Bog Miroslav Mandić Bog

    Ti
    si

    408054

    pupoljak

    GROŽĐE LJUBAVI

    2373. dan
    1. jul 2011.

    zahladilo

     

    isto je

     

    odmiče

     

    ne miče se

     

    za početak dovoljno

     

    Petar mi je upravo rekao da se u blaženstvima i na

    fotografijama mog lica svakog dana vide sve promene

     

    nekad si stariji deset godina. nekad si mlađi deset godina

     

    radujem se tome

     

    sve se vidi i na travama

     

    sve se vidi

     

    sve se zna

     

    ostaje samo dobrota

     

    pre neki dan sam u Žarkovu video vinovu lozu sa puno

    budućih grozdova kako se penje do petog sprata zgrade

     

    kako je samo dobra ta loza

     

    ne stidi se da se daje

     

    ljudi se stide da vole

     

    plaše se da sijaju

     

    skrivaju se iza smeha

     

    skrivaju se iza ironije i depresije

     

    iza nadmoći znanja i navika

     

    svet zavisi od svakog i to bi svako trebalo da zna

     

    jedna žena bacila je svoje dvoje dece sa četvrtog sprata i sama skočila u smrt

     

    potreslo me je to. u kojem je to užasu ona bila. saosećam sa njom

     

    ljubi samo ljubi

     

    preplivaj

     

    ne podrazumevaj

     

    zvone zvona podnevne ljubavi

     

    svakog podneva zvone

     

    ne odustaju zvona ljubavi

     

    dobra su zvona

     

    ljubav zvoni na svačija vrata

     

    do svih spratova

     

    penje se grožđe ljubavi

     

    VELIKI USPEH

    2374. dan
    2. jul 2011.

    kada je danas na Zemunskoj pijaci lepa Ciganka koja je

    prodavala sunđere ugledala reč ljubav na mojoj slepoočnici viknula mi je

    to je super. da li ti je to stvarno napisano. prišao sam joj i pokazao a ona

    je rekla bravo to je najbolje što sam videla i onda je podigla palac da me

    podrži a ja sam osetio najveći uspeh u mom dosadašnjem životu

     

    uspesi moji

     

    budući

     

    trenutni

     

    večni

     

    uspesi svakog bića

     

    vi ste Bog

     

    Božiji

     

    skromnost

     

    stara monahinja i njena dva para ispletenih čarapa

     

    moje lice pred Tvojim licem

     

    nestajem u Tebi

     

    ja sam žena koja me je danas pogledala

     

    u trenutku mi se dala

     

    u meni me pronašla za sebe

     

    u sebi me oživela za sva bića

     

    nepoznata

     

    zauvek nestala

     

    prelepa žena u Požeškoj

     

    Tii me sada fotografišeš

     

    fotografiši me tako da me vide sva bića

     

    da vide kako ih ljubim

     

    fotografiši moju ljubav

     

    fotografiši ženu u Požeškoj

     

    fotografiši Ciganku sa Zemunske pijace

     

    stvori me besmrtnog

     

    pevaj me večnog

     

    i anđele i mog druga

     

    fotografski aparat u Tvojim rukama

     

    podseti me da Tii dovršim priču o izjebanoj ženi koja stvara mir u bićima

     

    i muškarcu koji se izjebao i peva mir Svemiru

     

    ozarenje

     

     

    m

    i

    m  i  r  i  m

    i

    m

    72. PUT PO 33 DANA

    2376. dan
    4. jul 2011.

    na šumskoj sam stazi

     

    uživam

     

    vijuga

     

    spušta se i diže gore dole

     

    zavija iza drveća

     

    na nekim mestima je prošarana korenjem drveća

     

    ponegde je osunčana

     

    kao veliki kit leži pored nje staro veliko izvaljeno stablo

     

    uvek se na šumskoj stazi čudim kako je nastala

     

    osećam ljude koji je prolascima održavaju

     

    užom stazom sam se ulio u širu na kojoj mirišu još sveža konjska govna

     

    šira staza je kao korito nekog strmoglavljujućeg potoka

     

    zastajem i gledam mahovinu na severnoj strani drveta

     

    tiho i preporađajuće je u šumi

     

    ptičica me je ugledala i odletela

     

    šume su isprepletene šumskim putevima

     

    šuma me smiruje

     

    prigrli

     

    raduje se što sam u njoj

     

    šumi šuma

     

    šumi se šuma

     

    veliki crveni leptir na trulom stablu

     

    i žuti leptir sa crnim tačkama je tu

     

    hoda po zemlji. pomera se. neprestano diže i spušta krila

     

    lepo je leptirima kod trulog stabla

     

    leptiri su čudesno lepi

     

    lepota krhkosti

     

    ovaj list me je podsetio kako sam deset godina crtao lišće

     

    šuma smiruje mozak

     

    šumska staza me je spustila u podnožje

     

    izašao sam iz šume

     

    mislim šumu

     

    šuma sam


    ŽIVAHNO KAKO

    2377. dan
    5. jul 2011.

    želeo sam da pišem o nečemu ali mi je kocka rekla da ne pišem o tome

     

    sada sam slobodan da pišem o bilo čemu

     

    o istoj stvari u svakoj stvari

     

    smiruje me Bahova muzika koju slušam

     

    smiruje me dvanaesto elektronsko pismo

    virtuelnog prosjačenja koje sam poslao

     

     svakim blaženstvom odmičem kao i svakim korakom

     

    približavam se

     

    nema kraja odmicanju i nema kraja primicanju

     

    usmine žude za usnama

     

    uzalud žudi za uzaludnim

     

    neko negde za nekim negde

     

    u svakoj čestici prepliću se svi delovi Svemira

     

    prašina se skuplja na mom stolu

     

     

    k

    r

    k r  h a k

    a

    k

     

     

    grlim Te grlo

     

    spava mi se a treba da krenem

     

    dremaću u hodanju

     

    treba da poboljšam disanje

     

    kako primiti zemlju i zemlji vratiti

     

    kako primiti vodu i vodi vratiti

     

    kako primiti vazduh i vazduhu vratiti

     

    kako primiti svetlost i svetlosti vratiti

     

    kako neprestano biti živahno kako

     

    kako primiti od zemlje i proslediti vodi

     

    kako primiti od vode i proslediti vazduhu

     

    kako primiti od vazduha i proslediti svetlosti

     

    kako primiti od svetlosti i proslediti zemlji

     

    ljubiti i samo ljubiti

     

    kako primiti smrt i preobraziti je u besmrtnost

     

    ljubiti i samo ljubiti

     

    koračaj me

     

    ljubi me

     

    pevaj me

     

    OVO JE PESMA

    2378. dan
    6. jul 2011.

    ovo je pesma za

    treći milenijum

     

    ovo je pesma za

    četvrti milenijum

     

    ovo je pesma za

    peti milenijum

     

    ovo je pesma za

    šesti milenijum

     

    ovo je pesma za

    sedmi milenijum

     

    ovo je pesma za

    osmi milenijum

     

    ovo je pesma za

    deveti milenijum

     

    ovo je pesma za

    deseti milenijum

     

    ovo je pesma za

    jedanaesti milenijum

     

    ovo je pesma za

    dvanaesti milenijum

     

    ovo je pesma za

    trinaesti milenijum

     

    ovo je pesma za

    četrnaesti milenijum

     

    ovo je pesma za

    petnaesti milenijum

     

    ovo je pesma za

    šesnaesti milenijum

     

    ovo je pesma za

    sedamnaesti milenijum

     

    ovo je pesma za

    osamnaesti milenijum

     

    ovo je pesma za

    devetnaesti milenijum

     

    ovo je pesma za

    dvadeseti milenijum

     

    ovo je pesma za

    dvadeset prvi milenijum

     

    ovo je pesma za

    dvadeset drugi milenijum

     

    ovo je pesma za

    dvadeset treći milenijum

     

    ovo je pesma za

    dvadeset četvrti milenijum

     

    ovo je pesma za

    dvadeset peti milenijum

     

    ovo je pesma za

    dvadeset šesti milenijum

     

    ovo je pesma za

    dvadeset sedmi milenijum

     

    ovo je pesma za

    dvadeset osmi milenijum

     

    ovo je pesma za

    dvadeset deveti milenijum

     

    ovo je pesma za

    trideseti milenijum

     

    ovo je pesma za

    trideset prvi milenijum

     

    ovo je pesma za

    trideset drugi milenijum

     

    ovo je pesma za

    trideset treći milenijum

     

    ovo je pesma za

    trideset četvrti milenijum

     

    ovo je pesma za

    trideset peti milenijum

     

    NEGO

    2379. dan
    7. jul 2011.

    hrska keks u ustima

     

    topi se o nepce

     

    prolazi kroz grlo

     

    prvi gutljaj kafe

     

    srčem gorko

     

    to nisu moja čula to sam ja

     

    prsti kojima kucam ovo blaženstvo nisu moji nego sam to ja

     

    Tii nisi moja žudnja i Tii nisi Tii nego sam to ja

     

    knjiga Silence Džona Kejdža koju mi je Vera poklonila nije moja knjiga nego sam to ja

     

    moje misli nisu moje nego sam to ja

     

    moje telo nije moje nego sam to ja

     

    moj Jelen nije moj nego sam to ja

     

    moje disanje nije moje nego sam to ja

     

    moja planeta Zemlja nije moja nego sam to ja

     

    moj Svemir nije moj nego sam to ja

     

    moj prvi poljubac nije moj nego sam to ja

     

    moj drug nije moj nego sam to ja

     

    moje hodanje nije moje nego sam to ja

     

    moja umetnost nije moja nego sam to ja

     

    moja pesma nije moja nego sam to ja

     

    moje mane nisu moje nego sam to ja

     

    moja govna nisu moja nego sam to ja

     

    moje reči nisu moje nego sam to ja

     

    moj humor nije moj nego sam to ja

     

    moje nego sam to ja nije moje nego sam to ja

     

    moji snovi nisu moji nego sam to ja

     

    moje poreklo nije moje nego sam to ja

     

    moj ljudski rod nije moj nego sam to ja

     

    moji konji nisu moji nego sam to ja

     

    moja ponavljanja nisu moja nego sam to ja

     

    moje ja nije moje nego sam to ja

     

    moj Bog nije moj nego sam to ja

     

     

    j

    a

    b

    o

    g

     

     

    NEGO NEKO

    2380. dan
    8. jul 2011.

    nežnosti moja jutarnja

     

    krhka krhkosti

     

    počinju vrućine

     

    sve se zabeli od svetlosti

     

     

    pesmo

    moja

    ni

    ne

    postojim

    samo

    sam

    ti

     

     

    živeti znači biti dostojan velikih života

     

    živeti znači biti dostojan života svih bića

     

    živeti znači biti dostojan samog života

     

    život i ne postoji nego je uvek u nastajanju

     

    večni početak

     

    dva su razloga zašto ne izbacim neka blaženstva koja nisu dobra

     

    prvi — iz pijeteta prema bednim ljudima koji govore ma da se ne baci

     

    drugi — sve što je nastalo ima svoj razlog i samim tim je dobro

     

    pomislio sam na današnju pesmu ja sam bog

    koja čeka da je napišem i obradovao sam joj se

     

    do sada sam ih napisao sto devet

     

    gledam ih ispisane na stolu

     

    na mnogim su tragovi svakodnevnog rada za kompjuterom

     

    prosuto vino

     

    krugovi od mokre tacne za čaj

     

    izlizanost hartije od miša

     

    treba samo da izdržim

     

    da svakog trena budem početak i kraj

     

    sve između kraja i početka

     

    srcem da mislim

     

    umom da ljubim

     

    nogama da letim

     

     

    s

    k

    r

    o

    s  k  r  o  m  n  o  s  t

    n

    o

    s

    t

    i

     

     

    sloboda ljubavi je u ljubavi za slobodu

     

    ljubav slobode je u slobodi za ljubav

     

    livada poljskog cveća

     

    cvetaju leptiri

     

    miriše bosiljak

     

    neguj me neko

     

    VIŠE NIKADA NEĆE BITI KAO ŠTO JE BILO BIĆE SAMO JOŠ NEPRIMETNO ISTIJE I ISTIJE

    2381. dan
    9. jul 2011.

    devojka se sklonila da prođem. pogledao sam joj u lice i

    rekao hvala. lice joj je u deliću sekunde sinulo Božijim osmehom

     

    prelazim reskrsnicu preko crvenog. devojka na drugoj

    strani ulice stpljivo čeka da se pojavi zeleno. kada sam joj

    prišao rekao sam joj super je što stojiš. nasmešila se u bradu i

     osetila da ona nije baš budala okružena manguplukom ovog sveta

     

    evo me za kompjuterom

     

    krenimo rizlingom

     

    grožđem i svetlošću

     

    iz dubine zemlje sunčevom vatrom u njoj raste slast grožđa

    samo me pij voljena

     

    volim gorčinu žalfije

    gutaj me

     

    ja sam pelin u vinu

     

    ja sam eliksiri svih vrsta

     

    čovek na putu

     

    žena u predelu

     

    mirišem na more

     

    svuda sam u svakom trenu

     

     

    pesma

    svih

    pesama

     

     

    kurva kurvama

     

    kupio sam danas dvadeset četiri drvene bojice za tristo dinara

     

    svaka boja je lepa

     

    kako su samo slatki mali gušteri

     

    radujem se četvrtku — 14. julu ove godine

     

    večnom tenejdžerskom subotnjem bugi vugiju

     

    hej jebote ja — pa to je već 17:04h

    pa zar mora opet to tvoje jebote

     

    skromnosti skromnosti — radosti moja najradosnija — čuvam Te skromnosti

     

    nežno mislim na hladnu vodu Dunava

     

    dođi da preplivamo Dunav ove godine kad mu se voda malo ugreje

     

    da ga plivamo i preplivamo polako

     

    plivajući ga i diveći mu se — predajući se toj velikoj vodi koja neprestano i obilno teče

     

    sam Dunav uživa u toj velikoj količini vode koja teče

     

    uzbuđuje me svako ko se daje

     

    poštujem svakog ko daje svoj novac drugima

     

    obožavam svakog ko razume da njegov

    novac nije njegov i zato ga daje drugima

     

    živim za svakog ko život daje svemu i svima

     

    krv sam koja teče žilama svih bića

     

     

    ljubim

    te

    ovim

    pokretima

    TARAŠ — LUČANI

    2383. dan
    11. jul 2011.

    upojedinjujući se čovek ubija biće u sebi kojim se ujedinjuje

     

    znoj ostavlja tragove soli na mom vratu

     

    omašujemo se — slava Božija

     

    pitaj me da Tii pričam o butinama

     

    ne pitaj me jer ni prošli put me nisi pitala

     

    crvene ribizle pored puta

     

    kupus pod dolmom

     

    pljusak po voćnjacima i povrćnjacima

     

    Taraš

     

    Lučani

     

    misterijom se jebu i venčavaju prostori

     

    mistrijom vaskrsavaju polovi u ljubavi Božijoj

     

    izdašnost hleba nasušnog

     

    nasušnost hleba nadnaravnog

     

    ujedi me — ujedini se

     

    predao sam se Tvom prepuštanju

     

    sunčane uvale

     

    neprikosnovena čednost

     

    vapaj pevanja za jebanjem

     

    jebanje vapaja za pevanjem

     

    pevanje jebanja za vapajem

     

    vapni me vapaje

     

    milinom me umilno u sebe umili

     

    svakom mojom porom se otvori

     

    zgodnom prilikom preporodi se

     

    joj sunčane uvale

     

    plavetnilo

     

    morsko

     

    nebesko

     

    okeansko

     

    tako blizu a tako daleko

     

    znoj mi se sliva niz grudi

     

    klizi ka pupku


    UTOČIŠTE I RADOST SVAKOM BIĆU

    2384. dan
    12. jul 2011.

    hej 22500. danu mog života

     

    hej danu koji si Tii dan samom sebi

     

    gde Tii je noć danu moj

     

    sve što je bilo do sada u ovom blaženstvu je

     

    sve što će biti je u ovom blaženstvu

     

    sve što je sada je u svakom blaženstvu

     

    voleo bih da fotografišem malene guštere

     

    na današnji ili sutrašnji dan pre četrdeset godina desio

    se jedan od najvećih slomova i preokreta u mom životu

     

    slavim Te vrućino

     

    revolucijo nepovređivanja

     

    gde god da ste sa vama sam odbegla deco

     

    gde god da ste sa vama sam deco koja ste sama sebe ubila

     

    kolenima ispovesti — kolenima iskupljenja

     

    gde god da si Tvoja ljubav je izvor ljubavi svim bićima

     

    tek ću hodati

     

    tek ću ljubiti

     

    tek stvarati

     

    tek pevati

     

    tek

     

    već

     

    sad sam se setio kako mi je u mladosti jedna žena rekla da je

    za svaku ženu najveće prokletstvo da mu padne pored mene

     

    to je za ženu isto ono što je za muškarca opičio sam kurcem o ledinurekla mi je 

     

    isto je istom isto a istom je isto isto

     

     

    a

    me

    vodi

    ka

    a

     

     

    a

    me

    vodi

    ka

    vodi

     

     

    stopala u nebu

     

    očevi vole da jebu svoje

     

    majke vole da se jebu sa svojim

     

    stranac hoda po vrućini

     

    monahinja

     

    dolmom

     

    elektricitetom

     

    veštačkom inteligencijom ljubljenom

     

     

    LJUBAV SEKSA

    2385. dan
    13. jul 2011.

    hej 22501. danu mog života

     

    prepoznaješ li me ludorijo moja

     

    živa rečenico koja me oblikuješ i ljubiš

     

    Tvoj sam

     

    čednost čednosti

     

    ritmovi svih ritmova

     

    sloboda

     

    bratstvo

     

    jednakost

     

    krug se vrti u krugu

     

    istina se istini u istini

     

    šuma je šumar šumi

     

    Marija Magdalena

     

    . — tačka

     

    . — Gala

     

    svemirski Tii mašem Nemanja Bjelogrliću

     

    princezo prosjaka

     

    prosjače princeza

     

    šumar je odan šumi

     

    mlade krave pasu u dolini

     

    divljakuša s početka blaženstva svetim

    jebanjem preobrazi se na kraju blaženstva u plemkinju

     

    čeljusti odanosti

     

    ovih dana se kupam dva puta dnevno

     

    potapam

     

    plivaš kao orka — kaže mi Mirjana koja se kupa u blizini

     

    potapam se i mislim pod vodom

     

    stvaram oblike mističkog jezika kome sam odan

     

    mistički pesnik — muž umetnosti

     

    pesnik mistike — žena umetnosti

     

    šumaru odanosti

     

    drvosečo prijateljstva

     

    smrt je preobraženje

     

    seks ljubavi

     

    ČETRDESET GODINA JEDNOG ČOVEKA BOGA

    2386. dan
    14. jul 2011.

    22502. danu mog života

     

    pre četrdeset godina napravio sam prvu fotografiju

    Jednog čoveka. danas sam napravio četiristo osamdesetu

     

    prožima me seksualnost svih ovih godina mog života

     

    prožima me seksualnost svakog bića

     

    malopre sam pročitao kratak dnevnik

    Jednog čoveka. evo nekoliko zapisa

     

    juče sam se u Dunavu kupao po pljusku

     

    svaku fotografiju Jednog čoveka treba napraviti veličine 50/35

    santimetara i taj niz izložiti u prirodi ulici gradu reci vazduhu...

    u ovom trenutku to je niz od 168 metara

     

    bezrazložna nada mi je jedina nada

     

    sam. odbačen. ostavljen. dečaštvu odan

     

    ja sam čuvar ljubavi. čuvar ljubavi stvara ljubav

     

    mirom i trajanjem stvaram ljubav

     

    stanje ljubavi prethodi stvaralaštvu

     

    pre dva dana sam izlepio fotografije Jednog čoveka

    nisam to radio dve godine. delo je sve čudesnije. sve više postaje

    živo delo. zahvalan sam Bogu jer mi je omogućio da i ja jesam Bog

     

    ne znam kada sam postao Bog. kao što ne znam ni kada sam

    postao čovek ali sada ovaj dnevnik nazvah dnevnikom Jednog Boga. u

    ovom trenutku odlučujem da ime rada Jedan čovek promenim u jedan čovek bog

    3. avgust 2008.

     

    svršavaš mi u usta — Bože — jedini čoveče

    svršavaj mi Bože u usta i nikad nemoj prestati

     

    poslednja fotografija  jednog čoveka boga biće fotografija

    mog lica odmah posle umiranja. ako bude nekog da je napravi

     

    pružam Tii ruku Miroslave Mandiću koji si pre

    četrdeset godina izložio svoje lice svim bićima

     

    čudesno je tako obično

     

    običnost najčudesnija

     

    zaista nikada niko nije umro

     

    zaista svaka ljubav obesmrti svako biće

     

    zaista sam venčanje

     

    zaista je svaka reč moje lice

     

    zaista svakom biću želim uspeh

     

    zaista je lice svakog bića lice Boga

     

    zaista nema humora bez odricanja od humora

     

    zaista plešem

     

    zaista je moja pička lepotica

    odana dečaku

     

    zaista je moj kurac dobrotan

    predan devojčici

     

    zaista je nevažnost preporađajuća

     

    zaista je neprimećenost božanska prisutnost

     

    zaista je ljubljenje jedan jedini jezik

     

    zaista je jedan čovek Bog

    b

    o

    g

     

    PLIVAJUĆI PEVANJE

    2387. dan
    15. jul 2011.

    danu mog života

     

    matematiko kalemljenja

     

    vetar po goloj koži

     

    divlji ringlov

     

    okupaj se u svežoj vodi ovog blaženstva

     

    znoj lije sa mene po celom telu

     

    miluju me potoci znoja

     

    miris dinja u svežini jutra

     

    umetnost nadovezivanja

     

    prezrelu kajsiju sam podigao sa asfalta i pojeo

     

    gospodstvo je nepovređivanje

     

    vrelina se zavlači u zgrade i stvari

     

    umetnost nomadskog razgovora je jebeno dobra stvar

     

    samo me pogledaj

     

    evo Tii moje srce u rečima

     

    evo Tii mora

     

    doboko plavog

     

    nauka-tehnika-ekonomija-profit

     

    dete heroj

     

    sloboda bratstvo jednakost svih bića

     

    stvaranje ljubljenja

     

    ljubljenje verovanja

     

    verovanje bivanja

     

    bivanje lutanja

     

    lutanje ruže

     

    ruža puta

     

    put ja

     

    sve više curi znoj

     

    lije

     

    kiša znoja

     

    klizi mene po meni

     

    volim Te prijatelju

     

    grožđe nam zri

    NOVAC KOJI SAM STVORIO PADA KAO TOPLA KIŠA NA SVA BIĆA

    2388. dan
    16. jul 2011.

    ne očekuj od današnjih blaženstava ništa posebno

     

    evo me

     

    pomeram se celim telom

     

    plačem

     

    žabe moje volim vas

     

    ugrejte se kolena moja

     

    ljubim — ljubim Te — zato Tii kažem — Tii nisi dostojna moje ljubavi

     

    ugrejte se stopala

     

    miriše bosiljak

     

    nežno mislim na maslinovo i suncokretovo ulje

     

    jutros sam saznao da dolazi nova ekonomska kriza

     

    da dolaze novi ratovi da bi skrenuli pažnju sa

    bede i usput još više napunili džepove pobednika

     

    ne odustaj ljubavi moja

     

     

    zapevaj

    pesmo

     

     

    preporodi se pičko

     

    probudi se kurče

     

    ne bojim se pohlepe

     

    ne bojim se nadmoći

     

    kružim kružićima

     

    novac svim bićima stvaram

     

    juče sam igrao fudbal sa Mirjanom

     

    dobra je bila lopta

     

    danas me bole Ahilove tetive i pete i srećan sam

     

    znanje o putu je ništavilo u odnosu na put

     

    znanje o ljubavi je ništavilo u odnosu na ljubav

     

    knjiga znanja je ništavilo u odnosu na znanje knjige

     

    neprijateljice moja ljubim Te

     

    subota je. ističe nedelja u kojoj nije bilo nikog da sa

    njim proslavim četrdeset godina jednog čoveka boga

     

    nepoznata moja proslavimo ovaj tren

     

    čestitost prosjaštva srce mi para

     

    zahvalnost siromaštvu

     

    uzbuđenje dobrotom

     

     

    bog

    bogu

    bog

    RAD RADOSTI

    2390. dan
    18. jul 2011.

    ko god želi da bude u sada neka bude u mojim blaženstvima

     

    sad vetra

     

    sad orgazma

     

    sad pravde

     

    sad bezbrižnosti

     

    sad bezrazložnosti

     

    sad teških grudi

     

    sad plavih žilica butina

     

    sad daje svoj život svakom sad

     

    svaki Jovan

     

    pesma šuljeva

     

    ljubav za skvrčena stopala

     

    odanost velikim areolama

     

    dečačko herojstvo svaku devojčicu očisti od važnosti

     

    samoća devojčice približi svakog dečaka ljubavi

     

    zemlja se raduje da rađa

     

    drveće se raduje da se propinje

     

    nešto žudi da bude pogledano

     

    ja sam svejebačina — jedini lek protiv ljubomore — jedna jedina ljubav

     

    volim da orem Svemir

     

    volim da ližem nelizano

     

    volim da prigrlim neprigrljeno

     

    evo Tii jedne od bezbroj kombinacija jednog jedinog

     

    srećan rođendan mojoj dvadesettrogodišnjakinji

     

    šaljem Tii radost mog tela koje se uvija oko Tvog tela dok slušam ovu muziku

     

    ovo ja plivam pod vodom

     

    ovo se potpisujem pod Svemirom

     

    ovo klečim u Tvom srcu ljubeći sva bića

     

    ovo kličem svim klicanjima koja su spasila ljude od učmalosti

     

    volim da ljubim jer ljubljenju nema kraja

     

    volim da jebem jer jebanja nema bez ljubavi

     

    volim da sam jeban jer jebanosti nema bez vaskrsenja

     

    volim što pevam i ovo blaženstvo

     

    sve se svemu podaje

    2391. dan
    19. jul 2011.

    kroz otvoren prozor dopire vrelina dana

     

    kažu da će večeras zahladiti

     

    spavam go ali se znojim celu noć

     

    sve je dobro. i hladnoća i toplota. i kiša i sneg. i vetrovi

     

    svaka reč je dobra. svaki pokret. svaki broj. svaki zavet

     

    veliki prekookeanski brod odvaja se od doka

     

    zvone zvona na kravi

     

    magarac njače

     

    kobila se smeje

     

    Fernando Pesoa piše

     

    nepovratno je ovo što pišem

     

    bretela joj klizi niz rame

     

    silazi polako niz stepenice

     

    zagledao se u svoju misao koja ga gleda

     

    lopta leti visoko

     

    sve jedno drugo privlači

     

    ljubav je jedna

     

    vijuga kolona mrava

     

    smokve su sve slađe

     

    sedi ovde i spusti noge u more

     

    magarac još njače

     

    utorak je

     

    voda jezera je sve toplija

     

    nikada ne zaboravi da si voljena

     

    nikada ne zaboravi da si ljubljen

     

    niz stablo drveta sliva se smola

     

    seksualnost se podaje dobroti

     

    mišljenje se podaje pevanju

     

    leti

     

    pridruži

     

    joj

     

    se

     

    r       a     d    o   s  t  i    u     l       e         t           u

     

    HVALA BLAŽENSTVA

    2392. dan
    20. jul 2011.

    još mi se spava

     

    bez volje sam

     

    sinoć mi se na kupanju zapušilo levo uvo i još se nije otpušilo

     

    jezik je ponovo počeo da me peče

     

    nikakav sam ali od toga jedino mogu početi

     

    nadam se da će mi sa svakim blaženstvom biti bolje

     

    zaista mi se spava

     

    voleo bih da pročitam knjigu Život Kit Ričardsa

     

    kupiću je danas ako je ima na Banovom brdu

     

    kupa mi se ali ne znam da li je dobro da se kupam zbog uva

     

    smiruje me pomisao da sam u rukama Boga

     

    tako su blage dobre pomisli

     

    sinoć sam pomislio da bi za vreme 33-dnevnog pisanja

    Pesme o pesmi možda najbolje bilo da čitam Psalme Davidove

     

    svetlost sunčeva se pojačala. pomislih — kupaću se

     

    ako misliš da bi nešto drugo bilo bolje da čitam za ta 33 dana Tii mi javi

    javi mi makar i posle milion godina

     

    ovo blaženstvo je svedočanstvo o toj 1.002.011-oj godini

     

    baš mi teško idu današnja blaženstva

     

    ali odmiču

     

    sada se već golim okom može videti da sam se odvojio

     

    samo što nisam poleteo

     

    pčele

     

    laste

     

    Cigani ljubim vas

     

    zatvoreni ljubim vas

     

    zlostavljani ljubim vas

     

    živote ljubim Te

     

    besmrtni živote Tii pevaš život besmrtnosti

     

    poklanjam se Tvojoj ljubavi

     

    kučka liže plemenitost

     

    slika lepote peva dobrotu reči

     

    nosim pregršt dobrih reči u naručju i predajem ih Tvom naručju

     

    dremam

     

    zevam

    HEROJSKI

    2393. dan
    21. jul 2011.

    popio sam kafu a nisam ni jedno blaženstvo napisao

     

    mučim se

     

    nije mi se ni ustajalo

     

    juče sam umesto trinaest kilometara hodao samo šest

     

    sve je to dobro. i to je poezija

     

    gužvanje

     

    omekšavanje

     

    senzacije u glavi

     

    ribao sam malo po kupatilu šporetu i sudoperi

     

    isekao nokte

     

    napravio drugu kafu

     

    crvene krave vole ljubičasto nebo

     

    dragocena je ova nemoć

     

    ljubim vas monahinje i monasi

     

    ljubim da izdrži svako ko posustaje

     

    baš su slavna ova blaženstva koja teško pišem

     

    da me ne zaboli stomak od previše kafe sada bih napravio i treću kafu

     

    herojski je pisati i bez kafe

     

    herojski je pisati bez ikakvog herojstva

     

    izdrži Miroslave izdrži

     

    za malenim žudi veliko

     

    malene su zvezde na nebu

     

    sa zvezda planeta Zemlja se ni ne vidi

     

    ni ove reči se ne vide

     

    iako se ne vide ove reči postoje

     

    jesu

     

    ljube

     

    ceo Svemir prigrle na svoje grudi

     

    usnama ljube svako biće

     

    isteglio sam se od zadovoljstva

     

    kap ljubavi je dovoljna za ceo Svemir

     

    za deset minuta podne

     

    podne

    VENČANJE

    2394. dan
    22. jul 2011.

    sinoć sam uz pomoć Biljane Rončević nadoknadio

    prekjučerašnjih sedam kilometara i napravio još tri kilometra viška

     

    hodali smo do Rakovice pa posle po mraku kroz šumu

     

    divno je kako mrak uzbuđuje i plaši

     

    posle dužeg hodanja pete i Ahilove tetive me više bole

     

    problem sa uvom još traje a i senzacije u glavi

     

    plove veliki glečeri

     

    miriše seno

     

    podrhtava stomak trbušne plesačice

     

    svako je čudo Božije

     

    život nije neprestano rađanje i umiranje nego je neprestano venčanje

     

    u tajni venčanja je tajna bića

     

    jednog jedinog bića

     

    laž je smrtonosna i dosadna

     

    nadmoć je glupa i ružna

     

    venčavaju se leptiri i cvetovi

     

    venčavaju se slonovi i miševi

     

    venčavaju se prostori i vremena

     

    zovem se Miroslav Mandić Prvovenčani

     

    Miroslav Mandić Tvoj Jedini Muž

     

    Miroslav Mandić Tvoja Jedina Žena

     

    neka Tii bude

     

    šaka desna je na najvećoj udaljenosti od leve šake

    svezagrljaj

     

    da me ne zaboli stomak od previše kafe sada bih napravio i drugu kafu

     

    volim kad male promene čine da još više volim

     

    oduvek svemu prepisuje oduvek

     

    zauvek svakog daruje sa zauvek

     

    oprani posiveli veš i odeća se suše na terasi siromašnih ljudi

     

    jučerašnja dvadeset tri kilometra su jučerašnji

     

    današnji kilometri me tek čekaju

     

    svakog trena sve ispočetka

     

    venčavanje

     

    odobravanje

     

    leptiri u rečima

     

    LEPO JE PISATI PESME

    2395. dan
    23. jul 2011.


    niko

    me

    ne

    sprečava

    da

    napišem

    najlepšu

    pesmu

    ikada

    napisanu

     

     

    sve

    što

    pišem

    je

    pesma

     

     

    svaka

    pesma

    je

    najlepša

    pesma

     

     

    dok

    mi

    vetar

    nosi

    miris

    lavande

    u

    lice

    moje

    srce

    pati

    za

    tvojim

    srcem

     

     

    sve

    pesme

    pevaju

    ljubav

     

     

    svaka

    pesma

    je

    bog

     

     

    za sedamnaest dana počeću da pišem Pesmu o pesmi

     

    sve sam krhkiji

     

    uživam u Životu Kit Ričardsa

     

    uzbuđen sam svačijim životom

     

    svačiji život je jebežljivo dobra priča

     

    svako je pevač svog života

     

    šta radiš — pevam svoj život

     

    svačije ime i prezime je misterija

     

     

    do

    skoro

    ovo

    ne

    bi

    ni

    bila

    pesma

     

     

    od

    skoro

    ovo

    je

    sam

    bog

     

     

    slava

    sam

    tvoja

     

     

    odjednom breskva

     

    lopta plasirana u prazan prostor

     

    ludakinjo moja najljubljenija

     

    mirišeš na odanost

     

     

    vekovi

    su

    potrebni

    da

    bi

    se

    napisala

    ova

    pesma

     

     

    ni

    trenutak

    nije

    potreban

    da

    bi

    život

    živnuo

     

     

    ni

    život

    nije

    potreban

    da

    bi

    se

    baš

    ti

    moja

    ljubavi

    prepoznala

    u

    ovoj

    pesmi

     

     

    ako nekoga voliš pomisli na odbačene makar zbog mene

     

     

    jebote

    i

    dalje

    curi

     

     

    p

    p e v

    v

    a

     

     

    t

    e

    t

    o

    t  e t o v i r a m

    i

    r

    a

    m

     

     

    porađam stvaranje

     

    stvaram pevanje

     

     

    p

    e

    s

    m

    a

     

    j

    e

     

    s

    a

    m

    o

     

    z

    a

    h

    v

    a

    l

    n

    o

    s

    t

     

     

    majke

    mi

    moje

    božanstveno

    je

     

     

    dobro

    je

    čitati

    i

    živeti

    ovu

    pesmu

    Ivana mi je upravo rekla da je Ejmi Vajnhaus zauvek otišla


    Stranice