Bog Miroslav Mandić Bog

    Ti
    si

    408677

    pupoljak

    PRVE VISIBABE ILI VERTIKALNO PISANJE KOJE PRVI PUT POMENUH

    2216. dan
    25. januar 2011.

    bake prodaju prve visibabe na ulici

     

    noćas sam nazebao od sve hladnijeg zida pored kojeg spavam

     

    svaki dan neka tegoba

    slava Tvoja Bože

     

    krenuo sam na hodanje sa novim naočarima

     

    odlične su za televiziju ali sam na ulici osećao kao da sam se smanjio

     

    prošle naočare su me činile višim

     

    sat jedan sam se mučio

     

    bio sam utučen

     

    nosio sam svoje breme

     

    pomisao da ponovo idem kod optičara me je dodatno opterećivala

     

    onda sam skinuo naočare i imao sam doživljaj da sam poleteo

     

    odlučio sam da ih ne nosim na ulici

     

    ipak sam svratio kod optičara i on ih je izgleda popravio

    u svakom slučaju bio je ljubazan a to mi uvek najviše znači

     

    tegobe su tehnika

     

    vežbe samospoznavanja

     

    bolovi i tegobe me upojedinjuju i usmrćuju

     

    mrtav sam sve dok bolovi i tegobe ne postanu deo celine

     

    evo od sinoć i bol prostate

     

    i današnje visibabe

     

    i bake

     

    veličanstveno

     

    Fransoa Vijon

     

    nepropadljivi duh peva o propadljivosti

     

     

    brini

    o

    meni

    preporodićeš

    se

     

     

    ljubi

    me

    i

    nikad

    nećeš

    umreti

     

     

    potvrdi

    moje

    pevanje

    stvaranje

    i

    hodanje

    i

    proslavićeš

    se

     

     

    ja sam jedno

     

    ja sam Tii si ja

     

     

    jedno

    sve

    jedno

    je

     

     

    sve

    sve ja sve

    sve

     

     

    skromnost

     

    tronutost

     

     

    ja

    s  a m

    ti

    si

    ja

     

    ODLAGANJE

    2217. dan
    26. januar 2011.

    već suviše dugo mislim kako da počnem prvo blaženstvo

    i zato je bolje da odmah počnem da ne bih više mislio

     

    upravo sam čuo da je ovih dana otišla i majka Slavka Bogdanovića

     

    vlat

     

    lepa žena mi je rekla da mi se odvezala pertla na levoj cipeli

     

    kada mi se pertla odvezala drugi put danas hteo sam to da napišem

    ali sam odustao. kada mi se odvezala treći put i onda sam pomislio da

    to napišem ali sam i tada odustao. sada pišem o tome zbog ove žene

     

    i odsustvo radosti čini radost

     

    Tvoje odsustvo čini Tvoje prisustvo

     

    sunce me je ogrejalo i sklopilo mi oči

     

    dok sam fotografisao ovog uličnog psa video sam u

    njegovim očima mnogo mnogo veću tugu nego što je moja

     

    neprestano mislim o tužnom psu

     

    pas vlat

     

    prostor čeka našu ljubav

    piše na jednom od grafita kod Hipodroma

     

    ima li zime — pita me mladi Rom. nema. a kod

    Tebe — pitam i ja njega. evo činim sve šta mogu

     

    evo i ja činim sve šta mogu

     

    naginjem se ka ekranu

     

    dodirujem ekransku svetlost

     

    beli se belina po kojoj pišem

     

    nešto tako staro a zauvek mlado ispisuje ove reči po elektronskoj hartiji

     

    rečima prenosim lepotu reči

     

    rečima prenosim umetnost prenošenja reči

     

    rečima sam tužni pas

     

    rečima sam Rom koji pokušava da uradi sve što može

     

    rečima sam majka Slavka Bogdanovića

     

    rečima sam tako nešto beketovski

     

    valzerovski

     

    Željko Radić

     

    elektronsko pismo Željka Radića mi je ugrejalo srce

     

    ohrabrilo

     

    vlat

     

    sutra ću od tog pisma napraviti blaženstva

     

    odlažem

     

    odlaganje užitka je umetnost prisutnosti

     

    odmah

     

    MUGEN NOVAC — BESKRAJ NOVAC

    2218. dan
    27. januar 2011.

    dragi naš Miroslave

     

    hvala ti pre svega na zdravici i lepom

     

    pozdravu u Novoj godini

     

    mi smo se nedavno vratili iz Japana

     

    gde smo 17-og decembra

     

    hodali Bašovim stazama

     

    u malom mestu Kurobane

     

    i posvetili ovo hodanje tebi

     

    i time ti poželeli sreću u Novoj godini

     

     

    Natsu yama ni

    ashida o ogamu

    kadode kana

     

     

    Letnja planina

    Molim se drvenim klompama

    Pred odlazak

     

     

    napisao je Bašo negde

     

    uz ove staze u leto 1689.

     

    bilo nam je jako drago

     

    kada smo pročitali da je

     

    živeo

     

    hodao

     

    i

     

    stvarao

     

    podržan novcem brojnih prijatelja

     

    u poslednja tri meseca

     

    prošle godine smo sakupili

     

    187 dolara i 40 centi

     

    prosledićemo novac početkom februara

     

    uključujući i januarski deo

     

    koji još prikupljamo

     

    a i novi kalendar za

     

    Mugen novac

     

    u 2011. je tu!

     

    ljubimo te

     

    fotografijama kalendara

     

    i Bašove staze

     

    Yasuka tvoja + tvoj Željko

     

     

    NEUGLEDNA UZVIŠENOST OČARAVAJUĆEG

    2219. dan
    28. januar 2011.

    dole niz Požešku ulicu

     

    tri dečaka imitiraju šepanje i valjaju se od smeha

     

    kontrolori sa žutim obeležjima prelaze na drugu stranu ulice

     

    crni mršavi konj siromaha

     

    oko drveta gomila preostalog snega

     

    starija sestra nosi ruksak mlađoj

     

    masan papir bačen posle pojedenog sendviča

     

    ledena čarolija u oluku

     

    pokidana žica na zapuštenim prozorima

     

    gde god pogledam ugledam rđu

     

    pepeo protiv poledice

     

    gromuljice leda u barici

     

    mahovina zabatnog zida

     

    prozorska stakla ofarbana u belo

     

    zadah alkohola čoveka koji se spušta Visokom ulicom

     

    plastična posuda sa mlekom za ulične mačke

     

    veliki suvi list platana na betonskoj stazi

     

    grančica

     

    podignuti rep psa

     

    parčence drveta neugledno kao i mnogo toga što čini lepotu sveta

    uzvišena očaravajuća neuglednost

     

    vetar ponese mali suvi list

     

    broj 113 otisnut u betonskom stubu

     

    iz okrnjenog armiranog betona viri armatura

     

    žuto zeleno braon sedište klackalice

     

    preostali sneg na zelenoj gvozdenoj ljuljašci

     

    kanapom povezan ružin grm

     

    žuti metalni stub izvaljen iz meke vlažne zemlje

     

    vodeni talasi se prelivaju preko zaleđenog dela jezera

     

    žena u crvenoj jakni se leđima oslonila na veliko drvo

     

    vlažan budžak dvorišta prepun nepotrebno-potrebnih stvari

     

    tanki tragovi vode slivaju se kao zmijice

     

    do pola dogorelo drvce šibice

     

    zarđala izgužvana konzerva

    očaravajuća neuglednost uzvišenog


    UKUS DEVOJČICE

    2220. dan
    29. januar 2011.

    okrenuo sam se za jednom lepom ženom

    ali me je iznenadilo to što se i ona okrenula pa sam u

    deliću sekunde izgubio ravnotežu i strmeknuo se koliko sam dug

     

    da li ste se izlomili — pitala me je stara žena koja se penjala po kosini

    na kojoj sam proklizao. nisam — odgovorio sam joj. dobro ste prošli

    dodala je. izvinite što sam vas uplašio — rekao sam joj dok sam ustajao

     

    klizavo je. video sam kako ste pali — rekao

    mi je mladi čistač ulica posle stotinu metara

     

    nisam se povredio jedino sam malo ogulio šake na oštrom ledenom snegu

     

    neverovatno je to kako se sve promeni u deliću sekunde

     

    juče sam čuo za predivnu mudru staricu koja je ostavila svu svoju

    ušteđevinu ljudima koji su prema njoj bili ljubazni u svakodnevnom životu

     

    razorna jednostavnost

     

     

    o

    p

    č

    i

    nj

    a

    v

    a

    j

    u

    ć

    a

     

    l

    e

    p

    o

    t

    a

     

    p

    e

    v

    a

    nj

    a

     

     

    milujem Tii srce

     

    osnažujem jetru

     

    živote budi dostojan pevanja

     

    pevanje je molitva

     

    molitva vaskrsenja

     

    svih bića svim bićima

     

    ljubav za sva bića vaskrsava svako biće

     

    umetnik svega u svakom biću

     

    pesnik bića u svim bićima

     

    hodač

     

    strmekivač

     

    nežnost Tvog smeha

     

    podrhtava Tii stomak. drhte grudi

     

    čula besmrtnosti neguju smrtna čula

     

    plave žilice na Tvojim butinama i grudima

     

    posvećenje je nadrazumsko

     

    ukus samoće ujedinjuje sva bića

     

    devojčica gleda dečaka koji stoji na obali jezera i gleda u vodu

     

    uzbuđen sam Tvojim uzbuđenjima mnome

     

    svi za jednog jedan za sve pobeđuje bilo koga i bilo šta

     

    svi za jednog jedan za sve gubi posle velikih pobeda ako ne

    sazna ili zaboravlja da je Svi Za Jednog Jedan Za Sve ime Boga

     

    gladna je ljubav

     

    žedna je odanost

     

    zalogaji me

     

    gutljaj

    2222

    2222. dan
    31. januar 2011.

    dve

    hiljade

    dvesta

    dvadeset

    drugi

    dan

    pevanja

    knjige

    miroslav

    mandić

     

    zahvalnosti zahvalnosti zahvalnosti

     

    ka 3333. danu

     

    ka 4444. danu

     

    lepota brojeva 

     

    u subotu sam na ulici kupio knjigu o numerologiji i u njoj

    video da je broj 12.960.000 broj Univerzuma ili Platonov broj

     

    knjiga Miroslav Mandić je mali Univerzum jer

    svakog dana pišem jedno od njegovih 129.600 blaženstava

     

    brojevi nastaju u izdašnoj toplini dobrih duša

     

    evo jedne divne priče o devetogodišnjem dečaku 

     

    Deca izgovaraju mudre reči barem onoliko često koliko i naučnici. Naziv „googol“ je

    izmislilo dete (Dr. Kasnerov devetogodišnji nećak) koga su pitali da smisli ime za veoma

    veliki broj, odnosno 1 sa sto nula iza. On je bio sasvim siguran da to nije beskrajan broj,

    pa stoga i podjednako siguran da mora imati ime. U isto vreme kada je predložio

    „googol“ dao je ime još većem broju: „Googolplex“. Googolplex je veći od googol-a, ali je

    ipak konačan, kako je pronalazač imena brzo napomenuo. Sugerisao je da bi googolplex

    trebalo da bude 1 iza kojeg bi se stavljalo onoliko nula dok vam ne dosadi. Ovo je opis

    onoga što bi se desilo kada bi neko zaista pokušao da napiše googolplex, ali različitim

    ljudima u različito vreme dosadi i ne može se reći da je Karnera bolji matematičar od

    Dr. Ajnštajna, samo zato što je izdržljiviji. U tom slučaju googolplex je određen, konačan

    broj, sa onolikim brojem nula nakon 1 čiji je broj nula googol (10googol). Googolplex

    je mnogo veći od googol-a. Stećićete neku predstavu o ovom veoma velikom, ali

    konačnom broju na osnovu činjenice da ne bi bilo dovoljno mesta da se napiše ako

    biste otišli do najdalje zvezde, prošli kroz sve nebule i sve vreme ispisivali nule.

     

    od sada ću svaki put kada odem nešto da pretražujem na

    Guglu pomisliti i na devetogodišnjeg dečaka Miltona Sirotu

     

    vratio sam se sa hodanja smrznut. bilo je jako hladno. samo sam hodao

     

    hteo sam da mislim o devetogodišnjem dečaku koji je

    izmislio reč gugol ali sam samo prolazio kroz hladnoću

     

    pomislio sam da sa jednim štapićem i sto kamenčića ispišem broj gugol

     

    možda drugi put kad budem poželeo da uživam u lepoti broja na zemlji

     

    sve se belelo od inja

     

    nikada nisam mnogo učio o brojevima

     

    samo ih volim

     

    stvaram

     

    pevam

     

    hodam

     

    nikada nisam mnogo čitao o rečima

     

    samo ih ljubim

     

    pevam

     

    stvaram

     

    hodam

     

    nikada nisam mnogo slušao o hodanjima

     

    samo ih plešem

     

    hodam

     

    stvaram

     

    pevam

     

    nikada nisam bio ono što sada jesam — 2222. dan pisanja Malog Univerzuma

     

    beskrajna nežnost pupoljka

    10 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000000 000 000 000 000 000 000 000 000 000000 000 000 000 000 000 000 000 000 000


     

    Stranice