AUTOBOGOGRAFIJA
2021-2031 ili do moje smrti
24/7/365
autobogografija su oboženja autobiografijom
autobogografija je autobogografija boga i bog autobogografije
autobogografija je oboženje pevanjem stvaranjem hodanjem
autobogografija je oboženje ljubavlju slobodom istinom
autobogografija je nadahnuće svakom biću da napiše svoju autobiografiju
Ti
si
425496
pupoljak
slobodan je onaj ko drugom omogući slobodu
7. april 2025.
27518. dan mog života
211/3442
764 moje lice kao zemlja
tu ćutim i podnosim
182. hodanje
subota. hej čoveče. ali kako. talasa
se nemoć u meni. po rukama i leđima bridi
samoća. u svemu je tišina. ćutim. pada veče i
pljusak na prag. popodne bil evans. neka bude
bol. pa opet bol neka bude sreća. lepo provedite
veče. po klaviru kotrljati svoje ruke
prag 6.6.1992
213/3440
765 da dođe vesna i otvore se vrata savesti
skupilo se more
183. hodanje
šetao sam pragom. posle je bilo bolje
ušao sam u mnoga vrata. vrata su lepa. ja
sam ulazio ulazio. skliznuo bih u unutrašnjost
i opet sam ulazio u vrata. ušao sam u 67 vrata
u pragu i iz 68-mih je istrčalo jedno dete. dete i
zagrlilo me. lišće - pejzaž uz ulicu. po klaviru
kotrljati svoje ruke. a crnjanskom u
zagrljaju čuči dete
prag 8.6.1992
214/3439
766 lutanje je lutanje između izraza růže bloudání i růže toulání
ostojić
184. hodanje
jesika. jesikine oči
idemo ulicama. saša nada
jesika i ja. na karlovom mostu
mnogo ljudi. po svim ulicama u
pragu mnogo ljudi. grad se otvorio
i pokazuje se. prodaje se i ishodan
je. slobodan je onaj ko drugom
omogući slobodu. a crnjanskom
u zagrljaju čuči dete
dete svete
prag 9.6.1992
215/2438
767 studiranje je izvor status quo u ovom svetu
768 nema rešenja jer nema ni problema
rembo naša jedina porodica
iduće godine na današnji dan biće 581 dan ruže lutanja
185. hodanje
dan. plesanje kroz vreme velikim prostorom. al' danas se topim. zaljuljan sam
primoran sam da se sačuvam a iznad trga se bokorilo nebo. razgovarao
sam sa rick butlerom američkim novinarom. veče je bilo hladnije
u redu nek bude tako kako je kao da se niz mene sliva
omamljujuća voda. dete svete. plavo dete plavi svete
prag 10.6.1992
216/3437
769 velika zemljo naš mali svete
to je žanr melodrame
186. hodanje
vrtim se u sebi. hodam u sebi. duboko
hodam u sebi. hodam u sebi. putem u sebi
šumom u sebi. sudbinom u sebi. dugim hodnikom
preko visećeg mosta. preko reke. pa preko reke
putem u sebi. plavo dete plavi svete
svete odmori me
prag 11.6.1992
217/3436
770 mnogo je tuge u svakom pokušaju (gledajući uličnu predstavu pozorišta derevo)
šut. šašek i luda
187. hodanje
hodao sam pored vltave
sa jelenom bošković. u jeleninim
očima put odlazi u daljinu i u devojaštvo
ko' što reče anton adassinski šut nema
ego. svete odmori me. blago u tebi
prag 12.6.1992
218/3435
771 vesna što znači slojevi
sigurno babilon rekla je jesika
188.hodanje
o hlebu o hlebu je reč. ko baci seme svojom rukom
mi stavlja hleb u usta. blago seljačke šake. umivenim
licem sam slušao vesnin glas. hej melodija
blago u tebi. glas u pragu
prag 13.6.1992
220/3433
772 21:34 pijan. da pijan na starom trgu u pragu. suština je u meni
773 kad govorim o uspehu govorim o mogućnostima
take a walk on the other side
189. hodanje
hodali smo saša i ja od vaclavaka do jižnji mesta
saša je pevala džim morisona. lu rida. kejt ričarda i
tomu zdravkovića. devojka koja peva u noći. peva
hoda i kaže volela bih da me neko voli. glas u
pragu. voleo bih da me neko voli
prag 15.6.1992
221/3432
774 na jezeru u vodi. u vodi i saša i njena bedra. a pričamo o derevu brehtu plesu
napupele devojčicine butine
190. hodanje
jelena i ja smo hodali kroz žito i pored trešanja
do jezera. jelena je pričala o svemu. o ranim pušenjima
i napupelim butinama. a saša je gnjurala po jezeru i pričala
o brehtovom odstupu. voda je bila mirna. saša je hodala
kao velika. voleo bih da me neko voli. večeras ću čitati
tekstove na kraju dana dvema lepim
devojkama u pragu
prag 16.6.1992
222/3431
775 prag mi se otvorio ženama. unutrašnjim zlatom
776 već četvrti dan me boli stomak i to me bogme brine i plaši
treće patike na ruži
191. hodanje
koračanje spas. idem i odem. dođem
i krenem. koračam i odem. koračam a nad
pragom se spušta noć. sada hodam kroz predvečerje
kao i sinoć i večeras sam video ježa. trave su visoko
izrasle. nigde nikog ja koračam. i bez reči govorim
mnogo. večeras ću čitati tekstove na kraju dana
dvema lepim devojkama u pragu
čitao sam tri sata
prag 17.6.1992
223/3430
777 plavi se noć nad pragom
svakim korakom se zavetujem
192. hodanje
a nebo u noći plavo. a ja hodit. hodit i smirit se
jer gore je nebo kao led plavo. nekoliko misli mi je
nestalo za vreme hodanja. šta će mi onda. danas je
saša pevala i rekla nemoj slučajno nešto sašici da
kažeš. rekla i otišla. video sam vetar u njenoj kosi a
video sam i zeca i ježa prelazili su put. čitao sam
tri sata. pišem da bih lepotom podneo lepotu
prag 18.6.1992
224/3429
778 hodati da bih uvek gledao po prvi put
u plavoj noći plavo nebo
193. hodanje
ponovo sam došao na isto mesto kao
98 dana ruže lutanja i ponovo gledam kao
u zapisu 433. noćne trave mi peru mozak
umor roditeljski. hodanjem hranim opraštanje
pišem da bih lepotom podneo lepotu
hodanjem hranim opraštanje
prag 19.6.1992
225/3428
779 nemoj slučajno nešto sašici da kažeš kaže mi opet saša
mučim se
194. hodanje
šetali smo po pragu i
snimali film koji nam se posle
nije svideo i onda smo celu noć patili
ja sam hodao 12 puta oko spomenika svetog
vaclava kao 29 dana oko glastonbory-ja. sve je
tako jednostavno a unutra to su brda mora što
čuvaju vekove rekao sam tamo a ovde behu to
lelujajući koraci koji su me vodili i učili
hodanjem hranim opraštanje
ljubav koja niče u telu
prag 20.6.1992
227/3427
780 juče chůze od jednoho stromu k nějaké vodě
hodanje od jednog drveta do neke vode. posvećeno drveću i vodama
781 u 15:28 rekla mi je jelena nemoj ničega da se čuvaš
sve moje stvari po sobi svako veče
195. hodanje
tako je jednostavan put. kao reka. samo teče počelo
je leto i sve buja na vetru i toploti. rastao sam se od saše
i jelene. one bi mogle biti moćne žene. rastali smo se pored
žitnih i ječmenih polja. polazak je kao ulaženje u hladnu
vodu. ali već koji trenutak kasnije voda je toplija. telo
se prilagodilo pejzažu nepoznatoj bliskosti. ljubav
koja niče u telu. telo volim te
malacky 22.6.1992
228/3425
782 kanta za smeće pored velikog bokora ruže. na zidu smrt... ne želim da
napišem kome da bih ublažio nervozu onoga koji želi nečiju smrt. ruže čuvaju đubre
783 žena sa iseckanim graškom u vangli i nakrivljenom vanglom na kuku
784 na izlasku iz malacky hrist u ružama. belo sunce i vetar u mojoj majici
785 plahoviti - a takvi su svi u čijim žilama su vekovi prikraćenosti
786 istinita politika leži u politici istine
787 hodam sa sve dubljom religioznošću. kao henri miler
788 u slovačkoj u poputnoj kafani finska sauna uz pivo mercury
pils letnju vrućinu i rolling stounse čitam tekst o marleni ditrih
789 kamion sa žutom ciradom vidim ga preko polja zelenih kukuruza piči
autoputem za bratislavu ja hodam praznim starim putem i za brata i za slavu
790 hej polja hej žita vetre blagosloveni znoju moj spasonosni
zdravo zdravlje
196. hodanje
vrućina spašava me vetar
popio sam pivo usput. i mnogo čitao
prenoćište nisam našao pa sam se ponovo
vratio u malacky. bujne krošnje na vetru razgovaraju
međusobno. naišao sam na odličnu vodu i pio sam je
hladio noge. vrućina je kao gusti sneg. uvek sam bežao
od gradova i njihove beznačajne uskomešanosti kaže
karl poper pored kukuruznih polja. telo volim te
ne boli me i živi dugo zdravo
malacky 23.6.1992
229/3424
791 vise u busenovima crvene ruže
792 gledam u snagu dunava kod bratislave snagu koja jednostavno teče
793 jadni miroslave koliko se stidiš
trešnje na vetru
197. hodanje
jeo sam trešnje. trešnje na
vetru. i gledao ruže. u bratislavu sam
stigao popodne i otišao na dunav. gledao
sam u njegovu snagu a visoke trave su mi
milovale leđa. malo sam spavao na kamenim
stepenicama i kad sam otvorio oči dunav je i
dalje tekao sa istom snagom. nacrtao sam ga
uzvodno kao i 27. februara po snegu. ne
boli me i živi dugo zdravo. krećući
se veseleći se svemu
malacky 24.6.1992
230/3423
794 tu sam gde sam bio i 103 dana ruže lutanja
na moravi. počinjem da gazim potok nežnosti
posle 229 dana hodanja evropom laticama
ruže lutanja od 25. juna do 4. jula 1992 hodaću 9 dana
granicom između češke i slovačke. hodaću i koracima ću
milovati predeo jer nežnosti nedostaje u mislima. hodaću i
pogledima ću se moliti da rastu trave duvaju vetrovi ježevi
prelaze preko puta a oblaci preleću od jutra do jutra. moliću
se za onog koji okopava vinograd. onu što otvara knjigu. nek
bude kako bude samo da ne teče krv nego da teku potoci
nežnosti. a ja odoh prema rumuniji bugarskoj...
795 baš ovde mi je pre 127 dana škoda zgazila parče leda koje sam šutirao po putu
796 kako mi je rekla vladica - krstio sam se vodom
797 ovde u lanžlotu sam u februaru popio čaj sad dva jogurta
čitajući henrija milera kako piše o svom prvom drugu dečaku stenliju
što se kukuruza tiče
198. hodanje
kukuruz raste a ja čitam henrija
milera na putu. šta ćeš više rekao
bih. piše o svom prvom drugu stenliju
ja sam danas pregazio moravu u nadi
da ovde neće teći krv. današnji deo puta
je bio onaj isti kao i 19. februara samo
što sam danas na ulazu u lanžlotu video
krupne ruže a onda je sipio sneg
krećući se veseleći se svemu
iz ruku u ruku
hodonin 25.6.1992
i
saša peva hoda i kaže
volela bih da me neko voli
svakim korakom se zavetujem
hodati da bih uvek gledao po prvi put
hodanje od jednog drveta do neke vode
posvećeno drveću i vodama
u 15:28 rekla mi je jelena
nemoj ničega da se čuvaš
i
ružo
lutanja
divim ti
se šta bih
drugo i
mogao
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
tek će doći oni koji će razumeti da sve počinje iskorenjivanjem
5. april 2025.
27516. dan mog života
200/3453
711 da bih mogao misliti bogom hodam zemljom
712 kroz visoku travu pored visle
fado utorak
172. hodanje
hodao sam uz vislu kroz
visoke trave kroz vetar u travama
sa ptičicama u vetru i travama. pecaroši su
pecali. vislo švjatuošći njebjanjskam. kroz
visoke trave varšave gde prosjaci i zaraženi
aids-om sede po ulicama. a uveče smo slušali
helmuta nadolskog. iz šaka kroz reči mi
izlazi fado ponedeljka. u visinu da
bih se duboko poklonio
varšava 26.5.1992
201/3452
713 sijala je sijajuća svetlost iznad varšave
714 varšava je pala na kolena kao i svi istočni gradovi
puko ponos kao čir i činjenice kuljaju po ulicama. ponos je suvišan
luksuz ali trave pored visle su izrasle zelenila je mnogo i budućnost je
otvorena. ko se bude učio od trava jeo hleb nebeski i hranio bogatije
od sebe živeće. u varšavi živi jedan mlad čovek gospodin hanaj
budući ponos varšave. trave nebo i gospodin hanaj rastu
varšava je živa. krećem za prag
jađa & wanda rutkiewicz nowakowska
173. hodanje
svetlost nad varšavom. prozračna vodena svetlost savest
jađina. uski putevi. pevanje putuje putićima kamenim stazama
koje se gube u visini pa nastavljaju sitnim planinskim cvećem
gore: u dubine savesti. dole: u visine nevine hrabrosti. u
visinu da bih se duboko poklonio. ovde i sada
varšava 27.5.1992
202/3451
715. velika divljina hrani jednostavnost
716 put 7 i put e77
diotrkov trub. 127
wroclaw 336
praha 606
717 frenki lejn na kiši za wroclaw
718 istrošiti glavu iznojiti mišljenje da izađe mišićna
kiselina iz gordog mišljenja i nadobudnog ponašanja
719 podstaći misao na radost
720 na balkanu ljutnju predstavljaju kao mišljenje
više ne razmišlja jezik o stvarima
već čovek treba da razmišlja o jeziku
174. hodanje
kišila je kiša nad poljskom prskalo je po putu. kiša pada
iz visine ja hodam iz daljine. kiša pada u zemlju. ja ulazim
u grad. u częstochowi mnogo ljudi jer ljudi žive u gradovima
u gradovima se rađaju deca. noću gledam senku crkve u
osvetljenom nebu i gazim po mokrim popalim pupoljcima
ovde i sada. a ja se vraćam molitvi svojoj karl kraus
czestochowa 28.5.1992
203/3450
721 snaga i krv božija u tebi i meni konju moj šapućem jednom konju iza ograde
u częstochowi sa druge strane ulice prolazi duga kompozicija teretnog voza
722 leži crni veliki pas u prepodnevnoj zelenoj travi. ne laje na mene
723 putuje vetar po pšenici
724 fundamentalna pitanja su banalna
725 fundamentalistička učenja koja su se osamdesetih ponovo
afirmisala su u krizi. bolest je napala koren. korenu je potrebna svetlost
726 u prudniku u pekari jedan ulični ludak me je udario u stomak bez ikakvog povoda
kada sam posle ponovo naleteo na njega izlazeći iza ugla uplašio sam se kao dete
slika vremena koje se menja
175. hodanje
sveštenik ernest schleger mi je dao 100.000 zlota
i pitao me da li sam i ja sveštenik. ja sam čitao ilju
prigožina i hodao u oblači se. u modrom vetru video
sam dečaka u crvenim čizmama kako trči kroz visoku
travu pored kanala. video sam biciklistu lulaša kako se
probija kroz poljski put i guzatu ženu kako je biciklom
obilazila kola sa konjima. video sam plavu devojku na
putu i čuo sam pticu na grani kako je pozivala onu
drugu uvučenu u koren drveta i video sam mnogo
ljudi pognutih po zemlji čistili su bilje. a ja se
vraćam molitvi svojoj karl kraus. usamljen
sam ušao i sam dalje lutam
cyprian kamil norwid
prudnik 29.5.1992
204/3449
727 brzo komešajuće letenje lasta preseče jedan vrabac i dolete na žicu
728 subota je družim se sa pticama paucima pačićima svim nijansama zelenila
729 velika iskušenja
procvetali bagremi
176. hodanje
a ja imam jugoslovenski pasoš i
prilično mirno primam tu teškoću. sada
hodam i sa tom osudom i zato kažem ja sam
iz beograda u kome su danas glumci sedeli u tišini
a ja hodao kroz selo trzebina i gledao život u selu onu
decu koja su jurila za traktorom i kačila se o njega one
pačiće koji su učili da plivaju. rimski srušeni zid dva
mentalno zaostala dečaka. usamljen sam ušao i
sam dalje lutam cyprian kamil norwid. jer
iza je blaženstvo blistavo
prudnik 30.5.1992
206/3447
730 ponedeljkom prepodne kroz park (prudnik). ljudi i deca žive i drveće živi
i ptice. ližu sladoled nose grančice u ruci hodaju po ivičnjaku mlateći rukama
kroz vazduh. jedna učiteljica na čelu kolone druga na kraju. igraju tenis. mlada
monahinja sa dečakom igra badmington. starci okupljeni na klupama kao i deca
oko lopte. mlada vaspitačica vaspitava predškolsku decu. dečak se usudio i
nudi vaspitačicu grisinama. mlada majka dok gura kolica kroz park je
više ponos nego majka. pegavo riđa devojčica jača svoju snagu
dok me ne odustajući gleda u mimoilaženju
731 svoje emocije (bolne) oblikujem brdom ispred sebe i blaženim bojama
trave. a miris koji osetim od pokošenog bilja me podseća da jesam da duša jeste
732 iz pejsaža se pojavi sava. svetlost savina
sava je slikao dušom. šumama u sebi. šumanović
733 sad kad postoji zlo (zlo u jugoslaviji koje me lomi
poništava. tresem glavom da ne poludim) ja znam da postoji živa
umetnost. umetnost življenja. sama umetnost. umetnost umetnosti
734 hodam a oko mene sve raste. hvala ti van gog. hvala ti savo
735 ceo život me je život terao i tera. živim ga zato njemu u slavu
736 kada sam pre 15 dana iz čehoslovačke ulazio u poljsku bio je isti
ovakav vreo dan kao i danas kad prelazim iz poljske u čehoslovačku. isti znoj
i žeđ samo što je u ovih 15 dana jugoslavija ispala iz međunarodne zajednice
737 ja ne podnosim granice zato ih prelazim
738 dečak u plavoj trenerci sa druge strane puta zeva i gleda u kamion a
ja smišljam oblike za reči. obojica živimo u svom jeziku on u poljskom ja u svom
a vetar nosi ugljenu prašinu sa vrhova teretnih vagona. (zapis od pre tri dana iz poljske)
važno je da mnogo spavam i umirim živce
177. hodanje
priroda bukti gori vatra u njenom zelenilu. zeleno i tišina me okružuju
ali nešto bruji. čuje se postojanje. postojanje koje su osećali van gog
i sava šumanović. teško je ne poludeti. ako ne poludim to je zato što
su oni to učinili za mene. to su drvoredi i polja. planine i iza planine
i mnogo i svuda ptice. ptice i ptice. vratiću se u poljsku. ponovo
sam u čehoslovačkoj. jer iza je blaženstvo i blistavo
u dobroti sam kod kuće
českoslovačka jesenik 1.6.1992
207/3446
739 1845. tridesetogodišnji nikolaj vasiljevič gogolj
je boravio u jeseniku iz koga ja sada izlazim
740 žudeo sam za velikim životom i zato sam krenuo na muziku
ruže. krenuo tim časnim životom cveća. hodanjem. kućom na putu
741 beli i tri ljubičasta jorgovana nad vodom. vetar u granama topole
nada mnom. čujem njihanje i nisam sam. sve usne šapuću moje ime
742 kao kroz vetar hrabro i lako proći kroz patetiku
743 uz put prikupljeni bes da izbacim na vreme. ogorčenost
koja mi se skuplja u podvigu da ismevam u dovoljnoj količini
744 volim gertrudu stejn
745 vetar polomio 7 breza
746 velike oči devojčice i lepo lice dečaka
747 znojim se hodajući po vetru i suncu uz malu moravu vlaske. ja volim remboa
748 tek će doći oni koji će razumeti da sve počinje iskorenjivanjem
749 ka ljubavi se ide
ne napuštaj zemlju
178. hodanje
neprestano gori zelenilo i neprestano
teku reke i neprestano hodam. umorim se u
vrućini i gori mi lice od toplote i znoja. a kada sam
gazio hladni potok jedva sam stajao u ledenoj vodi
planinska češka je blaga. u dobroti sam kod kuće
nas četvoro pruga planinska reka put i ja
žamberg 2.6.1992
208/3445
750 pekná
751 ona mala devojčica koja me zavodila bržim korakom od mog
752 noćas je iz moje sobe izašla toplota u noć kao leptir koji je izleteo ka brdu
753 posle razgovora sa nadom se rastužim jer očekivanog nema
frajer a nemoćan
179. hodanje
očaj i beda. razmišljam da li je
izlaz u samoubistvu. ne razmišljam
nego sam prinuđen. veliki emocionalni porazi
ukupna nemoć. žudnja za ženom i nežnošću. svi
su ljudi vezani za prostor u kome žive. uplašeni od
onih na vlasti trude se da im dokažu vernost. a ja
idem očajan. nas četvoro pruga planinska
reka put i ja. očaje nemoj me ubiti
podebrady 3.6.1992
209/3444
754 krpi čovek kuću
755 svetlost nad labom ista koju sam video u novembru u old vindsoru
756 oh kako bih duboko plakao. isplakao. ko sam
757 zelenilo pomozi mi da ne poludim
758 vetar u ruži
759 u selu písková ihota mnogo procvalih ruža a ja se mučim. skupim
760 ljudi žive na jednom mestu da bi postali važni. kada živiš svugde onda je sve važno
761 u pragu. intenzivna beda. konj. nezgrapni bik željan ljubavi
ali kako da izdržim
180. hodanje
nemam svoj narod ni svoj stan
nemam svoju državu ni svoju adresu. a
teško je baš je teško. barem vetar prija. i kiša
će al' nije pala. zaista muška teška muka io voljo
una dona. napor u glavi. nadam se da neću poludeti
idem i nadam se da neću poludeti. ponižen bedan
i nevoljen. merim dužinu duge na putu i nadam
se da neću poludeti razboleti se ili se ubiti
očaje nemoj me ubiti. nemoj
prag 4.6.1992
210/3443
762 kako da izdržim
763 teško mi je jer sam u rastu ruže
tu po gradu
181. hodanje
koja izopštenost. hodam
pragom. prag pun. ja. teško dečko
ja sam umoran. hodam i ne vidim izlaz
oblaci se skupe pa se raziđu. hodam sporo
ulicom kojom je kafka dolazio na posao
susretnem se sa mirom i onda te strašne
priče iz jugoslavije. nemoj. lepo
provedite veče
prag 5.6.1992
i
velika divljina
hrani jednostavnost
sad kad postoji zlo
(zlo u jugoslaviji koje me
lomi poništava. tresem glavom
da ne poludim) ja znam da postoji
živa umetnost. umetnost življenja
sama umetnost. umetnost
umetnosti
žudeo sam za
velikim životom i
zato sam krenuo na
muziku ruže. krenuo
tim časnim životom
cveća. hodanjem
kućom na putu
i
ružo
lutanja ti
si pesma
moja
i
ružo
lutanja ti
si moja
mala
pesma
veliko
delo
i
ružo
lutanja
mala
pesmo
veliko
delo
moje
ti
si
i
ruža
i
lutanje
moje
ti
si
ruža
lutanja
boga
i
ružo
lutanja
boga
ti
si
ruža
lutanja
boga
u
lutanju
mom
i
ružo
lutanja
boga
ti
si
ruža
lutanja
boga
u
mojoj
ruži
lutanja
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
svetlost u mojim koracima
4. april 2025.
27515. dan mog života
185/3468
665 juče dunavom otplovile tri rečenice
umetničko čudo jeste da svet postoji. da postoji ono što postoji
ludvig vitgenštajn
jer tamo gde ne postoji više ništa i više nema tla upravo ćemo tamo pobosti naše kolje
gustav landauer
ni u jednom jeziku se čovek ne može tako teško sporazumeti kao u jeziku
karl kraus
666 ruža savest
667 sa andrlom dugo u autu pričamo o kasnim šezdesetim i ranim sedamdesetim
na toj hladnoći ulice čuvaju svoje jajnike
159. hodanje
pljusak. mokro lišće po ulicama. plač koji me puni plačem
ulica puna lepih prostitutki. noć je hladna. hodam pored kuća
vetar je prazan san. tako sam sve video jasno. znanje dolazi
od jorgovana. hodam pored kuća. plemenitost me čuva
u daljini je reka. ta velika leđa svake žene
beč 11.5.1992
186/3467
668 rudareći postao sam rudnik
669 ako imaš nešto onda s tim nečim nešto radi
jorgovani kod dore i marine
160. hodanje
video sam danas jednu fotografiju iz mladosti
i razgovarao o nervalu. i pričao o prolazu kroz
iskušenja i pričao o jorgovanima. lako je bilo
pričati o njima. ta velika leđa svake
žene. sve je tako tužno
beč 12.5.1992
187/3466
670 juče i danas sam govorio slavici o ruži i ispraznio se do plača
671 granice se zatvaraju. tako je teskobno. tako sam sam
boli me stomak. daj bože da nađem snage u sebi i izdržim
aspekti bede - govno koje hoda
161. hodanje
hodao sam ulicama beča kao govno. onako kako se
i inače osećaju poniženi. ali nisam bio sa poniženima
bio sam sam. podnoseći teško podnoseći bedu. dunav
je bio lep tekao je brzo osećao sam u njemu more
bio sam tih. ostaje mi jedino da kažem: ružo
rasti. sve je tako tužno. ružo čuvaj me
beč 13.5.1992
188/3465
672 13:30 u čehoslovačkoj sam
673 pun mesec nad pezinokom. tišina u selu i noć nad crkvama
674 bol semena koje niče
675 hodam pod svodom nebeskim. pod punim mesecom i užarenom zvezdom sunčanom
aspekti bede - hodanje vrućinom
162. hodanje
kroz bratislavu sam prošao omamljen vrućinom
i bezizglednošću. ponovo sam u čehoslovačkoj. ruža se
uvija svojim lutalački laticama. juče sam duboko razumeo
mističku dijalektiku i osetio bedu. usne su mi ispucale od
žeđi. došao sam u pezinok u stari hotel jelen koji je posle
40 godina vraćen vlasnicima. toliko je teškoća na početku
ruže da to govori o njoj a ne o teškoćama. ružo čuvaj
me. miroslave ne brini rodiće se samo
češkoslovačka pezinok 14.5.1992
189/3464
676 ja sam dunav
677 ja nosim sramotu kraja iz koga potičem
678 da da gordost je uzrok nevoljama
679 ko u sebi ne prepoznaje krivicu ne vidi kako je baš
on graditelj zla od koga se ogradio ili protiv koga se bori
680 ružin stranac u gordosti niče kao cvet u kamenu i gordost postaje pesak
681 izbegavanje vertikalnih kriterijuma dovodi do tiranije i
terora bezumnika. sklanjanje pred horizontalnim činjenicama dovodi
do nesaosećanja i smrti iznutra. ovo svakodnevno hodanje to je sada moj život
kroz koren reči u hranu zemlju reči
163. hodanje
vrućina je kao sneg. probijam se znojem i dahtanjem. sušim
se iznutra. ranac pritiska u mozak. to je to za čim sam žudeo
način ljubljenja predela koji su sami. samo idem. slovačka se
zeleni. popio sam pivo sa starim slovakom mi nećemo rušiti
ono što smo izgradili. trešnje rastu pored puteva. kako je
moja velika snaga slaba na vrućini topi se kao sneg
miroslave ne brini rodiće se samo. sa zelenih
brda na kraju dana je domilelo osveženje
kusučke novo mesto 15.5.1992
190/3463
682 svaki dan sve više osećam kako je ovo iz dana u dan teško i lepo
683 čistim žute prašinaste tragove maslačka sa crnih farmerica na kolenima
malo pre sam klečao u travi. a posle sam sa uzbuđenjem čitao vaska popu
684 kada posle 500 metara dođem u hlad borovih šuma biće mi lakše
685 putem kojim sam krenuo pre dvadeset godina (u proleće 1971)
nije još niko ni hodao a kamoli prošao pa sam morao raditi sve sam
od probijanja puta kroz džunglu i pustinju do njegove gradnje
686 izvor i rudnik koji sam otkrio još su nedirnuti. i opet nikog i opet sve
sam. priznajem - beskrajno sam umoran na ivici nervne iscrpljenosti
687 ruža je slavlje koje nastaje u beznadežnoj svakodnevici
688 u poljskoj sam. šetam to je svedočanstvo ove subotnje večeri
689 ja sam monarhista. verujem u kralja i kralju. elvisu prisliju
hodamo subotom vasko popa i ja. vasko gladan ja žedan
164. hodanje
danas sam ipak propevao a onda bolje dišem. pevam i vreme brže prolazi
vetar me je danas spasao vrućine. ušao sam u poljsku sa rišardom i jolom
odmah sam osetio njenu veličinu i snagu. sa zelenih brda je na kraju
dana domilelo osveženje. i čeh i poljak su mi opalili u pasoš
poljska bielsko-biala 16.5.1992
192/3461
690 hodajući ružom ja stranac stalni stranac svakim korakom sam iskušavan u ljubavi
691 veličanstvena žena koje nema. koje još nema. koja će se roditi iz stare. koja će
doći sama nastati iz sebe postati iz moje reči pogledom koja će cvetati opijena mirisom ruže
tužan pejsaž rekao je pavel
165. hodanje
juče sam video jednog čoveka kao je navlačio rukave
od košulje bilo mu je hladno. danas sam video dečake
kako dugo i visoko lete na lijanama. i video sam mnogo
kamiona svi nose ugalj. u siromašnim zemljama ima dosta
zelenila i to je velika nada. pred radomskim je pukao dugački
put sa otvorenim nebom. bilo je hladno i lepo za hodanje
hodao sam oko dve crkve i gledao mariju. i čeh i poljak su
mi opalili u pasoš. povijen dečak u travi je lovio mačku
rodomsko 18.5.1992
193/3460
692 hodajuća ruka. noga koja misli. um koji kopa. eto ruže
693 da li si nekada hodao šopenovom ulicom u radomskom
694 dve žedne laste u selu niechcice
čuo sam glas gospodine zašto hodate sami
166. hodanje
miris trava i prazni putevi. i danas sam išao nogu pred nogu. kao
i konj u dugačkoj brazdi sa desne strane puta. kao i konj upregnut u
gumena kola koji me je obišao. u piotrkow sam stigao rano ali sam
kao i svaki dan bio umoran. mislio sam o mostovima i spomenicima
anonimnim snagama ljubavi koje ću podizati na ruži. i pevao
sam jednu ljubavnu pesmu. povijen dečak u travi je lovio
mačku. u sobi sa fotografije na zidu celo vreme
me posmatra jedan konj
piotrków trybunalnci 19.5.1992
194/3459
695 kako divna sintagma živi u piotrkówu. crkva i zatvor jedno pored drugog
696 neokonzervativizam ekoloških pokreta polako utabava
stazu novih zabluda i mogućeg pakla i terora zelenih u 21 veku
697 dva asfaltera i traktorista od ranog jutra idu i krpe ulice piotrkówa
698 lepo je hodit peše rekao mi je smejući se stari poljak
uživajući što me je video na putu kako sam se putem zaputio
put me oblikuje
167. hodanje
idem putem stopim se sa njim i putujem
vidim ga dugačkog kako odlazi sa šumama. on me
izdužuje. to sam ja taj put. taj sasušeni znoj na licu koji
mi zateže kožu i zatvara oči. i gospodin ranac. idem i
stignem. idem i samo idem učim se putu. u sobi sa
fotografije na zidu celo vreme me posmatra jedan
konj. putem se zapućujem i pûtim
pruszkow 20.5.1992
195/3458
699 putevi su najvažniji. putevi se grade i sami ako u
njih ugradimo našu spoznaju da sa njima počinje sve
700 ulazim u varšavu dugo i polako kao što sam
upešačio u london amsterdam atinu istanbul beč
701 samo se iz daljine vidi veličina iz blizine se ne vidi nestane
702 galebovi vetar i predvečerje nad vislom. reke su sloboda
spustiti se do visle
168. hodanje
ćutim i ulazim u varšavu. prilaz gradovima
je uvek ružan najavljuje snagu koja se skupila
na malom prostoru. u gradovima o gradu najviše
govore prosjaci. prosjaci i lepe žene. sve ostalo je
popunjavanje ulica. a ulicama teku automobili i
životi životi varšavski. putem se zapućujem
i pûtim. u varšavi sam
varšava 21.5.1992
196/3457
703 beli se sasušeni znoj na mom prsluku
704 pobednici slute da će i da izgube i onda pokušavaju da
pobede na večnost (a za večnost i večnost se ne pobeđuje nego
se moli) brišući sve pred sobom i sve iza sebe i tu počinje njihov poraz
705 svetlost u mojim koracima
evropa grad
169. hodanje
sve je više po ulicama onih
koji prose jer su zaraženi aids-om
ali gradovi rastu i idu svojim tokom. šire
se i pretvaraju u jedan jedini grad. varšava
raste i grčevito se bori da zabeleži i zapamti
sve iz svoje istorije. a vrućine pamte u istoriji
znojenja. u varšavi sam. danas već
kao da sam u njoj rođen
varšava 22.5.1992
197/3456
706. edvard stahura. da edvard stahura
remek hanaj
170. hodanje
hodali smo nada nebojša
i ja kroz varšavu. asfalt i kopernik
mi idemo nervozni i radosni. kao da su
sve ljubavi u meni kao da su svi rastanci u
meni. asfalt proliven po emocijama. zlatni hleb
u nebeskom plavetnilu. danas već kao da
sam u njoj rođen. svetlost hleb
dišan maljevič i vino
varšava 23.5.1992
199/3454
707 juče predavanje o nebeskom hlebu i hlebovi koji su leteli
nad crkvom sakramentek. vrtlar umilostivi gordost moćnika. hodanje kao
potok reka i more mišljenja. dišan i maljevič kao nebeski umetnici svakodnevno
nebo - svakodnevni hleb. posejati hleb pa ga jesti. siromaški hleb hrani. ako
stoji hleb uplesnavi. zlatni hleb u plavom nebu. hleb so masline i vino
708 veliko zašto na koje ne odgovaram jer ga osećam
709 piši šulc kažem sebi
710 vrlo je važno priznati jačem da je jači i priznati sebi da
priznaješ i prepoznati svoj identitet od koga nema suverenijeg
fado ponedeljka
171. hodanje
hodao sam sa irenom rychtowskom
varšavskim grobljem. na grobljima je mir
hodam i ne dižem glavu. umoran pevam i
pevaću daće mi bog. pevaću i hodaću ja
koji nemam ništa al' volim sve. i zato molim
za veliko zdravlje. zdravlje svetlosti. svetlost
hleb dišan maljevič i vino. iz šake kroz
reči mi izlazi fado ponedeljka
varšava 25.5.1992
i
ko u sebi ne
prepoznaje krivicu
ne vidi kako je baš on
graditelj zla od koga
se ogradio ili protiv
koga se bori
putem kojim sam
krenuo pre dvadeset
godina (u proleće 1971)
nije još niko ni hodao a kamoli
prošao pa sam morao raditi
sve sam od probijanja puta
kroz džunglu i pustinju
do njegove gradnje
ruža je slavlje
koje nastaje u
beznadežnoj
svakodnevici
hodajući ružom ja
stranac stalni stranac
svakim korakom sam
iskušavan u ljubavi
mislio
sam o mostovima i
spomenicima anonimnim
snagama ljubavi koje ću
podizati na
ruži
i
ruža
lutanja je
večno dete
slobode i
ljubavi
u
detetu
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
noge se uvek vraćaju svom poreklu. bogu
3. april 2025.
27514. dan mog života
174/3479
602 mistika je napetost kaže sioran precizno. i zato fragmenti i zato
neznanje i zato odsustvo antropocentrizma i zato pišem jednom jedinom rečju
603 slike crtežima. reči tekstovima. duša i duh telom i hodanjem
604 dok hodam mađarskim putevima kažem izvoli dilenu tomasu dok sam bio mlad i
dokon ispod granatih jabuka... gazda stabala i lišća. staze među krasuljcima i ječmom...
slavan među ambarima... a nedelja je otegnuto zvonila u oblucima svetih potoka... bejah
prihvaćen međ lisicama i fazanima... povesti gore do ambara prepunog lastavicama... o
bejah mlad i zelen u milosti njegovog obilja. vreme me držalo zelenog dok sam umirao...
605 rasplače me zeleno
606 mnogo i stalno gugutke. podsećaju me na detinjstvo i hladovinu
607 na dan moje smrti neka pada kiša ruža tereza de lisje
608 a sada sioran
prosjačenje nije rezultat bede...
prosjak je miomiris raskršća senzacija svih
ulaza i spas za milostive. instinktivni prosjak je biće
koje niko ne razume... kada bih bio prosjak ne bih mogao
da primim milostinju od svakog u tome se međutim sastoji
milost prosjaka on prima od svakog... njega zanima
samo saginjanje tela... doista prosjaci se rađaju
mistika je avantura vertikalna avantura
ono što je zaista važno to je direktan kontakt sa
životom iskušenjima (u filozofiji bol nije prihvaćen)
huliti na boga bilo je veliko zadovoljstvo. izraz je najefikasniji način rasterećenja
stranac je bio moj bog
duboki naklon sioranu
150. hodanje
i danas se ponovilo zelenilo zelenije posle
noćašnje kiše. čitao sam siorana uživao sam
a ne čitao. svakako da je moje hodanje mističko
ako ni zbog čega drugog ono zbog žulja na malom
prstu desnog stopala. čitao sam i razgovor o nemoralu
intelektualaca ali to je ono itakodalje. itd. nezanimljiva
tema iako bolna. jedan poljski miš ispred mene se sakrio
ispod busena i ćutao ne pomerajući se. sa uživanjem
sam prošao da ga ne bih plašio. pa gugutke i ptičice
lépésröl lépésre lepešrol lepešre od budimpešte
do beča. dubokim naklonom zelenilu
30.4.1992
175/3478
609 izlazim iz györa. groblje. ljudi. cveće. tamo niz put se magli. kroz
ogradu vidim mladu ženu u crnoj jakni prekrštenih ruku i pognute glave
610 konformizam u bezumlju to je proizvod intelektualaca. tanka,
vlažna linija između trave i asfalta. u travi maslačci u asfaltu parni valjak
611 ali šta će biti sa ljudima. da li će brzo naučiti da žive po novim pravilima ovo
pitanje postavljam sebi šetajući svim gradovima postkomunističke evrope mihnjik
612 i vazduh postaje gust da udara u srce i postaje redak da ne mogu da dišem piljnjak
613 noćas sam sanjao kaju. vikao sam i rikao od sreće živa je živa je
614 jedna nabokovljeva tanja je imala običaj da kaže mi imamo
rođake ne samo u životinjskom već u biljnom i mineralnom svetu
615 beli leptir na žutom maslačku
616 sitno ljubičaste cveće u baštama
617 ruža raste od svega. sve joj je zemlja. duša joj je rast. svetlost joj je telo. bog cvet
618 kako si lepa moja hodačka i lutajuća ružo
619 prvi maj ne radi se u mađarskoj. kukurikne mi jedan graorasti petao
putevi su prazni. ja ne hodam. ja se duboko klanjam svemu i svakome
620 ženo gde si da me uhvatiš punom šakom (i čuvaš) za muda
621 kad uđem u kola posle dugog pešačenja gledam u put i spavam
do viđenja svemu što sam danas video
151. hodanje
bio sam srećan bez razloga. tako je bilo lepo hodanje na praznom
putu i zelenom okruženju po kome je pao i po koji brežuljak. bio sam
srećan i zahvaljivao sam se na sreći. ja gradim sebi kuću u prolazu. svaka
stopa je moj krov. mađarska sela su puna cveća i drveća. danas je bio praznik
i svi su izašli svečano obučeni u šetnju. čitao sam belu hamvaša uz put od
györa do šarvara. hamvaš je tihi genije baš kao što je i duša nemoćna
sklonost. i ljudi su dobri bogme dobri su. dubokim naslonom
zelenilu. viszonalátásra lepoto ostala iza mojih leđa
körmend 1.5.1992
176/3477
622 lete laste po nebu i donose hranu. vešto brzo i lako
uleću i izleću iz gnezda i evo ih opet jurcaju po nebu
623 laste nad rabom lete u ringišpil. hvaljen i slavljen bože
624 radim sa vazduhom i verom
625 najveći i najčistiji novac dolazi od ljubavi
626 kad koristim veru nadu i ljubav za stvaranje novca
uspeha i oblika to radim da bih veru nadu i ljubav osnažio
627 kako su noću ulice mirne. život se povuče u kuće
nigde nikog nema samo udaljene žabe i svetiljke
628 u pansionu u kome spavam po ceo dan mnogo
ljudi dolazi da jede. ljudi vole da jedu. nazdravlje im bilo
polako nazirem...
152. hodanje
da iza lepote u prirodi stoji bog
lepota prirode je njegova manifestacija
manifestacija božanske lepote. hodao sam dolinom
pored rabe. izuo sam se i hodao bos. posle sam skinuo
sve sa sebe i hodao u zelenilo i vazduh pazeći da ne stanem
na pčele koje su letele oko maslačaka. na putu me je sačekao
jedan kraljevski leptir. zagazio sam u brzu rabu i hladio noge
i mislio kako da opišem visoku osušenu travu boje bele
kafe. viszonalátásra lepoto ostala iza mojih leđa
gde je sada onaj kraljevski leptir
körmend 2.5.1992
178/3475
629 ima u meni neke rudimentarne snage a to su prenatalna tuga i stid. oni
dolaze od zagušenja krkljanca u vratima naroda tamo gde se uništavaju i gaze oni koji
se ne guraju nego ostaju u sebi mrtvi. i zato se roditi ponovo i živeti da nikoga ne povrediš
630 srna u jendeku ukočenih nogu u vazduhu
631 kako mi je teško samom u borbi sa sobom. samim sobom
u traženju puta. put kojim hodam je tu i on me vodi njega sam već
našao kormend - budimpešta put broj 8 možda je to dovoljno
632 ljudi instinktivno infantilno ne mogu (posle od toga prave
nacionalne istorije) da ispuste svoje govance. njihovo je pa iako je govance
vrednije je od sveže zdrave hrane koju su proizveli neki drugi ljudi vredniji i manje sebični
633 kako je lepo belo ljubičasto more jorgovana
634 vetar mi nosi rosu sa pšenice u lice
635 vrapčić na kruni device marije sa hristom u naručju na ulazu u egyházashollós
636 budućnost je sa onima koji budu voleli druge
637 sada sam se setio visokih tv antena od pre nekoliko dana
na kućama u oradei. one su kao neka slika bola. bola za slobodom
638 sija svetlost iz srca hristovog na groblju u rábahidveg
639 belo okrečen stub sa brojem 8 u jako zelenoj travi
640 ležim u travi pored puta sklonjen od vetra. ponedeljkom raditi lepotu to je pravi posao
641 gde god bacim pogled nigde kuće ni čoveka samo put trava i ja
642 verujem u noge jednog čoveka i zato hodam
643 noge se uvek vraćaju svom poreklu. bogu
644 kada se na leto ovo zeleno lelujanje po poljima zazlati
645 sedim polupijan od dva piva u hotelskom restoranu u sárváru. danas
sam hodao 35 km i premoren sam. gledam ljude penzionere. austrijance i
ljubazne mlade kelnere mađare to su sve priče. mislim da ću sve podneti i
pored mnogo nevolja. danas sam se ceo dan svađao sa nadom jer mi je
ona najbliža jer sa njom stvar u ovom trenutku ide ovamo a bez nje
onamo ali nadam se da će mi sve ovo što sam danas video i
hodao pomoći da prođem bilo ovamo bilo onamo
nevidljiva borba
153. hodanje
hodao sam iz sebe u polja iz polja
u sebe. sve se pretapalo jedno u drugo
jorgovani u cveće mnogo cveća u urednost
seljačka urednost u lepe male kuće. kuće u pse
psi u dvorišta. a dvorišta su odlazila u polja. polja su
se širila na sve strane i sve je lelujalo na vetru. da nije
bilo današnje lepote možda bih i poludeo u traženju puta
između. u jasnom razlikovanju čvrstoće od tvrdoće. biti
čvrst a ne biti tvrd. nastavljati a nikog ne povrediti. zaista
me je današnja lepota smirivala kao i 35 kilometara
koji su ušli u moje telo. gde je sada onaj
kraljevski leptir. možda spava u mojim
umornim preponama
sárvár 4.5.1992
179/3474
646 fazan mrtav u travi
647 da li ću se ikada i kada i pod kojim brojem setiti ove rečenice koju godinu kasnije
648 normalno tek posle nekoliko godina vidim gde su me doveli i gde me vode moji tekstovi
i zato slobodno idem za njima. kao otac za svojom decom. ne obrnuto. to je stara literatura
649 njih dvoje nasred njive kopaju a njihovi biciklovi
oslonjeni jedan o drugi na početku njive ih čekaju
pišem pismo na velikom papiru
154. hodanje
danas sam bio gospodin. hodao sam staloženo i vedro
misli su mi bile radosne pa i red je posle jučerašnjeg pakla
neverovatno kako su lepa mađarska sela i kako proleću nema
kraja kao ni belom luku uostalom. lepo je biti gospodin na
putu. em si niko i ništa em gospodin. možda spava
u mojim umornim preponama. a ruža raste
soprom 5.5.1992
180/3473
650 11:30 u austriji sam. sećanje na 1987 kada sam hodao ka hölderlinu
651 kako me ljuljaju emocije i sećanja
652 otkuda toliko bola u meni
653 da se zaštitim i odmorim u plakanju
654 ja sam zatvor koji se kreće otvarajući zidove zidove zatvora koji stoje
nach beč
155. hodanje
austrija mnogo žute uljane
repice se žuti brdima. ponovo na zapadu
u bogatstvu koje je kao i siromaštvo i lepo i
ružno. u dva navrata sam mnogo i dugo plakao
saginjući glavu da ne bih uznemirio vozače automobila
skupila se velika samoća pa se svega seća. a put je
dug i današnji i ružin i životni. boli me kaja. teško je
biti stranac. stranac je poraslo izgubljeno dete
a ruža raste. čekajući je da dođe
austrija weigelsdorf 6.5.1992
181/3472
655 dan je počeo sa ženom koja je polako prelazila trg biciklom
656 dođe lopov i kaže zamisli traže me saznao sam to iz najpouzdanijih izvora
657 mrtva sova u travi
658 priča o dunavu. celom dužinom dunav je dunav
659 bitte nicht so schnell
660 onaj čovek (od juče) mi je mahnuo iz kola kako velika nagrada za sve moje muke
661 bože hvala ti i slava tvoja. čuvaću te bože moj
iz kola
156. hodanje
nogu pred nogu i stigoh
u beč. a u beču beč. sjaj snažno
žute uljane repice razara mi živce onako
kako su suncokreti rasturali van goga. popodne
sam seo uz jedan kanal i gledao ribe kako se
igraju plivajući uzvodno. posle sam ga pregazio
hladeći butine. da: ruža lutanja pripada javnim
radovima. čekajući je da dođe. kao što
mi je mahnuo danas onaj čovek
wien 7.5.1992
182/3471
662 oluja dobrote
663 strujanja
pivnički i pivnički i samo pivnički
157. hodanje
otrčati žuriti znojiti se na sparini od diana enterprises
(gesellschaft mit beschrankter haftung) u trottnerhof 2/2
do bečkog flughafena. eto. da li je to hodanje ružom lutanja
da to je to. jer doleteli su nada i nebojša. hodao sam dok
su oni leteli. da to je to razotkriće se i otkriće se
kao što mi je mahnuo danas onaj čovek
hodanje čoveče hej
beč 8.5.1992
183/3470
664 dunav piči
dunav je tu
158. hodanje
kako snažno teče dunav
kako je to velika snaga. snaga
vode. vode koja teče. tu je a odlazi
stalno odlazi. ne zaustavlja se. teče
dunav i ja hodam sa dunavom. on
hoda duplo brže. ode. hodanje
čoveče hej. u daljini je reka
beč 9.5.1992
i
polako
nazirem da
iza lepote u
prirodi stoji
bog
ležim u travi pored puta
sklonjen od vetra. ponedeljkom
raditi lepotu to je pravi posao
da li ću se ikada i kada i pod kojim brojem
setiti ove rečenice koju godinu kasnije (evo
setio sam te se rečenice posle 33 godina)
ruža lutanja
pripada javnim
radovima
oluja dobrote
i
svakim
korakom ruža
lutanja me je
gužvala
i
menjala
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
tamo gde je lepota niče i sloboda
2. april 2025.
27513. dan mog života
159/3494
565 šta ga jebem teraj dalje to je suština življenja. to su gradovi
zidanje koracima
137. hodanje
hodali smo zidinama konstantinopolja
u istanbulu. okružili smo ga sa 28.376 koraka
sa koliko beše i carstvo opasano. po zidinama
su siromasi i pijanci. pale vatre greju se napasaju
konje i ovce sade luk. krenuli smo ispod plave džamije
prema severu i duboko u noć pored mora vratili se na
isto mesto. al se sve plavi rekao je nebojša. sada mi je
u jednoj nozi konstantinopolj u drugoj istanbul. u jednoj
ruci mi je papir u drugoj olovka. u stambolu na bosforu
bolan paša leži. ishodali smo pun krug. žuti svetlosni
krug. pa hodaj dalje - tvoj put. kao pun mesec
koji je noćas sijao nad istanbulom
istanbul 15.4.1992
160/3493
566 hvala vama koji se patite i za mene
567 sinoć sam video dete muško kako je skoro sasvim golo
sedelo na asfaltu i prosilo. malo ni ne znajući ono je čuvar ovog sveta
plućima čistim vazduh
138. hodanje
grlom ne odustajem. tako hodam zagađenim
ulicama gradova i tako postajem zdrav. zdrav za druge
a drugih je mnogo. uživao sam danas u svim njima. u moru
dečaku koji me je pozivao da se izmerim na njegovoj vagi
nad istanbulom je sijalo crveno sunce sve je bilo u smogu
samo su mu minareti odolevali. kad talas udari u obalu
visoko prsne u vazduh. kao pun mesec koji je noćas
sijao nad istanbulom. tešek kjur ljudigrad
istanbul 16.4.1992
161/3492
568 u kanalu žapci
569 sa današnjim 10975-im korakom sam ušao u bugarsku u 10 minuta do 1
570 bele se prolećni drvoredi u bugarskoj
drž se zemljo šop te gazi
139. hodanje
ušao sam u bugarsku. bugarska se belela od
propupelog drveća. čobani su pored puteva čuvali
krupne ovce. proleća je bilo u pozdravima ljudi koji su
mi klimali glavama. ljupčo ivanov iz aldomirovaca me je
vozio do sofije. kad sam mu rekao odakle sam reče mi što
ne kažeš bratko. pametan jednostavan i duhovit čovek
odmori se čovek pored takvog čoveka. sofija je prazna
ali moderni mladi ljudi su na ulicama. biće budućnosti
jer je budućnost neočekivana nova i nepoznata
tešek kjur ljudigrad. lepe žene
prolaze kroz sofiju
bugarska sofija 17.4.1992
162/3491
571 atanas stojanov stari gospodin mi je rekao pomolite se za dobar čas. pitao
me je da li ste komunista kad sam rekao da nisam rekao je bravo radujem se
572 mnogo volim čobane
573 travama vlast
574 zelenilo i jorgovani
u mihajlovgradu drvoredi po ulicama
140. hodanje
zelenilo i sneg i gusta magla sa severne strane petrohanskog
prohoda. a posle sitna kišica po mladom žitu. žene u kabanicama
čuvaju ovce. sve je sipilo u ovoj suboti. bulgarija je jedna od onih
zemalja kojoj je trebalo još samo koja godina pa da uđe u komunizam
ali sada se sve polako normalizuje i biće bogatog života ovde
komunisti su varvari rekao mi je stari gospodin atanas
stojanov držeći me ruku pod ruku. lepe žene prolaze
sofijom. tamo gde je lepota niče i sloboda
mihajlovgrad 18.4.1992
164/3489
575 svetluca dunav. mislim na sevilju i ceo svet. hodati oko
sevilje u slavu anonimnih snaga koje su čuvale i čuvaju život
576 crvenom farbom su posuli po komunističkim spomenicima
577 tri plakata na vidinskoj tvrđavi edna godina od
smrti na emil petrov na 20 godina star od grad vidin
578 volim vas dolme
579 13:35 u rumuniji
580 košava na delu
581 moja samoća se kupa na jakom vetru
582 kroz vetar šiba rumunija
tu sam da volim to je moj posao
141. hodanje
bože čuvaj nas rumune viknuo sam na kraju dana
uzbuđen rumunijom i dunavom sretan zbog bugarske
rumunije nisam mogao da se nagledam. to neko bogato
siromaštvo. neko dostojanstvo u propalosti. žene su prale
veš i tepihe u ozidanim bazenima a košava je duvala i
rušila drveće. nagnuo sam se napred oslanjajući se na
vetar i probijao se. u blizini turnu severina grunuo je
veliki dunav. bog neka ga čuva. neka čuva i siorana
i brankusija neka čuva rumuniju ružu evropsku
tamo gde je lepota niče i sloboda. blagodarim
bugarsko ružo evropska
rumunija turnu severin 20.4.1992
165/3488
583 zastajem da se ptičica napije vode. moja ambicija je da svima donesem sreću
584 temišvar spomenik decembra 1989 kao i onaj u pragu odiše bolom
povijena starica u tirkiz suknji na preoranoj njivi
142. hodanje
ljudi su izašli na zemlju i oru je. stari ljudi muž i žena sa parom krava
stari plugovi spore krave. u jednom momentu u melhadiji je počeo da
pada sneg. po bregovima u daljini belele su se voćke. video sam nekoliko
seljanki kako sa štapom male i snažne u suknenoj odeći i opankama
sa šiljkom napred i dva pozadi sa pletenim zavežljajem hodaju brzo
pored puta sestre moje. i na kraju u temišvaru drveni jednostavni
spomenik krvavom decembru 89. blagodarim bugarsko ružo
evropska. mulcumesk opankama i sestrama mojim
timisoar 21.4.1992
166/3487
585 čobanin u opakliji među ovcama kao najveći od njih
586 najlepše građevine do sada u mom hodanju evropom bile su
torovi za ovce i krave koje sam video u grčkoj turskoj rumuniji
587 bez ovih žena na onduliranju u oradei ne bi bilo ni evrope ni ruže lutanja
oči rade
143. hodanje
zašto su ljudi naselili
ovaj predeo a ne neki drugi to
ostaje tajna svakog naselja a ja sam
uživao u tim tajnama. uveče u oradei sam
bio sretan dok sam gledao decu kako se igraju
žmurke i pljuvanja. kada je palo veče život je nestao
sa ulica ljudi odlaze da bi se sačuvali pred mrakom
sve više je viđenog u mojim očima i sve se to spaja
slaže i voli u jednoj ruži. kilometri rumunskih puteva su
lepo obeleženi i prate ih drvoredi okrečenog drveća
i danas su ljudi orali zemlju a žene krečile kuće
mulcumesk opankama i sestrama mojim
kamdžijama u rukama banatskim
oradea 22.4.1992
167/3486
588 budućnost: da se ukinu izumru dva zanimanja. prvo policija. drugo...
589 12:20 u mađarskoj sam
590 dve stvari su potrebne: dobro ispričati svoju priču i znati da znaš da pričaš svoju priču
idi s mirom rekao mi je sladoledžija
144. hodanje
prelivaju se države jedna u drugu. ljudi liče jedni na
druge jezici se mešaju. mađarska raste. mađari se
raduju uživanju. slobode u društvu rastu sa seksualnim
slobodama i većim prisustvom žena. u budimpešti je
padala kiša. hodao sam pored dunava i upoznao dva
ferenca. jarto ferenca i deak ferenca. kamdžijama
u rukama banatskim. hodam imenima
mađarska budimpešta 23.4.1992
168/3485
591 iscrpljuje me rat u jugoslaviji
592 osunčani mostovi kasnim popodnevnim suncem nad budimpeštom
emerson i vitmen u budimpešti
145. hodanje
ljudi su lepi od slobode u budimpešti. sloboda
se oseća po zgradama i čistoći. hodao sam niz dunav
i uz dunav. mučile su me granice zatvorene granice u
jugoslaviji. teško se probiti kroz tu mučninu. ali koraci su
razneli to osećanje bede. i video sam predvečerje kako
se meko spušta na dunav i budimpeštanske mostove
hodam imenima. telemonijus monk
budimpešta 24.4.1992
169/3484
593 hodam krug oko budimpešte sa mladim
amerikancem lennonom koga sam juče upoznao na ulici
20790 lepeš oko budimpešte
146. hodanje
sa lennonom mladim amerikancem hodao sam mali
krug oko budimpešte. uveče su došli nada agnješka i nenad
obradujem se kao dete ali onda i sumnje i noćni sukob sa nadom
najbliži su na svim mestima najbliži pa i onom koji ih vodi rastanku
i onda taj bolni osećaj usamljenosti koji mi kida živce. razgovor se
završio duboko u noć i ja sam se zavukao u jastuk i plakao
telemonijus monk. noćas je vaskrsenje
budimpešta 25.4.1992
171/3482
594 bog je uspeh. ljubav je posao
595 stvaram božijom voljom
go do pojasa posle ponoći pod drvećem u budimpešti
147. hodanje
juče smo hodali od jakova ignjatovića do petera esterhazija u slavu evropskog
fudbala i mađarskog zlatnog tima grošič. buzanski. lorant. lantoš. božik. zakarijaš
budai II. hidekuti. kočiš. puškaš. cibor. rajka mitića iz crvene zvezde. di stefana iz real
madrida. bobi čarltona iz mančester junajteda i svih evropskih fudbalera pedesetih. danas
sam razgovarao sa nadom bio je to završni razgovor o poslovima oko ruže lutanja. uveče
sam sličan razgovor imao i sa nenadom. u mojim rečima je snaga koju dobijam na putevima
reči su put osnova puta koja prethodi putu. u ponoć sam ispratio nenada na keleti stanici
otišao je na jug u beograd. noćas je vaskrsenje. vaskrsenjem nek vaskrsne mir
budimpešta 27.4.1992
172/3481
596 ljudi se plaše prostora i vremena i zato se molim i hodam da rasteram maglu od straha
597 sa površine u dubine iz dubine na površinu sa površine u visine i tako kruži smisao
598 pranje čarapa pripada rečniku hodanja (za balinta szombathy-a)
mega'll az ido
148. hodanje
vreme je stalo i zaista stane kad smirim
svoje telo i svoje misli. uspeo sam to u predvečerje
hodajući pod drvećem pored dunava. jedna žena je čekala
tramvaj. mnogo mladih se ljubilo po ulicama. dunav je dolazio
iza planine. mostovi su bili čisti. dve ruskinje su prodavale čipku
patike mi se polako ližu. ove patike su moja druga obuća na ruži
lutanja. sivoplave adidas patike sa mojim stopalima kojima korak
po korak kojima po zemlji a iz neba kojima zidam temelje velike
umetnosti. hodajući pod drvećem dizao sam ruku i dodirivao
lišće u budimpešti. vaskrsenjem nek vaskrsne mir
lépésröl lépésre lepešrol lepešre
hodajući mađarskom
budimpešta 28.4.1992
173/3480
599 mrzim putovanja i putnike kaže klod levi stros
potpisujem to samo bih umesto reči mrzim stavio reč ne volim
600 moja domovina je svako srce koje me primi u sebe
601 celu noć teško spavam od premora (34 km) boli me telo noge. pljusak usred
noći ustajem triput da pijem c vitamin razmućen u vodi i onda malo čitam pre jutra
serbus svakom laciki
149. hodanje
hodao sam lepih 45.659 lépés
trideset četiri kilometra nije mala stvar i
sada me sve boli. sa obe strane puta bujalo
je jako zelenilo. povremeno bih video vetar u
granama prolećnim krošnjama pored puta. mnogo
je jorgovana. sve miriše na čistoću i radost. video
sam nekoliko malih ptičica mrtvih u travi. brujalo je
zelenilo duboko od samog početka. hodajući
mađarskom. lépésröl lépésre lepešrol
lepešre. od budimpešte do beča
tatabánya 29.4.1992
i
tu sam
da volim
to je moj
posao
sve
više je viđenog
u mojim očima i sve
se to spaja slaže i
voli u jednoj ruži
reči
su put
osnova puta
koja prethodi
putu
stopalima
korak po korak
po zemlji a iz
neba zidam
temelje velike
umetnosti
moja
domovina je
svako srce koje
me primi u
sebe
i
ruža
lutanja je
domovina
svih
bića
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
veliki napori su dar novim putevima onim kroz univerzum
1. april 2025.
27512. dan mog života
145/3508
517 osvojena dostignuta jednostavnost
518 veliki napori su dar novim putevima. onim kroz univerzum
519 mi smo bačeni-rođeni-isterani na zemlju da bi je svojim
telima nahranili i oživeli. i da bismo pronašli puteve sa zemlje
520 ruža obnavlja jezik
očito
125. hodanje
jedva sam hodao. bol u
butinama je bio oštar i zatezao mi
je hod. bio sam izmoren i teško dolazio
do vazduha. posle dva sata je bilo malo bolje
uveče je i bol popustio. popio sam pivo sa
vidosavom stevanovićem a sa nebojšom sam se
vraćao od obale mora do ambelokipia. bilo je to
sporo hodanje posle ponoći. neki ljudi koji su gledali
moje čitanje ovih tekstova na televiziji kažu to nije
ništa to nema literarnih vrednosti. i ja to osećam
kako je atina jako zagađena. za trideset godina
grad se utrostručio. bilo bi potrebno što više
drveća. hlebom maslinama i vinom. i
u kući čuvati vodu
atina 1.4.1992
146/3507
521 tu sam da me vidiš
522 zanosima savladati prostore i vreme. niz ulicu vidim pirej
523 rastvoriti gordost. da se istopi u vodi istrajavanja
stenje i kamenje
126. hodanje
muvanje po gradu jeli smo kestenje i
jabuke. stavio sam desnu ruku na akropolj i
onda sam je preko neba prenosio na likabejtus to
je neki red stvari. kao što mi se čini da prava snaga
leži u nevinosti. sila i nasilje su uvek udruženi oko
sopstvenog straha. mala deca lutaju svetom. pekarev
hleb jedu svi. vlasnici jabuka ne mogu pojesti sami sve
jabuke. i zato sam tu. i gledam vukove kako spavaju i
mačke kako se pripremaju za vrućine koje dolaze
i u kući čuvati vodu. u rečima je spas
atina 2.4.1992
147/3506
524 miris pokošene trave to je moja mladost
525 i ljudi su važni
526 za neki broj godina sva živa bića na zemlji nestanu. zamene ih druga. stalno je neko tu
srebrni se more
127. hodanje
primetio sam kako gledam. gledao
sam prema moru. video sam da ništa
ne vidim nego da samo gledam. ušao sam
u dve crkve. bile su pune. pevali su lepo. žene
i muškarci. posle sam primetio kako ćutim. po ceo
sam dan sam. ćutim... nikome ništa ne kažem i
niko mi ništa ne kaže. samo sam neodređeno
viknuo na čopor crnih pasa koji me je napao
u rečima je spas. ostrva se u daljini
kao i planine plave
atina 3.4.1992
148/3505
527 mlado prolećno lišće topole
528 majke umiru u teškim vremenima ostavljajući svoje
penzije državi da bi država preživela i njena deca u njoj
more mi je bilo na usnama
128. hodanje
sa prašnjavog puta sam gledao livadu kako
odlazi u more a more je odlazilo daleko do ostrva
i iza sve do neba. a ispred mene je bilo žuto cveće i
uopšte je sve više cveća. tako i treba kao i onaj brod
koji je ulazio u luku. kao i oni stari parovi koji su se
držali za ruke u pireju. kao i onaj dečak koji je
nešto gledao. ostrva se u daljini kao
i planine plave. more blješti
atina 4.4.1992
150/3503
529 kako da objasnim sve one sitne emocije koje
me stalno susreću i bockaju. kako. bolje nikako
530 leđa. struk. kukovi. ukupna zadnjica. svi prevoji bili su
u takvom skladu kod ove devojke dok smo izlazili iz kifisija da
sam apsolutno razumeo čitavim telom veliko pitagorejsko pravilo o
lepom delovi koji čine harmoničnu simetričnu celinu. dobre puteve
su nam prohodali stari grci video sam to i u ovoj mladoj grkinji
531 hodam po ivičnjaku treniram koncentraciju
532 nije humor stajati sa strane i podjebavati
533 vraćam se pored tife sada je pored puta žuto cveće
534 ima u zemljanim tvrdim oblicima nekog snažnog sexa
efharisto atina pao na perpatiso
129. hodanje
hvala atino ja idem da hodam. pojeo sam tri
slatke crvene jabuke i posle 17 kilometara mi je sam
stao veliki kamion sa natpisom100 godina olimpijskih
igara 1896-1996 atina zlatne olimpijske igre ali mi je šofer
stari grk odmah rekao da je politika kurva i da će igre biti u
americi. u jugoslaviji nema glava zato bum-bum. da ima
glava za sedam jare opet dobri i stigosmo do soluna
u ponoć. more blješti. kamena lepota koja
se ovde zove grčka
solun 6.4.1992
151/3502
535 smisao bi patio ako ne bi bilo ovih glupih misli i prevrtanja
po džepovima kojima se bavim već jedan sat izlazeći iz soluna
536 vidim se slučajno u izlogu izgledam dozlaboga jak a u stvari samo molitva
537 zastanem i gledam dve tropske ptice u kavezu. jedna je pepeljasto siva druga
žuta sa narandžastim kljunom. uzbudile su se kad su primetile da ih gledam i počele su
da pevaju i da mi se pokazuju. nemaju ljudi pravo na to što rade drugima. nemaju. pada kiša
538 hodam da bih te iznova stvorio u lice te ljubio
539 moja kuća u postojanju. moje oči u kiši
po kiši je pevala maria faranduri
130. hodanje
opet sam dugo izlazio iz soluna. čitao sam jingera
na usponu ka panorami. znojio se i nikako kao i nikad
do sada u svom životu nisam razumeo tu ljudsku strast
za nasiljem nad drugima. kažem znojio sam se a posle je
počela i kiša. oko šest uveče pred novom kišom stao mi je
vasilis mladić iz soluna i sa njim sam u brzom alfa romeu
prešao sledećih 200 kilometara do ksantisa. beli morski
talasi na kiši u maglovitom sumraku koji se valjao
oko planina. kamena lepota koja se ovde zove
grčka. pevala nam je po kiši i velikoj
brzini maria faranduri
xanthi 7.4.1992
152/3501
540 volim da vidim kad čovek oslonjen o korman sporo vozi bicikl
541 jedan pas odlazi da luta i trčkara po poljima oko
ksantisa a jedan čovek britvom delje mladu prolećnu granu
542 prepliću mi se slike sa ruže. kiša u holandiji. snežna prašina po putu u čehoslovačkoj
543 ruža je priča o jednom čoveku
544 put ne pita i ne odgovara. ćuti i ide dalje kao i život
idemo zajedno pitanja i ja
131. hodanje
uvek je isto svaki dan. isto a nikad pre i nikad
posle. uopšte ne mogu da se načudim šta ja to radim
zašto hodam. zašto uopšte živim. ko sam. sve su to
tako jednostavna i mnogo puta ponavljana pitanja. ali ja
sam ih pitao i danas uz mnogo guštera koji su bežali preda
mnom dok sam dovršavao čitanje jingera u grčkoj. sada
se već pomalo oseća turska. a pevala nam je po kiši i
velikoj brzini maria faranduri. dok sam gledao danas
groblje stezao sam zubima usne
akeksandropoli 8.4.1992
153/3500
545 sve sam senzacije doživeo u detinjstvu osim sex-a i
ljubavi za ženu. sada mi ostaje bog umetnost i vrline živih bića
546 svakodnevno hodanje je sačinjeno pre svega
od velike praznine da bi se punina lakše oblikovala
547 i doći ću jednog dana ponovo u aleksandropuli da
pokažem kako na ovoj plaži nije ostao nijedan moj trag
gurala je kolica kroz prašinu
132. hodanje
bio sam nervozan i nemiran dok sam hodao ulicama
aleksandropolija. onda sam otišao na morsku obalu tamo su
me talasi i vetar umirili dali mi smisao i osećanje lepote. gazio
sam po mokrom pesku i vreme je prolazilo. gledao sam ptice
nad vodom i pratio pravilnost talasa. talasi su vodeni koraci. mislio
sam na vojske koje su prošle pored ove obale. u predvečerje sam
gledao pijanu mladu ženu kako je gurala kolica sa bebom i dečaka
sa loptom koji je išao pored nje. jedva je stajala na nogama a
dečak je mahnuo nekoj starijoj ženi. dok sam gledao danas
u groblja stezao sam zubima usne. i mislio na dečaka
aleksandropoli 9.4.1992
154/3499
548 biti u tuđem okruženju kao pas koji pretrčava autoput
i tu prepoznati svoje pravo u pravu drugoga. to je lepota
549 mali sedi čovek prekrštenih ruku u plavoj košulji napasa osam jarića
550 iz grčke me ispraćaju gugutke
551 pola tri u turskoj sam
552 pravi put kakav nikad nisam video pre
553 mnogo kokošaka pored puta
tešekkjur grčkom efharisto. efharisto turskom tešekkjur
133. hodanje
jeo sam grčke jabuke u turskoj. pred istanbulom je počeo da duva vetar i spustila
se magla. turski putevi su pravi kao nebeski trag zategli se po zemlji i samo lelujaju
gore dole. posao mi je neshvatljivo jednostavan ljubavlju graditi ružu. voleti sve što vidim
znači ne gledati - nego voleti. a to nije baš lako iako je jednostavno. konstantinopolj je
neosvetljen i nerazumljivo očajnih ulica. iz aleksandropolia sam zvao beograd tamo je
teško. rat. strah. ovde sam da bi i tamo bilo bolje. pučina u obalu obala u planinu
planina u oblake oblaci u beskraj. i mislio na dečaka. da li je ovo put za topkapi
turska istanbul 10.4.1992
155/3498
554 zidine. zidine grada zatvora kuće. tajna zida
da li je zid sloboda ili ropstvo. graditeljstvo ili rušiteljstvo
555 jedino ono što se na energiji savremenog digne u visine je ono što ostaje i
što potvrđuje i tradiciju jer je sve veliko nastalo u svome vremenu u svome sada
556 zaista je svet ono što ne mora da se vidi
557 kesten 5000 turskih lira
3 l. soka 7700
1 kg šećera 7000
staklena čaša 2000
puter 15900
3 paradajza 4000
pogača 3500
karta istanbula 20000
prenoćište 60000
ljudigrad
134. hodanje
istanbul. vetar. prašina
talasi. lica. mnogo vetra mnogo
prašine mnogo talasa i mnogo lica. kako
podneti sva ta lica što dolaze iz rumunije poljske
bugarske jugoslavije rusije turske. sav taj život. sudbine
življenje je patnja pakao to su drugi. osećao sam napetost
u grudima i ramenima. buka bes i gomila. i pravo svakog da
živi od kada je sveta i veka. svako neki zadatak u ovom
životu ima. kao i ja i moja ruža. ruža između dva mijenijuma
kada je ovde carovalo hrišćanstvo na sredini islam a
na kraju ruža. da li je ovo put za topkapi. da li
se i ovde do neba dolazi zemljom
istanbul 11.4.1992
157/3496
558 kad sam se danas probudio nema vode nema struje ne
mogu da dobijem beograd. kiša pada ne mogu da vidim nazive
ulica. sinoć preksinoć padne napon pa teško vidim. srećnik
559 vrapci su kao trava prašina i đubre. večni
560 po visokoj travi na poljančetu turski radnici igraju fudbal
jure. guraju se. valjaju. šepaju. driblaju. viču. pojma nemaju. srećni
561 najveće poverenje imam u rokenrol kulturu
562 jedna od najsuptilnijih lekcija u detinjstvu bila je tajnovita
razlika između lasta i drugih uličnih ptica. lasta se ne sme ubiti
bednik
135. hodanje
osećao sam se kao
bednik a kao ožedneli sam
pojeo tri jabuke. hodao sam od
topkapija do aerodroma. mnogo vojske
čuvaju. tamo gde vojska mnogo čuva verovatno
i nema šta da se čuva. blizu je ponoć iscrpljen sam
čekam nenada i nebojšu na istanbulskom aerodromu
kako ruža odmiče sve sam bolji predmet samom
sebi. pogotovo za zajebavanje. da li se i
ovde do neba dolazi zemljom. kako
da ništa ne očekujem
istanbul 13.4.1992
158/3495
563 nemaš ništa i onda čuvaš. čuvaš to što nemaš
564 ruža je posao poslova
afrika azija evropa australija j. amerika i
s. amerika u mojoj šaci kao jedna ruža zajedno
136. hodanje
evropska ruža za sve kontinente. to je bio razlog mog današnjeg hodanja
držao sam u šaci šest crvenih jabuka bile su kao ruže. držao sam ih visoko u
nebu zajedno sa bogazeči mostom koji je preletao i stalno leti nad bosforom
jabuke su mi ispadale iz šake ali ako bih ih pažljivo stavio mogao sam ih
slobodno pomerati da ih nebojša fotografiše. mostovi su naročiti delovi
puta. statičke i dinamičke sile kod mosta se konstruišu iz smisla
kako da ništa ne očekujem. pa hodaj dalje - tvoj put
istanbul 14.4.1992
i
osvojena
dostignuta
jednostavnost
ruža
obnavlja
jezik
ruža
je priča o
jednom
čoveku
ruža
je posao
poslova
i
ružo
ti si put
puteva
bespuće
boga
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima