Bog Miroslav Mandić Bog

Ti
si

420905

pupoljak

JA SAM SLOBODA I DELFINI – RECI NEKOM TO

1370. dan
1. oktobar 2008.

38572 - 38604

blaženstva

 

 

Jutros me je sačekao mejl u kom su bike fotografije masovnog ubijanja delfina.

 

serija fotografija počinje tekstom

ovo se događa…

 

u malom morskom zalivu voda se crveni od krvi poubijanih delfina

 

brodići su naterali delfine u zaliv a tu su ih sačekali ribari 

 

krvava voda se zapenušala od grčevite borbe delfina sa ribarima koji ih ubijaju

 

ribari velikim gvozdenim kukama ubadaju delfine i izvlače ih na obalu

 

krv je gusta kao crveno ulje

 

ribari u rukama drže alatke i stoje u krvavoj vodi pored mrtvih delfina

 

četrdesetak delfina je izvučeno na obalu 

 

mrtvi delfini rasporenih utroba raspoređeni su po

betonskom platou a čovek ih poliva vodom iz creva

 

nisam napisao gde se to događa zato što mislim da se to svuda događa. to

se događa u čoveku. to se događa i u meni. zato ne želim da budem čovek

 

neću potpisati peticiju premijeru te države da se zaustavi ovo krvoproliće

jer svaka reč koju napišem je neprestana peticija da se niko i ništa ne ubija

 

ja sam potpis ispod jedne jedine peticije u kojoj su sve peticije ovog sveta

 

ja sam apel za ukidanje svih vrsta oružja

 

protiv bilo kojeg alata kojim se ubija

 

ni od koga ne tražim da potpiše moj apel jer mnogi ljudi i njihove porodice i

voljena deca žive od proizvodnje oružja kojim se ubijaju neki drugi ljudi i deca

 

ljudi žive ubijajući sve pred sobom na mnogo načina

 

ideologijama koje ubijaju svoje protivnke

bankama koje ubijaju neprimetno

građenjem zgrada i puteva

trujući okolinu

mrzeći

 

ja sam delfin

 

pčelica na metalnoj ogradi

 

13:13h

vreme na časovniku

 

sve što činim – osećam – mislim – pišem – stvaram je posvećeno i delfinima

 

ne bih ni postojao da nisam i delfin

 

ja sam i ribari koji ubijaju delfine i zbog njih sam delfin

 

životi ubica su u rukama ubijenih i delfin oprašta

ubicama da bi se ubice preobrazile i više ne bi ubijale

 

Današnje hodanje do mosta i nazad posvećujem vaskrsenju poubijanih delfina.

 

Niz Bulevar se probijam kroz gužvu i mislim na delfine.

 

Delfini znaju da hodam i mislim na njih.

 

Neprimetno plačem zbog delfina. U ovim trenucima 

moj život ima smisla samo zbog hodanja za delfine.

 

Delfini su moje majke i očevi.

Delfini su moje žene i prijatelji.

Delfini su moje sestre i braća.

Delfini su moje ćerke i sinovi.

Delfini su ove reči koje pišem.

 

Ja sam Delfin Mandić. Ja sam Miroslav Delfinović. Ja sam Delfin Delfinović.

 

Delfini vi mi dajete pravo na život.

 

Ja sam ova sloboda i delfini koji se šire sa mosta.

 

 

 

 

 

 

JA SAM PREOBRAŽAJ – RECI NEKOM TO

1371. dan
2. oktobar 2008.

38605 - 38637

blaženstva

 

 

nepoznata devojka mi je prišla na ulici i rekla

izvinite ja moram da vam se javim ja se sa

vama družim na Svečanim nedeljnim ručkovima

 

sva današnja blaženstva posvećujem Milici koja mi je prišla na ulici

 

Milica godinama čita moje knjige ali Miroslava Mandića nije ni

videla. Tražila je po knjižarama ali Miroslav Mandić nije u knjižarama. 

 

Uzbuđuju me nepoznati ljudi.

 

Odan sam nepoznatima.

 

Odan sam nepoznatom jer iz nepoznatog nastaje svaka reč koju napišem.

 

Milice ja živim za Tebe.

 

Ja pišem za Tebe Milice.

 

Volim Tebe Milice i zbog Tebe volim sve i svakoga.

 

Ljubim Tvoju čednost Milice.

 

Ljubim Tvoj seks Milice. Ljubim Tvoj život Milice.

 

Ljubim Tvoje ideale Milice.

 

Ljubim Tvoj život posle Tvog života Milice.

 

Milice Tobom je mila svaka Milica.

 

Delfini me menjaju – Tii me Milice preobražavaš.

 

Lepo mi je da pišem Tvoje ime Milice.

 

Ljubim ulicu na kojoj si mi prišla Milice.

 

Milica pčela i Milica med.

 

Milica i sve devojčice.

 

Milica i sva nabrajanja kojima volim da pevam.

 

Milica i održana reč.

 

Milica i sve moje tuge kojima sam godinama hodao i radošću dohodao do Milice.

 

Milicom ljubim ludu u meni koja neprestano i bezrazložno ljubi.

 

Ja sam Milica Mandić. Ja sam Miroslav Milicić. Ja sam Milica Milicić.

 

preobražaj je tako neprimetan i blag Milice

 

Milice zbog Tebe je svaka Sanja Sanjica Jelena Jelenica Olja Oljica Vesna Vesnica.

 

Miličinim očima milujem svoje oči.

 

22:41h

Pored ovog betonskog stuba si mi prišla pre osam sati Milice.

 

Roditelji decu rađaju – deca roditelje stvaraju.

 

Uživam da u svakom blaženstvu spomenem Tvoje ime Milice.

 

Milice trepavice Tii si lišće jablanovo.

 

Milice svakim trenutkom sve je Bili Holidej.

 

Ja sam Milica i ovaj preobražaj koji se širi sa mosta.

 

 

 

 

 

JA SAM ODANOST – RECI NEKOM TO

1372. dan
3. oktobar 2008.

38638 - 38670

blaženstva

 

 

u 32665. blaženstvu sam napisao ovo je iznenadno kao košuta

a u ovom 38638. blaženstvu pišem ovo je iznenadna košuta

 

ja sam košuta odanosti – odanost košuti

 

prvo drugome – drugo prvome

 

nebo pisanja – pisanje neba

 

Bog meni – ja Bogu

 

21:28h

Danas sam nedovoljno slušao muziku i sada pišem slušajući je.

 

Slušao sam radio i crtao za stolom. Otišao na pijacu. Kupio cveće. 

Tri pavlake. Kukuruznu pogaču. Jednu kariranu crvenu košulju.

 

Došla je Branka Zgonjanin i sa njom sam uživao u razgovoru i slaganju.

 

Zajedno smo čistili stan i pričali.

 

Dobio mejlove od dve osobe.

 

sa Brankom sam išao ka mostu kad je iz jednog kafića

izletela lepa devojka i dotrčala do mene 

ne znam da li me se sećaš danas sam baš uzela da ponovo čitam Ružu lutanja 6

 

ovo je duboka zahvalnost Lidiji Andonov koja je dotrčala do mene

 

ja sam odanost koja se širi sa mosta

 

odraz uličnih svetiljki u reci

 

svetlost sa brodova i splavova

 

tamno nebo sa još tamnijim oblacima

 

nebesko prostranstvo noći

 

uličnom svetiljkom osvetljene vlati trave

 

u crvenoj kariranoj košulji sam

 

kada se opustim uvek vidim pužiće života

 

biti znači biti odan

 

odanost je misterija ljubavi

 

21:57h

čekaju me tri pavlake i kukuruzna pogača

 

onostranost je u prisutnosti

 

Svemir mi je na jeziku.

 

petak veče protiče radujući se suboti

 

odan muzici

 

ja sam muzika odanosti

 

pevačko grlo na pevačkom putu

 

nešto u guzovima što se raduje putu

 

put raspevane pičke u meni

 

ceo život hodam kroz Tebe i u Tebi

 

Tvoja vrata su otvorena u mom srcu

 

 

 

 

 

JA SAM USPEH – RECI NEKOM TO

1373. dan
4. oktobar 2008.

38671 - 38703

blaženstva

 

 

Ja sam uspeh koji se širi sa mosta.

 

Ja sam uspeh ptice u meni.

 

Ja sam uspeh sivo zelenog sivila.

 

poljupci i zagrljaji izviru iz srca dobrote

 

Ja sam ideja kojom uspevaju sve ideje.

 

Ja nema nikakve veze sa ja pa ja.

 

Čovekovo korumpiranje počinje rođenjem dece koju čovek proglašava svojom.

o ovome ću još pisati

 

ja sam uspeh jer volim Tvoja govna

 

ja sam uspeh i neka tako i bude

 

ja sam uspeh koji potvrđuje svačiji uspeh

 

uspeh je najveći novac i mnogo je više od svakog novca

 

jebežljiv sam po poreklu – najjebežljiviji po bezazlenosti

 

ja pevam svačije ja

 

muž svačijoj ljubaznosti

 

uspeh pičke na kurcu večnosti

 

uspeh kurca u pički prolaznosti

 

uspeh radosne suze

 

uspeh grobljanske staze kojom sam kao dečak hodao

 

jaki muškarci produžavaju vrstu

 

slabi muškarci preobražavaju i vaskrsavaju

 

jake žene rađaju pobednike

 

slabe žene ljube vaskrsle i stvorene

 

čednost ljubi čednost

 

ljubav ljubi ljubav

 

ljubim glistu

 

ko je poznavao Sonju Savić molim da je pozdravi

 

srce beskućništva

čovek je izgradio bezbroj nepotrebnih kuća

 

ja sam skup svih ljubaznih

 

ja sam ponuda gradonačelniku Londona – predsedniku Vlade Vojvodine 

 Vladimiru Macuri – Vri Varadi (Vera Varadi Tii si Vri Varadi – uspeh odanosti)

 

video sam Šekularca i čuo kako je rekao bole me noge

 

ja sam dete-dečak oženjen ženom-Svemirom

 

ja Tvoja govna volim

 

18:18h 4. oktobra 2008.

ja sam pevač koji poslušava pesmu jedinu

 

 

 

POZDRAVI NEKOG – RECI NEKOM TO

1375. dan
6. oktobar 2008.

38704 - 38736

blaženstva

 

 

Biti na vetru i gledati crvene oblake u nedelju

predveče je Večna umetnost – reci nekom to.

sms koji sam juče poslao samom sebi

 

Dragane, pozdravi… pozdravi nekog! je deo jedne od meni

najdražih knjiga Pozdravi nekog Vesne Ognjenović i Budimira Nešića

ispovesti dece i adolescentne mladeži, sakupljene u prihvatilištima i centrima za socijalni rad

 

Dragi Miroslave, podigla sam juče novi pasoš, crveni. Šokirala sam

se kada sam otkrila da su na fotografiji moga lica u pasošu ugravirani delovi

himne Bože pravde! Osetila sam se užasno poniženom. Robom. I pišem ti to jer

osećam da možda jedino ti – koji živiš svoju Umetničku ličnu kartui koji

stvaraš Umetnost lica – možeš razumeti moju poniženost.

ps. ne znam kako da sumiram zašto ti baš to pišem – jer ima tako mnogo

razloga u tvojoj umetnosti i u tvom životu pa sam stavila ličnu kartu kao možda

najsimboličniji i najsažetiji deo tvoje umetnosti (analogan pasošu), a Umetnost lica

sam izmislila jer ne znam kako da ukratko objedinim sve što si radio i što radiš

sa licem: od Autoportreta iz 1971. do buduće pornografije lica.

pps. mnogo mi je drago što sam otkrila da se Miroslav Mandić može koristiti i

kao javni informativni servis. U tome ima toliko smisla, sećam se tvoje ideje

da se zastarele novine mogu čitati kao aktuelne jer su informacije uvek iste. I zato

jedino u večnoj knjizi kao što je Miroslav Mandić i ima smisla objaviti (prave) informacije.

Ljubim te Miroslave, Tvoja Radojka

sačekalo me je jutros ovo elektronsko pismo

 

Pička je večnost i Bog ili je ništa.

 

Stavio sam knjigu Pozdravi nekog na grudi i pišem.

 

Sve što jeste je večnost i Bog ili je ništa.

 

Lice ili ništa.

 

Ljudi i jesu robovi.

 

Car je go ali i ljudi su robovi i to ne znaju baš kao što ne znaju da je car go.

 

umetnost lica – umetnost puta – umetnost ruže

 

Pornografija lica je moje divljenje licu i pornografiji.

 

kao što sam nekada voleo fudbal sve dok nije kao

najvažnija sporedna stvar na svetu postao najvažnija stvar

na svetu tako sada volim pornografiju kao omalovaženu profesiju

koja će uskoro biti najuglednija i samim tim će izgubiti moju ljubav

 

Knjiga Miroslav Mandić jeste i javni informativni servis ja javnosti.

 

Od Četiri hodanja za poeziju Čoveka koji piše moji radovi su postali javni.

 

Ja javnosti je moje divljenje kurvama.

 

Divljenje čistačima ulica. Đubretarima. Čuvarima puteva.

 

Srce je javno.

 

Um je otvoren.

 

sve je svačije – sve je jedno

 

Na ulici primam sva lica koja mi dolaze u susret i zapljuskuju me kao talasi.

 

Lica su pasoši slobode.

 

Licu je potrebno drugo lice a ne pasoš.

 

Lice ovog mladića na pešačkom prelazu liči na lice delfina.

 

Vazdušna struja nosi vodenu prašinu sa vodoskoka.

 

Trogodišnjak je šutnuo crveni balon.

 

Čovek je proteglio vrat i podsetio me da i ja to učinim.

 

Evo prvog pečenog kestenja na ulici.

 

Sedmogodišnji dečak u malom dvorištu vežba fudbalske finte.

 

Družio sam se sa Peđom Srećkovićem i video njegovu čednost.

 

Uživam u toplom noćnom vazduhu.

 

Žuti tramvaj broj pet.

 

Mislim na dečaka koji u malom dvorištu vežba fudbalske finte.

 

Volim Mesija (Lionel Andrés Messi). Počinje kišica.

 

 

 

 

 

GROŽĐE JE SVE SLAĐE I SVE JEFTINIJE

1376. dan
7. oktobar 2008.

38737 - 38769

blaženstva

 

 

bezrazložne reči

 

zalogaj hleba u ustima

 

prstom dodirujem dobrotu vazduha

 

put pored reke

 

dobar je ukus kafe

 

grožđe je sve slađe i sve jeftinije

 

golotinja smiruje

 

golotinja je čedna

 

prstima dodirujem dobrotu vazduha

 

sunce je sve toplije – dan je sve svetliji

 

ja sam azbuka pisanja azbuka pevanja

 

crv u cveću

 

Tii si istetovirana mojim licem.

 

Žute se veliki listovi magnolije.

 

uživam u vazduhu – uživaj u vazduhu

 

busenčić trave na asfaltu me je podstakao da pišem

 

sav sam jesen

 

prefinjena odsutnost

 

spori prelaz preko ulice

 

sjaj minđuše u uvu mladića koji me je obišao

 

toplo i oblačno veče. toplina mi jako prija

 

ne opirem se ni umoru ni odsutnosti

 

u tihim i mirnim rečima je tišina i mir u meni

 

miriše opalo lišće

 

deca se veselo vraćaju iz škole

 

U Njegoševoj sam ulici. Još mi se ne skreće ka Stančiću.

 

Umoran sam ali osećam samo bih išao… polako… ljubio

 

Smiren sam i sve se u meni smiruje.

 

Kakvo prstenje imaš! – rekla mi je lepa izgladnela Cigančica.

 

kakvu dušu tek Tii imaš devojčice moja kad bi

iako izgladnela pre izabrala svetlost pristenja nego hleb

 

šta reći

 

Izgladnela devojčica me čini nevinim.

 

Ljubim Te Izglednela moja.

 

 

 

 

 

17. PUT LAO CE

1377. dan
8. oktobar 2008.

38770 - 38802

blaženstva

 

 

Ko poznaje druge mudar je;

Ko poznaje sebe, vidi jasno.

Lao Ce u trideset trećem načelu.

 

Veliki se Tao preliva svuda

kao poplava pruža se na sve strane.

Milioni bića crpu iz njega život

I on im ga daje.

Kad završi delo,

On ga ne prisvaja.

Lao Ce u trideset četvrtom načelu.

 

Ptičica na šaci – leptir na latici.

 

16:16h

Krenuo sam na groblje pa sa groblja na most.

 

Na groblju sam. Opalo lišće i kestenje po grobovima.

 

Na dečijem groblju mi se tresu grudi.

 

Na ulici sam među zgradama i automobilima.

 

Golubovi i ova barica na uglu Primorske i Preradovićeve.

 

Devojčica i dečak se sve vreme vijaju ulicom.

 

I juče sam video ovu devojku u braon haljini i braon čarapama.

 

Žena je zastala i gleda torte u izlogu.

 

Reka miriše na kiselu krompir čorbu.

 

Ceo život se hranim suvom hranom koja – sada

sam to shvatio – nema miris nego samo ukus.

 

Stari ulični harmonikaš.

 

Zdravo brate. Gde si? Nisam te video odavno!

rekao mi je sa toplim osmehom razvlačeći harmoniku

 

Ugrejale su me harmonikaševe reči.

 

skromnost je lepa

 

Živahna šaka lako ispisuje reči.

 

Zastao sam i u izlogu gledam masažere za stopala.

 

Hodam u majici kratkih rukava i sve vreme mi

je malo hladno. Sve češće levom šakom grejem grlo.

 

u svakom blaženstvu je 129600 blaženstava

i zato je svako blaženstvo i teško i lako napisati

 

ja upija sva ja

 

ja isijava ljubav svakom ja

 

ovo

je

to

ja

koje

ljubi

neprestano

 

Nadam se da će mi topla voda izbaciti hladnoću iz tela.

 

Pročitao sam autobiografiju Vudi Gatrija. Sada čitam biografiju

Borhesa a posle ću kupiti i čitati autobiografiju Džoni Rotena (John Rotten).

 

U devojčici ili dečaku koji se sami vraćaju iz škole

uživam mnogo više nego u onima koji su u grupi.

 

Pas lavežom proprati retke prolaznike u ulici Radoja Domanovića.

 

hodanje je muzika je plesanje

 

Jako sam stidljiv ali me nije stid da kažem sve o sebi.

 

Sobom i pišem o svom stidu.

 

Tu gde sam najslabiji je Bog u meni.

 

ono što me razotkriva je pesma koja me celog života peva

 

 

 

 

 

BOG BOGU

1378. dan
9. oktobar 2008.

38803 - 38835

blaženstva

 

 

Sunčani dani oktobra.

 

Od danas ću ručati posle povratka sa mosta. Biće potrebno

nekoliko dana da se priviknem na ovo jesenje primicanje zimi.

 

oktobar novembar decembar januar februar mart u jednom

april maj jun jul avgust septembar u drugom ritmu

 

Kupio kilogram prelepog hamburga.

 

Po suncu polako hodao kroz ulice u kraju.

 

Razgovarao sa Bogom i molio Mu se.

 

Ime mi je Bog.

 

Prezime mi je Bogu.

 

Ja sam Bog Bogu.

 

ja sam grožđe

 

pčele lete na grožđe

 

dobri čovek mi je prodao grožđe

 

uzbuđuje me grožđe

 

uzbuđuje me dobrota nekih ljudi

 

verujem da dobre ljude uzbuđuje njihova dobrota

 

dobar sam – dobro sam

 

dobar sam – grožđe sam

 

grožđe sam – lepota sam

 

najlakše je biti

 

najlakše je najteže i zato je najlakše

 

sunčani dan oktobra – dobar dan za odlazak u šumu

 

dobra je šuma

 

dobar je svako ko sada napušta grad

 

dobar je svako ko napušta konformizam sigurnosti i izvesnosti

 

dobar je svako ko poliže prljavu novčanicu

 

dobre su livade

 

dobro je poverenje i prapoverenje je dobro

 

dobra je radost u duši

 

dobar je neko ko se spušta niz ulicu i dobar je neko ko se penje uz ulicu

 

dobre su ulice jer pripadaju svemu i svakome

 

kao i ulica i dobro je svačije

 

Prija mi hodanje bez pisanja blaženstava.

 

Hvala M. Nosim žutu košulju. Tvoja otvorenost me je oslobodila svih strahova koje sam

imala prema K. Sada ga još više volim. Više se ne bojim, reci nekom to. Poljubim te.

dobio sam sms i kažem nekom to 

 

 

 

 

 

HAPANJEM I HAMANJEM

1379. dan
10. oktobar 2008.

38836 - 38868

blaženstva

 

 

sunčano jutro

 

uskoro ću izaći napolje na rano sunce

 

hodaću polako do pijace

 

kupiću grožđe

 

vratiću se i slušaću radio i pripremati se za susret sa Vladimirom Macurom

 

poslepodne ćemo posetiti grob Ljubomira Micića a posle će

me Vladimir voditi na ručak za godišnjicu našeg poznanstva

 

oko jedanaest će mene čoveka odanog grožđu nazvati

Želimir Žilnik čovek od grožđa da prvi put jedemo zajedno

grožđe ali tako što će ga on jesti u Novom Sadu a ja u Beogradu

 

ljudski život je lep jer brzo prolazi

 

kupio sam kilogram hamburga za sedamdeset dinara od male bake

e da znaš kako se mučim

rekla mi je dok sam stavljao grožđe u kesu

neka bude kao u apoteci

rekla je dok je posle merenja stavljala u kesu još dva mala grozda

i opet da dođeš kod bake

rekla mi je kada sam odlazio 

 

odmorih se maločas u njihanju mojih koraka niz stepenice

dobio sam sms od Vere Varadi

 

oko pola jedanaest me je nazvao Želimir i rekao da je na

Futoškoj pijaci hapio kilogram i po belog afusalija i crnog hamburga

i onda smo se dogovorili da tačno u 11h počnemo da hamamo grožđe

 

u jedanaest sam podigao jedan grozd i njime nazdravio

tradiciji da svake godine Želimir i ja zajedno jedemo grožđe

 

12:58h

Vladimir Macura me još nije nazvao ali sam

spokojan jer sam se lepo pripremio za susret.

 

novac je investicija ljubavi u ljubav

 

Da, verujem da se ova rečenica čuje 

možda je ovo naslov autobiografije koja bi mogla

da se pojavi 2019. trideset tri godine posle

Ne, ne verujem da se ova rečnica ne čuje

 

poljubim suzne oči Marine koja plače saosećajući sa starim ljudima

posvećeno Marini Dessau

 

ostale su mi još samo dve kutije bojica kojima svakog dana crtam plave ruže

posvećeno Mini Novčić

 

Dvadesetčetvoročasovni film

1440 filmskih performativa

posvećeno Peđi Srećkoviću

 

seksualnost je čednost

 

veća seksualnost veća čednost

 

rađajući Božiju decu roditelji se odriču Boga i decu Božiju prisvajaju kao svoju

 

tržište u sistemu Sto posto određuje vrednosti od 1% do 99%.

tržište po svojoj prirodi ne razume 0% i 100%. ne razume siromaštvo i

genijalnost. zato siromaštvo i genijalnost ne prihvataju bedu osrednjosti kojom

tržište pokušava da porobi sve pa i siromaštvo i posvećenost koji su neporobivi

 

Dvadesetčetvoročasovni film II

14400 kadrova moga lica

posvećeno licu

 

Vladimir se nije javio. Hodam ka mostu.

 

Objektivno slon je slon a suštinski je ja.

 

Objektivno zemlja i nebo su odvojeni a suštinski su ja.

 

Objektivno ja sam Miroslav Mandić a suštinski sam Bog.

 

fašisti (nekadašnja sveštenička kasta) ubijaju

drugačije

druge rase

bezbožnike

revolucionare

sve koji nisu plave krvi

od fašista su jedino gori antifašisti

komunisti (nekadašnja ratnička kasta) ubijaju

bogate

vlasnike

pobožne

disidente

obrazovane

od komunista su jedino gori antikomunisti

liberali (nekadašnja trgovačka kasta) ubijaju

fašiste

idealiste

ideologe

siromašne

komuniste

od liberala su jedino gori antiliberali

 

pošto sam i sam fašista i komunista i liberal

 

pošto sam i Kajin i Avelj

 

pošto sam i Eva i Adam

 

priznajem ja sam Miroslav Mandić

 

Bog

 

 

 

 

 

JA SAM PUT KA BOGU – RUŽA NA PUTU JE BOG

1380. dan
11. oktobar 2008.

38869 - 38901

blaženstva

 

 

Dobrim rečima u dobar dan.

posvećeno Dragoslavu Šekularcu

 

Ugledao sam Šekularca na ulici i prišao mu. Pričali smo

kratko. Dao mi je broj telefona. Čućemo se od nedelje.

 

Svaka reč su sve reči.

 

Kako peva!

rekao je prolaznik za papagaja koji na nečijoj terasi peva

 

tragovima ljubim – tragovi ljubite me

 

jebeš me slasti – jedem Te gorčino

 

jedem Te slasti – jebeš me gorčino

 

gorko je slatko – slatko je gorko

 

jedenje i jebanje 

 

i uzbudih se ponovo slovom i

 

ja sam kurac koji život stvara – ja sam pička koja život peva

 

sve je kraći dan

 

kurac sam odanosti – pička sam predanosti

 

kurac sam pičkom – pička sam kurcem

 

 

k

u

r

a

c

 

s

     p i č k a        s a m       k u r c e m

m

 

p

i

č

k

o

m

 

 

samo Tebe ljubim da bih ljubio Sve

 

Tii si sve ja sam Tii

 

jedino što je odvratnije od odvratnosti je ono što je kao lepo i normalno

 

18:20h

pala je noć. ne vidim da pišem. upaliću svetlo

 

noći tako brzo dolaze

 

sve što stvorih me je stvorilo

 

sve što stvorih je Tvoje

 

sve što stvorih je svačije

 

moja umetnost je i uspavanka i ostavština

 

Tvoja krv je moje Vino

 

tajna je javna

 

jav je žal

 

žal je put

 

put je ruž

 

ruž je ovo

 

 

ovo

sam

ja

u

tebi

 

 

ovo su reči koje me uzbuđuju

 

 

ovo

su

dobre

reči

u

reči

lepota

 

 

 

 

JAV PIČKE I KURCA POSVEĆENO ČOVEKU KOJI MI JE REKAO DA VOLI DA ČITA MOJE KNJIGE ALI DA MU SMETA ŠTO PIŠEM RUŽNE REČI PIČKA I KURAC

1382. dan
13. oktobar 2008.

38902 - 38934

blaženstva

 

 

jedna strana lica mi je pička – druga strana lica mi je kurac

 

obraz čednosti

 

jebanje je najčednija čednost

 

jedan korak mi je pička – drugi korak mi je kurac

 

pička i kurac su za mene najlepše reči

 

najnevinije reči za najnevinije organe

 

pička je ruža. kurac je put

 

ja sam ruža na putu

 

za većinu su pička i kurac ružne reči i tim pre sam obavezan

da neprestano pišem pička kurac jer sam pički i kurcu odan

 

pička i kurac su me rodili

 

pička i kurac su me rodili da ih pevam i proslavim

 

pička je devojčica

 

kurac je dečak

 

reč pička pišem za sve dečake i devojčice

 

reč kurac pišem za sve devojčice i dečake

 

reč pička mi je lepša i nevinija od svih drugih reči za ženski polni organ

 

reč kurac mi je lepša i nevinija od svih drugih reči za muški polni organ

 

pička je čežnja za kurcem

 

kurac je težnja za pičkom

 

pička i kurac raspamećuju jer ljube

 

reči pička kurac me čuvaju od laži i lažnih tajni

 

reči pička kurac me čuvaju od književnog pisanja

 

reči pička kurac me čuvaju od straha od neprihvaćenosti

 

ja sam i pička i kurac – živahno živinče ljubavi željno

 

 

poezija

ponekad

nije

ništa

drugo

nego

vapaj

 

 

ja kurac sam pička aj

 

reči pička kurac mi pomažu da neprestano ljubim

 

reči pička kurac mi pomažu da neprestano ljubim i pičku i kurac

 

reči pička kurac me čuvaju i hrane

 

rečima pička kurac sve što jeste jedno je

 

ja sam pička

 

ja sam kurac

 

ja sam Bog

 

 

 

 

 

KAO I UVEK

1383. dan
14. oktobar 2008.

38935 - 38967

blaženstva

 

 

pogledao sam u cveće na stolu i njegova lepota mi je dala pravo da pišem

 

sada i potrošenost koju osećam u sebi ima pravo da bude spomenuta

 

kao da guram planine

 

plave planine

 

plave planine i plavi konji

 

spava mi se. zavlači mi se u sebe

 

muzika me otvara

 

završiću sva blaženstva odmah da bih se predao spokoju

 

miran posetio porno sajtove

 

pojeo jednu pavlaku

 

čitao Novalisa i Poa

 

malo spavao i krenuo na most

 

staviću vodu za čaj

 

reči su tako dobre

 

kada napišem nekoliko reči sve je lepo

 

čaj se hladi

 

mirisni štapić gori

 

čaj je vreo i kiseo

 

menjam puteve da bih uvek bio na istom putu

 

uvek u istoj strasti javstva i jestva

 

prožet

 

prožimajući

 

hodajući pevajući ljubeći

 

ostala su mi još dva-tri gutljaja čaja

 

ispio sam sav čaj

 

hrabro do kraja bez ičega

 

bez ičega će biti dovoljno

 

plava sam planina

 

plavi sam konj

 

mirisi mi daju snagu

 

volim travu

 

voleo bih da vidim crvendaća

 

hodaću sa Tobom u sebi 

 

 

 

 

 

15. OKTOBAR

1384. dan
15. oktobar 2008.

38968 - 39000

blaženstva

 

 

Mili Miroslave, molim te citiraj nekad Sonju Savić u Miroslavu Mandiću: Ko ukine Boga, umire od

inflacije. Sećam se da te je Violeta zamolila da ne citiraš u Ja imenu. Evo, ja sad obrnuto,

koristila bih Javni servis Miroslava Mandića. Ljubim te puno i mislim na tebe, tvoja Rad-oj-ka.

Kuga, kolera, velike boginje postoje samo zato što ples,

pa stoga i pozorište, još nisu počeli da postoje – A. Artaud.

sačekalo me je jutros ovo elektronsko pismo

 

Juče je umro Milorad Mandić sin Darinke i Ljubiše Mandića javio mi je Milomir Mandić.

 

Danas je dvadeseti rođendan mojoj ćerki Fani.

poslala mi je sms Viktorija Radič

 

Čuo sam se sa Šekularcem. 

 

Srđan Valjarević i ja smo u telefonskom razgovoru delili ushićenje dobrotom.

 

Dobrota je energija Božija. 

 

Dobrota je uzbudljivija od svega.

 

dobra bića ljube a da ni ne znaju da ljube

 

na današnji dan pre dvadeset osam godina sam

posle ponoći odlučio da se ponovo bavim umetnošću

 

bila mi je trideset prva

 

Ksenijin devetnaesti rođendan

 

početak ove umetnosti

 

umetnosti istovetnosti

 

umetnosti stvaranja

 

umetnost pevanja – pevanje umetnošću

 

umetnost hodanja kojim ću nastaviti da pišem današnja blaženstva

 

Dobrota je retka kao retkost.

 

Zato što je retka dobroti je sve dobro.

 

Novalis je u dvadeset petoj napisao

hoću da umrem veseo, poput mladog pesnika

svedočanstva govore da je tako umro u dvadeset devetoj

 

Sve vreme dok hodam ja sam dobrota.

 

Ja sam dobrota – kaže mi dobrota.

 

I ja sam dobrota – kažem dobroti.

 

ja je dobro

uzbudila me je lepota koju sam zapisao

 

Dobro je konkretno i zato je lepo.

 

Dobro je apstraktno i zato je dobro.

 

U crnim patikama. Sivim pantalonama. Crvenoj majici. Plavom prsluku. Sav u belom.

 

Dobri mi se – prhnuo je vrabac sa koricom hleba u kljunu.

 

Dobri mi se – dobrotom dobroti hodati.

 

Bio je to težak dan. Pogotovu popodne tog 14. oktobra 1980.

Bila je to ozarajuća ponoć tog 15. oktobra pre dvadeset osam godina.

 

U ovim trenucima sahranjuju Milorada. Hodam za njegovu dušu i za duše

svih na čijim sahranama nisam bio i duše svih na čijim sahranama neću biti.

 

Voleo bih da umesto na sahranu u trenucima pokopa hodam za

dušu bliske mi osobe. Da mojim hodanjem sve živi oduvek i zauvek.

 

Nežno mislim na Ota Vajningera.

 

Lepo je biti žena.

 

 

 

 

 

PREPEŠAČIO SAM DVADESET I JEDAN KILOMETAR

1385. dan
16. oktobar 2008.

39001 - 39033

blaženstva

 

 

Lepo je biti muškarac.

 

Pod ovim orahom već desetak dana pronalazim po koji orah.

 

Lepo je kada se žena i muškarac spoje u meni i nestanu u ja.

 

ja nestane u ja

 

plešem od radosti jer pišem

 

pišem radujući se plesanju

 

vidim sebe kako putevima Svemira hodam u odelu sa leptir mašnom

 

hodanje je najlepše plesanje

 

hodanjem su zanosi i smiraji zajedno

 

neću više o hodanju dok sedim za stolom

 

jabuka se preobražava u srce

 

¡ plavi krug se preobražava u crveni krug   ¡

 

¡¡ su se spojila u ¡

 

¡

ostavljam ih na miru

 

 reč       Ç  reč

 

nešto    Ç ništa

 

Ç

Ç    Ç

Ç

 

razbibriga je važna

 

lepo je lepše kada je samo lepo

 

od svih putovanja volim samo besciljna putovanja

 

od svih načina na koje se putuje volim samo hodanje

 

od svih putovanja volim samo besplatna putovanja

 

voleo bih da ponovo gledam žabe

 

na istom putu se doživljavaju različite stvari

 

na različitim putevima se doživljavaju iste stvari

 

preko preče naokolo brže

puno puta sam ovo iskusio 

 

Da li ću i danas kao i prethodna tri dana pešačiti devetnaest i po kilometara?

 

Ideali nisu život ali život bez ideala nije život.

 

Da nije bilo ideala i umetnosti ne bih mogao ni živeti.

 

Ideali su mi otkrili da je i život ideal.

 

Žudnja života za Bogom i ljubavlju.

 

Hodam životom.

 

Ko je dobar šofer on je i dobar čovek – kaže jedna baka pored reke.

 

 

 

 

 

42. PUT PO 33 DANA

1386. dan
17. oktobar 2008.

39034 - 39066

blaženstva

 

 

Krenuh na vazduh u vlažan dan.

 

Hodaću dugo. Preko reke. Tri-četiri sata.

 

Misli mi kruže i onda osmeh – Simon Vejl.

 

Mislim o umiranju i samoubistvu a – mlada žena je stala pored mene na pešačkom prelazu. 

 

to što vidiš pred svojim očima su moje oči koje Te gledaju

 

Tri dečaka na biciklima pored reke.

 

I kada je ponekad vidim, u svojim očima, kako

mi prilazi u plavoj tufnastoj haljini, ja odmah, tada krećem

ne želeći da me usamljenost sustigne u mestu, dok stojim.

 

Tako sam se osećao 1975. a često i kasnije.

 

Hodanje me je spasilo. Hodanjem spašavam.

 

U mladosti sam pokušavao da budem sa jednom ženom i nisam uspeo.

 

Ni kasnije. Ni sada. Ali biću.

 

Biću jer jesam. Sa Tobom sam neprestano. Oduvek i zauvek.

 

Nežan sam prema svim svojim neuspesima.

 

Na ovoj hladnoći toplo mislim na svoje patnje.

 

Radostan sam i zahvalan svojim patnjama.

 

Tužan sam ako je neko patio zbog mene.

 

Sve vreme mi je bilo hladno po prostati i donjem stomaku i onda sam u

kontejneru našao pak papir i stavio ga u pantalone i već osećam toplinu.

 

Pada sumrak. Toplo mi je među nogama. Toplo u duši.

 

Ne pišem ove reči da bi bile večne nego da bi bilo večnosti.

 

Samo prolazim – večan sam.

 

Zastao sam i gledam ove crvene i roza ruže.

 

Ponosan sam na sebe što stojim na hladnoći i gledam ruže.

 

Gledam ruže – dobro bivam.

 

Ljubljenje je najbolje bivanje.

 

Dok stojim na mostu sva tuga ovog sveta je u meni.

 

Velika je umetnost ovo sporo hodanje nad rekom!

 

Plačem od bezrazložne radosti.

 

Bezrazložna radost je Bog.

 

Kada sam ispred farova automobila ugledao kišicu počeo sam da se tresem od plača.

 

Pevam sebe – eto radosti Božije.

 

Pevam žrtvovanom dečaku Isaku i svakom rano preminulom detetu.

 

Vrane grakću. Tramvajdžija mi je zazvonio. Na Bulevaru sam u petom satu hodanja.

 

Bogu Hvala – Sebi Hvala

 

 

 

 

 

ODAN SAM SVAKOME KO JE IZDRŽAO

1387. dan
18. oktobar 2008.

39067 - 39099

blaženstva

 

 

postojeća slika sveta sa svojim pravilima igre

mitovima – zakonima – podelama – ratovima – običajima

dominacijama – moćima – neukusima – nesaosećajnošću – tabuima

nasiljem nad drugim bićima – ne može u sebe da primi probleme-mogućnosti

i lepotu postojećeg sveta. vladari postojećeg sveta bi želeli da se sve promeni ali da

sve ostane isto – da oni i dalje vladaju. zato su promene jako spore – hiljadugodišnje.

vladari i postojeći svet pogotovu ne mogu da prihvate sve ono što u ovom trenutku

nastaje. lepotu i dobrotu koja se u ovom trenutku stvara u umovima i srcima

krhkih i čednih. zato ovo svedočanstvo o promenjenoj slici koja Tii je pred

očima ostavlja mogućnost promene i u Tvom srcu i u Tvom umu

 

sve sam rekao jer je sve rečeno

 

ne želim više ništa da kažem – želim samo da pevam

 

pevam lako jer je svaka reč draga

 

ime miriše na sebe

 

Tako je nežan i istinit onaj Vitgenštajnov fragment o muvi i filozofiji.

posvećeno muvi koja obleće oko mene

 

Svakome ko je u pravom trenutku na pravom mestu čestitam i nastavljam dalje.

 

dalje je jebanje

 

sve napisano malim slovima

 

onako kako kaže dete

 

miris žalfije

 

odan sam svakome ko je izdržao

 

 

ja

sam

put

ja

 

 

 

ja

sam

ruža

ja

 

 

 

ja

sam

put

ruže

 

 

 

ja

sam

ruža

puta

 

 

 

reč

sam

svih

reči

 

 

 

broj

sam

svih

brojeva

 

 

piškim – piškiš

 

priznajem – ne bih ni mogao ono što ne želim

posvećeno Rabiji

 

priznajem – ja sam sve ono što sam učinio

 

priznajem – ja sada pišem ovo što pišem

 

priznajem – lepo mi je da pišem ovo što pišem

 

priznajem – mene najviše uzbuđuje pisanje koje upravo napisah

 

 

priznajem

ti

si

ti

ja

sam

ja

 

 

volim jer sam Jasamtisija

 

 

 

pesnik

 

mistik          ja      ljubavnik

 

umetnik

 

 

 

 

ruža

 

kurac     ja      pička

 

put

 

 

 

ja je dobro – napisah ove nedelje

 

ja je lepo – napisah sada

 

sa da

 

to sam ja

 

zavetujem Tii se mirisom jasmina tamjana i ljubavi

jasmin tamjan i ljubav su mirisni štapići uz čije mirise sam napisao ovo 39099. blaženstvo

 

 

 

 

 

CVET NA ASFALTU

1389. dan
20. oktobar 2008.

39100 - 39132

blaženstva

 

 

Danas ću po ulicama Beograda baciti

33 novčanice od 10 20 i 50 dinara. Za sreću svakome

ko ih bude našao ali i da bi se strah od finansijske krize koji

se širi svetom pretvorio u proizvodnju novog novca i nove solidarnosti.

 

16:21h

Bacio sam prvu novčanicu – kao da sam ispustio strah.

 

Ovo bacanje novca po ulici je sejanje novog svetog novca.

 

Voleo bih da me niko ne vidi dok bacam novac da ne bih nekoga uplašio.

 

Okrenuo sam se da vidim novčanicu na asfaltu – obradovao bih se kada bih je našao.

 

Novac bacam zato što imam malo novca i zato što se bojim da ga neće ni biti.

 

Ovako se oslobađam straha a nekome pružam mogućnost da nađe sreću na zemlji.

 

Novac se stvara Radom Manipulisanjem i Darivanjem.

 

Najviše verujem u Darivanje i darivajući novac.

 

Darivanjem u energiju novca ulazi ljubav.

 

Ovde je tako puno ljudi da ne mogu da bacim novčanicu.

 

Ispuštam je tako što se u hodu okrenem kao da tražim nekog iza sebe i onda je

nežno pustim da sklizne niz nogavicu tako da izgleda kao da mi slučajno ispala.

 

ovih dana čitam Borhesovu biografiju i pod njenim uticajem sam pred

jutro sanjao vozove koji stoje na sporednim kolosecima i čuo sam tekst

biti na sporednim kolosecima istorije

ovo što radim ne pripada istoriji nego bezvremenosti 

 

Baš zato što nemam dovoljno para kupio sam novi prsten za sreću.

 

Novac je vrsta pesme i zato o novcu misle i pesnici.

 

I u pustim ulicama ima nekog pa se dovijam kako da ispustim novčanicu.

 

Ponovo sam se okrenuo da vidim novčanicu. Zaista novac ima snagu. Cvet na asfaltu.

 

Svet se razvija ljubavlju ne interesom.

 

Pao je mrak i sada mi je malo lakše da bacam novac.

 

Bacam novčanice kao Marica mrvice hleba u bajci Ivica i Marica.

 

Kroz koliko ruku prođe jedna novčanica dok je ne povuku iz opticaja?

 

Hvala Miroslave Mandiću koji si nekada bio ovoliko mali

kao San koji se rodio danas u 11h sa 3,6 kg i 53 santimetra

poslala mi je sms Sanova majka Ana Đorđević-Petrović

 

Novac hoće nešto drugo da nam kaže ali ga mi ne čujemo.

 

koliko samo novca vrede Novalisove reči

mi znamo samo onoliko koliko činimo

 

koliko tek vredi koren ovog drveta koji je probio asfalt

 

koliko tek vredi siromah koji je pomogao bogatom

 

koliko tek vredi hodanje – svakim korakom sve više to osećam

 

Ostale su mi još tri novčanice.

 

Ovu novčanicu od 50 dinara bacam za veru da će svi ljudi imati dovoljno para.

 

Ovu novčanicu od 20 dinara bacam za nadu da će bezbrižnosti biti sve više u ljudima.

 

19:09h

Ovu novčanicu od 20 dinara bacam za ljubav svim bićima.

 

mir

nije važno šta činim nego ko sam

 

lepo je radosne stvari činiti

Bog

 

 

 

 

 

STRUJA

1390. dan
21. oktobar 2008.

39133 - 39165

blaženstva

 

 

Isključili su mi struju.

 

Plaćao sam svakog meseca. Ali nešto nije u redu. Ne znam šta. Ne znam

ni kada ću ponovo imati struju. Ni koliko će to koštati. Ni kako ću to platiti.

 

Prvo sam se jako uznemirio. Ni laptop mi nije radio.

 

Sišao sam do fotografske radnje i uključio laptop ali i dalje nije radio.

Nazvao sam Zoltana i on mi je rekao šta da uradim i laptop je proradio.

 

Dok sam išao na pijacu shvatio sam da neću moći da napunim bateriju mobilnog. Neću

imati toplu vodu za kupanje. Niti ću moći da skuvam čaj. Biću u mraku. Kao Borhes.

 

Zamolio sam Zoltana da napiše na sajtu da

nemam struju i da neću moći da objavljujem blaženstva.

 

Dok sam pričao sa majstorima koji su isključili struju potpuno sam se izgubio.

 

Ne razumem se u realni život. Smešan sam. Tim više volim život.

 

Koliko trpim u realnom toliko više uživam u samom životu.

 

Realni život je samo mali deo života.

 

Povratio sam se od šoka i sada pokušavam da uživam u novonastaloj situaciji.

 

Došao sam kod Milice Bogosavljević da napunim bateriju

za mobilni. Da popijem kafu i izdiktiram joj današnja blaženstva.

 

Diktiram Milici i pričam joj o tehnici pisanja diktatom. O načinu na koji 

je slepi Borhes diktirao svoje pesme i priče ženama koje su bile oko njega.

 

Napolju je divno sunce. Uskoro ću krenuti na most.

Privikavaću se na to da će me u Stančiću sačekati mrak.

 

I uveče ću doći do Milice jer mi je Milica komšinica.

 

Baterija za video kameru je puna tako da ću ovih dana moći da snimam plave ruže.

 

Očito da je struja mnogo više od tehničke svetlosti.

 

U struji je ista svetlost kao i u ovim rečima.

 

Milicu ne poznajem dobro pa se malo stidim kada zastanem u pisanju.

 

Brzo prelazim na novo blaženstvo iako ne znam o čemu da pišem.

 

Važno je da se stid pretvara u reči.

 

Da rečima prodišem.

 

Kroz Miličin prozor sunce mi pada na lice.

 

Prekrstio sam šake preko grudi.

 

Smiren sam. Mogao bih ovako satima.

 

Zategni te žice – kroz otvoren prozor čujem radnika.

 

moji radnici koji su mi isključili struju su mi dragi.

 

Svako neka radi svoj posao.

 

Moj posao je da napišem da je dobro kada svako radi svoj posao.

 

Poremetio sam se. Uzburkao. Uznemirio. Prija mi smirivanje.

 

Dušo moja pevaj me.

 

Telo moje hodaj me.

 

misli moje ljubite

 

 

 

 

 

PISANJE JE VENČAVANJE REČI ILI – STRUJA SE VRATILA

1391. dan
22. oktobar 2008.

39166 - 39198

blaženstva

 

 

Jutros je struja ponovo uključena.

 

Ponovo sam sa muzikom.

 

Sinoć sam oko ponoći čitao sa svećom na grudima.

 

Potrošilo me je to sa strujom.

 

Kada nešto nije dobro uvek se osećam krivim.

 

Sada sam i suviše slab da bih pisao o krivici.

 

Radujem se vešu koji se suši na suncu.

 

Čekaju me pavlaka i grožđe.

 

Rano jutros sam ponovo čitao uz sveću i dovršio biografiju o Borhesu.

 

Neobrijan sam.

 

Sinoć se nisam tuširao.

 

U mraku sam u kupatilu razbio staklenu posudicu za sapun.

 

Staklo sam.

 

Voleo bih da više znam o odnosu Marije Kodama i Borhesa.

 

Pisati mi je. Čaj skuvati.

 

Uživam u pisanju pisaca koje volim – uživam još više u ovom koji me piše.

 

Topao vetar njiše veš na konopcu.

 

Plavo bela košulja sa kratkim rukavima. Dva para tankih crnih čarapa. Jedne sive gaće.

 

Upravo sam vratio plavi šestar u fioku.

 

Šestar je savršena alatka za savršeni krug.

 

krug savršena osnova za reč drug

 

Reč interpretacija izgovorim dok načinim dva koraka.

 

Rečenicu u kojoj je i reč interpretacija izgovorim dok ishodam devet koraka.

 

Nisu reči sredstvo kojim nastaje pesma nego su same reči pesma.

 

Nisu boje sredstvo kojim nastaje slika nego je boja sama slika.

 

Nisu zvukovi sredstvo kojim nastaje muzika nego su zvukovi sama muzika.

 

Na hladnom vetru ugrejao me je krotki pogled mlade žene.

 

svakim korakom sledim krotko

 

moj život je sam život

 

ja govorim sve ono što govori bilo koje ja

 

evo me Tebi

 

reči se rečima daju

 

pisanje je venčavanje reči

 

 

 

 

 

SREĆA

1392. dan
23. oktobar 2008.

39199 - 39231

blaženstva

 

 

Otišli su i orasi. Ars moriendi – umeće umiranja.

 

Oko podne mi je svratio Srđan Valjarević.

 

podigla je pogled ka meni

 

maše nekom u frizerskoj radnji

 

pogledala se u izlog i obrisala oko usana

 

život u meni mi daje pravo i na realni život

 

hodanjem živim

 

Hodanjem reči su muzika.

 

Svako ko vlada nad drugim je bezvredan.

 

Na mostu vetar i smog.

 

Ja sam javno dobro.

 

Na kraju mosta me je sačekao Nenad Racković.

 

sedim za Crvendaćem uz muziku i mirisne štapiće

 

blago tipkam i na ekranu se pojavljuje čudo od reči

 

ovo što pišem je lepo jer istina živi u lepoti

 

pisanjem slova hodaju u rečima

 

pogledaj mi samo ramena

 

Tobom je sve moje

 

Tobom sam Bog

 

svaka je reč ljubav

 

 

lj

u

lj u b a v

a

v

lj

u

 

 

 

ovo

je

savršena

pesma

 

 

ovo je jedinstveni roman

 

ovo hodam

 

ovo moj kurac ljubi

 

ovo moje srce kuca svim umovima

 

moj mozak je kolevka Svemiru

 

ovo sam ja kada ne znam šta bih više rekao

 

ja sam albatros i sporo letim u svačijoj duši

 

 

o

d

a

n

o

s

t

 

 

odanost Petra Miloradovića

 

raznežio sam se nad belom majicom koja mi upija znoj

 

lepo je i lako napisati bilo koju reč

 

 

 

 

 

Stranice