Bog Miroslav Mandić Bog

    Ti
    si

    408119

    pupoljak

    REĆI BILO ŠTA JE VIŠE OD SAVRŠENSTVA

    1522. dan
    2. mart 2009.

    42862 - 42894

    blaženstva

     

     

    umetnik stvara svoju pesmu

     

     

    pesnik 

    peva 

    svoje

    delo

     

     

    šta je Tebi ovde lepo – pitam je. sredina reke – odgovori mi

     

    dolij mi još koju reč

     

    promena je vesela – preobražaj radostan

     

    bolno veselo – nepoznato radosno

     

    šaka na stopalu – ukus nerazumljivog – stopalo u šaci

     

    niko me nije – svakog sam

     

    ovde nešto napisati

     

    orhidejo

     

    iskazu!

     

    kao nekada kada sam se sebi gadio pišući a tragovi su bili prelepi

     

    kao nekada kada sam mislima o samoubistvu iživljavao samoubistvo

     

    reći bilo šta je više od savršenstva

                                                                                                  

    blago je 

     

    ne liči na humor – humor je

     

    sve što liči nije

     

    sve što jeste lice je

     

    geranijum

     

    nadam se biljkama – nadam se ženi

     

    i ovo veče protiče

     

    tačka je vreme – čuo sam sinoć na televiziji

     

    tren je beskraj

     

    kurac je tačka u trenu pičke

     

    biologija baštini put ljubavi 

     

    u osamnaestoj i devetnaestoj sam napisao

    preko dvesta pesama i sve ih spalio u dvadeset prvoj 

     

    uživam u svakom ko slavi Boga

     

    jako uživam u jakom

     

    jako me tako... da i ja njega  

     

    ja pevam pesmu – Tii pričaš priču

     

    pričam samo za Tebe

     

    priča je sama

     

     

    priča

    i

    pesma

    u

    slovu

    i

     

     

     

     

     

    PRIČA I PESMA

    1523. dan
    3. mart 2009.

    42895 - 42927

    blaženstva

     

     

      priča i pesma

     

    i

    osmeh

    i

     

    i

    i  i i

    i

     

    i

    kao

     

    i ikad i

     

    kupam Te u sebi

     

    i

    ponovo

    i

     

    ako preživim smrt ljubiću Te još više

     

    ne daće Bog

    nego

    daćeš mi Bože

     

    nisi mi rekao zašto si pustio bradu a volela bih da znam! – tek onako. tek onako

     

    uvek sam želeo nešto-ništa. da bi u tom nešto ništa bilo sve

     

    na mostu sam. počinje da pada kišica

     

    i danas sam razmišljao o knjizi. zašto dalje? kako dalje? i da li uopšte dalje?

     

    u jednom trenutku mi je divno da prestanem da

    je pišem u drugom osećam da treba da nastavim

     

    kilometar-dva sam razmišljao kako da je pišem rukom u jednom primerku

     

    galebovi nadleću most. jedan mladić izvlači

    šaku iz šake svoje devojke i fotografiše galebove

     

    doneo sam odluku da ne štampam knjigu – osim ako je neko drugi ne odštampa

     

    a ja da je ispišem rukom

     

    teško je i divno biti ovako izgubljen

     

    takva je to knjiga. nestajem u njoj

     

    opire se knjiga

     

    knjiga bi htela da živi duhom

     

    istinom

     

    knjiga hoće da bude hrabra

     

    lepa – Tebi najlepša

     

    knjiga bi htela da bude lepa kao ova kiša

     

    volim kada knjiga svedoči muku nastajanja 

     

    majice su mi iscepane

     

    sve gaće su mi iscepane

     

    i knjiga se cepa

     

    istrošile su me ove borbe. na nečije bih grudi. pod nečije krilo

     

    ja i Marija smo se pomirili – kaže desetogodišnja devojčica svojoj majci

     

    kišice budi mi dom. vodi me dalje

     

     

     

     

     

    KNJIGO MOJA

    1524. dan
    4. mart 2009.

    42928 - 42960

    blaženstva

     

     

    želim Te

     

    pevaj me

     

    ne ostavljaj me

     

    odan sam Tii

     

    neka svaka moja reč bude svemu mila

     

    meka i blaga

     

    jednobojna 

     

    šarena

     

    neka svaka moja reč ljubi sve

     

    neka svaka moja reč peva u svačijem srcu

     

    zaista zaista

     

    nizvodno i uzvodno

     

    pravo i krivudavo. spiralno i kružno

     

    neka peva smešno. neka peva tužno. neka peva dramatično

     

    ne bih mogao pisati bez velikih riba

     

    neprimetnih titraja

     

    pognutih pogleda

     

    pogotovu zbog njih

     

    lišća koje će ponovo propupeti

     

    lasta koje će ponovo doleteti

     

    prvog juna koji će doći i proći

     

    nedeljivog koje je nedeljivo

     

     

    pesma

    peva

    nedeljivim

     

     

    priča priča deljivim

     

    nedeljivo ljubi deljivo – deljivo proslavlja nedeljivo

     

    nedeljivim sam – deljivim je

     

    ja je nedeljivo – Tii je deljivo

     

    tako me pevaj

     

    porađam Te

     

    ovo je lepo i nije lepo

     

    ljubim li – lepo je

     

    ne ljubim li – ružno je

     

    lepo ljubi ružno

     

     

     

     

     

    JA SAM NOSTALGIJA ZA SOBOM-NEPOZNATIM

    1525. dan
    5. mart 2009.

    42961 - 42993

    blaženstva

     

     

    ja sam sve ono što produhovljuje materiju i ja sam sve ono što materijalizuje duh

     

    volim mišljenje – ne volim mišljenja

     

    uživam u monologu – dijalog mi je dosadan

     

    volim da obuzdam neobuzdano

     

    volim da razuzdam obuzdano 

     

    ljubim Te zelena travo

     

    nežno Te volim

     

    duva jak vetar

     

    neka duva

     

    ima neka nova devojka? – stariji magup pita nekog preko telefona

     

    čim otopli ulice velikih gradova se pretvaraju u mrestilišta

     

    na kurac – u kurac

     

    poskočim – doskočim

     

    vino sam

     

    hleb sam

     

    ljubim mogućnosti

     

    sve je seks. jedino je seks ljubav

     

    kada dve godine dolaziš na most onda je bilo šta da učiniš ili vidiš velika umetnost

     

    kada četrdeset godina svakoga dana jesi

    umetnost onda je sve što jeste veliko pevanje

     

    Hrist je na ovaj svet došao jer sam se ja u njemu rodio.

     

    Ja sam sebe na ovom svetu stvorio Hrista radi.

     

    Hrist i ja smo bratstvo po Bogu. Hrist i ja smo isto. Sve je isto.

     

    Hrišćani su različiti i zato se ujedinjuju – da bi postali isti.

     

    Buda i Hrist i Meher Baba su isto.

     

    Budisti i Hrišćani i sledbenici Meher Babe su različito.

     

    ovo je isto ovo je različito

     

    hej tako je lepo pisati i biti

     

    hej tako je dobro biti i pevati

     

    hej još je bolje čitati-plesati i biti

     

    hej najbolje je hej

     

    kurcem

     

    pičkom

     

    ljubavlju

     

     

     

     

     

    JA SAM NOSTALGIJA ZA TOBOM-POZNATIM

    1526. dan
    6. mart 2009.

    42994 - 43026

    blaženstva

     

     

    možeš ga dodirnuti. možeš ga voleti – ovo predvečerje

     

    ja se tebi divim rekla mi je potresnim glasom jedna

    gola žena koja je legla pored mene u snu. i ja tebi. ne zato

    što mi se diviš nego zato što si to rekla – odgovorio sam joj

     

    vazduh je topao i blag

     

    sa jednog splava preko reke laje pas

     

    lepo je kada posle rečenice sledi sledeća. i posle nje sledeća. i posle nje sledeća. i

    svaka sledeća je još lepša i lepša. ali je lepo i kada je samo jedna rečenica dovoljna

     

    samo jedna reč

     

    lice

     

    kroz glavu mi je prošlo tridesetak reči u nekoliko

    gramatičkih oblika ali sam se odlučio za lice

     

    stepenicama na most

     

    upalili su mi se mišići butina dok sam se penjao

     

    sa više rečenica se polako dolazi do onog što se želi reći

     

    jednom rečju ili jednom rečenicom se peva sve i to odmah

     

    više rečenica su potvrđivanje

     

    jedna reč je otkrovenje

     

    pričanjem se smrt odlaže

     

    pevanjem se vaskrsava

     

    što sam bliži smrti sve više mi se otkriva da smrt ne postoji

     

    počelo je prodavanje prolećnog cveća po ulicama

     

    Nikolaj Fjodorov na prvoj polovini knjige – Robert Valzer na drugoj.

     

    Nikolaj Fjodorov

     

    toplo je i ulice su prepune ljudi

     

    sedeo sam sa u rukama u džepovima na jednom metalnom

    stubiću i čekao zeleno svetlo na pešačkom prelazu – baš mi je prijalo

     

    žena vuče torbu na točkiće i kaže mužu

    ovo je raj Božijikako da ne – odgovorio joj je

     

    kako da ne. raj je uvek tu

     

    tim ulicama

     

    u mojoj umetnosti su sada najskuplji Prekidi Odluke Krize Istrajavanje 

     

    u budućnosti će najskuplje biti celina i svaki delić koji sam stvorio

     

    Papa Loves Mambo peva Peri Komo (Perry Como)

     

    sve je na jednom jeziku rečeno. sve je na jednom jeziku pevano

     

    otac voli mamu

     

    otac jebe mamu

     

    mama je dete 

     

    dete je Bog

     

     

     

     

     

    NAJBOLJI NAJBOLJIIM NAJBOLJEM

    1527. dan
    7. mart 2009.

    43027 - 43059

    blaženstva

     

     

    pogledaj. ljubav je posao. najbolji. jedini. jedina

     

    najbolji sam

     

    ja sam najbolji ja

     

    ja sam najbolji Tebi. ne sebi

     

    najbolji sam da bih bio dostojan najboljeg

     

    najbolji sam – najbolja si

     

    najbolji sam jer me hlebom uslužiše najbolje pekarke

     

    kažem da sam najbolji da bih bio najbolji

     

    najbolji sam da bih ljubio sve

     

    najbolji sam da bih mogao podneti to što sam najgori

     

    najbolji sam da bih Tii dao snagu da budeš najbolji

     

    najbolji od svega i svakog stvori najbolje

     

    neprestano se u raznim profesijama i oblastima biraju najbolji. najbolji fudbaler. 

    najbolji reditelj. najbolja porno zvezda. najbolja banka. najbolji auto. ja verujem 

    samo u najboljeg i najbolje u kome su svi najbolji i sve najbolje. i zato sam ja najbolji

     

    najbolji se biraju da bi se delile nagrade korumpiralo i

    usmeravalo. ja sam najbolji bez nagrade i bez usmeravanja

     

    ja sam najbolji samo za one koji to osećaju i misle i

    jesu. za ostale sam ono što oni misle i osećaju o sebi

                                                                                                

    umetnost stvaranja i stvaranje umetnosti se

    zasniva na najboljem umetniku i najboljoj umetnosti

     

    reći ko je najbolji znači stvoriti najbolju umetnost

     

    svi koji se protive tome da sam najbolji su oni koji misle

    da su oni najbolji ali to ne smeju da kažu. ili oni koji misle da je neko

    drugi najbolji ali ni to ne smeju da kažu. ili oni koji misle da ne postoji najbolji

     

    Bog je najbolji

     

    Bogom sam najbolji

     

    ja ne dokazujem ja imenujem

     

    Miroslav Mandić imenuje Miroslava Mandića

     

    Miroslav Mandić je sve i svako

     

    Miroslav Mandić je najbolji uz vino – rekao bi neko

     

    Miroslav Mandić je najbolji uz svejedno mi je – rekao bi neko drugi

     

    Miroslavu Mandiću ne pripada ništa. Miroslav Mandić pripada Tebi 

     

    u ovom svetu je sve grubo. bolno. nepravedno. zato

    volim prefinjavanje. igre prefinjavanjem. i igre prefinjavanja

     

    najprefinjenija igra je izgovaranje Miroslav Mandić

     

    Miroslav Mandić je toliko grubo da odmah počinje prefinjavanje

     

    grubo prefinjuje grubo

     

    hodam i kisnem i želim vama troma da danas uživate u

    Venčanju i da čitavog života budete svima mili i važni

    poslao sam poruku Sunu i Marijani i detetu u njima

     

    uživaj u hodanju. današnjem danu i svakom

    narednom. želimo ti ženu i sve što poželiš! ljubimo te svo troje

    odgovorila mi je Marijana

     

    Miroslav Mandić postaje Miroslav 

     

     

     

    MIROSLAVE MANDIĆU

    1529. dan
    9. mart 2009.

    43060 - 43092

    blaženstva

     

     

    piši slobodnije

     

    bezobraznije

     

    nežnije

     

    piši onako kako je pisao prvi

     

    imenujući

     

    ljubeći

     

    bivajući

     

    vaskrsavajući

     

    stvarajući

     

    Miroslave Mandiću piši baš onako kako bi želeo da piše Miroslav Mandić

     

    diveći se

     

    ljubeći one koje si povredio

     

    slaveći one koji su te povredili

     

    ljubeći pluća koja te bole

     

    ljubeći prostatu koja te boli

     

    ljubeći potiljak koji te boli

     

    ljubeći ahilovu tetivu i petu koje te bole

     

    ljubeći suve oči

     

    ljubeći zdravlje u svakoj ćeliji

     

    ljubeći svaki atom

     

    ljubeći ljubljenje

     

    piši samo pevajući 

     

    piši govnima

     

    očajima i smehom

     

    bez ukrasa

     

    ukrasima samim 

     

    pevaj pisanje Miroslav Mandić

     

    piši kao beba koja si bio

     

    piši kao dete koje si bio

     

    piši kao dečak koji si bio i ostao

     

    piši kao mladić koji je nestao da bi se pronašao u Miroslavu Mandiću 

     

    već sotinak metara šutiram jedan kamenčić

     

    to mi je – baš uživam

     

     

     

     

     

    NOVAC

    1530. dan
    10. mart 2009.

    43093 - 43125

    blaženstva

     

     

    samo udaraj dalje 

     

    ponedeljkom

     

    utorkom za sve dane

     

    sredom za večnost

     

    samo ga piči Miroslave Mandiću

     

    ne pitaj se

     

    pitan si i zato si odgovor

     

    kada vidim drvo vidim drvo

     

    kada vidim drvo ljubim drvo

     

    kada vidim drvo koje vidim i ljubim i drvo ljubi mene

     

    kada vidim drvo koje ljubi mene ljubav postaje drvo

     

    juče mi je prijatelj javio da ne može više da mi daje novac za Stančić

     

    jutros me je sačekao mejl u kome su me i drugi prijatelji

    obavestili da ne mogu više da mi daju novac za Stančić

     

    sve me je to uznemirlo jer i tako teško sastavljam kraj sa krajem

     

    zahvalio sam im se i poželeo da imaju snage za život i stvaralačke snage za rad

     

    poželeo sam im da im novac stigne i da ga imaju uvek više nego

    što im je potrebno a da od viška stvaraju više novca i više ljubavi

     

    rasplamsao mi se poriv za dobrotom

     

    želim da drugi jesu i imaju 

     

    poriv za dobrotom stvaranja

     

    mislio sam kako da preživim. kako da plaćam stanovanje i mesto u 

    kome su moji radovi i knjige. kako da pomognem drugima. svima i svemu

     

    kako da pomognem odbačenima i onima koji imaju dar da pomognu druge

     

    kupio sam veliki hamer i na njemu počeo da skiciram

    crteže koje ću staviti na sajt da odatle stvaraju i donose novac 

     

    napravio sam i prvu novčanicu sa naslovom arhi novac je novac ljubavi

     

    sinoć sam kod Imanuela Volerstina (Immanuel Wallerstein) pročitao

    ... svi na svetu – vlade, preduzeća, pojedinci – živeli su

    poslednjih deset do trideset godina, uz pomoć pozajmica. Svet

    se ponašao lakomisleno, sa naduvanim prihodima i naduvanom

    potrošnjom. Baloni moraju da puknu... svi su se uplašili života

    bez realnog novca – i vlade, i preduzeća, i pojedinci...

     

    evo me na ulici

     

    hodam

     

    kestendžija pevuši i daje mi snagu

     

    nadam se da ću biti jedan od onih koji će novac stvarati 

     

    za druge

     

    za sva bića

     

    da ću ga stvoriti pesnički – umetnički – hodački

     

    taj novac koji je potreban i koji nedostaje

     

    pesnički novac – umetnički novac – hodački novac

     

     

     

     

     

    NEKOM

    1531. dan
    11. mart 2009.

    43126 - 43158

    blaženstva

     

     

    od mene ništa ne zavisi. od mene jedino zavisi sve

     

    ove reči

     

    sve – pomozi mi da Te sačuvam i ljubim

     

    da Tobom sačuvam i ljubim sve što postoji

     

    sve – tako sam nemoćan

     

    ne biti sve znači biti ništa

     

    biti sve je tako teško

     

    kao što sve biva samo u meni tako sve i nestaje samo zbog mene

     

    noćašnji strahovi za egzistenciju su me uništavali

     

    sramota me je zbog tog straha i brige za sebe

     

    duša se u meni tresla kao da se tresao ceo Svemir

     

    danas sam radio i borio se. išlo je teško. strah se nije

    povlačio. nešto sam uradio a možda i nisam. iscrpljen sam

     

    pročitao sam pesmu Tamare Petrović

    Pesma o pesmi

    Jednom mi je drugar rekao

    Ako želim da napišem pesmu

    Dovoljno je samo

    Da lupim Enter

    Tu i tamo.

     

     

    dobro

    je

    ovo

    što

    sam

    uradio

     

     

    hodanje mi pomaže – strahovi izlaze

     

    dvanaestogodišnji dečak je kupio sok i pružio

     ga majci – rasplakala me je njegova dobrota

     

    na ulici sam slučajno sreo Suna. malo smo popričali i to mi je pomoglo

     

    na mostu gospodstva sam

     

    gledam reku. gledam nebo iznad reke. sve je tu

     

    kao i pre neki dan sedim na metalnom stubiću sa rukama u džepovima

    i čekam zeleno svetlo na pešačkom prelazu. i opet mi to jako prija

     

    bol u desnom listu i bol u levoj potkolenici mi odnose nervnu iscrpljenost

     

    mislim na leptire

     

    voleo bih da se ne hranim na usta. samo svetlošću. dobrim mislima

     

    odmara me ovaj spor povratak

     

    prija mi i ovaj topao vazduh i poneka kap kišice

     

    nadam se da će borbe koje vodim u sebi pomoći nekome

     

    dve pavlake. kiselo mleko. hleb. prašak za pranje veša

     

    uskoro će cveće – pomoći će mi

     

    volim život po cveću

     

    odnekud miris nane

     

    pomislih na koprive

     

    barem samo neko

     

    ne verujem u umetnost za mnoge. verujem u umetnost za sve

     

    sveumetnosti vodi me nekom

    umetnosti za sve stvori nekog

    umetnost za sve voli samo neko

     

     

     

     

     

    TIM DIVNIM LJUDIMA

    1532. dan
    12. mart 2009.

    43159 - 43191

    blaženstva

     

     

    živ je živ. život je živ

     

    naoblačuje se. zahlađuje. hladno je. sve je uzbudljivije

     

    hladno mi je po rukama. neka mi je hladno po rukama

     

    češao bih se o zid koliko se stidim i koliko mi je lepo

     

    na groblju sam. živ sam da bi sve bilo živo

     

    sinoć sam pročitao kratak tekst Ciolkovskog koji ću pretvoriti u današnja blaženstva

     

    Počećemo od najviših. Za to nam sama istorija služi kao pokazatelj.

    Rasporedićemo ljude prema njihovoj vrednosti, počinjući od najviših.

     

    Ljubav nekolicine, mržnja mnogih i ravnodušnost većine.

     

    Njihova sudbina je da ih u mladosti, kada odrade posao, unište svetski silnici.

     

    Krst, giljotina, vešala, streljanje, razne muke – to je njihova sudbina.

     

    Nemaju ni žena, ni potomstva.

     

    Prolaze stotine, hiljade godina – slava mučenika raste,

    njihov uticaj se nastavlja i posle njihove smrti. On donosi

    ogromne blagotvorne plodove. Čovečanstvo ih uzdiže na nivo bogova.

     

    Evo genija nižeg ranga. Oni nisu ubijeni, nisu na mrtvo izmučeni, ali su zaboravljeni. 

     

    Njihovi radovi su odbačeni ili trule u podrumima.

    Stotinama godina posle njihove smrti, slučajno ih otkrivaju.

     

    Dostojanstvo zaboravljenog genija je uspostavljeno. Ono takođe raste kroz vekove.

     

    A evo trećeg stepena neobičnih ljudi. Oni imaju određenu slavu na kraju života.

     

    Mladost su proveli u mukama, razočaranju, siromaštvu, po zatvorima.

     

    Ali umiru prirodnom smrću, iako odricanja, umor,

     poniženje i gladovanja znatno skraćuju njihov život.

     

    Potomstvo nemaju.

     

    Primeri: Kepler, Kopernik, Galilej, Mendeljejev, Lemark.

    Njihova je slava mnogo veća posle smrti. Ona raste kroz vekove. 

     

    Imamo i takve ljude, kojima se uspeh osmehuje na srednjem uzrastu.

    Oni takođe mnogo trpe, ali slava i pravilna ocena dolaze ranije.

     

    Oni se makar u starosti teše i nagrađuju time.

    Često na kraju života oni stiču bogatstvo i vlast.

     

    Njihov rod se retko nastavlja.

     

    U petom rangu izuzetnih ljudi vidimo brz

    napredak u mladosti, poštovanje i bogatstvo. 

     

    Radovi se u celini cene i posle smrti, ali ne žive stotinama godina. 

     

    Potomstvo, ako i postoji, bedno je. 

     

    Šesti rang: bučan praktični uspeh, karijera, osvajanja, presto.

     

    Ocena je visoka samo za vreme života. Ocena je klimava.

     

    Posle smrti pada i dolazi do negativne vrednosti.

     

    Sedmi rang: mali uspeh, ali korisni, premda i umereni poslovi.

     

    Posle smrti padaju u zaborav. Ostavljaju potomstvo.

     

    Osmi rang: zamišljeni uspeh. Slava pisca, izumitelja, slikara,

    naučnika. Ali, još za života savremenici su razočarani. Nesrećni

    nadživljavaju svoju slavu. To su mehurići od sapunice.

     

    dirljivim

     

     

     

     

     

    TRI KOCKICE

    1533. dan
    13. mart 2009.

    43192 - 43224

    blaženstva

     

     

    sve u jednom jedno u svemu

     

    srce me uzbuđuje i muči me srce

     

    kako da sve u meni bude jedno i kako da jedno u meni bude sve

     

    kako da sve što radim bude jedno i kako da jedno bude u svemu što radim

     

    kako da sve raste

     

    da sve plovi

     

    leti

     

    gori

     

    kako da sve reči budu ko. kako da ko bude u svakom kako

     

    kako da ništa ne kažem jer je sve već rečeno 

     

    kako da nešto kažem kao da nikada ništa nije rečeno

     

     

    ka

    ka ko ka

    ka

     

     

    igrači Hajduka su pre neki dan počeli da treniraju

     

    trener im je opet promenjen. skoro ceo tim je otišao. ovo su verovatno

    fudbaleri podmlatka. nešto se događa sa klubom. tužno je sve to videti

     

    volim romane od sedam rečenica i priče od četiri 

     

    volim da usred najsvetijeg spomenem govno

     

    sve potvrđuje jedno drugo

     

    ljubav ljubav

     

    slušam Fec Domina (Fets Domino). ponekad me možeš zvati Čista Radosti

     

    ja sam sva muzika koja je u mene utekla

     

    ja sam sva nada koja je iz mene istekla

     

    povijem se. uvijem se. uzdignem se

     

    juče sam kupio još dve kockice. sada imam tri

     

    malopre sam pitao sve tri kockice da li da ubuduće pitam samo jednu ili sve tri

     

    kada bacim jednu kocku onda je odgovor da (jedan tri i pet) ili ne (dva četiri i šest)

     

    kada bacam tri kocke moglo bi se dogoditi da sve tri kockice 

    kažu da ili dve da a jedna ne ili jedna da a dve ne ili sve tri ne

     

    na pitanje da li da od sada bacam tri kockice

    jedna kockica mi je odgovorila da a dve ne

     

    i dalje ću pitati za odgovor samo jednu kocku

     

    kako je smirujuće poslušati

     

    tri sata smo hodali i povremeno kisnuli Mina Novčić i ja. ispričala mi je za rad

    jednog umetnika koji je otvorio telefonski broj na koji možemo pozvati Boga

     

    Mina mi je dala prsten koji je sa svog prsta skinula i poslala mi Brigita iz Berlina.

     

    vraćam se polako u Stančić. polako se sve suši

    na meni. jedino su mi noge jako mokre i hladne

     

    Brigitin prsten je zauvek na malom prstu moje leve ruke

     

     

     

     

     

    JEZIK JESTE JEZIK

    1534. dan
    14. mart 2009.

    43225 - 43257

    blaženstva

     

     

    ovaj tren sam živeo i živim ceo život... i ovaj... i ovaj...

     

    nije važno ako zastaneš. važno je da nastaviš Miroslave

     

    nije važno ako padneš. važno je da priznaš da si pao Miroslave

     

    nije važno ako padneš. važno je da priznaš svoje greške Miroslave

     

    nije važno ako padneš. važno je da se ponovo digneš Miroslave

     

    nije važno ako neko padne. važno je da mu pomogneš da se podigne 

     

    sve je u meni. na kraju krajeva dvoje je u

    meni. na početku svih početaka u meni je jedno

     

    ljubavlju je sve otkriveno. Bogom je sve ljubljeno

     

    kad god govorim o Bogu govorim o sebi

     

    kad god govorim o sebi govorim o Tebi

     

    kad god govorim o Tebi Bog u meni govori

     

    volim muziku kada postane muzika

     

    bacio sam u reku papiriće na kojima sam danas napisao ovo 

    sve je jedna radost

    sve je jedno zdravlje

    sve je jedna ljubav

    sve je jedna sloboda

    sve je jedan preobražaj

    sve je jedna odanost

    sve je jedan uspeh

     

    13:01h

    u ovom trenutku sam za Tebe Bože zauvek širom otvorio vrata i prozore

     

    Bogom i Tii uđi u mene

     

    jedna baka nosi u ruci prljavu fudbalsku loptu svojih unuka

     

    prljava fudbalska lopta me je podsetila na sve lopte u mom detinjstvu i mladosti. divno

    osećanje da su me lopte oblikovale. pogotovu fudbalska. pogotovu lopta u nogama

     

    ja sam gori od svakog najgoreg

     

    ja sam gori od svakog najboljeg

     

    ja sam najbolji da bi svako bio najbolji

     

    najbolji je – otkrilo mi se – ljubav za jedno jedino

     

    16:46h

    više nisam najbolji – ja sam jedan jedini

     

    jedna jedina ljubav

     

    jedan jedini način pisanja

     

    kakvoćama

     

    ne način – nego ko

     

    ja sam ko svih ko

     

    ja sam jedan jedini jezik

     

    jedan jedini jezik koji je gnezdo i krilo svih jezika

     

    jedan jedini jezik koji ljubi sve jezike

     

    jedan jedini jezik koji svim jezicima samo ljubi jer drugo ne zna

     

    jedan jedini jezik koji svako razume ali kojim se retki služe

     

    jedan jedini jezik koji samo Tii ljubiš

    oko

    17:25h

    radeći

    na

    AutoBioGrafiji

    imao

    sam

    divan

    doživljaj

    pisaću

    samo

    svojim

    jezikom

    ne

    plašeći

    se

    i

    ne

    brinući

    se

    da

    li

    će

    ga

    bilo

    ko

    razumeti

    jer

    verujem

    da

    je

    to

    jedan

    jedini

    jezik

    koji

    čini

    svakog

     

     

     

     

     

    ZAŠTO PIŠEM JEZIKOM MIROSLAV MANDIĆ

    1536. dan
    16. mart 2009.

    43258 - 43290

    blaženstva

     

     

     

    da bih voleo sva bića i da bi sva bića volela jedna druge

     

    da bi me sva bića razumela i volela

     

    jer jezik voli da bude voljen

     

    jer je to jezik svačijeg ja

     

    jer se istine ne pevaju jezikom bogatih

     

    jer ptice lete a avioni se navode

     

    jer se ne plašim i ne gadim zabluda prošlosti nego se plašim i gadim

    neuporedivo većih zabluda sadašnjosti koje razotkrivaju zablude prošlosti

     

    jer se istine ne govore komunikacijskim jezicima

     

    jer lepota ne prebiva u vodećim civilizacijskim jezicima

     

    zeleni tramvaj je stao – ja sam prešao ulicu

     

    prohladan vazuh zalazeće sunce i ja

     

    hodam

     

    svi ljudi koji su ikada hodali hodaju u meni

     

    jezik Miroslav Mandić Te traži i nalazi

     

    Tii tražiš i nalaziš jezik Miroslav Mandić 

     

    jezik Miroslav Mandić se susreće sam sa sobom

     

    od ove žene koja se spušta niz male stepenice jezik Miroslav Mandić stvara ikonu

     

    žena koja se spuštala niz stepenice me je podsetila

    na žene koje se spuštaju niz stepenice u čuvenoj slici jednog

    slikara u čuvenoj knjizi jednog pisca i čuvenom filmu jednog reditelja

     

    mama – šesnaestogodišnjak doziva svoju majku

     

    svet matematike je realan svet. baš kao i svet žena koje silaze niz stepenice

     

    i svet humora je realan svet

     

    sve me više uzbuđuje Ružna knjiga u koju prepisujem sve svoje stare tekstove

     

    mali harmonikaš se umorio i jedva stvara zvuk ali kada sam mu

    stavio pare u harmoniku razvukao ju je da se čulo celom Knez Mihailovom

     

    ljubim te Rembo (Arthur Rimbaud) jer si napisao da ti sveto prosjaštvo srce para

     

    prosjaci su klozeti u koje izbacujem sopstvena poniženja

     

    prosjaci su izvori najčistije dobrote

     

    prosjaci su isprebijani asocijacijama

     

     

    prosjaci

    su

    moja

    prosjačka

    pesma

    prosjakinja

    i

    prosjaka

     

     

    prosjak dodiruje smrt

     

    prosjak oživljava i smrt 

     

    prosjakinja samoubice oslobađa poriva za samoubistvom

     

    prosim od prosjakinja i prosjaka da nas sve oslobode smrti

     

    ljubim vas i zahvaljujem vam se prosjakinje i prosjaci moji 

     

     

     

     

     

    POSTANIMO JEDNO

    1537. dan
    17. mart 2009.

    43291 - 43323

    blaženstva

     

     

    u ovoj nemoći mi ostaje samo da verujem i ne izneverim

     

    mnogo mi je pomoglo što sam napisao prethodno blaženstvo!

     

    reči mi daju snagu

     

    dobre su reči

     

    ne izneveravaju

     

    znače ono što jesu

     

    zaljubio sam se u Tisu. tako je velika. samo umetničko delo – rekao mi je jutros Laza

     

    volim Lazu jer voli Tisu kao umetničko delo

     

    teče Tisa

     

    teku reči 

     

    hodam ka mostu. borim se sa strahovima 

     

    ispravljam se. dublje dišem. pokušavam da izbacim strah

     

    mislim na strah koji se širi Planetom

     

    mislim na krhke koji stradaju u krizama

     

    hodanje mi pomaže

     

    kada pročitaš ove reči one će Tii pomoći

     

    kada sam u jednom trenutku osvestio da i danas idem na most u predvečerje

     

    i da ću sa njega kao i svakog dana u reku baciti papiriće sa rečima

    radost

    zdravlje

    poljubac

    sloboda

    preobražaj

    odanost

    uspeh

    smirio sam se i strahovi su se povukli

     

    šesto devedeset drugi put sam u predvečerju na Brankovom

    mostu – Beogradu – Srbiji – Evropi – Planeti – Svemiru – Bogu 

     

    sve zavisi od ovih reči

     

    jarkih reči. isceljujućeg straha

     

    ovo ovde i baš sada – to je to – večno i beskrajno

     

    zanosi su pevanje

     

    pevanje Božanstvo

     

    kada zanosi prestanu teško je živeti sa pevanjem

     

    pevanje je prihvaćeno u smiraju

     

    u realnosti su strahovi i brige. borba jednih protiv dugih. brutalni interes

     

    smirenje spašava. pevanje preobražava

     

    kada me realnost preplavi osetim da mi se i podsmeva

     

    gde ti je sada pesma? gde ti je sada lakoća? gde ti je

    sada vera u ono ko si i šta radiš? gde ti je sada stvaranje?

     

    tada mi ostaje samo da se stidim i sve to podnesem

     

    nadajući se da nikoga nisam povredio pesmom

     

    verujem svakom pojedincu – u grupi nikome

     

     

     

     

     

    PUTELJAK PUTELJKU

    1538. dan
    18. mart 2009.

    43324 - 43356

    blaženstva

     

     

    ono onako – neka bude – tamo tako

     

    ovo ovako – je ovde – u mom srcu

     

    polumesec nad sivilom jutra

     

    ponekad ne želim da napišem ništa više od ovog

     

    ponekad bih da napišem sve

     

    ponekad samo o češanju po desnom ramenu

     

    voleo bih da uvek budem u svakoj reči

                                                                                                

    da osetim kako se ježiš

     

    da osetiš kako Te volim

     

    promiče sneg

     

    ja sam javni radnik. moja javnost je u svačijem telu

     

    ja sam pesnik. moja pesma je svačije srce

     

     

    ja

    sam

    pesnik

    i

    to

    je

    moja

    pesma

     

     

     

    sa

    mnom

    je

    svako

    pesma

     

     

     

    sa

    mnom

    je

    sve

    pesma

     

     

     

    dva

    bela

    goluba

    na

    zelenoj

    travi

     

     

     

    žuta 

    linija

    novog

    novca

     

     

     

    ovo

    je

    balvan

    u

    mojoj

    pesmi

     

     

     

    ovo

    je

    ruža

    tvojoj

    pesmi

     

     

    ja

    pesma

    ti

    poezija

     

     

    ja

    pevanje

    ti

    književnost

     

     

    ovako

    je

    pevam

     

     

    peva

    me

    sama

     

     

    po hladnoći gledam niz ulicu

     

    sve bi da ga pevam

     

    svako bi da ga ljubim

     

    ljubljenje bi da ga pevam – pevanje bi da ga ljubim

     

    pevanje plesanje. ljubljenje smirenje

     

    noćas sam pred jutro čitao pesmu o dva dečaka u ranom jutru

     

    dugo sam razgovarao sa Ivanom. slaganjem se odmarao i odmorio

     

    svaka ideja za koju je potrebno puno novca ne vredi mnogo

     

    sve što jeste jeste baš sada i baš ovde 

     

    penjem se stepenicama ka Stančiću. beskućništvo mi je u Tvom srcu

     

     

     

     

     

    19. PUT LAO CE

    1539. dan
    19. mart 2009.

    43357 - 43389

    blaženstva

     

     

    Prostota bez imena je oslobađanje od želje

    Oslobađenjem od želje, mir se postiže

    I svet dolazi do njega sam od sebe.

    Lao Ce (Laozi) u trideset sedmom načelu.

     

    Čovek uzvišenijeg karaktera nije svestan svog karaktera

    Otud nema karaktera.

    Čovek manje vrednog karaktera pazi da ne izgubi karakter

    Otud je on bez karktera.

    Lao Ce u trideset osmom načelu.

     

    ljubav je stopalo stopalu

     

    koleno kolenu. butine butinama

     

    kukovi kukovima

     

    pička kurcu – kurac pički

     

    pupak pupku. struk struku

     

    grudi grudima

     

    usne sisi

     

    vrat vratu

     

    usne usnama

     

    jezik jeziku

     

    obraz obrazu

     

    oči očima

     

    čelo čelu

     

    slepoočnice slepoočnicama

     

    uvo uvu

     

    lice licu

     

    kurac u ustima – usne na usminama

     

    potiljak potiljku

     

    um umu

     

    kosa kosi

     

    ramena ramenima

     

    kičma kičmi

     

    srce srcu

     

     guzovi guzovima

     

    anal analu

     

    tabani tabanima

     

    koža koži

     

    prsti prstima

     

    šaka u šaci

     

    reč reči

     

    rađanje vaskrsenju

     

     

     

     

     

    12:44H POČETAK PROLEĆA

    1540. dan
    20. mart 2009.

    43390 - 43422

    blaženstva

     

     

    volim da se divim

     

    kao dete

     

    divljenje me ispunjava divljenim

     

    moje knjige su prepune imena onih kojima se divim

     

    diveći se ne postojim

     

    divljeno je u meni

     

    ja sam i on i njegova pesma

     

    ja sam i ona i njena molitva

     

    putem sam put – putuj me

     

    ružom ruža – ljubi me

     

    novcem sam novac – uzmi me

     

    ko god zapeva peva me

     

    ko god zaigra igra me

     

    ko god je dobar dobri me

     

    volim pesnika pesme

     

    volim pesnika slike

     

    volim pesnika hodanja

     

    volim pesnika života

     

    volim pesnika ljubavi

     

    volim pesnika žrtve

     

    volim pesnika mišljenja

     

    volim pesnika dobrih dela

     

    volim pesnika jebanja

     

    volim pesnika anonimnosti

     

    volim pesnika imena

     

    svako ime je pesma

     

    pesnici-ribari u dva čamca na sredini reke Save

     

    pesnik sam onom ko želi pesnika

     

    ko me ne želi nema me

     

    ko me prezire pesma uživanja sam mu

     

    divim Tii se divljenje

     

    divljenje je seme izvoru 

     

    izvor dašku dašak iskri

     

     

     

     

     

    LO ŠI ŠA HU

    1541. dan
    21. mart 2009.

    43423 - 43455

    blaženstva

     

     

    prvi dan proleća – promiče sneg

     

    ovo je priča o pevanju. pričaću je polako. korak po korak. reč po reč. dan

    za danom. tako bi mogla da počne knjiga drugog desetogodišnjeg hodanja

     

    Knjiga drugog desetogodišnjeg hodanja to bi mogao

    biti naslov knjige drugog desetogodišnjeg hodanja

     

    Tebi i svim bićima posred reke plove papirići sa rečima  

    Radost Zdravlje Ljubav Sloboda Preobražaj Odanost Uspeh

     

    počinju da se prodaju narcisi na ulici

     

    koliko sam bolji toliko sam grešniji. prvi put sam

    se noćas molio kao grešnik i bilo je čudesno lepo

     

    kada sam u prethodnom blaženstvu napisao kao grešnik

    doživeo sam da sam najveći grešnik baš ja i to je bilo tako oslobađajuće

     

    ispravljanje nepravdi vodi još većoj nepravdi

     

    juče sam pojeo kilu i po leba – kaže mladić svojim prijateljima

     

    minimalno energije maksimalno ljubavi

    za drugo desetogodišnje hodanje

     

    ja sam Miroslav Mandić – ja svih i svega

     

    sada i ovde nije vremensko i prostorno. nije ni kultura ni mit. samo je sada i ovde 

     

    drugo desetogodišnje hodanje je

    Ruža ljubljenja. Zajedno Ruža lutanja Ruža ljubljenja

     

    u hranu koju unosimo su ugrađena prirodom razgrađena naša i govna naših predaka

     

    svakog dana mi je cilj

    primanje Boga i bivanje Bogom

    prihvatanje i prevladavanje smrti

    stvaranje večne umetnosti u pesmi svih bića

    besmrtna ljubav sa Tobom

     

    Bog je svakog odabrao da bude Bog

     

    svakome je Bog dao slobodu da bude Bog

     

    rođen sam kao čovek da bih Bogom postao Bog

     

     ljudsko mi je dato da bih njime prepoznao i prihvatio Božansko 

     

    galebovi se odmaraju na zelenom fudbalskom terenu

     

    14:20h

    dok sam se tuširao i šamponom prao kosu osetio sam

    da bih mogao svakoga dana da primam Boga i budem Bog.

    prihvatam i prevladavam smrt. stvaram večnu umetnosti u pesmi

    svih bića i budem u besmrtnoj ljubavi sa Tobom treba da četrnaestorici

    svojih likova dodam i sledeće Matematičara Informatičara Ekonomistu

     

    to me je tako obradovalo i uzbudilo da sam

    osetio da će mi biti potrebna 33 lika za umetnost 33

     

    i izbrisano je večno

     

    oni koji su mi najsličniji su mi najmanje bliski

     

    zemaljske snage se vezuju za nebeske snage

     

    vodene snage se vezuju za vazdušne snage

     

    pletenje – ne vezivanje

     

    plešućim pevanjem – pevajućim plesanjem

     

    krhka. krhki. krh ko

     

    ko? iluzija!

     

    iluzija me oslobađa iluzije i vodi do ja

     

     

    ti

    ti ja ti

    ja

     

     

     

    ja

    ja bog ja

    ja

     

     

     

     

    JA SAM – KAŽEM TII. JA SAM – KAŽEŠ MI

    1543. dan
    23. mart 2009.

    43456 - 43488

    blaženstva

     

     

    ljubim usne Tvog tela

    ljubim usne Tvoje duše

    ljubim usne Tvog duha

    ljubim usne Tvoje volje

    ljubim usne Tvoje vere

    ljubim usne Tvoje ljubavi

    ljubim usne Tvog stvaranja

     

    ja sam ljubav oslobođena ljubavi

     

    ja sam najsporiji trkač na stazi po kojoj se još niko nije usudio da potrči

     

    ja sam hrabrost zanosa

     

    odani su najjebežljiviji – najjebežljiviji su najčedniji

     

    u realnom svetu većina tamani manjinu a manjina mrzi većinu

     

    u duhovnom svetu većina služi manjini a manjina ljubi većinu

     

    ja ne bih mogao biti Bog da Tii nisi Bog

     

    ja sam Bog – kažem ovom danu. i ja sam Bog – kaže dan  

     

    ja ne bih mogao biti telo da Tii nisi telo

     

    ja sam Bog – kažem suncu koje mi sija u lice. i ja sam Bog – kaže mi sunce

     

    ja ne bih mogao biti voda da Tii nisi voda

     

    ja sam Bog – kažem golubovima na asfaltu. i ja sam Bog – kaže mi jedan golub

     

    ja se ne bih mogao radovati da Tii nisi radost

     

    ja ne bih mogao pisati da Tii nisi pisanje

     

    do malopre sam hodao sa Ivanom. i danas smo se slagali. slaganje odmara

     

    u jednom trenutku sam Ivani pokazao večnu umetnost u pesmi svih bića

     

    video sam da ju je doživela kao i ja

     

    19:18 h

    devetnaest i osamnaest bi i tako prošlo a ovako zabeleženo i peva

     

    prodavačica cipela nosi desetak kutija niz ulicu

     

    žena nosi sina u naručju a otac drži za ruku stariju kćerku

     

    prodavačica spušta rešetku na izlog male radnje sa šrafovima

     

    korak po korak lagano uz Bulevar

     

    sve je gore i dole i ja između

     

    dečak trči poskakujući

     

    bol u listu desne noge me dodatno usporava na povratku u Stančić

     

    čovek sa devojčicom na ramenu gleda u radnju sa nameštajem

     

    devojka i mladić su zastali i gledaju kolače u izlogu

     

    prolazim kroz mračno dvorište. dva mladića razgovaraju pod svetlom

     

     

    pesma

    je

    poistovećivanje

     

     

    svest

    o

    pesmi

    je

    pesma           

    svesti

     

     

     

    ne

    bih

    te

    mogao

    pevati

    da

    ti

    nisi

    pesma

     

     

    ja sam Bog  – kažem Bogu. i ja sam ti  – kaže mi Bog

     

     

     

     

     

    JEDNO SRCE

    1544. dan
    24. mart 2009.

    43489 - 43521

    blaženstva

     

     

    ja sam srce svih bića 

     

    jedno je srce u svim srcima

     

    samo u jednom srcu nestaje zlo iz svakog bića

     

    samo jednim srcem dobro je u srcu svakog bića

     

    kiša pada ja pišem

     

    sivo je – toliko o sivilu

     

    samo u jednom srcu je muzika svih bića

     

    kada ovako pada kiša pada kao da nikada neće prestati 

     

    stalno vidim kako se ljudi nemilosrdno bore jedni protiv drugih

    kulturom. institucijama. mitovima. lažima. istorijama. državama. rečima

     

    zato sam samo reč koja kisne na ovoj kiši

     

    zato sam ništa u kome je sve

     

    na mostu sam. bacio sam papiriće. zamišljam retka bića u kojima je srce svih bića

     

    mislim o hiljadugodišnjoj devojci

     

    mislim o vodi koje je sve manje i zbog koje će ljudi ratovati 

     

    mislim o čarobnoj vodi koja će svakim gutljajem izazvati mir u srcima ljudi

     

    dva psa leže ispred Muzeja primenjene umetnosti kao čista umetnost

     

    čovek koji stoji i pije na uglu naspram kafane Proleće trlja ruke da ih ugreje

     

    od prljavog novca koji poseduju nepošteni ljudi

    prljaviji je jedino čisti novac koji poseduju pošteni ljudi

     

    hodanje me oslobodilo neukusa bogatih i njihove bogate i ružne umetnosti

     

    hodanje me oslobađa mojih mana

     

    hodanje me otvara čudesnom

     

    u 2009. zelim od kuma tv, a od vlade 1000000$

    novi stensil na zidu

     

    kiša je stala. skinuo sam kapuljaču. stavio

    ruke u džepove pantalona i zaboravio na sebe 

     

    mladić prodaje ljubičice na ulici

     

    mislim o ulozi najsitnijih bića za koje čovek ni ne zna

     

    mislim kako se ljube planine

     

    mislim na jabuke koje me čekaju u Stančiću

     

    samo ljubav svih za sve rađa Svemir

     

    samo me izgovorljivo peva tako govorljivo

     

    ponovo su se u prodavnici pojavile šarene olovke. upravo sam kupio dve

     

    ja sam radost jer pišem ovo blaženstvo

     

    ja sam svedočanstvo o radosti jer pišem i ovo blaženstvo

     

    ja sam zahvalnost jer najjednostavnijim pisanjem nastaju blaženstva samog pisanja

     

     

     

     

     

    Stranice