Bog Miroslav Mandić Bog

Ti
si

422428

pupoljak

RADOSTI RADOSTI

3288. dan
1. januar 2014.

 

radosti radosti

 

isti ritam budnosti

nastavljam sa čitanjem Šta je bilo pre deset godina iz Rokovnika 2004.

 

jutro

 

poslao sam Pupoljke anđelima koji su mi davali novac u prošloj godini

 

soba je topla

 

svetla

 

lasta je životinja vazduha — pročitao sam malopre u Bremu

 

gledam blaženstva koja sam napisao i smešim se

 

namignem im

 

još više se nasmešim

 

setim se kako sam se u nekim teškim i opasnim situcijama igrao sa sitnicama

 

detinjstvo

 

dete je životinja života samog

 

sve što živi kreće se kroz sam život

 

kroz sve što živi struji život

 

strujanje je ljubav

 

osetim li strujanje ljubljen sam i ljubim

 

ljubim reči koje pišem

 

reči koje pišem ljube oči koje ih čitaju

 

oči koje čitaju ljube srce života

 

zamišljam kako svakome koga sretnem dam cedulju na kojoj piše ljubim Te

 

kako poletim ka lastama i dam im cedulju na kojoj piše ljubim vas

 

kako se pustim travama i dam im cedulju na kojoj piše ljubim vas

 

srećan sam jer volim trave

 

srećan sam jer volim laste

 

srećan sam jer volim vrapce

 

drveće

 

guštere

 

svako biće

 

sva bića

 

Boga

 

Boga

 

Boga

 

 

MUŽ

3289. dan
2. januar 2014.

 

sunčano i hladno

 

i danas i juče sunčano i hladno

 

nova godina

 

deseta knjiga

 

prazne su ulice

 

biti dobar — kako je to lepo

 

prija

 

zvona zvone — deset je sati

 

dobrota je bivanje

 

bezuzročno ponavljanje

 

barica vode se obradovala kada sam je pogledao

 

podne

 

sunce je ugrejalo

 

radnici skupljaju ogradu sa dočeka Nove godine

 

stojim pred izlogom i gledam knjige

 

volim da gledam knjige

 

primitivizam bogatih zagađuje svet neukusom

 

glupost obrazovanih zaglupljuje svet dogmama

 

podrazumevanje normalnih izluđuje svet banalnostima

 

u onoj zgradi su mi operisali srce

 

uživam u oblicima ispucalog asfalta

 

fotografišem

 

otrivam nepresušnu lepotu u tim pukotinama i krhotinama

 

ceo život gledam pukotine na asfaltu a prvi put u životu ću ih i raditi

 

uživati u njima

 

proslaviti

 

napraviću seriju od 33 fotografija ispucalog asfalta

 

besplatnost je neiscrpno bogatstvo

 

sam

 

lutam

 

lutam Te

 

miluješ me

 

plešemo

bivanje obnavljamo

 

 

IZPLOVLJAVANJE

3290. dan
3. januar 2014.

 

pogledajte na ljiljane u polju

tatu na leđima. Rokovnik 2004.

 

petak je

 

treći dan Nove godine

 

prekookeanski brod izplovljava

 

odvezuje

 

odvaja

 

pučini pučini

svetlostima mora i moru vazduha

 

onaj ko je najbolji među ljudima Bogu je najgori

 

ona koja je najpravednija među ljudima Bogu je nezanimljiva

 

radost pisanja

 

uragan srca je srce uragana

 

od Tebe ne odustajem

 

Tii si moja pijaca

 

Tii si moja kultura

 

Tii si moja religija

 

nežnost za episkopa Danila Krstića

 

nežnost za prazno parče hleba preklopljeno drugim praznim parčetom hleba

 

nežnost za tople vunene čarape

 

odanost alkoholu džentlmena

 

odanost alkoholu fer pleja

 

odanost alkoholu Taoa

 

stopalom Te grlim

 

stomakom Te ljubim

 

kolenima jebem

 

vrištim u Tebi

 

šapat si u meni

 

uvijam se

 

vijugam

 

pesmom grabim Bogu

 

svetlost u meni svetluca

 

prepoznajemo se

 

početak smo

 

jedno

 

lahor

 

 


NOVAC JE SVAKO

3291. dan
4. januar 2014.

 

gledam tekstove i fotografije u kompjuteru

 

uzbudio sam se

 

ne mogu dugo da ih čitam i gledam

 

kao sunce su

 

kulja dobrota

 

pisanje je susret

 

sa

sve što u ovom trenu osetiš to je to sa

 

sobom

 

Tobom

 

Bogom

 

 

p

i

s

a

n

j 

e

b

o

g

j

e

 

 

Boginjom

 

pevanje boginja je

 

pišem pomalo o Kafama hrabrosti za 2014.

 

o nerudarenju

sverudarenju

 

o nekorisnom

jedinoj koristi

 

za Novu godinu sam bio sam. dete. dete dečak. nisam gledao

ni televiziju. čitao sam. svetlo sam ugasio već u deset uveče

 

večeras će biti peti dan kako neću uključiti televiziju

 

tišina

 

mir

 

sam sa svima

 

sam sa Boginjom

 

sam sa Tobom

 

Bsamosamg

 

čitao sam o divnim mladim hrabrim ljudima Mlade Bosne

 

večeras ću početi da čitam Privatnu priču Ivane Stefanović

 

verujem da ću posle čitanje Ivane Stefanović biti bolji i bogatiji

a šta sam tek doživeo i ko sam postao posle čitanja o herojima Mlade Bosne to nadam se već osećaš

 

novac je svuda

 

novac je svako

 

ja sam vlasnik autorskih prava privatne priče svakog bića i romana svih bića

Nobelova nagrada za Mir i Ekonomiju

 

sveprožimajuće jebanje

 

svejebuće prožimanje

 

ljubav

 

 

KO JE KRIV ZA KLANJA U PRVOM SVETSKOM RATU PRE STO GODINA

3293. dan
6. januar 2014.

 

ja

 

zato i pišem današnja i ovonedeljna blaženstva

 

rođen sam trideset pet godina posle početka Prvog svetskog rata a već sam bio kriv

 

u međuvremenu se dogodio i Drugi svetski rat koji je počeo deset

godina pre nego što sam se rodio a ja sam i zbog njega već bio kriv

 

i to jedan jedini krivac

 

neokrivljujem

 

nikog

 

zbog

 

toga

 

što se čovek oseća jačim od rata

 

neokrivljujem

 

nikog

 

zbog

 

toga

 

što se čovek oseća jačim i od Boga

 

jačim

 

ali

 

umire

 

kad bi čovek pristao da bude slabiji od drugoga ne bi bilo rata

 

a

 

kad

 

bi

 

čovek

 

pristao

 

da

 

bude

 

slabiji

 

od

 

 Boga

 

ne

 

bi

 

ni

 

umirao

 

 

KO JE KRIV ZA KLANJE MINERALA BILJAKA I ŽIVOTINJA KOJA SU U OSNOVI SVIH KLANJA LJUDI U SVIM RATOVIMA

3294. dan
7. januar 2014.

 

ja

hej mandicu--- i ja sam kriv za ratove--- moj mandicu--- krivac--- i zato pevaj--- moja krivica

poslao mi je jutros ovaj sms Vladimir Macura

 

i pored moje ljubavi za minerale biljke i životinje ljudi ih i dalje tamane

 

zemljo priznajem nisam dovoljno ležao na Tebi

 

vodo priznajem nisam Te dovoljno čuvao

 

vazduše priznajem nisam Te se dovoljno nadisao

 

svetlosti priznajem nisam dovoljno uživao sa Tobom

 

kamene priznajem nisam objavio celom svetu moju ljubav za Tebe

 

travo priznajem nisam se borio da i drugi dožive Tvoj neprevaziđeni seks

 

cvete priznajem da ne mogu da shvatim Tvoju neopisivu lepotu

 

povrće priznajem da ne mogu da spoznam Tvoju nedokučivu dobrotu

 

drvo priznajem Tii si drvo života samog

 

bezkičmenjaci — neizbrojivosti

 

kičmenjaci — kostotvorci

 

sisari — mlekoljupci

 

ribe — glatkolepotani

 

ptice — srceumci

 

incest

 

sveincest

 

ne svako protiv svakog — nego svako sa svakim

 

svencest svih bića je jedini lek protiv ratova nekih bića

 

sujeto pojebi se i projebi se već jednom

 

uobraženost je aseksualna

 

čoveče svi ljudi imaju ista prava

 

ljudi sva bića imaju ista prava kao i svi ljudi

 

obdaništa škole stipendije plate penzije zdravstveno i

socijalno osiguranje pripadaju i mineralima biljkama i životinjama

 

kuće gradovi države himne grbovi zastave pripadaju i mineralima biljkama i životinjama

 

minerali biljke životinje ljudi Planeta je jedan celoviti živi organizam

 

minerali biljke životinje ljudi Planeta je jedna celovita

živa ćelijica jednog jedinog živog organizma Svemira

 

svaki organizam je slava jednog jedinog organizma

 

jedan jedini organizam je slava svakog orgazma

 

svaki orgazam je lek protiv bilo kakvog rata

 

svaki orgazam je slava jednog jedinog jezika svih bića

nadam se da ću za koji dan istetovirati ljubim Te ljubim kao himnu orgazma svakog bića

 

orgazam

je

himna

jedne

jedine

ljubavi

i

slobode

svakog

bića

sa

svakim

bićem

u

svim

bićima

boga

jedinog

 

 

KO JE KRIV ZA KLANJA U SVIM RATOVIMA U PROŠLOSTI

3295. dan
8. januar 2014.

 

ja

 

kao dete sam se igrao rata

 

ubijao u igrama a bio plašljiv u životu

 

dugo nisam uživao u životu samom. tražio sam

uzbuđenja umesto da sam se uzbuđivao samim životom

 

učestvovao sam u modi i živeo bez svesti da su drugi dali živote da bih ja živeo

 

nisam dovoljno vrtlario po sebi

sutra ću vrtlariti po sebi

 

sve vreme dok pišem o klanjima trudim se da budem što blaži da bi

klanje prestalo. ne krivim i neosuđujem nikog da bi klanje prestalo što pre

 

uzročnici klanja su

spisak koji sledi služi da klanje prestane odmah

 

proizvođači mržnje

 

mržnja prema porodu

 

udruženje mržnje i konfora

 

gajenje kulture neprijatelja

 

vojne i policijske akademije

 

ratnički mitovi

 

titanski heroji

 

proizvođači i trgovci oružja

 

beslovesnost učenih i obrazovanih

 

država

 

bogati

 

ugled

 

vlasništvo

 

ubilačka podrazumevanja

 

podrazumevanje da su klanja normalna

 

teror prava i zakona

 

institucije koje su maska tiranija

 

slavljenja nasilja vojske i policije

 

ograničenost pobednika

 

neukus i kič civilizovanih

 

muzeji. pozorišta. koncertne dvorane. sportska igrališta

 

dogmatičnost nauke

 

svirepost diplomatije

 

sebičnost normalnih

 

krv i zemljina teža

 

 

KO JE KRIV ZA KLANJA U SVIM RATOVIMA U BUDUĆNOSTI

3296. dan
9. januar 2014.

 

ja

 

od jutros nema tona u kompjuteru i moja uznemirenost

pad i nemoć najbolje govore o mojim manama i slabostima

 

tek sada prepoznajem da su mi misli juče bile grube

 

da sam naglo i visoko uzleteo

 

da nisam bio dovoljno mek i ponizan

 

poniznost je stanje poistovećivanja sa svim bićima

 

stanje istovetnosti je stanje sveljubavi

 

izjednačavanje

 

još nema zvuka

 

nema zvuka nema muzike

 

nedostaje mi muzika

 

odustajem od današnjeg vrtlarenja po sebi

 

suviše sam uznemiren

 

slab

 

sam

 

potrebno je da se smirim

 

čekam i nadam se da će mi Zoltan otkloniti kvar

 

skoro je podne a nisam se makao

 

o tome se i radi kada je reč o krivici za klanja u svim budućim ratovima

 

dok sam mutio treću kafu pomislio sam sve je dobro ipak

 

sve je dobro

 

i

 

sve što jeste dobro je

 

neće biti ni budućih klanja ni budućih ratova

 

eto muzike

 

muzike i bez muzike

 

osećam se bolje jer mi se čini da sam napisao istinita blaženstva

 

blaženstva i bez blaženstva

 

joj koja žudnja za smirenjem i zanosom

 

muzikom muzike

 

blaženstvom blaženstava

 

dovršavam Kafe hrabrosti

 

uskoro ću na hodanje a nadam se da će se i zvuk pojaviti

joj — pa to ja nisam ni uključio zvučnike

 

 

PONIZNOST

3297. dan
10. januar 2014.

 

juče

me

je

p

o

n

i

z

n

o

s

t

spasila

 

zaustavio

sam

se

 

zastao

 

predahnuo

 

primirio

 

smirio

 

odahnuo

 

sam

 

nikog

 

nikom se više i ne nadam

 

nikom osim Tebi

 

to što se više nikom ne nadam je bolno

 

ali to što se Tebi i dalje nadam je čudo

 

 

ti

si

sve

i

svako

 

 

pesma

 

ostatak dana sam proveo uživajući u prepuštanju

 

mladost prolazi u potrazi za uzbudljivim stvarima i

događajima u životu a starost u čuđenju samim životom

 

sve je dobro

 

ratovi i nastaju zato što svi koji ratuju ne osećaju da je sve dobro

 

joj kako uživam u muzici koju slašam

 

zahvalnost samo zahvalnost

 

neustrašiva poniznost

 

volim Te nezaustavljivi dečače

 

pred veče sam dva sata hodao kroz maglu

 

napisao sam nekoliko pesama ja sam Bog

 

potvrdilo mi se — moj život je reč

 

 

r

r  e č

č

 

 

reč života

 

reč života i život reči

 

i

 

prelaženje sa reči na dela je prelaženje sa reči na pesmu

 

 

p

e

s

m

a

je

delo

reči

 

 

živi

bog

pesmom

bog

 


NE BOJ SE DEČAČE

3298. dan
11. januar 2014.

 

ne boj se dečače — kažem dečače Tebi

 

ne boj se dečače — kažem devojčice Tebi

 

ne boj se dečače — kažem dečače samom sebi

 

ne boj se dečače — bodrim sebe jer to nisam mogao da radim u dečaštvu

 

tek sam kasnije naučio da sam sebi pomognem

da sebe vidim odgore kao film

 

njištim

 

 

konj

sam

ti

 

 

njišem i njištim

 

daleko sam

 

bezdane prelećem

 

blizinu savlađujem

 

njištim u slavu svih nozdrva

 

njištim u slavu svih spoznaja

 

njištim u slavu svih odluka

 

ljubav je samo kad je pobuna

 

pobuna je samo kad ljubav je

 

pevanje

stvaranje

hodanje

bivanje

ljubljenje

jebanje

jedno

su

hej

konj

sam

ti

 

sve je nežni incest

 

neodustajem od mirisa kamenja

 

neodustajem od mekoće biljaka

 

neodustajem od polnih organa životinja

 

stojim pred ratom — stojim pred porodicom

stojim pred ratom — stojim pred narodom

stojim pred ratom — stojim pred državom

stojim pred ratom — stojim pred tiranijom postojećih znanja

 

stojim pred ratom — stojim pred svojom lenjošću

stojim pred ratom — stojim pred svojom nestrpljivošću

stojim pred ratom — stojim pred svojim kurčenjem

stojim pred ratom — stojim pred pred svojim pizdunstvom

 

u dvadeset drugoj sam se odrekao nasilja

 

u dvadeset trećoj sam krenuo putem nenasilja

 

u svetu legalnog negovanog i hvaljenog nasilja države vojske

policije korporacija i tržišta svako ima pravo na odbranu od nasilja

 

ljubim

pesnika

umetnika

hodača

 

ljubim

teroriste

zatvorenike

pobunjenike

 

milovanje — revolucija tela

saosećanje — revolucija duše

smirenje — revolucija uma

 

njišem kukovima da obradujem Svemir i oslobodim svet od rata

 

mambo

 

miriše grašak

 

kriv sam jer nema nikoga kome bih se predao

Bog Bogom Bogu  Bog

 


100. PUT PO 33 DANA ILI TATU LJUBIM TE LJUBIM

3300. dan
13. januar 2014.

 

sto puta po 33 dana — to je knjiga Miroslav Mandić

 

Božija zaludnost

 

tri hiljade tristo dana pesme i života jedne knjige

 

treniranje samoće

 

knjiga predanja o predavanju

 

rečima

 

brojevima

 

ljubljenju

 

 

ja sam bog

istetovirane reči

ljubim te ljubim

pod tvojim

vratom

današnja pesma Ja sam Bog

 

 

danas će mi tatu majstor Vule u majstorskoj radionici Damira Stančića

istetovirati reči ljubim Te ljubim po ključnim kostima u blagom luku nalik osmehu

 

tatu ljubim Te ljubim znači

 

ljubim sva bića

 

ljubim Tebe

 

ljubim Boga

 

ljubim Te ljubim — život je ljubav

 

ljubim Te ljubim — disanje je ljubav

 

ljubim Te ljubim — stanje kojim jedino jesam

 

ljubim Te ljubim — stanje kojim jeste sve što jeste

 

ljubim Te ljubim — preduzeće koje jedino činim

 

ljubim Te ljubim — biti istovetan sa svima

 

ljubim Te ljubim — bit istovetnosti svega sa svima

 

ljubim Te ljubim — jedina sloboda

 

ljubim Te ljubim — jedina istina

 

ljubim Te ljubim — jedini novac

 

ljubim Te ljubim — jedina pesma

 

ljubim Te ljubim — jedan jedini Bog

 

ljubiti biti pevati

 

ljubiti biti stvarati

 

ljubiti biti hodati

 

ljubim Te ljubim — ljubiti sve i biti ljubljen od svega

 

ljubim Te ljubim — hrlim svakim pokretom Tebi

 

ljubim Te ljubim — kličem pogledom svakom biću

 

ljubim Te ljubim — kliče svako biće svakom biću

 

 


198 KAFA HRABROSTI

3301. dan
14. januar 2014.

 

ono divno osećanje, stanje, istina Ja sam Bog

Rokovnik 2004.

 

juče sam na unutrašnjoj strani desne podlaktice

pored reči ja sam ti si ja istetovirao reči sam Bog

 

ja sam ti si ja sam Bog

 

na ključnim kostima reči ljubim Te ljubim

 

danas je petsto jedanaesta fotografija Jednog čoveka

 

sledi tekst za 198 kafa hrabrosti za 2014. godinu

 

Kafe hrabrosti za 2012. su bile plave

Kafe hrabrosti za 2013. su bile zelene

Kafe hrabrosti za 2015. će biti narandžaste

Kafe hrabrosti za 2014. su žute

 

svetlosne

 

namiguše

 

vode Te na kafu

 

kafa hrabrosti je kafa na koju odeš i dok je piješ doneseš neku hrabru

odluku za koju znaš da je važna i da će Tii doneti i novu snagu i uspeh

 

umesto kafe može i čaj. može i šetnja. molitva. knjiga. neko

 

bilo šta

 

bilo ko

 

važna je odluka

 

izazov kojim ćeš se preporoditi

 

198 kafa hrabrosti je umetnički rad za jedan bolji i hrabriji svet svih bića

 

čine ga

ime Kafa hrabrosti

198 crteža šoljice kafe na naslovnoj strani bele koverte

fotografija svih 198 crteža šoljica na sajtu miroslavmandic.name

broj Kafe hrabrosti na poleđini koverte

Miroslav Mandić Potpis

400 dinara za kafu

i

Tvoja hrabra odluka

 

Kafe hrabrosti su radost svakom trenutku

 

Kafe hrabrosti su ostvarenje želje koja oslobađa

 

Kafe hrabrosti su hrabrost koja već teče Tvojim venama

 

Kafe hrabrosti su saveznik svakome ko drugome bez razloga da

 

Kafe hrabrosti su porška u stvaranju pravednijeg i kreativnijeg novca

 

novac je cveće

 

davanje

 

primanje

 

igra

 

predavanje nekorisnom kao jedinoj koristi

 

novac je svuda

 

novac je svako

 

poželeti svakom dobro

 

činiti svakom dobro i lepo

 

hej moje 198 kafa hrabrosti krenite u svet i ljubite samo ljubite

 

  

PREPUŠTANJA NESAVLADIVOM NEZAŠTIĆENOSTI KOJA USHIĆUJE

3302. dan
15. januar 2014.

 

izlazim iz Batajnice

 

uživam hodajući po stazi od cigala

 

jedan čovek u drvari ređa cepanice u kubik drva

 

više nema kuća. sada samo put

 

cvrkuće štiglić

 

prvi put hodam putem sa istetoviranim rečima ljubim Te ljubim na mom telu

 

na putu. bez skloništa. u stanju ljubavi

 

kada sam na putu volim da mislim od konkretnog ka apstraktnom

 

od konkretnog puta koji hodam do apstraktne ruže koju stvaram

 

za stolom volim da mislim obrnuto. od apstraktnog ka konkretnom

 

osećanje sreće koje osećam na putu je čednost pre nego što je čovek ubio čoveka

 

osećanje jednog pre nego što se čovek podelio na dvoje

 

sa tim osećanjima se rađa svaka mlad

 

na putu sam Čovek Koji Je Zaustavio Rat

 

sreća na putu dolazi od prepuštanja nesavladivom

 

nezaštićenosti koja ushićuje

 

ulazim u Banovce. za pola sata ću Kaći i Nestoru

održati drugo pre-davanje u Muzeju Macura

 

vraćam se iz Muzeja Macura

 

hodam autoputem

 

pada sumrak

 

vlaži

 

hodam unatraške i stopiram

 

nadam se da će mi neko stati pre nego što padne mrak

 

automobili jure velikom brzinom

 

vidljivost se smanjuje

 

izloženost se povećava

 

automobilima je zabranjeno zaustavljanje na autoputu ali se ipak nadam da će neko stati

nije stao niko

 

kroz mene struji ceo moj život

 

ista zebnja i žudnja od kada znam za sebe

 

zebnja od opasnosti i žudnja za spasonosnim

zebnja i žudnja su jedno kao i opasnost i spasonosno

 

pao je mrak. niko ne staje. počinjem da pevam

 

osećanje odbačenosti u životu sa ljudima

 

osećanje prihvaćenosti od života samog

 

 

POLAKO

3303. dan
16. januar 2014.

 

tako bih voleo da sa nekim porazgovaram o Testamentu

 

ali nema nikoga

 

ni da porazgovaran

 

ni da Testament nekom ostavim

 

radeći Testament u decembru u njega sam stavio i moju

potrebu da mi neko pomogne još za života a to nije Testament

 

voleo bih da Testament do kraja meseca stavim na sajt kao posebni link i sada

treba na njemu da radim a nikako ne mogu da se odlučim kako da ga napišem

 

oh kako je bilo lepo sinoćno opasno hodanje autoputem po mraku

 

tako bih trebao da napišem i Testament

 

svemirski

 

usmeno — plemenski

 

pismeno — planetarno

 

informatičko — svemirsko

 

nadolazeće

 

opiruće

 

usmeno se opiralo pismenom. pismeno se opire informatičkom

 

plemenski se opiralo planetarnom. planetarno se opire svemirskom

 

uzalud

 

mislim na jučerašnju stazu od cigala

 

smešim se fotografijama asfalta

 

sija sunce

 

ni u januaru neće biti snega kažu

 

volim kada na nečijem licu ugledam lepotu

 

volim kada na nečijem licu ugledam dobrotu

 

volim kada na nečijem licu ugledam i lepotu i dobrotu

 

najviše volim kad na svačijem licu vidim lepotu i dobrotu

 

juče sam pevao od konkretnog ka apstraktnom

 

od puta ka ruži

 

danas od apstraktnog ka konkretnom

 

od ruže ka Testamentu

 

svemirskom

 

Testamentu svih bića svim bićima

 

ljubim Te ljubim Testamentu

 

ljubim Te ljubim Testamentom

 

 

VEČERNJE HODANJE

3304. dan
17. januar 2014.

 

hodam po mraku

 

prijatno veče

 

oseća se proleće

 

retko pišem popodne ili uveče

 

celo prepodne sam radio Testament

 

sa malim dorađivanjem spreman je za sajt

 

olakšanje

 

prepuštam se blagoj večeri i blagim mislima

 

upaljena svetla čine stvari bajkolikim

 

sećam se svojih noćnih hodanja u prirodi

 

noć je uvek uzbudljiva. prepuna slutnji

 

noć podseća na umiranje ali i na preporađanje

 

stojim i gledam marinu prepunu belih čamaca

 

u daljini se svetle most i vijugajuća kolona vozila

 

stojanje me uzbuđuje a ja se uzbuđujem stojanjem

 

odjednom talas toplog vazduha

 

red svetiljki na obali jezera je čudesno lep

 

noću je vazduh čistiji i buka je manja

 

sve odlazi u parenje i snevanje

 

danas me je asfalt zamolio da mu pričam o moru

 

devojci koja mi dolazi u susret svetlost telefona osvetljava lice

 

novi talas toplog vazduha me ljubi

 

srećan sam što moje telo čine reči ljubim Te ljubim

 

ljubim Te ljubim nemoj nikada da zaboraviš na to

 

podižem glavu da vrat još više izložim vazduhu

 

pesnik sam jer samo jesam

 

umetnik sam zbog toga kako jesam

 

hodač sam sam zbog toga zašto jesam

 

mislim na sve one koji su uživali i mislili hodajući

 

moje materijalno delo je oko 11%

nematerijalno oko 33%

duhovno oko 66%

to treba da dopišem u Testament

 

prožimaju me divne misli i ideje

 

donosim odluku da ih radim

 

 

ljubim

te

bože

ljubim

ljubim

i

ja

tebe

miroslave

ljubim

 

 

DA LI JE TO POČETAK

3305. dan
18. januar 2014.

 

sinoć sam napisao da je

moje materijalno delo oko 11%

nematerijalno oko 33%

duhovno oko 66%

 

posle sam o tome mislio i

duhovno je oko 69%

nematerijalno oko 23%

materijalno 8%

 

lepota ptičijeg rukopisa

 

poezija — duh

 

umetnost — duša

 

hodanje — telo

 

pesnik je pevanje Boga

 

umetnik je stvaranje raja

 

hodač je pevanje i plesanje pesnika i umetnika

 

jesam

jedno

 

volim

dvoje

 

mislim

trojstvo

 

krvlju svih bića

 

krvlju radosti pisanja

 

krvlju dobrote i lepote

 

krvlju jednog jedinog porekla

 

krvlju pevanja

 

krvlju stvaranja

 

krvlju hodanja

 

ustankom ustanka

 

ustankom poletanja

 

ustankom na dve noge

 

neprestajem da asfaltu pričam o moru

 

obojica se raznežujemo i morem i tim pričama o moru

 

izašao sam napolje i odmah me je sačekao divan vazduh i pesma vrabaca

 

osećam sreću u srcu svakog bića

 

milina

 

 

bo

že

to

si

t

i

 

 

 

ne sve i ništa nego jedno i sve

 

video sam se sa Vladimirom Macurom

 

sedeli smo kao i uvek u poslastičarnici Kod Albanca

 

popili smo espreso. ja i bozu. Vladimir vodu

 

da li je to početak

 

 

JA SAM MISTERIJA KOJOM POSTOJI BILO KO I BILO ŠTA ŠTO POSTOJI

3307. dan
20. januar 2014.

 

tek

pisati

mi

je

 

 

sve više volim pesme sa jednom rečju u stihu

 

 

trepnem

 

 

prhnem

 

 

pesme od samo jedne reči

 

 

lj

u

ljubav

i

m

t

e

 

 

pesme sa stihovima od po samo jednog slova

 

 

m

 

 

pesmu od samo jednog slova

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

pesmu od beline i praznine

 

 

male

pesme

dobrog

dečaka

 

 

dobri

dečak

je

jedan

jedini

muž

jedne

jedine

devojčice

u

svakoj

ženi

 

 

male

pesme

veliko

poslušanje

 

 

ja

sam

onaj

koji

jesam

 

 

j

e

s

a

m

 

 

ponedeljak

 

treba da napišem pisma Vladimiru Macuri i Branku Popoviću

 

da sredim folder Radna svaštara na mom kompjuteru

 

da zapišem spoznaju koju sam imao čitajući knjige

Baraka Obame biti predsednik jedne države pre svega znači biti ubica  

 

ne znam kako neko može da pristane da ima vojsku i da sa

njom ubija druge ljude i da pri tome misli da čini nešto dobro

 

još užasnije od užasa ratnih ubijanja je da se sva ta ubijanja slave

 

ljudsko društvo je u osnovi i dalje plemensko i ratničko

 

već desetak dana čitam Brema i pomišljam da bi čovek trebalo da nauku

preusmeri — i proglasi da su životinje biljke i minarali viša bića od čoveka

 

čovek pri tome ne bi izgubio ništa ali bi mu se otvorila sloboda ne ubijanja

 

ne ubijanjem bi mu se otvorio svet o kome sada ne može ni da sanja

 

svet slobode

 

ljubav sama

 

hodam po mraku. obilazim barice

 

koža od tatua na desnoj podlaktici je i posle nedelju dana crvena

to me brine. ali mi je sada malo lakše kada sam napisao tu brigu

 

čitajući jutros jednog darovitog i duhovitog pesnika prepoznao

sam šta mi je to zamorno i dosadno u duhovitosti. duhovitost je

često samo reakcija na nekog ili nešto a nije sama po sebi nešto

 

bliska mi je akcija

reakcija mi je mnogo manje bliska

 

uživam u hodanju. krećem se meko. kao velike mačke. tigrovi. lavovi

 

 

kišica

ponovo

kiši

 

 

VEČE

3308. dan
21. januar 2014.

 

jutros sam poslednji put pregledao Testament

 

nadam se da će se za koji dan pojaviti na sajtu

 

prepun sam i premoren sam

 

treba da se ispraznim

 

obnovim

 

obnavljanje snage je slava Boga

 

smešim se jer pomišljam na sve one ljude koji ne veruju u

Boga i kojima je moje često pominjanje Boga verovatno dosadno

 

neke to sigurno i nervira

 

za mene je Bog sloboda

 

ljubav

 

zbir svega onoga što je onima koji ne veruju u Boga najvažnije

 


bog

je

ja

i

bog


 

gledam travu — volim travu — osetim Bog

 

već je osam uveče

 

prošao dan

 

kaplje slavina u kuhinji

 

dolazi još jedna noć

 

ne uključujem televizor

 

čitam

 

danas sam na 22857142. koraku napravio 16000 kilometara Pupoljka hodanja

 

još 24000 kilometara preda mnom

 

hteo sam da pišem o neprimetnosti Pupoljka hodanja ali mi se nije pisalo

 

možda to na najbolji način govori o Pupoljku hodanja

 

o njegovom potvrđivanju svega

 

pa i sebe

 

milina je

 

sreo sam i Vidana

 

sklonio je kolica sa kartonom i rekao da ne smetamo narodu

 

još kaplje slavina

 

ustaću i zavrnuću je

 

staviću stvari na sajt

 

provrzmaću se po stanu

 

skinuću se i čitaću

 

 

REČI POLJUBCI

3309. dan
22. januar 2014.

 

već neko vreme osećam blagu nelagodu u leđima iznad pojasa sa obe strane

možda bubrezi

 

briga

 

kao i uvek pišem o tome da bi izašlo iz mene

 

da se nelagoda ne bi uvećavala ćutanjem o njoj

 

kao ni ona sa crvenom kožom oko tetoviranih reči ili bubuljicom na nosu

 

tugice

 

raznežim se nad telom

 

nemoćno

 

krhko

 

propadljivo

 

smrtno

 

sa Tobom sam telo moje kažem telu a sam sam to telo kojem govorim

 

telo moje raduj se rečima koje nastaju u Tvoju slavu

 

Tii asfalt i ja jedno smo

 

Tii reč i ja jedno smo

 

Tii sve i ja jedno smo

 

uživam u rečima

 

sve su nežnije

 

sve sam nežniji prema rečima

tužan sam što vidim da su ljudi sve grublji jedno prema drugima što su duže zajedno

 

reči su mi sve lepše

 

ne mogu da se načudim njihovoj lepoti

 

reč

 

belina

 

reči i belina

 

reči se i same bele

 

reči se sve više utapaju u belinu

 

reči su skoro nestale u belini

 

 

 

reči se vraćaju iz beline

 

reči kao plima i oseka nastaju i nestaju

 

reči su tu za svačije telo

 

nežne i blage

 

poljubci na usnama

 


PISANJE OBRAZ O OBRAZ

3310. dan
23. januar 2014.

 

volim kada me rad ponese

vihor

 

prvo me rad povuče u dubine nespoznatljivog

vir

 

očaran dubinama rad me vine u visine neiskazivog

 

ushićen visinama neiskazivog sve stvari doživljavam kao čudo

 

muzika

hej

 

ekran kompjutera

hej

 

reči koje ispisujem po ekranu

hej

 

šoljica za kafu

hej

 

patent olovka

hej

 

olovka u boji

hej

 

papirići na stolu

hej

 

nema kraja Svemiru za mojim stolom

 

zavalio sam se u stolicu

 

zatvorio oči

 

prepustio se

 

sve sam

 

sam Svemir sam

 

harmonija

 

simetrija

 

plavetnilo

 

svetlucanje

 

zadrhtim

 

sve se prožima

 

slobodom

 

dobrotom

 

lepotom

 

slobodom lepote

 

slobodom dobrote

 

lepotom i dobrotom slobode

 

mistika običnosti

vekovi u trenu

 

pevanje pevanje pevanje

 

plesanje plesanje plesanje

 

pevanje plesanje pevanje plesanje pevanje plesanje

 

 


Stranice