AUTOBOGOGRAFIJA

2021-2031 ili do moje smrti
24/7/365

autobogografija su oboženja autobiografijom

autobogografija je autobogografija boga i bog autobogografije

autobogografija je oboženje pevanjem stvaranjem hodanjem 

autobogografija je oboženje ljubavlju slobodom istinom

autobogografija je nadahnuće svakom biću da napiše svoju autobiografiju

 

    Ti
    si

    439588

    pupoljak

    uspori svoj mozak i nećeš rušiti svoju volju

    7. mart 2026.

    27852. dan mog života

     

     

    3410/243

     

    10494  rainer marija rilke

    ruža koja nudi opojan

    miris svetičinih grudi

     

    10495  junus emre

    gledajući stalnu ružu

    ti ruku ne pružaš trnu

    lupeža se ne boj ti si

    na istinskom putu

     

    10496  genadij ajgi

    kako ste nam

    do bola - bezmerno

    bliske u ponorima

    vašim što gasnu

    avgustovske ruže

     

    9  ruža plavog

    2806. hodanje

    nebo je plava ruža. raširila se

    nadsvodila oblaci su joj latice. plavo je

    visoko i plavo je duboko. nebo i okean zajedno

    plavo je smiraj na čelu i slepoočnicama plave ruže

    i plave laste. sva vlaženja i sva dozivanja. plava je

    boja dečaka govorila je kaja moja majka. plava je

    slatka kao kajsija slava nenasilju. molitva me

    zapahne kao livadske trave. plava je mističko

    sjedinjenje s nekim posve drugačijim ti

    novi sad 10.3.2001

     

     

     

    3412/241

     

    10497  rajner marija rilke

    ruža što mimo nas dela poput dobre vile

     

    10498  marija pavikovska-jasnoževska

    kako si smela da pišeš o ružama

    dok je istorija gorela kao šuma

    na letnjoj žezi

     

    10  ruža sporosti

    2807. hodanje

    sporost jedina podnosi snagu blizine

    jedino se sa sporošću dostižu sve daljine. umetnost

    sporosti je blaženstvo u tvojoj lepoti. oduševila bih te

    svojim rasponima. ja sam princeza plemenitosti i čistačica

    klozeta. ljubav za dno života. strast za širenjem. uspori svoj

    mozak i nećeš rušiti svoju volju. sporost me je čuvala glasom

    saputnika. dok pišem o ruži sporosti ispred mene hoda kaja

    ćirilović. uživam u njenim teškim kruškolikim guzevima

    čvrstim leđima i ženstvenim ramenima. leđa joj uživaju

    u gipkosti. ramena mi govore uzmi me tvoja sam

    plava je mističko sjedinjenje s nekim posve

    drugačijim ti. samo idi rekao sam kaji

    da te gledam i sporo obožavam

    novi sad 12.3.2001

     

     

     

    3413/240

     

    10499  rajner marija rilke

    udišem te kao da si meni

     ružo sveg života lice

     

    10500  edvard stahura

    ružo ti imaš dućančić

    dućančić sa začinima da se

    sama iz nedelje u nedelju

    ispod tezgice neguješ

     

    10501  narodna pesma

    rodom se rodila stolista ruža

    ja se prikradoh da je otkinem

     

    11  ruža plesanja i pevanja

    2808. hodanje

    plesanje i pevanje su jedna stvar. dve noge a

    jedan hod. dve šake a jedan rukopis. sa plesanjem

    plešu svi predeli. sa pevanjem pevaju sva bića. dobrota

    pleše lepota peva. počeli su prolećni mirisi. sunce je zašlo

    trske su suve presijava se voda kanala. u majicama

    hodamo ivan venčanski i ja. samo idi rekao sam

    kaji da te gledam i sporo obožavam

    tu gde sam lako mi je biti

    novi sad 13.3.2001

     

     

     

    3414/239

     

    10502  rainer marija rilke

    protiv kog ružo ovim

    trnovima odlučiste

     

    10503  jan skacez

    na celom svetu nema

    toliko tišine kao kada pada

    sneg po zimskim ružama

     

    10504  paul celan

    ružo jedna ptica prhnula

    iz najokruglijе suze mičе

    se nad tobom kao list

     

    12  ti ruža

    2809. hodanje

    ti si rođena iz moje samoće moje

    otvorenosti i otmenosti. ja sam muškarac ti

    si moja žena. kao ni bog ni ti me ne možeš ostaviti

    ti me jedina primaš celog. samo tvojim bezobličjem moj

    oblik je ceo. ti si moja mušmula. suši se veš na otvorenom

    dvorištu. tibiku varadija i mene je put izgladneo još je

    daleko temerin. tu gde sam lako mi je biti. van

    sela obliveni svetlošću gledamo

    biblijsko sunce

    novi sad 14.3.2001

     

     

     

    3415/238

     

    10505  rajner marija rilke

    voliš li više ružo biti

    žarka saputnica

     

    10506  teodor retke

    al ova ruža u morskom

    vetru ova ruža

    miruje

     

    10507  hilde domin

    ne navikavaj se

    ne smeš se naviknuti 

    jedna ruža je ruža ali

    jedan dom nije dom

     

    13  ruža ponavljanja

    2810. hodanje

    ponavljanjem otkrivam snagu i

    bezazlenost rutine. ponavljanje je svetinja

    liči na morske talase koji se nadovezuju jedan na

    drugi. ili na planine koje su u daljini plave sve dok se

    ne izjednače sa nebom i nestanu. ponavljanjem se

    kruniše istovetnost i smiruje um univerzuma. malopre

    sam video prvi maslačak ove godine. van sela

    obliveni svetlošću gledamo biblijsko sunce

    ponavljanje je utočište svih blaženih

    novi sad 15.3.2001

     

     

     

    3416/237

     

    10508  rajner marija rilke

    leto: biti nekoliko dana

    savremenik ruže

     

    10509  ana ahmatova

    gospode ja sam umorna

    čuj me uskrsavati mreti živeti

    sve uzmi ali te ruže rujne daj

    da opet svežinu osetim

     

    10510  dudlej randal

    dok razmišljah o ružama i

    revolucijama videh kako noć

    pokriva zemlju ko veliko

    tamno krilo

     

    14  ruža minerala biljaka životinja i

    ljudi. ruža tela osećanja mišljenja i volje

    2811. hodanje

    kruženje preplitanje uplitanje uvijanje. ulaženje izlaženje

    jedno u drugome. gore i dole napolju i unutra ono što izvire

    i uvire. sve jedno sa drugim postaje. kamen je mozak i list

    je šapat i vazduh je prepun anđela i mnogi ljudi su se

    preobrazili. u jednom biću su sva bića. ponavljanje

    je utočište svih blaženih. hodam i žudim

    novi sad 16.3.2001

     

     

    i

     

     

    ruža

    plavog

     

     

    ruža sporosti

     

     

    ruža plesanja i pevanja

     

     

    ti ruža

     

     

    ruža ponavljanja

     

     

    ruža minerala biljaka životinja i ljudi

    ruža tela osećanja mišljenja i volje

     

     

    i

     

     

    ružo

    lutanja ti

    si u meni

    i sad jer ti si

    ja oduvek i

    zauvek

     

     

    i

     

     

    ružo

    lutanja da

    ga jebeš biti

    ti je zauvek

    ruža lutanja

    božija

     

     

    i

     

     

    ružo

    lutanja

    samo sami

    jedno smo

    ti i ja

     

     

    i

     

     

    ružo

    lutanja

    neka

    uzglavlje

    dok

    spavamo

    peva

    za

    nas

     

     

    i

     

     

    ružo

    lutanja

    iz kostiju

    polećem

    ja ptić

    tvoj

     

    i

     

     

    ružo

    lutanja

    ti si me u

    pesmu

    preobrazila

     

     

    i

     

     

    ružo

    lutanja

    krvi moja

    nenasilna i

    nervi moje

    podatne

     

     

    i

     

     

    bože

    nežno nežno

    nežno nežno nežno

    nežno nežno nežno te

    ljuljam na mojim

    grudima

     

     

     

     

     

     

     

     

     

    ruža po božijem liku hodana

    6. mart 2026.

    27851. dan mog života

     

     

    3401/252

     

    10475  rainer marija rilke

    presrećna ružo celino sva budna

     

    10476  fernando pesoa

    donesi mi ljiljane ljiljane i ne

    zaboravi ruže. donesi mi ruže

    ruže i ljiljane mi daj

     

    10477  huan ramon himenes

    gospode otvorio si se samo prema

    meni kao ruža koju oduvek znam

     

    1  ruža bogolika

    2798. hodanje

    nepojmljiva. ruža po božijem liku hodana

    ti koja nosiš tajnu još nepoznatih bića. dražiš me

    bezazlenošću ružo jabukolika. ti si me ohrabrila da

    tražim da se u nežnost pretvaram. ti si zora koja se

    rađanjem plavi. ti bog ja - tri ruže kao jedna ruža

    radostan sam jer srce dobrote dobuje svetom

    ružo mnogolika zdravlja mi daj

    novi sad 1.3.2001

     

     

     

    3402/251

     

    10478  rainer marija rilke

    meni si ružo knjiga odškrinuta

     

    10479  gertruda stejn

    ruža je ruža je ruža

     

    2  ruža beskućništva

    2799. hodanje

     

    beskućništvo ti si jedrо i slatko kao trešnja

    beskućništvo šapat u uhu toplina u hladnoći. jedino

    stanovanje dostojno čoveka. beskućništvo me osnažuje i čuva

    od malodušne svakodnevice. beskućništvom sam gospodin i

    gospodstvo u predelu. beskućništvo daj mi hrabrosti da uvek napravim

    korak više i u njemu svijem svoje prenoćište. iako je sam život kroz

    njega živeo tomas merton je postepeno napustio nadu da će mu doći

    neki dobar život na nekom pravom mestu koje je uvek bilo negde gde

    on tada nije bio. umesto toga se predao laganom radu srca koje

    traži boga prepisujem na jakom vetru reči iz pisma vere

    varadi. ružo mnogolika zdravlja mi daj. beskućništvo

    slaganja i ravnice neka u tvom svemiru bude

    moj topli i otvoreni dom

    novi sad 2.3.2001

     

     

     

    3403/250

     

    10480  rajner marija rilke

    ružo ti o stvari izvanredno cela

     

    10481  gongora

    rođena jučer ružo sutra smrt te čeka

    u lepoti tvojoj je skrivena opasnost da

    te smrt odnese preka. uspori cvat

    da duže budeš živa

     

    10482  pol valeri

    sva božanstva kroz ružu i slanost

     

    3  ruža hodanja

    2800. hodanje

    hodanje hram svačijeg znoja ti si most

    između soka i krvi. hodanje umetnost svih koji

    se kreću skupljajući u bokovima blažene napore. jednim

    korakom u bogu drugim u praznini. hodanje višnjo tobom

    prokrvljujem svoje telo. ruža i krv su jedno. žar. nekada sam

    bio odlaženje nekada ulaženje sada sam samo hodanje

    ples u stopalima. ja sam čobanin hodač u toplom vazduhu

    beskućništvo slaganja i ravnice neka u tvom svemiru

    bude moj topli i otvoreni dom. hodanjem se

    pretvaram u izvor dobrote

    novi sad 3.3.2001

     

     

     

    3405/248

     

    10483  rajner marija rilke

    ruža očarana u svom dašku

     

    10484  vilijem karlos vilijams

    ruža je zastarela. obuhvatiti ruže

    postaje geometrija. ruža je nosila teret

    ljubavi ali je ljubav na kraju - ruža

     

    4  ruža dana

    2801. hodanje

    svaki dan osvane kao ruža svetlosti kao što svetlost

    u predvečerju nestaje klizeći niz latice već potamnelih ruža

    dan je pesma o šljivama koje su kao i mnogo voće iz roda ruža

    pojeo sam šljive što su bile u hladnjaku a koje si možda čuvala za

    doručak oprosti mi bile su izvrsne tako slatke i tako hladne v. k. vilijams

    ponedeljak je svaki dan je ponedeljak a trave su uvek blage. da bih se

    pomokrio i zaklonio od vetra zastao sam pored starih još neprolistalih

    vrba. to što huji to je vetar u granama to što vlaži su počeci kiše

    a taj što piše sam ja ružaja. hodanjem se pretvaram u izvor

    dobrote. šta ostaje jednoj usred dana pokisloj

    ruži nego da se smeši i smrzava

    novi sad 5.3.2001

     

     

     

    3406/247

     

    10485  rajner marija rilke

    ružo to stalno tvoja unutrašnjost miluje

    se u biti svojoj miluje se sva u svemu

     

    10486  marina cvetajeva

    stihovi niču poput zvezda i ruža poput lepote

    poput lepote - za kuću nužno zlo. o svete znaj

    pesnik spozna - dok sniva - zakone zvezda

    formulu cveta - sve

     

    5  ruža godišnjih doba

    2802. hodanje

    godišnja doba su četiri ružinih bokora

    bokor crvenih u proleću. plavih u letu. žutih u jeseni

    i belih u zimi. u ruži sam hodao kroz deset jeseni. deset

    zima. deset proleća i deset leta. zar nije to jedno mitsko

    mistično putovanje kroz božiju česticu. karneval koraka i

    latica. šta ostaje jednoj usred dana pokisloj ruži nego

    da se smeši i smrzava. kako reći kako reći

    ono što se već govori samo

    novi sad 6.3.2001

     

     

     

    3407/246

     

    10487  rajner marija rilke

    jedna ruža sve ruže ustvari

     

    10488  vilijem blejk

    bolesna ružo

    olujan beše mrak

    kad crv nevidljiv

    dolete kroz zrak

     

    10489  horhe luis borhes

    prava ruža je vrlo daleko

    možda je stub ili bitka ili radost

    nekog boga kog nećemo videt

     

    6  ruža ritma

    2803. hodanje

    jedan ritam svi ritmovi u stvari

    ja sam jedan čovek svi ljudi u stvari. brojanje

    brojanje brojanje. sve se samo zbraja. niko ne umire

    svetkovinama ritma preživljavaju odbačeni. hodam da

    bih telo hranio muzikom dušu slikama duh rečima i volju

    brojevima. ritam zanosi sva moja čula usred apstrakcije

    kako reći kako reći ono što se već govori samo

    ritam isijava nepovratno svoju snagu

    kao sunce

    novi sad 7.3.2001

     

     

     

    3408/245

     

    10490  rajner marija rilke

    ružo uz oko sklopljena

     

    10491  stefan malarme

    slava koju negda sledih od detinjstva

    čista punog šuma ruža sred plaveti prirodne

     

    7  ruža samoće

    2804. hodanje

    samoća je put do tebe. samoćom te stvaram

    hej samoće sa vama sam zavoleo sve što postoji. sam

    sam kao i pesma pevam nekog sa drugog sveta. mnogo sam

    na ruži bio sam. da sam znao da će tako biti ne bih se ni usudio

    da krenem. ali samoće su stvarale punoću. ukus badema ženu koja

    mi je rekla mužu. samoća mi daje snagu da hrlim samo tebi. samoćom

    ljubim sve što je samo. kad ljubim vidim sve i jeste samo. ljubim tvoju

    pičku - ružu jedinu čujem zvuk patika o asfalt i uzbudim se: sam sam

    na ovom svetu u zjapećoj otvorenosti prema univerzumu. ritam

    isijava nepovratno svoju snagu kao sunce. samoća me doji

    tepanjima zvucima sa kojima razgovaraju zvezde

    novi sad 8.3.2001

     

     

     

    3409/244

     

    10492  rajner marija rilke

    ružo ti svijaš se vrh jutra

    tvoje usnule snage

    razvijaju nežne oblike

    između obraza i grudi

     

    10493  karl sandberg

    sad kad grimizna ruža

    počinje da puže uz kuću

    naših dvaju života

     

    8  ruža molitve

    2805. hodanje

    molitva me prima kad god mi se poželi

    molitva je valovita kao tabani dok me nose po

    neravnom putu. moliti - šaputati. uho sveta je nežno

    dečije. molitve su izgovarali i izgovaraju najhrabriji kao

    kad iz grla miriše breskva. molitva je neodgonetljivi razgovor

    sjaj u očima pobožnih žena. u molitvi se ono pojavljuje a ja

    oblutak nestajem kao u snu ili orgazmu. samoća me doji

    tepanjima zvucima sa kojima razgovaraju zvezde

    molitva me zapahne kao livadske trave

    novi sad 9.3.2001

     

     

    i

     

     

    ruža

    bogolika

     

     

    ruža beskućništva

     

     

    ruža hodanja

     

     

    ruža dana

     

     

    ruža godišnjih doba

     

     

    ruža samoće

     

     

    ruža molitve

     

     

    i

     

     

    ružo

    lutanja ruža

    u meni je čednost

    ja u lutanju sam

    odanost

     

     

    i

     

     

    bože

    nežno nežno

    nežno nežno nežno

    nežno nežno nežno te

    ljuljam na mojim

    grudima

     

     

     

     

     

     

     

     

    sam za sve

    5. mart 2026.

    27850. dan mog života

     

     

    3391/262

     

    10435  ja sam gospodin smrzavanje. na ovom jakom vetru

    slabo obučen ostaje mi samo da sebe ismevam i tako se ugrejem

     

    10436  pokrivam rukama stomak ali mi zebu grudi. pokrivam grudi ali mi zebu šake

     

    10437  ušao sam u petrovaradin pribijam se uz kuće gde manje duva

     

    sada mi lepo

    2789. hodanje

    hodao sam sa zorom ivanov i borisom

    mrkelom od bukovca do sremskih karlovaca

    posle karlovaca sam nastavio sam sa hladnim vetrom

    približavam se mostu na dunavu. evo vetra vode i neba

    ja sam kralj svih služenja. od sreće ljubim vazduh. cigani

    indijanci vetrovi trave cveće ruže. u toplom stanu

    u mirisu tamjana opuštaju mi se mišići

    novi sad 19.2.2001

     

     

     

    3392/261

     

    10438  volim kad izgovorim bog

     

    10439  neki mlad čovek je u osam sati ujutru stajao pred vratima

    jedne usamljene po izgledu ljupke kuće ovako počinje robert

    valzer svoj roman pomoćnik koji sam malopre počeo da čitam

     

    10440  ovom je ime ja i vetar

     

    10441  proširilo se i produbilo nebo rađa se

    nova radost iz beskrajnih svetova moga tela

     

    10442  hladni vetar mi duva u leđa. oštra kišica bockа po potiljku

    al ne vredi vam kažem kiši i vetru meni je od valzera toplo uutrobi

    valzerova nevinost me opčinjava. uživam jer mu je i ova knjiga

    kao kod najboljih potpuno ista kao i sve ostale

     

    10443  mislim na boga dok umoran prolazim između ljudi

     

    a i ti ćeš već znati

    2790. hodanje

    na kraju hodanja mi uvek prija kada zastanem

    na pešačkom prelazu. tu osećam sigurnost a malo

    se i odmorim. u toplom stanu u mirisu tamjana opuštaju

    mi se mišići. uspavani hladnoćom golubovi uvučenih

    vratova stoje na gradskom trgu

    novi sad 20.2.2001

     

     

     

    3393/260

     

    10444  zviždim ko lud (primetim to posle pet minuta)

     

    10445  13:06 eno ga i prvo procvetalo drvo

     

    10446  robert valzer me razgaljuje i pretvara u samu šaljivost

     

    10447  dakle poniženjima me treba uzbuditi da

    bih se čisto radovao božijem svetu to je valzer

     

    10448  ruža je oblik u kome sija lepota božija

     

    da mi se ugreje potiljak

    2791. hodanje

    poslednji kilometar. sve vreme je duvao

    vetar baš je i sada poneo suvo lišće po putu

    galebovi lete visoko nad dunavom a gnjurci tik uz

    površinu vode. kao da je sve što se događa samo

    jedna usrdna molitva - razgovor svih bića. uspavani

    hladnoćom golubovi uvučenih vratova stoje na

    gradskom trgu. žutom bojicom obojim hartiju da

    bih izmamio iz sebe poslednju rečenicu

    novi sad 21.2.2001

     

     

     

    3394/259

     

    10449  nadeva se kišica

     

    10450  posle polusatne unutrašnje vatre i nemira odjednom osetih svu čar strpljenja

     

    10451  dunav se talasa i teče kao livada

     

    10452  sunce sija čitam valzera. vetar je na trenutak vodenast

    i hladan. ali kad podignem pogled sa teksta ugledam na severnoj

    strani neba tamne oblake koji kao da izviru iz zemlje

     

    10453  zagrcnuo sam se od smeha izrugivajući se samom sebi

     

    10454  jesam li sada miran. jesam. i govorim podnevnoj tišini ono što sada

    govorim pitao je sam sebe i odgovorio samom sebi jozef valzerov junak

     

    izdrži dragana izdrži

    2792. hodanje

    hodao sam za stopala dragane varadinac

    za reči koje je na njima istetоvirala. svako ko izdrži

    pomaže biljkama da rastu. svako ko izdrži pomaže i

    drugome da izdrži. trči dragana trči stopalima čuvaj svet

    žutom bojicom obojim hartiju da bih izmamio iz sebe

    poslednju rečenicu. kako je bio uzbudljiv pogled

    psa ka pticama u visokom letu

    novi sad 22.2.2001

     

     

     

    3395/258

     

    10455  sve što je aristotelovsko šekspirovsko hegelovsko za mene nije umetnost

     

    10456  umetnost je (još) nepoznato

     

    10457  živa bića piju uređenost iz umetnosti - parafrazirao sam

     

    10458  iz zaustavljenog automobila dvadesetogodišnji mladić mi

    govori nemojte da čitate zgaziće vas auto. ouuu pa vi to komponujete

    komponujete nisam mu ništa odgovorio bio sam osvojen valzerom

     

    10459  pri kraju hodanja posle sunčanog dana me zaliva

    kiša. kako je promena vremena uzbudljiva isto kao i ustaljenost

     

    10460  al je lepo kisnuti

     

    10461  a tek kisnuti misliti na boga i još biti gladan

     

    10462  i popiti čašu vina pre jela (božijom se krvlju

    hraniti) pa i drugu i u zanosu stvarati novu knjigu

     

    nazdravljе

    2793 hodanje

    kako je bio uzbudljiv

    pogled psa ka pticama u

    visokom letu. teci samo teci

    novi sad 23.2.2001

     

     

     

    3396/257

     

    10463  sam za sve

     

    10464  eno po fruškoj gori osvanuo sneg

     

    10465  hrabrost nije da ideš dalje kada imaš energije

    hrabrost je da ideš dalje kada je nemaš ovaj mail je elen

    mek artur dobila na brodu dok je sama oplovljavala svet

     

    tvojstvo

    2794. hodanje

    hodao sam sa dorom stanković

    obavio posao za ovu nedelju. sada sam u

    toploj sobi kroz prozor vidim pada sneg. opio

    sam se. vino i sneg. na stolu su mi rezanci sa

    sirom. pijan sam i gladan. ispunjen bezrazložnom

    ljubavlju. teci samo teci. ja sam dert fado

    sevdah bluz svi zanosi ovog sveta

    novi sad 24.2.2001

     

     

     

    3398/255

     

    10466  trnje

    živelo trnje. poštujem

    te ti si moja prašnjava

    knjiga pre mog vremena

    ti si priča o svim

    iskušenjima

    (iz rečnika hodanja)

     

    ovo je tekst

    2795. hodanje

    po kome pada sneg. hodamo sun i ja

    noge su nam mokre. kape i kaputi se zabeleli

    sneg pada od juče sitan i neprestan. današnje hodanje

    posvećujem prevodiocima. mnogе knjige sam upoznao uz

    njihovu pomoć. kada god bih citirao one koji su me oduševljavali

    ne bih navodio ime prevodioca. njihovom anonimnošću sam

    odavao poštovanje dobro obavljenom poslu. danas sam hodao

    za sve njih one koji prevedu hranu sa jedne na drugu obalu

    ja sam dert fado sevdah bluz svi zanosi ovog sveta

    sa jezika hodanja preveo onaj po kome

    je popadao sneg

    novi sad 26.2.2001

     

     

     

    3399/254

     

    10467  pogled mi je privukao istruleli pleh koji je virio ispod snega

     

    10468  sunce je već istopilo sneg po putevima

     

    10469  sunce zalazi smrzavam se

     

    10470  okrenuo sam se unazad u crvenom suncu

    sam ugledao plod mog današnjeg napora

     

    10471  ledi. već i klizi

     

    da li možemo da hodamo za moju

    devedeset trogodišnju baku micu

    2796. hodanje

    hodali smo milica jovanović i ja i hodanje posvetili njenoj baki

    obavili posao. jedino mi je ostalo da završim tekst. ali mi je snaga

    iscurila. gotovo. sa jezika hodanja preveo onaj po kome je popadao

    sneg. u mišićima osećam dodatni napor zbog povremenog klizanja

    novi sad 27.2.2001

     

     

     

    3400/253

     

    10472  zaplavio se mokri asfalt po kome hodamo teodor i ja

     

    10473  upravo sam se rastao od teodora. izduvao me

    je vetar. stavio sam rukavicu na grudi da me malo zaštiti

     

    10474  malo pre sam primetio da sam izgubio rukavicu sa grudi

    najbolje rukavice koje sam imao u životu. sada mi je ostala

    samo desna. pokloniću je dori stanković kao

     

    ispovest

    2797. hodanje

    o današnjem danu u kome sam posle izgubljene

    rukavice video da mi i fotoaparat ne radi a posle hodanja

    me je nepravedno optužila bliska osoba (odmah sam osetio

    bol u srcu). hvala čednim ljudima što su me naučili da povrede

    koje mi nanesu bližnji pretvorim u odlaženje i prapoverenje. sutra

    počinjem da hodam dvadeset četiri dana za dvadeset četiri sata

    i dvadeset i četiri ruže. pratiće me stihovi dvadeset četiri rilkeove

    pesme o ružama i stihovi pesnika koji su pisali o ruži. (fotoaparat

    ipak radi baterije su bile u pitanju). u mišićima osećam dodatni

    napor zbog povremenog klizanja. radostan sam jer

    srce dobrote dobuje svetom

    novi sad 28.2.2001

     

     

    i

     

     

    ja sam kralj

    svih služenja

     

     

    volim kad izgovorim bog

     

     

    uživam jer mu je i ova knjiga kao kod

    najboljih potpuno ista kao i sve ostale

     

     

    ruža je oblik u kome sija lepota božija

     

     

    i

     

     

    ružo

    lutanja ti

    jedna jedina

    ruža lutanja ti

    si čedo svih

    ruža i svih

    pesama

    o

    ruži

     

     

    i

     

     

    bože

    nežno nežno

    nežno nežno nežno

    nežno nežno nežno te

    ljuljam na mojim

    grudima

     

     

     

     

     

     

     

     

     

    počinje vek žena

    4. mart 2026.

    27849. dan mog života

     

     

    3379/274

     

    10415  prvi put ove godine sam se skinuo go do pojasa

     

    10416  na raskršću sam bacio štap da mi pokaže

    kuda da krenem. ogoreli vrh drveta se okrenuo ka zanošu

     

    10417  zemlja je preorana

     

    10418  uskoro će nabujati pupoljci zabeleće se voćke izleteće pčele

     

    10419  svratio sam kod paje vinogradara u njegovu vinogradarsku kućicu. zatekao

    sam ga u razgovoru sa predragom bailom takođe vinogradarom. sedeli su pored šporeta

    i pričali. pridružio sam im se. pričali su mi o vinogradima i vinu. o rajnskom rizlingu

     

    drugari vinogradari

    2779. hodanje

    zemlja je počela da miriše

    sadašnjost praznina seme eto

    žive večnosti. budi se mozak

    novi sad 7.2.2001

     

     

     

    3380/273

     

    10420  hodam i čitam intervju sa šezdesetčetvorogodišnjim tomom gotovcem

    koga nisam video godinama i koga volim kao i one koje pominje u razgovoru:

    lazara stojanovića. branka vučićevića. žan lik godara. erik romera. klod

    šabrola. dušana makavejeva. hrvoja turkovića. leni rifenštal. dragana

    aleksića. ljubomira micića. grupu gorgona. mihovila pansinija

     

    10421  uskoro ću hodati tri noći i jedan dan za devedeset i devet godina

    leni rifenštal. tri noći za prošli vek. jednu za komunizam. jednu za fašizam

    i jednu noć za neoliberalizam. jedan dan ću hodati za novi vek i

    leni ženu koja ih je nadživela i pobedila

     

    plaho

    2780. hodanje

    ne mislim. kako mi prija da ne mislim

    osećam samo ruke koje se njišu i sve hladniji

    vazduh po licu. budi se mozak. sve što mi

    je činiti jeste da odem u bioskop

    novi sad 8.2.2001

     

     

     

    3381/272

     

    10422  šta sve nisam učinio

    mnogo toga. uh i oh ali ja sam odlazio dalje

    ono što nisam učinio ću učiniti ponešto i neću

    sve te ideje koje nisam realizovao su mi pomagale

    da trajem. grejale su me. zanosile. stvarale mi

    energiju zablude. činile me. da ih ne nabrajam

    boleće me prijatelju moj

    (iz rečnika hodanja)

     

    baš to baš tako

    2781. hodanje

    umesto teksta bacam gumicu za brisanje

    visoko u vazduh pa je hvatam levom ili desnom

    rukom. i ovu rečenicu bacam na papir dajući joj

    neki smisao o kome ne znam ništa ali rečenica već

    pada u tačku. sve što mi je činiti jeste da odem

    u bioskop. letite letite moje rečenice

    novi sad 9.2.2001

     

     

     

    3382/271

     

    10423  1 rat je još uvek jedini lek  2 lažčina  3 kurac od psa  4 posmatranje

    mira  5 uspeh  6 granica naselja  7 strašila u polju  8 mladi luk  9 blažena ravnica

    10 nedogled je samo nebo  11 lekovita sećanja  12 trske pored puta  13 piti na putu

    14 kap kiše  15 zeleno plavo i ja  16 dobra tela - misija materije  17 soko u pšenici

    18  ulazimo u futog  19 đubrenje  20 prokrviti telo u sumraku  21 oplemeniti mišljenje

    22 traktorska svetla  23 umiranje mladih  24 otvorena vrata  25 lopta u prozor

    26 male prodavnice u zabačenim naseljima  27 groblja i sećaj se smrti

    28 teglenja  29 nomadizam polnosti  30. gatari i delez  31 ralf valdo

    emerson  32 jezičke igre  33 usklađenost  34 smeh

    35 bez zaštite  36 hvala tridesetšestorici

     

    izginuli smo

    2782. hodanje

    a i neka smo. hodali smo

    trideset i osam kilometara milica

    jovanović i ja za trideset šest pravednika

    koji čuvaju ovaj svet. letite letite moje

    rečenice. sve tragove na zemlji

    pamti nebo

    novi sad 10.2.2001

     

     

     

    3384/269

     

    zimsko hodanje vere varadi

    2783. hodanje

    krenula sam nešto pre devet. vreme je sunčano ali sveže idealno za hodanje

    krenula sam od 1212 clifton road odmah skrenula na north decatur rd. rock springs

    universitz avenue. nort highland avenue gde sam sada. da bih se ojačala za start ponela

    sam vokmen i satija branke parlić. predeo iz koga sam krenula je svet pristojnog susedstva

    visoko drveće male kuće. daninoć narcisi. jevrejska crkva jevrejska škola i zabavište. u

    daljini iznad visokih vrhova neozelenelog drveća vidi se vrh tornja koji je negde daleko

    toliko daleko da ne možeš ni pomisliti da tamo stigneš pešice. krenula sam ka njegovoj

    nedostižnoj udaljenosti. prizori su se začas izmenili - izbila sam na jedan veliki park

    pidmont park. iza parka su se videli obrisi sasvim drugačije atlante. ovde ljudi hodaju

    samo od kola do ulaza u banku prodavnicu hemijsku čistionicu. ovo što ja radim

    ne radi ovde niko. vratila sam se sa hodanja u 13:45. poslednji sat i po bio mi je

    naporan. bodrila sam se kako sam znala i umela. na stepenicama iznad

    dečijeg igrališta pojela jabuku. sve tragove na zemlji pamti nebo. pri

    kraju kraju videla crnca visokog i vitkog u tamnim pantalonama

    i upasanoj košulji kako sa spoljne strane kuća stojeći

    na jednoj nozi na merdevinama pere

    nekim ljudima prozore

    atlanta 12.2.2001

     

     

     

    3385/268

     

    10424  mašem rukom: do viđenja dvadeseti vek. do viđenja komunizam

     

    tri noći i jedan dan: leni rifenštal

    2784. hodanje

    noću zamiru čula. ispunjava se krug. kada sam se rodio

    leni rifenštal je imala četrdeset i sedam godina. meni je sada

    pedeset druga a njoj devedeset deveta. pri kraju videla crnca

    visokog i vitkog u tamnim pantalonama i upasanoj košulji

    kako sa spoljne strane kuća stojeći na jednoj nozi na

    merdevinama pere nekim ljudima

    prozore. počinje vek žena

    novi sad 13.2.2001

     

     

     

    3386/267

     

    10425  ulazim u noć a želeo bih da se kao dete isplačem u toplom zagrljaju

     

    10426  i noćašnje hodanje je doviđenja dvadesetom veku. do viđenja fašizam

     

    10427  zašto sam ovoliko tužan

     

    10428  divim se dubokoj starosti leni rifenštal

     

    10429  prolazak voza preko mosta uznemiri galebove i oni kao paperje lete kroz noć

     

    tri noći i jedan dan: leni rifenštal

    2785. hodanje

    neispavan u hladnoći i tuzi samo sam hodao

    bez ikakvih senzacija. potrošen sam. počinje

    vek žena. treperim od nemoći

    novi sad 14.2.2001

     

     

     

    3387/266

     

    10430  do viđenja neoliberalizam

     

    tri noći i jedan dan: leni rifenštal

    2786. hodanje

    hodao sam sa kajom ćirilović. posle rumenke bili smo

    u potpunom mraku. noć je duboka kao more. kada bih

    otvorio šake osetio bih kao da nosim teške dojke. oči ništa

    ne vide. gledanje ćuti. pogled se diže ka zvezdama a zvezde

    daleke svojom daljinom nas miluju i plaše. pričali smo o radosti

    u životu i hrabrosti starih ljudi. anjes vardi. leni rifenštal. kompaj

    segundu. ronaldu bigzu pljačkašu stoleća. džon kuper pouisu

    ernst jingeru. vilijem barouzu... sve što je živo me ohrabruje

    i uči hrabrosti. ja sam muž sveštenik i pevač svemira

    treperim od nemoći. svaki trenutak života

    mi govori: tek treba živeti

    novi sad 15.2.2001

     

     

     

    3388/265

     

    10431  blešti u danu prepunom sunca. iz duboke

    i tamne ponoći evo me u toplom i svetlom podnevu

     

    10432  sa tri hodanja po noći sam se pozdravio sa dvadesetim vekom

    i zlom u njemu: komunizmom fašizmom i neoliberalizmom. do viđenja veku

    koga sam voleo jer su u njemu živeli i mone i sati i gertruda stejn i pesoa i simon

    vejl i berdajev i vitgenštajn. jer sam u njemu odrastao slušajući radio drame. igrao

    fudbal i plesao rokenrol. gledao i gledao i gledao filmove. čitao pesnike i mistike

    živeo sa prijateljima. iskupljivao se i otkrio slobodu u zatvoru. prepoznao sada

    stvarao veliku umetnost. uživao u ljudskim pravima i pravima svih bića

    učestvovao u planetarnoj odgovornosti i posejao svemirsku kulturu

     

    jedan dan: leni rifenštal

    2787. hodanje

    žena i dan su pozdrav za dvadeset prvi vek

    u ovom danu hodam za svetlost i ženstvenost

    za kosmološku umetnost i jezik svih bića. svaki

    trenutak života mi govori: tek treba živeti. sa

    osmehom u praskozorju novog veka

    novi sad 16.2.2001

     

     

     

    3389/264

     

    10433  kao da sam u telu svetlosti tako se osećam u ovom danu

     

    10434  volim da se šetam prometnim ulicama uvek moram imati neki cilj

    odredim dokle ću da idem i dok se udalјavam od svoje kuće to je teži deo

    šetnje nagovaram sebe da idem donde pa još malo pa ajde do one kuće što

    dalje odem duže ću se vraćati a onda u jednom času - sve se prometne

    u lepo - sretnem ljude osmehujemo se jedni drugima. u glavi mi naviru

    lepe misli uobražavam da sam pesnik eva ras

     

    ja sam...

    2788. hodanje

    po boji kože pripadam rasi koja je nanela

    i nanosi najviše zla u ovom svetu. stid me je zbog

    onoga čine se drugi ponose. po vetrovima ja sam ciganin

    ciganin jer volim to ime. duboko poštujem taj progonjeni narod

    saosećam sa svakim ko je čuo pogrdnu reč i poneo prezriv pogled

    na sebi. kako su za žaljenje sva nadmena bića koja omalovažavaju

    druge. biti bolji od drugog znači saosećati sa njim i dati mu priliku

    da se i on razvije i procveta. volim cigane jer nemaju državu jer

    su nomadi i svete lutalice obraz civilizacije. sa osmehom u

    praskozorju novog veka. cigani indijanci

    vetrovi trave cveće ruže

    novi sad 17.2001

     

     

    i

     

     

    sve što je živo me

    ohrabruje i uči hrabrosti

     

     

    ja sam muž sveštenik i pevač svemira

     

     

    u ovom danu hodam za svetlost i ženstvenost

    za kosmološku umetnost i jezik svih bića

     

     

    saosećam sa svakim ko je čuo pogrdnu reč i poneo prezriv pogled na sebi

     

     

    i

     

     

    ružo

    lutanja

    ne odustaj

    jer ti si

    dah

     

     

    i

     

     

    bože

    nežno nežno

    nežno nežno nežno

    nežno nežno nežno te

    ljuljam na mojim

    grudima

     

     

     

     

     

     

     

     

    najviše volim umetnost same umetnosti

    3. mart 2026.

    27848. dan mog života

     

     

    3366/287

     

    10387  pozdravljam trave drveće

    odem i pozdravljam. tako sam to činio. smejao se

    video sam polja su sama i zato sam im odlazio. samo

    je nebo i putevi su sami šume su same i proplanci. imaju

    sve samo im pozdrav i lepa reč nedostaju. zato sam

    odlazio. dodirivao ih pogledima stopalima šakama

    rečima i smešnim gegovima. eto radosti. deteta

    lude na putu mene tvog jedinog

    (iz rečnika hodanja)

     

    samo do kraja

    2768. hodanje

    hodao sam sa urošem vukšom. noćas je

    opet bilo bolnog druženja sa bližnjima. kako me

    to ispovređuje. al gle to i prija. osećam se kao da me je

    razvejao vetar. kao da su me reči koje su bile izgovorene

    da bi me povredile razbile kao talas o stenu. pretvorio sam

    se u hiljade kapljica. pijem za sve roditelje bez dece i svu

    decu bez roditelja piše mi arti iz budimpešte. noć

    me je uhvatila pod ruku sa njom završavam

    kruženje. svi jablani u meni već spavaju

    novi sad 25.1.2001

     

     

     

    3367/286

     

    10388  nema cilja cilj je početak

     

    10389  beskućništvo je put. vodi me i čuva

     

    10390  bezbrižnost me miluje

     

    10391  istetoviraću se i po leđima. da mi se i leđa pretvore u lice

     

    uživam

    2769. hodanje

    ishodao sam petnaest

    kilometara ostalih devet ću

    oprostiti da bih sebe nagradio

    za bezbrižnost. i još ću kupiti

    slatke jabuke. svi jablani u

    meni već spavaju

    osećam: voljen sam

    novi sad 26.1.2001

     

     

     

    3368/285

     

    10392  ne znam šta ću napisati ali me raduje da

    pišem. uzbuđuje me snaga u šaci sa kojom ispisujem slova

     

    10393  do malopre prvih devet kilometara sam hodao sa aleksandrom

    tišmom sedamdeset i sedma mu je. sve više u njemu osećam dečaka

     

    10394  otoplilo je sinulo sunce raskopčao sam se. svest i

    savest mi govore: uživanje u samom životu je bezazlenost

     

    bogočašće

    2770. hodanje

    kasnije smo dragana i ja

    ponovo sreli aleksandra i zajedno

    hodali. osećam: voljen sam

    lepo je slušati

    novi sad 27.1.2001

     

     

     

    3370/283

     

    10395  odnos žene i muškarca je velika tajna

    i svetlost duboka noć iz koje niče svetlost

     

    hodanje sa sve mi je zauvek ivanom

    2771. hodanje

    lepo je slušati. verujem ti jer iako ja ne vidim vidim

    da ti vidiš napisala mi je sve mi je zauvek ivana

    novi sad 29.1.2001

     

     

     

    3371/282

     

    10396  već četvrti dan sam premoren. ne uspevam da odmorim srce

     

    10397  moram zastajati. odmarati se. spavati. nastavljati. ne

    zamarati se. tražiti pomoć. zaustavljati misli. lišavati se volje. srcu

    davati snagu. uživati u telu. potpuno se otvoriti ljubavi božijoj

     

    svijanje

    2772. hodanje

    prikupio sam šesnaest kilometara

    nisam mogao više da pomeram telo. mašina

    se morala ohladiti. okeani su veliki. kada bih

    pomislio da sam se odmorio i da mogu dalje osetio

    bih da je još mnogo umora u telu. kao da su tople kiše

    padale u meni. kao da su se latice ruže zatvorile

    verujem ti jer iako ja ne vidim vidim da ti vidiš

    napisala mi je sve mi je zauvek ivana

    kao da su patuljci polazili

    na počinak

    novi sad 30.1.2001

     

     

     

    3372/281

    10398  negovanje

    sve više vidim koliko je negovanje važno

    sećam se kako sam prve godine hodanja masirao

    stopala posle hodanja. najvažnije je pustiti umor da

    potpuno iscuri. ispavati se i lišiti se briga. tek tada

    pridolazi snaga. negujem se smirenjem. negujem se

    sa velikim pesnicima i misticima. muzikom. snegom

    dok pada. slaganjem sa bližnjim savezništvom sa

    ženom. negujem se plačem koji mi pokreću

    dobri ljudi. blaženstvom boga

    (iz rečnika hodanja)

     

    koja lepa reč samom sebi

    2773. hodanje

    ceo dan sipi vlaga. provejava mokri sneg

    kao da su patuljci polazili na počinak

    još ističe umor iz mene

    novi sad 31.1.2001

     

     

     

    3373/280

     

    10399  po fruškoj gori se beli sneg

     

    10400  uskoro će sumrak a sunce je tek izašlo. kao da me podržava

     

    10401  spokojan sam jedino kada sam savršen kao bog

     

    doteci mi snago, doteci

    2774. hodanje

    pre hodanja sam se osećao slomljen. temperatura

    tegobe sa srcem iscrpljenost mislio sam da neću ishodati

    dan. ipak evo me ostao mi je još kilometar-dva. kada bih

    knjigu ruža lutanja skratio za devet desetina bila bi to

    fantastična knjiga. ovako ruža je još fantastičnija

    poželeo sam se hladnih mandarina. još ističe

    umor iz mene. hej pa ja to spavam u hodu

    novi sad 1.2.2001

     

     

     

    3374/279

     

    10402  pre tri dana je odštampana ruža lutanja 9. idem

    beograd da popijem vino sa onima koji su do sada radili na

    knjigama ruže. nebojšom čovićem. draganom stojkovićem

    draganom erdevički. davorom palčićem. jagodom helet

    rajkom sredojević. violetom jovanović

     

    10403  čitam deridu hajdeger je godinama govorio da mišljenje

    počinje postavljanjem pitanja a da je ispitivanje dostojanstvo mišljenja

    a onda je jednog dana ne oponirajući ovoj tvrdnji rekao da ali postoji nešto

    još izvornije od postavljanja pitanja a to je ta pobožnost mišljenja. to je ono što

    znači pristati prihvatiti reći da. potvrditi. tu pobožnost mišljenja sam osetio

    1973 u zatvoru. a to prihvatanje i potvrđivanje sam 1991 u londonu

    nazvao nomadskim razgovorom božanskim nadovezivanjem

     

    pobožni tragovi

    2775. hodanje

    sa snegom i strpljenjem koje sam pokupio

    na putu miran kao labud hodam ulicama beograda

    deveta ruža mi je u ruci. želim joj da zrači dobrotom i

    lepotom. hej pa ja to spavam u hodu. pili smo vino 

    za devetu ružu i drugo izdanje ruže lutanja

    beograd 2.2.2001

     

     

     

    3375/278

     

    10404  biti stranac i domaćin univerzuma... biti

    najbolji i najskuplji... biti radostan... biti sam i sa tobom

     

    zar ti se ne čini da su njegove rečenice ponekad

    diletantske pitala je milica jovanović prijatelja posle

    čitanja ruže lutanja. sada, posle prvog hodanja kaže:

    2776. hodanje

    ponekad su prljave. možda kaljave. žilave ili nežne. namerne ili anonimne

    posle 18.035 koraka samo su me one držale uspravno. podvukla sam se pod

    korak kao žena-amater da bih se uspravila kao nova. čučnula sam da opustim

    tetive. napred za koracima. ponavljanje je majka promene. rekoh sebi: piši

    kao što hodaš diletantkinjo. pili smo vino za devetu ružu i drugo izdanje

    ruže lutanja. hodao sam prvi put sa milicom jovanović koja mi

    je pričala o mnogo stvari i o rečenicama u ruži

    novi sad 3.2.2001

     

     

     

    3377/276

     

    10405  ništa dosadnije od: zanimljive priče. uzbudljive

    strasti. sebične ljubavi. šarmantnih ljudi i vrcavog humora

     

    10406  boli me srce opet sam se noćas iskidao iznurio izmorio sa

    bližnjim. ali tvoje reči u knjizi mi govore dete moje prihvati sve onako

    kako jeste i ne žali se. jer sve što te pogodi radost i patnja to si ti sam

     

    10407  kako me je juče (nedelja popodne dok sam se odmarao) ponela

    i obradovala slika no 34 ed rajnharda. danas sve vreme mislim na nju

     

    10408  umetnost mi je ponekad jedina uteha

    ma šta govorio. umetnost mi je uvek izvor i put

     

    10409  najviše volim umetnost same umetnosti

     

    volim plavu umetnost

    2777. hodanje

    baš kao i umetnost plavog. plava umetnost 

    je umetnost vode i vazduha. umetnost plavog je

    umetnost jednog. umetnost iz srca dobrote. hodao

    sam prvi put sa milicom jovanović koja mi je

    pričala o mnogo stvari i o rečenicama u

    ruži. ja sam rumenilo plavog

    novi sad 5.2.2001

     

     

     

    3378/275

     

    10410  gertruda stejn

     

    10411  ed rajnhard

     

    10412  bili holidej

     

    10413  ludvig vitgenštajn

     

    10414  majstor ekhart

     

    uzbuđujem se istim zamaram sličnim

    2778. hodanje

    pre hodanja sam uživao gledajući spisak moje familije i

    izabrao za danas petoro meni najdražih. ja sam rumenilo

    plavog. sadašnjost praznina seme eto žive večnosti

    novi sad 6.2.2001

     

     

    i

     

     

    nema cilja

    cilj je početak

     

     

    spokojan sam jedino kada sam savršen kao bog

     

     

    biti stranac i domaćin univerzuma... biti najbolji

    i najskuplji... biti radostan... biti sam i sa tobom

     

     

    ništa dosadnije od: zanimljive priče. uzbudljive strasti

    sebične ljubavi. šarmantnih ljudi i vrcavog humora

     

     

    uzbuđujem se istim zamaram sličnim

     

     

    i

     

     

    ružo

    lutanja baš

    zato što sam 

    te ljubio ja sam te i

    zanemarivao ko što si

    i ti mene ljubila a nikad

    me nisi zanemarila

    ružo lutanja

    najjebežljivija

    ružo moja

    svih

    ruža

     

     

    i

     

     

    bože

    nežno nežno

    nežno nežno nežno

    nežno nežno nežno te

    ljuljam na mojim

    grudima

     

     

     najviše volim umetnost same umetnosti

    3. mart 2026.

    27848. dan mog života

     

     

    3366/287

     

    10387  pozdravljam trave drveće

    odem i pozdravljam. tako sam to činio. smejao se

    video sam polja su sama i zato sam im odlazio. samo

    je nebo i putevi su sami šume su same i proplanci. imaju

    sve samo im pozdrav i lepa reč nedostaju. zato sam

    odlazio. dodirivao ih pogledima stopalima šakama

    rečima i smešnim gegovima. eto radosti. deteta

    lude na putu mene tvog jedinog

    (iz rečnika hodanja)

     

    samo do kraja

    2768. hodanje

    hodao sam sa urošem vukšom. noćas je

    opet bilo bolnog druženja sa bližnjima. kako me

    to ispovređuje. al gle to i prija. osećam se kao da me je

    razvejao vetar. kao da su me reči koje su bile izgovorene

    da bi me povredile razbile kao talas o stenu. pretvorio sam

    se u hiljade kapljica. pijem za sve roditelje bez dece i svu

    decu bez roditelja piše mi arti iz budimpešte. noć

    me je uhvatila pod ruku sa njom završavam

    kruženje. svi jablani u meni već spavaju

    novi sad 25.1.2001

     

     

     

    3367/286

     

    10388  nema cilja cilj je početak

     

    10389  beskućništvo je put. vodi me i čuva

     

    10390  bezbrižnost me miluje

     

    10391  istetoviraću se i po leđima. da mi se i leđa pretvore u lice

     

    uživam

    2769. hodanje

    ishodao sam petnaest

    kilometara ostalih devet ću

    oprostiti da bih sebe nagradio

    za bezbrižnost. i još ću kupiti

    slatke jabuke. svi jablani u

    meni već spavaju

    osećam: voljen sam

    novi sad 26.1.2001

     

     

     

    3368/285

     

    10392  ne znam šta ću napisati ali me raduje da

    pišem. uzbuđuje me snaga u šaci sa kojom ispisujem slova

     

    10393  do malopre prvih devet kilometara sam hodao sa aleksandrom

    tišmom sedamdeset i sedma mu je. sve više u njemu osećam dečaka

     

    10394  otoplilo je sinulo sunce raskopčao sam se. svest i

    savest mi govore: uživanje u samom životu je bezazlenost

     

    bogočašće

    2770. hodanje

    kasnije smo dragana i ja

    ponovo sreli aleksandra i zajedno

    hodali. osećam: voljen sam

    lepo je slušati

    novi sad 27.1.2001

     

     

     

    3370/283

     

    10395  odnos žene i muškarca je velika tajna

    i svetlost duboka noć iz koje niče svetlost

     

    hodanje sa sve mi je zauvek ivanom

    2771. hodanje

    lepo je slušati. verujem ti jer iako ja ne vidim vidim

    da ti vidiš napisala mi je sve mi je zauvek ivana

    novi sad 29.1.2001

     

     

     

    3371/282

     

    10396  već četvrti dan sam premoren. ne uspevam da odmorim srce

     

    10397  moram zastajati. odmarati se. spavati. nastavljati. ne

    zamarati se. tražiti pomoć. zaustavljati misli. lišavati se volje. srcu

    davati snagu. uživati u telu. potpuno se otvoriti ljubavi božijoj

     

    svijanje

    2772. hodanje

    prikupio sam šesnaest kilometara

    nisam mogao više da pomeram telo. mašina

    se morala ohladiti. okeani su veliki. kada bih

    pomislio da sam se odmorio i da mogu dalje osetio

    bih da je još mnogo umora u telu. kao da su tople kiše

    padale u meni. kao da su se latice ruže zatvorile

    verujem ti jer iako ja ne vidim vidim da ti vidiš

    napisala mi je sve mi je zauvek ivana

    kao da su patuljci polazili

    na počinak

    novi sad 30.1.2001

     

     

     

    3372/281

    10398  negovanje

    sve više vidim koliko je negovanje važno

    sećam se kako sam prve godine hodanja masirao

    stopala posle hodanja. najvažnije je pustiti umor da

    potpuno iscuri. ispavati se i lišiti se briga. tek tada

    pridolazi snaga. negujem se smirenjem. negujem se

    sa velikim pesnicima i misticima. muzikom. snegom

    dok pada. slaganjem sa bližnjim savezništvom sa

    ženom. negujem se plačem koji mi pokreću

    dobri ljudi. blaženstvom boga

    (iz rečnika hodanja)

     

    koja lepa reč samom sebi

    2773. hodanje

    ceo dan sipi vlaga. provejava mokri sneg

    kao da su patuljci polazili na počinak

    još ističe umor iz mene

    novi sad 31.1.2001

     

     

     

    3373/280

     

    10399  po fruškoj gori se beli sneg

     

    10400  uskoro će sumrak a sunce je tek izašlo. kao da me podržava

     

    10401  spokojan sam jedino kada sam savršen kao bog

     

    doteci mi snago, doteci

    2774. hodanje

    pre hodanja sam se osećao slomljen. temperatura

    tegobe sa srcem iscrpljenost mislio sam da neću ishodati

    dan. ipak evo me ostao mi je još kilometar-dva. kada bih

    knjigu ruža lutanja skratio za devet desetina bila bi to

    fantastična knjiga. ovako ruža je još fantastičnija

    poželeo sam se hladnih mandarina. još ističe

    umor iz mene. hej pa ja to spavam u hodu

    novi sad 1.2.2001

     

     

     

    3374/279

     

    10402  pre tri dana je odštampana ruža lutanja 9. idem

    beograd da popijem vino sa onima koji su do sada radili na

    knjigama ruže. nebojšom čovićem. draganom stojkovićem

    draganom erdevički. davorom palčićem. jagodom helet

    rajkom sredojević. violetom jovanović

     

    10403  čitam deridu hajdeger je godinama govorio da mišljenje

    počinje postavljanjem pitanja a da je ispitivanje dostojanstvo mišljenja

    a onda je jednog dana ne oponirajući ovoj tvrdnji rekao da ali postoji nešto

    još izvornije od postavljanja pitanja a to je ta pobožnost mišljenja. to je ono što

    znači pristati prihvatiti reći da. potvrditi. tu pobožnost mišljenja sam osetio

    1973 u zatvoru. a to prihvatanje i potvrđivanje sam 1991 u londonu

    nazvao nomadskim razgovorom božanskim nadovezivanjem

     

    pobožni tragovi

    2775. hodanje

    sa snegom i strpljenjem koje sam pokupio

    na putu miran kao labud hodam ulicama beograda

    deveta ruža mi je u ruci. želim joj da zrači dobrotom i

    lepotom. hej pa ja to spavam u hodu. pili smo vino 

    za devetu ružu i drugo izdanje ruže lutanja

    beograd 2.2.2001

     

     

     

    3375/278

     

    10404  biti stranac i domaćin univerzuma... biti

    najbolji i najskuplji... biti radostan... biti sam i sa tobom

     

    zar ti se ne čini da su njegove rečenice ponekad

    diletantske pitala je milica jovanović prijatelja posle

    čitanja ruže lutanja. sada, posle prvog hodanja kaže:

    2776. hodanje

    ponekad su prljave. možda kaljave. žilave ili nežne. namerne ili anonimne

    posle 18.035 koraka samo su me one držale uspravno. podvukla sam se pod

    korak kao žena-amater da bih se uspravila kao nova. čučnula sam da opustim

    tetive. napred za koracima. ponavljanje je majka promene. rekoh sebi: piši

    kao što hodaš diletantkinjo. pili smo vino za devetu ružu i drugo izdanje

    ruže lutanja. hodao sam prvi put sa milicom jovanović koja mi

    je pričala o mnogo stvari i o rečenicama u ruži

    novi sad 3.2.2001

     

     

     

    3377/276

     

    10405  ništa dosadnije od: zanimljive priče. uzbudljive

    strasti. sebične ljubavi. šarmantnih ljudi i vrcavog humora

     

    10406  boli me srce opet sam se noćas iskidao iznurio izmorio sa

    bližnjim. ali tvoje reči u knjizi mi govore dete moje prihvati sve onako

    kako jeste i ne žali se. jer sve što te pogodi radost i patnja to si ti sam

     

    10407  kako me je juče (nedelja popodne dok sam se odmarao) ponela

    i obradovala slika no 34 ed rajnharda. danas sve vreme mislim na nju

     

    10408  umetnost mi je ponekad jedina uteha

    ma šta govorio. umetnost mi je uvek izvor i put

     

    10409  najviše volim umetnost same umetnosti

     

    volim plavu umetnost

    2777. hodanje

    baš kao i umetnost plavog. plava umetnost 

    je umetnost vode i vazduha. umetnost plavog je

    umetnost jednog. umetnost iz srca dobrote. hodao

    sam prvi put sa milicom jovanović koja mi je

    pričala o mnogo stvari i o rečenicama u

    ruži. ja sam rumenilo plavog

    novi sad 5.2.2001

     

     

     

    3378/275

     

    10410  gertruda stejn

     

    10411  ed rajnhard

     

    10412  bili holidej

     

    10413  ludvig vitgenštajn

     

    10414  majstor ekhart

     

    uzbuđujem se istim zamaram sličnim

    2778. hodanje

    pre hodanja sam uživao gledajući spisak moje familije i

    izabrao za danas petoro meni najdražih. ja sam rumenilo

    plavog. sadašnjost praznina seme eto žive večnosti

    novi sad 6.2.2001

     

     

    i

     

     

    nema cilja

    cilj je početak

     

     

    spokojan sam jedino kada sam savršen kao bog

     

     

    biti stranac i domaćin univerzuma... biti najbolji

    i najskuplji... biti radostan... biti sam i sa tobom

     

     

    ništa dosadnije od: zanimljive priče. uzbudljive strasti

    sebične ljubavi. šarmantnih ljudi i vrcavog humora

     

     

    uzbuđujem se istim zamaram sličnim

     

     

    i

     

     

    ružo

    lutanja baš

    zato što sam 

    te ljubio ja sam te i

    zanemarivao ko što si

    i ti mene ljubila a nikad

    me nisi zanemarila

    ružo lutanja

    najjebežljivija

    ružo moja

    svih

    ruža

     

     

    i

     

     

    bože

    nežno nežno

    nežno nežno nežno

    nežno nežno nežno te

    ljuljam na mojim

    grudima

     

     

     

     

     

     

     

     

    slušaj - hodam

    2. mart 2026.

    27847. dan mog života

     

     

    3357/296

     

    10357  život

    život je svetinja o kojoj čovek

    tako malo zna. postao sam pesnik

    da bih život otkrio. nije se dao morao sam

    mu zapevati. to je život pevaj ga. samo to: pevaj

    pevaj ga. plamen je mera. plamen me je tako vodio

    da se nikada ne ugasim i da nikada ne pregorim za

    ovih deset godina. lutao sam u obliku plamene

    ruže. hodanjem sam samo vijorio. bio plavi

    plamen plamen umetnosti

    (iz rečnika hodanja)

     

    prebiranje

    2760. hodanje

    juče sam nahladio stomak

    malo me boli. i danas je ispod nule

    sa hladnim vetrom. vratiću se da se ugrejem

    kilometre ću nadoknaditi do kraja nedelje. dužnost

    mi je i da se negujem. uskoro ću zaspati u toploj sobi

    već mi je lepo. bolje sam uvio šal oko kape duva mi samo

    po licu. pišem u rukavicama. povremeno šakama štitim

    stomak bivam. još tri-četiri kilometra sam na hladnoći

    zatvaram oči sličan sam stablima. savezništvo

    obnavlja. ispala mi je gumica za brisanje

    vraćam se da je nađem eno je 

    novi sad 16.1.2001

     

     

     

    3358/295

     

    10358 lutanje je molim

    lutanjem sam molio koricu ljubavi. bilo je

    dana u kojima sam izgladneo. samo bih drhtao

    dahtao. tešili su me izmučeniji izglaneliji. njihova

    trpeljivost mi je bila uteha. želeo sam da oni uzmu

    prvi zalogaj. želeo sam da živi sve ono što je čovek u

    svojoj zločinačkoj samozaljubljenosti nazvao mrtvom

    prirodom. pragovi. dokovi. šinske pruge. oguljene zgrade

    stolovi. penkale. vrata. prozori. kreveti. stolovi svi moji

    najmiliji. sa njima sam bio manje gladan i lutanje je

    teklo lako. lutanje me je naučilo da je reč molim

    svetinja. kada bih se molio ili nešto zamolio

    osećao sam da sam na svetom lutanju

    ja svetica - lutalica

    (iz rečnika hodanja)

     

    sve vreme smo pripitomljavali divljinu

    2761. hodanje

    i današnji dan je prošao sa drugim. draganom varadinac

    stojim na autobuskoj stanici u sremskoj kamenici. noć je

    potrošen sam. ispala mi je gumica za brisanje vraćam 

    se da je nađem eno je. evo ga autobus

    novi sad 17.1.2001

     

     

     

    3359/294

     

    10359  ružičnjak rečnik hodanja

    ružičnjak je ime vaseljene kao što mu je ime bilo ko-smos

    red ili sve-mir. izlio sam u njega svoje korake. posejao u njegovom

    prostranstvu seme prve plave ruže. istetovirao sam se kožom se 

    svojom obeležio ja-dete istine. ružičnjak je nastao iz snage preobraženja

    svih dečaka koji su nevino žudeli za devojčicama. ružičnjak je uteha logosu

    postelja svim rečima. rečnik hodanja nastavlja da hoda jer je rečnik bića

    zato sam i hodao da bi biće govorilo. da bi razgovarali nas troje ti i ja

    biće božije. želeo sam da sa ovim pojmom pojasnim stvari ali me

    stvar baca u zanos a u zanosu se stvari ne govore nego

    se ćute i prepuštaju. uzeo sam uzmi me

    (iz rečnika hodanja)

     

    izmrzavanje

    2762. hodanje

    već danima na hodanju osećam ukus čaja

    od nane ili majčine dušice koji popijem za doručak

    prija mi kao topla vanila u plućima. kao i svi pogledi koje

    sam počeo da skrećem ne trošeći se u gledanju iz

    znatiželje. evo ga autobus. nekako pristigoh

    novi sad 18.1.2001

     

     

     

    3360/293

     

    10360  od sada će me voditi i čuvati snaga strpljenja

     

    10361  ovu knjigu ću možda posvetiti tebi i miroslavu mandiću mojim saputnicima

     

    10362  prav asfaltni put me podseti na slične puteve i hladan vetar u holandiji

     

    10363  dok hodam pravim putem kružim po deset godina ruže

     

    10364  dva dečaka su iznela sa dunavca na put parče leda i sada ga razbijaju

     

    10365  od svih ljudskih izuma najopasniji i najružniji je antropocentrizam

     

    10366  u malom dvorištu siromašnih ljudi visi dečji veš na štriku

     

    sve što jeste jeste dobrotom

    2763. hodanje

    sinoć sam dohodao jučerašnjih osam kilometara

    današnja dvadeset i četiri dovršavam vidim kako

    svemirom teče hranljivo mleko savesti. nekako

    pristigoh. sve što vidim je lepo i vodi

    me nevidljivoj lepoti

    novi sad 19.1.2001

     

     

     

    3361/292

     

    10367  žao mi je što jedem biljke za svoju ishranu jer one su tako lepa i živa bića

     

    10368  u tesnim vozilima u vrućini i bez vode životinje se transportuju na

    daleki put. lome im se kosti i umiru. živa perad se omamljuje pre klanja. životinje

    obuzima neopisiv strah. čovek se hrani žrtvama koje strahovito pate

     

    i po ovim stranicama duvaju vetrovi

    2764. hodanje

    imao sam nekoliko slika-ideja u glavi do malopre. želeo

    sam da ih zapišem ali su mi sve nestale. kao da ih je odneo vetar

    sve što vidim je lepo i vodi me nevidljivoj lepoti. ja sam hodač u knjizi vetrova

    novi sad 20.1.2001

     

     

     

    3363/290

     

    10369  noćas je pao sneg. manje je hladno i više je

    vlage. evo i kijam. da li će mi noge biti suviše mokre

     

    10370  prvih deset nedelja hodanja sam

    završio sa 144 zlatna kilometara. da li ću i ovu

     

    10371  noge su mi se ugrejale. šal sam ponovo

    obavio oko vrata. hladnoću osećam samo na licu

     

    10372  slušaj - hodam

     

    10373  hodam: slušam kako mi bog u tišini priča o svemu

     

    eno ga aleksandar

    2765. hodanje

    stižem polako na kraj hodanja. i vrane

    se gnezde. raznežim se kada pomislim da

    sam mnogo puta u ovih deset godina završavao

    hodanje u vreme kad su ptice odlazile na spavanje

    nadam se da je ruža puna ptica. ja sam hodač u

    knjizi vetrova. da li ih čuješ kako grakću

    novi sad 22.1.2001

     

     

     

    3364/289

     

    10374  sve što možemo da uradimo je da objasnimo

    sebi koji je pravi put prema visokim opasnim vrhovima a da

    onda krenemo napred u lutanje onako kako najbolje znamo pouis

     

    10375  ovde na periferiji vetar je jači i lutanje je uzbudljivije

    najveći saveznici su mi kapa i šal ipak vetar me produvava kroz kaput

     

    10376  sam u poljima i sivilu. počinje kiša naježim se od lepote tela vazduha

     

    10377  novo obmotavanje šala ponovo sam se

    opustio uživam u gledanju dok mi vetar briše po licu

     

    10378  hvala ti na rečima koje si mi dao da bih tebe pevao

     

    10379  kada me ovako produvavaš vetre ostaje mi samo da ti kažem hvala

     

    10380  prelazim ulicu osetim i u telu mi je veselo

     

    duva me kao sviralu

    2766. hodanje

    u najlon kesi mi je kilogram i po slatkih jabuka

    ljuljaju se o moj bok dok pišem. na brisanom prostoru

    hladni vetar me ozdravljuje i uznosi: slavim sve hladnoće na

    ruži lutanja. zamišljam ljude koji su od kada je sveta i veka

    uživali u prizorima u kojima je plesao i fijukao vetar. da li

    ih čuješ kako grakću. ja sam pevač vetrovima

    novi sad 23.1.2001

     

     

     

    3365/288

     

    10381  polazim. čeka me veliki krug. dok me ne ponese

    njegova snaga moram se izboriti sa njegovom veličinom

     

    10382  blizu sam desetog kilometra čini mi se da

    će me uskoro u sebe uzeti energija velikog kruga

     

    10383  dvanaesti kilometar. krug prepoznaje

    da mu se potpuno dajem i prima me

     

    10384  od produvanosti me bole ramena. vetar me je izmorio

     

    10385  dvadeset i prvi kilometar. krug se polako zatvara u

    mome telu sliva se u samog sebe. a mene čekaju dve

    baklave i dve tulumbe obećao mi ih je onaj koji piše ove reči

     

    10386  u ulici đure jakšića koja blago krivuda sam

    usporio. na domaku sam mogu da uživam

     

    sa krugom

    2767. hodanje

    evo ih preda mnom su. slatki kolači

    vraća mi se snaga. još par krugova u

    parku. nema labudova. jezero je zaleđeno

    ja sam pevač vetrovima. noć me je uhvatila

    pod ruku sa njom završavam kruženje

    novi sad 24.1.2001

     

     

    i

     

     

    ja sam hodač

    u knjizi vetrova

     

     

    ja sam pevač vetrovima

     

     

    i

     

     

    ružo lutanja

    priprostost bezbrižnih

    jurodivost bezrazložnih

    prostodušnost bezaslenih

    su i tebe i mene vodili do

    boga koji je žudeo za

    tobom

    i

    za

    mnom

     

     

    i

     

     

    bože

    nežno nežno

    nežno nežno nežno

    nežno nežno nežno te

    ljuljam na mojim

    grudima

     

     

     

     

     

     

     

     

    Stranice