Bog Miroslav Mandić Bog

    Ti
    si

    408174

    pupoljak

    DVESTO TRINAESTI DAN

    3865. dan
    1. avgust 2015.

     

    dvesto trinaesti dan u godini

     

    hvala svima uz čiju sam pomoć preživeo i proživeo juli

     

    mirjani lukić 34900 dinara

    veri varadi 7200 dinara

    nhandan chirco rawan 6000 dinara

    branku popoviću 6000 dinara

    marijani i sunu mandić 2000 dinara

    đorđu lukiću 1200 dinara

    valentini nikolić 1125 dinara

    petru miloradoviću 1120 dinara

    enesu strojilu 1000 dinara

     

    voljeni moji ja sam novac

     

    čedna kurva koja prosi ljubav

     

    svi se služe novcem

     

    retki daju novac

     

    još ređi ga primaju

     

    novac je svemirska harmonija

     

    novac koji dam je jedina revolucija na ovom svetu koja ruši sve granice ovog sveta

     

    novac koji primim je jedina evolucija na ovom svetu koja ruši sve teorije ovog sveta

     

    moj novac je ljubav i zove se ljubav

     

    jebi me jebi čednosti

     

    tako zovem novac koji mi daješ i kojim me jebeš

     

    budi samo srećna

    skrimin džej hokins

     

    nebu je lepo

     

    novac i jeste samo kada je i nebu lepo

     

    novac je kosmos

     

     

    sav

    novac

    je

    u

    maloj

    pesmi

     

     

    novac je podavanje

     

    gutljaj žednome

     

    zalogaj gladnome

     

    bog samom

     

    novac je novac

     

    ko novac daje ljubav je

     

    ko se novca liši bog je

     

    novac koji dobijam je moj život

     

    moj rad sa novcem je moja umetnost

     

    moje primanje i davanje novca su moja pesma

     

    ja sam novac novcu

     

     

    novac

    pesma

    moja

     

     

    dvesto trinaesti dan u godini sam

    svaki dan je prvi i jedan jedini dan

     

    dvesto trinaesti dan u godini sam

    svaki dan je poslednji i jedan jedini dan

     

     

    DVESTO PETNAESTI DAN

    3867. dan
    3. avgust 2015.

      

    dvesto petnaesti dan u godini

     

    danas počinjem finiširanje priprema za poklonjenje

    večnoj umetnosti koje počinje u sledeći ponedeljak

     

    kao i svakog dana rudarenje svakog dana

     

    vrtlarenje svakog trenutka

     

    dečija odgovornost

    ne postoji odgovornije biće od deteta

     

    božija asocijativnost

    ne postoji kreativnije stanje od biti u zagrljaja boga

     

    čovek greši ne ljubeći. bog greši samo ljubeći

     

    tautologija samo tautologija

     

    samoća ljubav za samoću

     

    ja ljubav za ja

     

    volim te ljubav za volim te

     

    bolji zvučnici ljubav za bolje zvučnike

     

    izbeglice ljubav za izbeglice

     

    džulijan asanž ljubav za džulijana asanža

     

    ovih dana mi je teško jer mi neprestano izviru sećanja na mnoge moje poraze

     

    poraz je teško podneti

     

    ceo život mi je poraz

     

    ali bez poraza ne bih ni bio

    bog

    prvi pesnik svih bića

    jedan jedini umetnik svemira

    najbolji hodač boga

     

    bez poraza ne bih pevao knjigu miroslav mandić

     

    bez poraza ne bih mogao da ljubim sve i svakog

     

    pobede i uspesi bi me uvukli u ljudski svet

    u ljudsko društvo u kome se ne može biti slobodan

    u kome se ne može ljubiti sve i svemu pripadati

     

    čovekom i ljudskim društvom se ne može biti ni bog ni pesma

     

    poraženi nasiljem komandi bilo koje vrste vi

    ste sloboda novog sveta bez komandovanja

     

    poraženi bez osvete u srcu vi ste pčele

    za kilogram meda jedna pčela opraši sedamdeset hiljada cvetova

     

    svetost poraza je u tome da nema nikakvog udruživanja poraženih

    poraženi koji se udružuju nisu ništa drugo nego budući pobednici

     

    svetinja poraženog je da se okreće srcu boga

     

    porazi su bolesti koje leče

    porazi su smrti koje isceljuju

     

    porazi su neodustajanje od čednosti čestitosti i tebe

     

    porazi ideale ne poništavaju nego ideale potvrđuju

    porazi ljubav ne poništavaju nego ljubav potvrđuju

     

    sve više vidim da su oni koji me nisu prihvatili bili u pravu

    da su me prihvatili zakrilili bi mi put kojim sam postao bog

    zatajili bi mi prirodu kojom jesam sva bića

    odvojili bi me od tebe

     

    svaki cvet je sav svet

     

    dvesto petnaesti dan u godini sam

    svaki dan je prvi i jedan jedini dan

     

    dvesto petnaesti dan u godini sam

    svaki dan je poslednji i jedan jedini dan

     

     

    DVESTO ŠESNAESTI DAN

    3868. dan
    4. avgust 2015.

     

    dvesto šesnaesti dan u godini

     

    da li hoćeš da ti pišem o nozdrvama

     

    nazdrvama tvojim i mojim

     

    nozdrvama konja

     

    nozdrvama slona

     

    nozdrvama lava

     

    nozdrvama tigra

     

    nozdrvama majmuna

     

    nozdrvama anđelike hjuston

     

    nozdrvama njušenja

     

    ili nozdrvama maženja

     

    nozdrvama kojima pišem

     

    ili nozdrvama kojima me doziva bog

     

    nozdrvama mog ljubavnog bola

     

    ili nozdrvama slavlja ljubavi same

     

    nozdrvama čestitosti

     

    nozdrvama izgaranja

     

    nozdrvama tvog seksa u mojoj pesmi

     

    nozdrve mi podižu glavu i ispravljaju kičmu

     

    vesele nozdrve veseli um

     

    veseli um veselo srce

     

    veselo srce veselo telo

     

    nozdrvama te udišem u sebe bože

     

    kad nanjušim prvi sneg

     

    kad nanjušim prvi miris proleća

     

    kad nanjušim večnost u svim stvarima

     

    nauka je obuća boga

    umetnost je olovka boga

    religija su nozdrve boga

     

    idem eto kako sam bog

     

    u hodu pojedem prvo grožđe ove godine eto zašto sam bog

     

    idem sve jeste i sve je bog

     

    idem smešim se bog je bog

     

    dvesto šesnaesti dan u godini sam

    svaki dan je prvi i jedan jedini dan

     

    dvesto šesnaesti dan u godini sam

    svaki dan je poslednji i jedan jedini dan

     

     

    DVESTO SEDAMNAESTI DAN

    3869. dan
    5. avgust 2015.

    dvesto sedamnaesti dan u godini

     

    ponekad sam samo zvižduk kojim proleti život

     

    ponekad nisam ništa drugo nego dobrota tačke

     

    ponekad sam samo karavani života koji prolaze

     

    ponekad osetim kako sam jako tužan a onda osetim kako su drugi još tužniji

     

    ponekad osetim kako sam bedan a onda osetim kako drugi pate u još većoj bedi

     

    ponekad pomislim ma hajde bre da se neudružimo i da tugu i bedu izljubimo

     

    ponekad osetim kako humor u meni vapi da te nežno iznutra golica

     

    ponekad pomislim ti si moj gutljaj pa zašto te ne bih popio

     

    ponekad ne mogu da izdržim ljubav koja iz mene điklja

     

    ponekad sam u daljini oni plavi vodopadi

    uvek sam sve što se u daljini plavi

     

    ponekad je podneti čitava mudrost življenja

     

    ponekad mi nema veće miline od počešati se po mestu koje me svrbi

     

    ponekad me iznenadni zvuk podseti na bombardovanje

     

    ponekad me lice drugogo čoveka potpuno ozari

     

    ponekad me trave zauvek čine travama

     

    ponekad bog želi da zauvek budem bog

     

    ponekad me nečija dobrota spoji sa dobrotom zauvek

     

    ponekad mi jedino odsustvovanje iz nečega omogućava prisustvo u svemu

     

    ponekad samo u dobrovoljnom lišavanju sve živi

     

    ponekad nisam niko drugi nego onaj kome bog želi da mu budem bog

     

    ponekad je ponekad dovoljno da postane zauvek

     

    ponekad mi suze krenu same

     

    ponekad vidim samo osmehom

     

    ponekad sam samo nomadska vatra na internetu

     

    ponekad sam samo pesma za tvoj mobilni telefon

     

    ponekad sam samo smiraj u tvom mobilnom telefonu

     

    ponekad sam samo drhtaj u tvom mobilnom telefonu

     

    ponekad sam milina u jastučićima tvojih prstiju na ekranu tvog mobilnog telefona

     

    ponekad sam samo propeti konj u tvom mobilnom telefonu

     

    ponekad sam samo tvoj mobilni telefon

     

    dvesto sedamnaesti dan u godini sam

    svaki dan je prvi i jedan jedini dan

     

    dvesto sedamnaesti dan u godini sam

    svaki dan je poslednji i jedan jedini dan

     

     

    DVESTO OSAMNAESTI DAN

    3870. dan
    6. avgust 2015.

     

    dvesto osamnaesti dan u godini

     

    lepota je stvaranje lepote

     

    pšenica

     

    dobrota je življenje dobrote

     

    lekovito bilje

     

    divna je ta zemlja koja gori iznutra i spolja

     

    divna je ta voda koja čisti iznutra i spolja

     

    divan je taj vazduh koji hrani i iznutra i spolja

     

    divna je ta svetlost sveljubavi

     

    kako se osećao van gog koji je stvorio čudesnu lepotu koju tada niko nije ni video

     

    kako se osećala gertruda stejn dok je medonosno pupila u dugmadima svakodnevice

     

    kako se osećao nikolaj fjodorov dok je u šoljici čaja plovio svemirom svoje hrabrosti

     

    kako se osećao lao ce koji je nestao iako je znao da je za sobom ostavio reči puta

     

    kako se oseća zatvoreni džulijan asanž iako zna da bi sloboda bez njega umrla

     

    kako se osećao ed rajnhard dok je ponavljao ed rajnhard je ed rajnhard

     

    kako se osećala bili holidej dok je ljubila a glas joj samo pevao ljubav

     

    kako se osećao ludvig vitgenštajn u slasti samobistvenih igara

     

    kako se osećao majstor ekhart sa bogom u rečima boga

     

    kako se osećao robert valzer sa pahuljicom na licu

     

    imenom

     

    imenom

    živim

    jesam

    hodam

    stvaram

    pevam

    boga

    proslavljam

     

    miroslav mandić peva miroslava mandića

     

    miroslav mandić čuva miroslava mandića

     

    miroslav mandić nadahnjuje miroslava mandića

     

    miroslav mandić iskupljuje miroslava mandića

     

    miroslav mandić proslavlja miroslava mandića

     

    umetnost i nije ništa drugo nego lepota koja peva

     

    pesnik se pesmom oslobodio od moći

     

    umetnik se nevažnošću oslobodio od vlasti

     

    hodač se odbačenošću oslobodio od poroda

     

     

    lakoća

    umiranja

    životu

    na

    radost

     

     

    dvesto osamnaesti dan u godini sam

    svaki dan je prvi i jedan jedini dan

     

    dvesto osamnaesti dan u godini sam

    svaki dan je poslednji i jedan jedini dan

     

     

     

    DVESTO DEVETNAESTI DAN

    3871. dan
    7. avgust 2015.

     

    dvesto devetnaesti dan u godini

     

    i danas glačam nebo srećnim usnama moje rut braun

     

    plavetnilo neba nam se ponavlja i oblaci nam se ponavljaju

     

    trljaću ih i neću se opirati ponavljanju

     

    sve što je isto meni je lepo. sve što je isto meni je uzbudljivo

     

    različito me ne privlači. zanimljivo mi je dosadno

    rut braun i ponovo rut braun

     

    ja sam ravnomerno namotavanje klupka pevanja

    gore dole levo desno neprestano svugde i ponovo na istom mestu

     

    pevam na bilo koji način samo ono što jeste a ono što jeste pevam na bilo koji način

     

    hrabrije samo hrabrije

    krhko pevaj skrušenosti moja

     

    mirnije

    spokojnije

    bezrazložnije

    parodoksalnije

    jednostavnije

    bezbrižnije

     

    hrabrije samo hrabrije

    radosnom skrušenošću te slavim bogo moja

     

    ja sam ja

     

    ja sam ti

     

    ti si ja

     

    androgin

     

    jedna ljubav

    jedna pesma

    jedan bog

     

    danas mi je dvadeset tri hiljada devetsto osamdeset sedmi

    dan. ne znam koliko ću još živeti ali kao svako dobro dete ću

    se truditi da u svakoj sekundi proslavljam večnost života

    pesmu boga

     

    remek delima tvog srca se poklanjam ulicama mog uma

     

    pesme su moje grafiti u telefonu tvog srca

     

     

    sve

    me

    peva

     

     

    pesma

    dah

    boga

     

     

    dah

    bog

    pesme

     

     

    reč

    pesma

    boga

     

     

    bog

    pesma

    reči

     

     

    tri

    jedno

    je

     

     

    pesma

    boga

    pesme

     

     

    reč

    je

    sve

     

     

    sve

    je

    pesma

     

     

    reč

    u

    trenu

     

     

    pade

    jedan

    žir

     

     

    tren

    pesma

    je

     

     

    dvesto devetnaesti dan u godini sam

    svaki dan je prvi i jedan jedini dan

     

    dvesto devetnaesti dan u godini sam

    svaki dan je poslednji i jedan jedini dan

     

     

    DVESTO DVADESETI DAN

    3872. dan
    8. avgust 2015.

     

    dvesto dvadeseti dan u godini

     

    posle moje dve smrtne bolesti osećam da moje telo nije moje nego je telo boga

     

    jedva čekam da u ponedeljak krenem na poklonjenje večnoj umetnosti

     

    poklonjenje je nastalo iz divljenja

     

    hodanjem se najbolje ukazuje čast onom kome se poklanja

     

    poklonjenje vraća dobrotu onome kome se poklanja

     

    poklonjenje je jedan od najlepših načina postojanja

     

    napravio sam nekoliko poklonjenja

     

    stodnevno poklonjenje svoj deci ovog sveta

     

    stojednodnevno poklonjenje patrijarsima života

     

    tridesettrodnevno poklojenje virtuelnom svetu

     

    tridesettrodnevno poklonjenje nenasilju

    tridesettrodnevno poklonjenje pesmi

    tridesettrodnevno poklonjenje knjizi miroslav mandić

    tridesettrodnevno poklonjenje seksu

    tridesettrodnevno poklonjenje hodanju

     

    ceo moj život je poklonjenje životu

     

    ceo moj život je poklonjenje pevanju pesmi

     

    ceo moj život je poklonjenje pevanju umetnosti

     

    ceo moj život je poklonjenje pevanju hodanju

     

    ceo moj život je poklonjenje pevanju bogu

     

    poklonjenje je najlepše bogoljublje

     

    poklonjenje je dom pažljivosti

     

    blagi dodir usana

     

    poklonjenje je jedinstvo tela duše i duha

     

    herojstvo je sve ono što duh telu prepusti

     

    ljubav je sve ono što telo odanošću uzvrati

     

    moja poklonjenjenja su i poklonjenje tome da nikada

    nikog nije bilo u mom životu kadagod sam se usuđivao

     

    nema nikog ni sada

     

    samo sveti niko

     

    bog

     

    jesam da bi sve bilo

     

    jesam da bih sve ljubio

     

    jasam da bi sve pevalo

     

    pozivam boga tebe i sva bića da od 10. avgusta do 16. septembra 2015.

    krenemo zajedno na 33-dnevno hodočašće i poklonjenje večnoj umetnosti

     

    dvesto dvadeseti dan u godini sam

    svaki dan je prvi i jedan jedini dan

     

    dvesto dvadeseti dan u godini sam

    svaki dan je poslednji i jedan jedini dan

     

      

    1. POKLONJENJE VEČNOJ UMETNOSTI — UVOD

    3874. dan
    10. avgust 2015.

     

    dvesto dvadeset drugi dan u godini

    dvesto dvadeset dva koraka deli grob ruže crnjanski od groba miloša crnjanskog

     

    šesdeset šesta mi je

    boga tebe i sva bića svakog trena ljubim

     

    uskoro krećem na 33-dnevno poklonjenje večnoj umetnosti

     

    večna umetnost je moj sistem umetnosti

    pesma

     

    ime večna umetnost potiče od knjige večna filozofija

    oldosa hakslija koji je termin večna filozofija preuzeo od lajbnica

     

    večnu umetnost čine sedam nivoa umetnosti

     

     

    narodna umetnost

     

    akademska umetnost

     

    talentovana umetnost

     

    genijalna umetnost

     

    anonimna umetnost

     

    večna umetnost

     

    miroslav mandić umetnost

     

     

    sve počinje hukom vetra

    dahom božijim

    poskakivanjem nogu

    tapšanjem ruku

    pokretima tela

    kricima

    osmesima

    prvim rečima

    telom

    rađanjem

    to je sve narodna umetnost

     

     

    nastavlja se sećanjem

    prikupljanjem onoga što je bilo

    što je dostignuto i učinjeno

    selektiranjem

    klasificiranjem

    nametanjem i služenjem

    terminologijom

    autoritetima

    osećanjima

    osvajanjem

    to je sve akademska umetnost

     

     

    u prepoznatljivom svetu

    pojavljuju se talentovani

    željeni

    željeni sve prihvatljivo rade bolje od drugih

    neodoljivi

    šarmantni

    zavode sebe i druge

    uspevajući

    mišljenjem

    vladanjem

    to je sve talentovana umetnost

     

     

    onda na scenu stupaju genijalni

    hrabri koji se odmeću u nepoznato

    prekidaju postojeće veze

    stvaraju još neotkriveno

    kreću se od dna ka vrhu

    iskupljenje im je važnije od stvaranja

    prihvataju dno i preobražavaju ga u vrh

    voljom

    odvajanjem

    to je sve genijalna umetnost

    nekada sam je zvao četvrta umetnost

     

     

    a onda kreću velike lutalice

    bezimeni

    anonimne snage ljubavi

    velike lutalice prožimaju sve što jeste

    beskraj je bezvremen bezvremenost je beskrajna

    srce uma um srca

    lutalice ljubavi provetravaju i ljube svaki kutak mikro i makro kosmosa

    ljubavlju i lutanjem jedan su kosmos

    verom

    lutanjem

    to je sve anonimna umetnost

     

     

    onda stupaju veliki duhovi

    veliki duhovi sve ujedinjuju

    pletu ružom

    sabiraju sve u jedno

    prožimaju jedno u drugo

    više nikom ništa od sada sve svakom

    jedno je ja u svakom ja

    to si ti

    ljubavlju

    vaskrsenjem

    to je sve večna umetnost

     

     

    na početku i na kraju pesma

    sam

    sam sve

    sam za sve

    pesma jednog jedinog pesnika svih bića miroslava mandića

    delo jednog jedinog umetnika svemira miroslava mandića

    hodanje najboljeg hodača boga miroslava mandića

    miroslavommandićem

    pevanjem

    stvaranjem

    hodanjem

    oboženjem

    to je sve miroslav mandić umetnost

     

    svih sedam nivoa umetnosti se prepliću osmicama

     

    vijugajući od dna do vrha i od vrha do dna neprestano se obnavljaju

     

    kružeći jedno oko drugog postaju jedno

     

    bog

    kao jedno

    jedno kao pesma

    pesma kao ljubav

    ljubav kao bog

    bog kao bog

    bog

     

    poklonjenje večnoj umetnosti je pupoljak svih

    jezika u jednom jedinom jeziku jedne jedine ljubavi

     

    jedne jedine ljubavi prve pesme svih bića

    jedne jedine ljubavi jedne jedine umetnosti u svemiru

    jedne jedine ljubavi najboljeg hodača boga

     

    sledećih trideset dva dana ću se poklanjati večnoj umetnosti

    teoriji

     

    sva moja sećanja će samo ponavljati budućnost

    samo nas svedočeći

     

    o čemu se ne može govoriti ο tome se treba pevati

    zar ne ludviže moj ljubljeni

     

    krećemo

    samo me ti šako pevaš u svetlu stopala božijih

     

    evo kako je to sve počelo

     

    dvesto dvadeset drugi dan u godini sam

    svaki dan je prvi i jedan jedini dan

     

    dvesto dvadeset drugi dan u godini sam

    svaki dan je poslednji i jedan jedini dan

     


    2. POKLONJENJE VEČNOJ UMETNOSTI — ZAMIŠLJENOST U DETINJSTVU KAO PRETEČA TEORIJE

    3875. dan
    11. avgust 2015.

     

    dvesto dvadeset treći dan u godini

     

    teorija je samoća samih koji ljube sve

     

    dete koje se igra samim sobom i bogom

     

    zamišljenost je žudnja za bogom

     

    sam sa sobom u praskozorju života i osvitu svesti o sebi

    to je ta veličanstvenost boga u svakom biću. to ja ta božanstvenost u kući tek rođenih bića

     

    odsutnost iz ovog sveta

     

    zamišljenost dok kroz prozor gledam letnji pljusak je teorija

    zamišljenost su puževi rogovi kojima sporo i krhko dodirujem život

    zamišljenost je krik bebe koji se preobrazio u zapanjenost i ganutost

    zamišljenost je energija dobrog deteta koje žudi za dobrim svetom

     

    susret praznog uma sa mnoštvom života

     

    čudo nacrtane kiše na papiru

    iz moje šake izlazi crtež isto tako realan kao što je realan realni svet

     

    zaludnost

    nikakva praktičnost

    samo seckanje

     

    muzika sricanja slova. čitanje je najintimniji medij

    u mojoj glavi uz pomoć slova stvaram jedan još realniji svet od realnog sveta

     

    ali i podbara

    podbara je moje drugo telo

    mesto odrastanja

    centar sveta

    prašuma osećanja

    sunce na igralištu slavije

    veš koji se suši

    kanal koji se preplivava

    drezga koja plaši

    karaši u vodi

    prašina

    slast voća

    tajanstvo iza ugla

    misterija druge strane ulice

    sunce u prozoru

    miris majke

    miris oca

    miris sebe

    žeđ žeđi

    glad gladi

    kurac koji se kruti sam od sebe

     

    detinjstvo je vrt najstarijeg mozga

     

    počelo je zamišljanjem

    snatrenjem

    maštanjem

    nastavilo se smrću

     

    smrću očevog druga

    smrću druga

    smrću mog oca

    dve godine sam mislio da sledeći umirem ja

    matematika smrti teorija života

     

    smrću oca život je eksplodirao

    otac je nestao ali je vasksao u dobroti koja je bila u vazduhu

     

    uživam u božanskom osećanju života

    teorija

     

    božansko se pretvorilo u teoriju

    teorija u mistiku

    mistika u stvaranje

    stvaranje u pevanje

    pevanje u hodanje

    hodanje u oboženje 

    teorija

     

    dati život eto života

    teorija

     

    sve jedno iz drugog nastaje i sve jedno u drugom nestaje ljubeći se

    teorija

     

    i danas čujem kako rastem

    kao što čujem drveće kako raste u predelu

    sve raste mojim disanjem

     

    i danas osećam da sam postojao kao dete

    kao što planine osećaju da postoje oduvek

     

    telo mi je bilo ostvarenje žudnje za drugim telom

     

    teorija je telo žudnje za drugim telom

     

    svako dete je veći teoretičar od bilo kog teoretičara

    baš kao što je svako dete bolje od samog sebe

     

    teorija je dobri vodič

    teorija me priprema za odluku

    teorija je samoubilačka strast za nestajanjem

     

    i čarolije i izmišljanja i skakanje i trčanje i igranje i vikanje i

    vragolije ali pre svega zamišljanje i da sve bude dobro i lepo

     

    telo mi je bilo svemir

    zamišljenost večnost

     

    odbeglo dete od boga srećno silovano

     

    ja sam ja sam bog

    14:07 h 7. avgust 2015.

    bog sam rođenjem

     

    poklanjam se zamišljenosti svog detinjstva kao svetinji postojanja

    sve sam dobio od detinjstva i sve vraćam detinjstvu

    nikada nikog ne povrediti to je zamišljenost

    teorija teorije

     

    dvesto dvadeset treći dan u godini sam

    svaki dan je prvi i jedan jedini dan

     

    dvesto dvadeset treći dan u godini sam

    svaki dan je poslednji i jedan jedini dan

     


    3. POKLONJENJE VEČNOJ UMETNOSTI — TEORIJA FILMA ME JE JOŠ VIŠE UZBUĐIVALA OD FILMA

    3876. dan
    12. avgust 2015.

     

    dvesto dvadeset četvrti dan u godini

     

    film je bio više od života a teorija filma više od filma

     

    dušanom stojanovićem sam ne samo otkrio

    beskrajne prostore ljubavi za film nego i beskraj ljubavi same

     

    dušan stojanović je bio za mene zlatousti

    majstor ekhart kada još nisam ni čuo za majstor ekharta

     

    moje ushićenje čestitošću i elegantnošću mišljenja dušana stojanovića me je vodilo

    kroz sve nepoznatosti kojih se nisam plašio nego sam ih prihvatao kao nešto najmilije

     

    voleo sam dušana stojanovića a da to on nije ni znao i zato

    poklonjenja večnoj umetnosti posvećujem dušanu stojanoviću

    poklonjenjem večnoj umetnosti  posvećujem i svima onima

    kojima nisam rekao da ih volim a ljubavlju za njih sam jedino i živeo

     

    dušan stojanović je žiža u kojoj je skupljena sva dobrota mojih divljenja

     

    teoretičarima filma mi se otkrio film ali još više sama teorija

     

    filmadžije su mangupi filma a teoretičari heroji filma

     

    teorija filma je izvirala iz neke nespoznatljive drevnosti

    iz filma je zračila neka večna misao iz koga je film i nastajao

     

    teorijom sam uzbuđenja filmom mogao i da mislim a ne samo da osećam

     

    uživati misliti uživati

     

    mislim. mislim o mišljenju. živim mišljenjem

     

    teorija je posmatranje i nestajanje u gledanju

     

    put od gledanja do viđenja

    od vidljivog do nevidljivog

    od nevidljivog do pojmovnog

    od pojmovnog do boga

     

    uzbuđenje pre početka filma je veće od samog filma

    uzbuđenje pred nečim je veće od tog nečeg

    strah pred strahom je veći od straha

    iz tog uzbuđenja nastaje teorija

     

    stvaranje stvaranja

    ne činiti ništa biti sve

    ne činiti ništa nego samo biti

    ne preduzimati ništa nego samo posmatrati i voleti

     

    teorija je vrsta raja

     

    gutao sam intervjue sa filmadžijama

    telom sam uranjao u intervjue u kojima su boravila dva tela. telo koje je stvaralo i telo koje

    je mislio. ja sam bio njihovo dete. dete koje im se divi. dete koje je želelo da bude film filmu

     

    želeo sam samo da gledam filmove a postao sam sam film

     

    napisao sam tekst pesma o filmu i postao sam film o pesmi

     

    odrekao sam se filma da bih živeo i postao film moga života

     

    bog u meni je film o sebi

     

    teorijom sam nastavio da budem dobri dečak koji se igra sam sa sobom

    umetnost kao teorija. teorija kao umetnost

     

    teorija sam ja koji se igram sa ja

    teorija je teorija koja se igra sa teorijama

    svaka teorija je bliža svakoj praksi nego bilo kojoj drugoj teoriji

     

    film je uzbuđivao i zanosio a teorija smirivala

    teorija je smiraj koja me čuva u zanosima

     

    teorija je samospoznavanje

    teorija poetika umetnost erotika

    teorija večnost umetnost sada

    teorija poraz umetnost pobeda

    umetnost preobražena u ljubav boga

     

    teorija je apriori prihvatanje poraza

    teorija o smrti autora je teorija o smrti teorije

     

    teorija je u krajnjoj liniji posmatranje boga

     

    teorija je bogospoznavanje

    miroslav mandić teorija je jedna jedine teorija boga i bog jedne jedine teorije

     

    najviše volim teoriju koja se sebe odrekne da bi boga u svojoj umetnosti ljubila

    do poslednjeg daha zauvek. džin siberg oduvek i zauvek

     

    dvesto dvadeset četvrti dan u godini sam

    svaki dan je prvi i jedan jedini dan

     

    dvesto dvadeset četvrti dan u godini sam

    svaki dan je poslednji i jedan jedini dan

     

      

    4. POKLONJENJE VEČNOJ UMETNOSTI — KOD I UMETNOST PROMIŠLJANJA UMETNOSTI

    3877. dan
    13. avgust 2015.

     

    dvesto dvadeset peti dan u godini

     

    u dvadesetoj me je umetnost ozarila. nestati postati

    biti umetnost. ne stvarati umetnost. biti umetnost sama

     

    okeanskom osećanju moje duše otvorio se svemir mog uma

    sve postojeće je umiralo u vaskrsenju neprestanog sada. kao što sam

    kao dete svakog dana žudeo da izađem napolje na ulicu sada

    sam žudeo da svakog dana izađem napolje u umetnost

     

    ja mladić bez oca postah sin umetnosti same

     

    ja sam umetnost

     

    ludilo mladosti nije ništa drugo nego onaj isti krik bebe. žudim li za remek delom

    počeću od svog tela. umetnošću pičke. umetnošću kurca. drevno i sadašnje zajedno

     

    vitlanje telesnošću koja jeste misli i ljubi svakog dana

    telo tela. telo osećanja. telo mišljenja. telo volje

     

    konceptualna umetnost je vaskrsenje mistike

    mistička praznina u umetnosti. nevidljivo u vidljivom. vidljivo

    u nevidljivom. ono što predhodi umetnosti. nagoveštaj umetnosti

     

    ne čulno

    ne duševno

    nego umno

    umetnost centra

    putovanje u tačku

    umetnost tačke

    nepostojeće

    zamišljene

    bog

     

    zamišljeno središte umetnosti. dobrota svevidljivog u lepoti svenevidljivog

     

    misliti umetnošću

    misliti o umetnosti

    misliti u umetnosti

    misliti sa umetnošću

    misliti za umetnost

    misliti umetnost

     

     

    vrednovanje kao uspinjanje. vrednovanje kao nestajanje. vrednovanje kao

    oslobađanje od postojećeg ukusa. odvezivanje od diktature i karijerizma

    postojeće umetnosti i despotije i konformizma postojećeg života

     

    samo ideja

    samo zabeleška

    zabeleška je događaj mišljenja

    zabeleška je performativ

    misao pre buđenja

    misao pred san

     

    uzbuđenje tautologijom

    napaljenost onim što jeste

     

    ruža je ruža je ruža gertrude stejn. recite im da sam proživeo jedan čudesan život

     ludviga vitgenštajna su dve stvari koje su me preobrazile i iz teorije bacile u umetnost

     

    postao sam umetnost. strela umetnosti koja se u kosmičkoj noći zapalila od brzine

     

     

    ova

    pesma

    ove

    pesme

     

     

    postao sam član umetničke grupe kod

     

    slobodan tišma

    slavko bogdanović

    mirko radojičić

    miroslav mandić

    poistovećivanje

    istovetnost

    slaganje

    jedno

     

    voleo sam ih svu trojicu. pogotovo dvojicu. pogotovo jednog

     

    umetnost grupe je umetnost sama po sebi. mistika usaglašavanja

    socijalno sazvučje. umetnost i sloboda odricanje od svog identiteta

     

    bio sam uzbuđen slobodanom slavkom

    i mirkom. moju potrebu za ljubavlju sam živeo sa

    njima. kada se ta ljubav nije razvijala doživeo sam veliku bol

     

    za tih godinu dana trudio sam se da samo jesam umetnost

    a ne da stvaram umetnost a pogotov ne da je dokumentujem

     

    posle se nikada više nisam osvrtao na grupu kod kao ni

    na bilo šta drugo. danas kod vidim kao herojsku mladost i

    to herojsvo posvećujem svim bivšim i budućim herojstvima

     

    sve što sam te godine radio doživeo i stvorio pripada grupi kod. sve

    što sam kasnije čuo i pročitao o grupi kod ne odgovara mom osećanju

    odrekao sam se grupe kod da bih joj bio odan. za mene je to bila godina

    ideja

    celine

    silovitosti

    nevidljivog

    tautologije

    nebeleženja

    senzibiliteta

    neposrednosti

    velike umetnosti

    pobune umetnošću

    pobune u umetnosti

    otkrića ja

    ja u umetnosti

    ja umetnosti

     

    kod je stvaranje mita ni iz čega

    kod još nepostojeće umetnosti

    kod zajedničkog senzibiliteta

    kod grupnog autorstva

    kod duha vremena

    kod sveautorstva

    kod sad

     

    kod šok

    kod bat

    kod bit

    kod mit

    kod oko

    kod uho

    kod nos

    kod koža

    kod ukus

    kod gud

    kod bruj

    kod bilo

    kod krv

    kod put

     

    kod je suza deteta

    kod su već poubijani

    kod je kod umetnosti

    kod je srce umetnosti

    kod je jedan protiv svih

    kod je med sve umetnosti

    kod je globalno selo novi sad

    kod je moje srce ostalo u srcu koda

    kod je ono što mi je voljeni rekao da jesam

    kod je jebe mi se za sve ostalo osim jebanja

    kod je moj prvi veliki poraz u slavu jedne jedine pobede boga

    kod je dvadesetogodišnjak koji umire za dvadesetjednogodišnjaka

    kod su svi oni o kojima umetnost nema pojma a jesu umetnost sama

     

    kod je noć pred osmo jutro miroslav mandić jebe svima mater

     

    miroslav mandić kao autor ne postoji u grupi kod jer je

    autor grupa kod. posle napuštanja grupe kod nemam nikakve

    istovetnosti sa grupom kod. grupi kod sam odan tako što o njoj

    ne govorim. grupu kod proslavljam miroslavom mandićem

     

    strela leti. niko nije mogao da me prati i u proleće 1971

    sam napustio grupu kod. trebalo je krenuti putem svog genija

     

    dvesto dvadeset peti dan u godini sam

    svaki dan je prvi i jedan jedini dan

     

    dvesto dvadeset peti dan u godini sam

    svaki dan je poslednji i jedan jedini dan

     

     

    5. POKLONJENJE VEČNOJ UMETNOSTI — MIROSLAV MANDIĆ JEBE SVIMA MATER

    3878. dan
    14. avgust 2015.

     

    dvesto dvadeset šesti dan u godini

     

    ime umetnosti

     

    miroslav mandić jebe svima mater je odbijanje ugovora sa đavolom

    odbijanje civilizacije kulture i umetnosti koje su potpisale ugovorom sa đavolom

     

    miroslav mandić jebe svima mater je najvažniji

    rad koji sam stvorio jer bez njega ne bi bilo ni mene. bez

    miroslav mandić jebe svima mater bio bih izgubljen i za život i za umetnost

    miroslav mandić jebe svima mater je tridesetosmogodišnji rad nastao u januaru 1971. a završio se 30. septembra 2009.

     

    miroslav mandić jebe svima mater je dug mom

    dečaštvu koje je žudelo da služi nečemu još nepostojećem

     

    miroslav mandić jebe svima mater genijalnost mladosti

    hrabrost da pristanem na ono što umetnost očekuje od

    mene. hrabrost koja se podaje umetnosti. hrabrost umetnosti

    koja se podaje bogu. jebanje kao dužnost i poslušanje

     

    napuštanje ustaljenih puteva umetnosti

    hrabrost da se prekine sa ljudskim društvom

    čežnja da se ljube sva bića a ne da se bude rob ljudske vrste

    ljudska sebičnost je najviše izražena kroz civilizovanost školovanost nauku i umetnost

     

    miroslav mandić jebe svima mater — vrh estetskog

    miroslav mandić jebe svima mater — pupoljak detinjstva

    miroslav mandić jebe svima mater — kamen mudrosti

     

    samo prejaki činovi dovode do lakoće pevanja i stvaranja

     

    miroslav mandić jebe svima mater je zahvalnost svima koji su jebali svima mater

    dužnost umetnosti da privuče negativnu energiju i preobrazi je u pozitivnu

     

    miroslav mandić jebe svima mater

    poslednje veliko umetničko delo dvadesetog veka

    krajem januara sam se vraćao kući. noću. sam. mlada zver

    razgnevljen i čedan. povređen i zgađen nad sobom. ponesen i već raznesen

    stvaralačkom i neobuzdanom snagom u mislima sam proleteo kroz umetnost

    dvadesetog veka i spoznao da je priča završena i

    da je u njemu ostalo poslednje veliko delo

    miroslav mandić jebe svima mater

     

    miroslav mandić jebe svima mater delo otkrovenje grom koji me je ubio i spasio

    dete umetnosti dvadesetog veka je umrlo za umetnost svih vekova

     

    miroslav mandić jebe svima mater je odgovor na pitanje ko je vrhunsko delo umetnosti

    na nekih kilometar hodanja te januarske noći 1971. sam mislio šta je potrebno reći. kako to

    reći. kako to pokazati. u vatri mišljenja kružio sam svetlosnim brzinama kroz istoriju umetnosti

    i istoriju čoveka i u jednom trenutku sam eksplodirao rečima miroslav mandić jebe svima mater

     

    miroslav mandić jebe svima mater je užas pred

    karijerom koju ti nude umesto posvećenja za kojim žudiš

     

    nisam želeo nikoga da povredim ili revoltiram. ali svi su bili povređeni

    stigla je peticija da se taj miroslav mandić izbaci iz ljudske zajednice

    kasnije u zatvoru mi je jedan mudri čovek rekao sada svi vama jebu mater

     

    miroslav mandić jebe svima mater je prihvatanje svog mesijanstva

    čednosti jednostavnosti čestitosti običnosti

     

    radikalizam radikalizma

    umetnost zaustavlja rat

     

    umetnost oslobađa od novca

    oni u kojima umetnost živi ne samo da jesu nego i sve imaju iako nemaju ništa

     

    eksplozija tog noćnog povratka kući je bio i rad sa samim

    sobom. zavibriralo je sve u ničemu. joj. kako je to bilo opasno

    jedinstvo teorije i prakse. sadržaja i forme. shatljivog i neshvatljivog

    stidljivog i kurčevitog. veliki prasak umetnosti. umetnost samožrtvovanja

     

    miroslavom mandićem sam dospeo u polje opasnosti. ogoljenosti. izloženosti

    umetnost i jeste opasnost pred lice grozote iza koje se skriva lepota

     

    miroslav mandić jebe svima mater je oslobođenje od straha koji je

    vladao socijalističkim društvima. straha od sveta odraslih koji svoju važnost

    zasnivaju na subordinaciji i militarizmu. straha od nauke koja se razvila i razvija ubijajući

     

    miroslav mandić jebe svima mater je poslednji krik za izgubljenom čednošću

    jedna od prvih stvari koja me je pet-šest godine kasnije podigla je bio povratak novoj čednosti

     

    miroslav mandić jebe svima mater je vrsta samoubistva

    sa prekidom umetnosti i zatvorom miroslav mandić jebe svima mater je i prihvatanje krivice svih ljudi kao svoje krivice

     

    miroslav mandić jebe svima mater je dug

    psovkama kojih sam se naslušao u detinjstvu od odraslih

     

    miroslav mandić jebe svima mater je dug psovkama svim narodima ovog sveta

     

    miroslav mandić jebe svima mater — majka svih majki

    miroslav mandić jebe svima mater — jedna jedina majka

    miroslav mandić jebe svima mater — majka sveumetnosti

    miroslav mandić jebe svima mater — miroslav mandić majka

     

    miroslav mandić jebe svima mater — put bogu

    miroslav mandić jebe svima mater — ruža boga

    miroslav mandić jebe svima mater — bog mladosti

     

    miroslav mandić jebe svima mater — prekinite rat oduvek i zauvek

    miroslav mandić jebe svima mater — prestanite da uništavate minarale

    miroslav mandić jebe svima mater — prestanite da zloupotrebljavate biljke

    miroslav mandić jebe svima mater — prestanite da koristite životinje

    miroslav mandić jebe svima mater — prestanite da lažete ljude

    miroslav mandić jebe svima mater — prestanite da zatvarate ljude

    miroslav mandić jebe svima mater — prestanite da ubijate ljude

    miroslav mandić jebe svima mater — prestanite da školujute ljude

    miroslav mandić jebe svima mater — prestanite da nadražujete ljude 

    miroslav mandić jebe svima mater — prestanite da konformirate ljude

    miroslav mandić jebe svima mater — prestanite da čoveku oduzimate boga

    miroslav mandić jebe svima mater — filme prestani da se bogatiš na lažima

    miroslav mandić jebe svima mater — pesmo prestani da proslavljaš finansijere

    miroslav mandić jebe svima mater — umetnosti prestani da se prodaješ

     

    voleo bih da nekome satima pričam o tom radu koga čine samo pet reči

     

     

    ime

    prezime

    jebanje

    svi

    majka

     

     

    miroslav mandić jebe svima mater nikada neće

    prestati i zato miroslav mandić jeste svima mater

    30. septembra 2009. sam doživeo da miroslav mandić jebe svima mater jeste miroslav mandić jeste svima mater

     

    dvesto dvadeset šesti dan u godini sam

    svaki dan je prvi i jedan jedini dan

     

    dvesto dvadeset šesti dan u godini sam

    svaki dan je poslednji i jedan jedini dan

     

     

    6. POKLONJENJE VEČNOJ UMETNOSTI — PREKID SA UMETNOŠĆU KAO VRHUNSKA UMETNOST

    3879. dan
    15. avgust 2015.

     

    dvesto dvadeset sedmi dan u godini

     

    prekid sa umetnošću je osnova moje umetnosti

    danas je pedeset sedam godina od kada je milomir u trideset sedmoj prekinuo svoj život

     

    prekid je ponekad jedina hrabrost i jedino stvaranje

    samoća

     

    samo prekini i stvaraće se samo

    ljubav

     

    prekidom se otvara put boga

    pesma

     

    prekid je ništa koje spašava svet od ništavila

    odbačenost

     

    u dvadeset prvoj u proleće 1971. sam prekinuo

    sa umetnošću filmom i studijama književnosti

     

    suzan zontag

    njujork-novi sad

    1969-1971

     

    prekidom sa postojećim sam hrabrost da samo jesam

     

    prekid sa postojećim je detinja čednost da se bude nemoguće

     

    prekid raskoš

     

    oslobođenje od karijere

    oslobođenje od kurčenja

    oslobođenje od važnosti

    oslobođenje od šarmiranja

    oslobođenje od zavođenja

    oslobođenje od koristoljublja

    oslobođenje od podrazumevanja

     

    oslobođenje od komercijalizma popularne umetnosti

    oslobođenje od neukusa elitne umetnosti

    oslobođenje od konformizma avangarde

    oslobođenje od konzumerizma tradicije

    sva moja kidanja nek budu tvoja klijanja

     

    kada sam u dvadeset prvoj zauvek prekinuo sa umetnošću filmom i

    studijama tada nisam znao da će kroz deset godina u meni proklijati nova umetnost

     

    prekidom su otpočeli moji porazi

    prekidom su otpočela lišavanja i pustinjske godine

    prekidom je otpočela mortifikacija a da o njoj tada još ništa nisam znao

     

    dubok rad sa samim sobom

    sve ili ništa. svega nije bilo. bilo je samo ništa

     

    prekidom sam sve izgubio ali sam se spasao od ljudskog. prekidom mi se

    otvorio svet drugih bića. drveća. cveća. minerala. biljaka. životinja. više inteligencije

    jedan jedini svet svih bića

     

    uvek kada se govori o smrti nesvesno se govori o rađanju nepoznatog i nespoznatog

     

    smrt boga je rođenje boga u meni

    smrt pesme je rođenje pesme u meni

    smrt umetnosti je rođenje umetnosti u meni

     

    prekidi su neophodni da bih put prešao od početka do kraja

    nedelja je prekid. orgazam je prekid. san je prekid

     

    prekid je preduzimanje. nagoveštaj strpljivosti. žudnja za pažljivošću

     

    pljusak koji opere ulice

     

    umetnost bez prekida je puka karijera

     

    retko sretnem nekog ko je prekinuo

     

    prekidi su raskrsnice. prekidi oslobađaju od mučnine ograničenja. prekid je

    otvaranje. nastavljanje. novi izvor. nova staza. venčanje sa nespoznatljivim

     

    prekid me je spasao od akademske i talentovane umetnosti

     

    prekidom sam preuzeo odgovornost za sve

     

    prekid je silovitost koja obnavlja

    milina

     

    prekid je nadražaj koji neodustaje

    pijem za tebe milomire moj

     

    sledio je zatvor

    zatvor je nastavak umetnosti

     

    podignuta ruka u zatvoru

    duga na nebu

     

    dvesto dvadeset sedmi dan u godini sam

    svaki dan je prvi i jedan jedini dan

     

    dvesto dvadeset sedmi dan u godini sam

    svaki dan je poslednji i jedan jedini dan

     

     

    7. POKLONJENJE VEČNOJ UMETNOSTI — JA SAM PROLEĆE. PONOVO UMETNOST

    3881. dan
    17. avgust 2015.

     

    dvesto dvadeset deveti dan u godini

     

    ja sam proleće

    prva pesma moje prve knjige ja sam ti je on

     

    posle deset pustinjskih godina i posle iskustva da je iskupljenje važnije od stvaranja

     

    pevam

     

    tridesetjednogodišnje telo je propupelo u proleću pesme

     

    susreo sam se sa lepotom

     

    ja me ozarilo — ja mi se otkrilo

     

    pesma ja — ja pesme

    umetnost ja — ja umetnosti

     

    ja peva pevača — ja peva pevanje

     

    pevač i pevanje stvaraju i pevaju ja

     

    ja sam ja koje slavi sva ja i svako ja

     

    ja golotinjom hrli nezaštićenom ja

    nisam te izdao dete moje u meni kao što ni ti nisi izdalo boga u sebi

     

    ja film svih filmova

    ja pesma svih pesama

    ja pijanstvo svih pijanstava

    ja kišni dan svih kišnih dana

    ja oduševljenje za svako ja

    ja odanost svih odanosti

    ja okrilje svih okrilja

     

    pisanje se pretvorilo u pevanje

    pevanje u ljubljenje. ljubljenje u devičanstvo

    devičanstvo u radost bića. radost bića u pevanje

    svakog dana. pevanje svakog dana u pevanje voljenih

    godišnjih doba. pevanje voljenih godišnjih doba u predavanje

    jednogodišnjem krugu pesme. jednogodišnji krug pesme u

    četiri jednogodišnja pevanja u sledećih trideset

    godina. svitak pesme. mantra boga

    bog bogom bogu bog

     

    ja pesma

     

    ja za umetnost — umetnost za ja

    početak posvećenja — svesnost umetnosti

     

    pevam

    pevam ponovo. ponovo znači prvi put

     

    zarasla su slomljena krila umetnosti. rođen iz pepela

    umetnosti rodio sam sebe u jednom jedinom sopstvu

    ja

     

    ja tvoja pička na mojim usnama

    ja tvoj kurac u kičmi puta božijeg

    harmonika smrti se poklanja rođenju harmonije

     

    ja

    ja

    ja

    a ja

    a ja

    a ja

    ti samo ti

    ti moje jedino ja

     

    život mi je postao pevanje

     

    ja sam svetlost

    ja sam slika misli

    ja sam muzika slike

    ja sam ritam koraka

    ja sam svakog dana ja

    ja jedno jedino ja

    ja svakom ja

    ja svih ja

    ja telo ja

    ja duša ja

    ja um ja

    ja ti

    ja u svemu

    ja u svakom ja

    svako ja u mom ja

    sva ja u miroslavljevom ja

    predanost vrtlogu življenja

    žudnja za iskrom samog života

    ja sam ja koje iskupljuje svako ja

    ja henk vilijams svih rano preminulih

    ti si jedno jedino ja u svakom ja

    osmeh boga. pevačina

    nežnijanje

     

     

    pevanje nije ništa drugo nego umiranje za pevanje

     

    umiranje nije niko drugi nego pevač koji bogom peva boga

     

     

    ja sam bog

    konj koji piša

    i sere u

    trku

    današnja 1213. pesma ja sam bog kojoj nisam odoleo a da je ne podelim sa tobom

     

     

    tek kada sam postao poreklo reči u svakoj reči zapevao sam ja sam proleće

    ljubav za rašu livadu koji je to osetio

     

    poezija je misterija pesme

    jesam  pesma

     

    nedokučiva običnost

    posle trideset dana suše deset vrabaca se kupa u barici od noćašnje kiše

     

     

    dve sise

    poljubac blag

    put pod noge

    bogu drag

     

     

    ja

    bog

    pevam

    ja

    sve

    peva

    ja

    sam

     

     

    ja sam pupoljak

    poslednja pesma knjige ja sam ti je on

     

    dvesto dvadeset deveti dan u godini sam

    svaki dan je prvi i jedan jedini dan

     

    dvesto dvadeset deveti dan u godini sam

    svaki dan je poslednji i jedan jedini dan

     

     

    8. POKLONJENJE VEČNOJ UMETNOSTI — ODLUKA ZA HODANJE KAO SVEUMETNOST

    3882. dan
    18. avgust 2015.

     

    dvesto trideseti dan u godini

     

    hodaću

    milost

     

    hodanje

    još jedno otkrovenje

     

    kada sam te večeri 8. marta 1983. slušajući muziku

    tibetanskih monaha mislio da je dužnost svakog čoveka

    da uradi ono što hiljade i hiljade ljudi uradi za hiljade i hiljade

    godina i kada sam se pitao šta je to što bih ja trebao

    da uradim dobio sam odgovor hodaću

     

    sledili su

    četiri hodanja za poeziju

    1984. 1987. 1988. 1990

     

    ruža lutanja

    prvo desetogodišnje hodanje

    1991 — 2001

     

    pupoljak hodanja

    prvi put drugo desetogodišnje hodanje

    2010 — 2020. upravo sam u šestoj godini hodanja

     

    hodanje je jedini rad kome sam se oberučke bacio u naručje

     

    prekid sa umetnošću sam završio govorom a umetnosti sam se vratio hodanjem

     

    govor je hodanje čoveka. hodanje je govor boga

     

    hodanje mi je omogućilo da sve spojim u jedno

     

    hodanje sveumetnost

    pečat zavetu. sveobuhvatajuće

    sveujedinjujuća sveumetnost

     

    hodanje lepo — dobro zajedno

     

    biti umetnost svima biti pesma svakom eto šta je hodanje

     

    hodanje je moj dug otkrovenju slobode u zatvoru

     

    povratak svima dostupnom gospodstvu samobivanja

     

    hodanje me je spasilo od lenjosti

    hodanje me je spasilo od važnosti

    hodanje me je spasilo od maštanja

    hodanje me je spasilo od nehodanja

    hodanje me je spasilo od napaljenosti

    hodanje me je spasilo od nestrpljivosti

    hodanje me je spasilo od uobraženosti

    hodanje me je spasilo od samoveličanja

     

    hodanje je pranežnost

    misterija sveodgovornosti u poetici samodovljnosti

     

    hodanje hram hodanja

    hram dobrote i lepote koji hodaju. ono što može svako umesto svih

     

    čudo

    podvigom

    odlaženjem

     

    hodanjem sam krenuo u nepovrat. lišavanje se preobrazilo u obilje

     

    hodanjem sam se pokajao u naporu

    hodanjem sam se pokajao nasred puta

    hodanjem sam se pokajao umirući u lepoti hodanja

    hodanjem sam se pokajao svežinom posle iznemoglosti

    hodanjem sam se pokajao pred veličanstvenošću u kojoj sam hodao

    hodanjem sam se pokajao umorom koji me je preobražavao u humor

     

    hodanje jasnoća

    hodanje jednostavnost

    hodanje sazrelo grožđe

    hodanje pčela savesti

     

    kopile odbeglo od asocijacija. dobro dete odbeglo od metafore

     

    hodanje me je iskupilo od rođenja i porekla

    hodanje me je iskupilo od genetike i predrasuda

    hodanje me je iskupilo od malodušnosti i ljubomore

    hodanje me je iskupilo od ne učestvovanja u životu

    hodanje me je iskupilo od posustajanja i odlaganja

    hodanje me je iskupilo od dosađivanja

    hodanje me je iskupilo od ljudstva

     

    hodanje prefinjuje

     

    hodanje širi granice tela duše i duha

     

    hodanjem se umetnost preobrazila u poeziju

    poezija u muziku. muzika u plesanje i pevanje

     

    život se pojavio u nedogledu. nedogled u sledećem koraku

     

     

    hodam

    stvaram

    pevam

     

     

    odbeglo dete je postalo odbeglo dete

     

    dvesto trideseti dan u godini sam

    svaki dan je prvi i jedan jedini dan

     

    dvesto trideseti dan u godini sam

    svaki dan je poslednji i jedan jedini dan

     

     

    9. POKLONJENJE VEČNOJ UMETNOSTI — RUŽA LUTANJA

    3883. dan
    19. avgust 2015.

     

    dvesto trideset prvi dan u godini

     

    proplanak

     

    jutarnje rumenilo

     

    bog početka. početak svega

     

    lutam putevima lepote božije

     

    ruža lutanja je ruža lutanja

     

    put posvećenja. posvećenje putu

     

    plava ruža svemira

     

    put

    ruža

    lutanje

     

    deset godina hodanja. deset knjiga. desetogodišnja slika

     

    poezija i umetnost venčani hodanjem

     

    ruža lutanja most između drugog i trećeg milenijuma

     

    most između neizvesnosti i nezaštićenosti

     

    most mostova

     

    ruža lutanja lutanje u svakoj mojoj reči

     

    ruža lutanja ruža u svakom mom koraku

     

    želeo sam da deset godina hodam evropom i da na njenom

    tlu stvorim ružu od mojih koraka ali me je rat sprečio u tome i ja sam

    posle šest i po godina kada sam koracima prošao obim zemlje nastavio da

    hodam svemirom i posle još tri i po godine hodanja stvorio plavu ružu u svemiru

     

    ružom lutanja sam postao kosmos

     

    kosmos lutanja

    lutanje beskućništvo boga

    lutanje energije žudnje za čednošću

     

     

    vetar

    lutanje u slavu lutanja

    lutanje svetinja samog života

     

    titraji svega što jeste

    milina svega što bi tebalo da bude

     

    nestajanje u slavu postajanja

    neprestano venčavanje

     

    labud izvija svoj vrat

     

    posle deset godina na putu postao sam put

     

    posle deset godina na putu postao sam ruža

     

    put ruže. ruža puta

     

    ružo moja nisam te se ni napio ni nasitio. ružo moja srešćemo si mi ponovo

     

    ruža lutanja prva pesma koju bog sebi pevuši

     

    ruža lutanja tvoja pesma kojom bog svakom pevuši

     

    pogledaj moje rokovnike pre ruže u kojima sam

    projektovao ružu pa ćeš videti da je ruža lutanja ruža lutanja

     

    nema načina da prestanem da pevam ružu lutanja osim da naglo stanem

     

    dvesto trideset prvi dan u godini sam

    svaki dan je prvi i jedan jedini dan

     

    dvesto trideset prvi dan u godini sam

    svaki dan je poslednji i jedan jedini dan

     

     

    10. POKLONJENJE VEČNOJ UMETNOSTI — GENIJALNA ILI ČETVRTA UMETNOST

    3884. dan
    20. avgust 2015.

     

    dvesto trideset drugi dan u godini

     

    kao što me je u dvadesetim teorija dovela do umetnosti

    sada me je u četrdesetim umetnost dovela do teorije. do

    četvrte umetnosti. genijalne umetnosti. umetnosti genija

     

    sam usred svemira ružom lutanja sam se pronašao u genijalnoj umetnosti

    tada sam je zvao četvrta umetnost

     

    pronašao sam se tamo gde nije bilo nikoga

     

    samoća je srce spasenja. seks samih. miris vode. odvajanje

     

    genijalnu umetnost sam otkrio u prvoj polovini ruže lutanja

     

    ružom lutanja sam odlutao iz postojećeg sistema umetnosti i

    ljudskog društva. nije bilo nikoga da prati promišlja i vrednuje ružu

    ni posle dvadeset godina o ruži lutanja niko nije ništa napisao. novo vino se ne sipa u staru burad

     

    sve sam više osećao da sam umetnost a

    da me sve više nema u postojećoj umetnosti

     

    onda sam shvatio da postoje četiri vrste umetnosti

     

    narodna umetnost

    akademska umetnost

    talentovana umetnost

    genijalna umetnost

     

    genijalna umetnost je odvajanje

     

    odvajanje od narodne akademske i talentovane umetnosti

     

    odvajanje od čovečanstva i planete zemlje

     

    genije je odgovor na krizu

     

    genije je spasenje

     

    hrabrost da zalutam i da se izgubim

     

    hrabrost da pristanem na samoću

     

    hrabrost da budem sam protiv svih

     

     

    genijalna umetnost je hrabrost da ostanem sam

    i nastavim u nepoznato iako su svi protiv mene

     

    umetnost je hrabrost

     

    hrabrost da se bez ičije pomoći i bilo kakvog alata i infrastrukture krene sa samog dna

    genije preobraća neminovnost pada u slobodu poletanja

     

    jelen ne odustaje od sebe

     

    muzika koraka me je vodila dalje i dalje svakoga dana

    ruža lutanja me je sve više okruživala. bokorile su se njene

    latice. koliko sam više tabanao stopalima po zemlji toliko mi je

    duh više odlazio u beskrajne visine. postajao sam ruža. cvet teorije

     

    ljubav za teoriju ponovo

     

     

    hej

    pa

    to

    sam

    ja

     

     

    pesma

    pesma vode

    pesma zemlje

    pesma vazduha

    pesma svetlosti

    pesma pesme

    tvoja pesma

    sloboda

     

     

    hodanje koje hoda misli teoriju koja ljubi

     

    umetnost ruže. umetnost puta. umetnost beskućništva. umetnost bezvlasništva

     

    kao što je genijalna početak večne umetnosti

    tako je genijalna umetnost početak večne teorije

     

    genije je odanost detetu. dete je plod drveta života

     

    genije umetnosti je ono zamišljeno dete kojim sam počeo poklonjenja večnoj umetnosti

    biti srećan dok pada kiša

     

    dvesto trideset drugi dan u godini sam

    svaki dan je prvi i jedan jedini dan

     

    dvesto trideset drugi dan u godini sam

    svaki dan je poslednji i jedan jedini dan

     

     

    11. POKLONJENJE VEČNOJ UMETNOSTI — ODLAZAK U ANONIMNU ILI PETU UMETNOST

    3885. dan
    21. avgust 2015.

     

    dvesto trideset treći dan u godini

     

    te večeri 8. decembra 2001. mesec dana posle ruže lutanja bilo nas je šestoro

     

    kada sam posle nekoliko sati razgovora o ruži lutanja osetio da niko nije

    spreman da ide dalje u jednom trenutku rekoh ja odoh u petu umetnost

     

    u nebo neimenovane umetnosti velikih anonimnih umetnika

     

    umetnika samog bivanja

    hrabrost da se bude sam za sve

     

     

    umetnosti

    filozofa

    pesnika

    monaha

    umetnika

    prosjaka

    lutalice

    lude

    se pridružila umetnost

    vrtlara

    rudara 

    heroja

    čobanina

    ljubavnika

    hodača

    mistika

     

     

    postao sam pesma

    luda lude

    filozof filozofa

    pesnik pesnika

    monah monaha

    prosjak prosjaka

    umetnik umetnika

    ljubavnik ljubavnika

    čobanin čobanina

    lutalica lutalice

    hodač hodača

    mistik mistika

    vrtlar vrtlara

    rudar rudara

    heroj heroja

     

     

    postao sam umetnost

    umetnost lude

    umetnost rudara

    umetnost heroja

    umetnost vrtlara

    umetnost filozofa

    umetnost pesnika

    umetnost umetnika

    umetnost čobanina

    umetnost ljubavnika

    umetnost monaha

    umetnost prosjaka

    umetnost hodača

    umetnost lutalice

    umetnost mistika

     

     

    postao sam hodanje

    luda hodanja

    vrtlar hodanja

    rudar hodanja

    heroj hodanja

    mistik hodanja

    filozof hodanja

    hodač hodanja

    pesnik hodanja

    monah hodanja

    prosjak hodanja

    lutalica hodanja

    čobanin hodanja

    umetnik hodanja

    ljubavnik hodanja

     

     

    nevidljivi. neprimećeni

     

    još jednom me je spasilo odmah. bez kalkulisanja

    anonimna umetnost i jeste odmah. iznenadnost

    nikada nikog ne poraziti. prolazak kroz vrata samoće

     

    umetnošću anonimnih svet je remek delo jednog jedinog umetnika svemira

     

    odlazak u petu umetnost je jedna od najlepših stvari

    koju sam uradio i najbolji primer anonimne umetnosti

     

    posle čuda ruže sledilo je čudo nezaustavljanja

     

    na ruži lutanja sam sebe zatekao u četvrtoj ili genijalnoj

    umetnosti a u petu ili anonimnu umetnost sam kročio sam

     

    peta je potvrdila četvrtu umetnost i spasila ružu lutanja zauvek

     

    raspevao sam se mikrokosmosom

    niko tako ne žudi za mikrokosmosom kao makrokosmos. sav kosmos zavisi od samokosmosa

     

    odlaženje iz orbite poznatog u orbitu nedokučive običnosti

     

    božanska prisutnost i svemirska pristojnost

     

    o anonimnoj umetnosti se najmanje zna jer o

    anonimnoj umetnosti se ništa i ne može znati

     

    anonima umetnost je rođenje novog bića

     

    umetnost nespoznatog i nepoznatog

     

    ono što vidim u svačijim očima

     

    anonimna umetnost je rođenje svesnosti

     

    pedeset druga mi je ali dete neodustaje. hrli i dalje. u

    nepoznate svetove svih svetova. svet svih bića. živog boga

     

    anonimna umetnost je sveumetnost

    ne-ljudska umetnost a ne umetnost ljudi i umetnost samo za ljude

     

    ako si nekada lizao kamen

    ako si nekada mirisao vodu

    ako si nekada čuo crvendaća

    ako si se nekada umio jednim

    ako si nekada dodirnuo muziku

    ako si nekada video oči guštera

    ako si nekada saosećao sa svima

    onda si okružen umetnošću svih bića

     

    anonimno je nesvesno koje čuva sva bića

     

    anonimne snage ljubavi su najveći spomenik ljubavi

     

    ovde sam gde peva bajka

    ovde sam gde nema nikog

    ovde sam gde lepo je dobro

    ovde sam gde dobro je dobro

    ovde sam gde počinje pesma

    ovde sam gde je moj vrisak šapat

    ovde sam gde me sve i svako želi

    ovde sam gde je lepota bezbrižna

    ovde sam gde je ljubav bazrazložna

    ovde sam gde svemu i svakom dajem život

     

    orgazam androgina

     

    dvesto trideset treći dan u godini sam

    svaki dan je prvi i jedan jedini dan

     

    dvesto trideset treći dan u godini sam

    svaki dan je poslednji i jedan jedini dan

     

     

    12. POKLONJENJE VEČNOJ UMETNOSTI — MIROSLAV MANDIĆ I UMETNOST MIROSLAVA MANDIĆA

    3886. dan
    22. avgust 2015.

     

    dvesto trideset četvrti dan u godini

     

    miroslav mandić

     

    umetnost je ime

     

    posle ruže lutanja sam primetio da me sve više zaokuplja ime miroslav mandić

     

    mnoge stvari i stanja su postojali samo imenom miroslav mandić

     

    kao što me je u tridesetoj ozarilo ja posle pedesete me je ozarivalo

    kada bih napisao miroslav mandić. ono što mi je dvadeset godina ranije bilo

    ja sam sada je to bio miroslav mandić. sloboda koja hrli pesmi umetnosti hodanju

     

    miroslav mandić je postao pojam miroslav mandić

     

    ime miroslav mandić sam promenio u ime miroslav mandić

     

    sve što postoji je miroslav mandić

     

    bog – miroslav mandić

    žena – miroslav mandić

    novac – miroslav mandić

    pesma – miroslav mandić

    umetnost – miroslav mandić

    hodanje – miroslav mandić

    put – miroslav mandić

    ruža – miroslav mandić

    trava – miroslav mandić

    vrabac – miroslav mandić

    prvi poljubac – miroslav mandić

    konj – miroslav mandić

    lasta – miroslav mandić

    pupoljak – miroslav mandić

    nedogled

     

    pevajući i stvarajući dogodio sam se sam sebi. odlazeći od sebe

    na putu sam sreo sebe. pristao na samog sebe. miroslav mandić je

    prihvatanje miroslava mandića posle trideset godina mortifikacije

     

    miroslav mandić je postao miroslav mandić. nikakvo

    carstvo me nije uzbuđivalo koliko nežni dodir samo onog što

    jeste. počeo sam da koristim ime miroslav mandić i kao moje ime

     

    miroslav mandić po telu je postao miroslav mandić po duši

    miroslav mandić po duši je postao miroslav mandić po duhu

    miroslav mandić po duhu je postao miroslav mandić po hodanju

    miroslav mandić po hodanju  je postao miroslav mandić po stvaranju

    miroslav mandić po stvaranju je postao miroslav mandić po pevanju

     

    miroslav mandić po krvi je postao miroslav mandić po pesmi

    miroslav mandić po imenu je postao miroslav mandić ime

     

    miroslav mandić bili holidej

    miroslav mandić ed rajnharda

    miroslav mandić robert valzera

    miroslav mandić gertrude stejn

    miroslav mandić majstor ekharta

    miroslav mandić nikolaja fjodorova

    miroslav mandić ludviga vitgenštajna

     

    miroslav mandić je neprestano ponavljanje odgovora na pitanje ko je

    miroslav mandić. miroslav mandić je neprestana miroslav mandić pesma

     

    miroslav mandić je sve ono što sam pokušao da budem u ovom životu

    miroslav mandić sam jer ništa drugo nisam mogao biti osim miroslav mandić

    a sada i pevam da ništa drugo nikad nisam ni želeo da budem nego miroslav mandić

     

    miroslavom mandićem počinje stvaranje bića

    a ne umetnosti. da bi to stvaranje bilo moguće ugnezdio sam ga

    u imenu miroslav mandić. ime miroslav mandić štiti stvaranje pupoljka svih bića

     

    miroslav mandić borba za svačiji život

    miroslav mandić ljubav za svaku ćeliju

     

    miroslav mandić je ime koji slavi sve bezimene

    miroslav mandić su sve anonimne snage ljubavi

     

    miroslav mandić je bez ikakvog udruživanja infrastrukture

    terminologije i autoriteta. miroslav mandić je podrška svakom ko se

    usudi da živi biva i stvara tako kao da sve na ovom svetu zavisi samo od njega

     

    miroslav mandić je ljubav među svim bićima

    miroslav mandić je oslobođenje svih bića jedno od drugih

    miroslav mandić je oslobođenje svih biljaka i domaćih životinja od ljudi

    miroslav mandić oslobođa ljudi od njihove sebične potrebe da pripitomljuju druga bića

     

    miroslav mandić — izboriti se za miroslav mandić pevanje

    miroslav mandić — izboriti se za miroslav mandić stvaranje

    miroslav mandić — izboriti se za miroslav mandić hodanje

    miroslav mandić — zahvalnost za miroslav mandić pevanje

    miroslav mandić — zahvalnost za miroslav mandić stvaranje

    miroslav mandić — zahvalnost za miroslav mandić hodanje

     

    miroslav mandić pesma

    miroslav mandić umetnost

    miroslav mandić hodanje

    miroslav mandić centar svega

    miroslav mandić kosmos svakom

     

    miroslav mandić je autor pre dela

    miroslav mandić je bog pre autora

     

    opasnost ljubavi

    iskupljenje trpljenjem i pardoksalnošću

     

    miroslav mandić je poruka

    miroslav mandić spermatozoid

    mitroslav mandić avantura podviga

    miroslav mandić posle pedeset godina

    miroslav mandić klitoris i glavić poistovećivanja

    miroslav mandić nastavak borbe sa samim sobom

    miroslav mandić konačno nasađen na miroslavu mandiću

    miroslav mandić sve ono što želim da budem miroslavu mandiću

    miroslav mandić nematerijalna umetnost koja je u osnovi svake materije

     

    joj kako je dobro biti miroslav mandić

    joj kako je lepo biti s miroslavom mandićem

     

    miroslav mandić jer nisam imao pravo niti sam želeo

    bilo koje drugo pravo osim da budem miroslav mandić koji mi

    jedini omogućava da pevam stvaram hodam bogu tebi i svim bićima

     

    pevanjem ne samo da je sve moguće nego sve jeste

    ista prašina detinjstva i kosmosa je

     

     

    svačiji sam

    svakom sam

    tvojina sam

     

     

    dvesto trideset četvrti dan u godini sam

    svaki dan je prvi i jedan jedini dan

     

    dvesto trideset četvrti dan u godini sam

    svaki dan je poslednji i jedan jedini dan

     

      

    13. POKLONJENJE VEČNOJ UMETNOSTI — SEDAM NIVOA I TABELA VEČNE UMETNOSTI

    3888. dan
    24. avgust 2015.

     

    dvesto trideset šesti dan u godini

     

    prepoznavanje boga u bilo kome i bilo čemu je večna umetnost

     

    večna umetnost je umetnost svih bića svim bićima

    večna umetnost je umetnost svih bića svakom biću

    večna umetnost je umetnost svakog bića svim bićima

    večna umetnost je umetnost jednog jedinog jezika ljubavi

     

    sunce mojih reči

     

    svako je ono što jeste

    svako je ono što hoće da bude

    nepresušni izvor istog

     

    jedna jedina umetnost sveumetnosti

     

    jedno je svakom sve

    plavo je plavo

    ed rajnhard je ed rajnhard

    kasija kajsija

    orah orah

    brid

    stid

     

    jedno je svakom sve

    plavo je plavo

    ed rajnhard je ed rajnhard

    kasija kajsija

    orah orah

    brid

    stid

     

    srce ponavljanja

    sloboda ponavljanja je ponavljanje slobode

     

    4. avgusta 2004. sam na poljima između kaća i

    žablja napravio sistem večne umetnosti koji čine sedam nivoa

    umetnosti i šemu tabele za večnu umetnost koju sam tih dana popunjavao

     

    narodna umetnost

    akademska umetnost

    talentovana umetnost

    genijalna umetnost

    anonima umetnost

    večna umetnost

    miroslav mandić umetnost

     

    narodna umetnostja sam

    akademska umetnostja sam ti

    talentovana umetnostja sam ti je on

    genijalna umetnostja sam ti si ja

    anonima umetnostja sam ti si ja sam bog

    večna umetnostbog bogom bogu bog

    miroslav mandić umetnostja sam bog

     

    miroslav mandić je narodna umetnost

    miroslav mandić je akademska umetnost

    miroslav mandić je talentovana umetnost

    miroslav mandić je genijalna umetnost

    miroslav mandić je anonimna umetnost

    miroslav mandić je večna umetnost

    miroslav mandić je miroslav mandić umetnost

     

    tabelu večne umetnosti čine luda. lutalica. filozof. vrtlar. čobanin. ljubavnik

    umetnik. monah. prosjak. plesač. rudar. heroj. mistik. pesnik. poređani po vertikali

    i

    ja. ti. ja. sada. pevanje i plesanje. početak i kraj. sve. isto

    različito. jedno. žrtva. da. ljubav. bogostvaranje. poređani po horizontali

     

     

    ja

    ja sam hteo da se rodim kao luda

    luda

    ja sam hteo da stvaram lutanje

    lutalica

    ja sam hteo misli koje su me oslobodile zatvora bede

    filozof

    ja sam hteo da sebi postanem vrt koji će me vrtlariti

    vrtlar

    ja sam hteo da se rodim u nedođiji i neprimećenom

    čobanin

    ja sam hteo da sve zapamtim kada sam te prvi put gledao

    ljubavnik

    ja sam hteo da stvorim veliko delo ni iz čega i iz ne znam kako

    umetnik

    ja sam hteo da se osamim jer sam te bio željan

    monah

    ja sam hteo da dno bude muzika mojih saosećanja

    prosjak

    ja sam hteo da sve opevam plesanjem

    plesač dete dečak

    ja sam hteo da na ramenima nosim zemlju zauvek ljubeći nebo

    rudar

    ja sam hteo da se izborim za borbu sa samim sobom

    heroj

    ja sam hteo da i veliko razneži malo

    mistik

    ja je ja je ja

    pesnik

    22:50 h 14. avgusta 2004. u sobi broj 10 hotela zeleni venac u šapcu

     

     

    ti

    ti me slobodno ismevaj oslobodiću te od samog sebe

    luda

    ti mi se pridruži slagaćemo se u nestalom

    lutalica

    ti uživaj sa mnom dok te promišljam

    filozof

    ti mi rose donesi

    vrtlar

    krenuo sam polako ka tebi

    čobanin

    od tebe ću stvoriti novo

    ljubavnik

    oblikovaću te bezvremeno i beskrajno

    umetnik

    gledam te kroz večnost tvojih očiju

    monah

    sa obe ću te ruke zaprositi

    prosjak

    ti si moj ugođaj i stomakom

    plesač dete dečak

    samosavlađivanjem iskopavam toplinu za tebe

    rudar

    tvoje postojanje čini moje herojstvo

    heroj

    ti si ja koje tražim

    mistik

    tvojim ušima pevam moje reči

    pesnik

     

     

    ja

    ja sam lako izrečeno ja sam

    luda

    ja sam svečanost ja

    lutalica

    ja sam neprestano prelivanje u ja

    filozof

    ja sam sve ću izdržati vrta radi

    vrtlar

    ja sam te sačekala sa svojim stadom

    čobanin

    ja sam u tebi zauvek nestao

    ljubavnik

    ja sam sebe samo tebi stvorio

    umetnik

    ja sam jedno ljubavi

    monah

    ja sam brid vrhova koji bride tobom

    prosjak

    ja sam kruženje njihanjem

    plesač dete dečak

    ja sam nebo zemlje i zemlja neba

    rudar

    ja sam tvojim ja postao

    heroj

    ja sam nežnost koja jeste

    mistik

    ja sam ti reci me

    pesnik

     

     

    sada

    oduvek i zauvek živim u slobodi

    luda

    pažljivošću izazivam sjaj u bilo čijim očiju

    lutalica

    raširene prste prikupim u tačku od pet prstiju

    filozof

    odlazim i činim odmah

    vrtlar

    ja sam zauvek tu

    čobanin

    milujem

    ljubavnik

    sada je hrabrost za sada

    umetnik

    poslušavam radost tvog bivanja

    monah

    prosjak ljubi sada i prosjake

    prosjak

    obuhvatam te oko kukova

    plesač dete dečak

    odmah uprljam odeću i ruke

    rudar

    menjam odluku

    heroj

    bilo šta me voli i ja volim bilo šta i tvoje bilo

    mistik

    volim samo tebe

    pesnik

     

     

    pevanje i plesanje

    samo od miline živi

    luda

    veče je ponovo krećem u jutru

    lutalica

    toliko mi je milo da samo o tome i ne mislim

    filozof

    od cveta do cveta od koraka do ploda preko svih mostova

    vrtlar

    stojeći u mestu sve mi dolazi

    čobanin

    najdalji i najbliži moje te sve ljubi

    ljubavnik

    iz visine se vinjavam ka dubini pa se proširim i svedem u tačku

    umetnik

    stopalama i šakama u stalnoj molitvi

    monah

    primanje i davanje su mera preduzimanja

    prosjak

    u plamenu vatre sa razgorevam

    plesač dete dečak

    kada težina peva i pleše lakoća lako kopa po rudnicima

    rudar

    mirno dolaženje na mesto užasa

    heroj

    sati i sati i sati kojima sam hranio trenutke

    mistik

    reči su krug mojih reči

    pesnik

     

     

    početak i kraj

    odoh tamo i ovamo

    luda

    šaranjem sam neprestano početak i kraj

    lutalica

    samo ono što jeste jeste onako kako jeste

    filozof

    sve uredim da opet niče jednostavnost

    vrtlar

    tišina sve spaja

    čobanin

    samo tom reči

    ljubavnik

    oblikovano oblikujem oblikovanom

    umetnik

    sve ću neizgovoriti i sve će se zbiti

    monah

    molimhvala

    prosjak

    raširim se i njišem i treperim sve u meni diše

    plesač dete dečak

    nepadajući leti kamena reč

    rudar

    sve vreme nestajem

    heroj

    ušima govorim i vodim nezaštićene

    mistik

    od iste reči stvaram istu reč

    pesnik

     

     

    sve

    volim šarenilo volim samo jednu boju

    luda

    ne tražim i nalazim tražim i darujem

    lutalica

    jedna je tačka

    filozof

    preplivavajući veliku reku hodam ka njenom izvoru i ušću istovremeno

    vrtlar

    ništa ne gledam ja sam slika

    čobanin

    voljeni me ljubi osmehom voljenog ljubim dajući mu se

    ljubavnik

    monohromija uzbuđenje monotonija smirenje

    umetnik

    za neshvatljivo ću učiniti sve

    monah

    tvoja me žrtva pridobija

    prosjak

    slivanje u razlivanje

    plesač dete dečak

    lep je onaj koji veruje da ja znam iako ja ne znam

    rudar

    drevnost je moja muževnost večitog dečaka

    heroj

    sve je jedno a sve nije sve

    mistik

    to je tako lepo da mogu bilo kako i to baš tako

    pesnik

     

     

    isto

    smešak tuđinca mi smiruje dušu

    luda

    ozbiljnost za krhkost

    lutalica

    ravnodušnost kojom je život večan

    filozof

    cveće su ptice

    vrtlar

    ništa ne čujem ja sam ova tišina

    čobanin

    poljubim trajanje trajanjem te ljubim

    ljubavnik

    iz praznine u prvo

    umetnik

    grumen u šaci moja crkva je

    monah

    sve što dobijem daću

    prosjak

    sve što se pokreće je moj ples

    plesač dete dečak

    smirenost požrtvovanih

    rudar

    ranu darujem radosti

    heroj

    uživanje u žaru smirenja

    mistik

    evo srca

    pesnik

     

     

    različito

    od uspavanke do seksualnih pomagala

    luda

    bogatstvo me ne uzbuđuje

    lutalica

    jedina dnevna politika je svakodnevica

    filozof

    pupoljcima se oslobađam mana

    vrtlar

    nemam ni kanap da se opašem

    čobanin

    ljubavlju razumem one koji negiraju večnu umetnost

    ljubavnik

    delo blista samo od bilo čega

    umetnik

    zatvorio sam se sam da bih oslobodio one koje su drugi zatvorili

    monah

    daj mi da se svojih viškova oslobodiš

    prosjak

    ja sam plesač novca

    plesač dete dečak

    kopam po nepravdama da u njima otkopam još neotkopano zlato

    rudar

    mojom kožom pripremaš krevet svoj

    heroj

    na mojim prstima prstenje u mojoj šaci hrist

    mistik

    od pukotine na zidu zapevam veličanstvenu pesmu

    pesnik

     

     

    jedno

    začudno je tako jednostavno

    luda

    smireno u sebi nezaustavljivo se nezaustavlja

    lutalica

    lakoća kojom se misao sabere u jednu misao

    filozof

    cvet pred cvetanje

    vrtlar

    stado je moj mir u srcu

    čobanin

    ljubiti jedno je svejedno i svejedno je

    ljubavnik

    delo delom biva delo delom biću

    umetnik

    bdim za moja bdenja

    monah

    samo su jedna usta gladna

    prosjak

    plešem na glavi za tebe

    plesač dete dečak

    nema cilja onaj koji uspeva

    rudar

    jedno zvono svih zvukova

    heroj

    odmah se otvoriše vrata na koja sam zakucao

    mistik

    mala pesma me peva

    pesnik

     

     

    žrtva

    odričem se ludiranja a odričem se i samog odricanja

    luda

    nikada neću stati

    lutalica

    od ovog trenutka ne mislim

    filozof

    po đubrištima ću cvetne mirise sačuvati

    vrtlar

    u starosti ću sačekati svoju mladu

    čobanin

    volim te zbog tebe

    ljubavnik

    stvaraću nestvarajući i nestvoreno ću stvoriti

    umetnik

    dečaci spašavaju svet

    monah

    za zdravlje drugih živeću

    prosjak

    stojim oh kako je to dovoljno

    plesač dete dečak

    ponovo ću ponoviti

    rudar

    trideset šestoro u trideset šest žrtvenih plesova

    heroj

    sada su pustinje cvetne livade a cvetne livade nikolino sunce

    mistik

    ja sam konj konji me ljube

    pesnik

     

     

    da

    mene ni ne pitaj mene imaš u sebi

    luda

    da se mojim telom živi proživi i nanovo oživi

    lutalica

    svako je ništavilo ako nije da

    filozof

    saginjanjem hranim biljke

    vrtlar

    kada se pomerim odobravam

    čobanin

    svedavajuće sveprimajućeg sveprimajuće svedavajućeg

    ljubavnik

    samo je to to bog

    umetnik

    to se već moja krv moli za duh

    monah

    svakoga ću od pogubnosti dna sačuvati nudeći mu dno spasa

    prosjak

    evo me u tebi evo me u tebi to ti evoišeš mene sobom

    plesač dete dečak

    moje kupanje je kovanje zlata

    rudar

    herojstvo je ljubav šesnaestogodišnjakinje

    heroj

    usta koja se ne otvaraju nego se mole osmehom

    mistik

    pevam i sjaj i tren

    pesnik

     

     

    ljubav

    toplim suzama radujem srca

    luda

    sve se smirilo ja još hodam u slavu smirenja

    lutalica

    u sporim šetnjama promišljam duga hodanja

    filozof

    oplemenjivanje noći

    vrtlar

    sačuvati eto mudrosti

    čobanin

    moja ljubav ljubi svakog ko ljubi

    ljubavnik

    plavo

    umetnik

    u mom srcu sam smirio sve umove u mom umu sve se preobražava u ljubav

    monah

    daj mi sve

    prosjak

     (crtež)

    plesač dete dečak

    iz dubina neću davati ništa ostaviću dubinama

    rudar

    ivana pražić nazvao sam te nenazvavši te 14:01 h 20. avgusta 2004.

    heroj

    sve sam rekao

    mistik

    sledim i sjaj i trenutak

    pesnik

     

     

    bogostvaranje

    bog me voli onako kako me je kao najrođenijeg stvorio

    luda

    bog lutanjima ljubi boga

    lutalica

    bog me je ostavio da bih ga za njega mislio

    filozof

    jedino me bog nikada ne uznemirava

    vrtlar

    kroz moje hodanje bog se spušta ljudima

    čobanin

    samo onaj ko ljubi sebe kao boga bogu je mir

    ljubavnik

    božija raznovrsnost je isto u meni koje se neponovljivo oblikuje u istom boga

    umetnik

    bog nam se odmah pridružuje

    monah

    bog je prosjak moje duše

    prosjak

    bog stvara lutajućim plesanjem

    plesač dete dečak

    bog sam oči u mraku

    rudar

    ime ti je izbori se reče mi bog

    heroj

    da li već uživaš bože dušo moja

    mistik

    bog pesmom moje duše

    pesnik

    dete sreće. kanon. dogma. sloboda — prekucao sam ovu tabelu 24. jula 2015.

     

     

    večna umetnost je poklonjenje svakom ko radi biva i stvara večnost

     

    večna umetnost je jedino ono što ne može niko a može svako

     

     

    večna

    umetnost

    pesma

    moja

     

     

    dvesto trideset šesti dan u godini sam

    svaki dan je prvi i jedan jedini dan

     

    dvesto trideset šesti dan u godini sam

    svaki dan je poslednji i jedan jedini dan

     

     

    Stranice