Bog Miroslav Mandić Bog

    Ti
    si

    407811

    pupoljak

    I

    2161. dan
    1. decembar 2010.

    dolaze zvona

     

    korak po korak

     

    zvon po zvon

     

    čuo sam

     

    jedan pas je podigao glavu i zavija lajući

     

    radnici sade novo drveće na Adi

     

    vetar je jako jak

     

    zatvorio sam skroz kapuljaču da me sačuva od vetra

     

    u nekom trenutku se nagnem na desnu stranu i oslonim na vetar

     

    još dve osobe su mi javile da im u podne zvone zvona ljubavi

     

    ljubljenje

     

    čuo sam joj glas

     

    put ljubavi je put od čednosti do ljubavi

     

    ruža ljubavi je ruža od ljubavi do čednosti

     

    čuo sam joj glas posle četrdeset sedam godina

     

    radost

     

    spokoj

     

    mir

     

    istovetnost

               

    sve što gledam je još lepše

     

    sve što vidim je ljubav

     

    usporio sam

     

    pre pola sata sam odlučio nazvaću kada prođu podnevna zvona

     

    zvona su zvonila

     

    i

     

    kada su podnevna zvona prestala

     

    nazvao sam

     

    imao sam tremu

     

    bilo je kao i pre četrdest sedam godina

     

    nekoliko puta se osmehnula

     

    to mi je jako prijalo

     

    na kraju sam joj rekao obradovala si me

     

    još jednom se osmehnula


    USKA STAZA

    2162. dan
    2. decembar 2010.

    dok se spuštam niz Kirovljevu ulicu zvone mi zvona iz gornjeg džepa na jakni

     

    iznenadila su me i ponela

     

    zazvonila su i crkvena zvona preko puta

     

    mislim na sedmoro ljudi kojima sada zvone podnevna zvona ljubavi

     

    u Gnezdu sam

     

    sam

     

    reč

     

    uska

     

    je

     

    staza

     

    svih

     

    bića

     

    slušam muziku

     

    muzika

     

    ne

     

    izneverava

     

    predaje

     

    mi

     

    se

     

    otvaram

     

    joj

     

    se

     

    uska je staza slaganja

     

    ne zaustavljam se

     

    biće svih bića

     

    me

     

    čeka

     

    sam

     

    izložen

     

    pevam

     

    za

     

    sve

     

    Bog


    DRUMSKI I KAFANSKI

    2163. dan
    3. decembar 2010.

    počeo sam da plačem

     

    to je dobro

     

    biće mi lakše

     

    samo da potraje

     

    teče

     

    nek teče i teče

     

    da sve isteče

     

    i tako nisam imao o čemu da pišem

     

    plač ozdravljuje

     

    prestao sam da plačem

     

    nisam se isplakao

     

    počinje da peva Henk Vilijams — ponovo počinjem da plačem

     

    umro je u dvadeset devetoj

     

    pevač

     

    kamenje pored puta

     

    autoputevi pevanja

     

    peva Džon Li Huker

     

    suze su sperma besmrtnosti

     

    besmrtnost je Bog

     

    nikada ne govorim o besmrtnosti bez Boga

     

    besmrtnost ne postoji bez Boga

     

    Bog je Bog

     

    najbolji način da pišem o plakanju je da plačem

     

     

    najbolji

    način

    da

    pišem

    o

    pevanju

    je

    da

    pevam

     

     

    jebanje moje čuvaj me

     

    Bože — drumski pevaču moj

     

    Bože — kafanska pevačice moja

     

    Bože — jezik je progovorio ljubljenjem

     

    nikada Tii nisam rekao koliko Te volim jer je to bio način da

    Te sve više i više volim. da Te ljubavlju neprestano vaskrsavam

     

    nikada nisam plakao dok sam bio u Tebi a trebalo mi je da plačem

    satima danima godinama milenijumima — da se kao dete isplačem u Tebi

     

     

    dete

    sam

    jebem

    i

    plačem

     

     

    jebem

    plačem

    plešem

    pevam

    obožujem

     

     

    Bog


    ZVONE PODNEVNA ZVONA LJUBAVI I KAŽU MI

    2164. dan
    4. decembar 2010.

    srećan ti šezdeset  prvi rođendan Miroslave

     

    uvek je jedan čovek savest za sve ljude

     

    volim hijerarhiju

     

    hijerarhija je odnos svakog bića sa Bogom

     

    među bićima nema hijerarhije

     

    ljudi prave hijerarhiju među bićima

     

    ljudi prave hijerarhiju i među sobom

     

    te hijerarhije ne uvažavam

     

    volim i predajem se jednoj jedinoj hijerarhiji između mene i Boga

    Bog

     

    komšinica koja živi dva sprata iznad mene i koju nikada nisam video mi je

    zazvonila na vrata i zamolila me da barem subotom i nedeljom ujutru utišam muziku

     

    nisam znao da nekome smetam muzikom

     

    nikada ne bih voleo da nekome smetam

     

    a voleo bih da muziku slušam još glasnije

    ljubim Te nepomirljivo

     

    obradovao sam se zvonima na vratima. mislio sam da si Tii

    ili da me je neko posetio za rođendan. humor je baš sveprisutan

     

    komšinica je bila ljubazna. tuga je još prisutnija

     

    humor i tuga idu ruku pod ruku koračajući nogu pred nogu ovim jebenim svetom

     

    postideo sam se. utišao sam muziku i pronašao jednu divnu stanicu

    WFMU's Rock 'n' Soul Ichiban — Obscuro hits from the 50s & 60s

     

    teško mi je što sam stranac ali da sam nešto drugo već bih bio mrtav

     

    slušanje muzike je moj posao

     

    sveta dužnost

     

    kad Te nadleću avioni ne možeš ništa

     

    kad automobili prave buku i zagađuju Te ne možeš ništa

     

    kad Te izluđuje buka sa koncerata i stadiona ne možeš ništa

     

    utišao sam Te muziko — u meni si nezajažljiva moja

     

    postojim kao da ne postojim

    ja sam Džulian Asanž (Julian Assange)

     

    tako sam preživeo sve ove godine

     

    živeo sam kao da nisam živeo

     

    ljubio sam

     

    stvarao sam

     

    pevao sam

     

    pevam

    Bog

     

    stvaram

    Bog

     

    ljubim

    Bog

     

    SLAVA ODANIM CIPELAMA

    2166. dan
    6. decembar 2010.

    zvone — osmehujem se

     

    ništa nije zauvek — kaže jedna od tri žene pored kojih prolazim na jezeru

     

    slažem se — ništa nije zauvek — sve je zauvek

     

    u poslednjih mesec dana razišao sam se sa dve

    osobe koje su mi u prethodne dve-tri godine bile najbliže

    bol Bog

     

    sada sam potpuno sam

    sam sve

     

    Svemir

    Tii

     

    Bog

    ja

     

    ljubav

    Tii

     

    pesma

    ja

     

    razišao sam se da bih sačuvao ljubav

     

    razišao sam se jer sam dete i ne podnosim laž

     

    ne podnosim izdajstvo svetlosti koja je zasvetlila u odnosu

     

    posle razlaza osećam stid

     

    stidom čuvam svetlost osobe sa kojom sam se razišao

     

    u odnosu u kome sam bio sve sada sam ništa

     

    tako me sve čuva

     

    ko hoće da me ljubi već je besmrtan

     

    ko hoće da se takmiči sa mnom neka to ne pokušava jer me je već pobedio

     

    i Tii koja si me izdala raduj se jer je to slava onoj koja me ne izdaje

     

    izdajstvo je strast koja ubija seks

     

    banalnost izdajstva

     

    fotografisao sam duboke cipele koje sam nosio osam-devet godina

     

     od nepromočivog materijala su

     

    kupila mi ih je Vera Varadi

     

    bile su odane sve dok se u subotnjem hodanju nisu dokrajčile

     

    moćni đon se raspao. mislim da ih ni majstor Srki ne bi mogao ispendžatirati

     

    ne znam da li da ih bacim ili sačuvam

    najbolje bi bilo da ih prodam za 33 puta veću cenu od one

    kojom sam ih platio iako mislim da one vrede barem 333 puta

    više. a na umetničkoj sceni vrednost im ne bi mogla ići ispod 3333 puta

     

    ljubim otpisane jer oni ispaštaju za sve ostale

    za svakog otpisanog cenu mojih otpisanih cipela dižem 33333 puta u odnosu na cenu pri kupovini

     

    u životu postoji samo Tii

     

    u duhu samo ja

     

    ja u životu je ništavilo

     

    Tii u duhu je glupost

     

    objašnjenja su nemoralna


    UHAPŠEN MIROSLAV MANDIĆ

    2167. dan
    7. decembar 2010.

    kada sam se vratio sa hodanja zatekla me je vest uhapšen Džulijan Asanž

     

    hrabri su na strani Džulijana Asanža

     

    pametni su na strani Džulijana Asanža

     

    pošteni su na strani Džulijana Asanža

     

    nesebični su na strani Džulijana Asanža

     

    budućnost je na strani Džulijana Asanža

     

    ime ovog vremena je Džulijan Asanž

     

    hapšenjem Džulijana Asanža ova civilizacija je mrtva

     

    malo znam o Džulijanu Asanžu ali je jasno da je on put

     

    sve znam o Džulijanu Asanžu po tome ko ga optužuje i zatvara

     

    u ovom trenutku neka novorođenčad dobijaju ime Džulijan Asanž

     

    ptice raznose istinu Džulijana Asanža

     

    sloboda se odaziva na ime Džulijana Asanža

     

    životinje se spremaju da odbrane Džulijana Asanža

     

    radosni na svojoj koži tetoviraju Džulijan Asanž

     

    svako ko je sam je Džulijan Asanž

     

    zamišljam mnogo mladih ljudi koji u ovim trenucima

    čine svašta za ovu stvar koja se zove Džulijan Asanž

     

    ti mladi ljudi su i savest i vođstvo ovog sveta

     

    desetogodišnjaci spašavaju svet od korumpiranosti odraslih

     

    novac je dete

     

    sav novac su sva bića

     

    banke su vlasništvo tinejdžera

     

    autopoezis postojeće energije je u srcima mladih

     

    dobrota i lepota su vladavina mladih

     

    hvala Tii Džulijane Asanž jer si ustupio svoje ime za ovu odlučujuću borbu

     

    ova borba za dobro i lepo je prava jer je

    istovetna svim borbama od kada je sveta i veka

     

    pevajuće i nejako protiv lažnog i prejakog

     

    hvala Tii moj Džulijane Asanž — Tii si moja premila Pis Pilgrimič

     

    ludo moja ljubim Te

     

     

    pesmo

    moja

    ne

    boj

    se

     

     

    ne brinite se za mene

     

    Miroslav Mandić je Džulijan Asanž

     

    ja sam Džulijan Asanž

     

    KO SE NE PREDA DRUGOME ODNOSI GA SMRT

    2168. dan
    8. decembar 2010.

    kao pre neki dan galebovi sada petnaest

    gnjuraca na ogradi računajući i Tebe i mene

     

    tiho pada topla kišica

     

    prišao sam jezeru da gledam kako pada

     

    zašto su kružići kiše tako lepi

     

    neki su veći neki manji

     

    liče na treptaje

     

    voda se ljubi sa vodom

     

    popeo sam se na stazu. ovde se kiša čuje. pada po suvom lišću

     

    zvucima kiše čujem kako raste trava

     

    gnjurac se vrti u vodi sa ribom u kljunu

     

    malopre sam video jednog čoveka kako nešto piše na

    posečenim stablima. sada vidim da je napisao ubistvo

     

    na ovom stablu je napisao zločini! ubistvo

     

    volim ljude koji saosećaju sa drugim bićima i bore se za njih

     

    e pa neće moći. nema Boga — govori devojka

    starijoj ženi dok nervozno otvara i zatvara kišobran

     

    galeb nadleće vodu sa ribicom u kljunu

     

    zatvorim oči i podignem glavu. kapi kiše me bockaju po licu

     

    ističe prva godina prvi put drugog desetogodišnjeg hodanja

     

    lice sam hodanja

     

    hodam licem — hodam lice

     

    lice licu

     

    žena je izašla iz kafića i pružila ruku da vidi da li pada kiša

     

    hodanje volim i zbog postupnosti

     

    svaki korak čini hodanje i nijedan se ne može preskočiti

     

    hodanje ujedinjuje prostor i vreme

     

    prostor hodanja prija vremenu hodanja i obrnuto

     

    hodanjem sam zavoleo i prostor i vreme

     

    hodanje povezuje Zemlju i Svemir jer je jedna

    noga neprestano na zemlji a druga u vazduhu

     

    po zemlji kroz vazduh

     

    licem ljubim

     

    idem za svaki slučaj. idem da platim račune — kaže stari

    gospodin gospođi i gospodinu sa kojima šeta dok odlazi u javni wc

     

    hodaj po mom licu

     

    mom nosu

     

    ko se preda drugome ljubav je oduvek i ljubi zauvek

     

    DVADESET TREĆA I DVADESET ČETVRTA MOJA TETOVAŽA

    2169. dan
    9. decembar 2010.

    gospodski

     

    danas ću istetovirati sliku Svemira na levoj slepoočnici

     

    na levoj strani vrata istetoviraću reč pupoljak

     

    biće to dvadeset treća i dvadeset četvrta tetovaža na mom telu

     

    fotografisao sam levu stranu lica na kojoj još nema ni Svemira ni Pupoljka

     

    kad se vratim sa jezera obrijaću se i pripremiti za tetoviranje

     

    Svemir je najveće biće

     

    najveće biće koje lako stane u srce svakog bića

     

    biće svih bića

     

    mir svih bića

     

    Svemir svebiće

     

    zvone zvona ljubavi — milina mi je u srcu

     

    pupoljak na mom vratu je stvaranje Pupoljka svih bića

     

    Pupoljak je ukupno delo Miroslava Mandića i

    svako pojedinačno delo Miroslav Mandić Umetnosti

     

    pupoljak minerala

    pupoljak biljaka

    pupoljak životinja

    pupoljak duhova prirode

    pupoljak ljudi

    pupoljak više inteligencije

    Bog

     

    kad sam se popeo na brdo dunuo je jak i hladan vetar

     

    otišao sam do moje knjižare da kupim plastične

    folijice. tamo sam prvi put zatekao i ženu i muža koji su vlasnici i

    prodavci. rekao sam im da su divni i ljubazni i da duhom liče jedno na drugo

     

    uživajte jedno u drugome — rekao sam im na kraju

     

    izašao sam iz Damirovog studjia. pada hladna

    kiša i temperatura je pala za desetak stepeni

     

     na mojoj slepoočnici ugnezdio se Svemir

     

    plave tačkice su hram Svemira

     

    Pupoljak mi je zapupio na vratu

     

    kada je Damir počeo da mi tetovira Svemir. moju dvadeset

    treću tetovažu video sam da mu je na ruci istetoviran broj 23

     

    dvadeset tri je moj broj — rekao je Damir

     

    tetovaža na slepoočnici je malkice bolela. na vratu skoro ništa nisam osetio

     

    milina je pisati po svom telu

     

    telo sam reči

     

    nadam se da će od sada Svemiru biti lakše i lepše i da neće biti sam

     

    nadam se da će sva bića od sada imati utočište u Pupoljku na mom vratu

     

    nadam se da su Bogu mile i ove dve nove tetovaže

     

    fotografisao sam levu stranu lica sa

    tetovažama koje su još prekrivene mašću i najlonom

     

    uživajmo jedno u drugome

    posvećeno svim besplatnim svratištima

     

    ja sam pupoljak mojih usana na tvom vratu Miroslave

     

     

    NJENOM LICU BOŽIJEM

    2170. dan
    10. decembar 2010.

    prvi hladan dan

     

    prvi put ove godine ugledah led

     

    na jezeru je sve bridelo od bistrine

     

    nebo se plavilo

     

    voda jezera se plavila

     

    lako sam hodao

     

    uobičajeno

     

    mislio sam o pisanju

     

    o tome kako me u pisanju najviše uzbuđuje zapisivanje same reči

     

    bilo koje reči

     

    svake reči

     

    primerene

     

    neprimerene

     

    jebačke

     

    psovačke

     

    psovke su moja savest

     

    svaka reč je Bog

     

    ja sam psovač

     

    žena neprimećenom

     

    muž odbačenoj

     

    lepota neprimećenih — Božija dobrota u svim stvarima

     

    dobrota odbačenih — Božija lepota u svim bićima

     

    u jednom tenutku sam hodao za malenim suvim listom kojeg je nosio vetar

     

    gde si mi Tii sada — moj maleni suvi liste

     

    ljubim vas zatvoreni

     

    ljubim vas prezreni

     

    ljubim vas uličari

     

    ljubim svakoga ko u svoje telo primi smrznute

     

    ljubim očajne

     

    izgladnele

     

    ljubim ženu koja sa osmehom na svoje lice

    prima veliku količinu sperme mnogih muškaraca

     

    ljubim vodu kao vodu

    ljubim vodu kao oblake

    ljubim vodu kao kišu

    ljubim vodu kao led

    ljubim vodu kao sneg

     

    ljubim svako biće koje ispašta u borbi za prava svih bića

    posvećeno Liju Sjaobu


     

    PRIJATELJSKI PAROVI — GUŽENJE BOŽIJE

    2171. dan
    11. decembar 2010.

    slobodo

     

     hodam

               

    pišem

     

    pevam

     

    sloboda svih bića za umetnost slobode svakog bića

     

    sloboda svakog bića za pesmu slobode svih bića

     

    volim Tvoje guzove

     

    lepoto naguzi me svojoj dobroti

     

    moljenje i zahvaljivanje

     

    plesanje i pevanje

     

    činjenje i bivanje

     

    stvaranje i pevanje

     

    parovi ljubavi

     

    prijateljski brojevi

     

    lekovitim koracima

     

    pogledaj

     

    samo

     

    kako

     

    je

     

    svaka

     

    reč

     

    lepa

     

    guzovima

     

    guženjem

     

    guzovi su obrazi telu

     

    oči su obrazi duše

     

    tabani i dlanovi su obrazi duha

     

    naguzi mi se odana

     

    naguzi nas zdravlje

     

    gledaj me nevina

     

    ljubi nas ljubavi

     

    podatnu Te tabanam podatno

     

    pomiluj nas svojim dlanovima Bože

    tek mi se sada


    PAHULJICA

    2173. dan
    13. decembar 2010.

    kao meteoriti proleću pahuljice snega

     

    tako i život proleti

     

    rasprši se

     

    nestane

     

    kao pahulja

     

    život pahuljica

    čuvaj me u svom srcu

     

    noćas me je iznenada jako zabolelo masno tkivo na leđima

     

    bio sam tako nemoćan. i sada sam. izložen i nezaštićen

     

    ostaje mi samo da se zahvalim bolu

     

    da se posle kukavičluka ohrabrim

     

    posle malodušnosti odapnem

     

    dostojan tela svakog bića

     

    odan svačijoj duši

     

    bez osvajanja

     

    bez zavođenja

     

    neprestano odan neobjašnjivom

     

    lepoti koja se podaje dobroti

     

    dobroti koja obožuje podavanje

     

    na jezeru je sve manje ljudi a sve više pasa

     

    gladni su

     

    iznureni hladnoćom

     

    vrane se i pre sumraka gnezde u krošnjama

     

    galebovi i gnjurci ne ulaze u vodu

     

    molio sam se za zdravlje

     

    lečio najdaljim i najbližim

     

    najdalje je isto toliko daleko koliko je najbliže blizu

     

    spoljašnje je isto kao i unutrašnje

     

    iskusio sam dok sam se molio i hodao

     

    još mislim na mačkicu koja se sklupčala na sred puta

     

    setih se i sinoćnog pauka kojeg sam ugledao u kupatilu

     

    obradovao me je dok je brzo odlazio pored kade

     

    filozofijom pauka i religijom mačkice

     

    smo


    STRUJANJE SAMOG ŽIVOTA

    2174. dan
    14. decembar 2010.

    pada suvi sneg

     

    mladi geometar proverava visinske kote na mostiću preko Topčiderskog potoka

     

    grejem nos rukavicama

     

    idem do grada da dam novac za Gnezdo

     

    volim da zamišljam sneg kako pada po morskoj pučini

     

    oslonio sam mobilni na uho. pada sneg. fijuče vetar. zvone zvona ljubavi

     

    volim da  zamišljam čoveka na putu

     

    čovek na putu je zov sjedinjenjenja i harmonije

     

    čovek na putu je uspavanka Bogu

     

    volim sve što jeste tako kako jeste

     

    bez ulepšavanja i glumljenja

     

    bez straha i dominiranja

     

    kao neki breg

     

    kao snežna prašina koju kovitla vetar

     

    kao lepi siromašni dečak koji u najlon kesi nosi hleb

     

    nisam našao svesku ali sam kupio biografiju Alana Tjuringa

     

    levom nogom sam proklizao niz led

     

    Vesna i ja smo pili kafu i pričali sat jedan

     

    uživam da se slažem prožimam i poistovećujem sa nekim

     

    nekoliko dana nisam razgovarao ni sa kim

     

     sada mi prija ovih sedam kilometara preda mnom

     

    hodanje. ćutanje. strujanje

     

    zamislio sam se i u jednom trenutku osetio kako mi se ruke njišu pored tela dok hodam

     

    travke podrhtavaju na vetru

     

    tramvajdžija mi je zazvonio jer sam se zagledao u ptice visoko u nebu

     

    smračilo se i posivilo i sve je postalo još uzbudljivije

     

    dok hodam a hladan vetar mi duva u lice osetim da sam neko kada sam niko

     

    da sam nešto kada sam ništa

     

    noge koračaju. ruke se njišu. srećan sam

     

    bilo mi je lepo i promašio sam put

     

    svakim putem se može biti na pravom putu

     

    svakim putem se može skrenuti na pogrešan put

     

    pala je noć. svetlucaju sestrice. moje pahuljice


    SVEJA

    2175. dan
    15. decembar 2010.

    golubovi traže hranu pod snegom

     

    kada ništa ne preostane tu je radost

     

    snežna

     

    Božija

     

    Bog

     

    bez Boga ne bih bio živ

     

    živ sam jer sam Bog

     

    hodam jer sam Bog

     

    stvaram jer sam Bog

     

    pevam jer sam Bog

     

    dva vrapčića u snegu

     

    dva vrapčića u snegu — Bog smo

     

    Ruso — Tii i ja smo Bog

     

    Miroslave — ti i ja smo Bog

     

    pute Bog

     

    ružo Bog

     

    hladno je na zemlji — toplo je pod zemljom

     

    hodam — masiram nedodirnute

     

    hodam — zazvonila su zvona ljubavi na jezeru

     

    hodam za svakog ko je otvoren svim bićima

     

    hladan kamen mi se vrlo brzo ugreje u šaci

     

    kamen je sve topliji i sve mi više prija

     

    kamene gadim se društvenih klasa

     

    kamene gadim se svakog ko drži do društvenog ugleda i moći

     

    kamene vlast je neukusna i glupa

     

    kamene opozija je osvetoljubiva i ogorčena

     

    ostavio sam kamen na papiru u koji sam uvio

    sto dinara koje sam ostavio nepoznatoj osobi

     

    zaista me je rastužilo ovih dana kada sam video kako i

    meni bliski ostaju u svojim društvenim klasama zbog privilegija

     

    u svojim porodicama. rasama. narodima. zemljacima. plavoj krvi. vrsti

     

    retki su retki

     

    retki su sve ređi

     

    pupoljci

     

    pupoljci jednog jedinog pupoljka

     

    SVETA I SVEJA

    2176. dan
    16. decembar 2010.

    to da ćeš Tii za samo nekoliko sati pročitati

    ove reči čini od njih osamnaest novih živih bića

     

    sveti incest

     

    ime za sveja je Sveja

               

    ime za sveti je Sveta

     

    sveti Sveja i sveta Sveta

     

    Sveta i Sveja su izvor besmrtnosti

     

    svete lude

     

    lude jedno drugome

     

    ludom Božijom ljubavlju Sveta i Sveja ljube

     

    počinje da duva hladan vetar

     

    površina jezera se zatalasala

     

    gledam jezero i mislim na ribe u njemu

     

    divno je što u vodi žive ribe

     

    ribe čuvaju vodu

               

    ribe su lepo i dobro i plivaju i gnjuraju

     

     

    plivaš

    me

    riblja

    pesmo

     

     

    riblja

    pesma

    je

    hranljivija

    od

    bilo

    koje

    riblje

    čorbe

     

     

    srećan sam jer sam napisao riblju pesmu

     

    hteo sam da napišem i pesmu vetra ali sam odustao jer mi je suviše hladno

     

    dva štiglića su izletela iz korpe za otpatke

     

    ptice gladuju

     

    telom grlim duše svih bića

     

    dušom ljubim um jednog jedinog bića

     

    sve mi je hladnije i sve mi je lepše

     

    juče sam čuo da dve hiljade ljudi u Beogradu živi na ulicama

     

    to znači da u svetu najmanje tri miliona ljudi živi na ulicama

     

     

    pesma

    ljudi

    sa

    ulice

    udomljuje

    svako

    biće

     

     

    sto dinara koje sam juče ostavio na jednoj ogradi pored šetališta još niko nije uzeo

     

    pevanje je svedisanje

     

     

    pesma

    je

    matematika

    lepote

     

     

    pevanje je uvek i jebanje a jebanje je uvek i pevanje

     

     

    jebanje

    je

    pesma

    ljubavi

     

     

    Sveta i Sveja Pupoljak


    JA SAM LICE UMETNOSTI I UMETNOST LICA

    2177. dan
    17. decembar 2010.

    kupio sam kilogram hleba i pobacao po stazi oko jezera

     

    u povratku vidim da hleba više nema

     

    sada treba da pobacam blaženstva

     

    ugledao sam jedan veliki oblutak i tako mi se

    svideo da sam ga odmah oprao u snegu i poneo

     

    sinoć i jutros sam pročitao nekoliko zastrašujućih stvari o nasilju i licemerju

     

    svako ko prestane da se daje drugome i svim bićima uzrok je nasilja

     

    fizičko nasilje je samo posledica duševnog i duhovnog nasilja

     

    duhovno nasilje nastaje zastojem u oboženju

     

    duševno nasilje nastaje zastojem u ljubljenju

     

    fizičko nasilje nastaje kukavičlukom gomile i neukusom jačeg

     

    kamenje je jako važno

     

    briga i pažljivost prema kamenju je još važnija

     

    kamen koji sam poneo u Gnezdo je najveći i najteži do sada

     

    radujem se da u Gnezdu pogledam lica reči koje sam izgovorio na jezeru

     

    od dvadeset prve godine fotografišem moje lice

     

    to je dužnost mog lica

     

    žudnja lica za služenjem

     

    licem se podajem svim licima

     

    da licem budem dostojan lica Božijeg

     

    licem da proslavim svako lice

     

    mojim licem divim se licu umetnosti i umetnosti lica

     

    kad kamenje vidi moje lice kamenje vidi svoje lice

     

    kad biljke vide moje lice biljke vide svoje lice

     

    kad životinje vide moje lice životinje vide svoje lice

     

    kad duhovi prirode vide moje lice duhovi prirode vide svoje lice

     

    kad ljudi vide moje lice ljudi vide svoje lice

     

    kad viša inteligencija vidi moje lice viša inteligencija vidi svoje lice

     

    kad Bog vidi moje lice Bog vidi svoje lice

     

    kad Miroslav Mandić vidi moje lice Miroslav Mandić vidi lice Emanuela Levinasa

     

    na snegu sam ispisao reč sneg i fotografisao

     

    ispisao sam i reč belo na snežnoj belini

     

    lice reči lice

     

    kad lica svih bića vide moje lice lica svih bića vide lice svog pupoljka


    66. PUT PO 33 DANA

    2178. dan
    18. decembar 2010.

    priroda svakog bića je da je baš ono najvažnije biće svim bićima

     

    ja sam reč ja

     

    ja sam reč sam

     

    ja sam reč priroda

     

    ja sam reč svake

     

    ja sam reč reči

     

    ja sam reč koja

     

    ja sam reč je

     

    ja sam reč najvažnija

     

    ja sam reč za

     

    ja sam reč sve

     

    ja sam reč reči

     

    ja sam reč molim

     

    ja sam reč Te

     

    ja sam reč čuvaj

     

    ja sam reč ih

               

    ja sam reč u

     

    ja sam reč Tvojim

     

    ja sam reč nedrima

     

    ja sam reč kada

     

    ja sam reč ih

     

    ja sam reč čitaš

     

    ja sam reč ili

     

    ja sam reč prevodiš

     

    ja sam reč ili

     

    ja sam reč živiš

     

    ja sam reč jer

     

    ja sam reč svaka

     

    ja sam reč reč

     

    ja sam reč zavisi

     

    ja sam reč od

     

    ja sam reč Tvoje

     

    ja sam reč ljubavi


    999999999999999 I 999999999999999

    2180. dan
    20. decembar 2010.

    jedva čekam da dođe nedelja i da se odmorim

     

    a onda jedva čekam ponedeljak da opet pišem crtam i hodam

     

    uživam u Alanu Tjuringu i njegovoj doslovnosti i skromnosti

     

    doslovnost je tako lepa reč

     

    Prema mojoj definiciji, broj je izračunljiv

    ako njegove decimale može da ispiše mašina.

    evo to je ta mašina na kojoj pišem a koju je Tjuring tako nežno usputno prvi put pomenuo

     

    Analogija je važno sredstvo pomoću kojeg

    matematiku mogu da razumeju nematematičari; Tjuring

    je bio neobičan po tome što je analogiju ugradio u dokaz.

    obožavam analogiju

     

    Iz naše perspektive, složeni simboli, za razliku od prostih, ne mogu se razlučiti

    jednim pogledom ako su predugački. To je iskustveno potvrđeno. Ne možemo na

    prvi pogled reći da li su 999999999999999 i 999999999999999 isti brojevi.

    zbog ovih 999999999999999 i 999999999999999 Te obožavam Alane

     

    najuzbudljivije najlepše najjednostavnije i najplodonosnije je misliti početkom

     

    u početku je sve

     

    početkom je sve

     

    posle početka dolazi do rasipanja

     

    gubljenja celine

     

    sukoba

     

    krivice

     

    nostalgije

     

    melanholije

     

    juče sam na Vikipediji čituckao o filozofiji matetmatike

    poželeo sam da ovih dana pišem inspirisan time

     

    i onda sam prestao da mislim

     

    samo sam se penjao ulicama

     

    bio među ljudima i zgradama

     

    prolazio

     

    radovao se koverti koju mi je Vladimir Macura ostavio u poslastičarnci

     

    ni danas nisam našao svesku za pisanje Ja sam ti je on 4

     

    u povratku pored Hipodroma sam primetio kako jako uživam u ritmu hodanja

     

    uživam u Požeškoj ulici

     

    kad se popnem na Banovo brdo ostaje mi još kilometar do Gnezda

     

    em je blizu. em je pri kraju. em je ravno

     

    em je široka. em prolaze tramvaji. em ću kupiti nešto da jedem

     

    em ću se uskoro istuširati. em ću opet slušati muziku

     

    em brojevi pišu reči. em reči broje brojeve

     

    em će me opet pevati. em ću Te opet ljubiti

     

    em je važno sa kim se družimo i koga volimo

    rekao je Vladeta Jerotić sinoć na televiziji

     

    em me


    ČETIRI HILJADE KILOMETARA PRVI PUT DRUGOG DESETOGODIŠNJEG HODANJA

    2181. dan
    21. decembar 2010.

    danas ću na devetom kilometru načiniti četiri hiljada

    kilometara Prvi put drugog desetogodišnjeg hodanja

     

    to je 1/10 pređenog Puta pupoljka svih bića

    prvi put ga spomenuh – Put pupoljka svih bića

     

    daće Bog da pređem svih 40076.569 kilometara

    obim Planete

     

    za razliku od Prvog desetogodišnjeg hodanja

    Prvi put drugo desetogodišnje hodanje je metahodanje

     

    hodanje hodanja

     

    muzika i matematika hodanja

     

    mekše je

     

    voleo bih da bude još gipkije

     

    uvek me je privlačio metanivo

     

    metanivo me je sačuvao u zatvoru

     

    telo su mi zatvorili a um me je oslobađao

     

    nisam mogao da hodam ali sam umio

     

    hodanje ljubi metahodanje

     

    metahodanje oslobađa hodanje

     

    hodam ovde-svuda — hodam sada-zauvek

     

    hodam svim bićima

     

    hodanjem potvrđujem moje telo

     

    metahodanjem potvrđujem telo Svemira

     

    moje telo je Svemir

     

    moje telo su sva bića

     

    Bog

     

    Prvi put drugim desetogodišnjim hodanjem

    proslavljam Ružu lutanjaPrvo desetogodišnje hodanje

     

    Ružom lutanja i Prvi put drugim desetogodišnjim hodanjem

    najavljujem i osnivam Prvi put treće desetogodišnje hodanje

    posvećeno Prvi put četvrtom desetogodišnjem hodanju i bilo kom n-ti desetogodišnjem hodanju

               

    hodanjem i metahodanjem se prožimaju kretanje i mirovanje

     

    sinulo je sunce i jezero se isparava

     

    ljudi raskopčavaju jakne i kapute

     

    načinio sam ga — 5.714.285. korak Prvi put drugog desetogodišnjeg hodanja

     

    umiranje potvrđuje besmrtnost

     

    svakim korakom

     

    muzikom

     

    matematikom

     

    pevanjem

     

    plesanjem

    ovim vrapcima koji su me jako uzbudili


    MATEMATIKA HODANJA — DANI MOG ŽIVOTA

    2182. dan
    22. decembar 2010.

    jutros sam u Dane mog života upisao 3. februar dan rođenja Gertrude Stejn i

               

    26. maj dan rođenja Ludviga Vitgenštajna

     

    jedva čekam da idem napolje. samo još da

    nacrtam 64 pupoljka pevaju pupoljku svih bića

     

    u očima psa koji me je pogledao blesnula je sunčeva svetlost

     

    srećan sam što su u Dane moga života ušli

    dani rođenja Gertrude Stejn i Ludviga Vitgenštajna

     

    sutra ću im priključiti još tri rođenja

     

    stari čovek sedi na stolici sa pruženom nogom

    prekrštenim šakama i zatvorenim očima. sunča svoje prelepo lice

     

    zvone

     

    podne ljubavi

     

    sinoć sam jako uživao u stranicama o pedesetogodišnjem

    Ludvigu Vitgenštajnu čiji je seminar 1939. o Osnovama

    matematike posećivao dvadesetsedmogodišnji Alan Tjuring

     

    hodam — plešem i pevam — mislim kako je moj život matematika

     

    hodam — plešem i pevam — mislim kako je moj život muzika

     

    hodam — plešem i pevam — mislim o tome da li je ikada

    iko pisao o načinima na koje ljudi brišu svoje dupe posle sranja

     

    reci mi kako brišeš svoje dupe i znaću sve o Tebi

     

    bilo čim znam sve

     

    fotografski aparat njišem u ruci i fotografišem nasumice

     

    ako vežbaš vežbaš zbog sebe. na svoje zadovoljstvo a ne

    zato što Tii to drugi kažu — kaže muškarac ženi sa kojom hoda

     

    muzika moga života je i muzika sranja

     

    nema uzvišenosti bez sranja i svega odbačenog

     

    uzvišenost je uzvišena jer uzvisuje sve

     

    dok sam se molio mom srcu da bude zdravlje svim

    srcima pomislio sam kako nikada nisam video moje srce

    Bog

     

    jako je važno da stalno spomnjem srce

     

    što više puta izgovorim srce srce je sve više srce

     

    srce dobrote koju obožavam

     

    srce bezbrižnosti koja mi prija

     

    ne da sam nakupila energiju nego ne mogu Tii objasniti — kaže

    žena ženi pored koje hoda. kako da ne — potvrđuje druga žena

     

    dok polako vozi bicikl krupan čovek se sa uživanjem češe po svojoj kratkoj kosi

     

    znam da znaš da sam malopre Tebi hteo

    da pošaljem sms poruku sa rečima ljubim Te

     

    čovek koji se malopre češao po kosi napravio je krug biciklom

    i sada miluje po glavi jednog od pasa lutalica koji žive na jezeru

     

    dvojica su sela za sto na suncu. naručila

    dva piva i sad lome đevrek jedan drugome

     

    znam da znaš da kad god hodam vrtlarim i hodam po Tvojoj duši

     

    lepota samousavršavanja je u beskraju samousavršavanja

     

    čovek čuči i orezuje ruže


    MUZIKA HODANJA — MAGARAC MOJE MLADOSTI

    2183. dan
    23. decembar 2010.

    jutros sam u Dane mog života upisao još tri datuma

     

    7. april dan rođenja Bili Holidej

     

    24. decembar dan rođenja Ed Rajnharda

     

    28. jun dan rođenja Žan-Žak Rusoa

     

    hteo sam prvo da upišem dan rođenja Majstor Ekharta ali

    je poznata samo godina njegovog rođenja — 1260. i onda

    sam se odlučio za Žan-Žak Rusoa zbog njegovih hodanja

     

    a da mi baje ne može. to po Bogu nije — kaže jedna

    od radnica koja grabuljama skuplja suvo lišće oko jezera

     

    ljubi moje telo

    u trenutku kad sam izgovorio ljubi moje telo zazvonila su zvona ljubavi

     

    četiri dana nisam ni sa kim progovorio

     

    volim da govorim kad iz mene progovori Bog

     

    kad sam Bog

     

    kad iz mene progovori umetnost

     

    kad sam umetnost

     

    umetnost govorom — govorom Bog

     

    volim i da ćutim

     

    da dugo ćutim

     

    ćutim i sve čujem

     

    u govoru je važno zaćutati. pogotovo je važno zaćutati u razgovoru

     

    volim da govorim tišinom

     

    da progovorim iz tišine

     

    vrana gazi po vodi — nasmeših se

     

    više puta sam se danas nasmešio nekom događaju

     

    to je smeh podrške i odobravanja

     

    smešim Tii se

     

    smešim se ovoj mladoj mački koja sedi na

    korpi za otpatke i s ponosom ističe svoju lepotu

     

    smešim se Tvom ohmehu jer si posle prve greške već u drukoj

    naslutilada sam i sreću grešku napravio zbog Tvog osmeha

     

    ćutanje je dobar drug

     

    sinoć sam ga u jednom trenutku jako osetio i bilo mi je lepo sa mojim drugom ćutanjem

     

    ponekad dok ćutimo ćutanje progovori da bi me nasmejalo

     

    na primer – vid vid Đorđa – kaže mi ćutanje

     

    zatvorim oči i sunčam misli

     

    u sunčanoj lopti u mojim očima sve misli postaju jedna

     

    dobrota

     

    ij me i pij me

    Stranice