Bog Miroslav Mandić Bog
Ti
si
408692
pupoljak
ZBOG NJEGA MI JE LEP OVAJ GRAD
43522 - 43554
blaženstva
zabelele su se grane prvih pupoljaka koje sam video ove godine
hladno je. lepo je. noć pada na grad
svakog dana dan
običnost i svečanost
sve je isto i sve se menja
sve je tu i ne primećuje se
mačka mjauče gledajući u otvoren prozor
čovek preko puta kafane Proleće upravo ispija gutljaj piva
duboko poštujem tog čoveka koji pije za
sreću svih ljudi. zbog njega mi je lep ovaj grad
sve više osećam ljude koji su na ovom prostoru živeli pre nekoliko hiljada godina
upravo sam doživeo da će uvek biti nekog ko će čitati ovu knjigu
nikada nisam želeo da radim osam sati dnevno. želeo
sam da budem budan i odgovoran dvadeset četiri sata
nikada nisam hteo da zarađujem. želeo sam da stvaram
nikada nisam hteo da stvaram za sebe nego za sve
nikada nisam želeo da budem uglednik nego da saosećam sa odbačenima
nikada nisam želeo da budem profesionalac nego da stvorim nešto još nestvoreno
usporavam da bi mi reči ponovo potekle
kada krenem na most kupim raženi hleb a uzmem ga iz pekare kada se vraćam
teško mi je što sam sam ali mi je to mnogo lepše nego da budem na bilo kom prijemu
mislim na samoću Fernanda Pesoe
tražim papirnu maramicu u dubokom džepu jakne
i raznežim se nad tim džepom koji me dobro služi
voleo bih da ponekad duže gledam u nešto. bilo šta
na početku današnjeg hodanja sam zadržavao pogled nekoliko
sekundi duže nego obično i video sam kako je sve lepo i kako sve ima dušu
i ova izgužvana najlon kesa u barici vode je lepa
stranice i stranice bi se mogle ispisati o kvadratiću bilo čega
u radnji sam kupio dve pavlake i kiselu vodu i dok čekam da
platim gledam zelenu salatu koju ću uskoro početi da kupujem i jedem
jedna prodavačica je videla da govorim u diktafon i pomislila je da ih kontrolišem
zbog svoje nevinosti stvaranje je za mnoge ljude najsumnjivije
stvaranje je neodustajanje od nevinosti
nevinost je ljubav za one koji su izgubili nevinost
nevinost je izdanak besmrtnosti posle izgubljene nevinosti
stvaraj me besmrtnosti
stvaram Te besmrtna smrti jer i Tii ne umireš
PRE SEDAMNAEST GODINA JE PREMINULA KAJA
43555 - 43587
blaženstva
sa najudaljenije zvezde stiže nada
najudaljenijoj zvezdi šaljem ljubav
sve želi da voli i bude voljeno
jedno prožima sve
svaki kapilar sačuvati
nijednu nit ne pokidati
nit od reči do reči
nit od slova u rečima
malo kasnim na most. prelamao sam knjigu sa Roretom
prefinjuje me najudaljenije
nežniji sam prema najbližem
srećan je ko daje. topao je ko prima
nekom ko je daleko
nekom ko je sam
neko iznenada
mislim o slojevima
slojevi nestaju jedan u drugom
sve jedno u drugom nestaje
sve jedno iz drugog nastaje
svi ovi ljudi na ulici će nestati
neki će drugi ljudi iz njih nastati
i ti će ljudi nestati i iz njih će neki treći nastati
jabuke odlaze – trešnje dolaze
magnolije će uskoro procvetati i laste doleteti
žena će sresti svog muškarca. muškarac će ljubiti svoju ženu
drug će sresti druga
vino će piti vino
zemlja će rađati nebo
besprimerno. eto to je
zdravlje u svakoj reči
ovo sam ja – biće svih bića
sa najudaljenije zvezde stiže ljubav
najudaljenijoj zvezdi šaljem nadu
MIR
43588 - 43620
blaženstva
mir
mir mira i nemira
mir tela
mir reči
mir srca
mir uma
mir volje
mir zemlje
mir vode
mir vazduha
mir sunca
mir Svemira
mir sna i mir jave
mir žene
mir muškarca
mir vere
mir ljubavi
mir stvaranja
mir boje
mir zvuka
mir ukusa
mir mirisa
mir dodira
mir novca
mir sećanja
mir dara
mir istine
mir nasilja
mir dokaza
mir života i mir smrti
mir puta
mir ruže
mir pesme
ZAVETNI ISKORAK SVAKOM KORAKU
43621 - 43653
blaženstva
MM, ime današnjeg dana je iskoračenje
poslala mi je sms poruku Vera
za iskorak Tii šaljem ovu bubamaru sa asfalta
odgovorio sam joj
ozelenelo je drveće na ušću Save u Dunav
na današnji dan je rođena moja baka Jermenka Satenik Vartabedijan.
ona je nedavno umrla. jednom je kupila od mene Ružu lutanja i čitala je
poslala mi je mejl unuka Satenik Vartabedijan
ja sam misterija baki. misterija zavetnih hodanja
ne boj se
ne boj se Miroslave. ne boj se mladice moja
ne boj se iako si okružena
liberalima-trgovcima
fašistima-sveštenicima
komunistima-ratnicima
ne boj se – dim je lekovit
vatra spasonosna
napišeš li trava večan si
napišeš li vrabac večno je
napišeš li put i ruža je večna
ovo je put do Tvoje pičke – važna mi je pička
ovo je put do Tvog srca – jer bez njega ne bi bilo mog srca
ovo je put do Tvog uma – koji mi je u umu preobražaja
ovo je put do Tvoje volje – kojom sam odan
ovo je put do Tvoje vere – ka ogoljenju
ovo je put do Tvoje ljubavi – vaskrsenju detinjstva
ovo je put do Tvog stvaranja – davajući se sadašnjosti i predavajući se budućnosti
vaskrsavajući iz mrtvih svakog ko je živeo
život je zavet životu
život su ove reči koje ispisujem
reči koje ispisujem su ples
ples je pevanje
pevanje je odanost stvaranju
odsutnost
prisutnost
istim putem
jednom ružom
jednoj ljubavi
prvi topao dan u ovoj godini
drugi je bolji jer drugi je vino
JEDINA NOSTALGIJA
43654 - 43686
blaženstva
ljubim svačije detinjstvo
ne obrazlažući
ljubeći
jedina nostalgija – biti ponovo Bog
jedino je jedino sve
sve nije jedino jer mu nedostaje jedino
jedino si Tii prijatelju
eliptičnosti bih
pesme
nema Te – nikog nema
nagoveštaj
nagoveštaj umetnosti
sve je obično
skromno
gliste i bilje
miris uma
ukus samoće
trava travnasta
17:08h
vreme se promenilo. dan se produžio za jedan sat. krenuo sam na most
oblačno je i toplo. prija mi kretanje. daje mi snagu i smisao
potreban sam bar ovom vazduhu kroz koji prolazim
zastao sam ispod drveta magnolije i gledam u njene pupoljke
počinje kišica. pada po mojoj tugi
kiša je stala. sinulo je sunce. skinuo sam jaknu. zavrnuo rukave
već nekoliko minuta razmišljam da na drugom
desetogodišnjem hodanju napišem četrdeset malih knjiga
za četrdeset godišnjih doba i da ih nazovem Zima Proleće Leto Jesen
kada pesma ne peva ja pevam nju
pesma je dobrota koja peva
pesma je lepota bivanja
lopta sam – nemam strane
stvaranje zaista nastaje ni iz čega
stvoreno je tek nešto. neimenovano. neshvatljivo. neobjašnjivo
srce i jabuka
sve sam stidljiviji
47. PUT PO 33 DANA
43687 - 43719
blaženstva
imaj me utorku
neće biti drugog desetogodišnjeg hodanja
biće prvi put drugo desetogodišnje hodanje
ja sam nežnost za ponavljanje i ponavljanje neponovljivog
neočekivano žuđeno
ja sam žena koja te je čuvala svih ovih godina
žena koja će te ljubiti u svim danima
ponavljaj me – neponovljiva sam – neprestano se ponavljam
herojstvom ruže
jednostavnošću puta
zanosnim plesanjem
smirujućim
pevanjem
haos nastaje zbog kao. jer stvari nisu nego su kao
dobar je vazduh. dobrota je vazduh
nezamislivo je nemislivo ali je pevljivo
u mom beskućništvu je Tvoj dom. moje beskućništvo je dom svih bića
ja sam reč svih bića
nežno je to što sva bića govore istim jezikom
isti jezik stvara i ljubi sve jezike
hodam – pesma nastaje sama
hodam – Tebi je lepo
hodam – most me čeka
prvi put drugo desetogodišnje hodanjesa svim imenicama zamenicama
pridevima brojevima glagolima prilozima predlozima veznicima uzvicima rečcama
besmrtnost matematike je u matematici besmrtnosti
ou! kako se širi miris cvetova ringlova
sve me boli od lepote mirisa ringlova
najlepše je kada hoću i ono me hoće
lepo vidim kako se sve utapa u sumrak
evo je Ivana. odmah joj kažem voleo bih da moja
smrt obraduje sva bića. želja da se mojom smrću raduju
sva bića je prilog projektu vaskrsenja Nikolaja Fjodorova
pili smo toplu čokoladu. uzbudljivo razgovarali. nomadski. nadovezujući se
vraćam se u Stančić. Ivana mi je kupila pavlaku keks i jedan sapun
ne mogu govoriti o umetnosti ako ne govorim o sebi
ne mogu govoriti o dobroti ako ne govorim o sebi
ne mogu govoriti o lepoti ako ne govorim o sebi
ne mogu govoriti o ruži ako ne govorim o sebi
ne mogu govoriti o putu ako ne govorim o sebi
ne mogu govoriti o istini ako ne govorim o sebi
ne mogu govoriti o slobodi ako ne govorim o sebi
ne mogu govoriti o bilo čemu ako ne govorim o sebi
ne mogu govoriti o Bogu ako ne govorim o sebi
ne mogu pevati pesmu ako ne pevam sebe