Bog Miroslav Mandić Bog

Ti
si

420906

pupoljak

SEDAMDESET ČETIRI DANA

1735. dan
1. oktobar 2009.

48901 - 48933

blaženstva

 

 

1971

PREKID

sa

umetnošću – studijama – filmom

kada sam shvatio da se estetsko najbolje može izraziti kroz zlo i

da je tako načinjeno mnogo zla i mnogo estetskog i da kao umetnik

mogu da uspem samo ako postojeću količinu estetskog prevaziđem

sa još više zla odlučio sam da prekinem sa umetnošću. čeznuo sam

za nepoznatim i divotnim putevima umetnosti. slutio sam da je

umetnost ljubav Božija. Božiji dah prekidom sa umetnošću

sam skočio u bezdan nepoznatog

 

prekinuo sam i studije književnosti jer sam naslutio kakva opasnost za

ljudski duh – književnost – stvaralaštvo dolazi sa univerziteta koji je

postao moderna inkvizicija. mesto na kome se stvara mafija profane

elite. univerzitet darovite ljude porobljava i opija ih sujetom da bi mogli

bezdušno i bez odgovornosti da vladaju ljudima i drugim bićima.

prekidom studija sam se oslobodio okova banalne učenosti

 

prekinuo sam i sa filmom koji je do tada bio moja najveća ljubav

mislio sam da ću čitavog života gledati filmove i u njima pronalaziti sve

ono što je više od života. ali film je bio surovo i pljačkaški skup i zato

sam ga se odrekao. prekidom sa filmom sam u bolu rastanka naslutio

slast božanske odanosti. izgubiti postojeće da bi se primilo sve

i

 

1971

VELIKO UMETNIČKO DELO STVORENO NI IZ ČEGA

vraćajući se noću kući negde

kod transformatora na uglu Jug Bogdanove i Tekelijine

sam pomislio – voleo bih da stvorim veliko umetničko delo ni iz čega

i

 

1971-¥

JEDAN ČOVEK

14. jula 1971. sam u Veneciji napravio prvu fotografiju

mog lica i to činim svakog meseca i činiću do kraja ovog života

i

 

1971

ČUDESNO DELO

dok smo prelazili ulicu kod Radničkog univerziteta

rekao sam Čedi Drči da bih voleo da stvorim čudesno delo

na primer – delo sačinjeno od godišnjih doba

i

 

1971

CRVENA SVESKA

25. avgusta 1971. sam počeo da pišem razne beleške i pesme u

jednu crvenu svesku velikog formata i to ću činiti do kraja ovog života

i

 

1971

PESMA O FILMU

posle neuspešnog odlaska u Evropu rešio sam da za kaznu

odem u vojsku. u vrelom novosadskom letu sam napisao tekst

Pesma o filmu. taj tekst je bio film kojim sam se zauvek oprostio od filma

i

 

1971

NIKOGA NIJE BILO

kada sam odlazio u vojsku

i

 

1971-1972

VOJSKA

odlazak u vojsku u septembru. u decembru istraga zbog teksta

Pesma o filmu. u februaru sam osuđen na devet meseci zatvora

i

 

1972

META

obeležen sam. meta za odstrel. u kasarni kao u kavezu. slomljen. sam

i

 

1972

PUPOLJCI

dolazak proleća i pupljenje drveća sam prvi put video na straži

pupoljci su zamenili umetnost i poveli me ka večnoj umetnosti

i

 

1972

NIKOGA NIJE BILO

kada sam 9. novembra 1972. odlazio u zatvor

i

 

prekid u obnavljanje

 

obnavljanje u potvrđivanje

 

čežnja u odluke

 

divotni putevi umetnosti u umetnost divotnih puteva

 

 

umetnost

ljubav

božija

 

 

bezdan nepoznatog u nepoznato poznatog

 

banalna učenost u prve prizore

 

izgubiti postojeće u odanost večnom

 

veliko umetničko delo ni iz čega u veliko pesničko delo ni iz čega

 

fotografija mog lica u fotografiju jednog jedinog lica

 

čudesno delo od godišnjih doba u čudesno delo godišnjih doba

 

crvenu svesku u svesku ljubavi

 

tekst-film u film života i umetnosti

 

nikoga nije bilo u muža postojanju

 

meta u delo

 

obeležen u čednost

 

slomljen u trajanje

 

sam u sve

 

pupoljci

 

Pupoljak

 

 

 

 

 

SEDAMDESET TRI DANA

1736. dan
2. oktobar 2009.

48934 - 48966

blaženstva

 

 

1972-1973

ZATVOR

9. novembar 1972 – 9. avgust 1973.

strogi zatvor u Sremskoj Mitrovici

drugih devet meseci u mom životu

nije bilo zločina ali je bilo kazne i zato Kazna i sloboda

nikada se nisam osećao krivim za ono zbog čega sam osuđen

ali sam u zatvoru milošću Gandija Hrista Muhameda Dostojevskog

Tolstoja Rolana Ramakrišne Nervala Kafke Kelera Meterlnika

Lao Cea Poa

otkrio mnogo veću krivicu

krivicu prvog čoveka

krivicu jer sam rođen

bilo je nepodnošljivo i to me je spasilo

kriza na smrt

moja snaga bolno je mučena od ljubavi

razapinjali su me

sa jedne strane postojeće društvo koje zovem policija

sa druge strane sva znanja koja zovem tajna društva

ja sam krenuo pravo i direktno

Bogu

 

i

23. april 1973.

KRIZA NA SMRT – BORBA ZA ŽIVOT

u zatvoru sam na jednom papiriću napisao

Ne, ne verujem da se ova rečenica ne čuje

to će trinaest godina kasnije postati naslov moje knjige

i

 

11. maj 1973.

PODIGNUTA RUKA U ZATVORU

pružim šaku ka nebu i kažem

to je umetnost

zašto

zato što to niko nije video

i

 

1973

ODLUKE

sa kojima sam izašao iz zatvora

vegetarijanstvo – mnogo mi je pomoglo

bio sam obeležen. otvorilo me ka nematerijalnoj ishrani

nenasilje – vrsta nežnosti. moj prijatelj

ne zaposliti se – ne biti u lažnoj nužnosti izložen frazetinama

skratiti korak – pripitomiti svoju agresivnost. vinuti se u smiraj

ćutati – oh! to je često bilo tako dobro. bilo je i teško. ličilo je na muziku

ne govoriti jezikom obrazovanih ljudi

što dalje od korumpiranosti i prosečnosti

ne posedovati – bila je to zrelost

mladog čoveka. odgovornost za postojanje

podeliti knjige – pomisao na to me je mučila jer su mi knjige bile

sve a kada sam odlučio da ih podelim osetio sam slast neposedovanja

beskućništvo – odgovornost slobodom

siromaštvo – trošiti snagu na saosećanje

skromnost – snagu i divljinu sujete smirivati u tišini skromnosti

ne kupovati odeću – što manje se baviti sobom

brinuti o drugima – uživati u drugima kao nekada u filmovima

davati krv – kako sam se tome radovao

biti strpljiv – ta meka mila snaga

ne čitati knjige – bio je to odmor u glavi. sam do novih nivoa svesti

ne posećivati kulturne manifestacije – ostati po strani. u sebi biti sve

biti neposlušan prema policiji i tajnim društvima

dostojanstvo graditi na idealima i svom putu

biti na strani odbačenih i živeti saosećajući sa njima

hvala vam ljubljeni moji. vi ste čuvari svesti i savesti

ne gledati se u ogledalo – joj što je to dobra stvar

i

 

9. avgust 1973.

IZLAZAK IZ ZATVORA

u autobusu sam. upravo sam izašao iz zatvora

dvadeset četvrta mi je. spuštamo se niz Frušku goru

prepun sam snage i želja. niko i ništa. bez ikakve šanse

i odjednom gledajući kroz prozor u nebo osetih

život je nestao – želim u nebo

ocu svom. majci u meni. slobodi na radost

nebom je počelo moje hodanje

i

 

9. avgust 1973.

VEČE POSLE IZLASKA IZ ZATVORA

verujem jedino deci i mrtvima

rekao sam Čedi Drči na uglu Temerinske i Kisačke

i

 

drugih devet meseci u večno preporađanje

 

krivica u večnost i radost iskupljenja

 

dečaci

Gandi

Hrist

Muhamed

Dostojevski

Tolstoj

Rolan

Ramakrišna

Nerval

Kafka

Keler

Meterlnik

Lao Ce

Po

 

moja snaga bolno je mučena od ljubavi

 

kako je snagu bolelo. ljubav još više – sada to znam

 

rečenicu Ne, ne verujem da se ova rečenica ne čuje u veru u pisanje

 

pružim šaku ka nebu i kažem u milinu svih preduzeća i imenovanja

 

vegetarijanstvo u ljubav svih bića

 

nenasilje u blagost

 

nezaposlenost u posvećenost

 

skraćen korak u muziku hodanja

 

ćutanje u muziku muzike

 

obrazovanost u opitno

 

neposedovanje u bezbrižnost

 

podeljene knjige u stvaranje knjige

 

beskućništvo u svemirsko

 

siromaštvo u darežljivost

 

skromnost u svetu seksualnost

 

nekupovanje u prosjačenje

 

brigu o drugima u ljubav za Boga

 

strpljivost u posmatranje

 

nečitanje knjiga u sporo čitanje autobiografija

 

neposećivanje kulturnih manifestacija u stvaranje umetnosti ovde i sada

 

neposlušnost ljudskom u slobodu božanskog

 

odbačeni u gospodstvo

 

negledanje u ogledalo u humor

 

nebo u ružu

 

Pupoljak

 

 

 

 

 

SEDAMDESET DVA DANA

1737. dan
3. oktobar 2009.

48967 - 48999

blaženstva

 

 

1973

MANASTIRI

obilazak manastira sa prijateljem. fizički radovi. u lončarskoj

radionici. nema me. nevidljiv za druge. samoposmatrao sam se

i

 

1974

OVO TEBI

zbog Dušanke koju sam zavoleo odlučio sam da se

zaposlim. ljubav se prekinula. usledila je velika ljubavna patnja

i odlazak na gradilište. nova samoća i ljubav za bulke koja je ostala

i

 

1974

TEKSTOVI NIZAŠTA

bolna i strastvena pisanja o pisanju i nepisanju

i

 

1974

ŽUDNJA ZA VELIKIM ŽIVOTOM I JOŠ VEĆIM STVARALAŠTVOM

treba da radim nešto što može da uradi svako. obično

svakodnevno. ni manje ni više. korak po korak. nešto što

počinje prvim korakom. i krenuo sam. kada sam posle

trideset pet godina pogledao unazad video sam da to

što sam uradio niko drugi nije mogao da stvori

i

 

1975-1985

LIŠĆE – DRVO ŽIVOTA

prva desetogodišnja slika

i

 

1975

GRADILIŠTE

godinu dana na gradilištu. vrsta kazne. vetar samoće

bujanje života. odluka da krenem ka novoj nevinosti

i

 

1975

TEKSTOVI NA PAPIRIĆIMA OD CIGARETA

kada bih popušio kutiju cigareta na papiru

koji bi od nje ostao pisao sam da bih preživeo

i

 

1976

ODRICANJA

uzdržavanje od umetnosti do bola i poništenja. početak

trčanja. razlaz sa komunama. uzaludnost koja spašava

i

 

1976

LIČNA KARTA

zavet dobroti – na jednoj strani fotografija deteta

na umoru od gladi a na drugoj veselo bogato dete

i

 

1977

DRVEĆE I ŠUMSKA STAZA

otkrio sam drveće. patnja zbog asfaltiranja zemlje.

fizički rad. sam na Fruškoj gori u vinogradarskoj kući

Aleksandra Tišme. trčanje po šumskim stazama

i

 

1978

KRUG VOJVODINOM

tri dana hodajući i stopirajući napravio sam krug Vojvodinom

i

 

1978

BICIKL

prvo putovanje biciklom. pranje prozora

gospodstvo lišavanja i neposedovanja

i

 

1978

POČETAK FIKTIVNE EKONOMIJE

početak ekonomije savesti. pupoljka novca. umetnosti

novca i svega onoga što novac čini tako seksualnim i čestitim

i

 

1978

NEDELJNI CRTEŽI

crtao sam ih sedam godina. iako sam želeo dvadeset u

februaru 2009. sam ih gledao i poželeo da nastavim da ih crtam

i

 

1979

APSOLUTNI CRTEŽ

zamolio sam dvadesetak poznatih umetnika da mi pošalju nešto što

je po njima apsolutni crtež. još jedan od neprimećenih vapaja u životu

i

 

1979

ISKORENJIVANJE

ne-ljudsko. ne-znanje. mistika. čuđenje

samosvest. duhovnost. samospoznaja. trešenje tepiha

i

 

1979

KSENIJA

prvi put sam osetio da me neko voli – volim Te zauvek Ksenija

i

 

1980

JA SAM ASFALT I TRAVA

drugi sonetni venac – ne zapostavljaj me

i

 

1980

PESME NA PESMAMA

jednu preko druge prepisao sam pedesetak pesama. pesme

su nestajale u nebeskom jezeru stvaralaštva iz kog su i nastale

i

 

1980

NACRTAH TRI CRTE NIKADA NACRTANE

sve me boli od lepote. postoji samo

original. nema reprodukcije istog. isto je isto

i

 

1980

TRI LINIJE

samo bih još. još nešto. linijama ljubio

i

 

nevidljiv

 

svakodnevno

 

bujanje nevinosti

 

uzaludnost koja spašava

 

drveće

 

krug

 

gospodstvo neposedovanja

 

seksualni i čestiti novac

 

neprimećeni vapaji

 

Ksenija

 

sve me boli od lepote

 

Pupoljak

 

 

 

 

 

 

SEDAMDESET JEDAN DAN

1739. dan
5. oktobar 2009.

49000 - 49032

blaženstva

 

 

1980

PONOVO UMETNOST

u noći između 14. i 15. oktobra posle ogromne krize odlučio

sam da se ponovo bavim umetnošću. nekom drugom umetnošću

i

 

1980-1981

12 PLANINA

lepotom linije ljubim da bi svako bivao lepotom

i

 

1980

RAZLAZ

razlaz sa Božidarom Mandićem

 i

 

1981

JA SAM TI JE ON

proleće. leto. jesen. zima

Ja sam proleće – prva rečenica moje prve knjige

svaki dan je ja sam

Ja sam pupoljak – je poslednja rečenica

otkrovenje ja i umetnosti ja

i

 

1981

BOLEST

razboleo sam se od žutice. počeli su strahovi od smrti

i

 

1981

KAPLJANJE

kapljao sam tuševima svih boja po hameru

svaka kap je predstavljala jednu godinu

tako sam putovao kroz vreme

prvi hamer – 33 kapi za 33 godine Miroslava Mandića

drugi hamer – 150 kapi za 150 godina modernog vremena

treći hamer – 2000 kapi za 2000 godina od Hristovog rođenja

četvrti hamer – 5000 kapi za 5000 godina od pojave klinastog pisma

peti hamer – 16000 kapi za 16000 godina od pećinskih crteža Altamire

na hameru od 16000 godina bilo je najviše od svake boje ali

su se sve one pretvorile u crnilo u kome su nestale sve boje

i

 

1981-1985

RAD NA FILMU

s ljubavlju sam asistirao Želimiru Žilniku

i

 

1982

VESNA

žena

i

 

1983

NIČEMU

pre-davanje o ničemu

i

 

1983

PUT U AMERIKU ILI NOVI ŽIVOT INDIJANACA

osam sati sam hodao osam metara uz muziku osam vekova

u izboru Lazarova Miodraga Pashua

i

 

1983

ODLUKA

odluka o velikom hodanju – jedan čovek može i treba da

uradi sve ono što urade svi ljudi u nekoliko hiljada godina

i

 

1983

VARŠAVA

knjiga koju sam napisao tokom jedne noći

i

 

1984

PRVO HODANJE ZA POEZIJU

hodanje od B. Radičevića do P. P. Njegoša i F. Prešerna

i

 

1985

MUZIČKI STUB

24 sata pevanja sa prijateljima

i

 

1985-1986-1987

PREPISIVANJE ROMANA

od reči do reči sam prepisao romane M. Crnjanskog. A. Tišme

R. Petrovića. M. Danojlića. B. Ćosića. I. Vrkljan. D. Mihailovića

D. Kiša. D. Dragojevića. S. Basare. V. Despotova. D. Albaharija

i tako sam od reči stvorio dvanaest slika

i

 

1985-beskonačno

ZOVEM SE MIROSLAV MANDIĆ

početak pisanja pesama Zovem se Miroslav Mandić

i

 

1985

VERICA

poverenje prapoverenju

i

 

1986

ODLAZAK

otišao sam sa Podbare. napustio sam Novi Sad

stranac u Beogradu. stranac u Zemunu. stranac...

i

 

1986

MIROSLAV JANIŠTA

pokušao sam da promenim ime u

Miroslav Janišta ali mi u opštini nisu dozvolili

i

 

1986

NE, NE VERUJEM DA SE OVA REČENICA NE ČUJE

knjiga tihog zatvorskog pevanja čitaocu na uho

i

 

1987

NE RAĐATI BIOLOŠKI – RAĐATI DUHOVNO

stvarati i biti roditelj svim bićima

i

 

1987

DRUGO HODANJE ZA POEZIJU

hodanje od F. Prešerna do F. Helderlina

i

 

1987

HODANJE ZA POEZIJU

knjiga hodačkih tekstova sa Prvog Drugog hodanja

hodanje je muzika

i

 

1987-1988

ČOVEK KOJI PIŠE

treći put devet meseci u mom životu

devetomesečno javno pisanje romana u

Muzeju savremene umetnosti u Beogradu

i

 

1988

MOLITVA

velika izloženost pred ljudima u devetomesečnom

javnom pisanju dovela me je do molitve koja me je od tada čuvala

i

 

1988

VENČANJE MUZEJA I BIBLIOTEKE

jednom šakom sam dodirnuo muzej – drugom biblioteku

venčao sam ih dodirom i belom mermernom pločom sa uklesanim

rečima muzej na jednoj i biblioteka na drugoj strani koju sam

na dan proleća 1988. bacio u Savu sa sredine Brankovog mosta

i

 

1988

KORACI KA BRDU

pre-davanje u hodanju

i

 

1988

PUT UMETNOSTI I UMETNOST PUTA

pre-davanje u budućoj Đurđevačkoj školi

i

 

1988

TREĆE HODANJE ZA POEZIJU

hodanje od F. Helderlina do A. Remboa

i odluka o desetogodišnjem hodanju koja mi se dogodila pre polaska

i

 

1988

DETE DEČAK

knjiga sa Trećeg hodanja za Poeziju. knjiga o večnosti svakog dečaka

i

 

1989

PISMO PRIJATELJIMA

u ponoć nove godine napisao sam pismo kojim

sam 49 prijatelja obavestio o desetogodišnjem

hodanju koje ću kasnije nazvati Ruža lutanja

i

 

1989

BOLOVI U LEĐIMA

posle pola godine priprema za desetogodišnje hodanje

jaki bolovi u leđima. pola godine sam bio iskrivljen

i

 

1989

JAVNO ČIŠĆENJE JAVNOG KLOZETA U BANJALUCI

zahvalnost čistačima ulica i klozeta. zasukao sam rukave

i oprao javni klozet u Banjaluci – posvećeno Mahatma Gandiju

i

 

1990

ČETVRTO HODANJE ZA POEZIJU

hodanje od A. Remboa do V. Blejka

i

 

1990

NEVINI PUT

knjiga sa Četvrtog hodanja za Poeziju

kojim sam stvorio Nevini put kroz Evropu

knjige

Hodanje za Poeziju

Dete dečak

Nevini put

su

jedna knjiga

knjiga puta

lepote i dobrote jednog jedinog puta

i

 

1991

KAZNA I SLOBODA

moj prvi tv film – celina koju čine

Zločin i kazna 1975-1985 – ja sam put

Kazna i sloboda 1991-2001 – ja sam ruža

Sloboda i ljubav 2005-2019 – ja sam leptir

Ljubav je Bog 2021-2031 – ja sam Bog

i

 

1991-1992

KAJA

proleće. leto. jesen. zima

knjiga koju sam napisao deset godina posle knjige Ja sam ti je on

kroz deset godina – 2001-2002 – sam napisao i knjigu Ja ime

(2011-2012. me čeka i četvrta knjiga godišnjih doba i Božijeg ja)

i

 

 

 

 

 

SEDAMDESET DANA

1740. dan
6. oktobar 2009.

49033 - 49065

blaženstva

 

 

9. novembar 1991

PRVI KORAK

prvi korak Ruže lutanja

i

 

1991-2001

RUŽA LUTANJA

desetogodišnje hodanje

i

 

1991-2001

RUŽA LUTANJA

deset knjiga

i

 

1991-2001

TRAVE

druga desetogodišnja slika

i

 

1991-1992

SPOMENICI ANONIMNIM SNAGAMA LJUBAVI

nasuprot muškim i ratnim spomenicima neznanim junacima

napravio sam četiri ženska Spomenika anonimnim snagama ljubavi

Emilu Sioranu. Beli Hamvašu. Danilu Kišu. Edvardu Stahuri

i

 

1992

TI

neprestano Tvoje prisustvo – ovo je posvećeno Tebi

osećam Te celoga života a krajem 1992. dok sam se spuštao

planinskim putevima Rumunije osetio sam Te najsnažnije

ovaj zapis o Tebi sam dopisao 6. oktobra 2009

i

 

1994

AGNEŠ

ljubav je ljubav. beskrajna i bezvremena

i

 

1994

ČETVRTA UMETNOST

shvatio sam da postoje četiri vrste umetnosti

1. nacionalna

2. akademska

3. talentovana

4. genijalna

i

 

1994

PASOŠ ČOVEKA U KRETANJU

pasoš-krik kojim dozivam osnovno pravo

da budem ljudsko biće kome je svaka stopa na Zemlji

dom. kome su svi ljudi i sve životinje – i sve biljke i sve vode

nebo sa suncem mesecom i zvezdama – jedno jedino telo i duša

i

 

1994

PEVANJE SA OBOJENIM PROGRAMOM

prvo od dva pevanja sa grupom Obojeni program

i

 

1995-2006

KULTURA STANOVANJA

dobročinstvo familije Varadi

i

 

1997

SVA SELA

knjiga o sto dana hodanja kroz petsto sela Vojvodine

i

 

1998

NIKOGA NIJE BILO

kada sam obišao Planetu i od nje stvorio ružu-pupoljak

i

 

1998

OBIŠAO PLANETU ZEMLJU I PRETVORIO JE U RUŽIN PUPOLJAK

posle 2357 dana hodanja sam sa 52. 732. 360-im

korakom obišaoPlanetu i nastavio hodajući Svemirom

i

 

1998

SVEMIROM

bez javnosti i medija

i

 

1998

PLIVANJE – EKSPEDICIJE LJUBAVI

četiri višečasovna plivanja Dunavom

i

 

1998

STO KORAKA

sto reči koje sam hodao da sprečim bombardovanje

i da nikada više niko ne bi bio bombardovan

u ovom obliku sam ih napisao nakon Ruže lutanja

sa ovih sto koraka jedan čovek je više od svih ljudi zajedno

 

Prvi Drugi Treći Četvrti Peti Šesti Sedmi Osmi Deveti Deseti

Korak Jer Kada Ovih Sto Koraka Pomnožim Sa Svim Koracima

Koje Sam Načinio Desetogodišnjim Lutanjem Dobićemo Osam

Milijardi Dva Miliona Dvadeset Pet Hiljada Koraka Tada Mogu

Svakom Čoveku Ženi Muškarcu Siromašnom Bogatom Detetu

Starom Crnom Belom Žutom Dobrom Zlom Voljenom Nevoljenom

Pokloniti Po Jedan Korak Plave Svemirske Ruže Koju Sam Stvorio

Kao Živu Radost Nadu Lepotu Dobrotu Ljubav Jer Sve Što Je Manje

Od Svih Ljudi Je Bol Sa Ovih Sto Koraka Svi Ljudi Su Se Pretvorili

U Jedno Biće Kome Se Obraćam Sa Ti Sada Si Ti Sve Ja

i

 

1999

SIN BOŽIJI

lična karta umetnosti istovetnosti

adresa: U TVOM SRCU

narod: ŽIVOT

država: SVEMIR

religija: BOG

članstvo: SAM ZA SVE

svojstvo: DETE BOŽIJE

profesija: PESNIK-UMETNIK-HODAČ

i

 

1999

BDENJE ZA TVOJ ŽIVOT

24 dana bdenja za vreme bombardovanja

hodao sam u svakom od 24 sata

i

 

1999

GERDA HVALA TI ZA TVOJU NEŽNOST

sistem novog novca koji sam stvorio i nazvao ga

po ženi koja mi je dala novac iako me nije poznavala

i

 

1999-2000

NIKOGA NIJE BILO

na noćnom hodanju između milenijuma

i

 

1999-2000

MILENIJUMSKO NOĆNO HODANJE

novogodišnje noćno hodanje – sam da bih bio sa svima

i

 

2001-2002

JA IME

proleće. leto. jesen. zima

treća knjiga godišnjih doba

svakog dana drugi glagol

čudesno iskustvo da svaka reč znači isto što i svaka druga reč

u svakoj reči su sve reči

činiti je isto što i biti

i

 

2001

PLAVA RUŽA

ishodana i stvorena ruža u Svemiru

nevidljiva plava ruža oko planete Zemlje – slika obima 180000km

i

 

8. novembar 2001.

POSLEDNJI KORAK

82.025.168. korak Ruže lutanja

i

 

prvi korak

desetogodišnje hodanje

deset knjiga

desetogodišnja slika

spomenici anonimnim snagama ljubavi

osećam Te celoga života

beskrajna i bezvremena ljubav

jedno jedino telo i duša

kultura stanovanja

obišao Planetu i od nje stvorio ružu-pupoljak

jedan čovek je više od svih ljudi zajedno

dete Božije

bdenje za Tvoj život

milenijumsko hodanje

svaka reč znači isto što i svaka druga reč

u svakoj reči su sve reči

činiti je isto što i biti

nevidljiva plava ruža oko planete Zemlje

poslednji korak

 

desetogodišnje u večno

 

Ti u ja

 

ruža u pupoljak

 

jedan čovek je više od svih ljudi zajedno u jednog jedinog umetnika

 

dete Božije je Bog

 

svaka reč znači isto što i svaka druga reč u umetnost imena

 

činiti je isto što i biti u ljubiti i stvarati

 

Pupoljak

 

 

 

 

 

ŠEZDESET DEVET DANA

1741. dan
7. oktobar 2009.

49066 - 49098

blaženstva

 

 

2001

NADA

hvala Nadi Petronijević-Čović koja je jedina

prisustvovala i prvom poslednjem koraku Ruže lutanja

hvala Tebi jer Ti si bila-bio i u središnjem-pustinjskom delu Ruže lutanja

hvala Tebi Bože – Ti si bio sa mnom u svakom trenu Ruže lutanja

i

 

2001-2004

PETA UMETNOST

otišao sam u Petu umetnost

neimenovanu umetnost velikih anonimnih umetnika

i

 

2002-2009

SVEMIRSKI RUŽIČNJAK – HRAM DUŠE – HAREM LJUBAVI

svakodnevni crteži u rokovniku kojima sam promovisao

Plavu ružu. čistio hram duše u svakom biću i radovao se ljubavi samoj

i

 

2002

DRAGANA

ljubav Božija – hvala Dragana za minđušu u uhu

i

 

2003

MANASTIR VREMENA

u 24-časovnom krugu tokom jedne godine 24 čitanja s ljubavlju

1. januara 2003. u ponoć čitanje V. K. Vilijamsa

15. januara u 01h čitanje S. Beketa

1. februara u 02h čitanje H. L. Borhesa

15. februara u 03h čitanje P. Miloradovića

1. marta u 04h čitanje Č. Bukovskog

15. marta u 05h čitanje F. Pesoe

1. aprila u 06h čitanje G. Stejn

15. aprila u 07h čitanje R. Valzera

1. maja u 08h čitanje Dž. Kejdža

15. maja u 09h čitanje F. Ničea

1. juna u 10h čitanje A. Remboa

15. juna u 11h čitanje V. Blejka

1. jula u 12h čitanje Biblije

15. jula u 13h čitanje L. M. Pashua

1. avgusta u 14h čitanje Ž. Ženea

15. avgusta u 15h čitanje A. Ginzberga

1. septembra u 16h čitanje S. Tišme

15. septembra u 17h čitanje V. Hlebnjikova

1. oktobra u 18h čitanje E. Dikinson

15. oktobra u 19h čitanje Dž. Rumija

1. novembra u 20h čitanje A. Artoa

15. novembra u 21h čitanje F. Helderlina

1. decembra u 22h čitanje D. H. Toroa

15. decembra u 23h čitanje S. Valjarevića

podne 31. decembra 2003 – podne 1. januara 2004

24-časovno čitanje s ljubavlju svih 24 pesnika

i

 

2004

POGLEDAJTE NA LJILJANE U POLJU

24 pre-davanja o Miroslavu Mandiću i teorija hodanja leđima napred

i

 

2004

HVALA I ODMAH

222 dana neuspešne promocije Plave ruže Ruže lutanja

i

 

2004

PESMA O VEČNOJ UMETNOSTI

sistem sedam umetnosti

1. Bog – Božije stvaranje

2. Večna umetnost – besmrtna umetnost svih bića

3. Neimenovana – anonimna umetnost (Peta umetnost)

4. Četvrta – genijalna umetnost

5. Talentovana – uspešna umetnost

6. Akademska – režimska umetnost

7. Narodna – nacionalna umetnost

i

 

prvi korak u muziku svakog koraka

 

poslednji korak u dan više

 

Ti u Tii

 

Bog Bog

 

neimenovanu umetnost velikih anonimnih

umetnika u Bog je sa nama – rekla mi je danas Ružica

 

svemirski ružičnjak

 

hram duše

 

harem ljubavi

 

minđuša u zračeću ljubav

 

manastir vremena u moju Boginju

 

teorija hodanja leđima u leđa kojima Te ljubim

 

Plava ruža Plave ruže

 

Ruža lutanja Pupoljak

 

pesma o večnoj umetnosti u gutljaje druge kafe

 

u dragulj

 

pokret usana

 

humor

 

milovanje

 

lakoću

 

prokrvljeno

 

humor humoru

 

Bog – kažem

 

Bog – kažeš

 

orgazam

 

Pupoljak

 

 

 

 

 

ŠEZDESET OSAM DANA

1742. dan
8. oktobar 2009.

49099 - 49131

blaženstva

 

 

2005-2019

MIROSLAV MANDIĆ

četrnaestogodišnja knjiga

i

 

2005

MIROSLAV MANDIĆ

ime Miroslav Mandić sam promenio u ime Miroslav Mandić

Miroslav Mandić je bezbroj heteronima Miroslava Mandića

svemu što postoji pripada jedan heteronim

Bog – Miroslav Mandić

žena – Miroslav Mandić

pupoljak – Miroslav Mandić

sto – Miroslav Mandić

prašina – Miroslav Mandić

ljubav – Miroslav Mandić

...

i

 

2005

JA-TRŽIŠTA – JA-VNOST

verujem u ja-tržište i ja-vnost – ne verujem u tržište i javnost

i

 

2005

JEDAN JEDINI UMETNIK

najbolji

i

 

2005

BOG

istetovirana reč na vratu

i

 

2006-2016

PLAVE RUŽE

treća desetogodišnja slika

i

 

2006-2016

PLAVI FILM

prvi desetogodišnji film

i

 

2006

KAJA

porazi porazi porazi – hvala Kajo Ćirilović

bezuspešni pokušaji da neko prihvati i preuzme moj rad i moje delo

i

 

2007-večnost

EKSPEDICIJA LJUBAVI U UMETNOST SAMU

sve što postoji je ekspedicija ljubavi u umetnost samu

ova večna ekspedicija je posvećena nematerijalnom stvaralaštvu

i

 

2007

NIKOGA NIJE BILO

na početku Na mostu u predvečerje

i

 

2007-2010

NA MOSTU U PREDVEČERJE

tri godine dolaženja na most u predvečerje. posvećeno

gospodstvu odbačenih. za vreme dolaženja na most u predvečerje

poželeo sam da po tri godine posvetim i Ponoći. Praskozorju. Podnevu.

ali se onda pojavila ideja za drugo desetogodišnje hodanje. zato bih

voleo da nekom drugom prilikom uradim po godinu dana

Predvečerje Ponoć Praskozorje Podne – Pesma osmog dana

i

 

2007

WWW.MIROSLAVMANDIC.NAME

početak rada u virtuelnom svetu

i

 

2007

OVO JE ISTETOVIRANA PESMA BOGA KOJOM PEVA BOG

reči istetovirane duž kičme

i

 

2007

LJUBAV

reč istetovirana na slepoočnici

i

 

2008

SVEČANI NEDELJNI RUČAK

nedeljom u podne – internetom – ručak jedne jedine porodice svih bića

i

 

2008

DRUGO DESETOGODIŠNJE HODANJE

ideja za prvi put Drugo desetogodišnje hodanje

i

 

2009

AUTOBIOGRAFIJA

17. februar – početak pisanja ove AutoBioGrafije sa

nadom da ću za desetak godina napisati AutoBioGrafiju

za koju se pripremam i o kojoj maštam

i

 

2009

TRI GODINE U BEOGRADU – GODINE RADA NA MISTIČKOM OSMEHU

osmeh

i

 

2009

HODANJE 3.3 KM NA SAT

ritam hodanja za prvi put Drugo desetogodišnje hodanje

i

 

2009

STANČIĆ

tri godine stanovanja u iznajmljenom stanu od 40 kvadrata

koji sam plaćao zahvaljujući prijateljima koji su mi tri

godine davali po 30 dinara svakoga dana

i

 

2009

OD SADA SE MOJA AUTOBIOGRAFIJA ZOVE AUTOBIOGRAF I JA

AutoBioGraf i Ja

i

 

8. oktobar 2009.

BOG

od danas je svaki trenutak – koji je postojao i koji će postojati – deo AutoBioGrafije

i

 

9. oktobar 2009.

PUPOLJAK

Bog

Boginja

Pupoljak

i

 

8:10h

sunčano je. i danas ću hodati u sandalama

prošlo je deset dana od mojih šezdeset godina

tren je večnost

sve je živo oduvek i zauvek

sve ljubi jedno drugo

reci svima to

 

Violeta moja Jovanović

hvala Tii na lektorisanju AutoBioGrafije

hvala svima koje nisam spomenuo

hvala svima koji istrajavaju

hvala svima koje sam povredio

hvala bližnjima koji me se stide

još sam vam odaniji i još vas više ljubim

Violeta moja reci svima to

 

Ivana moja Đokić-Saunderson

hvala Tii za prevod na engleski

hvala svima koji su mi pomagali u radu

hvala svima koji ljube

hvala svima koji me osuđuju

još sam vam odaniji i još vas više ljubim

Ivana moja reci svima to

 

Sune moj Mandiću

hvala Tii što me čuvaš i bodriš

hvala nestvorenom i nerođenima što me stvaraju

hvala svima sa kojima sam se razišao

hvala svima koji nisu verovali u mene

hvala odanima

svaki put kada potvrdimo svoju osobenost potvrđujemo drugog

Sune moj reci svima to

 

Tii moje Tii

hvala Tebi na sebi

ljubav za dete koje nije imalo nikog pa je zamolilo – pozdravi nekog

reci nekom da sam reci nekom promenio u reci svima

hvala pupoljcima kojima sam doživeo lepotu i snagu postupnosti

hvala strancu koji je domaćin svim bićima

Tii moje reci svima to

 

hvala konjima

 

hvala kiši

 

hvala travama

hvala vrapcima

 

hvala zahvaljivanju

 

hvala Pupoljku

 

 

 

 

 

ŠEZDESET SEDAM DANA

1743. dan
9. oktobar 2009.

49132 - 49164

blaženstva

 

 

4:39h

ustao sam ranije da bih još jednom pročitao

AutoBioGrafiju i iz nje izvadio

šezdeset stihova života za šezdeset godina pesme

 

istina svake pesme

klica otpora prema vojsci i svakoj grubosti

stid me je ubijao i jačao

 

satima sam glumio filmove za mlađeg brata

 

umetnost žrtvovanja i pesma vaskrsavanja

 

ti si me otvorila ljubljenju za ceo život

 

svi dečaci ovog sveta su već mrtvi

pobuna protiv muškosti i vlasništva

 

vatra u glavi

 

biti umetnost sama

trebalo je krenuti putem svog genija

 

miroslav mandić jebe svima mater. miroslav mandić jeste svima mater

 

prekidom sa umetnošću sam skočio u bezdan

izgubiti postojeće da bi se primilo sve

 

fotografija lica

 

obeležen sam

 

pupoljci su zamenili umetnost i poveli me večnoj umetnosti

 

drugi put devet meseci u mom životu

krivica prvog čoveka

 

direktno bogu

 

biti na strani odbačenih

 

ne. ne verujem da se ova rečenica ne čuje

pružim šaku ka nebu i kažem to je umetnost

život je nestao. želim u nebo

 

lišće. drvo života. prva desetogodišnja slika

 

odluka da krenem ka novoj nevinosti

uzdržavanje od umetnosti do bola i poništenja

 

otkrio sam drveće

gospodstvo lišavanja i neposedovanja

ekonomija savesti

 

ja sam ti je on

 

odluka o velikom hodanju

hodanje za poeziju

pevanje na uho

 

stvarati i biti roditelj svim bićima

hodanje je muzika

 

treći put devet meseci u mom životu

lepota i dobrota jednog jedinog puta

 

ruža lutanja. desetogodišnje hodanje

ruža lutanja. deset knjiga

trave. druga desetogodišnja slika

neprestano tvoje prisustvo

 

obišao planetu i pretvorio je u ružin pupoljak

svemirom bez javnosti i medija

 

umetnost istovetnosti

svaka reč znači isto što i svaka druga reč

plava ruža u svemiru

pesma večne umetnosti

 

četrnaestogodišnja knjiga

miroslav mandić je bezbroj heteronima miroslava mandića

 

bog na vratu

plave ruže. treća desetogodišnja slika

plavi film. prvi desetogodišnji film

 

na mostu u predvečerje

u virtuelnom svetu

 

ovo je istetovirana pesma boga kojom peva bog

ljubav na slepoočnici

godine rada na mističkom osmehu

autobiograf i ja

 

bog. boginja. pupoljak

 

7:00h

pupoljak

 

 

 

 

 

ŠEZDESET ŠEST DANA

1744. dan
10. oktobar 2009.

49165 - 49197

blaženstva

 

 

 

u

svakom

danu

jedna

pesma

 

 

 

u

svakoj

pesmi

jedan

dan

 

 

 

u

sandalama

 

 

 

milinom

sporih

pokreta

 

 

 

osmeh

se

miru

osmehuje

 

 

samo blago povijem rame

 

dete se igra sa opalim kestenom

 

kako ti se zove baba – Danka. žena uči dete u parkiću

 

čovek voli da misli ali ne zna da i kamen voli da misli

 

gvožđe misli

 

svraka misli

 

tehnologija misli

 

 

bog

sve je žena

ja sam ja

 

 

gledam travnati teren fudbalskog kluba Sinđelić

 

sve je mirno – to ja ljubim

 

srećan na vetru

 

gledam u šumu

 

kožom ljubim

 

devojčica je zastala i miluje psa

 

orasi su slabo rodili ove godine

 

dao mi je Bog da Tii dam

 

šta radi opalo lišće

 

keruša Luna ne može više da se pomerileži na sred sobe

Dragana je s ljubavlju neguje i hrani. bivša lepotica. već joj je

osamnaest godinato je kao da joj je preko sto – kaže Dragana

Luna ipak živi da bi na ovom svetu još jedan čovek postao bolji

 

sandale uživaju jer ja uživam u njima

 

Beograd sam

 

volim da mislim reči

 

volim da mislim rečima

 

volim da mislim – zato i hodam

 

Vladimir Macura mi je u poslastičarnici

u Prizrenskoj ostavio 50 evra i plaćene četiri kugle sladoleda

 

dok igra basket psa je vezao za klupu

 

treba da operem kosu al rano mi je. ja sam sinoć oprala

razgovaraju dve žene u ulici Vukice Mitrović

 

kažu da će se noćas promeniti vreme. da li mi

je ovo poslednji dan u sandalama u ovoj godini

 

sagnem se i poljubim cvetove prkosa

 

 

 

ŠEZDESET PETI DAN

1746. dan
12. oktobar 2009.

49198 - 49230

blaženstva

 

 

tužan sam

 

suviše sam

 

očekivao sam da će mi se ljudi javljati zbog sto dana AutoBioGrafije

 

ništa

 

muk

 

kako da to izdržim

 

izaći ću napolje

 

zahladilo je

 

hodanje je spas

 

hodaj me

 

hodam Te

 

hodaj u meni hodanje

 

podigao sam tri oraha sa asfalta

 

granulo je sunce

 

ljubav

 

gledam Te – gledaš me

dodirujem  Te – dodiruješ me

ljubimo se

 

gledam Te – gledaš me

milujemo se

ljubimo

 

gledamo

milujemo

ljubimo

 

ljubav je jedna – čujem kako u prolazu kaže ljubav

 

kupio sam đevrek

 

jedan luk

 

jednu šargarepu

 

dva paradajza

 

kilu grožđa

 

dve šoljice za espreso na buvljoj pijaci

 

pokupio još dva oraha

 

raširio veš

 

nacrtao Plavu ružu

 

ponekad je ispovedanje jedino stvaranje

 

najjači pomažu crkvu – najslabiji Boga

 

ne očekujem više ništa jer samo od Tebe zavisi sve

 

ja. Miroslav Mandić koga neki zovu Bog neki Tao

neki Istina neki Kosmos neki Logos neki Reč neki Monada

neki Put neki Tišina neki Praznina neki Osmeh neki Singularitet

pišem Tebi koje si moje ja jer jedno je ja

 

ja Tebi koje neki zovu Bog neki Tao neki Istina

neki Kosmos neki Logos neki Reč neki Monada neki Put

neki Tišina neki Praznina neki Osmeh neki Singularitet

pevam

jer

jedno

smo

jednom

 

 

 

 

 

ŠEZDESET ČETVRTI DAN

1747. dan
13. oktobar 2009.

49231 - 49263

blaženstva

 

 

pada

 

hladna

 

nosi je vetar

 

ljubim Te kišo

 

padaj ljubavi

 

dragi miroslave

čitam tvoju auto-bio-graf-i-ja, doduše na preskoke jer smo

bili u pokretu i velikoj gužvi ovih dana, i uživam u njoj BAŠ!

trenutno smo u Česeni, posla oko sređivanja kuće je preko

glave, nemamo redovan pristup internetu – a i koga je to briga.

vraćamo se u N.S. krajem novembra – voleo bih da dođem

 sa nhandan i rašom i verom kod tebe u bg. da nam

pričaš o tvom novom desetogodišnjem projektu

i da vidimo kako možemo da ti pomognemo.

veliki pozdrav reditelj ljubavi

 

ljubim Tebe i Tvoje reči koje su mi jutros doletele iz Čezene

 

ohrabruješ me reditelju ljubavi

 

nadam se da će biti dovoljno ljudi koji

će mi pomoći da živim radim i stvaram

 

Pupoljak

 

novo biće

 

biće svih bića

 

pupoljak kiše

 

pupoljak reči

 

idem na kišu

 

kupiću hleb

 

voda juri niz ulice

 

krošnje drveća se ljuljaju

 

sve je mokro

 

nigde nikoga

 

neka Tii se srce nikada ne ohladi

 

čežnju za drugim samoubice ostvaruju činom ljubavi za sva bića

 

u prvoj prodavnici nije bilo raženog hleba

 

idem u drugu

 

još mi se kisne

 

kada kiša pada uvek mislim na životinje

koje mirno stoje na otvorenim poljima

 

gledam u mokro drveće – i drveće lepo kisne

 

kiša pada po meni – reči volim Te po Tebi

 

hladnoćo ljubim Te – ugrej sve one koji nemaju krov nad glavom

 

vetar duva – seli se lišće

 

skidam pokislu odeću. mokre su mi i košulja i majica. pravim drugu kafu

 

ja. Miroslav Mandić koga neki zovu Neprestajući Mistički Doživljaj

neki Lepota neki Dobrota neki Pažljivost neki Obično neki Uzvišeno

neki Okeansko neki Odanost neki Bivanje neki Ponavljanje neki

Trajanje pišem Tebi koja toplim telom greješ ovaj svet

 

ja Tebi koju neki zovu Neprestajući Mistički Doživljaj neki

Lepota neki Dobrota neki Pažljivost neki Obično neki Uzvišeno

neki Okeansko neki Odanost neki Bivanje neki Ponavljanje neki Trajanje

pevam jer me ljubiš više nego što sebe ljubiš

Tebi koja znaš šta je meni potrebno bolje nego što sam to znam

Tebi bez koje nisam mogao ni živeti ni preživeti svih ovih godina

Tebi Boginjo kojom jesam – kojom ćemo biti jedno zauvek

ljubim Te Bože

ljubim i ja tebe Miroslave

samo budi ono što jesi i bićeš ja

upravo mi je rekao Bog

 

 

 

 

 

ŠEZDESET TREĆI DAN

1748. dan
14. oktobar 2009.

49264 - 49296

blaženstva

 

 

prva reč

za

slobodu

poznata u bilo kom jeziku

sumerska

amaraga

bukvalno znači

povratak majci

 

pročitao sam malopre ove reči

 

krećem

majci

slobodi

 

jesam

otac

ljubavi

 

krećem – jesam

majci – otac

slobodi – ljubavi

 

igram se

 

smešim

 

treperi

treperim

 

pišem

pevam

Tebi čitaoče

Tebi Boginjo

Tebi Bože

 

hladno je. na ulici sam. vetar u granama

 

napravio sam 459. fotografiju Jednog čoveka

 

raznežio sam se nad fotoaparatom

 

sve si to Tii jedno ja

 

ja a Tii

 

ljubav slobode

 

pišeš me – pevam Te

 

pevam Tebi Bože jer Te se stide

 

stide se da ljube i budu ljubljeni-slobodni

 

Tii počelo – Tii načelo

 

iz Tebe sve-oče – u Tebe sve-majko

 

mozak

srce

dete

 

mislim Te srcem – ljubim Te mozgom – hodam Te rečima

 

mozak si u mom srcu

 

srcem

mozgom

rečima

 

mozak srce ljubavi – srce mozak slobode

 

kajmak

 

grožđe

 

amaraga

put Bog

 

amaraga

Boginja

 

amaraga

ruža Boga

 

amaraga

Bogu

 

ja. Miroslav Mandić koga neki zovu Kamen neki Knjiga neki Vihor

neki Vir neki Iskra neki Vrh neki Neizgovoreno neki Jesam neki

Stvaralac neki Blagi neki Venčanje neki Um neki Om neki

Orgazam neki Prvi neki Da pišem Tebi

Bože bezbrižnosti moja

 

ja Tebi Bože koga neki zovu Kamen neki Knjiga neki Vihor

neki Vir neki Iskra neki Vrh neki Neizgovoreno neki Jesam neki

Stvaralac neki Blagi neki Venčanje neki Um neki Om neki

Orgazam neki Prvi neki Da pevam jednom rečju Bog

 

 

 

 

 

53. PUT PO 33 DANA – ŠEZDESET DRUGI DAN

1749. dan
15. oktobar 2009.

49297 - 49329

blaženstva

 

 

pišem

Tebi čitaoče

Tebi Boginjo

Tebi Bože

 

Tebi-sebi

 

da bih sebe stvarao

 

izdržao

 

ljubio

 

da bih osetio Tebe dok čitaš ove reči

 

Tebe devojčice ženo Boginjo

 

Tebe Bože

 

Tebe u svim bićima

 

ja Goran Trbuljak

 

humor u pokušaju

 

kada kažem bilo koju reč u njoj je humor

 

kažem olovka i olovci je lepo

 

humor je lepo mi je

 

zasijalo je sunce

 

na današnji dan pre dvadeset devet godina sam odlučio da se

ponovo bavim umetnošću. ovom. istom. jednom. jedinom. večnom

 

prefinjavajući svoju grubost

 

napišem ja Tii osetiš ja

 

ja – pička i kurac – zajedno

 

pišem sebi-kurcu. pevam sebi-pički

 

kurac zanos. pička smiraj

pička i kurac su obrazi mog lica

 

kurac ljubavi pički ljubavi

 

kurac je moja savest. pička je moja svest

 

ja sam kurac pesme. ja sam pička bajke

 

reč pička je otkupljenje svih dugova

reč kurac je iskupljenje svih sebičnosti

 

reči pička kurac me čuvaju od licemerja i laži u jeziku

 

najnežnije je pisati kurcem. najlepše je pevati pičkom

 

dečje

 

ja sam kurac – pička sam ja

 

svaka moja reč je kurac. svaka moja pesma je pička

 

pička me

kurac me

ljubi me

nisam mislio da ću pisati o pički i kurcu ali kurac i pička su moja čeda i čednost

 

ja. Miroslav Mandić koga neki zovu Ruža neki Magnolija neki

Drvo neki Lišće neki Bulka neki Prkos neki Trava neki Majčina

Dušica neki Jabuka neki Grožđe neki Krompir neki Žito neki

Paradajz neki Kupus neki Pasulj pišem sebi kurcu jedinom

 

ja Tebi-sebi koga neki zovu Našeg neki Jesam

neki Nepotrebni neki Volke neki Odbačeni neki Kupi Me

neki Bandere Pored Puta neki Leo&Lim neki Niko neki

Neko neki Tek neki Bezrazložni neki Bezbrižni neki

Alikako neki Aliko pevam kao pički jedinoj

 

 

 

 

 

ŠEZDESET PRVI DAN

1750. dan
16. oktobar 2009.

49330 - 49362

blaženstva

 

 

Tebi čitaoče

Tebi Boginjo

Tebi Bože

Tebi-sebi

 

Tebi svim bićima

 

svaka reč – svim bićima

 

reč sve svakom

 

jedna ljubav svima

 

sva bića u jednoj ljubavi

 

sve mir

 

kroz prozor mi sija sunce u lice

 

lice svetlosti u svakom biću

 

isti rukopis je u svim bićima

 

sva bića govore jednim jezikom – jezikom ljubavi

 

ljubić jezik

 

ne bih mogao pisati da ne verujem da ove reči osećaju sva bića

 

nikada ne bih napisao reč ljubav da ne verujem da je osećaju sva bića

 

za mene ne bi postojala sloboda da ne verujem da

ona baš sada zrači u rečima sloboda sam u svakom biću

 

 

sva

bića

vi

ste

moja

pesma

 

 

mala

pesma

 

 

u maloj pesmi je lepota svih bića

 

sva bića vi ste moja domovina

 

krhkost

 

jedan vazduh

 

umetnost svih bića je biće sve-umetnosti

 

u mom srcu je srce svih bića

 

jedna umetnost jedan umetnik

 

jedno je srce svih bića

 

 

um

pesme

 

 

pesma

srca

 

 

svako biće pripada svim bićima

 

sva bića ljube svako biće

 

sve je reč svih bića

 

sveja

 

ja. Miroslav Mandić koga neki zovu Konj neki Slon neki Magarac

neki Vrabac neki Lasta neki Crvendać neki Kit neki Puž neki Leptir

neki Glista neki Muva neki Pčela neki Pas neki Mačka neki Jelen

neki Nosorog neki Bubamara pišem životinjom života

 

ja Tebi sva bića koja neki zovu Atom neki Ćelija neki Virus neki

Bakterija neki Lišaj neki Breza neki Kaktus neki Cvekla neki Delfin

neki Golub neki Miš neki Patuljak neki Anđeo neki Planeta

neki Zvezda neki Galaksija neki Svemir

pevam – jedna jedina porodico moja

 

 

 

 

 

ŠEZDESETI DAN

1751. dan
17. oktobar 2009.

49363 - 49395

blaženstva

 

 

Tebi čitaoče

Tebi Boginjo

Tebi Bože

Tebi-sebi

Tebi svim bićima

 

Tebi voljenom imenu

 

sinoć sam završio čitanje Ispovesti Žan-Žak Rusoa

 

odmah sam počeo da čitam Ispovesti Avgustinove

 

otvaram crvenu kutiju u kojoj sam godinama

skupljao fotografije iz novina onih koje volim

 

evo Tolstojeve fotografije sa kojom sam u

zatvoru počeo da skupljam one koje volim

 

Džon Kejdž sa kotaricom gljiva. Gandi

sa njegovim rukopisom Bog je istina

 

Velimir Hlebnjikov me gleda u oči lepotom iza njegovih očiju

 

na crtežima mladi i dugokosi i Helderlin i Novalis

 

Džek Keruak u košulji na pruge. Jan Palah u

pantalonama na tregere. zlatokosi Džoni Roten

 

Ulrike Majnhof sa rukama na potiljku ispred

zatvorskog zida. Andreas Bader i Gudrun Enslin

za stolom. Gudrun Enslin u zatvorskoj haljini

 

usamljeni Rembo u Africi. Niče i

njegove oči. Čarls Bukovski i njegov bes

 

Kasavetis i njegova Džin Roulands

Džejn i Sten Brekidž u kadru Brekidžovog filma

Vlasta Delimar i Željko Jerman sa iscrtanim

ženskim i muškim simbolom na golim grudima

 

lice Indijanca. lice Majke Tereze. lice Peti Smit

 

Dišan iza zavesa sa tompusom u ruci

Orson Vels sa tompusom u ustima

Beket sa cigarilosom u ustima

 

kratkokosa Džin Siberg. zelenooka Stefan Odran

 

Maljevič u postelji. autoportret Bruna Šulca

 

fotografije mladog i starog Antonena Artoa. Žan Žene na obali Sene

 

Dostojevski sa licem Dostojevskog. Kafka na praškoj ulici

 

pognuta Isidora Sekulić sa jednom rukom

iza leđa. uglađeni i unezvereni Georg Trakl

 

Fernando Pesoa iza svog heteronimskog lica

 

večna devojka Simon Vejl

 

Miloš Crnjanski fudbaler u godinama

 

Emili Dikinson cvet

 

Iv Klajn na fotografiji na kojoj leti kroz vazduh

 

Gertruda Stejn na Pablovom portretu

 

Robert Valzer zagledan tamo gde će poći

 

Vitgenštajn sa pogledom kojim misli svoj pogled

 

Vilijem Karlos Vilijams sa slamnatim šeširom

 

francuska prostitutka. druga fotografija posle Tolstojeve koja me

je čuvala u zatvoru sve do današnjeg dana i koju i sada volim

 

divljenjem – ne tehnikom

poistovećivanjem – ne ironijom

putem – ne metodom

ružom – ne dogmom

Tvojim licem na kome sam čitao Tvoje delo

samo bih Te gledao – samo bih Te primao

za Tebe sam svih ovih godina živeo i stvarao

 

ja. Miroslav Mandić koga neki zovu Vinsent van Gog

neki Nikolaj Fjodorov neki Tehšing Hsie neki Đorđe Marković Koder

neki Aleksandar Tišma neki Džon Kuper Pouis neki Volt Vitmen neki

Karl Drajer neki Glauber Roša neki Džon Li Huker neki Žan Lik Godar

neki Konstantin Kavafi neki Suzan Zontag neki Rolf Diter Brinkman

pišem Tebi jer si Tii živeo i stvarao za mene

 

ja Tebi koga neki zovu Nema Kraja Priči neki Nema Kraja Ljubavi

neki Tobom Do Sebe neki Onaj Sam Koga Volim neki Anonimni neki

Bezimeni neki Isti Sa Bilo Kim neki Isti Sa Svim Bićima neki Isti

Pesmom pevam ljubeći jedno u svemu i sve u jednom

Pupoljak

 

 

 

PEDESET DEVETI DAN

1753. dan
19. oktobar 2009.

49396 - 49428

blaženstva

 

 

po komunikacijskoj formuli

ja tebi u ovom kontekstu želim da kažem to i to

pisao sam o sebi u AutoBioGrafiji

 

o Tebi sam pisao prošle nedelje

 

ove nedelje ću pisati o sto dana i pisanju mojih knjiga

 

sledeće nedelje ću pisati o kompjuteru internetu i mom vebu

 

treće nedelje ću pisati o Stančiću i mojim ispovestima

 

četvrte nedelje ću pisati o

stvaranju Miroslava Mandića stvaranju Miroslav Mandić

 

pete nedelje ću pisati o 64 pupoljka pevaju Pupoljak

 

šeste nedelje ću pisati o raznim idejama koje sam godinama sakupljao

 

sedme nedelje ću pisati o prvi put drugom desetogodišnjem hodanju

 

osme nedelje ću pisati o Pupoljku

 

devete nedelje ću pisati o raznim

poslovima koje treba da obavim pre Pupoljka

 

desete nedelje ću napisati informaciju o Pupoljku i pozivnicu za Pupoljak

 

to će biti kraj sto dana – stići ćemo do kraja godine

 

ostaće još šest dana do nove godine i početka Pupoljka

 

sivo je jutro. maglovito i vlažno. baš je misti

 

izaći ću da kupim jednu kiflu

 

na vazduhu u vazduhu

 

Zvezdarska šuma nestaje u magli

 

volim da u šoljici za espreso mutim jednu kašičicu nes kafe u hladnoj vodi

 

za Ružu lutanja sam se pripremao više od dve i po godine

 

bila mi je četrdeseta

 

bio je to kraj drugog milenijuma. poslednja decenija XX veka...

 

pred početak Ruže počeo je rat. sve se srušilo. obećanja su nestala...

 

sada je početak trećeg milenijuma. prva decenija XXI veka...

 

šezdeseta mi je

 

za Pupoljak se pripremam sa sto dana

 

nadam se da neće biti rata. da se ništa

neće srušiti. da će se obećanja ispuniti

 

važno je uvek se pripremiti za bilo šta ali je još važnije uvek biti spreman

 

sto dana mi kanališu energiju i vode me iskri Pupoljka

 

nadam se da sam jasan

 

nadam se da me čuju svi i sve

 

da će mi svi pomoći – da će me sve čuvati

 

nadam se da ćeš mi se

Tii čitaoče

Tii Boginjo

Tii Bože

Tii-ja

Tii svih bića

Tii voljeno ime

pridružiti

 

 

 

 

PEDESET OSMI DAN

1754. dan
20. oktobar 2009.

49429 - 49461

blaženstva

 

 

danas ću Tii pisati o 33 blaženstva svakoga dana

 

ovo je 49430. blaženstvo. drugo od današnja 33 blaženstva

 

ovo je 49431. blaženstvo od – daće Bog – 129600 blaženstava

 

u svakom blaženstvu su sva prethodna

i buduća blaženstva. od svakog blaženstva zavise

sva ostala blaženstva i sama knjiga Miroslav Mandić

 

prvo blaženstvo koje sam napisao 6. januara 2005. je

Počinjem

da

pišem

knjigu

koja

se

već

piše

sama.

Tako

je

maleno

to

iz

čega

krećem.

Neuhvatljivo.

Nevidljivo.

Nečujno.

Ništa – koje rađa – sve.

 

drugo blaženstvo

Bez ikakvog plana i namera. Samo jeste. Jednostavno jeste. Oh!

 

i tako blaženstvo po blaženstvo stigoh i do ovog 49435. blaženstva

 

jedno na drugo nadovezuju se blaženstva

kao trave. kao hodanje. kao ptice u letu

 

i dok još nisam završio blaženstvo

 

već sam u sledećem

 

pa u prethodnom

 

tako to ide bivajući

 

hrabrost u bedrima

 

dva bela goluba sleću na terasu iznad mog prozora

 

tipkam po slovima t-i-p-k-a-m p-o s-l-o-v-i-m-a i pesma nastane sama

 

mislim na Sanju i Ružicu – moje ljubljene prosjakinje

 

divim se svima koji tepaju nepoznatim ljudima

 

bravo Mirko golube... to golube – bodrio je svog golmana preko

ograde pre neki dan vlasnik fudbalskog kluba Hajduk sa Liona

 

volim nepretencioznost koja je jedina pretencioznost

ljubim pretencioznost koja je jedina nepretencioznost

 

oko oko

 

oči

 

Tvoje oči u reči oči

 

blago je blago

 

bogatstvo potvrđivanja

 

Arti – ne boj se – moja umetnosti

 

Branka hvala Tii za intervju sa Tehšing Hsijem

 

sve je u blaženstvu

 

blaženstvo je u svemu

 

jezik jezika

 

pesma pesmi

 

lepotica

 

nadražaj odanosti

 

milo moje dodaj mi sebe

 

 

 

 

 

PEDESET SEDMI DAN

1755. dan
21. oktobar 2009.

49462 - 49494

blaženstva

 

 

knjiga Miroslav Mandić je lopta

 

beli pupoljak

 

ovo je peta knjiga

 

odštampane su tri

 

voleo bih da bude odštampano svih četrnaest

 

važno je da knjiga nastaje i živi svakoga dana

 

najvažnije je blaženstvo

 

svako blaženstvo

 

sveta nevažnost

 

trud

 

nevažnost je trudna blaženstvima

 

 

blaženstvo

je

pesma

tačka

korak

dah

 

 

blaženstvo je mesto i vreme preseka

360 horizontalnih sa 360 vertikalnih krugova lopte

 

360 puta 360 čini 129600 preseka-blaženstava

 

knjigu Miroslav Mandić čini 129600 pesama jedne lopte u nastajanju

 

lopta je pupoljak oblika

 

sve je u kruženju

 

ljubljenju

 

neprestanom preobražavanju

 

predavanju – poistovećivanju – pripadanju

 

 

sve

je

isto

je

bog

 

 

knjiga Miroslav Mandić je oglasna tabla svih bića

 

nešto o cipeli. o bakama i konjima

 

hodačkim štapovima

 

nesebičnosti orgazma

 

vrhovima-vrtovima

 

i kao i uvek i

 

radost ideja

 

šapat knjige u ruci

 

knjige Miroslav Mandić nema u knjižarama i malo

ljudi zna za nju iako je osećaju sva bića pa i svi ljudi

 

Tvoja je to knjiga. knjiga Tvog imena

knjiga u slavu svih imena i jedno ime u slavu knjige

 

knjiga Miroslav Mandić je u svemu i sve je u knjizi Miroslav Mandić

 

Božija ljubav Božija

Miroslav Mandić

i

svi

Miroslav Mandić

heteronimi

Pupoljak

 

 

 

 

 

PEDESET ŠESTI DAN

1756. dan
22. oktobar 2009.

49495 - 49527

blaženstva

 

 

volim da pišem

 

volim da pišem ovako

 

 

preuzeću

stvar

u

mojoj

pesmi

 

 

pesnik

je

izbačen

iz

države

jer

država

ne

postoji

u

srcu

pesnikovom

 

 

volim da pišem kao oni koji najlepše pišu i zato pišem u slavu

Gertrude Stejn

Lao Cea

Vilijema Karlosa Vilijamsa

Majstor Ekharta

Ludviga Vitgenštajna

Džona Kejdža

Roberta Valzera

Fernanda Pesoe

Ronalda Leinga

Čarlsa Bukovskog

Konstantina Ciolkovskog

Samjuela Beketa

Franca Kafke

Tomasa Bernharda

Miloša Crnjanskog

Dejvida Henrija Toroa

Jevanđelja

Venedikta Jerofejeva

Bleza Sandrara

Nikolaja Berđajeva

Vasilija Rozanova

Luja Ferdinanda Selina

Henrija Milera

Margaret Diras

Eda Rajnharda

Baltusa

Žana Ženea

Vilijema Blejka

Fridriha Helderlina

Novalisa

Velimira Hlebnjikova

 

volim kako pišu oni koji neprestano pišu i zato pišem kao

kamenje

zemlja

voda

vazduh

svetlost

cveće

drveće

povrće

laste

vrapci

kitovi

slonovi

konji

magarci

bezimeni

anonimni

viša bića

 

Miroslav Mandić

voli kako piše

Miroslav Mandić

i zato piše

u slavu Boga i Boga pisanja

istog Boga

jednog Boga

Bog

 

dobroti i lepoti jebanja nema kraja – tako se zove moj stil pisanja

 

autopoiesis

stopalom i šakom

 

jednostavno

jasno

pevajuće

plešuće

otkačeno

hrabro

lepo

dobro

nevino

jebežljivo

 

pišem kao grožđe

 

pišem kao dete sa glavom na Tvom ramenu

 

pišem kao obeleženi

 

diše knjiga

sam sam

Tobom

 

ukorak

sam za sve

pupoljak svega

 

ne volim i ne verujem u pisce i knjige

pisaca urednika

pisaca predgovora

pisaca antologičara

pisaca kritičara

pisaca profesora

pisaca lektora

pisaca profesionalaca

pisaca ideologa

pisaca institucija

pisaca majstora

pisaca u žirijima

pisaca ambasadora

pisaca direktora biblioteka

pisaca novinara

pisaca cinkaroša

pisaca reklama

nagrađivanih pisaca

pisaca za decu

pisaca koji su prodali dušu đavolu i pisaca koji o tome pišu

pisaca iz udruženja pisaca

pisaca naroda

pisaca akdemika

talentovanih pisaca

velikih pisaca

 

volim

genijalne pisce

bezimene pisce

pisce večne umetnosti

same pisce

 

veliki pisci pripadaju čovečanstvu – večni pisci svim bićima

 

pisanje je potvrđivanje pisanja – stvaranje je potvrđivanje stvaranja

 

pevam kao umetnik – stvaram kao pesnik

 

udišem pesmu života – izdišem umetnost življenja

 

dužnost genija je da sledi genij odanosti

 

genij odanosti ljubi genij doslednosti

 

pesma peva doslednost – priča priča o nedoslednosti

 

doslednost je krhka – nedoslednost je šarmantna

 

 

ja

sam

pesma

odanosti

 

 

odan

sam

ja

pevanju

i

ti

pesmi

 

 

voleo bih da mi Vil – jedna osoba – pomogne u

stvaranju Miroslav Mandić jezika

lektorisanju knjige

prelamanju knjige

pripremi knjige za štampu

svakodnevnom postavljanju knjige na internet

životu knjige

elektronskom izdanju knjige

mom čitanju knjige uživo i preko interneta

svakodnevnom prevođenju na više jezika

 

pišem svaki dan – svaki dan ljubi me

 

U Mozgu Si Mi – tako Te zovem lepotice

moja – dobroto moja – pisanje moje

 

sve reći pesmom

 

 

pesma

sam

bog

sam

 

 

bog

sam

pesma

sam

 

 

 

 

 

PEDESET PETI DAN

1757. dan
23. oktobar 2009.

49528 - 49560

blaženstva

 

 

5:09h

ustao sam ranije da bih dao snage mojim knjigama da izdrže

 

celog života pišem jednu knjigu

 

sve knjige su jedna knjiga

 

jedna knjiga je u svim knjigama

 

Svemir knjige u knjizi Svemira

 

istina knjige u knjizi istine

 

ovu knjigu posvećujem siromašnima

jednoj noći jedna pesma

ovu knjigu posvećujem životinjama i biljkama

ovu knjigu posvećujem putu i sporom čitanju

18 dana hodanja za humor i stid

ovu knjigu posvećujem ljudima koji su se borili

za ljudska prava u Jugoslaviji od leta 1971. do leta 1990. godine

ovu knjigu posvećujem onima koji su se osmehnuli

 

ovu knjigu posvećujem Kaji, Vesni, Nadi, Nataši, Alison, Đu

Kseniji, Sanji, Nini, Radi, Dolores, Ivani, Narcisi, Slobodanki, Miri

Agnješki, Jeleni, Agati, Ireni, Aleksandri, Miri, Jessiki, Marijani

Lubi, Lidiji, Veri, Ani, Vesni, Vladici, Branislavi, Mirandi

Amandi, Mirreili, Jeleni

ovu knjigu posvećujem anonimnim snagama ljubavi

ovu knjigu posvećujem osećanju da je svaka stopa na ovoj Zemlji

čovekov dom, i da su sve životinje, i sve bilje, i sve vode, i svi vetrovi

i nebo sa suncem, mesecom i zvezdama njegovo jedino telo i duša

ovu knjigu posvećujem Tebi

ovu knjigu posvećujem

pesniku, monahu, prosjaku, lutalici, filozofu, ludi, umetniku

ovu knjigu posvećujem svima koji ne videše a verovaše

ovu knjigu posvećujem Zemlji i Svemiru

ovu knjigu posvećujem zlu u svakom od nas

sa željom da se u svakome njegovo sopstveno zlo pretvori u dobro

ovu knjigu posvećujem molitvi, plesanju i pevanju

Tebi

 

ovu knjigu posvećujem dečaku Jovici Konstantinu sa kojim sam na

hladnoći proveo najlepših desetak minuta u stodnevnoj šetnji Vojvodinom

 

Ja ime posvećujem Milomiru Mandiću i

svima koji su izvršili samoubistvo da bi drugi

živeli, svima onima koji se neće ubiti, ubijajući sebe i druge

 

ovu knjigu posvećujem ovoj knjizi koja se usudila da nastane sama

Miroslav Mandić je posvećen planeti Zemlji

ovu knjigu posvećujem leptirima

ovu knjigu posvećujem dečaku u meni koji me je

Bogu poveo i dovde doveo i kome sve više verujem

 

evo i posvete za petu knjigu Miroslav Mandić

ovu knjigu posvećujem samoći i samima – zajedno smo

možda sam ustao ranije da bih napisao ovu posvetu

 

jedna je to posveta – posveta posvećenju

 

jedna je to knjiga

knjiga svih reči

knjiga svih slika

svih hodanja i muzike

svih jebanja

jedna knjiga

knjiga

Bog

 

voleo bih da ih jednog dana ponovo pročitam i pišem o njima

 

volim da volim

 

volim da pišem koga i šta volim

 

volim da pišem da volim

 

volim je moja stilska figura

 

svaka reč koju napišem je moja stilska figura

 

objašnjenje – bez objašnjenja

 

kao što vidiš ovde ne piše ništa

 

laž je najgora stvar na svetu

 

kao što vidiš ovde piše sve

 

ukorak – piše se u korak ali se hoda ukorak i zato pišem ukorak

 

volim da pišem povezano i volim da pišem nepovezano

 

putem dobra

ali ne

putem dobra

 

ne interesuje me razlika u različitom

nego razlika u istom jer volim isto u istom

 

moje pisanje i stvaranje zasniva se na prekidu

iz koga je nastala potreba za prvim pisanjem. pišem

kao da nikada ništa nije napisano ni stvoreno pre ovih reči

 

nije reč-delo posledica prethodnog stvaralaštva

nego je stvaralaštvo posledica prvih reči i prvog dela

 

nekada pišem ono što sam otkrio a nekada da bih nešto otkrio

 

moje knjige su male sa mnogo velikih knjiga u njima

knjiga Ruža lutanja je desetogodišnja knjiga sa mnogo dnevnih knjiga

u njoj knjiga Miroslav Mandić je velika knjiga sa mnogo malih knjiga u njoj

 

ako Tii se nekada učini da često pišem

Bog i Miroslav Mandić to je zbog vazduha

 

 

 

 

 

Stranice