Bog Miroslav Mandić Bog

Ti
si

420906

pupoljak

TII – SAM

1096. dan
1. januar 2008.

30817 - 30849

blaženstva

 

 

ovo je ljubav

 

galeb sleće na vodu

 

jak vetar i sitan sneg lupkaju po mojoj jakni

 

 

ovo

je

vetar

u

toploj

pesmi

 

 

ovo je devojka koja pretrčava most u predvečerje

 

čistači ulica u narandžastim odelima lopatama čiste sneg

 

čudom i ludilom samoće ljubim sva bića

 

stazom ekstaze

 

ekstaza (gr. pomeranje), zanos, ushićenje, oduševljenje, osećanje

beskrajne radosti; najviši stepen ushićenosti, blizak ludilu, u kojem se

postojanje čoveka stapa u jedno jedino osećanje kada se duša sjedinjuje

sa Bogom; u tom stanju, po Plotinu, čovek postaje čisto duhovno biće

koje je došlo u neposredan dodir sa božanstvom, sa apsolutnim.

 

ove godine ću čitati Plotina (Πλωτίνος)

 

neko sam i ja

 

ova knjiga je čudo

 

čudo knjige

 

ova knjiga je muzika

 

hrabrost pevanja

 

sneg je pao po pavlakama i ajvaru koje držim u prozoru

 

nežnost je napadala u moje telo

 

ja sam fabrika mišića na licu

 

duša mirisa

 

lelujanje trava

 

ruža u pupoljku

 

riba u ptici

 

sve vreme u ovih šest reči

 

ja sam ljubavnik skrušenosti

 

sporošću najbrži na svetu

 

strpljivi dečak u svetu

 

mirišu dodiri

 

trava cveta

 

samo to želim da Tii kažem

 

 

samo

je

ovo

pevanje

 

 

 

odanost

peva

odano

 

 

 

odanost

umire

u

Tvojoj

i

mojoj

vaskrsavajućoj

ljubavi

 

 

odan

sam

sebi

odan

sam

Tebi

odan

sam

mirisom

plamička

---

odan

sam

svima

koji

su

sami

zbog

ljubavi

 

 

 

 

 

KNJIGA MIRO

1097. dan
2. januar 2008.

30850 - 30882

blaženstva

 

 

 

pesma

je

bilo

šta

što

peva

 

 

Ime Ruža Mosta menjam u Na mostu u predvečerje.

 

Ponovo sam našao rokabili radio na internetu – srećan sam.

 

ko god kaže da je nekada bilo bolje je fašista

ko god kaže da je sada najbolje je liberal

ko god kaže da će sutra biti bolje je komunista

 

Otvorio sam sve rubrike u novom rokovniku.

 

Pomozi mi da Te još više volim.

 

Voli me još više da bih još više voleo svako biće.

 

Ekspediciju ljubavi u umetnost samu koju sam počeo

1. januara 2007. kao desetogodišnju ekspediciju koja se događa

sama od sebe u ovim trenucima otvaram da traje ka beskonačnosti...

 

Dlanovima brišem prašinu sa stola.

 

Prva knjiga Miroslav Mandić je M.

 

Druga knjiga Miroslav Mandić je Mi.

 

Treća knjiga Miroslav Mandić je Mir.

 

Četvrta knjiga Miroslav Mandić je Miro.

 

Vladari prošlosti su fašisti i religije.

 

Vladari sadašnjosti su pobednici i univerziteti.

 

Vladari budućnosti su komunisti i tajna društva.

 

Vraćam se sa mosta sa Jelenom Bešir. Pišem ono što vidi Jelena.

 

Svetlucaju pahulje pod uličnim svetiljkama.

 

Krupan muškarac hoda između dve žene koje pričaju mobilnim telefonima.

 

Prodavnica slatkiša i tenis servis pored butika za trudnice i punije dame.

 

Ljudi gledaju kako pišeš misleći da o njima pišeš.

 

Devojka sa cigaretom u ustima uvlači belu majicu u pantalone.

 

Nema žurbe na ulicama. Ljudi hodaju polako.

 

Krovovi automobila su pokriveni snegom.

 

U prodavnici cipela šampanjac u izlogu.

 

Vidim tvoja leđa i tragove tvojih stopala u bljuzgavom snegu.

 

Ovu ulicu ne volim zbog uskih trotoara.

 

Led u oluku. Ne znam kada sam poslednji put videla led.

 

Devojka vuče kofer.

 

Jelena je otišla kod Ivane a ovo su suvi listovi platana na snegu.

 

Volim nevažno kao važno i važno kao nevažno.

 

Uživam u hladnom vazduhu.

 

Uživam u uzbudljivom smiraju.

 

 

 

 

 

LJUBEĆI TIHU TUGU OVOGA DANA

1098. dan
3. januar 2008.

30883 - 30915

blaženstva

 

 

Šutnuo sam ledenicu otpalu sa krova.

 

Trčkaram bez razloga.

 

Odmahujem suncu.

 

Smešim Tii se tugo moja.

 

Zagrlim žudnju za Tobom.

 

Lupkam kolena o kolena saosećajući sa ružnoćom u meni.

 

Ja sam ružnoća.

 

Ružnoća je lepa.

 

Blagi pogled ovog muškarca me je načinio lepim.

 

Gledam u sneg.

 

Sneg je beo.

 

Ovih dana čitam autobiografiju Čarls Mingusa (Charles Mingus).

 

Sunčeva svetlost pada na crkvu. 

 

Na ovoj raskrsnici volim da se okrenem i pogledam sat na Glavnoj pošti.

 

Vozač automobila trubi. Sredovečna žena se osmehuje.

 

Dirljiva je moja vera u moju umetnost.

 

Ovim pokretom ruke dodirujem sve visine.

 

Ulazim u Fruškogorsku ulicu i smešim se njenoj lepoti.

 

Trčeći po snegu spuštam se na most.

 

Prvo sunce ove godine na mostu.

 

Na mostu je potpuna bljuzgavica jer tri dana niko nije čistio ovu stazu.

 

ja sam onaj koji jesam

 

 

 

 

Bog

 

 

 

 

hodam

 

Danas sam počeo da radim petu verziju treće knjige Mir.

 

U sumrak je pala temperatura i otopljeni sneg na trotoaru se ledi.

 

Hodam i osećam – život je neopisivo čudo.

 

Čudo pisanja i jeste u neopisivosti čuda.

 

Evo ga neopisivo! Zove se Tišina Ulice.

 

Pogledaj me – poleteću.

 

Dodirni me – nebo ću postati.

 

Gde je sada čovek blagog pogleda?

 

Ko je devojka koja u predvečerje pretrčava most?

 

 

 

 

 

SVENULIM RUŽAMA NA STOLU

1099. dan
4. januar 2008.

30916 - 30948

blaženstva

 

 

zamisliću

 

tanku

 

nit

 

od

 

svetlosti

 

i

 

po

 

njoj

 

ću

 

preneti

 

telo

 

sve

 

do

 

poslednjeg

 

blaženstva

 

sve

 

vreme

 

bivajući

 

samo

 

taj

 

tračak

 

koji

 

se

 

više

 

i

 

ne

 

vidi

 

nego

 

se

 

samo

 

čuje

 

tiho

 

pevušenje

 

 

 

 

 

NAPISANO NA VETRU

1100. dan
5. januar 2008.

30949 - 30981

blaženstva

 

 

Ne da bije... Ne da je hladno... – kaže jedna žena u prolazu.

 

Blaga svetlost mi je u očima.

 

Blage oči miluju.

 

Blaga svetlost čuva.

 

Na ovom hladnom vetru svakoga koga ugledam držim u toplom zagrljaju.

 

 

nisam ja iz te priče

nisam ja ni iz jedne priče

ja

sam

ova

pesma

 

 

pesnik peva pesmu

 

pevač peva pesme

 

ja sam pesnik koji voli pevače koji pevaju svoje pesme

 

ne mislim da sam izmislio toplu vodu – ja sam topla voda

 

Topla voda na hladnom vetru.

 

Ovaj sneg koji je vetar poneo sa krova sam ja.

 

Siva mačka se podvlači pod auto.

 

Devojčica sa velikim ožiljkom na obrazu nosi crnu mačku u naručju.

 

 

napisao

me

ovaj

tren

 

 

Gnjurci u vodi.

 

Vetar me baca po mostu i ledi mi lice.

 

Osećam najdublju zahvalnost što sam na mostu.

 

Jedan od junaka ove knjige ispija poslednji gutljaj

piva dok stoji na uglu preko puta kafane Proleće

 

Izgoreše mi noge – kaže ulični prodavac.

 

Trebaju li radnici – pita me čovek sa tužnim izrazom lica.

 

Ja sam Bog.

Ko to kaže.

Ja Tebi.

 

Počinje da pada ledena kiša.

 

Ovo i prethodna blaženstva napisao sam na jakom i hladnom vetru.

 

Ovo i sledeća blaženstva pišem u toplom Stančiću

 diveći se svima koji izgoreše na velikim hladnoćama.

 

drago moje

pozivam Te sutra u podne na prvi

SVEČANI NEDELJNI RUČAK

koji će se održati

na sajtu

miroslavmandic.name

pod linkom

SVEČANI NEDELJNI RUČAK

sa sobom možeš povesti koga god hoćeš

ali obavezno ponesi svoju glad

voleo bih da

SVEČANE NEDELJNE RUČKOVE

pravim svake nedelje

do kraja života

drago moje

Tvoj

m

 

pozivnicu za Svečane nedeljne ručkove poslao sam na dvadeset pet adresa

 

kroz prozor vidim kako se na fudbalskom terenu presijava zaleđeni sneg

 

ovi trenuci u kojima pišem su sama večnost

 

večnost se priljubila uz ove trenutke

 

 

tren

je

večan

 

 

 

večnost

je

Perkan

misterija

starijeg dečaka

u

detinjstvu

 

 

Ja sam Bog

ko to

kaže

ja

Tebi

 

 

 

 

MOJE 33 KURVE – PESME

1102. dan
7. januar 2008.

30982 - 31014

blaženstva

 

 

noćas sam

u snu šutnuo

malog psa

 

pesmo

iskupi

me

 

ja sam noćašnji psić

 

 

hrlim

ka

slabijem

 

 

milujem zeleno žito

 

dodirujem okean

 

grlim daljinu

ljubim blizinu

 

jezik ljubi jezik

 

malecno

 

zvonko

 

kanap

 

odlaganje

 

plamen

 

jedini način da pređem ovaj najopasniji put je da ispišem reči koje me njime vode

 

jedini način da pređem najopasniji put je da ispišem i ove reči koje me njime vode

 

radost je neiscrpna

 

opija me čulnost apstrakcije

 

konkretno je žena apstraktnom

 

guma u Tvojim gaćicama

 

dobrota kojom se guziš

 

odan sam Tvom telu

 

ljubavlju zasićeni vazduh

 

ljubim telo koje ljubav Božiju podnosi

 

 

ko

usreći

drugog

Bog

je

Bogu

 

 

Bog se raduje kada mu je bilo ko Bog

 

kurva sam samom sebi

 

podajem se

 

podavajući Tii se – odan sam Tii

 

podavajući se ovom trenutku Tii si večnost

 

blage reči melem su svakoj duši

 

jedini način da pređem najopasniji put je da ispišem reči koji me vode ružolikom

 

kreni me

kurvoliko

Hristoliko

Bogoliko

 

33 kurve – 33 pesme

 

 

 

 

 

NA KRAJU SPOKOJAN

1103. dan
8. januar 2008.

31015 - 31047

blaženstva

 

 

Slušam svoje korake kako pričaju.

 

Hodam. Gledam. Poistovećujem se.

 

Zažmurim.

 

Mislim na nos jedne žene koju sam danas video na internetu.

 

I ovaj divan nos žene koja je prošla pored mene.

 

Raznežilo me škripanje cipela po snegu.

 

Osećam zahvalnost prema svemu što postoji.

 

Jezik dodiruje jezik.

 

Gledam u narandžasto sunce.

 

Mlada majka drži za ruke svoja dva sina.

 

Sunce i magla nad rekom.

 

Dok sam stigao do mosta magla je pala na reku.

 

Sve je nestalo u magli.

 

Ništa se ne vidi osim magle.

 

Magla je pala naglo.

 

Magla se širi i po ulicama oko reke.

 

tiho hodam

 

oblikujem bezobličnost

 

Da li mi čuješ korake?

 

tuga sam

 

samoća sam

 

smešim se

 

blag sam

 

ledi

 

srećan sam

 

Osećaš li moj mir?

 

svest sam

 

svest sam o samom sebi

 

svest sam o samoj sebi

 

Sve se više ledi i sve se više kliza.

 

Misao sam koja samu sebe misli.

 

Pisati u hodu.

 

Velika je to sreća. Velika umetnost.

 

 

 

 

 

DOBRO JE DOBRO

1104. dan
9. januar 2008.

31048 - 31080

blaženstva

 

 

Dečak drži za ruku oca i pita pokazujući slovo na automobilskoj tablici – Da li je ovo G?

 

Na ulici sam. Dobra je ulica.

 

Dobre su reči i jedne i druge prosjakinje.

 

Dobra su tri momka dok nazdravljaju pivom. 

 

Dobar je led koji se razleteo kada sam ga slučajno šutnuo.

 

Dobra su lica svih ljudi koje gledam.

 

Dobar je svačiji mir.

 

Dobro je kada mi noge prokliznu a ja ne padnem.

 

Dobri su tramvaji u depou.

 

Dobra je tautologija.

 

Ne znam imena oblaka ali su svi oblaci dobri.

 

Sve se ne može znati ali se sve može biti. Dobro je biti.

 

Sagnuo sam se i iz blata podigao prljavi dinar. Dobar je prljavi dinar.

 

Dobro je drveće na drugoj strani Dunava.

 

Dobro je biti pored reke.

 

Dobro je voleti reku.

 

Dobro je sve voleti.

 

Dobre su ove tri lađe u reci.

 

Dobri su ljudi u lađama.

 

Dobri su zvuci mojih koraka po zaleđenom snegu pored Dunava.

 

Dobre su prazne klupe na šetalištu.

 

Dobre su dve žene koje stoje na obali i gledaju u reku.

 

Dobri su svi rudari.

 

Dobri su svi krivci jer je dobrota i u njima.

 

Dobre su guze ove dve žene ispred mene.

 

Dobar je miris lekovitog bilja u ulici Tadeuša Košćuškog.

 

Dobro je što je dobro dobro.

 

Dobro je što pišem dobro.

 

Dobra je potreba za dobrim.

 

Dobro utiče dobro.

 

Dobro je što je ime dobrom dobro.

 

Dobro je što su značenja dobra i kada znače i kada ne znače.

 

Dobro je baciti reč dobro u reku.

 

 

 

 

 

TRI JEDAN JEDAN JEDAN TRI

1105. dan
10. januar 2008.

31081 - 31113

blaženstva

 

 

Kada već ne mogu da namestim gaćice da mi ne

smetaju u hodanju barem ću od toga napraviti blaženstvo.

 

Već četvrti dan osećam proleće u vazduhu.

 

Devojka se smeši dok gleda u mobilni telefon. 

 

Budi mi osmeh na licu.

 

Blago sam se povio i zašao za ugao.

 

Reka otiče u sivilo.

 

Sve polako odlazi u noć.

 

Radujem se da izvadim papir i olovku iz džepa i to napišem.

 

Sve neotkriveno već postoji.

 

U ovom trenutku sam otkrio sva buduća otkrića.

 

Kerovi laju i jure za automobilima.

 

Rečima čuvam reči zauvek.

 

moje reči su moja dela

 

mislim reč

izgovorim je

napišem je

 

Hvala Tii što mogu da Tii dam reč.

 

Ljubim Te jer Tii se dajem.

 

slon sam

 

pišem surlom

 

šakom i nosom

 

velikim ušima

 

sve reči svedene u jednu

 

telo

 

Narcisa. Vladan.

 

milujem Te surlom

 

dolaze mirisi proleća

 

23:13h

vreme govori

 

ja sam film iz nekog drugog filma

 

fijalm

 

pogledaj mi palac

 

ptičice su mi u ušima

 

ovo je ovo

 

ovo

je

ovo

 

ovo

je

31113. 

blaženstvo

 

 

 

 

 

DOBRA VATRA JE LEPA VATRA

1106. dan
11. januar 2008.

31114 - 31146

blaženstva

 

 

ovo je to

 

ovo želim da čitam

 

hoću reku

 

danas je Radivoju i Valeriji Lacko izgorela kuća

 

na proleće će Radivoj i Valerija uz pomoć prijatelja izgraditi novu kuću 

 

voleo bih da krajem leta napišem blaženstvo u kojem ću

potvrditi da su Radivoj i Valerija izgradili novu i još bolju kuću

 

19:19h

gladan sam

 

umoran

 

miran

 

polako ću

 

vatra

 

dete

 

veliki šlepovi

 

istovetnosti se privlače

 

suprotnosti kažnjavaju i iskupljuju

 

 

sve

sve sve

sve sve sve

sve sve sam sve sve

sve sve sve

sve sve

sve

 

 

nazvao Valeriju i predložio joj da sutra fotografiše zgarište svoje kuće sa idejom

verujem u umetnost. umetnost će mi izgraditi novu i još bolju kuću. iz pepela

 

neprimetno

 

ptice lete

 

noćni vozovi

 

svest opija

 

uskoro kreću pupoljci

 

Kako se venčava kamenje?

 

 

ovo

je

pesma

napisana

na

jeziku

kamenja

 

 

 

ovo

je

pesma

napisana

na

jeziku

biljaka

 

 

 

 

ovo

je

pesma

napisana

na

jeziku

životinja

 

 

 

ovo

je

pesma

napisana

na

jeziku

vaskrsenja

 

 

 

ovo

je

pesma

napisana

na

jeziku

pesme

 

 

volim pesme koje me pišu

 

volim da pevam ove pesme

 

 

pesma

vatre

 

 

 

vatra

pesme

 

 

suza

spasenja

 

 

 

 

 

MIKICA

1107. dan
12. januar 2008.

31147 - 31179

blaženstva

 

 

Potrebno je nepotrebno. Jedino što je potrebno je nepotrebno.

 

Jedino važno je nevažno.

 

Ljubeći Tebe ljubim sve.

 

U meni si. Činiš me. Tobom sam.

 

12:08h

na mostu večnosti. sam. u večnosti mosta

 

Trenutak je telo večnosti.

 

16:37h

vreme mi je odano

 

Odan sam vremenu.

 

16:59h

pokrećem ramena

 

smešim se i saosećam sa tvojim očekivanjima Miroslave

 

 

nigde

nikog

 

 

17:29h

muzika me ljubi

 

muzika je živa. muzikom sam živ. živa je devojka

 

mislim na On Kavaru

 

otvaram se blaženstvima preda mnom

 

utroba je šarenilo

 

17:40h

šake su nežne

 

postoje samo tri pitanja

ko sam?

gde si?

 

i

samo

je

jedan

odgovor

 

svetlost sunčeva

 

Vlado Martek

 

Željko Jerman

 

muzika biča u predelu. broj telefona 454141.

jedini telefonski broj koji pamtim već trideset osam godina

 

ja sam Mikica

 

Mikica

to

sam

ja

 

Mama i tata su me zvali Mikica. Miki. Kimi.

 

Celog života sam se sramio Mikice jer se nisam osećao kao Mikica.

 

Sada prihvatam i Mikicu.

 

 

mikice

ti

si

sloboda

istina

i

ljubav

moja

 

 

Stanislav Drča

Branka Parlić

Čeda moj Drča

 

18:18h

mikice

opasnost

te

čuva

 

 

mikice

ti

si

ljubav

 

 

mikice

ti

si

pesma

Boga

to

ti

kažem

ja

 

 

 

 

ŽIVOT JE KOAN

1109. dan
14. januar 2008.

31180 - 31212

blaženstva

 

 

Devojka se propela na prste i maše.

 

Starija žena povlači prvi dim cigarete.

 

Trudni smo – rekao mi je malopre Sun.

 

Život je koan.

 

Život voli da živi živote svih bića.

 

Volim politku koju čine kamenčići pored puta.

 

sve za sve

 

suzama

 

Ljubav za svu mlad.

 

Nebo u srcu.

 

Jedan čovek je sve.

 

Prelazim preko gvozdenog mosta koji je u rekonstrukciji.

 

Hladna je noć.

 

Život je lep jer je neprestano živ.

 

žurim – žuborim

 

Miran u samoći.

 

Ljubav samoće.

 

Uskoro će sve početi da pupi.

 

Sada sve pupi u meni.

 

 

uzbrdo

 

Bog

 

gladan

 

Smešak mi se širi do postanja.

 

Postanje mi se osmehuje.

 

Rođen sam u srpskom jeziku da srpskim jezikom obnovim jezik.

 

Bićem jezika prožimam sva bića.

 

Jedno u drugom i oboje u prvom.

 

Blaženstvo jezika.

 

Poljubim vazduh.

 

Jako Te osećam.

 

Tvoj život – svačiji život.

 

Živeo. Živim. Živeću.

 

živ živ živ

 

 

 

 

 

VRLINA ILI SMRT – PROČITAO SAM DANAS

1110. dan
15. januar 2008.

31213 - 31245

blaženstva

 

 

Ruka na ramenu.

 

Obe noge u vazduhu.

 

Podiže novac iz automata.

 

Šanta i pući usne.

 

Gleda i na jednu i na drugu stranu.

 

Prekrštenih ruku na leđima.

 

gde prolaziš sa detetom na crveno

grdi starija žena majku koja sa detetom pretrčava raskrsnicu

 

Blago grize donju usnu.

 

Prekrštene ruke na grudima.

 

Prate me zvuci njenih štikli.

 

Rukom štiti i greje vrat.

 

Ova rukom štiti i greje uvo.

 

Njih četiri u belim bluzama sede iza šaltera.

 

Vrlina.

 

Vrlina postojanja je u postojanju vrline.

 

Bira broj na telefonu.

 

Oboje gledaju negde gore.

 

Traži nešto u dubokom džepu.

 

mimoze mimoze mimoze

 

Raznežio se u pogledu.

 

I u dubokoj starosti liči na sportistu.

 

Miris i ukus kestena.

 

Puši oslonjen na otvorena vrata svoje radnje.

 

Ulazi u žuti poštanski auto.

 

Vraćaju se ponovo u prodavnicu.

 

Otključava vrata i otkopčava kaput.

 

Puši i priča sama sa sobom.

 

Izlazi napolje i gleda za njom.

 

Izbacuje iz podruma plastične gajbe.

 

Zaobišla me tiho.

 

Povuče poslednji dim i energično odbaci pikavac sa usana.

 

Pokleknem u hodu da bih napisao ovo blaženstvo.

 

Uživam zamišljajući predstavu Ljubav ili predstava za Božidara Mandića.

 

 

 

 

 

1111. DAN

1111. dan
16. januar 2008.

31246 - 31278

blaženstva

 

 

Sneg pored kuća.

 

Suze od vetra.

 

Jedna metla.

 

Zgužvana papirna maramica leti u korpu za otpatke.

 

Okrnjen asfalt.

 

Električni stubovi izlepljeni plakatima.

 

Prašina ponesena vetrom.

 

Žuti kombi pun crvenih gajbi.

 

Ogolele grane magnolije. Od danas ću pratiti njihovo listanje.

 

Drvena klocna podmetnuta pod otvorena metalna vrata.

 

Pogledom tražim nešto meko i onda ugledam usne ove devojke.

 

Crveni a odmah za njim i zeleni tramvaj.

 

Sive zgrade. Prazni balkoni. 

 

Ne mogu da vidim svrhu tvog razgovora sa mnom – žena govori nekom preko telefona.

 

Nad ušćem ruža od ptica u vazduhu.

 

Hladan vetar duva nad rekom.

 

Žuta svilena marama.

 

Knjiga Enciklopedija krvnih grupa u izlogu.

 

Iscepani listovi knjige na asfaltu.

 

Drveće mi vraća snagu.

 

Sa drvećem sam.

 

Gubim i dobijam snagu.

 

dolazim prolazim odlazim

 

Sat u frizerskoj radnji pokazuje 17:21h.

 

Skuvaću paradajz supu.

 

sam do preporađanja

 

Prislanjam obraz na vazduh.

 

Mislim na aksiologiju.

 

Idem da stavim rezance u ugrejan sok od paradajza.

 

Noge su umorne.

 

Svaki dan je herojski.

 

Svaka reč je spasonosna.

 

Paradajz supa je gotova.

 

 

 

 

 

LJUBAV

1112. dan
17. januar 2008.

31279 - 31311

blaženstva

 

 

Miroslave Mandiću nikada ne koristi svoje prednosti!

 

Štitim Te zaboravom.

 

Ljubim Te sećanjem.

 

Odan sam Tii stvaranjem.

 

Toplim vetrom miriše proleće.

 

hodam polako. za dva sata počinje

LJUBAV

ili

film-predstava

za

BOŽIDARA MANDIĆA

 

I danas uživam u čoveku koji i u starosti liči na sportistu.

 

dva sata posle

LJUBAV

ili

film-predstava

za

BOŽIDARA MANDIĆA

 

pijem pivo za Božidara Mandića

 

Dobio sam upalu mišića plešući za Jelenu Stanivuković i Marijanu Buljugić.

 

lepo

je

ovo

 

i

ovo

 

evo i ovo

 

ovako

 

i ovako

 

ustima

 

jezikom

 

do di ru jem slo go vi ma

 

sam

samoj

 

kuvam krompir

 

nežnost je muškost

 

reč

ostavlja

čoveka

bez

reči

 

moja

reč

Tvoje

srce

 

mišićni trzaj

 

stranac

 

T

i

i

 

put

 

muzika

 

Bog

 

pesma

 

milo biće

 

kroz noć

 

žuta fluorescentna olovka

 

 

 

 

 

STENA LJUBAVI – PESMA JEDNOG

1113. dan
18. januar 2008.

31312 - 31344

blaženstva

 

 

Žena se sagnula i podigla dinar.

 

Beli bade mantil se suši na terasi.

 

Gledam Te magnolijo.

 

Njene zelene čarape i njegov plavi kačket.

 

Šestogodišnji sin gleda na jednu a majka koja ga drži za ruku na drugu stranu.

 

Žena u ljubičastom kaputu peva dok hoda.

 

Dečak koji prosi svirajući ostavio je harmoniku i igra se balončićima.

 

Prošla je crvenokosa-zelenooka.

 

dok pišem

običnost i uzvišenost svakog trenutka

jedna siva mačka gleda šta radim

 

rukom na grudima – blagim osmehom – povijenom glavom

iskazujem zahvalnost Ksenofanu (Ξενοφάνης ὁ Κολοφώνιος) za

Jedno je sve

 

Da li to počinje renoviranje hotela Metropol?

 

Skromna žena trpeljivo nosi gips na ruci.

 

Jesam da bih bio još više.

 

Jesam da bi Tii bilo još više.

 

Jesam da bi Tii bilo još više Jedno.

 

Na ulici se prodaju prve visibabe.

 

 

milo

Jedno

 

 

Pada topla kišica. Raskopčao sam jaknu i šetam po mostu sa Violetom Jovanović.

 

Violeta mi je kupila plavu svilenu maramu za Svečane nedeljne ručkove.

 

I večeras sam skuvao krompir. Hladi se na plotni.

 

Iduće nedelje ću ga pržiti na ulju. Nisam to jeo godinu dana.

 

Slušam kamionske pesme.

 

U meni si.

 

Pustinjski cvet.

 

Hodačica.

 

Da li sam prvi put napisao reč hodačica?

 

Ambicija roditelja čini od njihove dece veće kurve od bilo koje kurve.

 

zrnce sam peska

 

stena ljubavi

 

kamen nasušni

 

hleb mudrosti

 

paprika i etimologija

 

odlaženje

 

 

 

 

 

KOŠTANA SRŽ

1114. dan
19. januar 2008.

31345 - 31377

blaženstva

 

 

svi koji su bili u mojoj blizini me se stide

 

apstrakcija

 

mirovanje

 

misliti Jedno

 

voleti Jedno

 

biti Jedno

 

Jedno sam

 

pijano pače

 

volim sve koji su mislili pisali voleli bivali Jedno

 

Plotin

 

Jedno u Jednom – lovor

 

Jedno u dva – govor

 

Jedno u tri – da

 

Jedno u četiri – likonosno

 

Jedno u pet – odluka

 

Jedno u šest – spokoj

 

Jedno u sedam – žar

 

Jedno u osam – dar

 

Jedno u devet – jedan puta jedan puta jedan je tri puta tri

 

Jedno u deset  – Tii

 

miris belih rada. živo i mrtvo oživljuje

 

Vladimir Marko

 

Vera Varadi

 

Stanislav Drča

 

Branka i Čeda

 

Ženja i Saša

 

autobus

 

Kišica i topla noć u Beogradu.

 

Nosim Plotina u torbi.

 

svi kojii su bili u mojoj blizini me se stide

 

stide me se jer sam stid

 

stidom sloboda

 

stidom

Bog

 

 

 

 

 

JA SAM MIROSLAV TIINDIĆ

1116. dan
21. januar 2008.

31378 - 31410

blaženstva

 

 

Tiiroslav Tiindić je odneo jaknu na hemijsko čišćenje.

 

tren stvara tren

 

Reč rečenicu.

 

Rečenica nestvoreno.

 

Nestvoreno je svetionik vođen zvezdama.

 

Stidom se oslobađam stida.

 

Ljubim stidljive.

 

Stidljivi mi pomažu da me stid ne ubije. 

 

Razveselio me nos ove žene.

 

neko me ovim piše

 

 

Bog

Tii            ja

 

 

Ove osunčane reči su čekale da ih napišem. 

 

Ispod Brankovog mosta prolazim pored pecaroša koji uživaju pecajući na Savi.

 

Talasi Svemira zapljuskuju moju obalu.

 

Ja sam talasi.

 

sam Svemir sam

 

verujem

 

verovanje je nežno

 

Slonovi rađaju tigrove. Tigrovi drveće. Drveće ruže. Ruže mene.

 

Svakom rečju stvorim novu ružu.

 

ljubim te u crvenoj dukserici koju vezuješ na mostu. videla sam te iz autobusa

poslala mi je poruku Jelena Bešir

 

Mnoga blaženstva su blaženstva neizgovorenih i nenapisanih reči.

 

otćutanih

 

nezabeleženih

 

osmehnutih

 

podrhtavajućih

 

reči govore sve baš zato jer ne kažu sve

 

Pun mesec.

 

Kupio sam narandžastu svilenu maramu za Svečani nedeljni ručak.

 

Čovek prodaje krompir.

 

Gleda me u oči – gledam je u oči.

 

Gledam tramvajske šine – tramvajske šine gledaju mene.

 

sam ja sam

 

 

 

 

 

U ŠETNJI SAM JELENI BEŠIR GOVORIO KO JE FILOZOFIJA

1117. dan
22. januar 2008.

31411 - 31443

blaženstva

 

 

Filozofija je Jedno.

 

Filozofija je

Parmenid (Παρμενίδης ὁ Ἐλεάτης)

Platon (Plato)

Plotin (Πλωτίνος)

Niče (Friedrich Nietzche)

Vitgenštajn (Ludwig Wittgenstein)

 

Filozofija je ova filozofska šetnja.

 

Filozofija je jebežljivo mišljenje.

 

Filozofija je Bog.

Filozofija je seks.

Filozofija je novac.

 

Filozofija je moja vera u Tebe Jelena.

 

Filozofija je biće filozofije.

 

Filozofija je dobro.

 

Filozofija je lepo.

 

Filozofija je misterijska jednostavnost.

 

Filozofija je vatra zemlje.

Filozofija je vatra vode.

Filozofija je vatra vazduha.

 

Filozofija je ovaj skok.

 

filozofija

je

ništa

--------

praznina

----------------

tišina

filozofije

 

Filozofija je Jelena pogledaj me.

 

Filozofija je Jelena dodirni me.

 

Filozofija je Jelena promeni me.

 

Filozofija je telo filozofije.

Filozofija je duša filozofije.

Filozofija je um filozofije.

Filozofija je volja filozofije.

Filozofija je vera filozofije.

Filozofija je ljubav filozofije.

Filozofija je stvaranje filozofije.

 

Filozofija je jezik filozofije.

 

Filozofija je žena filozofu a muž filozofkinji.

 

Filozofija je odanost filozofije. Filozofija odanosti.

 

knjiga filozofije. filozofija knjige

 

pesma filozofije. filozofija pesme

 

filozofija slike je slika filozofije

 

Filozofija je i sve posle rastanka sa Jelenom.

 

Filozofija je jak bol u listu leve noge.

 

Bol u nozi me usporava i smiruje.

 

Kišica me raznežuje.

 

Sada je sve onako kao kada pada kiša.

 

Zajedno su tuga i radost. Eto radosti.

 

Sedmogodišnji dečak nosi veliki džak. 

 

Prodavačice puše u vratima svojih radnji.

 

filozofija

je

biti

ljubiti

pevati

 

toga više nema a bilo je tako lepo. toga će biti ponovo i biće još lepše

 

 

 

 

 

U HODU SAM GOVORIO VIOLETI JOVANOVIĆ KAKO DA LEKTORIŠE KNJIGU MIROSLAV MANDIĆ – MIR

1118. dan
23. januar 2008.

31444 - 31476

blaženstva

 

 

Violeta neka u Tebe uđu sve moje reči i iz Tebe izađu kao još više moje.

 

Violeta neka Tvoja duša i um oplemene moj jezik tako da ga svako biće prima kao svoj.

 

Da ga svako biće još više oplemeni.

 

Lektoriši tako da svi zanosi u knjizi budu još zanosniji.

 

Smiraji još smireniji.

 

jednostavnost jednostavnija

 

jedna

jedina

jednostavna

jednostavnost

 

Lektoriši tako da ritam bude ritmičniji.

 

melodija melodičnija

 

boja boja. ukus ukus

 

Da pesma koju svakoga dana živim i pevam bude neprestajuća pesma.

 

Lektoriši tako da se oseti da je svaka moja reč kurac ljubavi.

 

Lektoriši tako da svako oseti Boga.

 

Jednog Boga.

 

Ja Boga.

 

 

Ja

sam

Bog

 

 

Ja reč. Ja sam reč.

 

Ja put. Ja sam put.

 

Ja ruža. Ja sam ruža.

 

Ja muzika. Ja sam muzika.

 

Cela knjiga da bude jedan slogan.

 

načelo

 

koan

 

om

 

Ovaj hladan vazduh.

 

Sneg koji promiče.

 

Da se oseti da je sve pisano iz šake.

 

Pete.

 

Muzikom.

 

U slavu ruku i očiju koje drže i čitaju knjigu Miroslav Mandić.

 

Violeta srce na teren.

 

Voleti. Tako lektoriši.

 

Violeta Tii više nisi Violeta Jovanović.

Violeta od sada si Tii Voleti Jovanović.

 

 

 

 

 

Stranice