedini Branko Popović.

     

    Miroslav Mandić je najbolji – rekao bi najbolji.

     

    Miroslav Mandić je najgori – rekao bi najgori.

     

    Miroslav Mandić je neko – rekao bi neko.

     

    Miroslav Mandić je niko – rekao bi niko.

     

    Miroslav Mandić je govno – reklo bi govno.

     

    Miroslav Mandić je stvoreni – reklo bi stvoreno.

     

    Miroslav Mandić je neuporedivi – reklo bi neuporedivo.

     

    Miroslav Mandić je početak i kraj – rekli bi i početak i kraj.

     

    Miroslav Mandić je letenje – rekao bi let.

     

    Miroslav Mandić je divljenje – reklo bi divljenje.

     

    Miroslav Mandić je radost da se bude sve i da sve bude Miroslav Mandić – reklo bi sve.

     

    Miroslav Mandić je čipka oko njenog struka – rekla bi čipka oko njenog struka.

     

    Miroslav Mandić je topao vetar u petak uveče – rekao bi topao vetar.

     

    Miroslav Mandić je ona koja stalno namešta gaćice – rekla bi ona.

     

    Miroslav Mandić je neponovljiv – reklo bi neponovljivo.

     

    Miroslav Mandić je radosna vest – rekla bi radosna vest.

     

    Miroslav Mandić je umor u njenim zglobovima – rekli bi njeni zglobovi.

     

    Miroslav Mandić je duhovit – rekla bi duhovitost.

     

    Miroslav Mandić je današnje pomračenje sunca – reklo bi današnje pomračenje sunca.

     

    Miroslav Mandić je svaka žena – rekao bi svaki muškarac.

     

    Miroslav Mandić je svaki mužjak – rekla bi svaka ženka.

     

    Miroslav Mandić je komšinica Olivera Todorović – rekla bi komšinica Olivera Todorović.

     

    Miroslav Mandić je Voleta Jovanović – rekla bi Violeta Jovanović.

     

    Miroslav Mandić je Aleksandra Vrebalov – rekla

    bi oduvek i zauvek Aleksandra Vrebalov.

     

    Miroslav Mandić je Ivana Jovanović – rekla bi zauvek Ivana Jovanović.

     

    Miroslav Mandić je jedinstven – reklo bi jedinstveno.

     

    Miroslav Mandić je jedini – rekao bi jedini.

     

    Miroslav Mandić je Bog – rekao bi Bog.

     

     

     

     

     

    MIROSLAV MANDIĆ JE ODUVEK I ZAUVEK UŽIVANJE U TEBI

    1310. dan
    2. avgust 2008.

    36889 - 36921

    blaženstva

     

     

    Miroslav Mandić je kupanje i preplivavanje Dunava.

     

    Miroslav Mandić je pesnik umetnosti i umetnik pesništva.

     

    Miroslav Mandić je muzičar plesanja i plesač muzike.

     

    Miroslav Mandić je kompozicija Aleksandre Vrebalov

    Miroslav Mandić me voli oduvek i zauvek – on je moja ljubav za muziku oduvek i zauvek

     

     

    sve majke su poštene

    samo je moja majka kurva

    i

    moja majka bi bila poštena

    da nije moja majka

     

     

    pesmu

    sve su majke poštene samo je moja majka kurva

    sam

    napisao

    sa

    najnežnijom sinovljevom ljubavlju za

    Kaju Mandić 

    ženu

    koja me je rodila

     

    proslavljam seks Kaje Mandić i Milomira Mandića iz kojeg sam rođen promišlju Božijom

     

     

    bog

    je

    seks

    ljubavi

     

     

     

    pesma

    je

    seks

    večnog

    života

     

     

    jebem Te pisanje moje kako si Tii uzbudljivo

     

    Miroslav Mandić je umetnost šoka a ne želja da se neko šokira.

     

    Miroslav Mandić je šok u umetnosti

    Alpinista Dren Mandić je poginuo na završnom usponu ka najopasnijem vrhu Himalaja K2.

     

    Miroslav Mandić je knjiga Konceptualna umetnost Miška Šuvakovića.

     

    Miroslav Mandić je ožiljak smrti na Tvom vratu.

     

    Miroslav Mandić je Tvoj stomak na kome je sinoć bila moja šaka.

     

    Miroslav Mandić je danas sam plivala sat i po u crno-smaragdnom

    kanalu, sunce je imalo prsten, a bile su i laste, koje si ti ovekovečio.

     

    Miroslav Mandić je svaka lasta kojom sam laste ovekolastio.

     

    Miroslav Mandić je ovekolašćenje kojim Te ovekoženujem u crno-smaragdnom plivanju.

     

    Miroslav Mandić je čuđenje kako me napiše to što napišem.

     

    Miroslav Mandić je Marija Grujić.

     

    Miroslav Mandić je radost kada napišem nečije ime.

     

    Miroslav Mandić je Vojislav Dudić.

     

    Miroslav Mandić je nostalgija za sadašnjim trenutkom.

     

    Miroslav Mandić je žudnja za obljubljivanjem – sve i svašta što stvorih.

     

    Miroslav Mandić je svedočanstvo o srcu koje umesto krvi pumpa ljubav.

     

    Miroslav Mandić je priznanje da mi je u Tebi kao u sebi. 

     

    Miroslav Mandić je neočekivano plivanje vojvođanskim kanalima.

     

    Miroslav Mandić je Vojvodina – ne znam šta da Tii kažem ravnice-lepotice...

     

    Miroslav Mandić je – hej bre razumeš li Tii mene da ja Tebe…

     

    Miroslav Mandić je neko koga niko ne zove i zato njega-nju ljubi Miroslav Mandić.

     

    Miroslav Mandić je kapljica bluz.

     

    Miroslav Mandić je mongoloidno dete koje se danas usprotivilo svojoj majci i stalo uz zid.

     

    Miroslav Mandić je tren u kome osetiš da si Tii Miroslav Mandić.

     

     

     

     

     

    DUNAV JE ZAMIRISAO NA VODU

    1312. dan
    4. avgust 2008.

    36922 - 36954

    blaženstva

     

     

    ne postojećem – da stvarajućem

     

    Uživam u prepodnevnom suncu.

     

    Pre osam godina sam odlučio da se tog leta ne kupam solidarišući se sa ljudima koji

    su patili. Sada idem da se kupam i da uživanjem umanjim patnju onih koji danas pate.

     

    Tada sam odlučio da zbog patnji drugih više ne koristim

    ni godišnji odmor koji mi je baš tog leta bio jako potreban.

     

    Prethodnih osam godina nisam koristio godišnji odmor. Neću ni sledećih deset.

     

    Voleo bih da usavršim način kojim će mi svakoga dana jedan deo dana biti odmor. 

     

    Da mi svaki dan bude radost Božija.

     

    Umesto odmora neprestana radost svima i svemu.

     

    Gledam ga. Miran je. Lep je. Dunav.

     

    Ući ću u njega.

     

    Šest vrabaca je doletelo na ivicu keja i gledaju šlep koji plovi.

     

    Dok sam izlazio iz Dunava Dunav je zamirisao na pičku.

     

    jabuka večne ljubavi

     

     

    najvažnije

    je

    da

    je

    pesma

    najvažnija

     

     

     

    vazduh

    u

    pesmi

     

     

     

    t

    a

    n

    a

    n

    o

     

     

     

    korenjem

    u

    nebu

    ja

    sam

    hodajuća

    ruža

     

     

     

    popodnevno

    sunce

    mi

    na

    licu

    lice

    mi

    u

    pesmi

     

     

    Idem ponovo da se kupam. Kupanje je služba Božija.

     

    Golubovi lete niz ulicu 27. marta. To im je ona divna baka bacila hranu.

     

    Izvinite gospodine je lste vi parking?

    pita me žena iz automobila jer je videla da držim papir i olovku u ruci

     

    umetnost pesme je vera da je sve pesma

     

     

    pesma

    umetnosti

    je

    umetnost

    same

    pesme

     

     

     

    pesma

    je

    umetnost

    u

    kolenima

     

     

     

    sunce

    sija

    u

    svakoj

    pesmi

     

     

     

    bedni

    ljudi

    ulice

    čine

    ovu

    pesmu

    uzvišenom

     

     

    lep je balkon

    rekao sam gospodinu oslonjenom na ogradu svog balkona prepunog cveća

    nasmešio se i blago rekao

    dobar je

     

    Uživao sam u vodi. Uživao u bosonogosti. Uživanje je najveće bogatstvo.

     

    Volim da hodam bosonog.

     

    Zemlja miluje bose noge. Bose noge miluju mozak.

     

    Go do pojasa idem ulicama. To me čini srećnim.

     

    Pio sam vodu iz česme na Kalemegdanu.

     

    Mislim na golubove. 

     

     

     

     

     

    ŠTO PRE NAPOLJE – U SVETLOST

    1313. dan
    5. avgust 2008.

    36955 - 36987

    blaženstva

     

     

    Žedan sam prepodnevne svetlosti.

     

    I danas sam krenuo na kupanje. Kupanje je sveta dužnost.

     

    Dužnost oslobađa.

     

    Izlazim ispod dorćolskog podvožnjaka nadvožnjaka – upravo čuh zvuk svojih sandala.

     

    uh kako lepo plivate

    kaže mi jedna baka 

     

    uh

    hukće starac dok jede lubenicu u parku

     

    alal vera za stencil alal vera koji sam ugledao na jednom zidu

     

    Okupan – sedim u tramvaju i pišem nekoliko tramvajskih blaženstava.

     

    Tramvaj se kreće sporo. Ipak odmiče. Stari su to tramvaji. Stara je to pruga.

     

    Na stanici neki ljudi izlaze neki ulaze. Za trenutak

    nastane pometnja ali kada tramvaj krene sve se ponovo smiri.

     

    Puno je ljudi u tramvaju i puno je mirisa. Smrdljivih i mirišljavih.

     

    Kada se vozim tramvajem volim da gledam

    putnike. Ovog puta nisam. Gledao sam kroz prozor.

     

    Gledam da bih pisao. Pišem da bih video.

     

    Izašao sam iz tramvaja.

     

    Posle pet godina ću možda kupiti nove kratke pantalone.

     

    kada napišem 

    izašao sam iz tramvaja

    i

    posle pet godina ću možda kupiti nove kratke pantalone

    to nije nešto važno – to je pesma

     

    kupio sam ih. na uličnoj tezgi. narandžaste. sa džepovima na nogavicama

    momačke

    rekao je prodavac

     

    Idem ponovo na kupanje i prvi put na most u kratkim novim pantalonama.

     

    Posle mosta ću otići kod prijateljice na večeru i lubenicu a gledaćemo i

    film o persijskoj umetnosti. Pre večere moram da joj kažem da naš odnos 

    nije dobar i da to što nije dobro ne treba nastavljati nego menjati ili prekinuti. 

     

    Sledeće nedelje me čeka susret sa drugom osobom kojoj ću

    pokazati kako volim mobilni telefon i kompjuter i kako radim sa

    njima ali i njoj pre toga treba da kažem da naš odnos ne ide dobrim putem.

     

    Verujem u reči i zato pišem svima isto.

     

    živim verujem stvaram

    ljubav-stanje – ruža

    slaganje-odnos – put

     

    ljubav i slaganje su ples. muzika. jedna jedina pesma

     

     

    pogledaj

    pesmu

    jednu

    jedinu

     

     

    jedino je krhkost večita

     

    Drago moje voljeno biće verujem da je moguće i slaganje i ljubav. Jedan korak i

    drugi korak. Ako nema slaganja neka svako u stanju ljubavi nastavi svojim putem. 

     

    Ova blaženstva ću joj pročitati pre večere kao svedočanstvo ljubavi koju i sada stvaram.

    Pročitao sam joj. Lepo je primila. Film o persijskoj umetnosti nismo gledali jer smo sami bili persijska umetnost.

     

    Kupaću se u Dunavu da moje reči i ako nekoga

    zabole nikada nikoga ne ozlede nego ljube.

     

    dobar dan

    rekao mi je sa osmehom mladić u kajaku dok smo se mimoilazili u vodi

     

    gde ste? ja gledam nigde vas nema

    kaže mi pecaroš – pored njegovih pecaljki sam ostavio odeću i ušao u vodu

    otplivao sam tamo pa onda do onog drveta. dobra je voda

    kažem mu

    i zajebana

    odgovorio mi je

     

    ujeo me je obad

     

    Rastresam kosu. Počinje da duva topao vetar.

     

    Bog Tii i ja smo jedno. Sve ostalo smo mi.

     

     

     

     

     

    NEVINO

    1314. dan
    6. avgust 2008.

    36988 - 37020

    blaženstva

     

     

    Zahladilo je. Nisam otišao na kupanje.

     

    Oni koji su s pravom srušili Berlinski zid pre devetnaest

    godina zaboravili su da ga sruše i iznutra – u sebi.

     

    Oni koji su pobedili i pišu istoriju svojih pobeda su lažovi

    i najveći gubitnici jer nisu bili sposobni da pobede sebe.

     

    bubamare su tako važne

     

    i bosiljak i

     

    strpljenje

     

    i neočekivano i

     

    lepo

     

    i bosih nogu i

     

    osmeh u srcu

     

    i Majstor Ekhart i

     

    čitanje nerazumljivog

     

    i unutrašnje oslobađanje i

     

    pesak i prašina

     

    i ritam koji se menja i ritam koji se ne menja i

     

    ulje i vino i hleb

     

    i ko je ko i

     

    odoh

     

    i gnjuranje i

     

    nova sveska

     

    i dobar novac i

     

    ideja

     

    o dobrom novcu o

     

    licu

     

    i prsti koji mirišu na bosiljak i

     

    iznenadni telefonski poziv

     

    samo je ovako moguće napisati nešto lepo

     

    čudo svega je da se sve svodi na isto

     

    da svako bude dobro eto to znače ove reči

     

    okrenem se na ulici oko sebe da svakom bude lepo

     

    raširenih ruku hrle jedno drugom u zagrljaj

     

    napiši me – ja sam tvoja mlada zelena trava

     

    verovao sam u Boga – Bog je u meni oživeo

    verovao sam da sam Bog – Bog sam u Bogu postao

     

     

     

     

     

    KO VERUJE U BOGA BOG JE

    1315. dan
    7. avgust 2008.

    37021 - 37053

    blaženstva

     

     

    Bože Tii si jedini Bog.

     

    Bože zato što si Tii jedini Bog i ja sam Bog.

     

    Bože Tii si jedini pesnik i zato sam i ja jedini pesnik.

     

    Bože Tii si nebo i zato sam i ja nebo.

     

    Bože Tii si Tii i zato sam i ja Tii.

     

    Bože Tii si ove reči koje pišem u hodu i zato sam ja ove reči koje pišem u hodu.

     

    Bože Tii si jedan jedini jezik i zato pišem i pevam na jednom jedinom jeziku.

     

    Bože Tii si jedno jedino srce i zato sam i ja jedno jedino srce.

     

    Kada Tii kroz sva bića govoriš o sebi Tii govoriš o

    meni i zato kada govorim o sebi ja govorim o Tebi.

     

    Niko nije slab kao Tii i zato niko nije slabiji od mene.

     

    Svako dete i svako mladunče je Tvoje i zato je svako dete i mladunče i moje.

     

    Bože Tii si jedino naučno otkriće i zato sam i ja jedino naučno otkriće.

     

    Bože Tii si prelepa leđa i još lepša guza ove žene u autobusu za Novi Sad.

     

    Bože Tii prelaziš ovaj most preko Dunava.

     

    Bože Tii si video sa kim sam se sve družio i šta sam sve radio u Novom Sadu.

     

    Autobus prelazi most preko Dunava kod Beške. Vraćam se u Beograd.

    Umorile su mi se oči. Sklopiću ih. Zbog njih sam i bio u Novom Sadu.

    Slobodan Vratonjić će mi napraviti naočare za ulicu za kompjuter i za čitanje.

     

    Žmurim. Odmaram oči.

     

    Kroz prozor autobusa gledam kasnu sunčevu svetlost po poljima kukuruza.

     

    Svetlost je sve slabija. Jenjava snaga dana.

     

    biti je ljubiti

     

    Bože sve je normalnije to što sam i ja Bog.

     

    Bože volim Vitgenštajna i verujem da je i on Tebe voleo a rekao je i da treba

    ćutati o onome o čemu se ne može govoriti i zato Te ne govorim nego Te pevam.

     

    Toplo je veče u Beogradu. Žedan sam. Gladan sam. Usporio sam. Smešim se.

     

    Ovo su žedna i slobodna blaženstva.

     

    Bože kada Tii gledaš nečijim očima ja Te vidim na licu koje me gleda.

     

    Ko veruje u Boga Bog je

     

    jednostavno je samo to što je tako jednostavno

     

    Bog je ko veruje da je Bog

     

    Bog je ko je Bog

     

    Bog je ko je Bog

     

    Bog je ko je Bog

     

    Bog je ko je Bog

     

    Bože Tii si jedan jedini Miroslav Mandić i zato sam ja jedini Miroslav Mandić.

     

     

     

     

     

    PRVA OLIMPIJADA U MIROSLAVU MANDIĆU

    1316. dan
    8. avgust 2008.

    37054 - 37086

    blaženstva

     

     

    Uvek volim da vidim vetar u krošnjama.

     

    Pre podne je. Juče sam završio jučerašnji dan. Danas tečem

    današnjim. Čekam da sutra počne sutrašnji dan. Idem da se kupam.

     

    Volim da se kupam u lišću koje gledam.

     

    Neopisivost bezrazložne sreće koja me je

    obuzela je zauvek sačuvana u ovoj neopisivosti.

     

    Ja idem i pišem a Tii to čitaš deset godina kasnije.

    Sto godina. Hiljadu godina. Milenijumima godina.

     

    Lišće treperi na vetru a njegove senke šaraju po asfaltu ljudima i stvarima.

     

    Nemam novac za stanarinu… smešim se… doći će novac… doći će.

     

    Vetar i prepodnevna svetlost u toplom danu

    načine od mene najnežnije stvorenje na svetu.

     

    Zaboravio sam gaćice za kupanje. Kupaću se u običnim.

     

    Šetam bosonog i tako milujem kičmu i mozak.

     

    Uživam u travi koja je izbila između kamenih blokova keja po kome hodam.

     

    On peca a njegova žena se sunča.

     

    U vodi je bilo bajkoliko. Voda i ja u vodi. Sami a zajedno.

     

    Biti je tako nežno.

     

    Samo bivam – svakom je dobro.

     

    Samo bivam – svemu je lepo.

     

    Bog je stvorio svet da bi svet neprestano sebe stvarao.

     

    Bog se raduje kada stvaram sebe Bogom. Njemu. Sebi. Tebi. Svima.

     

    Stvaranje je bezazleno.

     

    Volim da radujem Boga.

     

    Bog se raduje kada kažem da sam ja Bog.

     

    Kao dete sam voleo da maštam. Kao odrastao da stvaram i bivam to što sam stvorio.

     

    Najbolji razlog za ovo što pišem je u tome što to pišem.

     

    Stojim pred kućom broj 55 u ulici 27. marta. U njoj su živela četiri brata Nastasijevića

    Živorad slikar

    Momčilo pesnik

    Slavomir književnik

    Svetozar kompozitor

     

    Kupio sam cveće škarica i šuškavac.

     

    Kineski predsednik je upravo proglasio otvorenim 29. Olimpijske

    igre u Pekingu. Prve u Miroslavu Mandiću. Daće Bog biće ih još dve. 

     

    Naoblačilo se ali je još jako toplo.

     

    ... ulični prodavci se brzo pakuju zbog oluje koja se sprema… i počinje...

     

    ... svi trče... pokrivaju oči štiteći ih od prašine...

     

    ... počinje kiša... plačem od lepote bivanja... živote živi me!...

     

    ... duva... pljušti... sklonio sam se pod jednu nadstrešnicu...

    ... grmi... do mosta je još kilometar... kad prestane krenuću...

     

    Krenuo sam. Pišem po kiši. Upravo pomislih da jednom

    trideset dana gledam po sto crteža Lišća i tako napišem tekst

    o toj prvoj desetogodišnjoj slici. Isto to da uradim sa Travama…

     

    Pokupi to staklo. Pokupi sve. Pokupi to staklo.

    govori stariji čistač ulica mlađem dok čiste posle oluje

     

     

     

     

     

    BOG JE KO JE BOG

    1317. dan
    9. avgust 2008.

    37087 - 37119

    blaženstva

     

     

    živa je živa umetnost

    živa je živa umetnost

    živa je umetnost 33

     

    žao mi je što nema sunca ali i ovo kišno vreme je moje

    vreme. kako kaže moja tetka dobro je za sovu i ševu

    rekla mi je preko telefona prijateljica

     

    Stojim pred mostom. Kiša pljušti. Sa svih strana se slivaju potoci vode.

     

    je lvam treba radnika?

    pita me već drugi čovek

     

    Pljušti kiša. Slušam je i gledam kroz prozor. Pijem za vas radnici moji.

     

    odavno nisam video ništa lepše napisano nego ovo nedovršeno

     

    počnem i završim tu gde ponovo počnem

     

    volim sve ono što me podstiče da volim

     

    samo me gledaj

     

    samo me gledaj kako pišem

     

    samo me gledaj kako od ničega stvaram sve

     

    samo me gledaj kako postajem ni iz čega

     

    samo me gledaj kako nestajem

     

    u tačku se pretvaram

     

    nema me

     

    niko

     

    i

     

    ništa

     

    sam

     

    Bog samo Bog

     

    lepota

     

    Bog samo Bog

     

    dobrota

     

    Bog samo Bog

     

    nežne su mi usne

     

    nema nikoga

     

    to što nema nikoga me potvrđuje i potvrđuje nekoga

     

    juče je počeo još jedan rat koji kao i svaki rat ubija tuđu decu zbog svoje dece

     

    rate volim Te. prestani da ratuješ. odmori se. nemoj da joj služiš – ljubavi sebičnoj

     

    ovo je ljubav za paralizovanu devojčicu u kolicima koju sam danas video

    dok sam kupovao hleb i koju je majka milovala po obrazu čim bi zaplakala

     

    ovo je pozdrav za Hazel – za koju sam malopre saznao – i moja želja da

    Hazel pozdravi sva bića i da Hazel ljubavlju sva bića budu ljubljena – oduvek i zauvek

     

    odavno nisam video ništa lepše napisano nego

     

    Bog je ko je Bog

     

     

     

     

     

    REČI I KURAC – ODMAH I BEZ ŠMINKE WORDS AND DICK – RIGHT AWAY AND WITHOUT MAKEUP

    1319. dan
    11. avgust 2008.

    37120 - 37152

    blaženstva

     

     

    these are my words

    ovo su moje reči

     

    my english words

    moje engleske reči

     

    this is my dick

    ovo je moj kurac

     

    one simple God's dick

    jedan jednostavan Božiji kurac

     

    these words and this dick only try to stop actual war

    ove reči i ovaj kurac samo pokušavaju da zaustave aktuelni rat

     

    it is not possible in reality

    to u stvarnosti nije moguće

     

    but in the essence it is

    ali u suštini jeste

     

    naked words and naked body are innocence and childlike

    gole reči i golo telo su nevine i bezazlene

     

    with these words and this dick war can't exist

    because this words and this dick are gentleness

    sa ovim rečima i sa ovim kurcem rat ne može postojati jer su ove reči i ovaj kurac blagost

     

    when i decided yesterday to put my dick on the internet

    instead of picture of sky and water my first feeling was that

    kada sam juče odlučio da stavim moje reči i kurac na internet umesto neba i vode moj osećaj je bio

     

    my dick is the sky and water

    moj kurac je nebo i voda

     

    sky of piece

    nebo mira

     

    water of love

    voda ljubavi

     

    i was happy

    bio sam srećan

     

    empty and clean

    prazan i čist

     

    i felt thankfulness to God because i decided to put my dick on internet

    osećao sam zahvalnost Bogu jer sam odlučio da stavim svoj kurac na internet

     

    i really have feeling that i am a child

    stvarno imam osećaj da sam dete

     

    but during the night i was ashamed and even frightened from that

    ali tokom noći bio sam postiđen pa čak i uplašen od toga

     

    and in the early morning i decided i won't put this picture

    a rano ujutru sam odlučio da neću staviti ovu sliku

     

    but when i woke up i was sad

    ali kad sam se probudio bio sam tužan

     

    on one hand i was peaceful because i don't have to put it

    s jedne strane sam bio miran jer je ne moram staviti

     

    on the other hand i was without energy without freedom

    s druge strane sam bio bez energije i neslobodan

     

    sun was shining

    sunce je sijalo

     

    air was mild

    vazduh je bio blag

     

    and in one moment i decide

    i u jednom trenutku sam odlučio

     

    i put my dick as a blessing on the internet

    da kao blaženstvo stavim svoj kurac na internet

     

    i was happy again

    ponovo sam bio srećan

     

    decided to call Ivana Djokic-Saunderson who translates

    my blessings on english every day on the internet to dictate

    her all of my 33 today blessings in english which i don't know well

    odlučio sam da nazovem Ivanu Đokić-Saunderson koja svaki dan prevodi moja blaženstva

    na engleski da joj izdiktiram sva moja današnja 33 blaženstva na engleskom koji ne znam dobro

     

    so this is it

    i ovo je to

     

    and in the end i would like to say to everybody

    i na kraju bih voleo da kažem svima

     

    thank you for your life

    hvala vam na svom vašem životu

     

    thank you Ivana for realizing this fast and for translating these english words into serbian

    hvala Ivana za brzu realizaciju ovoga i za prevod ovih engleskih reči na srpski

     

    i hope war is from this moment less

    nadam se da je rat od ovog trenutka manji

     

     

     

     

     

    40. PUT PO 33 DANA

    1320. dan
    12. avgust 2008.

    37153 - 37185

    blaženstva

     

     

    Veći sam od Boga i zato sam manje Bog od Boga.

     

    Bog me je stvorio kao i sva druga bića da se jebem Njemu za ljubav u slavu Njegovu.

     

    Prljave reči su za mene najčistije.

     

    Obične najuzvišenije.

     

    Nekorisno najkorisnije.

     

    Bezbrižnost najviša odgovornost.

     

    Kupanje vodeno rudarenje

     

    Iskupljenje neprestana radost.

     

    Daleka prošlost je tek jučerašnjica.

     

    Najudaljenije zvezde nervi pod kožom.

     

    Sloboda u reči sloboda.

     

    Voleo bih da pročitam još neku knjigu savremene filozofije.

     

    Uživam u tome kako neko govori sebe.

     

    Volim magarce. Volim konje.

     

    ovo sam ja koji je juče stajao ispod električnih žica 

    i sa uživanjem slušao i gledao četiri laste na žici

     

    kako su bile lepe četiri laste

     

    nešto su pričale

     

    možda su govorile

    ovo je onaj koji voli da nas gleda a ponekad i piše o nama

     

    Volim kada me ogrebe granje grma pored kojeg prolazim.

     

    Stvaranjem sam sam iako je stvaranje za sve.

     

    Stvaranje je zabranjeno iako je spasonosno.

     

    Volim misli koje misle u rečima i reči koje misle rečima.

     

    Biljke se prožimaju sa svim biljnim u meni.

     

    Spuštam se ulicom Tadeuša Košćuškog ka Dunavu.

     

    dete sam

    Bog sam

    šta

    zna

    dete

    ko

    je

    Bog

     

    najveće otkriće je ko sam

     

    najveće stvaranje je pevajuće

     

    baš onako kako sam se do malopre kupao u Dunavu

     

    ležao sam na suncu i kada sam primetio kako neprestano mislim raznežio

    sam se nad mozgom koji neprestano misli. mislio sam o mislima. kako nastaju

    misli? mislio sam kako je važno da ne mislim. da odmorim mozak. i ušao sam u vodu

     

    na zidu piše

    nisam dobro – dobra sam

     

    Kada su govorili o Biću, grčki filozofi, su pretpostavljali imenice glagolima.

     

    Hodam hodanjem. Život živim životom.

     

    Jesam Bogom.

     

     

     

     

    MIROSLAV – OSLOVILA ME JE

    1321. dan
    13. avgust 2008.

    37186 - 37218

    blaženstva

     

     

    Sve se više ponavljam.

     

    Sve je više vazduha.

     

    Sve se jedno drugim upliće.

     

    Sve se jedno u drugo uliva.

     

    Sve nestaje jedno u drugom.

     

    Licem samo napred.

     

    Ceo svet je na mom dlanu.

     

    Ne građenje. Da stvaranje.

     

    Breskve. Lubenice.

     

    Druga obala.

     

    Galebovi na reci.

     

    Ljubavlju svakog razumem.

     

    Saosećam sa svima koji su u zatvorima slobode radi.

     

    sloboda izvire iz njihovih srca

     

    Na vrhovima cvetaju retki cvetovi.

     

    izdrži

     

    ovo je 37202. blaženstvo kojim se krećem ka 129600. blaženstvu

     

    i ovim se blaženstvom odmičem i primičem

     

    i dok odmičem i dok se primičem upadne mi kamenčić u sandalu

     

    najvažnije niče iz svesti o sopstvenoj nevažnosti

     

    stopalima po zemlji ka vodi Dunava u kojoj ću se

    kupati i udisati vazduh obasjan sunčevom svetlošću

     

    neka Te ove reči hrane zemljom. napijaju vodom.

    nadišu vazduhom. i u Tebi sijaju svetlošću Božijom

     

    ime jedne jedine pesme je jedna jedina pesma

     

    u jednoj jedinoj pesmi se peva njeno ime

     

    kao u vodi uživam i u pesmi. kao u pesmi uživam

    i u vrapcu koji je pio vodu Dunava iz koga sam izlazio

     

    Umetnost Boga je voleti sve.

     

    Gledam – ljubim. Ljubiti je moj posao.

     

    Miroslav

    oslovila me je nepoznata žena na ulici

    dok smo razgovarali setio sam je se – Branka Bak

     

    Sam. Polako idem na popodnevno kupanje. Jako je

    toplo. Gledamo se u oči jedan pas i ja. Više nisam sam.

     

    Izašao iz Dunava – sve je dobro na ovom svetu.

    poslao sam sms poruku Viktoriji Radič

     

    Ptice lete u jatima. Sat na Patrijaršijskoj crkvi pokazuje 

    pola osam. Preko pruge sve miriše na voz i gvožđe. Uskoro

    će grožđe. Kada sam juče na uličnoj tezgi ugledao grožđe imao

    sam osećaj da sam ga poslednji put jeo juče iako je to bilo još jesenas.

     

    Izašla iz kanala – vidim sunce liči na jabuku.

    poslala mi  je sms Viktorija Radič

     

    Nosim lubenicu. Slast i zahvalnost.

     

     

     

     

     

    IGRAM - POSVEĆENO ONOJ KOJA MI JE REKLA ONA TVOJA GOVNARIJA KOJU PIŠEŠ

    1322. dan
    14. avgust 2008.

    37219 - 37251

    blaženstva

     

     

    Što ranije na kupanje. Što ranije u svetlost jutarnju.

     

    Nivo Dunava opada i voda je svakoga dana toplija.

     

    Posle nekoliko godina u kojima sam se samo kupao a to znači da sam

    bio velika riba koja se polako kreće i uživa ove godine mi se pliva kraul.

     

    Za desetak minuta ću krenuti na kupanje.

     

    Volim da odrađujem neka blaženstva.

     

    Da ih samo ispišem.

     

    Popunim.

     

    Da ničemu ne služe.

     

    Da su samo tu.

     

    Kao mnoge stvari.

     

    Lepe u svojoj beznačajnosti.

     

    Kao bilo koja cigla.

     

    Neka od grana.

     

    Dan u godini.

     

    Neka godina u hiljadama godina.

     

    Nečiji život među svim drugim životima.

     

    Čujem svoje korake. Raznežim se nad savršenstvom svakodnevnog.

     

    Običnost je najbožanskija crkva na Zemlji.

     

    Neprestano sam u crkvi.

     

    Dišem je. Pevam je.

     

    Skroman čovek nosi mleko hleb i grožđe.

     

    Crkva su svi ovi ljudi na ulici koji mi dolaze u susret.

     

    Svačiji život je najvažniji.

     

    Da nije ovog života ne bi bilo ni onog života.

     

    Kada ne bi bilo ovih reči reči uopšte ne bi ni bilo.

     

    Reč je Bog.

     

    Kada ne bih bio reč ne bih bio ni Bog.

     

    Kada ne bih bio Bog ne bih ni bio.

     

    Kada Tii ne bih rekao da sam Bog izneverio bih Boga a Tebe bih lagao.

     

    ja sam dete Božije i sin ovog prosjaka koji mi kaže

    hvala sine hvala sine

     

    Papir i olovka su velika igračka kojom se igram.

     

    Igram – lepa mistička reč!

     

    Devojčica u kolicima gleda kako pišem.

     

     

     

     

     

    VEČERA ZA MILOMIRA

    1323. dan
    15. avgust 2008.

    37252 - 37284

    blaženstva

     

     

    Reči ništa ne znače i samo žele da su tu.

     

    Udario sam slepoočnicom o metalnu šipku.

     

    Pio kafu i pojeo sladoled sa Marinom (Marina Dessau) i Minom Novčić.

     

    Lišće žalosne vrbe mi prelazi preko lica.

     

    Vrućina je. Hodam po suncu. Uskoro ću se kupati u Dunavu.

     

    Dugo sam bio u vodi. Plivao kraul uzvodno. Opuštao se u vodenom hlebu nasušnom.

     

    Mnogi ljudi su nadrkani.

     

    Nadrkani niti jebu niti su jebani.

     

    Nadrkani bi samo da budu nadrkani na drugog.

     

    Malo sam se odmorio. Četkom sam oprao tepih

    a mokrom krpom pod i sad idem na drugo kupanje.

     

    Energija Svemira je u svakoj reči koju napišem.

     

    Nisam plivao. Samo sam bio u vodi. Potapao se. Voleo vodom – vodom bio voljen.

     

    Go do pojasa hodam ka mostu. Počinje da duva topao vetar.

    Dobar uvod za blaženstva koja slede. Pričaću ih da čuju i laste.

     

    Violeta i ja sedimo u kafani Orašac. Nazdravili smo.

    Violeta vinom – ja pivom. Vetar je prošišao kroz baštu.

     

    Dragi ljubazni konobar nas uslužuje. Osmehuje se iz daljine.

     

    Dolazim – tiho kaže.

     

    Lišće pada po stolovima.

     

    Ova večera je slava Milomiru Mandiću i njegovom životu u Beogradu za

    vreme Drugog svetskog rata i jednom putovanju po mestima zapadne Srbije

    kada sam ga kao sedmogodišnjak pratio dok je prodavao gvožđarsku opremu.

     

    Bila je to Srbija sredinom pedesetih godina prošlog veka.

     

    Ova večera i ova bašta pod drvećem me podsećaju na te dane.

     

    Ova večera je i moja ljubav za Milomira kojeg ove večeri nema već pedeset godina.

     

    Na današnji dan se Milomir ubio u Šapcu. U tri

    noću. Milomir je moja bol pretvorena u pesmu.

     

    Konobar donosi pomfrit. Miriše topao krompir.

    Violetu je već uhvatilo vino. Mene pomalo pivo.

     

    Opija me i ovaj paradajz sa lukom – kaže Violeta.

     

    Volim Violetu jer je Violeta kuća moja stara.

     

    Volim Violetu i njeno gruzijsko poreklo.

     

    Gruzijko moja živela mi Tii zauvek.

     

    Pisanje je uzbudljivo jer je nepredvidljivo i slava

    je svemu. I lišću koje nam neprestano pada po stolu.

     

    Doneli su i pohovani sir. Tri parčeta sa listom

    zelene salate na kojem je crvena ruža od paradajza.

     

    Zaista bih voleo da svaki moj zalogaj od ove večeri bude posvećen gladnima.

     

    Meni je bilo osam i po godina toga dana. Iznenada sam doživeo

    i spoznao užasnu bol. Živeo sam je i nosio tih dana. Meseci. Godina.

    Decenija. Moja umetnost je pesma i slava bolu koji se preobrazio u radost.

     

    Slava smrti koja se preobrazila u život.

     

    Živeo Milomire večni. Tvojom smrću će moja smrt biti radost a ne bol ljudima.

     

     

     

     

     

    POSLE VEČERE

    1324. dan
    16. avgust 2008.

    37285 - 37317

    blaženstva

     

     

    Izgubio snagu.

     

    Spavam kao konj.

     

    Kada sam se noćas vratio u stan posle divne večere sve sam povratio.

     

    Tri puta sam povraćao.

     

    Prethodnih dana su me iscrpele vrućine. Hodanja i plivanja.

     

    Juče je bilo četrdeset stepeni a ja sam hodao po suncu. Dehidrirao sam.

     

    Na večeri sam sa velikim zadovoljstvom odmah popio flašu

    hladnog piva. Bio sam gladan i nisam ni primetio da sam se prejeo.

     

    Danas sam potpuno bez snage.

     

    Jutros sam jedva čekao da se otvori radnja i 

    odmah sam otišao da kupim vodu i cedevitu.

     

    Neprestano sam bio žedan i pilo mi se slatko.

     

    Stalno sam spavao. Nisam išao ni na most.

     

    Kasnije sam nacrtao pejzaž Ušća i fotografisao ga. Na

    to sam stavio današnje prvo blaženstvo izgubio snagu.

     

    Oko četiri po podne sam kupio litar i po soka od

    breskve i litar i po vode. Supu od povrća. Pola lubenice.

     

    Odmah sam pojeo pola lubenice koja mi je prijala.

     

    Nastavio sam da spavam.

     

    Oko pola sedam sam pojeo drugu polovinu. I nastavio da spavam.

     

    Ne znam koliko je sada sati jer u mraku preko

    telefona diktiram ova blaženstva mojoj Gruzijki.

     

    Devet je – kaže Violeta.

     

    Kada je malopre zazvonio telefon sanjao sam nešto što mi je prijalo.

     

    Lečilo me.

     

    Ponovo osećam žeđ.

     

    Piću sok od breskve uz malo hleba.

     

    Možda ću skuvati i supu.

     

    Spava mi se.

     

    Mazi mi se da bih se izlečio.

     

    Preostala blaženstva ću napisati sam da bih mogao ispričati današnji dan do kraja.

     

    Skuvao sam supu.

     

    Prijala mi je ta topla supa.

     

    Sa naporom sam gledao na televiziji emisiju o Seksualnoj zavisnosti od internet seksa.

     

    Nemoćan sam.

     

    Sam na svetu.

     

    Spava mi se.

     

    srce

     

     

     

     

     

     

     

    I NA KRAJU PUN MESEC NA VRHU MOJE ULICE

    1326. dan
    18. avgust 2008.

    37318 - 37350

    blaženstva

     

     

    Stomak se još muči. Povredio sam ga. Proći će.

     

    Krhkiji sam od najveće krhkosti.

     

    Nema kraja smiraju.

     

    Kao ni zanosu.

     

    Nema kraja pažljivosti.

     

    Kao ni hrabrosti.

     

    Nema kraja strpljivosti.

     

    Kao ni odlučnosti.

     

    Zampa di Leone se bori protiv neoliberalnog

    kapitalizma, savremene umetnosti i aktivizma u kulturi.

     

    Sunce mi prija. Radujem se kao konj.

     

    sve zavisi od lepote u ovom blaženstvu

     

    I od ramena ove devojke.

     

    I od žene koja se sagnula i podigla papir po

    kojem pišem jer mi je na raskrsnici ispao iz ruke.

     

    Dobrota je najseksualnija.

     

    Prepodne sam hodao deset kilometara a sada hodam drugih deset. Premorio sam se.

     

    Želudac boluje.

     

    Spuštanje Brankovom ulicom ka mostu u sunčano

    predvečerje je uzbudljivo jer sunčevi zraci sijaju direktno u oči.

     

    Vraćam se sa mosta. Napravio sam fotografiju. Bacio papiriće. Sada mi je lakše.

     

    Video sam ih u prolazu a sada ih pišem tako su joj nežne grudi tako su joj nežne grudi.

     

    Otkud toliko vazduha u mom želucu?

     

    A i bojler ne radi već dva dana.

     

    Jedan mladić trese majicu da sa nje sleti bubica.

     

    Volim mističko i pesničko kod Vitgenštajna – volim Ludvig Vitgenštajna.

     

    mistika je jednostavnost

     

    mističko stvaralaštvo – jednostavno stvaralaštvo – stvaranje jednostavnosti

     

    Slučajno ugledah devojčicu koja me je prva poljubila.

     

    Prešao sam ulicu i gledam je izdaleka. Tiho plačem. Ljubav je muzika.

     

    Kitovi prevaljuju plave daljine.

     

    Žedan sam.

     

    Što sam stariji sve više ljubim. Ljubim Devojčicinim prvim poljupcem.

     

    Kupio sam lubenicu.

     

    Ugrejaću vodu i opraću se u lavoru.

     

    Ljubim da bih bio dostojan Njenog prvog poljupca.

     

     

     

     

     

    JA STVORENOG

    1327. dan
    19. avgust 2008.

    37351 - 37383

    blaženstva

     

     

    ja

    centar

     

    ja

    lepota koja izvire

     

    ja

    supa u kesici. sapun. cedevita. pavlaka. breskve. kafa

     

    ja

    zameniću vodu cveću. skuvaću čaj. obrisaću ploču na frižideru. izneću prljav veš na sunce. opraću šporet

     

    ja

    ubo sam se na olovku kojom pišem

     

    ja

    dok kuvam supu

     

    ja

    mozak koji ljubi

     

    ja

    hleb učitelj – hlebne mrvice učiteljice

     

    ja

    detinjstvo čovečanstva

     

    ja

    teorije

     

    ja

    čina

     

    ja

    milovanja

     

    ja

    nežne šake na grubim tabanima

     

    ja

    sve veće uživanje u jeziku i sa jezikom

     

    ja

    oživljeni Svemir u svakom pogledu

     

    ja

    ramena krhkih devojaka

     

    ja

    stare štranke

     

    ja

    osušeno i stvrdnuto blato

     

    ja

    mleko svih bića

     

    ja

    mirisi siromašnih jela

     

    ja

    ljubav brojeva za reči i reči ljubavi za brojeve

     

    ja

    misterija misterije je da nema misterije

     

    ja

    cvet lokvanja

     

    ja

    talasa

     

    ja

    kuvanog paradajza

     

    ja

    kupine na morskim stenama

     

    ja

    evo baš ovog

     

    ja

    nečega što polako pluta površinom vode

     

    ja

    ljubav za bicikl i ljubav koju sam doživljavao na biciklu

     

    ja

    ovog udaha

     

    ja

    bezbrižnosti

     

    ja

    nesmišljenog

     

    ja

    ja

     

     

     

     

     

    BOG ME JE STVORIO

    1328. dan
    20. avgust 2008.

    37384 - 37416

    blaženstva

     

     

    Bog

    Tii

     

    Bog

    moj život posle mog života

     

    Bog

    ime kojim sam Bog

     

    Bog

    ne biti Bog je izdajstvo Boga

     

    Bog

    ko ne želi da je Bog do volje mu je

     

    Bog

    spoznaja dobrote

     

    Bog

    svest dobrote

     

    Bog

    odanost dobrotom

     

    Bog

    ne postoji Svemir nego Bog

     

    Bog

    ono što drugom želim

     

    Bog

    Boga Tii dajem – sve sam Tii dao

     

    Bog

    ako sam i ja Bog onda je zaista svako Bog

     

    Bog

    ljubim – ne dokazujem

     

    Bog

    dete dečak – devojčica devojčurak

     

    Bog

    Milomir

     

    Bog

    Kaja

     

    Bog

    bluz

     

    Bog

    ubrzanje

     

    Bog

    usporavanje

     

    Bog

    sve što je ikada neko rekao da je Bog

     

    Bog

    ono što nikada niko ne bi ni pomislio da je Bog

     

    Bog

    radost zbog svakog ko je Bog

     

    Bog

    radost od Boga

     

    Bog

    radost Bogu

     

    Bog

    radost sa Bogom

     

    Bog

    hleb koji jedem. voda koju pijem. vazduh koji udišem. svetlost koju ljubim

     

    Bog

    osmeh kojim mi se Bog osmehuje

     

    Bog

    zatvorski prozor kroz koji sam gledao nebo

     

    Bog

    nove naočare

     

    Bog

    reč kojom pišem

     

    Bog

    stopala kojima plešem Boga

     

    Bog

    prsti kojima pišem Boga

     

    Bog

    ja

     

     

     

     

     

    VIŠE IM IMENA NEĆU IZGOVARATI

    1329. dan
    21. avgust 2008.

    37417 - 37449

    blaženstva

     

     

    Bog

    ko ako ne ja – kada ako ne sada

     

    Bog

    upoznajem sebe

     

    Bog

    samo bih o Bogu jer sve jeste Bog

     

    Školjke veličine šake plutaju površinom Dunava.

     

    Voleo bih da više ničije ime u razgovoru ne spomenem u negativnom kontekstu.

    ne uspeva mi baš – dopisao sam 14. decembra 2008. – ali ću nastaviti 

     

    Kad god sam nekoga pominjao nisam želeo da ga povredim ili

    negiram nego da ukažem na stvari koje za mene nisu prihvatljive.

     

    To što radi i kako radi Pera Petrović za mene nije vredno.

     

    Pominjem Peru Petrovića jer je on za mog sagovornika važan a za mene nije.

     

    To što radi Pera Petrović se nekom podrazumeva a meni se to ne podrazumeva.

     

    Peru Petrovića pominjem zato što ga moj sagovornik poznaje.

     

    Peru Petrovića pominjem jer ga moj sagovornik voli

    i ne može da zamisli da neko ne voli Peru Petrovića.

     

    Ako neki drugi sagovornik ne poznaje Peru Petrovića ja ne pominjem

    Peru Petrovića nego Đorđa Đorđevića koga moj sagovornik poznaje.

     

    Ako ne poznaje ni Đorđa Đorđevića ja pominjem Pavla Pavlovića.

     

    Ako neko ne poznaje ni Pavla Pavlovića ja pominjem Svetomira Svetomirovića.

     

    Kada sam pominjao nečije ime činio sam to u žaru mišljenja i podrazumevao

    sam da moj sagovornik više oseća taj žar koji preobražava nego ime koje pominjem.

     

    Pominjao sam nečije ime da bih poznatim osvetlio nepoznato.

     

    Biće mi teško da to više ne radim. Ali trudiću se.

     

    U poslednjih nekoliko dana mi je dva puta uspelo.

     

    Zastao bih. Prećutao. I rekao više neću da govorim ničije ime u negativnom kontekstu.

     

    Voleo bih da pronađem neku tehniku koja će mi u tome pomoći.

     

    Umesto da kažem to što radi Đorđe Đorđević

    reći ću to što radi Ime Mu Prećutkujem nije dobro.

     

    Ili. Umesto to što radi Pera Petrović reći ću to što radi Al Je Lepo Nečije Ime Prećutati.

     

    Kada sam izgovarao nečije ime u negativnom kontekstu mnogima

    to nije smetalo. Naprotiv. Jer su bili sa mnom u zanosu. U ekstazi.

     

    Nekima je smetalo. Ali njima će tek sada smetati kad imena ne budem izgovarao.

     

    Za par minuta idem na plivanje.

     

    Plivanje je dobro.

     

    Ako neko kaže da mu je nepodnošljiva ova vrućina meni je žao vrućine.

     

    dragi su mi iako se sa njima ne slažem

     

    i Pera Petrović i Đorđe Đorđević i Ćira Ćirić i Persa Persić i

     

    malo se šalim da bih radošću zapamtio ovu odluku da

    ničije ime više ne pominjem u negativnom kontekstu

     

    Ako ipak nečije ime pomenem nadam se da ću

    odmah reći Đorđe Đorđeviću želim Tii sve najbolje.

     

    I Tebi Svetomire Svetomiroviću.

     

    I Tebi vrućino voljena.

     

     

     

     

     

    TEŠKO SPREMANJE – LAKO PISANJE

    1330. dan
    22. avgust 2008.

    37450 - 37482

    blaženstva

     

     

    Konačno sam završio. Uz Violetinu pomoć.

     

    Iz male sobe sam prebacio sva portfolia u veliku.

     

    Iz predsoblja sam sve pakete s knjigama prebacio u malu sobu.

     

    Iz male sam u predsoblje prebacio sto.

     

    A u maloj je onda nastala velika pretumbacija!

     

    Radove koji su bili natrpani uz jedan zid prebacio sam uz drugi.

     

    Obrisao sam prašinu sa njih.

     

    Bolje ih rasporedio.

     

    Tepih iz velike sobe sam izbacio na terasu.

     

    Tepih iz male sobe preneo u veliku.

     

    Sada je sve čisto i spremno za subotnje i nedeljno pijanstvo.

     

    Volim kada očistim i spremim stan.

     

    Očistim i spremim sto.

     

    Očistim i spremim svoja radna portfolia.

     

    Očistim i spremim fajlove u kompjuteru.

     

    Očistim se od svih zadataka i obaveza.

     

    Pogotovu kada se očistim od briga.

     

    Bezbrižnost je najveći posao.

     

    Pažljivost najveće majstorstvo.

     

    Usrećiti sebe. Usrećiti drugog.

     

    O tome je reč.

     

    Nisam bio prepodne da se kupam ali ovo spremanje je bilo kupanje.

     

    Kupaću se predveče i sutra.

     

    Možda poslednji put.

     

    Nežno mislim na jesen i sva godišnja doba.

     

    Još više mi se muzike.

     

    Još više slaganja.

     

    Lubenice su prošle. Uskoro će i breskve.

     

    Grožđe je zaista već tu.

     

    I šljiva ću malo.

     

    I sve boje jeseni ću.

     

    Pored kreveta mi je nekoliko novih knjiga.

     

    Ovo blaženstvo me ljubi.

     

     

     

     

     

    POVEROVATI STVARA VERU – VERA STVARA STVARANJE

    1331. dan
    23. avgust 2008.

    37483 - 37515

    blaženstva

     

     

    Sve više me uzbuđuje sam život u životu samom.

     

    Ljubav u ljubavi.

     

    Reč u reči.

     

    Ići. Sa Tobom biti. Eto šta je hodati.

     

    Mozgom Te grlim. Srcem ljubim.

     

    Ispustio sam vinsku čašu i ona se razbila.

     

    Okačio sam znojavu majicu i štipaljka je pukla.

     

    Ljubim znoj koji me obliva.

     

    Da li je prepodnevno božanstveno kupanje bilo poslednje u ovoj godini?

     

    Radujem se jer ću kupiti novu čašu. Radujem se jer ću

    kupiti novu ikonicu Majke Božije koju ću nositi na grudima. 

     

    Presvući ću oznojanu majicu. Obući ću onu na suncu osušenu.

     

    Volim da se dam drugom.

     

    Verujem samo onome ko se drugom da.

     

     

    bič

    je

    put

     

     

     

    put

    je

    ruža

     

     

     

    ruža

    je

    reč

    kojom

    sam

     

     

    tri dovoljne reči

     

    ista nada za oboje

     

    susret

     

    drvo miriše na ružu

     

    pevam za one koji u uvom trenutku umiru sami

     

    ko umire sam iskupljuje svakog ko živi u strahu od smrti

     

     

    s

    a

    s  a  m  a  s

    a

    m

     

     

    krug okružuje samo one koji žele da budu krug

     

    hteo bih nekoga da pozovem

     

    nemam koga da pozovem

     

    srcem pozivam sve i svakoga

     

    onikojinikoganemajuimajumene

     

    onikojinikoganemajuimajumene i same sebe jer im se divim čitavog života

     

    kako je milo Bogu milo je kako

     

    Tvoje srce je u mom srcu

     

    Tii si moje reči

     

    17:46:49h

    u ovom trenu pomislih na Tebe Tanj

    poslao sam sms koji je ostao bez odgovora

     

     

     

     

     

    Stranice