Bog Miroslav Mandić Bog
Ti
si
419497
pupoljak
BOLESTAN
22171 - 22203
blaženstva
Noćas sam sanjao tekst
Jan Žirodovski, prema kome, kako kaže Boris Kovač,svi world muzičari osećaju
divljenje, rodio se početkom dvadesetog veka u centralnoj Moldaviji. Od svoje rane
mladosti do duboke starosti na kraju veka bio je član Narodnog orkestra radio
Bukurešta. Jan – violinista i klarinetista – posvetio je ceo život svom orkestru. Kada su
ga penzionisali u dubokoj starosti napisao je sedamsto cimbalo-pesama koje je sve
izveo i snimio sa svojim malim orkestrom, koji je činilo dvanaest mladića.
Bolje
mi
je.
Iako
kašljanje
još
traje.
Pluća
ne
mogu
da
podnesu
punoću
udaha.
Čujem
korake
u
praznoj
zgradi.
I
danas preko telefona
čuješ
kako
kašljem.
Ali
važnije
od
toga
su
reči
Jan Žirodovskog
Ako osećaš radost u svom srcu Tii čuješ moju muziku.
BOLESTAN
22204 - 22236
blaženstva
Još
uvek
sam
bolestan.
Ali
mi
se
radost
života
polako vraća.
Uzbuđenje umetnošću me ponese u trenucima.
Čitao sam
nekoliko
vrsta
tekstova
i približavao
se
ovom
22222. blaženstvu.
A dok sam slušao pesnike
kako
čitaju
svoju
poeziju
preplavio
me
je
orgazmički
osećaj
stvaranja.
Na kraju bih rekao dve stvari.
Juče su u Beogradu kamenicama razbijeni prozori jedne pametne i hrabre žene.
sve što bih sada voleo da pročitam čujem i primim je
čudo ovih reči
24. PUT PO 33 DANA
22237 - 22269
blaženstva
Dečaku Miroslavu koji se osećao zrelijim od svojih vršnjaka
dugujem dva duboka iskustva u svojoj pedeset sedmoj godini.
Živo dete u meni mi daje snagu da vidim da je car go i da carstvo kome se moji
vršnjaci kao odrasli ljudi klanjaju ne postoji. Nisam više dete i ja sam odgovoran za
svoju slobodu i svet slobode. Ja stvaram svet i svet je onakav kakvim ga ja stvorim.
Ja sam dete Božije. I dok moji vršnjaci žive u moći odraslih
moj život je ispunjen stvaranjem i slobodom jer sam večno dete.
Branka me masira.
Struji
energija
kroz telo.
Pluća su još puna kašlja.
Nadam se da ću od ponedeljka početi da radim.
Prija
mi
odmaranje.
Odmarao
bih
se
vekovima.
Nadam
se
da
će
mi se
odmaranje i
radom
uvećavati.
Hvala Tii Vil što sam uz Tvoju pomoć pisao blaženstva za ovu nedelju.
Što sam samo govorio reči.
A o ostalom
nisam vodio računa.
To
mi
je
pomagalo
da
reči
iz mene izlaze same.
LJUBIČICE – NASLOVLJENO U ŠESTOM SATU PISANJA
22270 - 22302
blaženstva
Pišem radujući se pisanju.
Nežnosti vodi me dalje.
Kroz otvoren prozor ulazi toplota.
Košulja majica gaćice dva para čarapa i jastučnica se suše na terasi.
Jako sam sam i to čini da čujem muziku događaja.
Blešti površina okeana.
Hrabro je srce stranca.
Tonem u duboko ljubičasto.
Prefinjujem se violetnim.
Prodiranje zovem Nebo.
Tabane zovem Zelenilo Mlade Trave.
Smešim se bajkama u mojim petama.
Podrhtavajući odlazim niz put.
Duh čezne da bude dostojan zemlje od koje je sačinjeno moje telo.
Najvećim herojima zovem one koji su čekali i dočekali.
Najgospodstvenijima zovem one koji se blagim
osmehom neprestano zahvaljuju čudu života.
To što osetiš u sebi to je grmljavina mog tela dok pleše u Tvom telu.
Potočići vazduha iz mojih usta zvižduću sve je dobro i sve će biti dobro.
Blago ljuljam koleno desne noge – cvetaju voćke.
Reči su moje zlatno cveće.
Vozila se menjaju – putevi traju.
Prošlo je podne – svetlost je sazrela.
Ispunjava me bezrazložna milina.
Nezaštićenost se prigrlila uz mene.
Mislim na crno-bele lakovane cipele – nepotrošiv je eros.
Slušam Petsi Klajn (Patsy Cline) – kroz prozor čujem cvrkute vrabaca.
Već četiri sata pišem današnja blaženstva – volim kada veliki kitovi sporo plove.
Maslinasto i belo kamenje.
Spavao sam sa raširenim prstima po tastaturi Crvendaća.
Grane se rašljaju. Čvorovi su nostalgije.
Sedeti dugo i razmišljati o čemu pisati i to onda napisati.
Kada završim sa pisanjem obrisaću prašinu u Stančiću.
Šaka se polako spušta niz zid.
JA SAM NEKO NEKOM NEGDE
22303 - 22335
blaženstva
Plaveti moja odana.
Bele patike još nekupljene.
Rečenice zauvek nedovrš
Ljuljajuća ramena pesmi podatna.
sve zavisi od ove rečenice koja se neprimetno pretvara u beskonačnu liniju
nekada sam uživao u insistiranju a sada insistiranje uživa da insistira u meni
rečenice ljubim Tii zglobove
pomislim na Nekog i osetim kako sam i ja Neko Nekom
Neko stoji ispred svojih otvorenih vrata i gleda osunčan sneg
Neko gleda u okean
Neko je u svoju šaku izbacio spermu odanosti
Nekom
sam
i
ja
Neko
Neko može ono što ja ne mogu
Nekim Nekom to mogu i ja
Neko je čist kao suza
Nekovom suzom se kupam
Neko ne umire
Nekim Nekom sam besmrtan i ja
Neko neprestano peva
ja sam Nekova pesma
Nekova šaka mi blago dodiruje teme
oduvek je Nekog žedna duša moja
Neko mi bojom svog glasa nadraži sav seks u kičmi
Neko uživa jer pred njegovim očima postajem jelen
Neko sebe dodiruje po butinama
Neko uživa jer je Svako
Neko začešljava kosu kao Svako
ja oblizujem usne kao Neko
Neko se ljubi sa Svakom
niko ne voli Svaku kao Neko
niko ne voli Neku kao Svako
Neko i Svaka vole i Niko
i meni je lako da budem Niko jer me ljube Neko i Svaka
pisanje je ljubljenje
ljubljenje je stvaranje
Neko se saginje i dodiruje prstima pod
Svako se poluzatvorenih očiju polako okreće ulevo
Niko se stomačnim mišićima podaje Svaki
ja više nikada neću biti ja koji sam bio
ja zamišljam sve moje reči prevedene na sve jezike sveta
gledam kako se ove reči pretvaraju u ptice i poleću
TEBEM SE CELIM PUTEM
22336 - 22368
blaženstva
bez plesanja nema pisanja
raširenih ruku ja sam ravnica sveta
drveće iz mene raste
u boji mog glasa svako može naći utočište
modro je nebo
beli se put
sam sam u predelu
ne zastajem
Ja Sam Ja Koje Hoda
prožimam se
u mojim bokovima uživa okolina
moje tetive su bas ritmovi
put mi vijuga kičmu
nebo je sve modrije
izložen sam
prepone mi se podaju
nos mi je bezazlen
grudi su mi poljane cveća
mozak ispunjen svetim tekstovima
počinje da pada kiša
sve u predelu kisne
kamenje se presijava
prostor se širi i skuplja – vreme se uvija
ne zastajući u ples se pretvaram
sam sam za Tebe
Tebem se celim Putem
dobro mi je Tebe se natebati
/ / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / /
/ / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / /
/ / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / /
/ / / / / / / / / / / / / / / / / / / / kiša pada / / / / / / / / / / / / / / / / / / / /
/ / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / /
/ / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / /
/ / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / / /
biti svaki dan na putu
biti svaki dan u tekstu
S
jedna kap
jedan
p
uuuu
ttttttttttttt
jedno
hej
REČI MOJA
22369 - 22401
blaženstva
reči moja Tii Dobrotu širiš
reči moja Tii Lepotom ljubiš
ko Te vidi Sebe ugleda
prepuna si Svetlosti
Tobom sve sija
Tebe Tobom pišem
svakoga ko se rodi Tii čuvaš reči moja
hrabre ohrabruješ
petama si povezana sa zemljom
nebo
kroz teme
ulazi
u
Tebe
r
e
r e m č i
č
i
sve Tobom diše
sve što jeste Tobom jeste reči moja
krhkost je Tobom lekovita
voda Tobom prija
vazduh je Tobom blag
novac se Tobom sebi raduje
vodiš me reči moja
preplanuli smo
dodiruješ me – koža sam Tvoja
svakome ko se usudi mi smo sudbina
svako ko se preobrazi sa nama je na putu
prostranstvo ljubavi se širi prostranstvom bezbrižnosti
r
e e
č č
i i
hodaj dugim sporim korakom
blaga stvorenja nam održavaju žar
korak Tii – korak ja
izuzetno obično
Tii Dobrotu Lepoti širiš
Tii Lepotom Dobrotu ljubiš
ko Tebe vidi Sebe Lepotom i Dobrotom ugleda
Svetlosti – reči si mojih prepuna
sijaj
suzama se osmehuj
Dobro Je – Lepo Je
Dobrim Lepo – Lepo Je
Lepim Dobro – Reč je Reč
LEPOTA BEZIMENOG
22402 - 22434
blaženstva
uzmem o
držim o u šaci
uvećam o
smanjim o
ćutim sa o
uživam u lepoti o
o mi liči na sunce
o na podne
o ponoć
o na godinu
oooooooooooooo
na četrnaest godina
o me odmara
o me kotrlja
ooooooooooo
o ogradim se o
ooooooooooo
ooooooooooo
legnem ispod
prostrem se po
oooooooooooo
o primećujem razliku o
nalegnem se nao
s
a
v
i
s
i
n
e
g
l
e
d
a
m
o
zagorlim
p
r
e
k
prekrstim o prekrstim
r
s
t
i
m
o je o
o je o
ja sam ja
o i ja smo joa
smejem se i o se smeje
ja volim da se smejem – kažem o
i ja volim da se smejem – odgovori mi o
mi smo braća i po krvi i po o – kažem o
baš uživam da budem joa – kaže mi o
o
biti gore
o biti na jednoj strani biti na drugoj strani o
biti dole
o
biti samo biti – kaže o
radujem se – kaže o
plavim se – kaže o
pevamo
SUBOT BLAŽ
22435 - 22467
blaženstva
Već neko vreme volim da skraćujem reči. To mi je než.
Pogotovu imena. Mart je ma.
Beograd je Be. Vera je Ve. Ana je An.
Violeta je Vil. Amerika je Am. Evropa je Ev.
Re žele da se maze.
Eliptični govo želi i u rečima da se potvrd.
Mart je i mar. Beograd Beg. Violeta Viole. Amerika Ame. Evropa Evr. Vera Ver. Ana A.
Maženj nema kraja.
Zašto bi maženj bil kra kad kra i tako nem.
Kra je samo počet.
Početka nem jer sve što jes jes oduve i zauve.
Lep mi je da se mazi.
Mazimo se zajed ako Tii je do maženj.
Ako Tii se ne maz gled kako ću j nastav.
Plesać kao što uve rad.
Ollabelle pevaju Just A Closer Walk With Thee ja plač od rados.
Obožavam kurve iako nik to nis sa njim radi.
Od kurv još više obož čednost kurvi.
Kurv je čed.
Čed je dete Božije.
Kad završim sa blaže skuvaću mešan povr i ješću ga sa crnim hle i majonez.
Hleb je i kao reč hle izdašna.
I kurv je izdašna.
Svako ko ljubi je izda.
Izda ljubi sva stvorenja.
Stvorenj ljube energijama.
Blizina je Brzina.
Brzi ljubi Te Tvoja Sporost.
Spo na mojim si ramenima.
Ramena su detinjstvo.
Ramena su prvi zagrljaj.
Ramena su odanost.
Ramena su prijate mo.
NAHLAĐENOST
22468 - 22500
blaženstva
pijem vreo čaj
opet sam se nahladio
slab sam
sunce sija
sedim pored zatvorenih prozora
predveče neću prelaziti Most
blaženstva pišem samo da ih napišem
nahladio sam se u četvrtak na mostu
bio sam rovit a košava je baš duvala
ispio sam čaj
nadam se da ću se preznojiti
i da će mi biti lakše
znoj mi izbija po čelu
osećam ga i po leđima
i na grudima
uživam u pisanju ovih blaženstava
šakama sam obrisao znoj sa vrata
danas sam otkrio radio stanicu sa bugivugi muzikom Slim Galarda (Slim Gaillard)
kada završim otići ću u krevet
skupiću se
prepustiću se slabosti
malo ću se moliti
zamišljaću da si pored mene
uživaću u Tebi
nadam se da ću spavati
neću brinuti
presvukao sam mokru majicu
jede mi se topla paradajz čorba
slabosti pročisti me
pre kreveta ću nacrtati i snimiti Plavu ružu
nacrtao sam Plavu
znoj me ponovo obliva
šakom brišem čelo i slepoočnice
NAHLAĐENOST
22501 - 22533
blaženstva
i danas kao i juče
topao čaj
slabost
pišem samo da što pre napišem
kad sam nagnuo šolju čaja na njenom dnu sam video kako mi se presijavaju trepavice
znoj me obliva
napraviću još jedan čaj
juče mi je prijala topla paradajz supa
i danas ću je skuvati
nemam koga da pozovem
upaliću mirisni štapić
juče sam pojeo i jednu zelenu salatu – i danas ću
čaj miriše na planinsko bilje
i danas sija sunce
crtam Plavu ružu – i nju samo da odradim
nekada je odrađivanje najnežniji način
počinjem da crtam drugom bojicom
potrošio sam i drugu bojicu
da nacrtam Plavu potrebno mi je šest-sedam zarezanih bojica
znoj me ponovo obliva
i treću bojicu sam potrošio
sada idem na još znojenja i na četvrtu bojicu
i četvrtu sam istrošio
mokra su mi leđa
i petu plavu bojicu sam istrošio
zarezaću još jednu i to će biti dovoljno
lepa je ova Plava ruža
zapalio sam još jedan mirisni štapić i u vreloj vodi zamutio Фервекс
najlepše je nekog voleti
ni danas neću ići na Most
prebacio sam preko sebe i zeleno ćebe
sada sam ćebe prebacio i preko glave
volim
NE MOGU DA SE MAKNEM OD NAHLAĐENOSTI
22534 - 22566
blaženstva
kao i juče a juče kao i prekjuče
slab sam
sunce sija a ja sam pored zatvorenih prozora
noćas sam desetak puta ustajao i presvlačio mokre majice
moram biti strpljiv
skuvaću čaj
skuvao sam čaj i čekam da se prohladi
upalio sam mirisni štapić
pijuckam vreo čaj
posteljina i znojave majice se sunčaju na terasi
voleo bih da se kupam u moru
znoj počinje da me obliva
ni danas neću ići na Most
na trenutak mislim o laticama i matematici
dobro bi bilo da popijem još jedan čaj
stavio sam vodu u crvenu džezvu da provri
kada donesem čaj na sto pokriću se zelenim ćebetom
znoj mi kvasi kosu
idem da stavim vrećicu rtanjskog čaja u žutu šolju
doneo sam čaj na sto
zalepio sam belu hartiju po kojoj crtam Plavu ružu
uključio kameru
sada ću otpiti par gutljaja ovog vrelog čaja
otpio sam – počinjem da crtam Plavu
jednu zarezanu plavu bojicu sam potrošio
još nekoliko gutljaja pa druga bojica
još nekoliko gutljaja pa treća bojica
čaj sam popio – sada četvrta bojica
obrisao sam čelo prepuno znoja i sada peta bojica
zarezao sam i šestu bojicu i to će biti dovoljno
završio sam Plavu ružu
znoj me obliva
samo strpljivo
SRĐANU ALEKSIĆU
22567 - 22599
blaženstva
skuvaću čaj
stavio sam vodu da vri a u čašu sam rastopio upsarin
malo mi je bolje ali i dalje osećam nos i imam temperaturu
još se nisam teglio i istezao vrat
u trenucima osećam da je sva ljubav sveta u meni
slabost me odmara od preduzimanja
ne činim ništa
sinoć sam gledao dokumentarni film o Srđanu Aleksiću iz Trebinja
Srđan je dao svoj život za Drugoga
Srđan je dao svoj život i za mene
čaj peče
sve što budem pisao pisaću i za Srđana
Srđanovim herojstvom život dobija smisao
Srđanom je sve dobro i lepo
i čaj koji sam ispio
i Plava ruža koju ću početi da crtam
kijam
skuvaću još jedan čaj
potrošio sam već dve bojice
Ruža se već plavi
čujem da voda vri u džezvi
doneo sam čaj na sto i upalio mirisni štapić
crtam trećom bojicom
ispio sam par gutljajčića – četvrta bojica
dok pijem čaj pišem Miroslava Mandića i crtam Plavu ružu – fudbaleri Hajduka treniraju
zarezao sam šestu olovku – ispiću čaj do kraja
nema više čaja – Plava ruža je nacrtana
znoj curi
znoju izbaci iz mene sve loše
oblizujem se usnama – slan sam
sve je na meni mokro
presvući ću se
sačekaću još malo da curi
ŽIVOT ME ČEKA
22600 - 22632
blaženstva
istuširao sam se. oprao kosu. fudbaleri treniraju. skuvaću čaj
zalogaj crnog hleba pre druge kafe
voda za čaj se zagreva
ispijam mlaku vodu u kojoj sam zamutio Фервекс
rtanjski čaj miriše na stolu
upalio sam mirisni štapić
Džoni Keš (Johnny Cash) i Nik Kejv (Nick Cave) pevaju Cindy
stvari se ponavljaju
stvari leže na stolu
staklena šoljica za espreso kafu
brojanice i prstenje
patent olovka i papiri
mobilni telefon i čaša iz koje sam pio Фервекс
ispijam vreo čaj
pisanje je život
uživam u pisanju
pisanje je muzika
znojim se i to je muzika
Greg Braun peva Coneville Slough
pre mesec dana sam otkrio Greg Brauna i uvek mu se obradujem
obrisao sam znoj sa čela
staviću još jedan čaj
uvek sam voleo neprimetno
nešto od ničeg sačinjeno
samo prisutno
nešto o čemu upravo pišem dok voda za drugi čaj vri
nešto što me uzbuđuje i ja počinjem da se izvijam telom
nešto što će mi ispuniti dan i kada budem nepodnošljivo sam
počinjem da ispijam drugi čaj i to je muzika
posle blaženstava čeka me Plava ruža
život me čeka da se ljubimo
mislim na beskonačnost koja se beskonačno predaje
znoj me obliva
SUBOTNJE
22633 - 22665
blaženstva
očekivano pismo prijatelja je izostalo
sa simpatijama pišem imena četrdesetak
ljudi koji nisu odgovorili na moje pismo
svako od njih je potvrdio moju ništavnost i zato hvala svakom od njih
svako od njih je potvrdio moju samoću i zbog toga hvala
svako od njih mi je oduzeo snagu i zato hvala
svako od njih mi je pomogao da još više verujem u
Boga
Umetnost
Tebe
skuvaću čaj. fudbaleri treniraju
peku gutljaji
da li ću u ponedeljak biti zdrav?
mislim na one koji neizostavno ljube
ljubim Te
pijem Фервекс i mislim na povrće
skuvao sam drugi čaj
subota je
sunčano je
prožima me misterija života
ljubim svakoga koga sam povredio
ljubim Tii rane
ližem Tvoje zdravlje
uz vreo čaj uzimam i koricu crnog hleba
poslednji zalogaj i poslednji gutljaj
čelo mi se znoji
ja sam taj koji sam
ja sam kap znoja koja mi curi niz levu slepoočnicu
ja sam toplota koja iz mene izbija
mislim na toplotu koja se isparava iz kobila i konja
obična misterija prožima život misterijom običnosti
zaželeo sam se hodanja
prelazi mi se Ruža Mosta
znoj
još
curi
nacrtaću Plavu ružu
čuvaću subotu i očekivano
sačekaću da znoj još malo curi a onda ću se presvući
OKRILJE
22666 - 22698
blaženstva
Oblizujem usnu.
Otisnuo sam se.
Povratka nema.
Samo dalje.
Dalje je tu.
Kičmom.
šireći se u beskraj stvaram beskraj koji se milinom širi i po blizini
Daljina je brzina. Blizina sporost.
Ples mi nadolazi brzinom i prožima me sporošću.
Čekaju me patike da krenemo.
Stvari su tako odana bića.
ove
reči
su
Tvoj
cvet
Milino pevuši me milo.
Nedodirljivim Te dodirujem.
Svetlost se Tobom širi.
Ove reči Te greju.
Ove ljube.
Reči su bića koja ljube.
Ova reč Tii je za usput.
Ova reč Te čuva.
ova ozaruje
Svi moji prijatelji su stranci – peva pevač.
Krhko se rađa.
Krhko stvara.
Tvrđenja su osmesi.
Potvrđivanja smešci.
Oblizujem Svemir.
Tvojstvo sam ljubavi.
Povratka nema – rečeno jeste.
Samo ljubiti.
Pevanje je tu.
Kičmom.
Ako me ljubite, zapovesti moje držite – Jovan 14, 15
PUTIĆ
22699 - 22731
blaženstva
Kao i juče i danas i sutra i u četvrtak i u petak i u subotu ću u
33. blaženstvu baciti kocku da čujem šta mi govori Jovanovo jevanđelje.
Već bih bacio kocku.
samo strpljivo – svemirom mozga
samo polako – vrtom srca
Ne pitajući se.
Pišući ušima.
Obuzet oblinama.
Prepuštajući se umetnosti Tvog predavanja.
Izvijaš me.
Priljubljuješ.
Bezbrojnim ružama činiš ružu.
oči u oči
Tabanima u nebo.
Oblačno je. Duva topao vetar.
Maramu sam oprao šamponom.
Kupio sam crni hleb i zelenu salatu.
Jedini ljubi sve.
Ana će mi danas kupiti druge patike za Ružu Mosta.
Sutra ću posetiti Magnoliju koju sam posadio u Botaničkoj bašti.
rečeno i urađeno preporađa svet
rečeno i neurađeno ga razara i ubija
ljubljena moja ne odustaj
ljubljena evo ga
putić
uputi se
puti se
ružo
ruži se
Kišne kapi udaraju u prozorska okna.
U mom si telu.
Greg Braun peva Cold + Dark + Wet
Kroz prozor vidim – presijavaju se crveni krovovi od kiše.
na putiću smo
Procvetali su maslačci.
heroj se predaje umetnosti miline
I mnogi od Judejaca bijahu došli Marti i Mariji
da ih teše za bratom njihovim – Jovan 11, 19
DESETI PUT LAO CE – LAO CE I JOVAN APOSTOL
22732 - 22764
blaženstva
U devetnaestom načelu Lao Ce (老子) kaže
Stoga nastojmo da uočimo jednostavnost
Da prigrlimo svoju prvobitnu prirodu
Da potisnemo sebičnost
I da svedemo svoje želje
U dvadesetom načelu Lao Ce kaže
Odbaci učenost i nestaće nemira
Kakva je samo mala razlika
Između da i ne
Kakva je velika razlika
Između dobra i zla
Proleće je stiglo noćas u 1:02:42h.
Čekam da ugledam prvu lastu.
Da dođe i prođe prvi jun.
Da 10. juna pročitam šta mi Lao Ce govori u dvadeset prvom i dvadeset drugom načelu.
Da susretnem istomišljenicu.
Istomišljeništvo je umetnost.
O istomišljeništvu ću tek pisati.
Samoća je ogromna – ljubav mnogo veća.
Egzistencijalna neizvesnost plaši ali neizvesnost
stvaranja donosi izvesnost slobode i bezbrižnosti.
Nezaštićenost i sumnje su bolni ali Bog je Bog.
Juče sam četiri sata kisnuo.
Ana mi je kupila druge patike.
Gerda mi je poslala trista evra za štampanje druge knjige Miroslav Mandić.
S. mi je rekla nešto što me je pogodilo.
Celu noć sam pišući u polusnu novu AutoBioGrafiju
otkrivao da je moja umetnost Umetnost Istomišljeništva.
Istomišljeništvo preobražava.
Tek preobražavanjem umetnost postaje umetnost.
Radujem se da čujem šta će mi danas reći Jovan.
Lao Ce na početku – na kraju Jovan Apostol.
Danas ću videti moju Magnoliju.
Kada za nekoga ili nešto kažem moje to je zbog poistovećivanja.
Poistovećenje zrači ljubavlju.
Ako šakama radiš Ovo radiš isto što i ja.
Ako i Tii voliš ovaj doživljaj
najsladonosniju duhovnu radost osetio sam u nepravdi
onda volimo isti doživljaj.
Ako i Tii ponekad pomisliš na beličastu prašinu
posutu po šljivama onda je i beličastom lepo.
Ako i Tii osećaš da sam u stisci sa vremenom jer treba da dovršim
pisanje blaženstava nacrtam i snimim Plavu ružu obučem se operem zube
i pođem u susret Oliveri i Magnoliji onda mi pomažeš da radosnije radim i u stisci.
Teško mi je da pišem pod prinudom ali mi je lepo da pomilujem prinudu.
Ova daska mi pomaže da se približim Jovanu.
I napućene usne mi pomažu.
I drhtaj Tvog srca.
A neki od njih htedoše da ga uhvate; ali niko ne metnu ruke na njega – Jovan 7, 44
ULIO SAM MALO VODE U LEVI DLAN
22765 - 22797
blaženstva
Video sam Magnoliju. Uskoro će procvetati belim cvetovima – rekla je Olivera.
Zapalio sam mirisni štapić magnolije.
umetnost istomišljeništva – istomišljeništvo umetnošću
Vlažnim prstima sam rashladio oči.
Različito se rađa – isto se stvara.
Čitajući knjigu Radovana Hiršla zavoleo sam i njega i njegovu majku i njegovu ženu.
Različito se trpi – isto se ljubi.
istatelesnost
istaosećajnost
istomišljeništvo
istavoljnost
istoverovanje
istaljubav
istostvaranje
jedno je u svemu
telom
osećam
misao
ko-jom
verujem
ljubeći
stvaranje
milujem lice
saosećam sa samima
mislim misli
Čarli Luvin i Džef Tvidi (Charlie Louvin & Jeff Tweedy) pevaju
Great Atomic Power pesmu koju sam juče prvi put čuo i poželeo da je opet čujem
verujem u jedan jedini jezik – jezik svih bića
ljubljenje sabira i priprema
stvaranje stvara nestvoreno – nestvoreno rađa stvaranje
Volim logiku kada peva.
Trezvenost kada se opija.
Opijanje kada zamiriše belim zumbulima.
Uskoro će zamirisati dafina i jasmin.
s u s r et a n j e
dodirujem Te Svemire izvodljivi i zavodljivi
sedite mi na lice pupoljci
ističuće me izmeni
usuo sam u vinsku čašu vodu – da uživam u prizoru
ulio sam malo vode u levi dlan
ližem vodu sa levog dlana
uzbudila me je lepota rečenice ulio sam malo vode u levi dlan
spokojstvo me obuzima lepotom
vodu na levom dlanu vidim kao na dlanu
kada sam ližući ispio vodu sa levog dlana osetio sam ukus lepote
A jedan od dvojice koji čuše od Jovana i odoše za
njim bijaše Andrej, brat Simona Petra – Jovan 1, 40
TOM GOTOVCU
22798 - 22830
blaženstva
Sinoć me nazvao Tom Gotovac. Pola sata smo
razgovarali i pola sata sam se radovao kao dete.
Volim kada se nekome divim.
Divljenjem se odmaram i prefinjujem.
Hvala Tii Tome na Tvom životu i Tvojoj umetnosti.
Kišica sipi i miluje vazduh.
Čarli Luvin i Džef Tvidi upravo počinju da pevaju Great Atomic Power.
Noćas me je u snu ljubila jedna žena.
Voleo bih da imam Asocijativni rečnik.
Herojstvo plesanja.
pupak
Ikada Tii je u ruci.
Od nejedinstva pletem jedinstvo.
Od kamiona načinim veliki hor.
Od praskozorja film Tomu Gotovcu.
Sinoć sam ušio dugme na jastučnici.
Ove reči Te greju.
Jedini ljubi sve.
Istomišljeništvo preobražava.
Opijen sam ritmičkom trezvenošću.
Ptice me preleću.
Dobrota me širi.
Tvoja dobrota me preobražava.
Otvorio sam prozor i hladan prolećni vazduh je ušao i u Ovo blaženstvo.
Ugledao sam jednu kap kako je pala – pala je na ogradu i prsnula.
Kada bi mi na stolu ležao tigar pisao bih o njegovim očima.
Potoci žubore kao ova devojačka smejanja u iranskoj pesmi koju slušam.
Borba za smisao se odvija svakim trenom raspevane zahvalnosti.
Svaki tren neprestano peva sve vreme ovoga sveta je Tvoje.
Ko zapeva zaplesao je – ko zapleše zapevao je.
Ko me zavoli zavoleo je sebe.
I jorgovan će uskoro zamirisati.
Prolećne vode i prolećna trava već mirišu.
trepeti anonimnih snaga ljubavi nikada ne prestaju
Tražićete me i nećete me naći; i gde sam ja vi ne možete doći – Jovan 7, 34