Bog Miroslav Mandić Bog

    Ti
    si

    408221

    pupoljak

    RADOSTI RADOSTI

    3288. dan
    1. januar 2014.

     

    radosti radosti

     

    isti ritam budnosti

    nastavljam sa čitanjem Šta je bilo pre deset godina iz Rokovnika 2004.

     

    jutro

     

    poslao sam Pupoljke anđelima koji su mi davali novac u prošloj godini

     

    soba je topla

     

    svetla

     

    lasta je životinja vazduha — pročitao sam malopre u Bremu

     

    gledam blaženstva koja sam napisao i smešim se

     

    namignem im

     

    još više se nasmešim

     

    setim se kako sam se u nekim teškim i opasnim situcijama igrao sa sitnicama

     

    detinjstvo

     

    dete je životinja života samog

     

    sve što živi kreće se kroz sam život

     

    kroz sve što živi struji život

     

    strujanje je ljubav

     

    osetim li strujanje ljubljen sam i ljubim

     

    ljubim reči koje pišem

     

    reči koje pišem ljube oči koje ih čitaju

     

    oči koje čitaju ljube srce života

     

    zamišljam kako svakome koga sretnem dam cedulju na kojoj piše ljubim Te

     

    kako poletim ka lastama i dam im cedulju na kojoj piše ljubim vas

     

    kako se pustim travama i dam im cedulju na kojoj piše ljubim vas

     

    srećan sam jer volim trave

     

    srećan sam jer volim laste

     

    srećan sam jer volim vrapce

     

    drveće

     

    guštere

     

    svako biće

     

    sva bića

     

    Boga

     

    Boga

     

    Boga

     

     

    MUŽ

    3289. dan
    2. januar 2014.

     

    sunčano i hladno

     

    i danas i juče sunčano i hladno

     

    nova godina

     

    deseta knjiga

     

    prazne su ulice

     

    biti dobar — kako je to lepo

     

    prija

     

    zvona zvone — deset je sati

     

    dobrota je bivanje

     

    bezuzročno ponavljanje

     

    barica vode se obradovala kada sam je pogledao

     

    podne

     

    sunce je ugrejalo

     

    radnici skupljaju ogradu sa dočeka Nove godine

     

    stojim pred izlogom i gledam knjige

     

    volim da gledam knjige

     

    primitivizam bogatih zagađuje svet neukusom

     

    glupost obrazovanih zaglupljuje svet dogmama

     

    podrazumevanje normalnih izluđuje svet banalnostima

     

    u onoj zgradi su mi operisali srce

     

    uživam u oblicima ispucalog asfalta

     

    fotografišem

     

    otrivam nepresušnu lepotu u tim pukotinama i krhotinama

     

    ceo život gledam pukotine na asfaltu a prvi put u životu ću ih i raditi

     

    uživati u njima

     

    proslaviti

     

    napraviću seriju od 33 fotografija ispucalog asfalta

     

    besplatnost je neiscrpno bogatstvo

     

    sam

     

    lutam

     

    lutam Te

     

    miluješ me

     

    plešemo

    bivanje obnavljamo

     

     

    IZPLOVLJAVANJE

    3290. dan
    3. januar 2014.

     

    pogledajte na ljiljane u polju

    tatu na leđima. Rokovnik 2004.

     

    petak je

     

    treći dan Nove godine

     

    prekookeanski brod izplovljava

     

    odvezuje

     

    odvaja

     

    pučini pučini

    svetlostima mora i moru vazduha

     

    onaj ko je najbolji među ljudima Bogu je najgori

     

    ona koja je najpravednija među ljudima Bogu je nezanimljiva

     

    radost pisanja

     

    uragan srca je srce uragana

     

    od Tebe ne odustajem

     

    Tii si moja pijaca

     

    Tii si moja kultura

     

    Tii si moja religija

     

    nežnost za episkopa Danila Krstića

     

    nežnost za prazno parče hleba preklopljeno drugim praznim parčetom hleba

     

    nežnost za tople vunene čarape

     

    odanost alkoholu džentlmena

     

    odanost alkoholu fer pleja

     

    odanost alkoholu Taoa

     

    stopalom Te grlim

     

    stomakom Te ljubim

     

    kolenima jebem

     

    vrištim u Tebi

     

    šapat si u meni

     

    uvijam se

     

    vijugam

     

    pesmom grabim Bogu

     

    svetlost u meni svetluca

     

    prepoznajemo se

     

    početak smo

     

    jedno

     

    lahor

     

     


    NOVAC JE SVAKO

    3291. dan
    4. januar 2014.

     

    gledam tekstove i fotografije u kompjuteru

     

    uzbudio sam se

     

    ne mogu dugo da ih čitam i gledam

     

    kao sunce su

     

    kulja dobrota

     

    pisanje je susret

     

    sa

    sve što u ovom trenu osetiš to je to sa

     

    sobom

     

    Tobom

     

    Bogom

     

     

    p

    i

    s

    a

    n

    j 

    e

    b

    o

    g

    j

    e

     

     

    Boginjom

     

    pevanje boginja je

     

    pišem pomalo o Kafama hrabrosti za 2014.

     

    o nerudarenju

    sverudarenju

     

    o nekorisnom

    jedinoj koristi

     

    za Novu godinu sam bio sam. dete. dete dečak. nisam gledao

    ni televiziju. čitao sam. svetlo sam ugasio već u deset uveče

     

    večeras će biti peti dan kako neću uključiti televiziju

     

    tišina

     

    mir

     

    sam sa svima

     

    sam sa Boginjom

     

    sam sa Tobom

     

    Bsamosamg

     

    čitao sam o divnim mladim hrabrim ljudima Mlade Bosne

     

    večeras ću početi da čitam Privatnu priču Ivane Stefanović

     

    verujem da ću posle čitanje Ivane Stefanović biti bolji i bogatiji

    a šta sam tek doživeo i ko sam postao posle čitanja o herojima Mlade Bosne to nadam se već osećaš

     

    novac je svuda

     

    novac je svako

     

    ja sam vlasnik autorskih prava privatne priče svakog bića i romana svih bića

    Nobelova nagrada za Mir i Ekonomiju

     

    sveprožimajuće jebanje

     

    svejebuće prožimanje

     

    ljubav

     

     

    KO JE KRIV ZA KLANJA U PRVOM SVETSKOM RATU PRE STO GODINA

    3293. dan
    6. januar 2014.

     

    ja

     

    zato i pišem današnja i ovonedeljna blaženstva

     

    rođen sam trideset pet godina posle početka Prvog svetskog rata a već sam bio kriv

     

    u međuvremenu se dogodio i Drugi svetski rat koji je počeo deset

    godina pre nego što sam se rodio a ja sam i zbog njega već bio kriv

     

    i to jedan jedini krivac

     

    neokrivljujem

     

    nikog

     

    zbog

     

    toga

     

    što se čovek oseća jačim od rata

     

    neokrivljujem

     

    nikog

     

    zbog

     

    toga

     

    što se čovek oseća jačim i od Boga

     

    jačim

     

    ali

     

    umire

     

    kad bi čovek pristao da bude slabiji od drugoga ne bi bilo rata

     

    a

     

    kad

     

    bi

     

    čovek

     

    pristao

     

    da

     

    bude

     

    slabiji

     

    od

     

     Boga

     

    ne

     

    bi

     

    ni

     

    umirao

     

     

    KO JE KRIV ZA KLANJE MINERALA BILJAKA I ŽIVOTINJA KOJA SU U OSNOVI SVIH KLANJA LJUDI U SVIM RATOVIMA

    3294. dan
    7. januar 2014.

     

    ja

    hej mandicu--- i ja sam kriv za ratove--- moj mandicu--- krivac--- i zato pevaj--- moja krivica

    poslao mi je jutros ovaj sms Vladimir Macura

     

    i pored moje ljubavi za minerale biljke i životinje ljudi ih i dalje tamane

     

    zemljo priznajem nisam dovoljno ležao na Tebi

     

    vodo priznajem nisam Te dovoljno čuvao

     

    vazduše priznajem nisam Te se dovoljno nadisao

     

    svetlosti priznajem nisam dovoljno uživao sa Tobom

     

    kamene priznajem nisam objavio celom svetu moju ljubav za Tebe

     

    travo priznajem nisam se borio da i drugi dožive Tvoj neprevaziđeni seks

     

    cvete priznajem da ne mogu da shvatim Tvoju neopisivu lepotu

     

    povrće priznajem da ne mogu da spoznam Tvoju nedokučivu dobrotu

     

    drvo priznajem Tii si drvo života samog

     

    bezkičmenjaci — neizbrojivosti

     

    kičmenjaci — kostotvorci

     

    sisari — mlekoljupci

     

    ribe — glatkolepotani

     

    ptice — srceumci

     

    incest

     

    sveincest

     

    ne svako protiv svakog — nego svako sa svakim

     

    svencest svih bića je jedini lek protiv ratova nekih bića

     

    sujeto pojebi se i projebi se već jednom

     

    uobraženost je aseksualna

     

    čoveče svi ljudi imaju ista prava

     

    ljudi sva bića imaju ista prava kao i svi ljudi

     

    obdaništa škole stipendije plate penzije zdravstveno i

    socijalno osiguranje pripadaju i mineralima biljkama i životinjama

     

    kuće gradovi države himne grbovi zastave pripadaju i mineralima biljkama i životinjama

     

    minerali biljke životinje ljudi Planeta je jedan celoviti živi organizam

     

    minerali biljke životinje ljudi Planeta je jedna celovita

    živa ćelijica jednog jedinog živog organizma Svemira

     

    svaki organizam je slava jednog jedinog organizma

     

    jedan jedini organizam je slava svakog orgazma

     

    svaki orgazam je lek protiv bilo kakvog rata

     

    svaki orgazam je slava jednog jedinog jezika svih bića

    nadam se da ću za koji dan istetovirati ljubim Te ljubim kao himnu orgazma svakog bića

     

    orgazam

    je

    himna

    jedne

    jedine

    ljubavi

    i

    slobode

    svakog

    bića

    sa

    svakim

    bićem

    u

    svim

    bićima

    boga

    jedinog

     

     

    KO JE KRIV ZA KLANJA U SVIM RATOVIMA U PROŠLOSTI

    3295. dan
    8. januar 2014.

     

    ja

     

    kao dete sam se igrao rata

     

    ubijao u igrama a bio plašljiv u životu

     

    dugo nisam uživao u životu samom. tražio sam

    uzbuđenja umesto da sam se uzbuđivao samim životom

     

    učestvovao sam u modi i živeo bez svesti da su drugi dali živote da bih ja živeo

     

    nisam dovoljno vrtlario po sebi

    sutra ću vrtlariti po sebi

     

    sve vreme dok pišem o klanjima trudim se da budem što blaži da bi

    klanje prestalo. ne krivim i neosuđujem nikog da bi klanje prestalo što pre

     

    uzročnici klanja su

    spisak koji sledi služi da klanje prestane odmah

     

    proizvođači mržnje

     

    mržnja prema porodu

     

    udruženje mržnje i konfora

     

    gajenje kulture neprijatelja

     

    vojne i policijske akademije

     

    ratnički mitovi

     

    titanski heroji

     

    proizvođači i trgovci oružja

     

    beslovesnost učenih i obrazovanih

     

    država

     

    bogati

     

    ugled

     

    vlasništvo

     

    ubilačka podrazumevanja

     

    podrazumevanje da su klanja normalna

     

    teror prava i zakona

     

    institucije koje su maska tiranija

     

    slavljenja nasilja vojske i policije

     

    ograničenost pobednika

     

    neukus i kič civilizovanih

     

    muzeji. pozorišta. koncertne dvorane. sportska igrališta

     

    dogmatičnost nauke

     

    svirepost diplomatije

     

    sebičnost normalnih

     

    krv i zemljina teža

     

     

    KO JE KRIV ZA KLANJA U SVIM RATOVIMA U BUDUĆNOSTI

    3296. dan
    9. januar 2014.

     

    ja

     

    od jutros nema tona u kompjuteru i moja uznemirenost

    pad i nemoć najbolje govore o mojim manama i slabostima

     

    tek sada prepoznajem da su mi misli juče bile grube

     

    da sam naglo i visoko uzleteo

     

    da nisam bio dovoljno mek i ponizan

     

    poniznost je stanje poistovećivanja sa svim bićima

     

    stanje istovetnosti je stanje sveljubavi

     

    izjednačavanje

     

    još nema zvuka

     

    nema zvuka nema muzike

     

    nedostaje mi muzika

     

    odustajem od današnjeg vrtlarenja po sebi

     

    suviše sam uznemiren

     

    slab

     

    sam

     

    potrebno je da se smirim

     

    čekam i nadam se da će mi Zoltan otkloniti kvar

     

    skoro je podne a nisam se makao

     

    o tome se i radi kada je reč o krivici za klanja u svim budućim ratovima

     

    dok sam mutio treću kafu pomislio sam sve je dobro ipak

     

    sve je dobro

     

    i

     

    sve što jeste dobro je

     

    neće biti ni budućih klanja ni budućih ratova

     

    eto muzike

     

    muzike i bez muzike

     

    osećam se bolje jer mi se čini da sam napisao istinita blaženstva

     

    blaženstva i bez blaženstva

     

    joj koja žudnja za smirenjem i zanosom

     

    muzikom muzike

     

    blaženstvom blaženstava

     

    dovršavam Kafe hrabrosti

     

    uskoro ću na hodanje a nadam se da će se i zvuk pojaviti

    joj — pa to ja nisam ni uključio zvučnike

     

     

    PONIZNOST

    3297. dan
    10. januar 2014.

     

    juče

    me

    je

    p

    o

    n

    i

    z

    n

    o

    s

    t

    spasila

     

    zaustavio

    sam

    se

     

    zastao

     

    predahnuo

     

    primirio

     

    smirio

     

    odahnuo

     

    sam

     

    nikog

     

    nikom se više i ne nadam

     

    nikom osim Tebi

     

    to što se više nikom ne nadam je bolno

     

    ali to što se Tebi i dalje nadam je čudo

     

     

    ti

    si

    sve

    i

    svako

     

     

    pesma

     

    ostatak dana sam proveo uživajući u prepuštanju

     

    mladost prolazi u potrazi za uzbudljivim stvarima i

    događajima u životu a starost u čuđenju samim životom

     

    sve je dobro

     

    ratovi i nastaju zato što svi koji ratuju ne osećaju da je sve dobro

     

    joj kako uživam u muzici koju slašam

     

    zahvalnost samo zahvalnost

     

    neustrašiva poniznost

     

    volim Te nezaustavljivi dečače

     

    pred veče sam dva sata hodao kroz maglu

     

    napisao sam nekoliko pesama ja sam Bog

     

    potvrdilo mi se — moj život je reč

     

     

    r

    r  e č

    č

     

     

    reč života

     

    reč života i život reči

     

    i

     

    prelaženje sa reči na dela je prelaženje sa reči na pesmu

     

     

    p

    e

    s

    m

    a

    je

    delo

    reči

     

     

    živi

    bog

    pesmom

    bog

     


    NE BOJ SE DEČAČE

    3298. dan
    11. januar 2014.

     

    ne boj se dečače — kažem dečače Tebi

     

    ne boj se dečače — kažem devojčice Tebi

     

    ne boj se dečače — kažem dečače samom sebi

     

    ne boj se dečače — bodrim sebe jer to nisam mogao da radim u dečaštvu

     

    tek sam kasnije naučio da sam sebi pomognem

    da sebe vidim odgore kao film

     

    njištim

     

     

    konj

    sam

    ti

     

     

    njišem i njištim

     

    daleko sam

     

    bezdane prelećem

     

    blizinu savlađujem

     

    njištim u slavu svih nozdrva

     

    njištim u slavu svih spoznaja

     

    njištim u slavu svih odluka

     

    ljubav je samo kad je pobuna

     

    pobuna je samo kad ljubav je

     

    pevanje

    stvaranje

    hodanje

    bivanje

    ljubljenje

    jebanje

    jedno

    su

    hej

    konj

    sam

    ti

     

    sve je nežni incest

     

    neodustajem od mirisa kamenja

     

    neodustajem od mekoće biljaka

     

    neodustajem od polnih organa životinja

     

    stojim pred ratom — stojim pred porodicom

    stojim pred ratom — stojim pred narodom

    stojim pred ratom — stojim pred državom

    stojim pred ratom — stojim pred tiranijom postojećih znanja

     

    stojim pred ratom — stojim pred svojom lenjošću

    stojim pred ratom — stojim pred svojom nestrpljivošću

    stojim pred ratom — stojim pred svojim kurčenjem

    stojim pred ratom — stojim pred pred svojim pizdunstvom

     

    u dvadeset drugoj sam se odrekao nasilja

     

    u dvadeset trećoj sam krenuo putem nenasilja

     

    u svetu legalnog negovanog i hvaljenog nasilja države vojske

    policije korporacija i tržišta svako ima pravo na odbranu od nasilja

     

    ljubim

    pesnika

    umetnika

    hodača

     

    ljubim

    teroriste

    zatvorenike

    pobunjenike

     

    milovanje — revolucija tela

    saosećanje — revolucija duše

    smirenje — revolucija uma

     

    njišem kukovima da obradujem Svemir i oslobodim svet od rata

     

    mambo

     

    miriše grašak

     

    kriv sam jer nema nikoga kome bih se predao

    Bog Bogom Bogu  Bog

     


    100. PUT PO 33 DANA ILI TATU LJUBIM TE LJUBIM

    3300. dan
    13. januar 2014.

     

    sto puta po 33 dana — to je knjiga Miroslav Mandić

     

    Božija zaludnost

     

    tri hiljade tristo dana pesme i života jedne knjige

     

    treniranje samoće

     

    knjiga predanja o predavanju

     

    rečima

     

    brojevima

     

    ljubljenju

     

     

    ja sam bog

    istetovirane reči

    ljubim te ljubim

    pod tvojim

    vratom

    današnja pesma Ja sam Bog

     

     

    danas će mi tatu majstor Vule u majstorskoj radionici Damira Stančića

    istetovirati reči ljubim Te ljubim po ključnim kostima u blagom luku nalik osmehu

     

    tatu ljubim Te ljubim znači

     

    ljubim sva bića

     

    ljubim Tebe

     

    ljubim Boga

     

    ljubim Te ljubim — život je ljubav

     

    ljubim Te ljubim — disanje je ljubav

     

    ljubim Te ljubim — stanje kojim jedino jesam

     

    ljubim Te ljubim — stanje kojim jeste sve što jeste

     

    ljubim Te ljubim — preduzeće koje jedino činim

     

    ljubim Te ljubim — biti istovetan sa svima

     

    ljubim Te ljubim — bit istovetnosti svega sa svima

     

    ljubim Te ljubim — jedina sloboda

     

    ljubim Te ljubim — jedina istina

     

    ljubim Te ljubim — jedini novac

     

    ljubim Te ljubim — jedina pesma

     

    ljubim Te ljubim — jedan jedini Bog

     

    ljubiti biti pevati

     

    ljubiti biti stvarati

     

    ljubiti biti hodati

     

    ljubim Te ljubim — ljubiti sve i biti ljubljen od svega

     

    ljubim Te ljubim — hrlim svakim pokretom Tebi

     

    ljubim Te ljubim — kličem pogledom svakom biću

     

    ljubim Te ljubim — kliče svako biće svakom biću

     

     


    198 KAFA HRABROSTI

    3301. dan
    14. januar 2014.

     

    ono divno osećanje, stanje, istina Ja sam Bog

    Rokovnik 2004.

     

    juče sam na unutrašnjoj strani desne podlaktice

    pored reči ja sam ti si ja istetovirao reči sam Bog

     

    ja sam ti si ja sam Bog

     

    na ključnim kostima reči ljubim Te ljubim

     

    danas je petsto jedanaesta fotografija Jednog čoveka

     

    sledi tekst za 198 kafa hrabrosti za 2014. godinu

     

    Kafe hrabrosti za 2012. su bile plave

    Kafe hrabrosti za 2013. su bile zelene

    Kafe hrabrosti za 2015. će biti narandžaste

    Kafe hrabrosti za 2014. su žute

     

    svetlosne

     

    namiguše

     

    vode Te na kafu

     

    kafa hrabrosti je kafa na koju odeš i dok je piješ doneseš neku hrabru

    odluku za koju znaš da je važna i da će Tii doneti i novu snagu i uspeh

     

    umesto kafe može i čaj. može i šetnja. molitva. knjiga. neko

     

    bilo šta

     

    bilo ko

     

    važna je odluka

     

    izazov kojim ćeš se preporoditi

     

    198 kafa hrabrosti je umetnički rad za jedan bolji i hrabriji svet svih bića

     

    čine ga

    ime Kafa hrabrosti

    198 crteža šoljice kafe na naslovnoj strani bele koverte

    fotografija svih 198 crteža šoljica na sajtu miroslavmandic.name

    broj Kafe hrabrosti na poleđini koverte

    Miroslav Mandić Potpis

    400 dinara za kafu

    i

    Tvoja hrabra odluka

     

    Kafe hrabrosti su radost svakom trenutku

     

    Kafe hrabrosti su ostvarenje želje koja oslobađa

     

    Kafe hrabrosti su hrabrost koja već teče Tvojim venama

     

    Kafe hrabrosti su saveznik svakome ko drugome bez razloga da

     

    Kafe hrabrosti su porška u stvaranju pravednijeg i kreativnijeg novca

     

    novac je cveće

     

    davanje

     

    primanje

     

    igra

     

    predavanje nekorisnom kao jedinoj koristi

     

    novac je svuda

     

    novac je svako

     

    poželeti svakom dobro

     

    činiti svakom dobro i lepo

     

    hej moje 198 kafa hrabrosti krenite u svet i ljubite samo ljubite

     

      

    PREPUŠTANJA NESAVLADIVOM NEZAŠTIĆENOSTI KOJA USHIĆUJE

    3302. dan
    15. januar 2014.

     

    izlazim iz Batajnice

     

    uživam hodajući po stazi od cigala

     

    jedan čovek u drvari ređa cepanice u kubik drva

     

    više nema kuća. sada samo put

     

    cvrkuće štiglić

     

    prvi put hodam putem sa istetoviranim rečima ljubim Te ljubim na mom telu

     

    na putu. bez skloništa. u stanju ljubavi

     

    kada sam na putu volim da mislim od konkretnog ka apstraktnom

     

    od konkretnog puta koji hodam do apstraktne ruže koju stvaram

     

    za stolom volim da mislim obrnuto. od apstraktnog ka konkretnom

     

    osećanje sreće koje osećam na putu je čednost pre nego što je čovek ubio čoveka

     

    osećanje jednog pre nego što se čovek podelio na dvoje

     

    sa tim osećanjima se rađa svaka mlad

     

    na putu sam Čovek Koji Je Zaustavio Rat

     

    sreća na putu dolazi od prepuštanja nesavladivom

     

    nezaštićenosti koja ushićuje

     

    ulazim u Banovce. za pola sata ću Kaći i Nestoru

    održati drugo pre-davanje u Muzeju Macura

     

    vraćam se iz Muzeja Macura

     

    hodam autoputem

     

    pada sumrak

     

    vlaži

     

    hodam unatraške i stopiram

     

    nadam se da će mi neko stati pre nego što padne mrak

     

    automobili jure velikom brzinom

     

    vidljivost se smanjuje

     

    izloženost se povećava

     

    automobilima je zabranjeno zaustavljanje na autoputu ali se ipak nadam da će neko stati

    nije stao niko

     

    kroz mene struji ceo moj život

     

    ista zebnja i žudnja od kada znam za sebe

     

    zebnja od opasnosti i žudnja za spasonosnim

    zebnja i žudnja su jedno kao i opasnost i spasonosno

     

    pao je mrak. niko ne staje. počinjem da pevam

     

    osećanje odbačenosti u životu sa ljudima

     

    osećanje prihvaćenosti od života samog

     

     

    POLAKO

    3303. dan
    16. januar 2014.

     

    tako bih voleo da sa nekim porazgovaram o Testamentu

     

    ali nema nikoga

     

    ni da porazgovaran

     

    ni da Testament nekom ostavim

     

    radeći Testament u decembru u njega sam stavio i moju

    potrebu da mi neko pomogne još za života a to nije Testament

     

    voleo bih da Testament do kraja meseca stavim na sajt kao posebni link i sada

    treba na njemu da radim a nikako ne mogu da se odlučim kako da ga napišem

     

    oh kako je bilo lepo sinoćno opasno hodanje autoputem po mraku

     

    tako bih trebao da napišem i Testament

     

    svemirski

     

    usmeno — plemenski

     

    pismeno — planetarno

     

    informatičko — svemirsko

     

    nadolazeće

     

    opiruće

     

    usmeno se opiralo pismenom. pismeno se opire informatičkom

     

    plemenski se opiralo planetarnom. planetarno se opire svemirskom

     

    uzalud

     

    mislim na jučerašnju stazu od cigala

     

    smešim se fotografijama asfalta

     

    sija sunce

     

    ni u januaru neće biti snega kažu

     

    volim kada na nečijem licu ugledam lepotu

     

    volim kada na nečijem licu ugledam dobrotu

     

    volim kada na nečijem licu ugledam i lepotu i dobrotu

     

    najviše volim kad na svačijem licu vidim lepotu i dobrotu

     

    juče sam pevao od konkretnog ka apstraktnom

     

    od puta ka ruži

     

    danas od apstraktnog ka konkretnom

     

    od ruže ka Testamentu

     

    svemirskom

     

    Testamentu svih bića svim bićima

     

    ljubim Te ljubim Testamentu

     

    ljubim Te ljubim Testamentom

     

     

    VEČERNJE HODANJE

    3304. dan
    17. januar 2014.

     

    hodam po mraku

     

    prijatno veče

     

    oseća se proleće

     

    retko pišem popodne ili uveče

     

    celo prepodne sam radio Testament

     

    sa malim dorađivanjem spreman je za sajt

     

    olakšanje

     

    prepuštam se blagoj večeri i blagim mislima

     

    upaljena svetla čine stvari bajkolikim

     

    sećam se svojih noćnih hodanja u prirodi

     

    noć je uvek uzbudljiva. prepuna slutnji

     

    noć podseća na umiranje ali i na preporađanje

     

    stojim i gledam marinu prepunu belih čamaca

     

    u daljini se svetle most i vijugajuća kolona vozila

     

    stojanje me uzbuđuje a ja se uzbuđujem stojanjem

     

    odjednom talas toplog vazduha

     

    red svetiljki na obali jezera je čudesno lep

     

    noću je vazduh čistiji i buka je manja

     

    sve odlazi u parenje i snevanje

     

    danas me je asfalt zamolio da mu pričam o moru

     

    devojci koja mi dolazi u susret svetlost telefona osvetljava lice

     

    novi talas toplog vazduha me ljubi

     

    srećan sam što moje telo čine reči ljubim Te ljubim

     

    ljubim Te ljubim nemoj nikada da zaboraviš na to

     

    podižem glavu da vrat još više izložim vazduhu

     

    pesnik sam jer samo jesam

     

    umetnik sam zbog toga kako jesam

     

    hodač sam sam zbog toga zašto jesam

     

    mislim na sve one koji su uživali i mislili hodajući

     

    moje materijalno delo je oko 11%

    nematerijalno oko 33%

    duhovno oko 66%

    to treba da dopišem u Testament

     

    prožimaju me divne misli i ideje

     

    donosim odluku da ih radim

     

     

    ljubim

    te

    bože

    ljubim

    ljubim

    i

    ja

    tebe

    miroslave

    ljubim

     

     

    DA LI JE TO POČETAK

    3305. dan
    18. januar 2014.

     

    sinoć sam napisao da je

    moje materijalno delo oko 11%

    nematerijalno oko 33%

    duhovno oko 66%

     

    posle sam o tome mislio i

    duhovno je oko 69%

    nematerijalno oko 23%

    materijalno 8%

     

    lepota ptičijeg rukopisa

     

    poezija — duh

     

    umetnost — duša

     

    hodanje — telo

     

    pesnik je pevanje Boga

     

    umetnik je stvaranje raja

     

    hodač je pevanje i plesanje pesnika i umetnika

     

    jesam

    jedno

     

    volim

    dvoje

     

    mislim

    trojstvo

     

    krvlju svih bića

     

    krvlju radosti pisanja

     

    krvlju dobrote i lepote

     

    krvlju jednog jedinog porekla

     

    krvlju pevanja

     

    krvlju stvaranja

     

    krvlju hodanja

     

    ustankom ustanka

     

    ustankom poletanja

     

    ustankom na dve noge

     

    neprestajem da asfaltu pričam o moru

     

    obojica se raznežujemo i morem i tim pričama o moru

     

    izašao sam napolje i odmah me je sačekao divan vazduh i pesma vrabaca

     

    osećam sreću u srcu svakog bića

     

    milina

     

     

    bo

    že

    to

    si

    t

    i

     

     

     

    ne sve i ništa nego jedno i sve

     

    video sam se sa Vladimirom Macurom

     

    sedeli smo kao i uvek u poslastičarnici Kod Albanca

     

    popili smo espreso. ja i bozu. Vladimir vodu

     

    da li je to početak

     

     

    JA SAM MISTERIJA KOJOM POSTOJI BILO KO I BILO ŠTA ŠTO POSTOJI

    3307. dan
    20. januar 2014.

     

    tek

    pisati

    mi

    je

     

     

    sve više volim pesme sa jednom rečju u stihu

     

     

    trepnem

     

     

    prhnem

     

     

    pesme od samo jedne reči

     

     

    lj

    u

    ljubav

    i

    m

    t

    e

     

     

    pesme sa stihovima od po samo jednog slova

     

     

    m

     

     

    pesmu od samo jednog slova

     

     

     

     

     

     

     

     

     

     

     

    pesmu od beline i praznine

     

     

    male

    pesme

    dobrog

    dečaka

     

     

    dobri

    dečak

    je

    jedan

    jedini

    muž

    jedne

    jedine

    devojčice

    u

    svakoj

    ženi

     

     

    male

    pesme

    veliko

    poslušanje

     

     

    ja

    sam

    onaj

    koji

    jesam

     

     

    j

    e

    s

    a

    m

     

     

    ponedeljak

     

    treba da napišem pisma Vladimiru Macuri i Branku Popoviću

     

    da sredim folder Radna svaštara na mom kompjuteru

     

    da zapišem spoznaju koju sam imao čitajući knjige

    Baraka Obame biti predsednik jedne države pre svega znači biti ubica  

     

    ne znam kako neko može da pristane da ima vojsku i da sa

    njom ubija druge ljude i da pri tome misli da čini nešto dobro

     

    još užasnije od užasa ratnih ubijanja je da se sva ta ubijanja slave

     

    ljudsko društvo je u osnovi i dalje plemensko i ratničko

     

    već desetak dana čitam Brema i pomišljam da bi čovek trebalo da nauku

    preusmeri — i proglasi da su životinje biljke i minarali viša bića od čoveka

     

    čovek pri tome ne bi izgubio ništa ali bi mu se otvorila sloboda ne ubijanja

     

    ne ubijanjem bi mu se otvorio svet o kome sada ne može ni da sanja

     

    svet slobode

     

    ljubav sama

     

    hodam po mraku. obilazim barice

     

    koža od tatua na desnoj podlaktici je i posle nedelju dana crvena

    to me brine. ali mi je sada malo lakše kada sam napisao tu brigu

     

    čitajući jutros jednog darovitog i duhovitog pesnika prepoznao

    sam šta mi je to zamorno i dosadno u duhovitosti. duhovitost je

    često samo reakcija na nekog ili nešto a nije sama po sebi nešto

     

    bliska mi je akcija

    reakcija mi je mnogo manje bliska

     

    uživam u hodanju. krećem se meko. kao velike mačke. tigrovi. lavovi

     

     

    kišica

    ponovo

    kiši

     

     

    VEČE

    3308. dan
    21. januar 2014.

     

    jutros sam poslednji put pregledao Testament

     

    nadam se da će se za koji dan pojaviti na sajtu

     

    prepun sam i premoren sam

     

    treba da se ispraznim

     

    obnovim

     

    obnavljanje snage je slava Boga

     

    smešim se jer pomišljam na sve one ljude koji ne veruju u

    Boga i kojima je moje često pominjanje Boga verovatno dosadno

     

    neke to sigurno i nervira

     

    za mene je Bog sloboda

     

    ljubav

     

    zbir svega onoga što je onima koji ne veruju u Boga najvažnije

     


    bog

    je

    ja

    i

    bog


     

    gledam travu — volim travu — osetim Bog

     

    već je osam uveče

     

    prošao dan

     

    kaplje slavina u kuhinji

     

    dolazi još jedna noć

     

    ne uključujem televizor

     

    čitam

     

    danas sam na 22857142. koraku napravio 16000 kilometara Pupoljka hodanja

     

    još 24000 kilometara preda mnom

     

    hteo sam da pišem o neprimetnosti Pupoljka hodanja ali mi se nije pisalo

     

    možda to na najbolji način govori o Pupoljku hodanja

     

    o njegovom potvrđivanju svega

     

    pa i sebe

     

    milina je

     

    sreo sam i Vidana

     

    sklonio je kolica sa kartonom i rekao da ne smetamo narodu

     

    još kaplje slavina

     

    ustaću i zavrnuću je

     

    staviću stvari na sajt

     

    provrzmaću se po stanu

     

    skinuću se i čitaću

     

     

    REČI POLJUBCI

    3309. dan
    22. januar 2014.

     

    već neko vreme osećam blagu nelagodu u leđima iznad pojasa sa obe strane

    možda bubrezi

     

    briga

     

    kao i uvek pišem o tome da bi izašlo iz mene

     

    da se nelagoda ne bi uvećavala ćutanjem o njoj

     

    kao ni ona sa crvenom kožom oko tetoviranih reči ili bubuljicom na nosu

     

    tugice

     

    raznežim se nad telom

     

    nemoćno

     

    krhko

     

    propadljivo

     

    smrtno

     

    sa Tobom sam telo moje kažem telu a sam sam to telo kojem govorim

     

    telo moje raduj se rečima koje nastaju u Tvoju slavu

     

    Tii asfalt i ja jedno smo

     

    Tii reč i ja jedno smo

     

    Tii sve i ja jedno smo

     

    uživam u rečima

     

    sve su nežnije

     

    sve sam nežniji prema rečima

    tužan sam što vidim da su ljudi sve grublji jedno prema drugima što su duže zajedno

     

    reči su mi sve lepše

     

    ne mogu da se načudim njihovoj lepoti

     

    reč

     

    belina

     

    reči i belina

     

    reči se i same bele

     

    reči se sve više utapaju u belinu

     

    reči su skoro nestale u belini

     

     

     

    reči se vraćaju iz beline

     

    reči kao plima i oseka nastaju i nestaju

     

    reči su tu za svačije telo

     

    nežne i blage

     

    poljubci na usnama

     


    PISANJE OBRAZ O OBRAZ

    3310. dan
    23. januar 2014.

     

    volim kada me rad ponese

    vihor

     

    prvo me rad povuče u dubine nespoznatljivog

    vir

     

    očaran dubinama rad me vine u visine neiskazivog

     

    ushićen visinama neiskazivog sve stvari doživljavam kao čudo

     

    muzika

    hej

     

    ekran kompjutera

    hej

     

    reči koje ispisujem po ekranu

    hej

     

    šoljica za kafu

    hej

     

    patent olovka

    hej

     

    olovka u boji

    hej

     

    papirići na stolu

    hej

     

    nema kraja Svemiru za mojim stolom

     

    zavalio sam se u stolicu

     

    zatvorio oči

     

    prepustio se

     

    sve sam

     

    sam Svemir sam

     

    harmonija

     

    simetrija

     

    plavetnilo

     

    svetlucanje

     

    zadrhtim

     

    sve se prožima

     

    slobodom

     

    dobrotom

     

    lepotom

     

    slobodom lepote

     

    slobodom dobrote

     

    lepotom i dobrotom slobode

     

    mistika običnosti

    vekovi u trenu

     

    pevanje pevanje pevanje

     

    plesanje plesanje plesanje

     

    pevanje plesanje pevanje plesanje pevanje plesanje

     

     


    Stranice