Bog Miroslav Mandić Bog

    Ti
    si

    408692

    pupoljak

    OSAMDESET DANA

    1728. dan
    24. septembar 2009.

    48703 - 48735

    blaženstva

     

     

    Dubok naklon Miroslave, pišem ti iz tri razloga.

    Prvi je da ti kažem da me jako raduje sto dana. Želim

    da doprinesem posetama, prisustvom, dobrim željama, idejama, novcem

    i saputništvom. Drugi razlog je što sledećih dana očekujem vest da li su

    me primili u operu Četiri godišnja doba. U slučaju da me prime uskoro ću

    imati dar da ti ponovo šaljem novac. Verujem, više novca nego ranije.

    Treći razlog je da ti kažem da će mi se i Elisa Sur pridružiti. Živimo

    zajedno, zajedno želimo da  šaljemo novac.

    Ljubimo te.

    Art mi je poslao sinoć mejl iz Kanade. Pitao sam ga da li mogu njegovo

    pismo da stavim u sto dana jer je to prva reakcija i mnogo mi znači. Art je odgovorio

    Miroslave, nema tajne. Slobodno objavi ako voliš. Već nekoliko dana

    mislim da ti pišem, no redovno sam govorio sebi, budi strpljiv Art, pak

    videvši danas novi sadržaj web stranice, oduševio sam se i pisao ti.

    Neka probudi još veću želju u meni i ljudima koji odlučuju.

    Verujem da će sve biti u redu. Art

    ps. Elisa Sur, predivna Koreajapanka.

     

    dok sam mislio o bezgraničnosti i

    svetlosti 360ugledao sam žutu tenisku lopticu

     

    podigao sam lopticu i stavio je u zadnji džep kratkih pantalona

     

    volim loptu

     

    dve hiljade drugu godinu sam proveo sa jednom teniskom lopticom

    koju sam u hodu bacao u vis i hvatao je jednom ili drugom rukom

     

    da li čuješ ovaj zvuk loptice o asfalt

     

    bacim je snažno na asfalt i ona odskoči tri-četiri metra u vazduh

     

    usne i usmine

     

    glava i glavić

     

    lopta i ruža

     

    lica ljubavi

     

    igram se sa pisanjem kao sa loptom

     

    bacam je u vazduh i hvatam je

     

    bacim je i letim za njom

     

    bacam je Tebi – uhvati je

     

    ja Tebi Tii meni

     

    jedno smo – lopta smo

     

    lopta leti kao da stoji u vazduhu

     

    srećan sam sa loptom

     

    bacio sam je niz asfalt i trčim za njom

     

    joj kako je lepo trčati za loptom

     

    ovih blaženstava ne bi bilo da nisam našao žutu loptu

     

    lopta me je našla da me proslavi

     

    našao sam je da bi zapevala

     

    lopta i ja u ulici Ariljskoj

     

    jedna devojka je napućila usne dok je gledala loptu i mene

     

    pucad – orah – mozak – lopta

     

    pomislih da na drugom desetogodišnjem hodanju svakog dana nosim loptu

     

    deset godina bacati loptu u vazduh

     

    biti loptom

     

    hodati ulicom sa loptom je filozofija deteta

     

    u slavu lopte u Ilindenskoj ulici sam sa

    ograde napuštene kuće otkinuo desetak grozdova

     

     

    deset

    godina

    bacati

    loptu

    u

    vazduh

    hej

     

     

     

     

     

    SEDAMDESET DEVET DANA

    1729. dan
    25. septembar 2009.

    48736 - 48768

    blaženstva

     

     

    kada su mi pre tri dana bili u poseti Jasuka i Željko uživao sam u njima

     

    sve više uživam u ljudima iako sam pre neki dan osetio

     

    ako si iz ljudskog roda iz roda zločinaca si

     

    Jasuka i Željko su obećali da će mi novcem pomoći da

    stvorim jednu od slika u seriji 64 pupoljka pevaju Pupoljak

     

    kupio sam šestar za pupoljke

     

    kupio sam plavi portfolio i folijice za Plave ruže

     

    kupio sam 2b mine 0.5mm za patent olovku

     

    na jednom hameru sam počeo crtačke probe

     

    sa Violetom sam šetao po suncu

     

    ispričao sam joj da mi je Ružica koja sa detetom u naručju na ulici

    prosi od vozača automobila rekla da je ćerkicu Sanju upisala u školu

     

    voli da uči – sa sjajem u očima Ružica

    je ponavljala – voli da uči voli da uči

     

    još jedno dete ti je pošlo u školu – rekla je Violeta

     

    mladoj prodavačici sladoleda koja mi je pre mesec

    dana rekla glupo bi bilo kada Vama ne bi moglo predložio sam

    da pogleda moj sajt a ona je mangupski i zaštitnički odgovorila – važi

     

    sada sam ovde u ovom blaženstvu kod Kalenić pijace

     

    volim borbu

     

    ne volim da se borim protiv drugih

     

    volim borbu sa samim sobom

     

    počelo je to još u detinjstvu kada sam se igrao sam

     

    nastavilo se samoćama u mladosti

     

    u devetnaestoj sa Lao Ceom

     

    u dvadeset trećoj odlukama u zatvoru

     

    volim one koji izgaraju u borbi ali ne povređuju drugog

     

    volim borbu za pobedu ali ne volim pobedu i pobedničko slavlje

     

    evo slavlja – vetar po ružama

     

    volim borbu protiv mehaničkog – ograničenog – podrazumevajućeg

     

    volim da se izložim podvizima i trenažnim procesima

     

    dobroti koja je izvan dobra i zla

     

    ljubavi koja je ista prema svima i svemu

     

    svežini ponavljanja

     

    istom preobražavanju koje preobražava isto

     

    lagani bazač

     

    bazač bazalica

     

    hodač – bivač u slavu – hodaču

     

     

     

     

     

    SEDAMDESET OSAM DANA

    1730. dan
    26. septembar 2009.

    48769 - 48801

    blaženstva

     

     

     

    dobro jutro suboto

     

    od ponedeljka ću sledeće dve-tri

    nedelje dopisivati AutoBioGrafiju

     

    reci nekom to

     

    voleo bih da u AutoBioGrafiji budeš kao

    u svojoj kući i osetiš svoju autobiografiju

     

    voleo bih da je pročitaju svi oni koji bi voleli da je pročitaju

     

    sva bića

     

    uvek svi i sve. samo svi i sve

     

    ko su oni

     

    gde su

     

    kako da svima i svakom javim

     

    živim – stvaram – pevam – samo za Tebe

     

    umesto bujnog pisanja samo bujno

     

    našao sam samo tri oraha iako mislim da ih u travi ima još

     

    gledam jednu jedinu jabuku na drvetu a mačka gleda mene

     

    ne odoleh – pomirisah Te roza ružo

     

    i danas sam ubrao grožđe

     

    al je ovde među ovim starim zgradama al

     

    nikada nisam voleo avanturizam – podvige sam i činio i voleo

     

    topla je i slatka šljiva koju sam podigao sa asfalta

     

    moja izuzetnost je u svemu

     

    moja posebnost je u istom

     

    grožđe – grožđe sam

     

    smokve – smokve

     

    33 – 33

     

    biće bolje. biće bolje. nadamo se. nada umire poslednja

    govorila je prodavačica od koje sam kupio luk i šargarepu

     

    televizor koji je izgleda počeo da se kvari mi je izazvao

    osećanje krivice i nesigurnosti. i sijalica u kupatilu je pregorela

     

    pročitao sam prvi deo Ispovesti o

    prvih trideset godina života Žan-Žak Rusoa

     

    ono je žuti mesec a ovo sam ja

     

    veliki pas glasno lapće dok pije vodu

     

    Blez Sandrar je voleo broj 33. zvao ga je nuklearni reaktor

     

    uzbudila me je danas lepota savršeno okruglog kaktusa

     

    na ulicama je sve više fizičkog nasilja

    fizičko nasilje je posledica

    emocionalnog nasilja

    mentalnog nasilja

    roditeljskog nasilja

    školskog nasilja

    državnog nasilja

    ekonomskog nasilja

    kulturnog nasilja

    religijskog nasilja

    naučnog nasilja

    političkog nasilja

    medijskog nasilja

    ideološkog nasilja

    istorijskog nasilja

    seksualnog nasilja

    modnog nasilja

    nasilja predrasudama

    nasilja tabuima

    sportskog nasilja

     

    tiho plačem – nestanite uzroci svih nasilja 

     

     

     

    SEDAMDESET SEDAM DANA

    1732. dan
    28. septembar 2009.

    48802 - 48834

    blaženstva

     

     

    Miroslav Mandić je Miroslav Mandić je Miroslav Mandić

     

    Gertruda Stejn je Gertruda Stejn je Gertruda Stejn

     

    ruža je ruža je ruža

     

    put je put je put

     

    Bog je Bog je Bog

     

    jedan Bog

     

    jedan put

     

    jedna ruža

     

    jedna Gertruda Stejn

     

    jedan Miroslav Mandić

     

    jedno je sve

     

    jedno je sve – sve je jedno

     

    jedno je – svejedno je

     

    Miroslav Mandić je rad bivanje i stvaranje Miroslav Mandić

     

    Miroslav Mandić je sve što Miroslav Mandić kaže da je Miroslav Mandić

     

    Miroslav Mandić je pesma Miroslav Mandić

     

    Miroslav Mandić je hodanje Miroslav Mandić

     

    Miroslav Mandić je umetnost Miroslav Mandić

     

    Miroslav Mandić oseća da nema nikakva prava u životu i ovom

    svetu i zato Miroslav Mandić govori samo o Miroslavu Mandiću

     

    govoreći samo o sebi Miroslav Mandić

    jeste sve pa i AutoBioGraf i Ja Miroslav Mandić

     

    podatke o mom životu i radu počeo sam da prikupljam u

    četrdesetoj godini dok sam se pripremao za Ružu lutanja

     

    svi datumi radova i knjiga zabeleženi su u trenutku njihovog nastajanja

     

    izvinjavam se ako sam pogrešio neki datum

     

    1949

    ROĐENJE

    od krvi Milomira Mandića i krvi Katice Oprin-Mandić

    4. decembra oko pola sedam ujutru rođen je Miroslav Mandić

    i

     

    volim drugim

     

    Gertrudom

    Vitgenštajnom

    Fjodorovim

    Valzerom

    Sandrarom

     

    svedavajuće

     

    sveprimajuće

     

    svepodavajuće

     

    ništa sam – sve si

     

    biću spremna – napisala je mama

    jutrošnji san

     

    zlato ljubi blato

     

    ja autobiografija – autobiografija ja

     

     

     

     

     

    SEDAMDESET ŠEST DANA

    1733. dan
    29. septembar 2009.

    48835 - 48867

    blaženstva

     

     

    1950

    JEDNOGODIŠNJAK

    te godine se ničega ne sećam kao ni trenutka

    Velikog praska u kome sam stvoren kao i sva bića u

    spasonosnoj zabludi svake priče i istini svake pesme

    i

     

    1951

    NADA

    devojčica sa kojom sam se igrao u prvoj i drugoj godini života

    i

     

    1952

    STRAH OD LJUDI KOJI SU MI SE UNOSILI U LICE

    osećao sam grubost u njihovom iskazivanju ljubavi

    i

     

    1953

    GREBU ME PANTALONE

    užas koji mi je dolazio preko kože – klica

    otpora prema vojsci i svakoj grubosti

    i

     

    1954

    FOTOGRAFISANJE

    trauma od fotografisanja. stid me je ubijao i jačao

    i

     

    1955

    JEDNA OD PONIŽENOSTI

    dečak od koga sam bio i stariji i jači bio je hrabriji i bezobrazniji

    i bacio mi kapu u blato a ja sam se uplašio i posramio. čast mi je

    spasio i još više me posramio mlađi brat koji ga je odmah napao

    i

     

    1956

    GAĐENJE NAD KAJOM

    trenuci gađenja nad majkom i biologijom

    ali i posejano seme ljubavi za Kaju-Majku

    i

     

    1956

    PRVI DAN U ŠKOLI

    ruže na klupama i učiteljica Jelica Aleksić

    i

     

    1956-1957-1958

    GLUMIM BIOSKOP

    satima sam glumio filmove za mlađeg brata i

    sebe. za njega avanturističke – za sebe idilične

    i

     

    1957-1969

    LJUBICA

    devojčica-drug od drugog razreda osnovne

    škole do njene smrti u devetnaestoj godini

    i

     

    15. avgust 1958.

    MILOMIROVA ŽRTVA

    očevo samoubistvo. bilo je užasno i preporađajuće

    umetnost žrtvovanja i pesma vaskrsavanja

    i

     

    1963

    LARIGEN

    usamljeni kauboj iz crtanog filma koji je u dvoboju pobedio Zlog najbržeg

    revolveraša. kada je Zli ležeći na zemlji pred izdisajem pitao Larigena

    zašto mi nisi rekao da si toliko brz Larigen mu je odgovorio nisi me pitao

    i

     

    1963

    PRVI POLJUBAC

    poljubac sa Oljenkom

    Oljenka Ti si me otvorila ljubljenju za ceo život – ljubim Te zauvek

    i

     

    1963-1966

    PRAVDA

    samoća i pravda u glavi. borba za pravdu. svi dečaci ovoga sveta

    su već mrtvi – svaki dečak spašava ovaj svet za svaku devojčicu

    i

     

    1963-1968

     FUDBAL

    radosti tela. lopta u nogama

    i

     

    1966-1969

    BIOSKOP – FILMOVI I FILMSKI JUNACI

    bio sam film i njegovi junaci. hrabrost dobrote me je vodila lepoti hrabrosti

    i

     

    1966

    PRVA VEĆA POBUNA

    pobuna protiv

    vojske – ubijanja

    muškosti – ubilačke civilizacije

    vlasništva – muške kulture

    i

     

    1966

    BRANISLAV ŠTRBOJA

    stariji drug sa kojim je počelo mišljenje – vatra u glavi

    i

     

    1967

    PROMENA-ODLUKA

    neću biti inženjer nego umetnik

    i

     

    osamnaest godina života

    lomljivost

    stid

    kukavičluk

    gađenje

    ruže

    filmovi u telu

    Ljubica

    smrt

    Oljenka

    trčanje

    filmski junaci

    mišljenje

    odluka

     

    lomljivost u uživanje i srčanost

     

    stid u borbu sa samim sobom

     

    kukavičluk u nežnost i odanost

     

    gađenje u besmrtnost

     

    ruže u svečanost

     

    filmovi u telu u svet u meni

     

    Ljubica u prijateljstvo sa ženom

     

    smrt u obeleženost dobrotom

     

    Oljenka – Oljenka

     

    trčanje u hodanje

     

    filmski junaci u velike stvaraoce

     

    mišljenje u Boga

     

    odluka u stvaranje Pupoljka

     

     

     

     

     

    SEDAMDESET PET DANA

    1734. dan
    30. septembar 2009.

    48868 - 48900

    blaženstva

     

     

    1967

    NAPOR U UKUSU

    um mi je čistio uprljano srce. srce me je čistilo od ludila uma

    i

     

    1968

    UMETNOST JE ULETELA U MENE

    lepota me je spašavala od života na koji su me svi navodili

    i

     

    1968

    DRENA

    prva žena u kojoj sam bio i koju proslavljam

    i

     

    1969

    FILMSKI FESTIVAL U PULI

    prvo stopiranje. neuspeh u zarađivanju

    novca. gladovanje. odgledao sve filmove

    i

     

    1969

    OZARENOST UMETNOŠĆU

    u jednom trenutku sam doživeo umetnost

    odmah nestati

    odmah biti umetnost

    nestati i postati

    ne stvarati umetnost – biti umetnost sama

    i

     

    1969

    NEVENKA

    i njena dvogodišnja ćerka Jasna. voleo sam ih obe

    i

     

    1969

    SLOBODAN TIŠMA

    prijatelj

    i

     

    1970

    HARIZMA

    od mene zavisi sve – pogotovu umetnost

    pogotovu ako se oslobodim harizme

    i

     

    1970-1971

    KOD

    Slobodan Slavko Mirko Miroslav

    strela umetnosti koja se u kosmičkoj noći zapalila od brzine

    sve što sam te godine radio doživeo i stvorio pripada grupi Kod

    sve što sam kasnije čuo i pročitao o grupi Kod ne odgovara mom osećanju

    odrekao sam se grupe Kod da bih joj bio odan

    za mene je to bila godina

    senzibiliteta

    silovitosti

    neposrednosti

    ideja

    nevidljivog

    tautologija

    celine

    nebeleženja

    velike umetnosti

    pobune umetnošću

    pobune u umetnosti

    otkrića ja

    ja umetnosti

    ja u umetnosti

    niko nije mogao da me prati i u proleće 1971. sam napustio grupu Kod

    trebalo je krenuti putem svog genija

    i

     

    1971

    MIROSLAV MANDIĆ JEBE SVIMA MATER

    poslednje veliko umetničko delo u dvadesetom veku

    krajem januara sam se vraćao kući. noću. sam. mlada zver

    razgnevljen i čedan. povređen i zgađen nad sobom. ponesen i već

    raznesen stvaralačkom i neobuzdanom snagom u mislima sam proleteo

    kroz umetnost dvadesetog veka i spoznao da je priča završena i

    da je u njemu ostalo poslednje veliko delo

    Miroslav Mandić jebe svima mater

    delo-grom koje me je ubilo i spasilo

    i

     

    senzibilitet u neprestano prefinjavanje

     

    silovitost u smirenje

     

    neposrednost u mističko

     

    ideje u performative

     

    nevidljivo u Boga

     

    tautologija – tautologija

     

    celina u posvećenost

     

    nebeleženje u lutanje

     

    velika umetnost u večnu umetnost

    ima i peticu – rekla mi je danas Ružica hvaleći svoju Sanju

     

    pobune umetnošću u preobražavanje umetnošću

     

    pobuna u umetnosti u poslušanje u umetnosti

     

    otkriće ja u pupoljak

     

    ja umetnosti u Bog umetnosti

     

    ja u umetnosti u umetnost u ja

     

    krenuti

     

    sebe voditi sebi

     

    genijem puta

     

    genijem ruže

     

    dete umetnosti dvadesetog veka je umrlo za umetnost svih vekova

     

    grom stvaranja

     

    Miroslav Mandić jebe svima mater

    je poslednje veliko delo koje je u sebe primilo i ponelo

    sve ljudske zločine i sve zločine umetnosti

     

    Miroslav Mandić jeste svima mater

     

    Pupoljak

     

     

     

     

     

    Stranice