Bog Miroslav Mandić Bog

Ti
si

437787

pupoljak

BOLESTAN

790. dan
1. mart 2007.

22171 - 22203

blaženstva

 

Noćas sam sanjao tekst

Jan Žirodovski, prema kome, kako kaže Boris Kovač,svi world muzičari osećaju

divljenje, rodio se početkom dvadesetog veka u centralnoj Moldaviji. Od svoje rane

mladosti do duboke starosti na kraju veka bio je član Narodnog orkestra radio

Bukurešta. Jan – violinista i klarinetista – posvetio je ceo život svom orkestru. Kada su

ga penzionisali u dubokoj starosti napisao je sedamsto cimbalo-pesama koje je sve

izveo i snimio sa svojim malim orkestrom, koji je činilo dvanaest mladića.

 

Bolje

 

mi

 

je.

 

Iako

 

kašljanje

 

još

 

traje.

 

Pluća

 

ne

 

mogu

 

da

 

podnesu

 

punoću

 

udaha.

 

Čujem

 

korake

 

u

 

praznoj

 

zgradi.

 

I

 

danas preko telefona

 

čuješ

 

kako

 

kašljem.

 

Ali

 

važnije

 

od

 

toga

 

su

 

reči

 

Jan Žirodovskog

 

Ako osećaš radost u svom srcu Tii čuješ moju muziku.

 

 

  

BOLESTAN

791. dan
2. mart 2007.

22204 - 22236

blaženstva

 

 

Još

 

uvek

 

sam

 

bolestan.

 

Ali

 

mi

 

se

 

radost

 

života

 

polako vraća.

 

Uzbuđenje umetnošću me ponese u trenucima.

 

Čitao sam

 

nekoliko

 

vrsta

 

tekstova

 

i približavao

 

se

 

ovom

 

22222. blaženstvu.

 

A dok sam slušao pesnike

 

kako

 

čitaju

 

svoju

 

poeziju

 

preplavio

 

me

 

je

 

orgazmički

 

osećaj

 

stvaranja.

 

Na kraju bih rekao dve stvari.

 

Juče su u Beogradu kamenicama razbijeni prozori jedne pametne i hrabre žene.

 

sve što bih sada voleo da pročitam čujem i primim je

čudo ovih reči

 

 

  

24. PUT PO 33 DANA

792. dan
3. mart 2007.

22237 - 22269

blaženstva

 

 

Dečaku Miroslavu koji se osećao zrelijim od svojih vršnjaka

dugujem dva duboka iskustva u svojoj pedeset sedmoj godini.

 

Živo dete u meni mi daje snagu da vidim da je car go i da carstvo kome se moji

vršnjaci kao odrasli ljudi klanjaju ne postoji. Nisam više dete i ja sam odgovoran za

svoju slobodu i svet slobode. Ja stvaram svet i svet je onakav kakvim ga ja stvorim.

 

Ja sam dete Božije. I dok moji vršnjaci žive u moći odraslih

moj život je ispunjen stvaranjem i slobodom jer sam večno dete.

 

Branka me masira.

 

Struji

 

energija

 

kroz telo.

 

Pluća su još puna kašlja.

 

Nadam se da ću od ponedeljka početi da radim.

 

Prija

 

mi

 

odmaranje.

 

Odmarao

 

bih

 

se

 

vekovima.

 

Nadam

 

se

 

da

 

će

 

mi se

 

odmaranje i

 

radom

 

uvećavati.

 

Hvala Tii Vil što sam uz Tvoju pomoć pisao blaženstva za ovu nedelju.

 

Što sam samo govorio reči.

 

A o ostalom

 

nisam vodio računa.

 

To

 

mi

 

je

 

pomagalo

 

da

 

reči

 

iz mene izlaze same.

 

 

  

LJUBIČICE – NASLOVLJENO U ŠESTOM SATU PISANJA

794. dan
5. mart 2007.

22270 - 22302

blaženstva

 

 

Pišem radujući se pisanju.

 

Nežnosti vodi me dalje.

 

Kroz otvoren prozor ulazi toplota.

 

Košulja majica gaćice dva para čarapa i jastučnica se suše na terasi.

 

Jako sam sam i to čini da čujem muziku događaja.

 

Blešti površina okeana.

 

Hrabro je srce stranca.

 

Tonem u duboko ljubičasto.

 

Prefinjujem se violetnim.

 

Prodiranje zovem Nebo.

 

Tabane zovem Zelenilo Mlade Trave.

 

Smešim se bajkama u mojim petama.

 

Podrhtavajući odlazim niz put.

 

Duh čezne da bude dostojan zemlje od koje je sačinjeno moje telo.

 

Najvećim herojima zovem one koji su čekali i dočekali.

 

Najgospodstvenijima zovem one koji se blagim

osmehom neprestano zahvaljuju čudu života.

 

To što osetiš u sebi to je grmljavina mog tela dok pleše u Tvom telu.

 

Potočići vazduha iz mojih usta zvižduću sve je dobro i sve će biti dobro.

 

Blago ljuljam koleno desne noge – cvetaju voćke.

 

Reči su moje zlatno cveće.

 

Vozila se menjaju – putevi traju.

 

Prošlo je podne – svetlost je sazrela.

 

Ispunjava me bezrazložna milina.

 

Nezaštićenost se prigrlila uz mene.

 

Mislim na crno-bele lakovane cipele – nepotrošiv je eros.

 

Slušam Petsi Klajn (Patsy Cline) – kroz prozor čujem cvrkute vrabaca.

 

Već četiri sata pišem današnja blaženstva – volim kada veliki kitovi sporo plove.

 

Maslinasto i belo kamenje.

 

Spavao sam sa raširenim prstima po tastaturi Crvendaća.

 

Grane se rašljaju. Čvorovi su nostalgije.

 

Sedeti dugo i razmišljati o čemu pisati i to onda napisati.

 

Kada završim sa pisanjem obrisaću prašinu u Stančiću.

 

Šaka se polako spušta niz zid.

 

 

  

JA SAM NEKO NEKOM NEGDE

795. dan
6. mart 2007.

22303 - 22335

blaženstva

 

 

Plaveti moja odana.

 

Bele patike još nekupljene.

 

Rečenice zauvek nedovrš

 

Ljuljajuća ramena pesmi podatna.

 

sve zavisi od ove rečenice koja se neprimetno pretvara u beskonačnu liniju

 

nekada sam uživao u insistiranju a sada insistiranje uživa da insistira u meni

 

rečenice ljubim Tii zglobove

 

pomislim na Nekog i osetim kako sam i ja Neko Nekom

 

Neko stoji ispred svojih otvorenih vrata i gleda osunčan sneg

 

Neko gleda u okean

 

Neko je u svoju šaku izbacio spermu odanosti

 

Nekom

sam

i

ja

Neko

 

Neko može ono što ja ne mogu

Nekim Nekom to mogu i ja

 

Neko je čist kao suza

Nekovom suzom se kupam

 

Neko ne umire

Nekim Nekom sam besmrtan i ja

 

Neko neprestano peva

ja sam Nekova pesma

 

Nekova šaka mi blago dodiruje teme

 

oduvek je Nekog žedna duša moja

 

Neko mi bojom svog glasa nadraži sav seks u kičmi

 

Neko uživa jer pred njegovim očima postajem jelen

 

Neko sebe dodiruje po butinama

 

Neko uživa jer je Svako

 

Neko začešljava kosu kao Svako

ja oblizujem usne kao Neko

 

Neko se ljubi sa Svakom

niko ne voli Svaku kao Neko

niko ne voli Neku kao Svako

 

Neko i Svaka vole i Niko

i meni je lako da budem Niko jer me ljube Neko i Svaka

 

pisanje je ljubljenje

 

ljubljenje je stvaranje

 

Neko se saginje i dodiruje prstima pod

 

Svako se poluzatvorenih očiju polako okreće ulevo

 

Niko se stomačnim mišićima podaje Svaki

 

ja više nikada neću biti ja koji sam bio

 

ja zamišljam sve moje reči prevedene na sve jezike sveta

 

gledam kako se ove reči pretvaraju u ptice i poleću

 

 

  

TEBEM SE CELIM PUTEM

796. dan
7. mart 2007.

22336 - 22368

blaženstva

 

 

bez plesanja nema pisanja

 

raširenih ruku ja sam ravnica sveta

 

drveće iz mene raste

 

u boji mog glasa svako može naći utočište

 

modro je nebo

 

beli se put

 

sam sam u predelu

 

ne zastajem

 

Ja Sam Ja Koje Hoda

 

prožimam se

 

u mojim bokovima uživa okolina

 

moje tetive su bas ritmovi

 

put mi vijuga kičmu

 

nebo je sve modrije

 

izložen sam

 

prepone mi se podaju

 

nos mi je bezazlen

 

grudi su mi poljane cveća

 

mozak ispunjen svetim tekstovima

 

počinje da pada kiša

 

sve u predelu kisne

 

kamenje se presijava

 

prostor se širi i skuplja – vreme se uvija

 

ne zastajući u ples se pretvaram

 

sam sam za Tebe

 

Tebem se celim Putem

 

dobro mi je Tebe se natebati

 

/ / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / /

/ / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / /

/ / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / /

/ / / / / / / / / / / / / / / / / / / / kiša pada / / / / / / / / / / / / / / / / / / / /

/ / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / /

/ / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / /

/ / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / /

 

biti svaki dan na putu

biti svaki dan u tekstu

 

S

 

jedna kap

 

jedan

p

uuuu

ttttttttttttt

 

jedno

hej

 

 

  

REČI MOJA

797. dan
8. mart 2007.

22369 - 22401

blaženstva

 

 

reči moja Tii Dobrotu širiš

 

reči moja Tii Lepotom ljubiš

 

ko Te vidi Sebe ugleda

 

prepuna si Svetlosti

 

Tobom sve sija

 

 Tebe Tobom pišem

 

svakoga ko se rodi Tii čuvaš reči moja

 

hrabre ohrabruješ

 

petama si povezana sa zemljom

nebo

kroz teme

ulazi

u

Tebe

 

 

r

e

r e m č i

č

i

 

 

sve Tobom diše

 

sve što jeste Tobom jeste reči moja

 

krhkost je Tobom lekovita

 

voda Tobom prija

 

vazduh je Tobom blag

 

novac se Tobom sebi raduje

 

vodiš me reči moja

 

preplanuli smo

 

dodiruješ me – koža sam Tvoja

 

svakome ko se usudi mi smo sudbina

 

svako ko se preobrazi sa nama je na putu

 

prostranstvo ljubavi se širi prostranstvom bezbrižnosti

 

 

r

e     e

č                     č

i                                           i

hodaj dugim sporim korakom

 

blaga stvorenja nam održavaju žar

 

korak Tii – korak ja

 

izuzetno obično

 

Tii Dobrotu Lepoti širiš

 

Tii Lepotom Dobrotu ljubiš

 

ko Tebe vidi Sebe Lepotom i Dobrotom ugleda

 

 Svetlosti – reči si mojih prepuna

 

sijaj

 

suzama se osmehuj

 

Dobro Je – Lepo Je

Dobrim Lepo – Lepo Je

Lepim Dobro – Reč je Reč

 

 

  

LEPOTA BEZIMENOG

798. dan
9. mart 2007.

22402 - 22434

blaženstva

 

 

uzmem o

 

držim o u šaci

 

uvećam o

 

smanjim o

 

ćutim sa o

 

uživam u lepoti o

 

o mi liči na sunce

 

o na podne

 

o ponoć

 

o na godinu

 

oooooooooooooo

na četrnaest godina

 

o me odmara

 

o me kotrlja

 

ooooooooooo

o ogradim se o

ooooooooooo

 

ooooooooooo

legnem ispod

 

prostrem se po

oooooooooooo

 

o primećujem razliku o

 

nalegnem se nao

 

 

s

a

v

i

s

i

n

e

g

l

e

d

a

m

o

 

 

zagorlim

 

 

p

r

e

k

prekrstim o prekrstim

r

s

t

i

m

 

 

o je o

 

o je o

ja sam ja

o i ja smo joa

 

smejem se i o se smeje

 

ja volim da se smejem – kažem o

 

i ja volim da se smejem – odgovori mi o

 

mi smo braća i po krvi i po o kažem o

 

baš uživam da budem joakaže mi o

 

o

biti gore

o biti na jednoj strani             biti na drugoj strani o

biti dole

o

 

biti samo biti – kaže o

 

radujem se – kaže o

 

plavim se – kaže o

 

pevamo

 

 

 

 

SUBOT BLAŽ

799. dan
10. mart 2007.

22435 - 22467

blaženstva

 

 

Već neko vreme volim da skraćujem reči. To mi je než.

 

Pogotovu imena. Mart je ma.

 

Beograd je Be. Vera je Ve. Ana je An.

 

Violeta je Vil. Amerika je Am. Evropa je Ev.

 

Re žele da se maze.

 

Eliptični govo želi i u rečima da se potvrd.

 

Mart je i mar. Beograd Beg. Violeta Viole. Amerika Ame. Evropa Evr. Vera Ver. Ana A.

 

Maženj nema kraja.

 

Zašto bi maženj bil kra kad kra i tako nem.

 

Kra je samo počet.

 

Početka nem jer sve što jes jes oduve i zauve.

 

Lep mi je da se mazi.

 

Mazimo se zajed ako Tii je do maženj.

 

Ako Tii se ne maz gled kako ću j nastav.

 

Plesać kao što uve rad.

 

Ollabelle pevaju Just A Closer Walk With Thee ja plač od rados.

 

Obožavam kurve iako nik to nis sa njim radi.

 

Od kurv još više obož čednost kurvi.

 

Kurv je čed.

 

Čed je dete Božije.

 

Kad završim sa blaže skuvaću mešan povr i ješću ga sa crnim hle i majonez.

 

Hleb je i kao reč hle izdašna.

 

I kurv je izdašna.

 

Svako ko ljubi je izda.

 

Izda ljubi sva stvorenja.

 

Stvorenj ljube energijama.

 

Blizina je Brzina.

 

Brzi ljubi Te Tvoja Sporost.

 

Spo na mojim si ramenima.

 

Ramena su detinjstvo.

 

Ramena su prvi zagrljaj.

 

Ramena su odanost.

 

Ramena su prijate mo.

 

 

 

NAHLAĐENOST

801. dan
12. mart 2007.

22468 - 22500

blaženstva

 

 

pijem vreo čaj

 

opet sam se nahladio

 

slab sam

 

sunce sija

 

sedim pored zatvorenih prozora

 

predveče neću prelaziti Most

 

blaženstva pišem samo da ih napišem

 

nahladio sam se u četvrtak na mostu

 

bio sam rovit a košava je baš duvala

 

ispio sam čaj

 

nadam se da ću se preznojiti

 

i da će mi biti lakše

 

znoj mi izbija po čelu

 

osećam ga i po leđima

 

i na grudima

 

uživam u pisanju ovih blaženstava

 

šakama sam obrisao znoj sa vrata

 

danas sam otkrio radio stanicu sa bugivugi muzikom Slim Galarda (Slim Gaillard)

 

kada završim otići ću u krevet

 

skupiću se

 

prepustiću se slabosti

 

malo ću se moliti

 

zamišljaću da si pored mene

 

uživaću u Tebi

 

nadam se da ću spavati

 

neću brinuti

 

presvukao sam mokru majicu

 

jede mi se topla paradajz čorba

 

slabosti pročisti me

 

pre kreveta ću nacrtati i snimiti Plavu ružu

 

nacrtao sam Plavu

 

znoj me ponovo obliva

 

šakom brišem čelo i slepoočnice

 

 

  

NAHLAĐENOST

802. dan
13. mart 2007.

22501 - 22533

blaženstva

 

 

i danas kao i juče

 

topao čaj

 

slabost

 

pišem samo da što pre napišem

 

kad sam nagnuo šolju čaja na njenom dnu sam video kako mi se presijavaju trepavice

 

znoj me obliva

 

napraviću još jedan čaj

 

juče mi je prijala topla paradajz supa

 

i danas ću je skuvati

 

nemam koga da pozovem

 

upaliću mirisni štapić

 

juče sam pojeo i jednu zelenu salatu – i danas ću

 

čaj miriše na planinsko bilje

 

i danas sija sunce

 

crtam Plavu ružu – i nju samo da odradim

 

nekada je odrađivanje najnežniji način

 

počinjem da crtam drugom bojicom

 

potrošio sam i drugu bojicu

 

da nacrtam Plavu potrebno mi je šest-sedam zarezanih bojica

 

znoj me ponovo obliva

 

i treću bojicu sam potrošio

 

sada idem na još znojenja i na četvrtu bojicu

 

i četvrtu sam istrošio

 

mokra su mi leđa

 

i petu plavu bojicu sam istrošio

 

zarezaću još jednu i to će biti dovoljno

 

lepa je ova Plava ruža

 

zapalio sam još jedan mirisni štapić i u vreloj vodi zamutio Фервекс

 

najlepše je nekog voleti

 

ni danas neću ići na Most

 

prebacio sam preko sebe i zeleno ćebe

 

sada sam ćebe prebacio i preko glave

 

volim

 

 

  

NE MOGU DA SE MAKNEM OD NAHLAĐENOSTI

803. dan
14. mart 2007.

22534 - 22566

blaženstva

 

 

kao i juče a juče kao i prekjuče

 

slab sam

 

sunce sija a ja sam pored zatvorenih prozora

 

noćas sam desetak puta ustajao i presvlačio mokre majice

 

moram biti strpljiv

 

skuvaću čaj

 

skuvao sam čaj i čekam da se prohladi

 

upalio sam mirisni štapić

 

pijuckam vreo čaj

 

posteljina i znojave majice se sunčaju na terasi

 

voleo bih da se kupam u moru

 

znoj počinje da me obliva

 

ni danas neću ići na Most

 

na trenutak mislim o laticama i matematici

 

dobro bi bilo da popijem još jedan čaj

 

stavio sam vodu u crvenu džezvu da provri

 

kada donesem čaj na sto pokriću se zelenim ćebetom

 

znoj mi kvasi kosu

 

idem da stavim vrećicu rtanjskog čaja u žutu šolju

 

doneo sam čaj na sto

 

zalepio sam belu hartiju po kojoj crtam Plavu ružu

 

uključio kameru

 

sada ću otpiti par gutljaja ovog vrelog čaja

 

otpio sam – počinjem da crtam Plavu

 

jednu zarezanu plavu bojicu sam potrošio

 

još nekoliko gutljaja pa druga bojica

 

još nekoliko gutljaja pa treća bojica

 

čaj sam popio – sada četvrta bojica

 

obrisao sam čelo prepuno znoja i sada peta bojica

 

zarezao sam i šestu bojicu i to će biti dovoljno

 

završio sam Plavu ružu

 

znoj me obliva

 

samo strpljivo

 

 

  

SRĐANU ALEKSIĆU

804. dan
15. mart 2007.

22567 - 22599

blaženstva

 

 

skuvaću čaj

 

stavio sam vodu da vri a u čašu sam rastopio upsarin

 

malo mi je bolje ali i dalje osećam nos i imam temperaturu

 

još se nisam teglio i istezao vrat

 

u trenucima osećam da je sva ljubav sveta u meni

 

slabost me odmara od preduzimanja

 

ne činim ništa

 

sinoć sam gledao dokumentarni film o Srđanu Aleksiću iz Trebinja

 

Srđan je dao svoj život za Drugoga

 

Srđan je dao svoj život i za mene

 

čaj peče

 

sve što budem pisao pisaću i za Srđana

 

Srđanovim herojstvom život dobija smisao

 

Srđanom je sve dobro i lepo

 

i čaj koji sam ispio

 

i Plava ruža koju ću početi da crtam

 

kijam

 

skuvaću još jedan čaj

 

potrošio sam već dve bojice

 

Ruža se već plavi

 

čujem da voda vri u džezvi

 

doneo sam čaj na sto i upalio mirisni štapić

 

crtam trećom bojicom

 

ispio sam par gutljajčića – četvrta bojica

 

dok pijem čaj pišem Miroslava Mandića i crtam Plavu ružu – fudbaleri Hajduka treniraju

 

zarezao sam šestu olovku – ispiću čaj do kraja

 

nema više čaja – Plava ruža je nacrtana

 

znoj curi

 

znoju izbaci iz mene sve loše

 

oblizujem se usnama – slan sam

 

sve je na meni mokro

 

presvući ću se

 

sačekaću još malo da curi

 

 

  

ŽIVOT ME ČEKA

805. dan
16. mart 2007.

22600 - 22632

blaženstva

 

 

istuširao sam se. oprao kosu. fudbaleri treniraju. skuvaću čaj

 

zalogaj crnog hleba pre druge kafe

 

voda za čaj se zagreva

 

ispijam mlaku vodu u kojoj sam zamutio Фервекс

 

rtanjski čaj miriše na stolu

 

upalio sam mirisni štapić

 

Džoni Keš (Johnny Cash) i Nik Kejv (Nick Cave) pevaju Cindy

 

stvari se ponavljaju

 

stvari leže na stolu

 

staklena šoljica za espreso kafu

 

brojanice i prstenje

 

patent olovka i papiri

 

mobilni telefon i čaša iz koje sam pio Фервекс

 

ispijam vreo čaj

 

pisanje je život

 

uživam u pisanju

 

pisanje je muzika

 

znojim se i to je muzika

 

Greg Braun peva Coneville Slough

 

pre mesec dana sam otkrio Greg Brauna i uvek mu se obradujem

 

obrisao sam znoj sa čela

 

staviću još jedan čaj

 

uvek sam voleo neprimetno

 

nešto od ničeg sačinjeno

 

samo prisutno

 

nešto o čemu upravo pišem dok voda za drugi čaj vri

 

nešto što me uzbuđuje i ja počinjem da se izvijam telom

 

nešto što će mi ispuniti dan i kada budem nepodnošljivo sam

 

počinjem da ispijam drugi čaj i to je muzika

 

posle blaženstava čeka me Plava ruža

 

život me čeka da se ljubimo

 

mislim na beskonačnost koja se beskonačno predaje

 

znoj me obliva

 

 

  

SUBOTNJE

806. dan
17. mart 2007.

22633 - 22665

blaženstva

 

 

očekivano pismo prijatelja je izostalo

 

sa simpatijama pišem imena četrdesetak

ljudi koji nisu odgovorili na moje pismo

 

svako od njih je potvrdio moju ništavnost i zato hvala svakom od njih

 

svako od njih je potvrdio moju samoću i zbog toga hvala

 

svako od njih mi je oduzeo snagu i zato hvala

 

svako od njih mi je pomogao da još više verujem u

Boga

Umetnost

Tebe

 

skuvaću čaj. fudbaleri treniraju

 

peku gutljaji

 

da li ću u ponedeljak biti zdrav?

 

mislim na one koji neizostavno ljube

 

ljubim Te

 

pijem Фервекс i mislim na povrće

 

skuvao sam drugi čaj

 

subota je

 

sunčano je

 

prožima me misterija života

 

ljubim svakoga koga sam povredio

 

ljubim Tii rane

 

ližem Tvoje zdravlje

 

uz vreo čaj uzimam i koricu crnog hleba

 

poslednji zalogaj i poslednji gutljaj

 

čelo mi se znoji

 

ja sam taj koji sam

 

ja sam kap znoja koja mi curi niz levu slepoočnicu

 

ja sam toplota koja iz mene izbija

 

mislim na toplotu koja se isparava iz kobila i konja

 

obična misterija prožima život misterijom običnosti

 

zaželeo sam se hodanja

 

prelazi mi se Ruža Mosta

 

znoj

još

curi

 

nacrtaću Plavu ružu

 

čuvaću subotu i očekivano

 

sačekaću da znoj još malo curi a onda ću se presvući

 

 

 

 

OKRILJE

808. dan
19. mart 2007.

22666 - 22698

blaženstva

 

 

Oblizujem usnu.

 

Otisnuo sam se.

 

Povratka nema.

 

Samo dalje.

 

Dalje je tu.

 

Kičmom.

 

šireći   se   u   beskraj    stvaram   beskraj   koji   se   milinom   širi   i   po   blizini

 

Daljina je brzina. Blizina sporost.

 

Ples mi nadolazi brzinom i prožima me sporošću.

 

Čekaju me patike da krenemo.

 

Stvari su tako odana bića.

 

 

ove

reči

su

Tvoj

cvet

 

 

Milino pevuši me milo.

 

Nedodirljivim Te dodirujem.

 

Svetlost se Tobom širi.

 

Ove reči Te greju.

 

Ove ljube.

 

Reči su bića koja ljube.

 

Ova reč Tii je za usput.

 

Ova reč Te čuva.

 

ova ozaruje

 

Svi moji prijatelji su stranci – peva pevač.

 

Krhko se rađa.

 

Krhko stvara.

 

Tvrđenja su osmesi.

 

Potvrđivanja smešci.

 

Oblizujem Svemir.

 

Tvojstvo sam ljubavi.

 

Povratka nema – rečeno jeste.

 

Samo ljubiti.

 

Pevanje je tu.

 

Kičmom.

 

Ako me ljubite, zapovesti moje držite – Jovan 14, 15

 

 

  

PUTIĆ

809. dan
20. mart 2007.

22699 - 22731

blaženstva

 

 

Kao i juče i danas i sutra i u četvrtak i u petak i u subotu ću u

33. blaženstvu baciti kocku da čujem šta mi govori Jovanovo jevanđelje.

 

Već bih bacio kocku.

 

samo strpljivo – svemirom mozga

 

samo polako – vrtom srca

 

Ne pitajući se.

 

Pišući ušima.

 

Obuzet oblinama.

 

Prepuštajući se umetnosti Tvog predavanja.

 

Izvijaš me.

 

Priljubljuješ.

 

Bezbrojnim ružama činiš ružu.

 

oči u oči

 

Tabanima u nebo.

 

Oblačno je. Duva topao vetar.

 

Maramu sam oprao šamponom.

 

Kupio sam crni hleb i zelenu salatu.

 

Jedini ljubi sve.

 

Ana će mi danas kupiti druge patike za Ružu Mosta.

 

Sutra ću posetiti Magnoliju koju sam posadio u Botaničkoj bašti.

 

rečeno i urađeno preporađa svet

 

rečeno i neurađeno ga razara i ubija

 

ljubljena moja ne odustaj

 

ljubljena evo ga

putić

 

uputi se

puti se

 

ružo

ruži se

 

Kišne kapi udaraju u prozorska okna.

 

U mom si telu.

 

Greg Braun peva Cold + Dark + Wet

 

Kroz prozor vidim – presijavaju se crveni krovovi od kiše.

 

na putiću smo

 

Procvetali su maslačci.

 

heroj se predaje umetnosti miline

 

I mnogi od Judejaca bijahu došli Marti i Mariji

da ih teše za bratom njihovim – Jovan 11, 19

 

 

 

 

DESETI PUT LAO CE – LAO CE I JOVAN APOSTOL

810. dan
21. mart 2007.

22732 - 22764

blaženstva

 

 

U devetnaestom načelu Lao Ce (老子) kaže

Stoga nastojmo da uočimo jednostavnost

Da prigrlimo svoju prvobitnu prirodu

Da potisnemo sebičnost

I da svedemo svoje želje

 

U dvadesetom načelu Lao Ce kaže

Odbaci učenost i nestaće nemira

Kakva je samo mala razlika

Između da i ne

Kakva je velika razlika

Između dobra i zla

 

Proleće je stiglo noćas u 1:02:42h.

 

Čekam da ugledam prvu lastu.

 

Da dođe i prođe prvi jun.

 

Da 10. juna pročitam šta mi Lao Ce govori u dvadeset prvom i dvadeset drugom načelu.

 

Da susretnem istomišljenicu.

 

Istomišljeništvo je umetnost.

 

O istomišljeništvu ću tek pisati.

 

Samoća je ogromna – ljubav mnogo veća.

 

Egzistencijalna neizvesnost plaši ali neizvesnost

stvaranja donosi izvesnost slobode i bezbrižnosti.

 

Nezaštićenost i sumnje su bolni ali Bog je Bog.

 

Juče sam četiri sata kisnuo.

 

Ana mi je kupila druge patike.

 

Gerda mi je poslala trista evra za štampanje druge knjige Miroslav Mandić.

 

S. mi je rekla nešto što me je pogodilo.

 

Celu noć sam pišući u polusnu novu AutoBioGrafiju

otkrivao da je moja umetnost Umetnost Istomišljeništva.

 

Istomišljeništvo preobražava.

 

Tek preobražavanjem umetnost postaje umetnost.

 

Radujem se da čujem šta će mi danas reći Jovan.

 

Lao Ce na početku – na kraju Jovan Apostol.

 

Danas ću videti moju Magnoliju.

 

Kada za nekoga ili nešto kažem moje to je zbog poistovećivanja.

 

Poistovećenje zrači ljubavlju.

 

Ako šakama radiš Ovo radiš isto što i ja.

 

Ako i Tii voliš ovaj doživljaj

najsladonosniju duhovnu radost osetio sam u nepravdi

onda volimo isti doživljaj.

 

Ako i Tii ponekad pomisliš na beličastu prašinu

posutu po šljivama onda je i beličastom lepo.

 

Ako i Tii osećaš da sam u stisci sa vremenom jer treba da dovršim

pisanje blaženstava nacrtam i snimim Plavu ružu obučem se operem zube

i pođem u susret Oliveri i Magnoliji onda mi pomažeš da radosnije radim i u stisci.

 

Teško mi je da pišem pod prinudom ali mi je lepo da pomilujem prinudu.

 

Ova daska mi pomaže da se približim Jovanu.

 

I napućene usne mi pomažu.

 

I drhtaj Tvog srca.

 

A neki od njih htedoše da ga uhvate; ali niko ne metnu ruke na njega – Jovan 7, 44

 

 

  

ULIO SAM MALO VODE U LEVI DLAN

811. dan
22. mart 2007.

22765 - 22797

blaženstva

 

 

Video sam Magnoliju. Uskoro će procvetati belim cvetovima – rekla je Olivera.

 

Zapalio sam mirisni štapić magnolije.

 

umetnost istomišljeništva – istomišljeništvo umetnošću

 

Vlažnim prstima sam rashladio oči.

 

Različito se rađa – isto se stvara.

 

 Čitajući knjigu Radovana Hiršla zavoleo sam i njega i njegovu majku i njegovu ženu.

 

Različito se trpi – isto se ljubi.

 

istatelesnost

istaosećajnost

istomišljeništvo

istavoljnost

istoverovanje

istaljubav

istostvaranje

 

jedno je u svemu

 

 

telom

osećam

misao

ko-jom

verujem

ljubeći

stvaranje

 

 

milujem lice

 

saosećam sa samima

 

mislim misli

 

Čarli Luvin i Džef Tvidi (Charlie Louvin & Jeff Tweedy) pevaju

Great Atomic Power pesmu koju sam juče prvi put čuo i poželeo da je opet čujem

 

verujem u jedan jedini jezik – jezik svih bića

 

ljubljenje sabira i priprema

 

stvaranje stvara nestvoreno – nestvoreno rađa stvaranje

 

Volim logiku kada peva.

 

Trezvenost kada se opija.

 

Opijanje kada zamiriše belim zumbulima.

 

Uskoro će zamirisati dafina i jasmin.

 

s              u          s       r   et   a     n          j              e

 

dodirujem Te Svemire izvodljivi i zavodljivi

 

sedite mi na lice pupoljci

 

ističuće me izmeni

 

usuo sam u vinsku čašu vodu – da uživam u prizoru

 

ulio sam malo vode u levi dlan

 

ližem vodu sa levog dlana

 

uzbudila me je lepota rečenice ulio sam malo vode u levi dlan

 

spokojstvo me obuzima lepotom

 

vodu na levom dlanu vidim kao na dlanu

 

kada sam ližući ispio vodu sa levog dlana osetio sam ukus lepote

 

A jedan od dvojice koji čuše od Jovana i odoše za

njim bijaše Andrej, brat Simona Petra – Jovan 1, 40

 

 

  

TOM GOTOVCU

812. dan
23. mart 2007.

22798 - 22830

blaženstva

 

 

Sinoć me nazvao Tom Gotovac. Pola sata smo

razgovarali i pola sata sam se radovao kao dete.

 

Volim kada se nekome divim.

 

Divljenjem se odmaram i prefinjujem.

 

Hvala Tii Tome na Tvom životu i Tvojoj umetnosti.

 

Kišica sipi i miluje vazduh.

 

Čarli Luvin i Džef Tvidi upravo počinju da pevaju Great Atomic Power.

 

Noćas me je u snu ljubila jedna žena.

 

Voleo bih da imam Asocijativni rečnik.

 

Herojstvo plesanja.

 

pupak

 

Ikada Tii je u ruci.

 

Od nejedinstva pletem jedinstvo.

 

Od kamiona načinim veliki hor.

 

Od praskozorja film Tomu Gotovcu.

 

Sinoć sam ušio dugme na jastučnici.

 

Ove reči Te greju.

 

Jedini ljubi sve.

 

Istomišljeništvo preobražava.

 

Opijen sam ritmičkom trezvenošću.

 

Ptice me preleću.

 

Dobrota me širi.

Tvoja dobrota me preobražava.

 

Otvorio sam prozor i hladan prolećni vazduh je ušao i u Ovo blaženstvo.

 

Ugledao sam jednu kap kako je pala – pala je na ogradu i prsnula.

 

Kada bi mi na stolu ležao tigar pisao bih o njegovim očima.

 

Potoci žubore kao ova devojačka smejanja u iranskoj pesmi koju slušam.

 

Borba za smisao se odvija svakim trenom raspevane zahvalnosti.

 

Svaki tren neprestano peva sve vreme ovoga sveta je Tvoje.

 

Ko zapeva zaplesao je – ko zapleše zapevao je.

 

Ko me zavoli zavoleo je sebe.

 

I jorgovan će uskoro zamirisati.

 

Prolećne vode i prolećna trava već mirišu.

 

trepeti anonimnih snaga ljubavi nikada ne prestaju

 

Tražićete me i nećete me naći; i gde sam ja vi ne možete doći – Jovan 7, 34

 

 

  

Stranice