Bog Miroslav Mandić Bog

    Ti
    si

    408214

    pupoljak

    SRNA I SRNDAĆ

    3592. dan
    1. novembar 2014.

     

    ljubim te ljubljeno moje koje si mi i ovoga meseca dalo novac ljubavi

     

    ko je dao ne samo da je dao nego jeste

     

    ko jeste ne samo da jeste nego je ljubav

     

    ko je ljubav ne samo da jeste nego je novac

    sveti novac

     

    ovo su oni koji jesu

    jesu i biće

     

    koji su ljubav

    ljubljeni ljube i ljubiće

     

    jesuljubeći oktobarci

     

    Mirjana Lukić 41280 dinara

    Vera Varadi 7100 dinara

    Vladimir Macura 6350 dinara

    Ivana Đokić-Saunderson 5000 dinara

    Marijana i Sun Mandić 3000 dinara

    Valentina Nikolić 1200 dinara

    Đorđe Lukić 1160 dinara

    Petar Miloradović 1150 dinara

     

    od novca za stan lekarske preglede lekove sokovnik

    alat i drugima meni je za svaki dan ostalo 390 dinara

     

    život ponekad nije ništa drugo nego podneti darivanje života

     

    život ponekad nije ništa drugo nego da si milioner a da to ni ne znaš

     

    život ponekad nije ništa drugo nego vino koje opija ljubavlju sve koje voliš

     

    život ponekad nije ništa drugo nego očeličavajuća nežnost svejedinstva

     

    život ponekad nije ništa drugo nego potreba samog života da se ispolji

     

    život ponekad nije ništa drugo nego zahvalnost bogu koji je taj život i stvorio

     

    bog nije život a život je bog

     

    budimo sve jedno drugome

     

    budimo svakom njegova želja

     

    budimo svakom njegov put

     

    budimo svakom njegova ruža

     

    budimo svakom jesam

     

    čmar je čmar

     

    dar je dar

     

    om je om

     

    a ja odoh niz put

     

    u tvojim ustima mi je lepo

     

    tvojim jezikom kao mastilom pišem pesme svih bića

     

    svaka pesma je ustav svih bića

     

    sloboda svakog i svih bića

    dobrota i lepota svakog i svih bića

    ljubav svakog i svih bića

     

    slaganje jedno u drugome je pesma nad pesmama

     

    u dubinama bića je svako biće svakom biću sve

     

    jedan beli labrador hoda za mnom na dolmi pre umke

     

    na šumskom vazduh na putu za malu moštanicu ljubimo se jedna srna i ja

    ja sam ljubav svakom srndaću koji ljubi svaku srnu

     

     

    SRNDAĆ U SRNI PONEDELJKA

    3594. dan
    3. novembar 2014.

     

    samo da znaš zaista te jako volim

     

    tvoju kičmu

     

    bele koze

    pevaj sve hrabrije miroslave mandiću

     

    buba mare

    još hrabrije

     

    ovce i leptire

     

    jedan od najdivnijih benefita od smrtonosnih bolesti je da čovek uvidi kako su

    ga bližnji već otpisali i sahranili ni ne znajući da se upravo događa vaskrsenje

     

    izdajstvo je vrhunsko uzbuđenje ovog biološkog sveta i najveća tuga duhovnog

     

    dogod neka geometrijska figura ne postane krug sačinjena je od strana

    dogod postoje strane svako je na nekoj strani i uvek je rat među stranama

     

    samo se delom vlada

    celina se može samo spoznati i ljubiti

     

    samo se odreci svoje strane i otvoriće ti se svetovi jednog jedinog sveta

    samo ljubi i bićeš sve

     

    krug samo krug

     

    lopta jedina

     

    do tridesete godine sam se služio zajedničkim poljskim klozetom

     

    dupe sam brisao novinama

    slava boga je nesaglediva

     

    vitgenštajna sam zavoleo u dvadesetoj

     

    godara godinu dana ranije

     

    novine sam zavoleo da čitam pre petnaeste

     

    filmove francuskog talasa oko sedamnaeste-osamnaeste

     

    filmove sam obožavao do dvadeset prve

     

    novine sam čitao do pedesete

     

    godara i vitgenštajna posle svih ovih godina volim još više

     

    novine i filmove više ne podnosim

     

    brisanje dupeta je i danas aktuelno

     

    o ljubavi pevam ja

     

    retko pišem o nečemu

     

    mnogo češće u nečemu

     

    najviše pevam to samo

     

    retko pišem kroz mi

     

    češće sa ti

     

    najviše jednim jedinim ja

     

     

    srndać

    pesme

     

     

    košuta

    pupoljka

     

     

    srndać

    u

    pesmi

    srne

     


    BOG MI JE DAO SEBE DA I SAM BUDEM BOG

    3595. dan
    4. novembar 2014.

     

    počeo sam da čitam drugu verziju ove knjige

    desete knjige miroslav mandić

     

    uživam

    upravo sam pročitao o tome kako uživam u razmacima između reči

     

    samo teče

     

    vijuga

    vijuga i kada je pravo i kada vijuga

     

    jeste

    pravo je i kada vijuga i kada je pravo

     

    poistovećuje

     

    peva

     

    živim sa svojim darovima

     

    svako biće ima svoj darove

     

    ničiji dar nije bolji od nečijeg drugog dara

     

    svemir je čudo lepote

     

    život je čudo slobode

     

    na kolena pa u slobodu

     

    problemi nastaju kada pokušavamo da imitiramo tuđe darove

     

    pogotove darove koji su u modi

     

    još veći problem je kada ne možemo da otkrijemo svoje darove

     

    veći problem od toga je kada se stidimo svojih darova

     

    najveći problem je kada nam zabranjuju naše darove

    ponekad to dovodi do eksplozije dara ali mnogo češće do potištenosti

     

    sa darom je sve lako

    dar je dete koje peva

     

    problem sa darovima nastaje kada zaboravimo da je dar

    od boga i izgubimo zahvalnost prema daru i prema bogu

     

    kada darove ne negujemo

     

    kada ne radimo sve ono što okružuje dar

     

    u jednom trenu dar i rad se spajaju

    postaju jedno

     

    najviše volim retke darove

     

    dar za boga

     

    dar za pesmu

     

    dar za umetnost

     

    dar za hodanje

     

    poklanjam se svačijem daru

     

    bogu se zahvaljujem za darove koje mi je darivao tako što jako uživam u njima

     

    bog mi je dao sebe da i sam budem bog

     

    bog bogom bogu bog

     

    bog dar

    bogdar

     

     

    KO JE TO

    3596. dan
    5. novembar 2014.

     

    ko je to

    tako neodoljiv

    u svakoj

    pesmi

     

     

    zašto

    je pesma

    najvažnije

    biće

     

     

    kako to da je

    mala pesma

    veliko delo

     

     

    kako to da

    svako biće

    tako mnogo

    voli drugo

    biće

     

     

    sve što postoji

    pesma je moja

    umetnost moja

    hodanje moje

     

     

    pesma miroslav mandić

    umetnost miroslav mandić

    hodanje miroslav mandić

     

    atom svepostojanja

    svepostojanje atoma

    je

     

     

    pesma

    oslobađa

    svaku

    reč

     

     

    svaka reč

    se bori svoju

    slobodu da

    zapeva

     

     

    proplanak

     

     

    bog

     

     

    bog

    bog kap

    mastila

     

     

    bog

    bog ko

    jeste

     

     

    bog

    bog ko

    bog

    je

     

     

    al

     

     

    laži vode u svađe svađe u sukobe sukobi u ratove ratovi u nove laži

     

    kogod je komunista najgori fašista je

     

    kogod je fašista najgorije liberalista je

     

    kogod je liberalista najgori komunista je

     

    kogod je komunista najgori liberalista je

     

    kogod je liberalista najgori fašista je

     

    kogod je fašista najgori komunista je

     

    kogod je pčela med je

     

    kogod je kopriva vičem mu naberi mi koprive

     

    kada bi me neki liberal pitao ko sam rekao bih mu

    ja sam komunista fašista i liberal

     

    kada bi me neki komunista pitao ko sam rekao bih mu

    ja sam liberal fašista i komunista

     

    kada bi me neki fašista pitao ko sam rekao bih mu

    ja sam komunista liberal i fašista

     

    amerika će sa svim svojim divotama preživeti samo ako

    celom svetu služi a ne ako podčinjava svet svojim divotama

     

    rusija će sa svim svojim dubinama preživeti samo ako

    ceo svet ljubi a ne ako ceo svet svojim dubinama plaši

     

    ne umire se od onoga čega se bojimo

     

     

    kurac

    života

     

     

    pizdom

    životom

     

     

    u

    naručju

    stida

     


    109. PUT PO 33 DANA

    3597. dan
    6. novembar 2014.

     

    hodam

    idem — do grada na redovni kardiološki pregled — i mislim

     

    dobrota je srce ljubavi

     

    dobrota um seksa

     

    pesnik peva dobrotu boga

     

    umetnik stvara dobrotu svim bićima

     

    hodač donosi dobrotu svakom biću

     

    ne može se biti pesnik umetnik hodač ako se ne pripada samo svemu i svakom

    ne postoje narodni religiozni državni akademski ili lokalni pesnici umetnici i hodači

     

    sam sam da bih svima i svakom bio pesnik umetnik i hodač

     

    pesnik umetnik i hodač jedno su

    to jedinstvo me sve više čini — tom jedinstvu sve više služim

     

    sam sam da ne bi bilo rata

     

    rata između tebe i mene ljubavi moja

     

    da ne bi bilo rata između tebe i mene druže moj

     

    dok sporo hodam na jesenjem suncu i mislim o svim bićima i svim

    ćelijima u svakom biću osećam dobrota svih ćelija u svim bićima sam

     

    bog ljubavi

     

    dok me prožima dobrota svih ćelija u svim bićima osećam

    milinu i osećam dobrota svih ćelija u svim bićima je i u tebi

     

    ljubav ljubavi

     

    bog ljubavi bogu ljubavi

     

    horovi dobrote svih ćelija u svim bićima bruje u ovom jednom jedinom glasu

     

    hodam pod konstrukcijama novog mosta na adi

    i osećam skrušenost i neopisivu zahvalnost bogu

     

    ruke mi se klate pored tela — neizmerno sam sretan

     

    ljubav je lepota dobroti

     

    dobrota je lepota ljubavi

     

    milinom

    milinom u očima ljube se sva bića

     

    milina je besplatna

     

    sve što jeste je milo

     

    sve zavisi od svake ćelije

     

    svaka ćelija zavisi od svakog ja

     

    svako ja zavisi od jednog jedinog ja

     

    nežno mislim na žana ženea

     

    nežno mislim na plave šljive

     

    nežno mislim na ostavljenu decu životinje i biljke

     

    nežno mislim na bubuljičavu devojku koja je upravo prošla pored mene

     

    mravi hodaju po mojoj tastaturi

    nežno mislim na tebe — hvala mirjani lukić na plaćenom kardiološkom pregledu — jedno smo iako te nema

     

    pevam pevanje

    hvala bogu — doktoru ristiću i doktoru mališiću — na pregledu je bilo sve dobro

     


    MIROSLAV MANDIĆ PEVANJE STVARANJE HODANJE

    3598. dan
    7. novembar 2014.

     

    hodam

     

    nema te

     

    pijem te

     

    napijam te se

    iako te nema sve te više volim

     

    pevam stvaram hodam

     

    juče sam prvi put snažno osetio jedinstvo pevanja stvaranja i hodanja

     

    pevanje stvaranje i hodanje me čine i ja činim pevanje stvaranje i hodanje

     

    bilo mi je potrebno trideset godina da pevam stvaram i

    hodam da bih doživeo njihovo potpuno jedinstvo u meni

    miroslav mandić

     

    ne bih mogao pevati da ne stvaram i ne hodam

     

    ne bih mogao stvarati da ne hodam i ne pevam

     

    ne bih mogao hodati da ne pevam i ne stvaram

     

    moja pesma stvara i hoda

     

    moja umetnost hoda i peva

     

    moje hodanje peva i stvara

     

    očaravajuća monotonija

     

    blještava monohromija

     

    hodajuća monografija

     

    matematika pevanja

    pevanje matematike

    matematika stvaranja

    stvaranje matematike

    matematika hodanja

    hodanje matematike

     

    milujem ti bedra — vasionu ulubljujem

     

    kupiću kuvani pasulj

     

    piću vino

     

    hodaću do pasulja i hodaću posle vina

     

    uteraću ti zguza — šume na planeti spašavati

     

    volim humor blagi

     

    neprimetni

     

    sve što jeste je malo smešno

     

    svaka reč je i malo smešna

     

    trud. krov. temelj. znanje. strah. dete. šlag. čorba. kogod. štagod. rakija

     

    voleo bih da se oblačim malo više smešno

     

    malo smešno je izceljujuće

    nos o nos

     

     

    ja

    sam

    toplo

    ćebe

     

     

    misterija stvari otkriva misteriju bića

     

    misterija kraja otkriva misteriju početka

     


     

    JESENJEĆI

    3599. dan
    8. novembar 2014.

     

    čim sam ugledao starog gospodina kako na novobeogradskoj

    raskrsnici prodaje dva buketa žutog cveća rasplakao sam se

     

    hodam po ovom predivnom jesenjem suncu kao krdo gnua

     

    biti na ovom toplom vetru je neobjašnjivo čudo

     

    ljuljam se hodajući

     

    ljuljaj se i ti uživajući u mom ljuljanju

     

    crveno lišće mladog drveta je izraslo u visini mosta kojim hodam

     

    kupa me vetar nad rekom

     

    sam sam

    ne pristajem na izdajstva i laži

     

    sam sam

    ne pristajem da ljubim manje nego sva bića

     

    sam sam

    možda te više neću ni čuti ni videti ali znaj da se moja ljubav za tebe svakog trena uvećava

     

    sam sam

    pesnik sam vetra na vetru

     

    sam sam

    žuto sam u žutom lišću

     

    sam sam

    posrćem od lepote

     

    sam sam

    ljubljenje sam

     

    sam sam

    blagost ljubi milinu milina ljubi blagost

     

    sam sam

    plačem od lepote reke save koju gledam u oči

     

    sam sam

    u srcu galebovom sam

     

    sam sam

    bio sam sa milion žena a nikada ni jednu nisam ni slagao ni prevario

     

    sam sam

    sada sam muž bilion i bilion ženki i svaku sve više ljubim i ljubim

     

    sam sam

    samo sam jeste

     

    sam sam

    da li je neko rekao vilijem blejk

     

    sam sam

    da li je neko uzviknuo đorđe marković koder

     

    sam sam

    da li je neko branko v poljanski

     

    sam sam

    da li je neko hodanje

     

    sam sam

    jesenim

     

    sam sam

    vrzmam se

     

    sam sam

    ljubim džulijana asanža i bele rade na stolu miroslava mandića

     

    miroslav mandić

    konj u kobili

     

    miroslav mandić

    srndać u srni

     

    miroslav mandić

    košuta u pesmi košute

     

    miroslav mandić

    stidnik u stidnici

     

    miroslav mandić

    sutra će biti dvadeset tri godine od prvog koraka ruže lutanja

     

    miroslav mandić

    sutra će biti četrdeset dve godine od odlaska u sremskomitrovački zatvor

     

     

    BOGOM OSMEHOM

    3601. dan
    10. novembar 2014.

     

    oprosti mi što ne možeš da me primiš

    bog

     

    oprosti mi što me ne prihvataš kao boga

    miroslav mandić

     

    jedan je bog

    miroslav mandić bog

     

    najveće bezbožništvo je videti sebe drugačijeg od boga

     

    i đavo žudi za bogom

     

     

    bog

     

     

    sam

     

     

    bog sam

     

     

    sam sam

     

     

    sam za sve

     

     

    bog bog

     

     

    samo se sam ne bori ni za koga

     

    svi ostali se bore za svaku dušu da bude na njihovoj strani protiv onih drugih

     

    grančica breze obljubila stablo starog hrasta

     

    vinska mušica napila voće

     

    talentovani dečak odjebao industriju talenata

     

    muž života otac pesme

    miroslav

     

    žena života majka umetnosti

    mandić

     

    žena i muž života roditelji hodanja

    miroslav mandić

     

    miroslav mandić simbolično u dogođenom

     

    miroslav mandić svemir u atomu

     

    miroslav mandić atom u pesmi

     

    miroslav mandić štilo i pero u mastilu

     

    miroslav mandić žila u tvojoj krhkosti svija svoj dom

     

    miroslav mandić žito u magacinu male pesme

     

    miroslav mandić svečani nedeljni ručak svih bića u svakom biću

     

    miroslav mandić gertruda stejn doživotni šampion u ligi šampiona

     

    užasi koji doživljavaju ljudi nisu ništa spram

    užasa koje ljudi nanose životinjama i biljkama

     

    ušasi koje ljudi doživljavaju tek nisu

    ništa spram užasa koje ljudi nanose bogu

     

    niža bića ljube viša bića

    kažu da kažu niža bića

     

    viša bića služe nižim bićima

    kažu da kažu viša bića

     

    viša ili niža kažu da je priča mnogo a pesma jedna jedina

     

    osmehom osmehom

     

     

    ZA SVE GOVORIM DA JE JEDNO

    3602. dan
    11. novembar 2014.

     

    ja sam bog

    tvoje detinjstvo

    je uzor mom

    božanstvu

    današnja pesma ja sam bog

     

     

    pevaj se miroslave mandiću samo se pevaj

    hteo sam da pišem o mukama koje sam doživeo sa bližnjima ali odustajem od toga ne da bih to stavio pod

    tepih nego da bih još više verovao u ljubav pa i u ljubav koju sam doživeo baš sa onima koji su me najviše povredili

     

     

    put

    ljubavi

    ljubi ružu

    puta

     

     

    krpu u ruke

     

    umi lice

    podovima

     

    umi licem

    svim bićima

     

    umiti se vodom

     

    umiti se umom

     

    umiti i jeste umljenje

     

    preumljenje

     

    preobraženje

     

    vaskrsenje

     

    lunjam

     

    vratio sam se da pokupim bačenu jabuku u topčiderskom parku

     

    mirisi jeseni i u ovom toplom danu najavljuju snežne svečanosti

     

        staze su gusto posute opalim lišćem

     

    sinoć sam kupio nove patike

    nadam se da će mi bolovi u ahilovim tetivama i levoj peti prestati

     

    iako mi se predhodne patike nisu pocepale nosio sam ih dva-tri meseca duže

    nego što treba i već neko vreme izgleda zbog toga osećam tegobe u nogama

     

    danas sam kupio i jedan šrafciger i jednu majicu za spavanje

     

    suze me oči i glas mi je malo promukao

     

    vučem se uz brdo ulicom teodora drajzera

     

    žuto lišće na nekom drveću se žuti kao dunje

     

    a sada izvoli ti

     

    nasmeši se

     

    dovoljno je

     

    srce sve govori

     

    srce je jedno

     

    volim da za sve govorim da je jedno

     

    jedno jedino

     

    dunav u sumraku

     

    potopljeni šlep

     

    hladna noć

     

    topli tuš od ljiljana judeje do karanfila španije

     


    BOG PESNIK KROMPIR

    3603. dan
    12. novembar 2014.

     

    jedna vrana me je posrala po šaci i rukavu mantila

     

    dobar početak za poeziju

     

    oprao sam šaku i rukav u vodi jezera

     

    verujem u jednog jedinog boga

     

    ne boga jevreja

     

    ne boga hrišćana

     

    ne boga islama

     

    nego boga boga

     

    jednog jedinog boga

     

    miroslav mandić boga

    bog bogom bogu bog

     

    biti bog znači biti pesma

     

     

    biti

    pesma

    znači

    bog

    biti

     

     

     

    bog

    boga

    pesma

    pesme

     

     

    verujem u jednog jedinog pesnika

     

    ne epskog ili lirskog pesnika

     

    ne tradicionalnog ili modernog pesnika

     

    ne romantičnog ili avangardnog pesnika

     

    nego pesnika pesnika

     

    jednog jedinog pesnika

     

    miroslav mandić pesnika

    prvog pesnika svih bića

     

    dečak sa crvenim kačketom baca loptu svom psu

     

    mršava devojka juri na rolerima da svoj bol u opasnoj vožnji izbaci

     

    u povratku kroz šumu usporavam da se šumskih mirisa nadišem

     

    gledam koprivu

     

    stojim

    da li čuješ tišinu

     

    sami šuma i ja

    da li osetiš ljubičasto o kome sada mislim

     

    hodam po suvom žuto-braon lišću po kome je tek opalo zeleno lišće

     

    krupni cigan nosi vreću sa krompirom

    voleti nepoznatog bog je

     

    obožavam siromaštvo božije

    samo stranac pesma je

     

    državu krompira

    kupiš pet džakova krompira i slobodan si

     

    krompir čorba je zakon

    predaš se jednostavnim ukusima i crkva si

     

    krompir zapečen u rerni

    moliš se krompiru kao i bilo čemu drugom i bogu si mio

     

    blaženstvo pire krompira

    gospodstvo korenja iskupljuje nebo iluzija

     

     

    GOLOTINJA ODEĆE ILI DRUGA RUKA

    3604. dan
    13. novembar 2014.

     

    danas ću ići u nekoliko seknd henda po gradu da kupim nešto od smešne odeće

     

    volim da se nosim slobodno

     

    kao i svaki monah

     

    šareno

     

    da priliči pticama

     

    travama

     

    poljskom cveću

     

    da moje oblačenje bude slava životu

     

    da me odeća neprestano podstiče na slobodu

     

    nepoznatom

     

    poistovećivanju sa bogom

     

    odeća golotinje

     

    ne volim da se oblačim i ponašam tako da ostavljam utisak na ljude

     

    ne volim ni da pevam stvaram i hodam tako da ostavljam utisak na bilo koga

     

    ne volim kurčenje

     

    efekte i maske

     

    glumljenje samog sebe

    slično je slično ali nije isto

     

    pakovanja su mi odvratna

    šarmiranje marketingovanje piarovanje lajkovanje-hejtovanje rejtingovanje

     

    važnost glupa

    alfa mužjaci dosadni

     

    volim da samo jesam

     

    isti kao sva bića

     

    šaren kao leptiri

     

    prozračan kao vetar

     

    blistav kao jutarnja rosa

     

    svetlucav poput svitaca

     

    lude dostojan

     

    kurvi odan

     

    dečavojčica čednosti

     

    jeftino i šareno

     

    volim seknd hend i zato jer nosim odeću koju je neko već nosio

     

    odeću koja je odbačena

     

    odeću oblačenu i svlačenu u slavu golotinje čija god da je ta veličanstvena odeća bila

     

    odeća golotinje jedne jedine čednosti

     

     

    PETE PETKA

    3605. dan
    14. novembar 2014.

     

    lepoto

    odoh na hodanje

     

    dobroto

    pijem te

     

    jučerašnji seknd hend je bio uspešan

    jedan mantil jedan prsluk tri kape šest košulja

     

    sve više uživam u blaženstvima a sve sam dalje od bilo kakve književnosti

     

    sve više se predajem stvaranju a sve sam dalje od bilo koje umetnosti

     

    sve više mi je svaki korak čudo a sve sam dalje od mode pešačenja

     

    sve više uživam u svakom čoveku a sve sam dalje od čovečanstva

     

    sve više ljubim svako biće a sve sam dalje od biološkog života

     

    sve sam više bog a sve sam dalje od bilo koje religije

     

    odoh da dolijem još malo vina

     

    belog

     

    umetnik vina sam

     

    slava boga

     

    ljuljanje kukovima

     

    zlati se lišće breze u visini mog prozora na četvrtom spratu zgrade

     

    zlatno je vino slatkog ćilibara

     

    odbeglo je dete srce lutalice

     

    miris je svetlost seksa u stopalima

     

    moje je srce ruža na putu

     

    grli me

     

    podaj mi se na putu

     

    šibnimo se u spajanje

     

    zadovoljstvo božije

     

    koknimo se nežnošću

     

    progovorimo sveljubavlju

     

    gde ste gliste

     

    gde ste pavijani

     

    gde ste čobani svemira

     

    jebači čednosti

     

    moj um je put ruže

     

    ljubi me

     

     

    ljuljajmo

    mešajmo

    ljubimo

     

     

    daj

    mu

    ga

    daj

    mo

    oduvek i zauvek

     

     

    ZVEZDA

    3606. dan
    15. novembar 2014.

     

    kljucka me i desna peta

     

    obe ahilove tetive su mi jako umorne

     

    masiram iz svako veče

     

    nadam se da će se zaustaviti kalcifikacija

     

    leptiraj po mom mozgu

     

    opi mi mozak dobrotom i lepotom

     

    divna je krhkost

     

    divno je starenje

     

    sve više se divim telu

     

    gospodstvo tela slava duha je

     

    seksualnost života samog

     

    još ne znam kako da proslavljam telo koje stari

     

    telo koje stari detinjstvo je svepažljivosti

     

    sveljubljenje

     

    cveće cveća

     

    prostiranje korenja

     

    žilice

     

    jebačina drugarica

     

    mistika lišća

     

    povratak ušća izvorima

     

    prskanje sperme u dobrotu

     

    gutanje sperme lepotom

     

    sperma je telo jedne jedine ljubavi

     

    starim — tek nikli pupoljak svih bića sam

     

    starim — tek ojagnjeno jagnje radosti sam

     

    starim — tek rođena beba žrtvovanja sam

     

    starim — grlim dečaka-oca mog

     

    starim — ljubim devojčicu-majku moju

     

    starim — miroslav mandić kaje sam

     

    starim — miroslav mandić milomira sam

     

    starim — svemir poklanjanja svačijem starenju sam

     

    starim — čudesna lepota i dobrota večnog života tek proslavlja život večnosti

     

    miroslav mandić — od detinjstva boga do starenja čoveka jedna jedina ruža sam

     

     

    RUŽA SVEMIRA

    3608. dan
    17. novembar 2014.

     

    jako mi je lep kamen koji sam fotografisao danas

    fotografisao sam ga 17. novembra 2014. u14:58 h

     

    dok pišem gledam ga da ne bio pisao o bilo čemu drugome

     

    samo o njemu

     

    kamenovoj dobroti i lepoti

     

    mahovini po njemu

     

    travčicama koje ga okružuju

     

    suvom lišću

     

    kada se malo duže zagledam u kamen vidim svemir

     

    sve se vrti u njegovom miru

     

    ruža svemira

     

    tragovi sunca kiše snega vetrova vide se na njemu

     

    kamen je mek kao dojke

     

    lice

     

    kameno lice lice kamena

     

    grao je

     

    golubiji

     

    gledam me — gledam ga

     

    ćuti — ćuti me

     

    ćuti me da bih ga pevao

     

    odan

     

    okretan

     

    mlad i star

     

    mio

     

    upravo sam odlučio da ga fotografišem još

    trideset dva puta u sledeća trideset dva hodanja

    16:12 h 17. novembar 2014.

     

    oh

    jako sam se obradovao ovoj odluci

     

    ruža svemira

    33 fotografija lica jednog kamena

     

    posle skulpture ruže svemira svemir će se preobraziti u lice

     

    lice celi

    joj

     

    celo delo

    miroslave mandiću ne treba više da hodaš danas

     

    ruža miris je svemira

    mi — sva bića — ćemo hodati za tebe

     

    ruža svemira lice je kamena

     

    lice kamena — ljubav je život hodanja po licu

     

    kamen lica — život je ljubav hodanja po kamenu

     


    A U TO

    3609. dan
    18. novembar 2014.

     

    i danas ću pisati o jučerašnjem kamenu

     

    jučerašnjem i današnjem

     

    današnjem i sutrašnjem

     

    voleo bih da pišem samo o njemu

     

    izdašnosti njegovoj

     

    u njemu je sve

     

    uživaj miroslave

     

    napijaj se kamenom

     

    sokom kamena

     

    mineralima stvaranja

     

    minarlima mira i svemira

     

    mekoća kamena hrani tvrdoću trava

     

    kamena staza je slava glačanja

     

    kamene ograde čuvaju zemlju od vetrova

     

    kameni temelji kameni zidovi kameni podovi kameni krvovovi

     

    kameni oltar

     

    kameni jastuk

     

    od kiše se presijava zemljana staza koja vodi do kamena

     

    do juče je to bio još sam kamen a danas je ruža svemira

     

    volim umetnost imenovanja

     

    imenovanje kao stvaranje

     

    fotografišem kamenu ružu

     

    lepa je u mokroj travi

     

    zelenilo je okružuje

     

    kamen me vodi

     

    zaceli me i isceli me kamene

     

    juče sam pisao samo o kamenu da ne bih o mukama

     

    mislio sam tako da nastavim i danas ali su me u povratku bolela oba kalkana u petama

     

    u trenutku ne vidim kako ću dalje i da li mogu izdržati

    noćas sam opet bio u smrtnim strahovima zbog blagog krvarenja na nosu

     

    istuširao sam se pa mi toplina prija tetivama i petama

     

    gladan sam

     

    zatvaraju mi se oči

     

    iscrpljen sam

    dovršiću blaženstva kasnije

     

     

    VOLIM KADA VIDIM DA VIDIM KADA VOLIM

    3610. dan
    19. novembar 2014.

     

    kamenu

     

    drug drugu

     

    svemir svemiru

     

    ljubav ljubavi

     

    celina

     

    kamen je planina

     

    kamen je zrnce peska

     

    poklanjam ti sreću koju osećam zato što ću uskoro videti kamen

     

    ružu svemira

     

    juče je padala kiša danas sija sunce

     

    verujem da me kamen čeka

     

    odan sam mu odan mi je

     

    ruža svemira ruža odanosti

     

    ruža svemira odanost ruži

     

    odan putu odan sam ruži

     

    odan ruži odan sam pupoljku

     

    bog

     

    mladi bog

     

    mlada vrba

     

    mladi potok

     

    mlada ptica

     

    mlada riba

     

    mlado staro

     

    celo milo

    celom milo je

     

    celina milina

    milom celo je

     

    dobrota je lepota lepota je dobrota

     

    volim kada vidim da vidim kada volim

     

    svevidim sveljubim

     

    krenuo sam ka volikamenu

     

    hodam polako

     

    pokupio sam povrće i voće iz kontejnera

     

    miroslave mandiću

    uzviknuo mi je kamen ruža svemira kada me je ugledao

     

    ružo svemira

    uzviknuo sam kamenu ruži svemira kada sam je ugledao

     

     

    SAGNUTI SE I POLJUBITI

    3611. dan
    20. novembar 2014.

     

    čudo

    pesme

    sam

     

     

    pevam

    jesam

     

     

    jesam

    ljubim

     

     

    ljubim

    hodam

     

     

    hodam

    stvaram

     

     

    stvaram

    talasima

    pevanja

     

     

    bog

    bogu

    bog

     

     

    mala

    pesma

    miline

    sam

     

     

    kamen

    pevanja

     

     

    vrh

    pesme

    sloboda

    je

     

     

    ruža

    svemira

    pesma

    je

     

     

    odoh

    ruži

    sve

    mira

     

     

    sam

    svakom

    sve

     

     

    sam

    zvižduk

    blag

     

     

    sam

    licem

    licu

     

     

    miris

    zimskih

    ruža

     

     

    vraćam se sa jezera

     

    zahladilo je

     

    hodam polako zbog bolova u petama i tetivama

     

    nekoliko puta sam se oslanjao na ograde i teglio ahilove tetive

     

    već sam fotografisao ružu svemira

     

    još jednom ću proći pored nje

     

    raznežiti se

     

    sagnuti se i poljubiti je

     

    eto lepote sagnuti se i poljubiti

     

    ljubljenje i jeste pognuće i poklonjenje

     

    poljubio sam kamen

     

    šakom ga dodirnuo

     

    bilo je isto kao i sa svakim koga sam poljubio

     

    kao i svako biće i svaki kamen željan je dodira

     

    slava dodiru

     

    sutra je slava

     

    aranđelovdan

    dete u meni se budi

     


    MOLIM TE ZA JEDAN PLES

    3612. dan
    21. novembar 2014.

     

    bog

     

    jesam

     

    ja sam bog

     

    ja sam bog — ti si bog

     

    ja sam bog — svemir je bog

     

    ja sam bog — atom je bog

     

    ja sam bog — bilo ko je bog

     

    ja sam bog — sve je bog

     

    ja sam bog — humor je bog

     

    ja sam bog — kajasi su bog

     

    ja sam bog — cveće prkos je bog

     

    ja sam bog — anonimni je bog

     

    ja sam bog — bezimena je bog

     

    ja sam bog — krug je bog

     

    ja sam bog — lopta je bog

     

    ja sam bog — dobro dete je bog

     

    ja sam bog — tek rođena mlad je bog

     

    ja sam bog — pupeći pupoljak je bog

     

    ja sam bog — kamen stene je bog

     

    ja sam bog — novac pognuća je bog

     

    ja sam bog — prvi pogled je bog

     

    ja sam bog — prvi dodir ruku je bog

     

    ja sam bog — prvi poljubac je bog

     

    ja sam bog — tvoja pička je bog

     

    ja sam bog — tvoj kurac je bog

     

    ja sam bog — naš orgazam svih bića bog je

     

    ja sam bog — nikada se više nećemo videti jedno smo zauvek

     

    ja sam bog — videćemo se mi ponovo jedno smo oduvek

     

    ja sam bog — bezrazložna sreća je bog bezrazložnom srećom je i bog

     

    ja sam bog — vino hleb sveća koljivo zimske ruže

    dečaku je šesdeset peta — sve više volim slavlje običnog — trenutak večnosti dečavojčice

     

    ja sam bog — bog bogom bogu bog

     

    ja sam bog — ja sam bog

     

    bog

     

     

    HODAČKI ŠTAP

    3613. dan
    22. novembar 2014.

     

    danas će mi tibika doneti hodački štap iz budimpešte

     

    voljeni

     

    hodali smo zajedno četiri puta

     

    vesna milović mi je 1984. nabavila drvo

    koristili su takve štapove na aikidu-u

     

    bora dragaš ga je predivno okovao

     

    hodao sam sa njim prvo drugo treće i četvrto hodanje za poeziju

     

    prošli smo zajedno jugoslaviju austriju nemačku francusku englesku

     

    mnogo mi je pomagao

     

    mnogo sam se od njega naučio

     

    gospodstvenosti

    dostojanstvenosti

    strpljivosti

    ravnoteži

    lepoti

    miru

     

    voleo sam da ga bacam u visinu i da ga hvatam u letu

     

    da ga držim u ravnoteži na kažiprstu desne ruke

     

    da ga srednjim prstom desne ruke držim u vertikali

     

    voleo sam da vitlam sa njim kroz vazduh

     

    ispravljao mi je leđa kada bih ga stavio na ramena a obe šake oslonio na njega

     

    selio se sa mojim radovima i tako sam ga verovatno

    zaboravio u pomazu kod roditelja petra miloševića

     

    nada petronijević je pre mesec dana srela petra

    i pitala ga za štap a petar je rekao da je kod njega

    namicao je zavese sa njim

     

    vera varadi ga je pre neki dan preuzela od petra

     

    i tako ćemo se moj hodački štap i ja uskoro sresti posle dvadeset godina

     

    u rukama mi je

     

    doneli si mi ga lea feldman i tibika varadi

     

    ponovo me vodi

     

    zvoni kada ga oslonim na asfalt

     

    on je meni ja ja sam njemu on

     

    ja sam njemu štap on je meni hodač

     

    ima četiri raboša na sebi

     

    prva tri kruga sam urezao za prva tri hodanja

     

    za četvrto hodanje sam urezao nespojeni krug da bih bio

    otvoren za desetogodišnje hodanje ruže lutanja koje me je čekalo

     

    u znaku pitanja sam sa leom tibikom i štapom pio jeo i razgovarao

     

    bilo je božanski

     

    preterivao sam

     

    na kraju sam otišao u vc na kome je pisalo nužnik

     

    dok sam boravio u nužniku radovao sam se da će

    današnje poslednje blaženstvo završiti u nužniku

    nužniku slobode

     


    SVE SVAKOM PEVAJU PESME MOJE

    3615. dan
    24. novembar 2014.

     

    kako je nežno

     

    otići

     

    kamenu

     

    ruži svemira

     

    usred dana

     

    usred svemira

     

    usred ruže ruži sve mira

     

    svakim gutljajem vazduha urlam hoću te još

     

    zar urlanje nije šapat

     

    uspavanka

     

    pitaj me o trešnjama

     

    višnjama

     

    milju

     

    smilju

     

    vodenom bilju

     

    sve svakom

     

     

    sve

    svakom

    pevaju

    pesme

    moje

     

     

    sve svakom

     

    svako svemu

     

     

    svako

    svemu

    plešu

    reči

    moje

     

     

    svako svemu

     

    krug samo krug

     

    lopta jedino

     

    čude se čuda čudo jedinom

     

    glasu

     

    svaki glas je pesma

     

     

    svaka

    pesma

    peva

    me

     

     

    bog

    sam

    pesme

    pesma

    meni

    bog

    je

     

     

    sloboda

    u

    pesmi

    zatvorenih

     

     

    sloboda

    u

    zdravlju

    bolesnih

     

     

    sloboda

    spaja

    hrabre

     

    sve svakom

     

    svako svemu

     

    kad savršenstvo odgurneš od sebe ono ti se vraća kao spasenje

    izum dildoa

     

     

    Stranice