Bog Miroslav Mandić Bog

    Ti
    si

    408114

    pupoljak

    SEDAMDESET ČETIRI DANA

    1735. dan
    1. oktobar 2009.

    48901 - 48933

    blaženstva

     

     

    1971

    PREKID

    sa

    umetnošću – studijama – filmom

    kada sam shvatio da se estetsko najbolje može izraziti kroz zlo i

    da je tako načinjeno mnogo zla i mnogo estetskog i da kao umetnik

    mogu da uspem samo ako postojeću količinu estetskog prevaziđem

    sa još više zla odlučio sam da prekinem sa umetnošću. čeznuo sam

    za nepoznatim i divotnim putevima umetnosti. slutio sam da je

    umetnost ljubav Božija. Božiji dah prekidom sa umetnošću

    sam skočio u bezdan nepoznatog

     

    prekinuo sam i studije književnosti jer sam naslutio kakva opasnost za

    ljudski duh – književnost – stvaralaštvo dolazi sa univerziteta koji je

    postao moderna inkvizicija. mesto na kome se stvara mafija profane

    elite. univerzitet darovite ljude porobljava i opija ih sujetom da bi mogli

    bezdušno i bez odgovornosti da vladaju ljudima i drugim bićima.

    prekidom studija sam se oslobodio okova banalne učenosti

     

    prekinuo sam i sa filmom koji je do tada bio moja najveća ljubav

    mislio sam da ću čitavog života gledati filmove i u njima pronalaziti sve

    ono što je više od života. ali film je bio surovo i pljačkaški skup i zato

    sam ga se odrekao. prekidom sa filmom sam u bolu rastanka naslutio

    slast božanske odanosti. izgubiti postojeće da bi se primilo sve

    i

     

    1971

    VELIKO UMETNIČKO DELO STVORENO NI IZ ČEGA

    vraćajući se noću kući negde

    kod transformatora na uglu Jug Bogdanove i Tekelijine

    sam pomislio – voleo bih da stvorim veliko umetničko delo ni iz čega

    i

     

    1971-¥

    JEDAN ČOVEK

    14. jula 1971. sam u Veneciji napravio prvu fotografiju

    mog lica i to činim svakog meseca i činiću do kraja ovog života

    i

     

    1971

    ČUDESNO DELO

    dok smo prelazili ulicu kod Radničkog univerziteta

    rekao sam Čedi Drči da bih voleo da stvorim čudesno delo

    na primer – delo sačinjeno od godišnjih doba

    i

     

    1971

    CRVENA SVESKA

    25. avgusta 1971. sam počeo da pišem razne beleške i pesme u

    jednu crvenu svesku velikog formata i to ću činiti do kraja ovog života

    i

     

    1971

    PESMA O FILMU

    posle neuspešnog odlaska u Evropu rešio sam da za kaznu

    odem u vojsku. u vrelom novosadskom letu sam napisao tekst

    Pesma o filmu. taj tekst je bio film kojim sam se zauvek oprostio od filma

    i

     

    1971

    NIKOGA NIJE BILO

    kada sam odlazio u vojsku

    i

     

    1971-1972

    VOJSKA

    odlazak u vojsku u septembru. u decembru istraga zbog teksta

    Pesma o filmu. u februaru sam osuđen na devet meseci zatvora

    i

     

    1972

    META

    obeležen sam. meta za odstrel. u kasarni kao u kavezu. slomljen. sam

    i

     

    1972

    PUPOLJCI

    dolazak proleća i pupljenje drveća sam prvi put video na straži

    pupoljci su zamenili umetnost i poveli me ka večnoj umetnosti

    i

     

    1972

    NIKOGA NIJE BILO

    kada sam 9. novembra 1972. odlazio u zatvor

    i

     

    prekid u obnavljanje

     

    obnavljanje u potvrđivanje

     

    čežnja u odluke

     

    divotni putevi umetnosti u umetnost divotnih puteva

     

     

    umetnost

    ljubav

    božija

     

     

    bezdan nepoznatog u nepoznato poznatog

     

    banalna učenost u prve prizore

     

    izgubiti postojeće u odanost večnom

     

    veliko umetničko delo ni iz čega u veliko pesničko delo ni iz čega

     

    fotografija mog lica u fotografiju jednog jedinog lica

     

    čudesno delo od godišnjih doba u čudesno delo godišnjih doba

     

    crvenu svesku u svesku ljubavi

     

    tekst-film u film života i umetnosti

     

    nikoga nije bilo u muža postojanju

     

    meta u delo

     

    obeležen u čednost

     

    slomljen u trajanje

     

    sam u sve

     

    pupoljci

     

    Pupoljak

     

     

     

     

     

    SEDAMDESET TRI DANA

    1736. dan
    2. oktobar 2009.

    48934 - 48966

    blaženstva

     

     

    1972-1973

    ZATVOR

    9. novembar 1972 – 9. avgust 1973.

    strogi zatvor u Sremskoj Mitrovici

    drugih devet meseci u mom životu

    nije bilo zločina ali je bilo kazne i zato Kazna i sloboda

    nikada se nisam osećao krivim za ono zbog čega sam osuđen

    ali sam u zatvoru milošću Gandija Hrista Muhameda Dostojevskog

    Tolstoja Rolana Ramakrišne Nervala Kafke Kelera Meterlnika

    Lao Cea Poa

    otkrio mnogo veću krivicu

    krivicu prvog čoveka

    krivicu jer sam rođen

    bilo je nepodnošljivo i to me je spasilo

    kriza na smrt

    moja snaga bolno je mučena od ljubavi

    razapinjali su me

    sa jedne strane postojeće društvo koje zovem policija

    sa druge strane sva znanja koja zovem tajna društva

    ja sam krenuo pravo i direktno

    Bogu

     

    i

    23. april 1973.

    KRIZA NA SMRT – BORBA ZA ŽIVOT

    u zatvoru sam na jednom papiriću napisao

    Ne, ne verujem da se ova rečenica ne čuje

    to će trinaest godina kasnije postati naslov moje knjige

    i

     

    11. maj 1973.

    PODIGNUTA RUKA U ZATVORU

    pružim šaku ka nebu i kažem

    to je umetnost

    zašto

    zato što to niko nije video

    i

     

    1973

    ODLUKE

    sa kojima sam izašao iz zatvora

    vegetarijanstvo – mnogo mi je pomoglo

    bio sam obeležen. otvorilo me ka nematerijalnoj ishrani

    nenasilje – vrsta nežnosti. moj prijatelj

    ne zaposliti se – ne biti u lažnoj nužnosti izložen frazetinama

    skratiti korak – pripitomiti svoju agresivnost. vinuti se u smiraj

    ćutati – oh! to je često bilo tako dobro. bilo je i teško. ličilo je na muziku

    ne govoriti jezikom obrazovanih ljudi

    što dalje od korumpiranosti i prosečnosti

    ne posedovati – bila je to zrelost

    mladog čoveka. odgovornost za postojanje

    podeliti knjige – pomisao na to me je mučila jer su mi knjige bile

    sve a kada sam odlučio da ih podelim osetio sam slast neposedovanja

    beskućništvo – odgovornost slobodom

    siromaštvo – trošiti snagu na saosećanje

    skromnost – snagu i divljinu sujete smirivati u tišini skromnosti

    ne kupovati odeću – što manje se baviti sobom

    brinuti o drugima – uživati u drugima kao nekada u filmovima

    davati krv – kako sam se tome radovao

    biti strpljiv – ta meka mila snaga

    ne čitati knjige – bio je to odmor u glavi. sam do novih nivoa svesti

    ne posećivati kulturne manifestacije – ostati po strani. u sebi biti sve

    biti neposlušan prema policiji i tajnim društvima

    dostojanstvo graditi na idealima i svom putu

    biti na strani odbačenih i živeti saosećajući sa njima

    hvala vam ljubljeni moji. vi ste čuvari svesti i savesti

    ne gledati se u ogledalo – joj što je to dobra stvar

    i

     

    9. avgust 1973.

    IZLAZAK IZ ZATVORA

    u autobusu sam. upravo sam izašao iz zatvora

    dvadeset četvrta mi je. spuštamo se niz Frušku goru

    prepun sam snage i želja. niko i ništa. bez ikakve šanse

    i odjednom gledajući kroz prozor u nebo osetih

    život je nestao – želim u nebo

    ocu svom. majci u meni. slobodi na radost

    nebom je počelo moje hodanje

    i

     

    9. avgust 1973.

    VEČE POSLE IZLASKA IZ ZATVORA

    verujem jedino deci i mrtvima

    rekao sam Čedi Drči na uglu Temerinske i Kisačke

    i

     

    drugih devet meseci u večno preporađanje

     

    krivica u večnost i radost iskupljenja

     

    dečaci

    Gandi

    Hrist

    Muhamed

    Dostojevski

    Tolstoj

    Rolan

    Ramakrišna

    Nerval

    Kafka

    Keler

    Meterlnik

    Lao Ce

    Po

     

    moja snaga bolno je mučena od ljubavi

     

    kako je snagu bolelo. ljubav još više – sada to znam

     

    rečenicu Ne, ne verujem da se ova rečenica ne čuje u veru u pisanje

     

    pružim šaku ka nebu i kažem u milinu svih preduzeća i imenovanja

     

    vegetarijanstvo u ljubav svih bića

     

    nenasilje u blagost

     

    nezaposlenost u posvećenost

     

    skraćen korak u muziku hodanja

     

    ćutanje u muziku muzike

     

    obrazovanost u opitno

     

    neposedovanje u bezbrižnost

     

    podeljene knjige u stvaranje knjige

     

    beskućništvo u svemirsko

     

    siromaštvo u darežljivost

     

    skromnost u svetu seksualnost

     

    nekupovanje u prosjačenje

     

    brigu o drugima u ljubav za Boga

     

    strpljivost u posmatranje

     

    nečitanje knjiga u sporo čitanje autobiografija

     

    neposećivanje kulturnih manifestacija u stvaranje umetnosti ovde i sada

     

    neposlušnost ljudskom u slobodu božanskog

     

    odbačeni u gospodstvo

     

    negledanje u ogledalo u humor

     

    nebo u ružu

     

    Pupoljak

     

     

     

     

     

    SEDAMDESET DVA DANA

    1737. dan
    3. oktobar 2009.

    48967 - 48999

    blaženstva

     

     

    1973

    MANASTIRI

    obilazak manastira sa prijateljem. fizički radovi. u lončarskoj

    radionici. nema me. nevidljiv za druge. samoposmatrao sam se

    i

     

    1974

    OVO TEBI

    zbog Dušanke koju sam zavoleo odlučio sam da se

    zaposlim. ljubav se prekinula. usledila je velika ljubavna patnja

    i odlazak na gradilište. nova samoća i ljubav za bulke koja je ostala

    i

     

    1974

    TEKSTOVI NIZAŠTA

    bolna i strastvena pisanja o pisanju i nepisanju

    i

     

    1974

    ŽUDNJA ZA VELIKIM ŽIVOTOM I JOŠ VEĆIM STVARALAŠTVOM

    treba da radim nešto što može da uradi svako. obično

    svakodnevno. ni manje ni više. korak po korak. nešto što

    počinje prvim korakom. i krenuo sam. kada sam posle

    trideset pet godina pogledao unazad video sam da to

    što sam uradio niko drugi nije mogao da stvori

    i

     

    1975-1985

    LIŠĆE – DRVO ŽIVOTA

    prva desetogodišnja slika

    i

     

    1975

    GRADILIŠTE

    godinu dana na gradilištu. vrsta kazne. vetar samoće

    bujanje života. odluka da krenem ka novoj nevinosti

    i

     

    1975

    TEKSTOVI NA PAPIRIĆIMA OD CIGARETA

    kada bih popušio kutiju cigareta na papiru

    koji bi od nje ostao pisao sam da bih preživeo

    i

     

    1976

    ODRICANJA

    uzdržavanje od umetnosti do bola i poništenja. početak

    trčanja. razlaz sa komunama. uzaludnost koja spašava

    i

     

    1976

    LIČNA KARTA

    zavet dobroti – na jednoj strani fotografija deteta

    na umoru od gladi a na drugoj veselo bogato dete

    i

     

    1977

    DRVEĆE I ŠUMSKA STAZA

    otkrio sam drveće. patnja zbog asfaltiranja zemlje.

    fizički rad. sam na Fruškoj gori u vinogradarskoj kući

    Aleksandra Tišme. trčanje po šumskim stazama

    i

     

    1978

    KRUG VOJVODINOM

    tri dana hodajući i stopirajući napravio sam krug Vojvodinom

    i

     

    1978

    BICIKL

    prvo putovanje biciklom. pranje prozora

    gospodstvo lišavanja i neposedovanja

    i

     

    1978

    POČETAK FIKTIVNE EKONOMIJE

    početak ekonomije savesti. pupoljka novca. umetnosti

    novca i svega onoga što novac čini tako seksualnim i čestitim

    i

     

    1978

    NEDELJNI CRTEŽI

    crtao sam ih sedam godina. iako sam želeo dvadeset u

    februaru 2009. sam ih gledao i poželeo da nastavim da ih crtam

    i

     

    1979

    APSOLUTNI CRTEŽ

    zamolio sam dvadesetak poznatih umetnika da mi pošalju nešto što

    je po njima apsolutni crtež. još jedan od neprimećenih vapaja u životu

    i

     

    1979

    ISKORENJIVANJE

    ne-ljudsko. ne-znanje. mistika. čuđenje

    samosvest. duhovnost. samospoznaja. trešenje tepiha

    i

     

    1979

    KSENIJA

    prvi put sam osetio da me neko voli – volim Te zauvek Ksenija

    i

     

    1980

    JA SAM ASFALT I TRAVA

    drugi sonetni venac – ne zapostavljaj me

    i

     

    1980

    PESME NA PESMAMA

    jednu preko druge prepisao sam pedesetak pesama. pesme

    su nestajale u nebeskom jezeru stvaralaštva iz kog su i nastale

    i

     

    1980

    NACRTAH TRI CRTE NIKADA NACRTANE

    sve me boli od lepote. postoji samo

    original. nema reprodukcije istog. isto je isto

    i

     

    1980

    TRI LINIJE

    samo bih još. još nešto. linijama ljubio

    i

     

    nevidljiv

     

    svakodnevno

     

    bujanje nevinosti

     

    uzaludnost koja spašava

     

    drveće

     

    krug

     

    gospodstvo neposedovanja

     

    seksualni i čestiti novac

     

    neprimećeni vapaji

     

    Ksenija

     

    sve me boli od lepote

     

    Pupoljak

     

     

     

     

     

     

    SEDAMDESET JEDAN DAN

    1739. dan
    5. oktobar 2009.

    49000 - 49032

    blaženstva

     

     

    1980

    PONOVO UMETNOST

    u noći između 14. i 15. oktobra posle ogromne krize odlučio

    sam da se ponovo bavim umetnošću. nekom drugom umetnošću

    i

     

    1980-1981

    12 PLANINA

    lepotom linije ljubim da bi svako bivao lepotom

    i

     

    1980

    RAZLAZ

    razlaz sa Božidarom Mandićem

     i

     

    1981

    JA SAM TI JE ON

    proleće. leto. jesen. zima

    Ja sam proleće – prva rečenica moje prve knjige

    svaki dan je ja sam

    Ja sam pupoljak – je poslednja rečenica

    otkrovenje ja i umetnosti ja

    i

     

    1981

    BOLEST

    razboleo sam se od žutice. počeli su strahovi od smrti

    i

     

    1981

    KAPLJANJE

    kapljao sam tuševima svih boja po hameru

    svaka kap je predstavljala jednu godinu

    tako sam putovao kroz vreme

    prvi hamer – 33 kapi za 33 godine Miroslava Mandića

    drugi hamer – 150 kapi za 150 godina modernog vremena

    treći hamer – 2000 kapi za 2000 godina od Hristovog rođenja

    četvrti hamer – 5000 kapi za 5000 godina od pojave klinastog pisma

    peti hamer – 16000 kapi za 16000 godina od pećinskih crteža Altamire

    na hameru od 16000 godina bilo je najviše od svake boje ali

    su se sve one pretvorile u crnilo u kome su nestale sve boje

    i

     

    1981-1985

    RAD NA FILMU

    s ljubavlju sam asistirao Želimiru Žilniku

    i

     

    1982

    VESNA

    žena

    i

     

    1983

    NIČEMU

    pre-davanje o ničemu

    i

     

    1983

    PUT U AMERIKU ILI NOVI ŽIVOT INDIJANACA

    osam sati sam hodao osam metara uz muziku osam vekova

    u izboru Lazarova Miodraga Pashua

    i

     

    1983

    ODLUKA

    odluka o velikom hodanju – jedan čovek može i treba da

    uradi sve ono što urade svi ljudi u nekoliko hiljada godina

    i

     

    1983

    VARŠAVA

    knjiga koju sam napisao tokom jedne noći

    i

     

    1984

    PRVO HODANJE ZA POEZIJU

    hodanje od B. Radičevića do P. P. Njegoša i F. Prešerna

    i

     

    1985

    MUZIČKI STUB

    24 sata pevanja sa prijateljima

    i

     

    1985-1986-1987

    PREPISIVANJE ROMANA

    od reči do reči sam prepisao romane M. Crnjanskog. A. Tišme

    R. Petrovića. M. Danojlića. B. Ćosića. I. Vrkljan. D. Mihailovića

    D. Kiša. D. Dragojevića. S. Basare. V. Despotova. D. Albaharija

    i tako sam od reči stvorio dvanaest slika

    i

     

    1985-beskonačno

    ZOVEM SE MIROSLAV MANDIĆ

    početak pisanja pesama Zovem se Miroslav Mandić

    i

     

    1985

    VERICA

    poverenje prapoverenju

    i

     

    1986

    ODLAZAK

    otišao sam sa Podbare. napustio sam Novi Sad

    stranac u Beogradu. stranac u Zemunu. stranac...

    i

     

    1986

    MIROSLAV JANIŠTA

    pokušao sam da promenim ime u

    Miroslav Janišta ali mi u opštini nisu dozvolili

    i

     

    1986

    NE, NE VERUJEM DA SE OVA REČENICA NE ČUJE

    knjiga tihog zatvorskog pevanja čitaocu na uho

    i

     

    1987

    NE RAĐATI BIOLOŠKI – RAĐATI DUHOVNO

    stvarati i biti roditelj svim bićima

    i

     

    1987

    DRUGO HODANJE ZA POEZIJU

    hodanje od F. Prešerna do F. Helderlina

    i

     

    1987

    HODANJE ZA POEZIJU

    knjiga hodačkih tekstova sa Prvog Drugog hodanja

    hodanje je muzika

    i

     

    1987-1988

    ČOVEK KOJI PIŠE

    treći put devet meseci u mom životu

    devetomesečno javno pisanje romana u

    Muzeju savremene umetnosti u Beogradu

    i

     

    1988

    MOLITVA

    velika izloženost pred ljudima u devetomesečnom

    javnom pisanju dovela me je do molitve koja me je od tada čuvala

    i

     

    1988

    VENČANJE MUZEJA I BIBLIOTEKE

    jednom šakom sam dodirnuo muzej – drugom biblioteku

    venčao sam ih dodirom i belom mermernom pločom sa uklesanim

    rečima muzej na jednoj i biblioteka na drugoj strani koju sam

    na dan proleća 1988. bacio u Savu sa sredine Brankovog mosta

    i

     

    1988

    KORACI KA BRDU

    pre-davanje u hodanju

    i

     

    1988

    PUT UMETNOSTI I UMETNOST PUTA

    pre-davanje u budućoj Đurđevačkoj školi

    i

     

    1988

    TREĆE HODANJE ZA POEZIJU

    hodanje od F. Helderlina do A. Remboa

    i odluka o desetogodišnjem hodanju koja mi se dogodila pre polaska

    i

     

    1988

    DETE DEČAK

    knjiga sa Trećeg hodanja za Poeziju. knjiga o večnosti svakog dečaka

    i

     

    1989

    PISMO PRIJATELJIMA

    u ponoć nove godine napisao sam pismo kojim

    sam 49 prijatelja obavestio o desetogodišnjem

    hodanju koje ću kasnije nazvati Ruža lutanja

    i

     

    1989

    BOLOVI U LEĐIMA

    posle pola godine priprema za desetogodišnje hodanje

    jaki bolovi u leđima. pola godine sam bio iskrivljen

    i

     

    1989

    JAVNO ČIŠĆENJE JAVNOG KLOZETA U BANJALUCI

    zahvalnost čistačima ulica i klozeta. zasukao sam rukave

    i oprao javni klozet u Banjaluci – posvećeno Mahatma Gandiju

    i

     

    1990

    ČETVRTO HODANJE ZA POEZIJU

    hodanje od A. Remboa do V. Blejka

    i

     

    1990

    NEVINI PUT

    knjiga sa Četvrtog hodanja za Poeziju

    kojim sam stvorio Nevini put kroz Evropu

    knjige

    Hodanje za Poeziju

    Dete dečak

    Nevini put

    su

    jedna knjiga

    knjiga puta

    lepote i dobrote jednog jedinog puta

    i

     

    1991

    KAZNA I SLOBODA

    moj prvi tv film – celina koju čine

    Zločin i kazna 1975-1985 – ja sam put

    Kazna i sloboda 1991-2001 – ja sam ruža

    Sloboda i ljubav 2005-2019 – ja sam leptir

    Ljubav je Bog 2021-2031 – ja sam Bog

    i

     

    1991-1992

    KAJA

    proleće. leto. jesen. zima

    knjiga koju sam napisao deset godina posle knjige Ja sam ti je on

    kroz deset godina – 2001-2002 – sam napisao i knjigu Ja ime

    (2011-2012. me čeka i četvrta knjiga godišnjih doba i Božijeg ja)

    i

     

     

     

     

     

    SEDAMDESET DANA

    1740. dan
    6. oktobar 2009.

    49033 - 49065

    blaženstva

     

     

    9. novembar 1991

    PRVI KORAK

    prvi korak Ruže lutanja

    i

     

    1991-2001

    RUŽA LUTANJA

    desetogodišnje hodanje

    i

     

    1991-2001

    RUŽA LUTANJA

    deset knjiga

    i

     

    1991-2001

    TRAVE

    druga desetogodišnja slika

    i

     

    1991-1992

    SPOMENICI ANONIMNIM SNAGAMA LJUBAVI

    nasuprot muškim i ratnim spomenicima neznanim junacima

    napravio sam četiri ženska Spomenika anonimnim snagama ljubavi

    Emilu Sioranu. Beli Hamvašu. Danilu Kišu. Edvardu Stahuri

    i

     

    1992

    TI

    neprestano Tvoje prisustvo – ovo je posvećeno Tebi

    osećam Te celoga života a krajem 1992. dok sam se spuštao

    planinskim putevima Rumunije osetio sam Te najsnažnije

    ovaj zapis o Tebi sam dopisao 6. oktobra 2009

    i

     

    1994

    AGNEŠ

    ljubav je ljubav. beskrajna i bezvremena

    i

     

    1994

    ČETVRTA UMETNOST

    shvatio sam da postoje četiri vrste umetnosti

    1. nacionalna

    2. akademska

    3. talentovana

    4. genijalna

    i

     

    1994

    PASOŠ ČOVEKA U KRETANJU

    pasoš-krik kojim dozivam osnovno pravo

    da budem ljudsko biće kome je svaka stopa na Zemlji

    dom. kome su svi ljudi i sve životinje – i sve biljke i sve vode

    nebo sa suncem mesecom i zvezdama – jedno jedino telo i duša

    i

     

    1994

    PEVANJE SA OBOJENIM PROGRAMOM

    prvo od dva pevanja sa grupom Obojeni program

    i

     

    1995-2006

    KULTURA STANOVANJA

    dobročinstvo familije Varadi

    i

     

    1997

    SVA SELA

    knjiga o sto dana hodanja kroz petsto sela Vojvodine

    i

     

    1998

    NIKOGA NIJE BILO

    kada sam obišao Planetu i od nje stvorio ružu-pupoljak

    i

     

    1998

    OBIŠAO PLANETU ZEMLJU I PRETVORIO JE U RUŽIN PUPOLJAK

    posle 2357 dana hodanja sam sa 52. 732. 360-im

    korakom obišaoPlanetu i nastavio hodajući Svemirom

    i

     

    1998

    SVEMIROM

    bez javnosti i medija

    i

     

    1998

    PLIVANJE – EKSPEDICIJE LJUBAVI

    četiri višečasovna plivanja Dunavom

    i

     

    1998

    STO KORAKA

    sto reči koje sam hodao da sprečim bombardovanje

    i da nikada više niko ne bi bio bombardovan

    u ovom obliku sam ih napisao nakon Ruže lutanja

    sa ovih sto koraka jedan čovek je više od svih ljudi zajedno

     

    Prvi Drugi Treći Četvrti Peti Šesti Sedmi Osmi Deveti Deseti

    Korak Jer Kada Ovih Sto Koraka Pomnožim Sa Svim Koracima

    Koje Sam Načinio Desetogodišnjim Lutanjem Dobićemo Osam

    Milijardi Dva Miliona Dvadeset Pet Hiljada Koraka Tada Mogu

    Svakom Čoveku Ženi Muškarcu Siromašnom Bogatom Detetu

    Starom Crnom Belom Žutom Dobrom Zlom Voljenom Nevoljenom

    Pokloniti Po Jedan Korak Plave Svemirske Ruže Koju Sam Stvorio

    Kao Živu Radost Nadu Lepotu Dobrotu Ljubav Jer Sve Što Je Manje

    Od Svih Ljudi Je Bol Sa Ovih Sto Koraka Svi Ljudi Su Se Pretvorili

    U Jedno Biće Kome Se Obraćam Sa Ti Sada Si Ti Sve Ja

    i

     

    1999

    SIN BOŽIJI

    lična karta umetnosti istovetnosti

    adresa: U TVOM SRCU

    narod: ŽIVOT

    država: SVEMIR

    religija: BOG

    članstvo: SAM ZA SVE

    svojstvo: DETE BOŽIJE

    profesija: PESNIK-UMETNIK-HODAČ

    i

     

    1999

    BDENJE ZA TVOJ ŽIVOT

    24 dana bdenja za vreme bombardovanja

    hodao sam u svakom od 24 sata

    i

     

    1999

    GERDA HVALA TI ZA TVOJU NEŽNOST

    sistem novog novca koji sam stvorio i nazvao ga

    po ženi koja mi je dala novac iako me nije poznavala

    i

     

    1999-2000

    NIKOGA NIJE BILO

    na noćnom hodanju između milenijuma

    i

     

    1999-2000

    MILENIJUMSKO NOĆNO HODANJE

    novogodišnje noćno hodanje – sam da bih bio sa svima

    i

     

    2001-2002

    JA IME

    proleće. leto. jesen. zima

    treća knjiga godišnjih doba

    svakog dana drugi glagol

    čudesno iskustvo da svaka reč znači isto što i svaka druga reč

    u svakoj reči su sve reči

    činiti je isto što i biti

    i

     

    2001

    PLAVA RUŽA

    ishodana i stvorena ruža u Svemiru

    nevidljiva plava ruža oko planete Zemlje – slika obima 180000km

    i

     

    8. novembar 2001.

    POSLEDNJI KORAK

    82.025.168. korak Ruže lutanja

    i

     

    prvi korak

    desetogodišnje hodanje

    deset knjiga

    desetogodišnja slika

    spomenici anonimnim snagama ljubavi

    osećam Te celoga života

    beskrajna i bezvremena ljubav

    jedno jedino telo i duša

    kultura stanovanja

    obišao Planetu i od nje stvorio ružu-pupoljak

    jedan čovek je više od svih ljudi zajedno

    dete Božije

    bdenje za Tvoj život

    milenijumsko hodanje

    svaka reč znači isto što i svaka druga reč

    u svakoj reči su sve reči

    činiti je isto što i biti

    nevidljiva plava ruža oko planete Zemlje

    poslednji korak

     

    desetogodišnje u večno

     

    Ti u ja

     

    ruža u pupoljak

     

    jedan čovek je više od svih ljudi zajedno u jednog jedinog umetnika

     

    dete Božije je Bog

     

    svaka reč znači isto što i svaka druga reč u umetnost imena

     

    činiti je isto što i biti u ljubiti i stvarati

     

    Pupoljak

     

     

     

     

     

    ŠEZDESET DEVET DANA

    1741. dan
    7. oktobar 2009.

    49066 - 49098

    blaženstva

     

     

    2001

    NADA

    hvala Nadi Petronijević-Čović koja je jedina

    prisustvovala i prvom poslednjem koraku Ruže lutanja

    hvala Tebi jer Ti si bila-bio i u središnjem-pustinjskom delu Ruže lutanja

    hvala Tebi Bože – Ti si bio sa mnom u svakom trenu Ruže lutanja

    i

     

    2001-2004

    PETA UMETNOST

    otišao sam u Petu umetnost

    neimenovanu umetnost velikih anonimnih umetnika

    i

     

    2002-2009

    SVEMIRSKI RUŽIČNJAK – HRAM DUŠE – HAREM LJUBAVI

    svakodnevni crteži u rokovniku kojima sam promovisao

    Plavu ružu. čistio hram duše u svakom biću i radovao se ljubavi samoj

    i

     

    2002

    DRAGANA

    ljubav Božija – hvala Dragana za minđušu u uhu

    i

     

    2003

    MANASTIR VREMENA

    u 24-časovnom krugu tokom jedne godine 24 čitanja s ljubavlju

    1. januara 2003. u ponoć čitanje V. K. Vilijamsa

    15. januara u 01h čitanje S. Beketa

    1. februara u 02h čitanje H. L. Borhesa

    15. februara u 03h čitanje P. Miloradovića

    1. marta u 04h čitanje Č. Bukovskog

    15. marta u 05h čitanje F. Pesoe

    1. aprila u 06h čitanje G. Stejn

    15. aprila u 07h čitanje R. Valzera

    1. maja u 08h čitanje Dž. Kejdža

    15. maja u 09h čitanje F. Ničea

    1. juna u 10h čitanje A. Remboa

    15. juna u 11h čitanje V. Blejka

    1. jula u 12h čitanje Biblije

    15. jula u 13h čitanje L. M. Pashua

    1. avgusta u 14h čitanje Ž. Ženea

    15. avgusta u 15h čitanje A. Ginzberga

    1. septembra u 16h čitanje S. Tišme

    15. septembra u 17h čitanje V. Hlebnjikova

    1. oktobra u 18h čitanje E. Dikinson

    15. oktobra u 19h čitanje Dž. Rumija

    1. novembra u 20h čitanje A. Artoa

    15. novembra u 21h čitanje F. Helderlina

    1. decembra u 22h čitanje D. H. Toroa

    15. decembra u 23h čitanje S. Valjarevića

    podne 31. decembra 2003 – podne 1. januara 2004

    24-časovno čitanje s ljubavlju svih 24 pesnika

    i

     

    2004

    POGLEDAJTE NA LJILJANE U POLJU

    24 pre-davanja o Miroslavu Mandiću i teorija hodanja leđima napred

    i

     

    2004

    HVALA I ODMAH

    222 dana neuspešne promocije Plave ruže Ruže lutanja

    i

     

    2004

    PESMA O VEČNOJ UMETNOSTI

    sistem sedam umetnosti

    1. Bog – Božije stvaranje

    2. Večna umetnost – besmrtna umetnost svih bića

    3. Neimenovana – anonimna umetnost (Peta umetnost)

    4. Četvrta – genijalna umetnost

    5. Talentovana – uspešna umetnost

    6. Akademska – režimska umetnost

    7. Narodna – nacionalna umetnost

    i

     

    prvi korak u muziku svakog koraka

     

    poslednji korak u dan više

     

    Ti u Tii

     

    Bog Bog

     

    neimenovanu umetnost velikih anonimnih

    umetnika u Bog je sa nama – rekla mi je danas Ružica

     

    svemirski ružičnjak

     

    hram duše

     

    harem ljubavi

     

    minđuša u zračeću ljubav

     

    manastir vremena u moju Boginju

     

    teorija hodanja leđima u leđa kojima Te ljubim

     

    Plava ruža Plave ruže

     

    Ruža lutanja Pupoljak

     

    pesma o večnoj umetnosti u gutljaje druge kafe

     

    u dragulj

     

    pokret usana

     

    humor

     

    milovanje

     

    lakoću

     

    prokrvljeno

     

    humor humoru

     

    Bog – kažem

     

    Bog – kažeš

     

    orgazam

     

    Pupoljak

     

     

     

     

     

    ŠEZDESET OSAM DANA

    1742. dan
    8. oktobar 2009.

    49099 - 49131

    blaženstva

     

     

    2005-2019

    MIROSLAV MANDIĆ

    četrnaestogodišnja knjiga

    i

     

    2005

    MIROSLAV MANDIĆ

    ime Miroslav Mandić sam promenio u ime Miroslav Mandić

    Miroslav Mandić je bezbroj heteronima Miroslava Mandića

    svemu što postoji pripada jedan heteronim

    Bog – Miroslav Mandić

    žena – Miroslav Mandić

    pupoljak – Miroslav Mandić

    sto – Miroslav Mandić

    prašina – Miroslav Mandić

    ljubav – Miroslav Mandić

    ...

    i

     

    2005

    JA-TRŽIŠTA – JA-VNOST

    verujem u ja-tržište i ja-vnost – ne verujem u tržište i javnost

    i

     

    2005

    JEDAN JEDINI UMETNIK

    najbolji

    i

     

    2005

    BOG

    istetovirana reč na vratu

    i

     

    2006-2016

    PLAVE RUŽE

    treća desetogodišnja slika

    i

     

    2006-2016

    PLAVI FILM

    prvi desetogodišnji film

    i

     

    2006

    KAJA

    porazi porazi porazi – hvala Kajo Ćirilović

    bezuspešni pokušaji da neko prihvati i preuzme moj rad i moje delo

    i

     

    2007-večnost

    EKSPEDICIJA LJUBAVI U UMETNOST SAMU

    sve što postoji je ekspedicija ljubavi u umetnost samu

    ova večna ekspedicija je posvećena nematerijalnom stvaralaštvu

    i

     

    2007

    NIKOGA NIJE BILO

    na početku Na mostu u predvečerje

    i

     

    2007-2010

    NA MOSTU U PREDVEČERJE

    tri godine dolaženja na most u predvečerje. posvećeno

    gospodstvu odbačenih. za vreme dolaženja na most u predvečerje

    poželeo sam da po tri godine posvetim i Ponoći. Praskozorju. Podnevu.

    ali se onda pojavila ideja za drugo desetogodišnje hodanje. zato bih

    voleo da nekom drugom prilikom uradim po godinu dana

    Predvečerje Ponoć Praskozorje Podne – Pesma osmog dana

    i

     

    2007

    WWW.MIROSLAVMANDIC.NAME

    početak rada u virtuelnom svetu

    i

     

    2007

    OVO JE ISTETOVIRANA PESMA BOGA KOJOM PEVA BOG

    reči istetovirane duž kičme

    i

     

    2007

    LJUBAV

    reč istetovirana na slepoočnici

    i

     

    2008

    SVEČANI NEDELJNI RUČAK

    nedeljom u podne – internetom – ručak jedne jedine porodice svih bića

    i

     

    2008

    DRUGO DESETOGODIŠNJE HODANJE

    ideja za prvi put Drugo desetogodišnje hodanje

    i

     

    2009

    AUTOBIOGRAFIJA

    17. februar – početak pisanja ove AutoBioGrafije sa

    nadom da ću za desetak godina napisati AutoBioGrafiju

    za koju se pripremam i o kojoj maštam

    i

     

    2009

    TRI GODINE U BEOGRADU – GODINE RADA NA MISTIČKOM OSMEHU

    osmeh

    i

     

    2009

    HODANJE 3.3 KM NA SAT

    ritam hodanja za prvi put Drugo desetogodišnje hodanje

    i

     

    2009

    STANČIĆ

    tri godine stanovanja u iznajmljenom stanu od 40 kvadrata

    koji sam plaćao zahvaljujući prijateljima koji su mi tri

    godine davali po 30 dinara svakoga dana

    i

     

    2009

    OD SADA SE MOJA AUTOBIOGRAFIJA ZOVE AUTOBIOGRAF I JA

    AutoBioGraf i Ja

    i

     

    8. oktobar 2009.

    BOG

    od danas je svaki trenutak – koji je postojao i koji će postojati – deo AutoBioGrafije

    i

     

    9. oktobar 2009.

    PUPOLJAK

    Bog

    Boginja

    Pupoljak

    i

     

    8:10h

    sunčano je. i danas ću hodati u sandalama

    prošlo je deset dana od mojih šezdeset godina

    tren je večnost

    sve je živo oduvek i zauvek

    sve ljubi jedno drugo

    reci svima to

     

    Violeta moja Jovanović

    hvala Tii na lektorisanju AutoBioGrafije

    hvala svima koje nisam spomenuo

    hvala svima koji istrajavaju

    hvala svima koje sam povredio

    hvala bližnjima koji me se stide

    još sam vam odaniji i još vas više ljubim

    Violeta moja reci svima to

     

    Ivana moja Đokić-Saunderson

    hvala Tii za prevod na engleski

    hvala svima koji su mi pomagali u radu

    hvala svima koji ljube

    hvala svima koji me osuđuju

    još sam vam odaniji i još vas više ljubim

    Ivana moja reci svima to

     

    Sune moj Mandiću

    hvala Tii što me čuvaš i bodriš

    hvala nestvorenom i nerođenima što me stvaraju

    hvala svima sa kojima sam se razišao

    hvala svima koji nisu verovali u mene

    hvala odanima

    svaki put kada potvrdimo svoju osobenost potvrđujemo drugog

    Sune moj reci svima to

     

    Tii moje Tii

    hvala Tebi na sebi

    ljubav za dete koje nije imalo nikog pa je zamolilo – pozdravi nekog

    reci nekom da sam reci nekom promenio u reci svima

    hvala pupoljcima kojima sam doživeo lepotu i snagu postupnosti

    hvala strancu koji je domaćin svim bićima

    Tii moje reci svima to

     

    hvala konjima

     

    hvala kiši

     

    hvala travama

    hvala vrapcima

     

    hvala zahvaljivanju

     

    hvala Pupoljku

     

     

     

     

     

    ŠEZDESET SEDAM DANA

    1743. dan
    9. oktobar 2009.

    49132 - 49164

    blaženstva

     

     

    4:39h

    ustao sam ranije da bih još jednom pročitao

    AutoBioGrafiju i iz nje izvadio

    šezdeset stihova života za šezdeset godina pesme

     

    istina svake pesme

    klica otpora prema vojsci i svakoj grubosti

    stid me je ubijao i jačao

     

    satima sam glumio filmove za mlađeg brata

     

    umetnost žrtvovanja i pesma vaskrsavanja

     

    ti si me otvorila ljubljenju za ceo život

     

    svi dečaci ovog sveta su već mrtvi

    pobuna protiv muškosti i vlasništva

     

    vatra u glavi

     

    biti umetnost sama

    trebalo je krenuti putem svog genija

     

    miroslav mandić jebe svima mater. miroslav mandić jeste svima mater

     

    prekidom sa umetnošću sam skočio u bezdan

    izgubiti postojeće da bi se primilo sve

     

    fotografija lica

     

    obeležen sam

     

    pupoljci su zamenili umetnost i poveli me večnoj umetnosti

     

    drugi put devet meseci u mom životu

    krivica prvog čoveka

     

    direktno bogu

     

    biti na strani odbačenih

     

    ne. ne verujem da se ova rečenica ne čuje

    pružim šaku ka nebu i kažem to je umetnost

    život je nestao. želim u nebo

     

    lišće. drvo života. prva desetogodišnja slika

     

    odluka da krenem ka novoj nevinosti

    uzdržavanje od umetnosti do bola i poništenja

     

    otkrio sam drveće

    gospodstvo lišavanja i neposedovanja

    ekonomija savesti

     

    ja sam ti je on

     

    odluka o velikom hodanju

    hodanje za poeziju

    pevanje na uho

     

    stvarati i biti roditelj svim bićima

    hodanje je muzika

     

    treći put devet meseci u mom životu

    lepota i dobrota jednog jedinog puta

     

    ruža lutanja. desetogodišnje hodanje

    ruža lutanja. deset knjiga

    trave. druga desetogodišnja slika

    neprestano tvoje prisustvo

     

    obišao planetu i pretvorio je u ružin pupoljak

    svemirom bez javnosti i medija

     

    umetnost istovetnosti

    svaka reč znači isto što i svaka druga reč

    plava ruža u svemiru

    pesma večne umetnosti

     

    četrnaestogodišnja knjiga

    miroslav mandić je bezbroj heteronima miroslava mandića

     

    bog na vratu

    plave ruže. treća desetogodišnja slika

    plavi film. prvi desetogodišnji film

     

    na mostu u predvečerje

    u virtuelnom svetu

     

    ovo je istetovirana pesma boga kojom peva bog

    ljubav na slepoočnici

    godine rada na mističkom osmehu

    autobiograf i ja

     

    bog. boginja. pupoljak

     

    7:00h

    pupoljak

     

     

     

     

     

    ŠEZDESET ŠEST DANA

    1744. dan
    10. oktobar 2009.

    49165 - 49197

    blaženstva

     

     

     

    u

    svakom

    danu

    jedna

    pesma

     

     

     

    u

    svakoj

    pesmi

    jedan

    dan

     

     

     

    u

    sandalama

     

     

     

    milinom

    sporih

    pokreta

     

     

     

    osmeh

    se

    miru

    osmehuje

     

     

    samo blago povijem rame

     

    dete se igra sa opalim kestenom

     

    kako ti se zove baba – Danka. žena uči dete u parkiću

     

    čovek voli da misli ali ne zna da i kamen voli da misli

     

    gvožđe misli

     

    svraka misli

     

    tehnologija misli

     

     

    bog

    sve je žena

    ja sam ja

     

     

    gledam travnati teren fudbalskog kluba Sinđelić

     

    sve je mirno – to ja ljubim

     

    srećan na vetru

     

    gledam u šumu

     

    kožom ljubim

     

    devojčica je zastala i miluje psa

     

    orasi su slabo rodili ove godine

     

    dao mi je Bog da Tii dam

     

    šta radi opalo lišće

     

    keruša Luna ne može više da se pomerileži na sred sobe

    Dragana je s ljubavlju neguje i hrani. bivša lepotica. već joj je

    osamnaest godinato je kao da joj je preko sto – kaže Dragana

    Luna ipak živi da bi na ovom svetu još jedan čovek postao bolji

     

    sandale uživaju jer ja uživam u njima

     

    Beograd sam

     

    volim da mislim reči

     

    volim da mislim rečima

     

    volim da mislim – zato i hodam

     

    Vladimir Macura mi je u poslastičarnici

    u Prizrenskoj ostavio 50 evra i plaćene četiri kugle sladoleda

     

    dok igra basket psa je vezao za klupu

     

    treba da operem kosu al rano mi je. ja sam sinoć oprala

    razgovaraju dve žene u ulici Vukice Mitrović

     

    kažu da će se noćas promeniti vreme. da li mi

    je ovo poslednji dan u sandalama u ovoj godini

     

    sagnem se i poljubim cvetove prkosa

     

     

     

    ŠEZDESET PETI DAN

    1746. dan
    12. oktobar 2009.

    49198 - 49230

    blaženstva

     

     

    tužan sam

     

    suviše sam

     

    očekivao sam da će mi se ljudi javljati zbog sto dana AutoBioGrafije

     

    ništa

     

    muk

     

    kako da to izdržim

     

    izaći ću napolje

     

    zahladilo je

     

    hodanje je spas

     

    hodaj me

     

    hodam Te

     

    hodaj u meni hodanje

     

    podigao sam tri oraha sa asfalta

     

    granulo je sunce

     

    ljubav

     

    gledam Te – gledaš me

    dodirujem  Te – dodiruješ me

    ljubimo se

     

    gledam Te – gledaš me

    milujemo se

    ljubimo

     

    gledamo

    milujemo

    ljubimo

     

    ljubav je jedna – čujem kako u prolazu kaže ljubav

     

    kupio sam đevrek

     

    jedan luk

     

    jednu šargarepu

     

    dva paradajza

     

    kilu grožđa

     

    dve šoljice za espreso na buvljoj pijaci

     

    pokupio još dva oraha

     

    raširio veš

     

    nacrtao Plavu ružu

     

    ponekad je ispovedanje jedino stvaranje

     

    najjači pomažu crkvu – najslabiji Boga

     

    ne očekujem više ništa jer samo od Tebe zavisi sve

     

    ja. Miroslav Mandić koga neki zovu Bog neki Tao

    neki Istina neki Kosmos neki Logos neki Reč neki Monada

    neki Put neki Tišina neki Praznina neki Osmeh neki Singularitet

    pišem Tebi koje si moje ja jer jedno je ja

     

    ja Tebi koje neki zovu Bog neki Tao neki Istina

    neki Kosmos neki Logos neki Reč neki Monada neki Put

    neki Tišina neki Praznina neki Osmeh neki Singularitet

    pevam

    jer

    jedno

    smo

    jednom

     

     

     

     

     

    ŠEZDESET ČETVRTI DAN

    1747. dan
    13. oktobar 2009.

    49231 - 49263

    blaženstva

     

     

    pada

     

    hladna

     

    nosi je vetar

     

    ljubim Te kišo

     

    padaj ljubavi

     

    dragi miroslave

    čitam tvoju auto-bio-graf-i-ja, doduše na preskoke jer smo

    bili u pokretu i velikoj gužvi ovih dana, i uživam u njoj BAŠ!

    trenutno smo u Česeni, posla oko sređivanja kuće je preko

    glave, nemamo redovan pristup internetu – a i koga je to briga.

    vraćamo se u N.S. krajem novembra – voleo bih da dođem

     sa nhandan i rašom i verom kod tebe u bg. da nam

    pričaš o tvom novom desetogodišnjem projektu

    i da vidimo kako možemo da ti pomognemo.

    veliki pozdrav reditelj ljubavi

     

    ljubim Tebe i Tvoje reči koje su mi jutros doletele iz Čezene

     

    ohrabruješ me reditelju ljubavi

     

    nadam se da će biti dovoljno ljudi koji

    će mi pomoći da živim radim i stvaram

     

    Pupoljak

     

    novo biće

     

    biće svih bića

     

    pupoljak kiše

     

    pupoljak reči

     

    idem na kišu

     

    kupiću hleb

     

    voda juri niz ulice

     

    krošnje drveća se ljuljaju

     

    sve je mokro

     

    nigde nikoga

     

    neka Tii se srce nikada ne ohladi

     

    čežnju za drugim samoubice ostvaruju činom ljubavi za sva bića

     

    u prvoj prodavnici nije bilo raženog hleba

     

    idem u drugu

     

    još mi se kisne

     

    kada kiša pada uvek mislim na životinje

    koje mirno stoje na otvorenim poljima

     

    gledam u mokro drveće – i drveće lepo kisne

     

    kiša pada po meni – reči volim Te po Tebi

     

    hladnoćo ljubim Te – ugrej sve one koji nemaju krov nad glavom

     

    vetar duva – seli se lišće

     

    skidam pokislu odeću. mokre su mi i košulja i majica. pravim drugu kafu

     

    ja. Miroslav Mandić koga neki zovu Neprestajući Mistički Doživljaj

    neki Lepota neki Dobrota neki Pažljivost neki Obično neki Uzvišeno

    neki Okeansko neki Odanost neki Bivanje neki Ponavljanje neki

    Trajanje pišem Tebi koja toplim telom greješ ovaj svet

     

    ja Tebi koju neki zovu Neprestajući Mistički Doživljaj neki

    Lepota neki Dobrota neki Pažljivost neki Obično neki Uzvišeno

    neki Okeansko neki Odanost neki Bivanje neki Ponavljanje neki Trajanje

    pevam jer me ljubiš više nego što sebe ljubiš

    Tebi koja znaš šta je meni potrebno bolje nego što sam to znam

    Tebi bez koje nisam mogao ni živeti ni preživeti svih ovih godina

    Tebi Boginjo kojom jesam – kojom ćemo biti jedno zauvek

    ljubim Te Bože

    ljubim i ja tebe Miroslave

    samo budi ono što jesi i bićeš ja

    upravo mi je rekao Bog

     

     

     

     

     

    ŠEZDESET TREĆI DAN

    1748. dan
    14. oktobar 2009.

    49264 - 49296

    blaženstva

     

     

    prva reč

    za

    slobodu

    poznata u bilo kom jeziku

    sumerska

    amaraga

    bukvalno znači

    povratak majci

     

    pročitao sam malopre ove reči

     

    krećem

    majci

    slobodi

     

    jesam

    otac

    ljubavi

     

    krećem – jesam

    majci – otac

    slobodi – ljubavi

     

    igram se

     

    smešim

     

    treperi

    treperim

     

    pišem

    pevam

    Tebi čitaoče

    Tebi Boginjo

    Tebi Bože

     

    hladno je. na ulici sam. vetar u granama

     

    napravio sam 459. fotografiju Jednog čoveka

     

    raznežio sam se nad fotoaparatom

     

    sve si to Tii jedno ja

     

    ja a Tii

     

    ljubav slobode

     

    pišeš me – pevam Te

     

    pevam Tebi Bože jer Te se stide

     

    stide se da ljube i budu ljubljeni-slobodni

     

    Tii počelo – Tii načelo

     

    iz Tebe sve-oče – u Tebe sve-majko

     

    mozak

    srce

    dete

     

    mislim Te srcem – ljubim Te mozgom – hodam Te rečima

     

    mozak si u mom srcu

     

    srcem

    mozgom

    rečima

     

    mozak srce ljubavi – srce mozak slobode

     

    kajmak

     

    grožđe

     

    amaraga

    put Bog

     

    amaraga

    Boginja

     

    amaraga

    ruža Boga

     

    amaraga

    Bogu

     

    ja. Miroslav Mandić koga neki zovu Kamen neki Knjiga neki Vihor

    neki Vir neki Iskra neki Vrh neki Neizgovoreno neki Jesam neki

    Stvaralac neki Blagi neki Venčanje neki Um neki Om neki

    Orgazam neki Prvi neki Da pišem Tebi

    Bože bezbrižnosti moja

     

    ja Tebi Bože koga neki zovu Kamen neki Knjiga neki Vihor

    neki Vir neki Iskra neki Vrh neki Neizgovoreno neki Jesam neki

    Stvaralac neki Blagi neki Venčanje neki Um neki Om neki

    Orgazam neki Prvi neki Da pevam jednom rečju Bog

     

     

     

     

     

    53. PUT PO 33 DANA – ŠEZDESET DRUGI DAN

    1749. dan
    15. oktobar 2009.

    49297 - 49329

    blaženstva

     

     

    pišem

    Tebi čitaoče

    Tebi Boginjo

    Tebi Bože

     

    Tebi-sebi

     

    da bih sebe stvarao

     

    izdržao

     

    ljubio

     

    da bih osetio Tebe dok čitaš ove reči

     

    Tebe devojčice ženo Boginjo

     

    Tebe Bože

     

    Tebe u svim bićima

     

    ja Goran Trbuljak

     

    humor u pokušaju

     

    kada kažem bilo koju reč u njoj je humor

     

    kažem olovka i olovci je lepo

     

    humor je lepo mi je

     

    zasijalo je sunce

     

    na današnji dan pre dvadeset devet godina sam odlučio da se

    ponovo bavim umetnošću. ovom. istom. jednom. jedinom. večnom

     

    prefinjavajući svoju grubost

     

    napišem ja Tii osetiš ja

     

    ja – pička i kurac – zajedno

     

    pišem sebi-kurcu. pevam sebi-pički

     

    kurac zanos. pička smiraj

    pička i kurac su obrazi mog lica

     

    kurac ljubavi pički ljubavi

     

    kurac je moja savest. pička je moja svest

     

    ja sam kurac pesme. ja sam pička bajke

     

    reč pička je otkupljenje svih dugova

    reč kurac je iskupljenje svih sebičnosti

     

    reči pička kurac me čuvaju od licemerja i laži u jeziku

     

    najnežnije je pisati kurcem. najlepše je pevati pičkom

     

    dečje

     

    ja sam kurac – pička sam ja

     

    svaka moja reč je kurac. svaka moja pesma je pička

     

    pička me

    kurac me

    ljubi me

    nisam mislio da ću pisati o pički i kurcu ali kurac i pička su moja čeda i čednost

     

    ja. Miroslav Mandić koga neki zovu Ruža neki Magnolija neki

    Drvo neki Lišće neki Bulka neki Prkos neki Trava neki Majčina

    Dušica neki Jabuka neki Grožđe neki Krompir neki Žito neki

    Paradajz neki Kupus neki Pasulj pišem sebi kurcu jedinom

     

    ja Tebi-sebi koga neki zovu Našeg neki Jesam

    neki Nepotrebni neki Volke neki Odbačeni neki Kupi Me

    neki Bandere Pored Puta neki Leo&Lim neki Niko neki

    Neko neki Tek neki Bezrazložni neki Bezbrižni neki

    Alikako neki Aliko pevam kao pički jedinoj

     

     

     

     

     

    ŠEZDESET PRVI DAN

    1750. dan
    16. oktobar 2009.

    49330 - 49362

    blaženstva

     

     

    Tebi čitaoče

    Tebi Boginjo

    Tebi Bože

    Tebi-sebi

     

    Tebi svim bićima

     

    svaka reč – svim bićima

     

    reč sve svakom

     

    jedna ljubav svima

     

    sva bića u jednoj ljubavi

     

    sve mir

     

    kroz prozor mi sija sunce u lice

     

    lice svetlosti u svakom biću

     

    isti rukopis je u svim bićima

     

    sva bića govore jednim jezikom – jezikom ljubavi

     

    ljubić jezik

     

    ne bih mogao pisati da ne verujem da ove reči osećaju sva bića

     

    nikada ne bih napisao reč ljubav da ne verujem da je osećaju sva bića

     

    za mene ne bi postojala sloboda da ne verujem da

    ona baš sada zrači u rečima sloboda sam u svakom biću

     

     

    sva

    bića

    vi

    ste

    moja

    pesma

     

     

    mala

    pesma

     

     

    u maloj pesmi je lepota svih bića

     

    sva bića vi ste moja domovina

     

    krhkost

     

    jedan vazduh

     

    umetnost svih bića je biće sve-umetnosti

     

    u mom srcu je srce svih bića

     

    jedna umetnost jedan umetnik

     

    jedno je srce svih bića

     

     

    um

    pesme

     

     

    pesma

    srca

     

     

    svako biće pripada svim bićima

     

    sva bića ljube svako biće

     

    sve je reč svih bića

     

    sveja

     

    ja. Miroslav Mandić koga neki zovu Konj neki Slon neki Magarac

    neki Vrabac neki Lasta neki Crvendać neki Kit neki Puž neki Leptir

    neki Glista neki Muva neki Pčela neki Pas neki Mačka neki Jelen

    neki Nosorog neki Bubamara pišem životinjom života

     

    ja Tebi sva bića koja neki zovu Atom neki Ćelija neki Virus neki

    Bakterija neki Lišaj neki Breza neki Kaktus neki Cvekla neki Delfin

    neki Golub neki Miš neki Patuljak neki Anđeo neki Planeta

    neki Zvezda neki Galaksija neki Svemir

    pevam – jedna jedina porodico moja

     

     

     

     

     

    ŠEZDESETI DAN

    1751. dan
    17. oktobar 2009.

    49363 - 49395

    blaženstva

     

     

    Tebi čitaoče

    Tebi Boginjo

    Tebi Bože

    Tebi-sebi

    Tebi svim bićima

     

    Tebi voljenom imenu

     

    sinoć sam završio čitanje Ispovesti Žan-Žak Rusoa

     

    odmah sam počeo da čitam Ispovesti Avgustinove

     

    otvaram crvenu kutiju u kojoj sam godinama

    skupljao fotografije iz novina onih koje volim

     

    evo Tolstojeve fotografije sa kojom sam u

    zatvoru počeo da skupljam one koje volim

     

    Džon Kejdž sa kotaricom gljiva. Gandi

    sa njegovim rukopisom Bog je istina

     

    Velimir Hlebnjikov me gleda u oči lepotom iza njegovih očiju

     

    na crtežima mladi i dugokosi i Helderlin i Novalis

     

    Džek Keruak u košulji na pruge. Jan Palah u

    pantalonama na tregere. zlatokosi Džoni Roten

     

    Ulrike Majnhof sa rukama na potiljku ispred

    zatvorskog zida. Andreas Bader i Gudrun Enslin

    za stolom. Gudrun Enslin u zatvorskoj haljini

     

    usamljeni Rembo u Africi. Niče i

    njegove oči. Čarls Bukovski i njegov bes

     

    Kasavetis i njegova Džin Roulands

    Džejn i Sten Brekidž u kadru Brekidžovog filma

    Vlasta Delimar i Željko Jerman sa iscrtanim

    ženskim i muškim simbolom na golim grudima

     

    lice Indijanca. lice Majke Tereze. lice Peti Smit

     

    Dišan iza zavesa sa tompusom u ruci

    Orson Vels sa tompusom u ustima

    Beket sa cigarilosom u ustima

     

    kratkokosa Džin Siberg. zelenooka Stefan Odran

     

    Maljevič u postelji. autoportret Bruna Šulca

     

    fotografije mladog i starog Antonena Artoa. Žan Žene na obali Sene

     

    Dostojevski sa licem Dostojevskog. Kafka na praškoj ulici

     

    pognuta Isidora Sekulić sa jednom rukom

    iza leđa. uglađeni i unezvereni Georg Trakl

     

    Fernando Pesoa iza svog heteronimskog lica

     

    večna devojka Simon Vejl

     

    Miloš Crnjanski fudbaler u godinama

     

    Emili Dikinson cvet

     

    Iv Klajn na fotografiji na kojoj leti kroz vazduh

     

    Gertruda Stejn na Pablovom portretu

     

    Robert Valzer zagledan tamo gde će poći

     

    Vitgenštajn sa pogledom kojim misli svoj pogled

     

    Vilijem Karlos Vilijams sa slamnatim šeširom

     

    francuska prostitutka. druga fotografija posle Tolstojeve koja me

    je čuvala u zatvoru sve do današnjeg dana i koju i sada volim

     

    divljenjem – ne tehnikom

    poistovećivanjem – ne ironijom

    putem – ne metodom

    ružom – ne dogmom

    Tvojim licem na kome sam čitao Tvoje delo

    samo bih Te gledao – samo bih Te primao

    za Tebe sam svih ovih godina živeo i stvarao

     

    ja. Miroslav Mandić koga neki zovu Vinsent van Gog

    neki Nikolaj Fjodorov neki Tehšing Hsie neki Đorđe Marković Koder

    neki Aleksandar Tišma neki Džon Kuper Pouis neki Volt Vitmen neki

    Karl Drajer neki Glauber Roša neki Džon Li Huker neki Žan Lik Godar

    neki Konstantin Kavafi neki Suzan Zontag neki Rolf Diter Brinkman

    pišem Tebi jer si Tii živeo i stvarao za mene

     

    ja Tebi koga neki zovu Nema Kraja Priči neki Nema Kraja Ljubavi

    neki Tobom Do Sebe neki Onaj Sam Koga Volim neki Anonimni neki

    Bezimeni neki Isti Sa Bilo Kim neki Isti Sa Svim Bićima neki Isti

    Pesmom pevam ljubeći jedno u svemu i sve u jednom

    Pupoljak

     

     

     

    PEDESET DEVETI DAN

    1753. dan
    19. oktobar 2009.

    49396 - 49428

    blaženstva

     

     

    po komunikacijskoj formuli

    ja tebi u ovom kontekstu želim da kažem to i to

    pisao sam o sebi u AutoBioGrafiji

     

    o Tebi sam pisao prošle nedelje

     

    ove nedelje ću pisati o sto dana i pisanju mojih knjiga

     

    sledeće nedelje ću pisati o kompjuteru internetu i mom vebu

     

    treće nedelje ću pisati o Stančiću i mojim ispovestima

     

    četvrte nedelje ću pisati o

    stvaranju Miroslava Mandića stvaranju Miroslav Mandić

     

    pete nedelje ću pisati o 64 pupoljka pevaju Pupoljak

     

    šeste nedelje ću pisati o raznim idejama koje sam godinama sakupljao

     

    sedme nedelje ću pisati o prvi put drugom desetogodišnjem hodanju

     

    osme nedelje ću pisati o Pupoljku

     

    devete nedelje ću pisati o raznim

    poslovima koje treba da obavim pre Pupoljka

     

    desete nedelje ću napisati informaciju o Pupoljku i pozivnicu za Pupoljak

     

    to će biti kraj sto dana – stići ćemo do kraja godine

     

    ostaće još šest dana do nove godine i početka Pupoljka

     

    sivo je jutro. maglovito i vlažno. baš je misti

     

    izaći ću da kupim jednu kiflu

     

    na vazduhu u vazduhu

     

    Zvezdarska šuma nestaje u magli

     

    volim da u šoljici za espreso mutim jednu kašičicu nes kafe u hladnoj vodi

     

    za Ružu lutanja sam se pripremao više od dve i po godine

     

    bila mi je četrdeseta

     

    bio je to kraj drugog milenijuma. poslednja decenija XX veka...

     

    pred početak Ruže počeo je rat. sve se srušilo. obećanja su nestala...

     

    sada je početak trećeg milenijuma. prva decenija XXI veka...

     

    šezdeseta mi je

     

    za Pupoljak se pripremam sa sto dana

     

    nadam se da neće biti rata. da se ništa

    neće srušiti. da će se obećanja ispuniti

     

    važno je uvek se pripremiti za bilo šta ali je još važnije uvek biti spreman

     

    sto dana mi kanališu energiju i vode me iskri Pupoljka

     

    nadam se da sam jasan

     

    nadam se da me čuju svi i sve

     

    da će mi svi pomoći – da će me sve čuvati

     

    nadam se da ćeš mi se

    Tii čitaoče

    Tii Boginjo

    Tii Bože

    Tii-ja

    Tii svih bića

    Tii voljeno ime

    pridružiti

     

     

     

     

    PEDESET OSMI DAN

    1754. dan
    20. oktobar 2009.

    49429 - 49461

    blaženstva

     

     

    danas ću Tii pisati o 33 blaženstva svakoga dana

     

    ovo je 49430. blaženstvo. drugo od današnja 33 blaženstva

     

    ovo je 49431. blaženstvo od – daće Bog – 129600 blaženstava

     

    u svakom blaženstvu su sva prethodna

    i buduća blaženstva. od svakog blaženstva zavise

    sva ostala blaženstva i sama knjiga Miroslav Mandić

     

    prvo blaženstvo koje sam napisao 6. januara 2005. je

    Počinjem

    da

    pišem

    knjigu

    koja

    se

    već

    piše

    sama.

    Tako

    je

    maleno

    to

    iz

    čega

    krećem.

    Neuhvatljivo.

    Nevidljivo.

    Nečujno.

    Ništa – koje rađa – sve.

     

    drugo blaženstvo

    Bez ikakvog plana i namera. Samo jeste. Jednostavno jeste. Oh!

     

    i tako blaženstvo po blaženstvo stigoh i do ovog 49435. blaženstva

     

    jedno na drugo nadovezuju se blaženstva

    kao trave. kao hodanje. kao ptice u letu

     

    i dok još nisam završio blaženstvo

     

    već sam u sledećem

     

    pa u prethodnom

     

    tako to ide bivajući

     

    hrabrost u bedrima

     

    dva bela goluba sleću na terasu iznad mog prozora

     

    tipkam po slovima t-i-p-k-a-m p-o s-l-o-v-i-m-a i pesma nastane sama

     

    mislim na Sanju i Ružicu – moje ljubljene prosjakinje

     

    divim se svima koji tepaju nepoznatim ljudima

     

    bravo Mirko golube... to golube – bodrio je svog golmana preko

    ograde pre neki dan vlasnik fudbalskog kluba Hajduk sa Liona

     

    volim nepretencioznost koja je jedina pretencioznost

    ljubim pretencioznost koja je jedina nepretencioznost

     

    oko oko

     

    oči

     

    Tvoje oči u reči oči

     

    blago je blago

     

    bogatstvo potvrđivanja

     

    Arti – ne boj se – moja umetnosti

     

    Branka hvala Tii za intervju sa Tehšing Hsijem

     

    sve je u blaženstvu

     

    blaženstvo je u svemu

     

    jezik jezika

     

    pesma pesmi

     

    lepotica

     

    nadražaj odanosti

     

    milo moje dodaj mi sebe

     

     

     

     

     

    PEDESET SEDMI DAN

    1755. dan
    21. oktobar 2009.

    49462 - 49494

    blaženstva

     

     

    knjiga Miroslav Mandić je lopta

     

    beli pupoljak

     

    ovo je peta knjiga

     

    odštampane su tri

     

    voleo bih da bude odštampano svih četrnaest

     

    važno je da knjiga nastaje i živi svakoga dana

     

    najvažnije je blaženstvo

     

    svako blaženstvo

     

    sveta nevažnost

     

    trud

     

    nevažnost je trudna blaženstvima

     

     

    blaženstvo

    je

    pesma

    tačka

    korak

    dah

     

     

    blaženstvo je mesto i vreme preseka

    360 horizontalnih sa 360 vertikalnih krugova lopte

     

    360 puta 360 čini 129600 preseka-blaženstava

     

    knjigu Miroslav Mandić čini 129600 pesama jedne lopte u nastajanju

     

    lopta je pupoljak oblika

     

    sve je u kruženju

     

    ljubljenju

     

    neprestanom preobražavanju

     

    predavanju – poistovećivanju – pripadanju

     

     

    sve

    je

    isto

    je

    bog

     

     

    knjiga Miroslav Mandić je oglasna tabla svih bića

     

    nešto o cipeli. o bakama i konjima

     

    hodačkim štapovima

     

    nesebičnosti orgazma

     

    vrhovima-vrtovima

     

    i kao i uvek i

     

    radost ideja

     

    šapat knjige u ruci

     

    knjige Miroslav Mandić nema u knjižarama i malo

    ljudi zna za nju iako je osećaju sva bića pa i svi ljudi

     

    Tvoja je to knjiga. knjiga Tvog imena

    knjiga u slavu svih imena i jedno ime u slavu knjige

     

    knjiga Miroslav Mandić je u svemu i sve je u knjizi Miroslav Mandić

     

    Božija ljubav Božija

    Miroslav Mandić

    i

    svi

    Miroslav Mandić

    heteronimi

    Pupoljak

     

     

     

     

     

    PEDESET ŠESTI DAN

    1756. dan
    22. oktobar 2009.

    49495 - 49527

    blaženstva

     

     

    volim da pišem

     

    volim da pišem ovako

     

     

    preuzeću

    stvar

    u

    mojoj

    pesmi

     

     

    pesnik

    je

    izbačen

    iz

    države

    jer

    država

    ne

    postoji

    u

    srcu

    pesnikovom

     

     

    volim da pišem kao oni koji najlepše pišu i zato pišem u slavu

    Gertrude Stejn

    Lao Cea

    Vilijema Karlosa Vilijamsa

    Majstor Ekharta

    Ludviga Vitgenštajna

    Džona Kejdža

    Roberta Valzera

    Fernanda Pesoe

    Ronalda Leinga

    Čarlsa Bukovskog

    Konstantina Ciolkovskog

    Samjuela Beketa

    Franca Kafke

    Tomasa Bernharda

    Miloša Crnjanskog

    Dejvida Henrija Toroa

    Jevanđelja

    Venedikta Jerofejeva

    Bleza Sandrara

    Nikolaja Berđajeva

    Vasilija Rozanova

    Luja Ferdinanda Selina

    Henrija Milera

    Margaret Diras

    Eda Rajnharda

    Baltusa

    Žana Ženea

    Vilijema Blejka

    Fridriha Helderlina

    Novalisa

    Velimira Hlebnjikova

     

    volim kako pišu oni koji neprestano pišu i zato pišem kao

    kamenje

    zemlja

    voda

    vazduh

    svetlost

    cveće

    drveće

    povrće

    laste

    vrapci

    kitovi

    slonovi

    konji

    magarci

    bezimeni

    anonimni

    viša bića

     

    Miroslav Mandić

    voli kako piše

    Miroslav Mandić

    i zato piše

    u slavu Boga i Boga pisanja

    istog Boga

    jednog Boga

    Bog

     

    dobroti i lepoti jebanja nema kraja – tako se zove moj stil pisanja

     

    autopoiesis

    stopalom i šakom

     

    jednostavno

    jasno

    pevajuće

    plešuće

    otkačeno

    hrabro

    lepo

    dobro

    nevino

    jebežljivo

     

    pišem kao grožđe

     

    pišem kao dete sa glavom na Tvom ramenu

     

    pišem kao obeleženi

     

    diše knjiga

    sam sam

    Tobom

     

    ukorak

    sam za sve

    pupoljak svega

     

    ne volim i ne verujem u pisce i knjige

    pisaca urednika

    pisaca predgovora

    pisaca antologičara

    pisaca kritičara

    pisaca profesora

    pisaca lektora

    pisaca profesionalaca

    pisaca ideologa

    pisaca institucija

    pisaca majstora

    pisaca u žirijima

    pisaca ambasadora

    pisaca direktora biblioteka

    pisaca novinara

    pisaca cinkaroša

    pisaca reklama

    nagrađivanih pisaca

    pisaca za decu

    pisaca koji su prodali dušu đavolu i pisaca koji o tome pišu

    pisaca iz udruženja pisaca

    pisaca naroda

    pisaca akdemika

    talentovanih pisaca

    velikih pisaca

     

    volim

    genijalne pisce

    bezimene pisce

    pisce večne umetnosti

    same pisce

     

    veliki pisci pripadaju čovečanstvu – večni pisci svim bićima

     

    pisanje je potvrđivanje pisanja – stvaranje je potvrđivanje stvaranja

     

    pevam kao umetnik – stvaram kao pesnik

     

    udišem pesmu života – izdišem umetnost življenja

     

    dužnost genija je da sledi genij odanosti

     

    genij odanosti ljubi genij doslednosti

     

    pesma peva doslednost – priča priča o nedoslednosti

     

    doslednost je krhka – nedoslednost je šarmantna

     

     

    ja

    sam

    pesma

    odanosti

     

     

    odan

    sam

    ja

    pevanju

    i

    ti

    pesmi

     

     

    voleo bih da mi Vil – jedna osoba – pomogne u

    stvaranju Miroslav Mandić jezika

    lektorisanju knjige

    prelamanju knjige

    pripremi knjige za štampu

    svakodnevnom postavljanju knjige na internet

    životu knjige

    elektronskom izdanju knjige

    mom čitanju knjige uživo i preko interneta

    svakodnevnom prevođenju na više jezika

     

    pišem svaki dan – svaki dan ljubi me

     

    U Mozgu Si Mi – tako Te zovem lepotice

    moja – dobroto moja – pisanje moje

     

    sve reći pesmom

     

     

    pesma

    sam

    bog

    sam

     

     

    bog

    sam

    pesma

    sam

     

     

     

     

     

    PEDESET PETI DAN

    1757. dan
    23. oktobar 2009.

    49528 - 49560

    blaženstva

     

     

    5:09h

    ustao sam ranije da bih dao snage mojim knjigama da izdrže

     

    celog života pišem jednu knjigu

     

    sve knjige su jedna knjiga

     

    jedna knjiga je u svim knjigama

     

    Svemir knjige u knjizi Svemira

     

    istina knjige u knjizi istine

     

    ovu knjigu posvećujem siromašnima

    jednoj noći jedna pesma

    ovu knjigu posvećujem životinjama i biljkama

    ovu knjigu posvećujem putu i sporom čitanju

    18 dana hodanja za humor i stid

    ovu knjigu posvećujem ljudima koji su se borili

    za ljudska prava u Jugoslaviji od leta 1971. do leta 1990. godine

    ovu knjigu posvećujem onima koji su se osmehnuli

     

    ovu knjigu posvećujem Kaji, Vesni, Nadi, Nataši, Alison, Đu

    Kseniji, Sanji, Nini, Radi, Dolores, Ivani, Narcisi, Slobodanki, Miri

    Agnješki, Jeleni, Agati, Ireni, Aleksandri, Miri, Jessiki, Marijani

    Lubi, Lidiji, Veri, Ani, Vesni, Vladici, Branislavi, Mirandi

    Amandi, Mirreili, Jeleni

    ovu knjigu posvećujem anonimnim snagama ljubavi

    ovu knjigu posvećujem osećanju da je svaka stopa na ovoj Zemlji

    čovekov dom, i da su sve životinje, i sve bilje, i sve vode, i svi vetrovi

    i nebo sa suncem, mesecom i zvezdama njegovo jedino telo i duša

    ovu knjigu posvećujem Tebi

    ovu knjigu posvećujem

    pesniku, monahu, prosjaku, lutalici, filozofu, ludi, umetniku

    ovu knjigu posvećujem svima koji ne videše a verovaše

    ovu knjigu posvećujem Zemlji i Svemiru

    ovu knjigu posvećujem zlu u svakom od nas

    sa željom da se u svakome njegovo sopstveno zlo pretvori u dobro

    ovu knjigu posvećujem molitvi, plesanju i pevanju

    Tebi

     

    ovu knjigu posvećujem dečaku Jovici Konstantinu sa kojim sam na

    hladnoći proveo najlepših desetak minuta u stodnevnoj šetnji Vojvodinom

     

    Ja ime posvećujem Milomiru Mandiću i

    svima koji su izvršili samoubistvo da bi drugi

    živeli, svima onima koji se neće ubiti, ubijajući sebe i druge

     

    ovu knjigu posvećujem ovoj knjizi koja se usudila da nastane sama

    Miroslav Mandić je posvećen planeti Zemlji

    ovu knjigu posvećujem leptirima

    ovu knjigu posvećujem dečaku u meni koji me je

    Bogu poveo i dovde doveo i kome sve više verujem

     

    evo i posvete za petu knjigu Miroslav Mandić

    ovu knjigu posvećujem samoći i samima – zajedno smo

    možda sam ustao ranije da bih napisao ovu posvetu

     

    jedna je to posveta – posveta posvećenju

     

    jedna je to knjiga

    knjiga svih reči

    knjiga svih slika

    svih hodanja i muzike

    svih jebanja

    jedna knjiga

    knjiga

    Bog

     

    voleo bih da ih jednog dana ponovo pročitam i pišem o njima

     

    volim da volim

     

    volim da pišem koga i šta volim

     

    volim da pišem da volim

     

    volim je moja stilska figura

     

    svaka reč koju napišem je moja stilska figura

     

    objašnjenje – bez objašnjenja

     

    kao što vidiš ovde ne piše ništa

     

    laž je najgora stvar na svetu

     

    kao što vidiš ovde piše sve

     

    ukorak – piše se u korak ali se hoda ukorak i zato pišem ukorak

     

    volim da pišem povezano i volim da pišem nepovezano

     

    putem dobra

    ali ne

    putem dobra

     

    ne interesuje me razlika u različitom

    nego razlika u istom jer volim isto u istom

     

    moje pisanje i stvaranje zasniva se na prekidu

    iz koga je nastala potreba za prvim pisanjem. pišem

    kao da nikada ništa nije napisano ni stvoreno pre ovih reči

     

    nije reč-delo posledica prethodnog stvaralaštva

    nego je stvaralaštvo posledica prvih reči i prvog dela

     

    nekada pišem ono što sam otkrio a nekada da bih nešto otkrio

     

    moje knjige su male sa mnogo velikih knjiga u njima

    knjiga Ruža lutanja je desetogodišnja knjiga sa mnogo dnevnih knjiga

    u njoj knjiga Miroslav Mandić je velika knjiga sa mnogo malih knjiga u njoj

     

    ako Tii se nekada učini da često pišem

    Bog i Miroslav Mandić to je zbog vazduha

     

     

     

     

     

    Stranice