Bog Miroslav Mandić Bog

Ti
si

419512

pupoljak

SRCE JE OVDE. UM SADA

1119. dan
24. januar 2008.

31477 - 31509

blaženstva

 

 

 

ljubiti

ljubav postati

ljubav sam

 

 

srce je ovde. um sada

 

udahnuo sam sunčevu svetlost

 

Bog je Bog

 

svet si Tii

 

 

umetnost

je

pesma

 

 

ja muzika. muzika ja

 

lepota uma

 

dobrota srca

 

telo reči. reč tela

 

reč hoda Terazijama

 

svaka žena i svaki muškarac koje pogledam na ulici su moje umetničko telo

 

devojka pretrčava most

 

radost

zdravlje

ljubav

sloboda

promena

odanost

uspeh

plove niz reku

 

olovka i papir u ruci

 

rad se radi

 

učenje se uči

 

vera se veruje

 

ljubav se ljubi

 

pesma peva

 

dok kupujem kesten sa Šar-planine kestendžija mi kaže Evo lepi

 

Voleti Jovanović je počela da lektoriše treću knjigu Miroslav Mandić.

 

Kad primetim da postojim ne mogu da se načudim lepoti postojanja.

 

Dodirnuo sam platan.

 

Nema povratka. Svi će mi se vratiti.

 

Nežno milujem olovku.

 

Verujemo jedno drugome.

 

Verujemo jedno u drugo.

 

Stvaramo se.

 

Stvaramo jedno u drugome.

 

Stvaramo jedno drugo.

 

Olovka me piše.

 

Prosjakinja ljubi.

 

 

 

 

 

IZGUBLJEN

1120. dan
25. januar 2008.

31510 - 31542

blaženstva

 

 

ugao

 

oluk

 

kamena bankina

 

mermerni stub

 

bara na asfaltu

 

koraci po šljunku

 

torte u izlogu

 

guste obrve

 

hleb za ručak

 

pretrčavam ulicu

 

grlim

ljubim

biće

umetnosti

 

grljenjem

ljubljenjem

pevam

pesmu

 

reči me stvaraju

 

 

reči

pevam

 

 

ideja velikog dela je već veliko delo

 

umetnost u naručju krhkog

 

prvi put sam zaboravio da bacim papiriće u reku

 

uznemirio sam se i omeo

 

samo da smireno mnim

 

ni da mnim nego da jesam

 

hodajući mir

 

raduje me bugivugi

 

nakrenuo sam glavu. prihvatim se u naručje

 

svaka žena i svaki muškarac koje pogledam na ulici su moj roman

 

devojka koja je iskoračila ispred mene ima savršeno dupe

 

izgubljen sam. nežno je to

 

dete

 

dojke

 

odvezane pertle

 

duh

 

smešak

 

zanosni mir

 

tople usne

 

 

 

 

 

REČ OD PET REČI

1121. dan
26. januar 2008.

31543 - 31575

blaženstva

 

 

svaka reč voli sledeću reč

 

rečima je dovoljno pet reči

 

sledećim blaženstvima ću to otkriti

 

pas trese rep van vode

 

kuvam krompir da ga ispečem

 

odlazi kestenje dolazi zelena salata

 

kičma bi da se ljubi

 

zvona zvone danima i noćima

 

veliki je svaki proživljeni dan

 

veliko je more ljubim ga

 

volim zapad na istoku rođen

 

volim početak kraja koji volim

 

grudi posute pegicama zavetovane odanosti

 

ja sam ljubav starih jezika

 

volim misteriju jezika kojim pišem

 

miris jasmina u svakoj reči

 

ukus pičke svakim odanim udahom

 

dodir kurca malim mozgom izdahnut

 

odmori me u sebi jedina

 

veče ponoć jutro podne sam

 

izvijam se da bih bio

 

uvijam se da bih ljubio

 

ljubim i Tobom se preporađam

 

reč je istina i lepota

 

reč čuva ljubav u sebi

 

ko god ljubi Bogu je Bog

 

Bog ljubi Boga koji ljubi

 

šuma ljubi drvo drvo šumu

 

usne ljube i govno ljubavi

 

pralepota u lepoti zauvek snatri

 

ljubimo se ljubimo se ljubimo

 

ime savršenosti je radost odbačenih

 

na putu sam ruža jedina

 

 

 

 

 

TRANSEVI OBIČNIM

1123. dan
28. januar 2008.

31576 - 31608

blaženstva

 

 

Na hladnom vetru.

 

Telo se zagreva.

 

Gledam oblake.

 

Suze mi oči.

 

Nameštam šal.

 

Jesam – uzbudljivo je.

 

Svakim korakom herojstvo raste.

 

Uskoro ću ugledati Dunav.

 

Vetar u očima. Pogled u vetru.

 

Na ovom mestu volim da prelazim prugu.

 

Eno ga Dunav.

 

Dunav i ja smo prijatelji.

 

Prijateljstvo po vodi.

 

Lep si – kažem Dunavu.

 

Smrzavam se lepote radi.

 

Uživanje je savest – savršena vest o savršenom.

 

Puno ptica plovi Dunavom.

 

Čudo Božije je Bog u meni.

 

 

čovek

sam

a

srce

mi

je

Bog

 

Vetar je stao.

 

Evo je i Sava. Dve reke u meni.

 

Svi ljudi koji su ikada živeli su u meni.

 

U budućnosti ću se roditi u svakom čoveku.

 

Života je najviše u živoj reči.

 

Jedna reč za sve reči.

 

Devojka koja trči u predvečerje pretrčava most.

 

Kupio sam ljubičasti šal za Svečane nedeljne ručkove.

 

 

lj u  b   i    m

 

                                                    

lj

u

b

i

m

lj  u b  i  m m  m  i  b  u  lj

m

i

b

u

lj

 

 

Ples u pesmi.

 

Zeleni kontejner i crveni tramvaj.

 

Ovaj beli tramvaj sam ugledao u poslednjem trenutku.

 

Zagrli mi butine.

 

 

 

 

 

LJUBAVNIK ULICA

1124. dan
29. januar 2008.

31609 - 31641

blaženstva

 

 

Radujem Tii se ruko koja pišeš.

 

meko srce – blaga reč

 

lepo napisana lepota

 

Sunce mi pada na reči.

 

Sunce obasjava lice prolaznika.

 

Ljudi su talasi koji se prelivaju ulicama.

 

Voleo bih da kupim još dva prstena.

 

Setio sam se snage i brzine kojima sam trčao u mladosti.

 

Mačka sam.

 

Stepenice.

 

Opušak.

 

Zavijutak.

 

Sunce selica.

 

Čovek na mostu u predvečerje.

 

Devojka koja u predvečerje pretrčava most.

 

Čika Jure je ime – čuo sam juče u prolazu – čoveka koji stoji

na uglu Gračaničke i Vuka Karadžića. Junak knjige Miroslav Mandić.

 

Umorio sam se. Napućio sam usne.

 

Raznežim se nad pustim putevima.

 

Nestalim jezicima i alatima.

 

Nad svime što još nije ni nastalo a nestaće.

 

Sve je ovde.

 

Predvečerje je raskrsnica.

 

Skrenuo sam u Smiljanićevu ulicu da vidim ova dva drveta u dvorištu kuće broj 24.

 

Čuje se samo zvuk mojih koraka u celoj ulici.

 

Blaženstva su neprestani trans.

 

Mrvice.

 

Elastična kolena mlade devojke.

 

Skladni hod onih koji se vole.

 

stvaram rudnike lepote i dobrote

 

Ja sam hodač – ljubavnik hodanja.

 

Ljubavnik pisanja u hodu.

 

Zagrli mi butine butinama.

 

konj

sloboda

Bog

 

 

 

 

 

TEBI

1125. dan
30. januar 2008.

31642 - 31674

blaženstva

 

 

I danas devojka koja pretrčava most u predvečerje.

 

Kupio sam zelenu i crnu maramu za Svečane nedeljne ručkove.

 

Herojski ukus.

 

 

v

l

a

ž

i

v   l   a  ž   i   m   i   ž  a   l   v

i

ž

a

l

v

 

 

sve je spojeno

 

 

T

i

T i ja T i

i

T

 

 

okružen Tobom

 

u Tebi

 

Tobom

sam

u

Bogu

Bog

 

 

misterij isticanja

 

trčanje – hodanje

 

moje je Tvoje

Tii

si

ja

 

boliš me

 

stidiš me

 

bivaš me

 

pčele i leptiri

 

mišićavo

 

prekidanje

 

prigrlim

 

od drugog sveta

 

slobodno piši

 

ne okreći se – ne obaziri se

 

kupiću udžbenik botanike

 

polizao sam dlan

 

dodirnuo rame

 

presavijam kičmu

 

more se ljulja u meni

 

voleo bih da doživiš orgazam sa drugim

 

doživeću

 

neko je neko

 

zagrli mi butine toplim butinama

 

svršavam

 

arheorgazamsam

 

 

 

 

 

DESET SLOVA

1126. dan
31. januar 2008.

31675 - 31707

blaženstva

 

 

Svetlost srca.

 

I danas devojka pretrčava most u predvečerje.

 

Vlast je laž.

 

svakome koga ugledam bih voleo da viknem

lepa si

lep si

lepo si

 

Ovo je peto veče od kako jedem po tri češnja belog luka.

prekinuo sam posle desetak dana

 

tim ne može više od pojedinca

 

pojedinac je značajniji od tima

 

pojedinac čini instituciju – institucija ne čini pojedinca

 

tim je beda srednje klase

 

tim je beda umetnosti koja je uz vlast

 

jedan Bog – jedan čovek

 

gruba šaka – nežni dodir

 

pupak i poljubac

 

napij me se

 

 

najedi me se

 

napevaj me se

 

nadodiruj

 

namiluj

 

pojedinac je ličnost

 

primer

 

prvi put

 

vaskrsenje

 

miris godišnjih doba

 

 

iza

tebe

sam

miroslave

 

 

to je Tvoja kičma – to je Tvoj stomak

 

preobražena agresivnost

 

snaga pretvorena u besmrtnost

 

usna usni

 

lepota bambusa

 

samo ovo želim da Tii kažem jer je to način da me naslutiš

 

jednostavna krompir čorba čuva lepotu svih bića

 

kurac pička

deset slova

 

lepotom jezika

trinaest slova

 

 

 

 

 

Stranice