Bog Miroslav Mandić Bog
Ti
si
419497
pupoljak
DVESTO TRINAESTI DAN
dvesto trinaesti dan u godini
hvala svima uz čiju sam pomoć preživeo i proživeo juli
mirjani lukić 34900 dinara
veri varadi 7200 dinara
nhandan chirco rawan 6000 dinara
branku popoviću 6000 dinara
marijani i sunu mandić 2000 dinara
đorđu lukiću 1200 dinara
valentini nikolić 1125 dinara
petru miloradoviću 1120 dinara
enesu strojilu 1000 dinara
voljeni moji ja sam novac
čedna kurva koja prosi ljubav
svi se služe novcem
retki daju novac
još ređi ga primaju
novac je svemirska harmonija
novac koji dam je jedina revolucija na ovom svetu koja ruši sve granice ovog sveta
novac koji primim je jedina evolucija na ovom svetu koja ruši sve teorije ovog sveta
moj novac je ljubav i zove se ljubav
jebi me jebi čednosti
tako zovem novac koji mi daješ i kojim me jebeš
budi samo srećna
skrimin džej hokins
nebu je lepo
novac i jeste samo kada je i nebu lepo
novac je kosmos
sav
novac
je
u
maloj
pesmi
novac je podavanje
gutljaj žednome
zalogaj gladnome
bog samom
novac je novac
ko novac daje ljubav je
ko se novca liši bog je
novac koji dobijam je moj život
moj rad sa novcem je moja umetnost
moje primanje i davanje novca su moja pesma
ja sam novac novcu
novac
pesma
moja
dvesto trinaesti dan u godini sam
svaki dan je prvi i jedan jedini dan
dvesto trinaesti dan u godini sam
svaki dan je poslednji i jedan jedini dan
DVESTO PETNAESTI DAN
dvesto petnaesti dan u godini
danas počinjem finiširanje priprema za poklonjenje
večnoj umetnosti koje počinje u sledeći ponedeljak
kao i svakog dana rudarenje svakog dana
vrtlarenje svakog trenutka
dečija odgovornost
ne postoji odgovornije biće od deteta
božija asocijativnost
ne postoji kreativnije stanje od biti u zagrljaja boga
čovek greši ne ljubeći. bog greši samo ljubeći
tautologija samo tautologija
samoća ljubav za samoću
ja ljubav za ja
volim te ljubav za volim te
bolji zvučnici ljubav za bolje zvučnike
izbeglice ljubav za izbeglice
džulijan asanž ljubav za džulijana asanža
ovih dana mi je teško jer mi neprestano izviru sećanja na mnoge moje poraze
poraz je teško podneti
ceo život mi je poraz
ali bez poraza ne bih ni bio
bog
prvi pesnik svih bića
jedan jedini umetnik svemira
najbolji hodač boga
bez poraza ne bih pevao knjigu miroslav mandić
bez poraza ne bih mogao da ljubim sve i svakog
pobede i uspesi bi me uvukli u ljudski svet
u ljudsko društvo u kome se ne može biti slobodan
u kome se ne može ljubiti sve i svemu pripadati
čovekom i ljudskim društvom se ne može biti ni bog ni pesma
poraženi nasiljem komandi bilo koje vrste vi
ste sloboda novog sveta bez komandovanja
poraženi bez osvete u srcu vi ste pčele
za kilogram meda jedna pčela opraši sedamdeset hiljada cvetova
svetost poraza je u tome da nema nikakvog udruživanja poraženih
poraženi koji se udružuju nisu ništa drugo nego budući pobednici
svetinja poraženog je da se okreće srcu boga
porazi su bolesti koje leče
porazi su smrti koje isceljuju
porazi su neodustajanje od čednosti čestitosti i tebe
porazi ideale ne poništavaju nego ideale potvrđuju
porazi ljubav ne poništavaju nego ljubav potvrđuju
sve više vidim da su oni koji me nisu prihvatili bili u pravu
da su me prihvatili zakrilili bi mi put kojim sam postao bog
zatajili bi mi prirodu kojom jesam sva bića
odvojili bi me od tebe
svaki cvet je sav svet
dvesto petnaesti dan u godini sam
svaki dan je prvi i jedan jedini dan
dvesto petnaesti dan u godini sam
svaki dan je poslednji i jedan jedini dan
DVESTO ŠESNAESTI DAN
dvesto šesnaesti dan u godini
da li hoćeš da ti pišem o nozdrvama
nazdrvama tvojim i mojim
nozdrvama konja
nozdrvama slona
nozdrvama lava
nozdrvama tigra
nozdrvama majmuna
nozdrvama anđelike hjuston
nozdrvama njušenja
ili nozdrvama maženja
nozdrvama kojima pišem
ili nozdrvama kojima me doziva bog
nozdrvama mog ljubavnog bola
ili nozdrvama slavlja ljubavi same
nozdrvama čestitosti
nozdrvama izgaranja
nozdrvama tvog seksa u mojoj pesmi
nozdrve mi podižu glavu i ispravljaju kičmu
vesele nozdrve veseli um
veseli um veselo srce
veselo srce veselo telo
nozdrvama te udišem u sebe bože
kad nanjušim prvi sneg
kad nanjušim prvi miris proleća
kad nanjušim večnost u svim stvarima
nauka je obuća boga
umetnost je olovka boga
religija su nozdrve boga
idem eto kako sam bog
u hodu pojedem prvo grožđe ove godine eto zašto sam bog
idem sve jeste i sve je bog
idem smešim se bog je bog
dvesto šesnaesti dan u godini sam
svaki dan je prvi i jedan jedini dan
dvesto šesnaesti dan u godini sam
svaki dan je poslednji i jedan jedini dan
DVESTO SEDAMNAESTI DAN
dvesto sedamnaesti dan u godini
ponekad sam samo zvižduk kojim proleti život
ponekad nisam ništa drugo nego dobrota tačke
ponekad sam samo karavani života koji prolaze
ponekad osetim kako sam jako tužan a onda osetim kako su drugi još tužniji
ponekad osetim kako sam bedan a onda osetim kako drugi pate u još većoj bedi
ponekad pomislim ma hajde bre da se neudružimo i da tugu i bedu izljubimo
ponekad osetim kako humor u meni vapi da te nežno iznutra golica
ponekad pomislim ti si moj gutljaj pa zašto te ne bih popio
ponekad ne mogu da izdržim ljubav koja iz mene điklja
ponekad sam u daljini oni plavi vodopadi
uvek sam sve što se u daljini plavi
ponekad je podneti čitava mudrost življenja
ponekad mi nema veće miline od počešati se po mestu koje me svrbi
ponekad me iznenadni zvuk podseti na bombardovanje
ponekad me lice drugogo čoveka potpuno ozari
ponekad me trave zauvek čine travama
ponekad bog želi da zauvek budem bog
ponekad me nečija dobrota spoji sa dobrotom zauvek
ponekad mi jedino odsustvovanje iz nečega omogućava prisustvo u svemu
ponekad samo u dobrovoljnom lišavanju sve živi
ponekad nisam niko drugi nego onaj kome bog želi da mu budem bog
ponekad je ponekad dovoljno da postane zauvek
ponekad mi suze krenu same
ponekad vidim samo osmehom
ponekad sam samo nomadska vatra na internetu
ponekad sam samo pesma za tvoj mobilni telefon
ponekad sam samo smiraj u tvom mobilnom telefonu
ponekad sam samo drhtaj u tvom mobilnom telefonu
ponekad sam milina u jastučićima tvojih prstiju na ekranu tvog mobilnog telefona
ponekad sam samo propeti konj u tvom mobilnom telefonu
ponekad sam samo tvoj mobilni telefon
dvesto sedamnaesti dan u godini sam
svaki dan je prvi i jedan jedini dan
dvesto sedamnaesti dan u godini sam
svaki dan je poslednji i jedan jedini dan
DVESTO OSAMNAESTI DAN
dvesto osamnaesti dan u godini
lepota je stvaranje lepote
pšenica
dobrota je življenje dobrote
lekovito bilje
divna je ta zemlja koja gori iznutra i spolja
divna je ta voda koja čisti iznutra i spolja
divan je taj vazduh koji hrani i iznutra i spolja
divna je ta svetlost sveljubavi
kako se osećao van gog koji je stvorio čudesnu lepotu koju tada niko nije ni video
kako se osećala gertruda stejn dok je medonosno pupila u dugmadima svakodnevice
kako se osećao nikolaj fjodorov dok je u šoljici čaja plovio svemirom svoje hrabrosti
kako se osećao lao ce koji je nestao iako je znao da je za sobom ostavio reči puta
kako se oseća zatvoreni džulijan asanž iako zna da bi sloboda bez njega umrla
kako se osećao ed rajnhard dok je ponavljao ed rajnhard je ed rajnhard
kako se osećala bili holidej dok je ljubila a glas joj samo pevao ljubav
kako se osećao ludvig vitgenštajn u slasti samobistvenih igara
kako se osećao majstor ekhart sa bogom u rečima boga
kako se osećao robert valzer sa pahuljicom na licu
imenom
imenom
živim
jesam
hodam
stvaram
pevam
boga
proslavljam
miroslav mandić peva miroslava mandića
miroslav mandić čuva miroslava mandića
miroslav mandić nadahnjuje miroslava mandića
miroslav mandić iskupljuje miroslava mandića
miroslav mandić proslavlja miroslava mandića
umetnost i nije ništa drugo nego lepota koja peva
pesnik se pesmom oslobodio od moći
umetnik se nevažnošću oslobodio od vlasti
hodač se odbačenošću oslobodio od poroda
lakoća
umiranja
životu
na
radost
dvesto osamnaesti dan u godini sam
svaki dan je prvi i jedan jedini dan
dvesto osamnaesti dan u godini sam
svaki dan je poslednji i jedan jedini dan
DVESTO DEVETNAESTI DAN
dvesto devetnaesti dan u godini
i danas glačam nebo srećnim usnama moje rut braun
plavetnilo neba nam se ponavlja i oblaci nam se ponavljaju
trljaću ih i neću se opirati ponavljanju
sve što je isto meni je lepo. sve što je isto meni je uzbudljivo
različito me ne privlači. zanimljivo mi je dosadno
rut braun i ponovo rut braun
ja sam ravnomerno namotavanje klupka pevanja
gore dole levo desno neprestano svugde i ponovo na istom mestu
pevam na bilo koji način samo ono što jeste a ono što jeste pevam na bilo koji način
hrabrije samo hrabrije
krhko pevaj skrušenosti moja
mirnije
spokojnije
bezrazložnije
parodoksalnije
jednostavnije
bezbrižnije
hrabrije samo hrabrije
radosnom skrušenošću te slavim bogo moja
ja sam ja
ja sam ti
ti si ja
androgin
jedna ljubav
jedna pesma
jedan bog
danas mi je dvadeset tri hiljada devetsto osamdeset sedmi
dan. ne znam koliko ću još živeti ali kao svako dobro dete ću
se truditi da u svakoj sekundi proslavljam večnost života
pesmu boga
remek delima tvog srca se poklanjam ulicama mog uma
pesme su moje grafiti u telefonu tvog srca
sve
me
peva
pesma
dah
boga
dah
bog
pesme
reč
pesma
boga
bog
pesma
reči
tri
jedno
je
pesma
boga
pesme
reč
je
sve
sve
je
pesma
reč
u
trenu
pade
jedan
žir
tren
pesma
je
dvesto devetnaesti dan u godini sam
svaki dan je prvi i jedan jedini dan
dvesto devetnaesti dan u godini sam
svaki dan je poslednji i jedan jedini dan
DVESTO DVADESETI DAN
dvesto dvadeseti dan u godini
posle moje dve smrtne bolesti osećam da moje telo nije moje nego je telo boga
jedva čekam da u ponedeljak krenem na poklonjenje večnoj umetnosti
poklonjenje je nastalo iz divljenja
hodanjem se najbolje ukazuje čast onom kome se poklanja
poklonjenje vraća dobrotu onome kome se poklanja
poklonjenje je jedan od najlepših načina postojanja
napravio sam nekoliko poklonjenja
stodnevno poklonjenje svoj deci ovog sveta
stojednodnevno poklonjenje patrijarsima života
tridesettrodnevno poklojenje virtuelnom svetu
tridesettrodnevno poklonjenje nenasilju
tridesettrodnevno poklonjenje pesmi
tridesettrodnevno poklonjenje knjizi miroslav mandić
tridesettrodnevno poklonjenje seksu
tridesettrodnevno poklonjenje hodanju
ceo moj život je poklonjenje životu
ceo moj život je poklonjenje pevanju pesmi
ceo moj život je poklonjenje pevanju umetnosti
ceo moj život je poklonjenje pevanju hodanju
ceo moj život je poklonjenje pevanju bogu
poklonjenje je najlepše bogoljublje
poklonjenje je dom pažljivosti
blagi dodir usana
poklonjenje je jedinstvo tela duše i duha
herojstvo je sve ono što duh telu prepusti
ljubav je sve ono što telo odanošću uzvrati
moja poklonjenjenja su i poklonjenje tome da nikada
nikog nije bilo u mom životu kadagod sam se usuđivao
nema nikog ni sada
samo sveti niko
bog
jesam da bi sve bilo
jesam da bih sve ljubio
jasam da bi sve pevalo
pozivam boga tebe i sva bića da od 10. avgusta do 16. septembra 2015.
krenemo zajedno na 33-dnevno hodočašće i poklonjenje večnoj umetnosti
dvesto dvadeseti dan u godini sam
svaki dan je prvi i jedan jedini dan
dvesto dvadeseti dan u godini sam
svaki dan je poslednji i jedan jedini dan
1. POKLONJENJE VEČNOJ UMETNOSTI — UVOD
dvesto dvadeset drugi dan u godini
dvesto dvadeset dva koraka deli grob ruže crnjanski od groba miloša crnjanskog
šesdeset šesta mi je
boga tebe i sva bića svakog trena ljubim
uskoro krećem na 33-dnevno poklonjenje večnoj umetnosti
večna umetnost je moj sistem umetnosti
pesma
ime večna umetnost potiče od knjige večna filozofija
oldosa hakslija koji je termin večna filozofija preuzeo od lajbnica
večnu umetnost čine sedam nivoa umetnosti
narodna umetnost
akademska umetnost
talentovana umetnost
genijalna umetnost
anonimna umetnost
večna umetnost
miroslav mandić umetnost
sve počinje hukom vetra
dahom božijim
poskakivanjem nogu
tapšanjem ruku
pokretima tela
kricima
osmesima
prvim rečima
telom
rađanjem
to je sve narodna umetnost
nastavlja se sećanjem
prikupljanjem onoga što je bilo
što je dostignuto i učinjeno
selektiranjem
klasificiranjem
nametanjem i služenjem
terminologijom
autoritetima
osećanjima
osvajanjem
to je sve akademska umetnost
u prepoznatljivom svetu
pojavljuju se talentovani
željeni
željeni sve prihvatljivo rade bolje od drugih
neodoljivi
šarmantni
zavode sebe i druge
uspevajući
mišljenjem
vladanjem
to je sve talentovana umetnost
onda na scenu stupaju genijalni
hrabri koji se odmeću u nepoznato
prekidaju postojeće veze
stvaraju još neotkriveno
kreću se od dna ka vrhu
iskupljenje im je važnije od stvaranja
prihvataju dno i preobražavaju ga u vrh
voljom
odvajanjem
to je sve genijalna umetnost
nekada sam je zvao četvrta umetnost
a onda kreću velike lutalice
bezimeni
anonimne snage ljubavi
velike lutalice prožimaju sve što jeste
beskraj je bezvremen bezvremenost je beskrajna
srce uma um srca
lutalice ljubavi provetravaju i ljube svaki kutak mikro i makro kosmosa
ljubavlju i lutanjem jedan su kosmos
verom
lutanjem
to je sve anonimna umetnost
onda stupaju veliki duhovi
veliki duhovi sve ujedinjuju
pletu ružom
sabiraju sve u jedno
prožimaju jedno u drugo
više nikom ništa od sada sve svakom
jedno je ja u svakom ja
to si ti
ljubavlju
vaskrsenjem
to je sve večna umetnost
na početku i na kraju pesma
sam
sam sve
sam za sve
pesma jednog jedinog pesnika svih bića miroslava mandića
delo jednog jedinog umetnika svemira miroslava mandića
hodanje najboljeg hodača boga miroslava mandića
miroslavommandićem
pevanjem
stvaranjem
hodanjem
oboženjem
to je sve miroslav mandić umetnost
svih sedam nivoa umetnosti se prepliću osmicama
vijugajući od dna do vrha i od vrha do dna neprestano se obnavljaju
kružeći jedno oko drugog postaju jedno
bog
kao jedno
jedno kao pesma
pesma kao ljubav
ljubav kao bog
bog kao bog
bog
poklonjenje večnoj umetnosti je pupoljak svih
jezika u jednom jedinom jeziku jedne jedine ljubavi
jedne jedine ljubavi prve pesme svih bića
jedne jedine ljubavi jedne jedine umetnosti u svemiru
jedne jedine ljubavi najboljeg hodača boga
sledećih trideset dva dana ću se poklanjati večnoj umetnosti
teoriji
sva moja sećanja će samo ponavljati budućnost
samo nas svedočeći
o čemu se ne može govoriti ο tome se treba pevati
zar ne ludviže moj ljubljeni
krećemo
samo me ti šako pevaš u svetlu stopala božijih
evo kako je to sve počelo
dvesto dvadeset drugi dan u godini sam
svaki dan je prvi i jedan jedini dan
dvesto dvadeset drugi dan u godini sam
svaki dan je poslednji i jedan jedini dan
2. POKLONJENJE VEČNOJ UMETNOSTI — ZAMIŠLJENOST U DETINJSTVU KAO PRETEČA TEORIJE
dvesto dvadeset treći dan u godini
teorija je samoća samih koji ljube sve
dete koje se igra samim sobom i bogom
zamišljenost je žudnja za bogom
sam sa sobom u praskozorju života i osvitu svesti o sebi
to je ta veličanstvenost boga u svakom biću. to ja ta božanstvenost u kući tek rođenih bića
odsutnost iz ovog sveta
zamišljenost dok kroz prozor gledam letnji pljusak je teorija
zamišljenost su puževi rogovi kojima sporo i krhko dodirujem život
zamišljenost je krik bebe koji se preobrazio u zapanjenost i ganutost
zamišljenost je energija dobrog deteta koje žudi za dobrim svetom
susret praznog uma sa mnoštvom života
čudo nacrtane kiše na papiru
iz moje šake izlazi crtež isto tako realan kao što je realan realni svet
zaludnost
nikakva praktičnost
samo seckanje
muzika sricanja slova. čitanje je najintimniji medij
u mojoj glavi uz pomoć slova stvaram jedan još realniji svet od realnog sveta
ali i podbara
podbara je moje drugo telo
mesto odrastanja
centar sveta
prašuma osećanja
sunce na igralištu slavije
veš koji se suši
kanal koji se preplivava
drezga koja plaši
karaši u vodi
prašina
slast voća
tajanstvo iza ugla
misterija druge strane ulice
sunce u prozoru
miris majke
miris oca
miris sebe
žeđ žeđi
glad gladi
kurac koji se kruti sam od sebe
detinjstvo je vrt najstarijeg mozga
počelo je zamišljanjem
snatrenjem
maštanjem
nastavilo se smrću
smrću očevog druga
smrću druga
smrću mog oca
dve godine sam mislio da sledeći umirem ja
matematika smrti teorija života
smrću oca život je eksplodirao
otac je nestao ali je vasksao u dobroti koja je bila u vazduhu
uživam u božanskom osećanju života
teorija
božansko se pretvorilo u teoriju
teorija u mistiku
mistika u stvaranje
stvaranje u pevanje
pevanje u hodanje
hodanje u oboženje
teorija
dati život eto života
teorija
sve jedno iz drugog nastaje i sve jedno u drugom nestaje ljubeći se
teorija
i danas čujem kako rastem
kao što čujem drveće kako raste u predelu
sve raste mojim disanjem
i danas osećam da sam postojao kao dete
kao što planine osećaju da postoje oduvek
telo mi je bilo ostvarenje žudnje za drugim telom
teorija je telo žudnje za drugim telom
svako dete je veći teoretičar od bilo kog teoretičara
baš kao što je svako dete bolje od samog sebe
teorija je dobri vodič
teorija me priprema za odluku
teorija je samoubilačka strast za nestajanjem
i čarolije i izmišljanja i skakanje i trčanje i igranje i vikanje i
vragolije ali pre svega zamišljanje i da sve bude dobro i lepo
telo mi je bilo svemir
zamišljenost večnost
odbeglo dete od boga srećno silovano
ja sam ja sam bog
14:07 h 7. avgust 2015.
bog sam rođenjem
poklanjam se zamišljenosti svog detinjstva kao svetinji postojanja
sve sam dobio od detinjstva i sve vraćam detinjstvu
nikada nikog ne povrediti to je zamišljenost
teorija teorije
dvesto dvadeset treći dan u godini sam
svaki dan je prvi i jedan jedini dan
dvesto dvadeset treći dan u godini sam
svaki dan je poslednji i jedan jedini dan
3. POKLONJENJE VEČNOJ UMETNOSTI — TEORIJA FILMA ME JE JOŠ VIŠE UZBUĐIVALA OD FILMA
dvesto dvadeset četvrti dan u godini
film je bio više od života a teorija filma više od filma
dušanom stojanovićem sam ne samo otkrio
beskrajne prostore ljubavi za film nego i beskraj ljubavi same
dušan stojanović je bio za mene zlatousti
majstor ekhart kada još nisam ni čuo za majstor ekharta
moje ushićenje čestitošću i elegantnošću mišljenja dušana stojanovića me je vodilo
kroz sve nepoznatosti kojih se nisam plašio nego sam ih prihvatao kao nešto najmilije
voleo sam dušana stojanovića a da to on nije ni znao i zato
poklonjenja večnoj umetnosti posvećujem dušanu stojanoviću
poklonjenjem večnoj umetnosti posvećujem i svima onima
kojima nisam rekao da ih volim a ljubavlju za njih sam jedino i živeo
dušan stojanović je žiža u kojoj je skupljena sva dobrota mojih divljenja
teoretičarima filma mi se otkrio film ali još više sama teorija
filmadžije su mangupi filma a teoretičari heroji filma
teorija filma je izvirala iz neke nespoznatljive drevnosti
iz filma je zračila neka večna misao iz koga je film i nastajao
teorijom sam uzbuđenja filmom mogao i da mislim a ne samo da osećam
uživati misliti uživati
mislim. mislim o mišljenju. živim mišljenjem
teorija je posmatranje i nestajanje u gledanju
put od gledanja do viđenja
od vidljivog do nevidljivog
od nevidljivog do pojmovnog
od pojmovnog do boga
uzbuđenje pre početka filma je veće od samog filma
uzbuđenje pred nečim je veće od tog nečeg
strah pred strahom je veći od straha
iz tog uzbuđenja nastaje teorija
stvaranje stvaranja
ne činiti ništa biti sve
ne činiti ništa nego samo biti
ne preduzimati ništa nego samo posmatrati i voleti
teorija je vrsta raja
gutao sam intervjue sa filmadžijama
telom sam uranjao u intervjue u kojima su boravila dva tela. telo koje je stvaralo i telo koje
je mislio. ja sam bio njihovo dete. dete koje im se divi. dete koje je želelo da bude film filmu
želeo sam samo da gledam filmove a postao sam sam film
napisao sam tekst pesma o filmu i postao sam film o pesmi
odrekao sam se filma da bih živeo i postao film moga života
bog u meni je film o sebi
teorijom sam nastavio da budem dobri dečak koji se igra sam sa sobom
umetnost kao teorija. teorija kao umetnost
teorija sam ja koji se igram sa ja
teorija je teorija koja se igra sa teorijama
svaka teorija je bliža svakoj praksi nego bilo kojoj drugoj teoriji
film je uzbuđivao i zanosio a teorija smirivala
teorija je smiraj koja me čuva u zanosima
teorija je samospoznavanje
teorija poetika umetnost erotika
teorija večnost umetnost sada
teorija poraz umetnost pobeda
umetnost preobražena u ljubav boga
teorija je apriori prihvatanje poraza
teorija o smrti autora je teorija o smrti teorije
teorija je u krajnjoj liniji posmatranje boga
teorija je bogospoznavanje
miroslav mandić teorija je jedna jedine teorija boga i bog jedne jedine teorije
najviše volim teoriju koja se sebe odrekne da bi boga u svojoj umetnosti ljubila
do poslednjeg daha zauvek. džin siberg oduvek i zauvek
dvesto dvadeset četvrti dan u godini sam
svaki dan je prvi i jedan jedini dan
dvesto dvadeset četvrti dan u godini sam
svaki dan je poslednji i jedan jedini dan
4. POKLONJENJE VEČNOJ UMETNOSTI — KOD I UMETNOST PROMIŠLJANJA UMETNOSTI
dvesto dvadeset peti dan u godini
u dvadesetoj me je umetnost ozarila. nestati postati
biti umetnost. ne stvarati umetnost. biti umetnost sama
okeanskom osećanju moje duše otvorio se svemir mog uma
sve postojeće je umiralo u vaskrsenju neprestanog sada. kao što sam
kao dete svakog dana žudeo da izađem napolje na ulicu sada
sam žudeo da svakog dana izađem napolje u umetnost
ja mladić bez oca postah sin umetnosti same
ja sam umetnost
ludilo mladosti nije ništa drugo nego onaj isti krik bebe. žudim li za remek delom
počeću od svog tela. umetnošću pičke. umetnošću kurca. drevno i sadašnje zajedno
vitlanje telesnošću koja jeste misli i ljubi svakog dana
telo tela. telo osećanja. telo mišljenja. telo volje
konceptualna umetnost je vaskrsenje mistike
mistička praznina u umetnosti. nevidljivo u vidljivom. vidljivo
u nevidljivom. ono što predhodi umetnosti. nagoveštaj umetnosti
ne čulno
ne duševno
nego umno
umetnost centra
putovanje u tačku
umetnost tačke
nepostojeće
zamišljene
bog
zamišljeno središte umetnosti. dobrota svevidljivog u lepoti svenevidljivog
misliti umetnošću
misliti o umetnosti
misliti u umetnosti
misliti sa umetnošću
misliti za umetnost
misliti umetnost
vrednovanje kao uspinjanje. vrednovanje kao nestajanje. vrednovanje kao
oslobađanje od postojećeg ukusa. odvezivanje od diktature i karijerizma
postojeće umetnosti i despotije i konformizma postojećeg života
samo ideja
samo zabeleška
zabeleška je događaj mišljenja
zabeleška je performativ
misao pre buđenja
misao pred san
uzbuđenje tautologijom
napaljenost onim što jeste
ruža je ruža je ruža gertrude stejn. recite im da sam proživeo jedan čudesan život
ludviga vitgenštajna su dve stvari koje su me preobrazile i iz teorije bacile u umetnost
postao sam umetnost. strela umetnosti koja se u kosmičkoj noći zapalila od brzine
ova
pesma
ove
pesme
postao sam član umetničke grupe kod
slobodan tišma
slavko bogdanović
mirko radojičić
miroslav mandić
poistovećivanje
istovetnost
slaganje
jedno
voleo sam ih svu trojicu. pogotovo dvojicu. pogotovo jednog
umetnost grupe je umetnost sama po sebi. mistika usaglašavanja
socijalno sazvučje. umetnost i sloboda odricanje od svog identiteta
bio sam uzbuđen slobodanom slavkom
i mirkom. moju potrebu za ljubavlju sam živeo sa
njima. kada se ta ljubav nije razvijala doživeo sam veliku bol
za tih godinu dana trudio sam se da samo jesam umetnost
a ne da stvaram umetnost a pogotov ne da je dokumentujem
posle se nikada više nisam osvrtao na grupu kod kao ni
na bilo šta drugo. danas kod vidim kao herojsku mladost i
to herojsvo posvećujem svim bivšim i budućim herojstvima
sve što sam te godine radio doživeo i stvorio pripada grupi kod. sve
što sam kasnije čuo i pročitao o grupi kod ne odgovara mom osećanju
odrekao sam se grupe kod da bih joj bio odan. za mene je to bila godina
ideja
celine
silovitosti
nevidljivog
tautologije
nebeleženja
senzibiliteta
neposrednosti
velike umetnosti
pobune umetnošću
pobune u umetnosti
otkrića ja
ja u umetnosti
ja umetnosti
kod je stvaranje mita ni iz čega
kod još nepostojeće umetnosti
kod zajedničkog senzibiliteta
kod grupnog autorstva
kod duha vremena
kod sveautorstva
kod sad
kod šok
kod bat
kod bit
kod mit
kod oko
kod uho
kod nos
kod koža
kod ukus
kod gud
kod bruj
kod bilo
kod krv
kod put
kod je suza deteta
kod su već poubijani
kod je kod umetnosti
kod je srce umetnosti
kod je jedan protiv svih
kod je med sve umetnosti
kod je globalno selo novi sad
kod je moje srce ostalo u srcu koda
kod je ono što mi je voljeni rekao da jesam
kod je jebe mi se za sve ostalo osim jebanja
kod je moj prvi veliki poraz u slavu jedne jedine pobede boga
kod je dvadesetogodišnjak koji umire za dvadesetjednogodišnjaka
kod su svi oni o kojima umetnost nema pojma a jesu umetnost sama
kod je noć pred osmo jutro miroslav mandić jebe svima mater
miroslav mandić kao autor ne postoji u grupi kod jer je
autor grupa kod. posle napuštanja grupe kod nemam nikakve
istovetnosti sa grupom kod. grupi kod sam odan tako što o njoj
ne govorim. grupu kod proslavljam miroslavom mandićem
strela leti. niko nije mogao da me prati i u proleće 1971
sam napustio grupu kod. trebalo je krenuti putem svog genija
dvesto dvadeset peti dan u godini sam
svaki dan je prvi i jedan jedini dan
dvesto dvadeset peti dan u godini sam
svaki dan je poslednji i jedan jedini dan
5. POKLONJENJE VEČNOJ UMETNOSTI — MIROSLAV MANDIĆ JEBE SVIMA MATER
dvesto dvadeset šesti dan u godini
ime umetnosti
miroslav mandić jebe svima mater je odbijanje ugovora sa đavolom
odbijanje civilizacije kulture i umetnosti koje su potpisale ugovorom sa đavolom
miroslav mandić jebe svima mater je najvažniji
rad koji sam stvorio jer bez njega ne bi bilo ni mene. bez
miroslav mandić jebe svima mater bio bih izgubljen i za život i za umetnost
miroslav mandić jebe svima mater je tridesetosmogodišnji rad nastao u januaru 1971. a završio se 30. septembra 2009.
miroslav mandić jebe svima mater je dug mom
dečaštvu koje je žudelo da služi nečemu još nepostojećem
miroslav mandić jebe svima mater genijalnost mladosti
hrabrost da pristanem na ono što umetnost očekuje od
mene. hrabrost koja se podaje umetnosti. hrabrost umetnosti
koja se podaje bogu. jebanje kao dužnost i poslušanje
napuštanje ustaljenih puteva umetnosti
hrabrost da se prekine sa ljudskim društvom
čežnja da se ljube sva bića a ne da se bude rob ljudske vrste
ljudska sebičnost je najviše izražena kroz civilizovanost školovanost nauku i umetnost
miroslav mandić jebe svima mater — vrh estetskog
miroslav mandić jebe svima mater — pupoljak detinjstva
miroslav mandić jebe svima mater — kamen mudrosti
samo prejaki činovi dovode do lakoće pevanja i stvaranja
miroslav mandić jebe svima mater je zahvalnost svima koji su jebali svima mater
dužnost umetnosti da privuče negativnu energiju i preobrazi je u pozitivnu
miroslav mandić jebe svima mater
poslednje veliko umetničko delo dvadesetog veka
krajem januara sam se vraćao kući. noću. sam. mlada zver
razgnevljen i čedan. povređen i zgađen nad sobom. ponesen i već raznesen
stvaralačkom i neobuzdanom snagom u mislima sam proleteo kroz umetnost
dvadesetog veka i spoznao da je priča završena i
da je u njemu ostalo poslednje veliko delo
miroslav mandić jebe svima mater
miroslav mandić jebe svima mater delo otkrovenje grom koji me je ubio i spasio
dete umetnosti dvadesetog veka je umrlo za umetnost svih vekova
miroslav mandić jebe svima mater je odgovor na pitanje ko je vrhunsko delo umetnosti
na nekih kilometar hodanja te januarske noći 1971. sam mislio šta je potrebno reći. kako to
reći. kako to pokazati. u vatri mišljenja kružio sam svetlosnim brzinama kroz istoriju umetnosti
i istoriju čoveka i u jednom trenutku sam eksplodirao rečima miroslav mandić jebe svima mater
miroslav mandić jebe svima mater je užas pred
karijerom koju ti nude umesto posvećenja za kojim žudiš
nisam želeo nikoga da povredim ili revoltiram. ali svi su bili povređeni
stigla je peticija da se taj miroslav mandić izbaci iz ljudske zajednice
kasnije u zatvoru mi je jedan mudri čovek rekao sada svi vama jebu mater
miroslav mandić jebe svima mater je prihvatanje svog mesijanstva
čednosti jednostavnosti čestitosti običnosti
radikalizam radikalizma
umetnost zaustavlja rat
umetnost oslobađa od novca
oni u kojima umetnost živi ne samo da jesu nego i sve imaju iako nemaju ništa
eksplozija tog noćnog povratka kući je bio i rad sa samim
sobom. zavibriralo je sve u ničemu. joj. kako je to bilo opasno
jedinstvo teorije i prakse. sadržaja i forme. shatljivog i neshvatljivog
stidljivog i kurčevitog. veliki prasak umetnosti. umetnost samožrtvovanja
miroslavom mandićem sam dospeo u polje opasnosti. ogoljenosti. izloženosti
umetnost i jeste opasnost pred lice grozote iza koje se skriva lepota
miroslav mandić jebe svima mater je oslobođenje od straha koji je
vladao socijalističkim društvima. straha od sveta odraslih koji svoju važnost
zasnivaju na subordinaciji i militarizmu. straha od nauke koja se razvila i razvija ubijajući
miroslav mandić jebe svima mater je poslednji krik za izgubljenom čednošću
jedna od prvih stvari koja me je pet-šest godine kasnije podigla je bio povratak novoj čednosti
miroslav mandić jebe svima mater je vrsta samoubistva
sa prekidom umetnosti i zatvorom miroslav mandić jebe svima mater je i prihvatanje krivice svih ljudi kao svoje krivice
miroslav mandić jebe svima mater je dug
psovkama kojih sam se naslušao u detinjstvu od odraslih
miroslav mandić jebe svima mater je dug psovkama svim narodima ovog sveta
miroslav mandić jebe svima mater — majka svih majki
miroslav mandić jebe svima mater — jedna jedina majka
miroslav mandić jebe svima mater — majka sveumetnosti
miroslav mandić jebe svima mater — miroslav mandić majka
miroslav mandić jebe svima mater — put bogu
miroslav mandić jebe svima mater — ruža boga
miroslav mandić jebe svima mater — bog mladosti
miroslav mandić jebe svima mater — prekinite rat oduvek i zauvek
miroslav mandić jebe svima mater — prestanite da uništavate minarale
miroslav mandić jebe svima mater — prestanite da zloupotrebljavate biljke
miroslav mandić jebe svima mater — prestanite da koristite životinje
miroslav mandić jebe svima mater — prestanite da lažete ljude
miroslav mandić jebe svima mater — prestanite da zatvarate ljude
miroslav mandić jebe svima mater — prestanite da ubijate ljude
miroslav mandić jebe svima mater — prestanite da školujute ljude
miroslav mandić jebe svima mater — prestanite da nadražujete ljude
miroslav mandić jebe svima mater — prestanite da konformirate ljude
miroslav mandić jebe svima mater — prestanite da čoveku oduzimate boga
miroslav mandić jebe svima mater — filme prestani da se bogatiš na lažima
miroslav mandić jebe svima mater — pesmo prestani da proslavljaš finansijere
miroslav mandić jebe svima mater — umetnosti prestani da se prodaješ
voleo bih da nekome satima pričam o tom radu koga čine samo pet reči
ime
prezime
jebanje
svi
majka
miroslav mandić jebe svima mater nikada neće
prestati i zato miroslav mandić jeste svima mater
30. septembra 2009. sam doživeo da miroslav mandić jebe svima mater jeste miroslav mandić jeste svima mater
dvesto dvadeset šesti dan u godini sam
svaki dan je prvi i jedan jedini dan
dvesto dvadeset šesti dan u godini sam
svaki dan je poslednji i jedan jedini dan
6. POKLONJENJE VEČNOJ UMETNOSTI — PREKID SA UMETNOŠĆU KAO VRHUNSKA UMETNOST
dvesto dvadeset sedmi dan u godini
prekid sa umetnošću je osnova moje umetnosti
danas je pedeset sedam godina od kada je milomir u trideset sedmoj prekinuo svoj život
prekid je ponekad jedina hrabrost i jedino stvaranje
samoća
samo prekini i stvaraće se samo
ljubav
prekidom se otvara put boga
pesma
prekid je ništa koje spašava svet od ništavila
odbačenost
u dvadeset prvoj u proleće 1971. sam prekinuo
sa umetnošću filmom i studijama književnosti
suzan zontag
njujork-novi sad
1969-1971
prekidom sa postojećim sam hrabrost da samo jesam
prekid sa postojećim je detinja čednost da se bude nemoguće
prekid raskoš
oslobođenje od karijere
oslobođenje od kurčenja
oslobođenje od važnosti
oslobođenje od šarmiranja
oslobođenje od zavođenja
oslobođenje od koristoljublja
oslobođenje od podrazumevanja
oslobođenje od komercijalizma popularne umetnosti
oslobođenje od neukusa elitne umetnosti
oslobođenje od konformizma avangarde
oslobođenje od konzumerizma tradicije
sva moja kidanja nek budu tvoja klijanja
kada sam u dvadeset prvoj zauvek prekinuo sa umetnošću filmom i
studijama tada nisam znao da će kroz deset godina u meni proklijati nova umetnost
prekidom su otpočeli moji porazi
prekidom su otpočela lišavanja i pustinjske godine
prekidom je otpočela mortifikacija a da o njoj tada još ništa nisam znao
dubok rad sa samim sobom
sve ili ništa. svega nije bilo. bilo je samo ništa
prekidom sam sve izgubio ali sam se spasao od ljudskog. prekidom mi se
otvorio svet drugih bića. drveća. cveća. minerala. biljaka. životinja. više inteligencije
jedan jedini svet svih bića
uvek kada se govori o smrti nesvesno se govori o rađanju nepoznatog i nespoznatog
smrt boga je rođenje boga u meni
smrt pesme je rođenje pesme u meni
smrt umetnosti je rođenje umetnosti u meni
prekidi su neophodni da bih put prešao od početka do kraja
nedelja je prekid. orgazam je prekid. san je prekid
prekid je preduzimanje. nagoveštaj strpljivosti. žudnja za pažljivošću
pljusak koji opere ulice
umetnost bez prekida je puka karijera
retko sretnem nekog ko je prekinuo
prekidi su raskrsnice. prekidi oslobađaju od mučnine ograničenja. prekid je
otvaranje. nastavljanje. novi izvor. nova staza. venčanje sa nespoznatljivim
prekid me je spasao od akademske i talentovane umetnosti
prekidom sam preuzeo odgovornost za sve
prekid je silovitost koja obnavlja
milina
prekid je nadražaj koji neodustaje
pijem za tebe milomire moj
sledio je zatvor
zatvor je nastavak umetnosti
podignuta ruka u zatvoru
duga na nebu
dvesto dvadeset sedmi dan u godini sam
svaki dan je prvi i jedan jedini dan
dvesto dvadeset sedmi dan u godini sam
svaki dan je poslednji i jedan jedini dan
7. POKLONJENJE VEČNOJ UMETNOSTI — JA SAM PROLEĆE. PONOVO UMETNOST
dvesto dvadeset deveti dan u godini
ja sam proleće
prva pesma moje prve knjige ja sam ti je on
posle deset pustinjskih godina i posle iskustva da je iskupljenje važnije od stvaranja
pevam
tridesetjednogodišnje telo je propupelo u proleću pesme
susreo sam se sa lepotom
ja me ozarilo — ja mi se otkrilo
pesma ja — ja pesme
umetnost ja — ja umetnosti
ja peva pevača — ja peva pevanje
pevač i pevanje stvaraju i pevaju ja
ja sam ja koje slavi sva ja i svako ja
ja golotinjom hrli nezaštićenom ja
nisam te izdao dete moje u meni kao što ni ti nisi izdalo boga u sebi
ja film svih filmova
ja pesma svih pesama
ja pijanstvo svih pijanstava
ja kišni dan svih kišnih dana
ja oduševljenje za svako ja
ja odanost svih odanosti
ja okrilje svih okrilja
pisanje se pretvorilo u pevanje
pevanje u ljubljenje. ljubljenje u devičanstvo
devičanstvo u radost bića. radost bića u pevanje
svakog dana. pevanje svakog dana u pevanje voljenih
godišnjih doba. pevanje voljenih godišnjih doba u predavanje
jednogodišnjem krugu pesme. jednogodišnji krug pesme u
četiri jednogodišnja pevanja u sledećih trideset
godina. svitak pesme. mantra boga
bog bogom bogu bog
ja pesma
ja za umetnost — umetnost za ja
početak posvećenja — svesnost umetnosti
pevam
pevam ponovo. ponovo znači prvi put
zarasla su slomljena krila umetnosti. rođen iz pepela
umetnosti rodio sam sebe u jednom jedinom sopstvu
ja
ja tvoja pička na mojim usnama
ja tvoj kurac u kičmi puta božijeg
harmonika smrti se poklanja rođenju harmonije
ja
ja
ja
a ja
a ja
a ja
ti samo ti
ti moje jedino ja
život mi je postao pevanje
ja sam svetlost
ja sam slika misli
ja sam muzika slike
ja sam ritam koraka
ja sam svakog dana ja
ja jedno jedino ja
ja svakom ja
ja svih ja
ja telo ja
ja duša ja
ja um ja
ja ti
ja u svemu
ja u svakom ja
svako ja u mom ja
sva ja u miroslavljevom ja
predanost vrtlogu življenja
žudnja za iskrom samog života
ja sam ja koje iskupljuje svako ja
ja henk vilijams svih rano preminulih
ti si jedno jedino ja u svakom ja
osmeh boga. pevačina
nežnijanje
pevanje nije ništa drugo nego umiranje za pevanje
umiranje nije niko drugi nego pevač koji bogom peva boga
ja sam bog
konj koji piša
i sere u
trku
današnja 1213. pesma ja sam bog kojoj nisam odoleo a da je ne podelim sa tobom
tek kada sam postao poreklo reči u svakoj reči zapevao sam ja sam proleće
ljubav za rašu livadu koji je to osetio
poezija je misterija pesme
jesam pesma
nedokučiva običnost
posle trideset dana suše deset vrabaca se kupa u barici od noćašnje kiše
dve sise
poljubac blag
put pod noge
bogu drag
ja
bog
pevam
ja
sve
peva
ja
sam
ja sam pupoljak
poslednja pesma knjige ja sam ti je on
dvesto dvadeset deveti dan u godini sam
svaki dan je prvi i jedan jedini dan
dvesto dvadeset deveti dan u godini sam
svaki dan je poslednji i jedan jedini dan
8. POKLONJENJE VEČNOJ UMETNOSTI — ODLUKA ZA HODANJE KAO SVEUMETNOST
dvesto trideseti dan u godini
hodaću
milost
hodanje
još jedno otkrovenje
kada sam te večeri 8. marta 1983. slušajući muziku
tibetanskih monaha mislio da je dužnost svakog čoveka
da uradi ono što hiljade i hiljade ljudi uradi za hiljade i hiljade
godina i kada sam se pitao šta je to što bih ja trebao
da uradim dobio sam odgovor hodaću
sledili su
četiri hodanja za poeziju
1984. 1987. 1988. 1990
ruža lutanja
prvo desetogodišnje hodanje
1991 — 2001
pupoljak hodanja
prvi put drugo desetogodišnje hodanje
2010 — 2020. upravo sam u šestoj godini hodanja
hodanje je jedini rad kome sam se oberučke bacio u naručje
prekid sa umetnošću sam završio govorom a umetnosti sam se vratio hodanjem
govor je hodanje čoveka. hodanje je govor boga
hodanje mi je omogućilo da sve spojim u jedno
hodanje sveumetnost
pečat zavetu. sveobuhvatajuće
sveujedinjujuća sveumetnost
hodanje lepo — dobro zajedno
biti umetnost svima biti pesma svakom eto šta je hodanje
hodanje je moj dug otkrovenju slobode u zatvoru
povratak svima dostupnom gospodstvu samobivanja
hodanje me je spasilo od lenjosti
hodanje me je spasilo od važnosti
hodanje me je spasilo od maštanja
hodanje me je spasilo od nehodanja
hodanje me je spasilo od napaljenosti
hodanje me je spasilo od nestrpljivosti
hodanje me je spasilo od uobraženosti
hodanje me je spasilo od samoveličanja
hodanje je pranežnost
misterija sveodgovornosti u poetici samodovljnosti
hodanje hram hodanja
hram dobrote i lepote koji hodaju. ono što može svako umesto svih
čudo
podvigom
odlaženjem
hodanjem sam krenuo u nepovrat. lišavanje se preobrazilo u obilje
hodanjem sam se pokajao u naporu
hodanjem sam se pokajao nasred puta
hodanjem sam se pokajao umirući u lepoti hodanja
hodanjem sam se pokajao svežinom posle iznemoglosti
hodanjem sam se pokajao pred veličanstvenošću u kojoj sam hodao
hodanjem sam se pokajao umorom koji me je preobražavao u humor
hodanje jasnoća
hodanje jednostavnost
hodanje sazrelo grožđe
hodanje pčela savesti
kopile odbeglo od asocijacija. dobro dete odbeglo od metafore
hodanje me je iskupilo od rođenja i porekla
hodanje me je iskupilo od genetike i predrasuda
hodanje me je iskupilo od malodušnosti i ljubomore
hodanje me je iskupilo od ne učestvovanja u životu
hodanje me je iskupilo od posustajanja i odlaganja
hodanje me je iskupilo od dosađivanja
hodanje me je iskupilo od ljudstva
hodanje prefinjuje
hodanje širi granice tela duše i duha
hodanjem se umetnost preobrazila u poeziju
poezija u muziku. muzika u plesanje i pevanje
život se pojavio u nedogledu. nedogled u sledećem koraku
hodam
stvaram
pevam
odbeglo dete je postalo odbeglo dete
dvesto trideseti dan u godini sam
svaki dan je prvi i jedan jedini dan
dvesto trideseti dan u godini sam
svaki dan je poslednji i jedan jedini dan
9. POKLONJENJE VEČNOJ UMETNOSTI — RUŽA LUTANJA
dvesto trideset prvi dan u godini
proplanak
jutarnje rumenilo
bog početka. početak svega
lutam putevima lepote božije
ruža lutanja je ruža lutanja
put posvećenja. posvećenje putu
plava ruža svemira
put
ruža
lutanje
deset godina hodanja. deset knjiga. desetogodišnja slika
poezija i umetnost venčani hodanjem
ruža lutanja most između drugog i trećeg milenijuma
most između neizvesnosti i nezaštićenosti
most mostova
ruža lutanja lutanje u svakoj mojoj reči
ruža lutanja ruža u svakom mom koraku
želeo sam da deset godina hodam evropom i da na njenom
tlu stvorim ružu od mojih koraka ali me je rat sprečio u tome i ja sam
posle šest i po godina kada sam koracima prošao obim zemlje nastavio da
hodam svemirom i posle još tri i po godine hodanja stvorio plavu ružu u svemiru
ružom lutanja sam postao kosmos
kosmos lutanja
lutanje beskućništvo boga
lutanje energije žudnje za čednošću
vetar
lutanje u slavu lutanja
lutanje svetinja samog života
titraji svega što jeste
milina svega što bi tebalo da bude
nestajanje u slavu postajanja
neprestano venčavanje
labud izvija svoj vrat
posle deset godina na putu postao sam put
posle deset godina na putu postao sam ruža
put ruže. ruža puta
ružo moja nisam te se ni napio ni nasitio. ružo moja srešćemo si mi ponovo
ruža lutanja prva pesma koju bog sebi pevuši
ruža lutanja tvoja pesma kojom bog svakom pevuši
pogledaj moje rokovnike pre ruže u kojima sam
projektovao ružu pa ćeš videti da je ruža lutanja ruža lutanja
nema načina da prestanem da pevam ružu lutanja osim da naglo stanem
dvesto trideset prvi dan u godini sam
svaki dan je prvi i jedan jedini dan
dvesto trideset prvi dan u godini sam
svaki dan je poslednji i jedan jedini dan
10. POKLONJENJE VEČNOJ UMETNOSTI — GENIJALNA ILI ČETVRTA UMETNOST
dvesto trideset drugi dan u godini
kao što me je u dvadesetim teorija dovela do umetnosti
sada me je u četrdesetim umetnost dovela do teorije. do
četvrte umetnosti. genijalne umetnosti. umetnosti genija
sam usred svemira ružom lutanja sam se pronašao u genijalnoj umetnosti
tada sam je zvao četvrta umetnost
pronašao sam se tamo gde nije bilo nikoga
samoća je srce spasenja. seks samih. miris vode. odvajanje
genijalnu umetnost sam otkrio u prvoj polovini ruže lutanja
ružom lutanja sam odlutao iz postojećeg sistema umetnosti i
ljudskog društva. nije bilo nikoga da prati promišlja i vrednuje ružu
ni posle dvadeset godina o ruži lutanja niko nije ništa napisao. novo vino se ne sipa u staru burad
sve sam više osećao da sam umetnost a
da me sve više nema u postojećoj umetnosti
onda sam shvatio da postoje četiri vrste umetnosti
narodna umetnost
akademska umetnost
talentovana umetnost
genijalna umetnost
genijalna umetnost je odvajanje
odvajanje od narodne akademske i talentovane umetnosti
odvajanje od čovečanstva i planete zemlje
genije je odgovor na krizu
genije je spasenje
hrabrost da zalutam i da se izgubim
hrabrost da pristanem na samoću
hrabrost da budem sam protiv svih
genijalna umetnost je hrabrost da ostanem sam
i nastavim u nepoznato iako su svi protiv mene
umetnost je hrabrost
hrabrost da se bez ičije pomoći i bilo kakvog alata i infrastrukture krene sa samog dna
genije preobraća neminovnost pada u slobodu poletanja
jelen ne odustaje od sebe
muzika koraka me je vodila dalje i dalje svakoga dana
ruža lutanja me je sve više okruživala. bokorile su se njene
latice. koliko sam više tabanao stopalima po zemlji toliko mi je
duh više odlazio u beskrajne visine. postajao sam ruža. cvet teorije
ljubav za teoriju ponovo
hej
pa
to
sam
ja
pesma
pesma vode
pesma zemlje
pesma vazduha
pesma svetlosti
pesma pesme
tvoja pesma
sloboda
hodanje koje hoda misli teoriju koja ljubi
umetnost ruže. umetnost puta. umetnost beskućništva. umetnost bezvlasništva
kao što je genijalna početak večne umetnosti
tako je genijalna umetnost početak večne teorije
genije je odanost detetu. dete je plod drveta života
genije umetnosti je ono zamišljeno dete kojim sam počeo poklonjenja večnoj umetnosti
biti srećan dok pada kiša
dvesto trideset drugi dan u godini sam
svaki dan je prvi i jedan jedini dan
dvesto trideset drugi dan u godini sam
svaki dan je poslednji i jedan jedini dan
11. POKLONJENJE VEČNOJ UMETNOSTI — ODLAZAK U ANONIMNU ILI PETU UMETNOST
dvesto trideset treći dan u godini
te večeri 8. decembra 2001. mesec dana posle ruže lutanja bilo nas je šestoro
kada sam posle nekoliko sati razgovora o ruži lutanja osetio da niko nije
spreman da ide dalje u jednom trenutku rekoh ja odoh u petu umetnost
u nebo neimenovane umetnosti velikih anonimnih umetnika
umetnika samog bivanja
hrabrost da se bude sam za sve
umetnosti
filozofa
pesnika
monaha
umetnika
prosjaka
lutalice
lude
se pridružila umetnost
vrtlara
rudara
heroja
čobanina
ljubavnika
hodača
mistika
postao sam pesma
luda lude
filozof filozofa
pesnik pesnika
monah monaha
prosjak prosjaka
umetnik umetnika
ljubavnik ljubavnika
čobanin čobanina
lutalica lutalice
hodač hodača
mistik mistika
vrtlar vrtlara
rudar rudara
heroj heroja
postao sam umetnost
umetnost lude
umetnost rudara
umetnost heroja
umetnost vrtlara
umetnost filozofa
umetnost pesnika
umetnost umetnika
umetnost čobanina
umetnost ljubavnika
umetnost monaha
umetnost prosjaka
umetnost hodača
umetnost lutalice
umetnost mistika
postao sam hodanje
luda hodanja
vrtlar hodanja
rudar hodanja
heroj hodanja
mistik hodanja
filozof hodanja
hodač hodanja
pesnik hodanja
monah hodanja
prosjak hodanja
lutalica hodanja
čobanin hodanja
umetnik hodanja
ljubavnik hodanja
nevidljivi. neprimećeni
još jednom me je spasilo odmah. bez kalkulisanja
anonimna umetnost i jeste odmah. iznenadnost
nikada nikog ne poraziti. prolazak kroz vrata samoće
umetnošću anonimnih svet je remek delo jednog jedinog umetnika svemira
odlazak u petu umetnost je jedna od najlepših stvari
koju sam uradio i najbolji primer anonimne umetnosti
posle čuda ruže sledilo je čudo nezaustavljanja
na ruži lutanja sam sebe zatekao u četvrtoj ili genijalnoj
umetnosti a u petu ili anonimnu umetnost sam kročio sam
peta je potvrdila četvrtu umetnost i spasila ružu lutanja zauvek
raspevao sam se mikrokosmosom
niko tako ne žudi za mikrokosmosom kao makrokosmos. sav kosmos zavisi od samokosmosa
odlaženje iz orbite poznatog u orbitu nedokučive običnosti
božanska prisutnost i svemirska pristojnost
o anonimnoj umetnosti se najmanje zna jer o
anonimnoj umetnosti se ništa i ne može znati
anonima umetnost je rođenje novog bića
umetnost nespoznatog i nepoznatog
ono što vidim u svačijim očima
anonimna umetnost je rođenje svesnosti
pedeset druga mi je ali dete neodustaje. hrli i dalje. u
nepoznate svetove svih svetova. svet svih bića. živog boga
anonimna umetnost je sveumetnost
ne-ljudska umetnost a ne umetnost ljudi i umetnost samo za ljude
ako si nekada lizao kamen
ako si nekada mirisao vodu
ako si nekada čuo crvendaća
ako si se nekada umio jednim
ako si nekada dodirnuo muziku
ako si nekada video oči guštera
ako si nekada saosećao sa svima
onda si okružen umetnošću svih bića
anonimno je nesvesno koje čuva sva bića
anonimne snage ljubavi su najveći spomenik ljubavi
ovde sam gde peva bajka
ovde sam gde nema nikog
ovde sam gde lepo je dobro
ovde sam gde dobro je dobro
ovde sam gde počinje pesma
ovde sam gde je moj vrisak šapat
ovde sam gde me sve i svako želi
ovde sam gde je lepota bezbrižna
ovde sam gde je ljubav bazrazložna
ovde sam gde svemu i svakom dajem život
orgazam androgina
dvesto trideset treći dan u godini sam
svaki dan je prvi i jedan jedini dan
dvesto trideset treći dan u godini sam
svaki dan je poslednji i jedan jedini dan
12. POKLONJENJE VEČNOJ UMETNOSTI — MIROSLAV MANDIĆ I UMETNOST MIROSLAVA MANDIĆA
dvesto trideset četvrti dan u godini
miroslav mandić
umetnost je ime
posle ruže lutanja sam primetio da me sve više zaokuplja ime miroslav mandić
mnoge stvari i stanja su postojali samo imenom miroslav mandić
kao što me je u tridesetoj ozarilo ja posle pedesete me je ozarivalo
kada bih napisao miroslav mandić. ono što mi je dvadeset godina ranije bilo
ja sam sada je to bio miroslav mandić. sloboda koja hrli pesmi umetnosti hodanju
miroslav mandić je postao pojam miroslav mandić
ime miroslav mandić sam promenio u ime miroslav mandić
sve što postoji je miroslav mandić
bog – miroslav mandić
žena – miroslav mandić
novac – miroslav mandić
pesma – miroslav mandić
umetnost – miroslav mandić
hodanje – miroslav mandić
put – miroslav mandić
ruža – miroslav mandić
trava – miroslav mandić
vrabac – miroslav mandić
prvi poljubac – miroslav mandić
konj – miroslav mandić
lasta – miroslav mandić
pupoljak – miroslav mandić
nedogled
pevajući i stvarajući dogodio sam se sam sebi. odlazeći od sebe
na putu sam sreo sebe. pristao na samog sebe. miroslav mandić je
prihvatanje miroslava mandića posle trideset godina mortifikacije
miroslav mandić je postao miroslav mandić. nikakvo
carstvo me nije uzbuđivalo koliko nežni dodir samo onog što
jeste. počeo sam da koristim ime miroslav mandić i kao moje ime
miroslav mandić po telu je postao miroslav mandić po duši
miroslav mandić po duši je postao miroslav mandić po duhu
miroslav mandić po duhu je postao miroslav mandić po hodanju
miroslav mandić po hodanju je postao miroslav mandić po stvaranju
miroslav mandić po stvaranju je postao miroslav mandić po pevanju
miroslav mandić po krvi je postao miroslav mandić po pesmi
miroslav mandić po imenu je postao miroslav mandić ime
miroslav mandić bili holidej
miroslav mandić ed rajnharda
miroslav mandić robert valzera
miroslav mandić gertrude stejn
miroslav mandić majstor ekharta
miroslav mandić nikolaja fjodorova
miroslav mandić ludviga vitgenštajna
miroslav mandić je neprestano ponavljanje odgovora na pitanje ko je
miroslav mandić. miroslav mandić je neprestana miroslav mandić pesma
miroslav mandić je sve ono što sam pokušao da budem u ovom životu
miroslav mandić sam jer ništa drugo nisam mogao biti osim miroslav mandić
a sada i pevam da ništa drugo nikad nisam ni želeo da budem nego miroslav mandić
miroslavom mandićem počinje stvaranje bića
a ne umetnosti. da bi to stvaranje bilo moguće ugnezdio sam ga
u imenu miroslav mandić. ime miroslav mandić štiti stvaranje pupoljka svih bića
miroslav mandić borba za svačiji život
miroslav mandić ljubav za svaku ćeliju
miroslav mandić je ime koji slavi sve bezimene
miroslav mandić su sve anonimne snage ljubavi
miroslav mandić je bez ikakvog udruživanja infrastrukture
terminologije i autoriteta. miroslav mandić je podrška svakom ko se
usudi da živi biva i stvara tako kao da sve na ovom svetu zavisi samo od njega
miroslav mandić je ljubav među svim bićima
miroslav mandić je oslobođenje svih bića jedno od drugih
miroslav mandić je oslobođenje svih biljaka i domaćih životinja od ljudi
miroslav mandić oslobođa ljudi od njihove sebične potrebe da pripitomljuju druga bića
miroslav mandić — izboriti se za miroslav mandić pevanje
miroslav mandić — izboriti se za miroslav mandić stvaranje
miroslav mandić — izboriti se za miroslav mandić hodanje
miroslav mandić — zahvalnost za miroslav mandić pevanje
miroslav mandić — zahvalnost za miroslav mandić stvaranje
miroslav mandić — zahvalnost za miroslav mandić hodanje
miroslav mandić pesma
miroslav mandić umetnost
miroslav mandić hodanje
miroslav mandić centar svega
miroslav mandić kosmos svakom
miroslav mandić je autor pre dela
miroslav mandić je bog pre autora
opasnost ljubavi
iskupljenje trpljenjem i pardoksalnošću
miroslav mandić je poruka
miroslav mandić spermatozoid
mitroslav mandić avantura podviga
miroslav mandić posle pedeset godina
miroslav mandić klitoris i glavić poistovećivanja
miroslav mandić nastavak borbe sa samim sobom
miroslav mandić konačno nasađen na miroslavu mandiću
miroslav mandić sve ono što želim da budem miroslavu mandiću
miroslav mandić nematerijalna umetnost koja je u osnovi svake materije
joj kako je dobro biti miroslav mandić
joj kako je lepo biti s miroslavom mandićem
miroslav mandić jer nisam imao pravo niti sam želeo
bilo koje drugo pravo osim da budem miroslav mandić koji mi
jedini omogućava da pevam stvaram hodam bogu tebi i svim bićima
pevanjem ne samo da je sve moguće nego sve jeste
ista prašina detinjstva i kosmosa je
svačiji sam
svakom sam
tvojina sam
dvesto trideset četvrti dan u godini sam
svaki dan je prvi i jedan jedini dan
dvesto trideset četvrti dan u godini sam
svaki dan je poslednji i jedan jedini dan
13. POKLONJENJE VEČNOJ UMETNOSTI — SEDAM NIVOA I TABELA VEČNE UMETNOSTI
dvesto trideset šesti dan u godini
prepoznavanje boga u bilo kome i bilo čemu je večna umetnost
večna umetnost je umetnost svih bića svim bićima
večna umetnost je umetnost svih bića svakom biću
večna umetnost je umetnost svakog bića svim bićima
večna umetnost je umetnost jednog jedinog jezika ljubavi
sunce mojih reči
svako je ono što jeste
svako je ono što hoće da bude
nepresušni izvor istog
jedna jedina umetnost sveumetnosti
jedno je svakom sve
plavo je plavo
ed rajnhard je ed rajnhard
kasija kajsija
orah orah
brid
stid
jedno je svakom sve
plavo je plavo
ed rajnhard je ed rajnhard
kasija kajsija
orah orah
brid
stid
srce ponavljanja
sloboda ponavljanja je ponavljanje slobode
4. avgusta 2004. sam na poljima između kaća i
žablja napravio sistem večne umetnosti koji čine sedam nivoa
umetnosti i šemu tabele za večnu umetnost koju sam tih dana popunjavao
narodna umetnost
akademska umetnost
talentovana umetnost
genijalna umetnost
anonima umetnost
večna umetnost
miroslav mandić umetnost
narodna umetnost — ja sam
akademska umetnost — ja sam ti
talentovana umetnost — ja sam ti je on
genijalna umetnost — ja sam ti si ja
anonima umetnost — ja sam ti si ja sam bog
večna umetnost — bog bogom bogu bog
miroslav mandić umetnost — ja sam bog
miroslav mandić je narodna umetnost
miroslav mandić je akademska umetnost
miroslav mandić je talentovana umetnost
miroslav mandić je genijalna umetnost
miroslav mandić je anonimna umetnost
miroslav mandić je večna umetnost
miroslav mandić je miroslav mandić umetnost
tabelu večne umetnosti čine luda. lutalica. filozof. vrtlar. čobanin. ljubavnik
umetnik. monah. prosjak. plesač. rudar. heroj. mistik. pesnik. poređani po vertikali
i
ja. ti. ja. sada. pevanje i plesanje. početak i kraj. sve. isto
različito. jedno. žrtva. da. ljubav. bogostvaranje. poređani po horizontali
ja
ja sam hteo da se rodim kao luda
luda
ja sam hteo da stvaram lutanje
lutalica
ja sam hteo misli koje su me oslobodile zatvora bede
filozof
ja sam hteo da sebi postanem vrt koji će me vrtlariti
vrtlar
ja sam hteo da se rodim u nedođiji i neprimećenom
čobanin
ja sam hteo da sve zapamtim kada sam te prvi put gledao
ljubavnik
ja sam hteo da stvorim veliko delo ni iz čega i iz ne znam kako
umetnik
ja sam hteo da se osamim jer sam te bio željan
monah
ja sam hteo da dno bude muzika mojih saosećanja
prosjak
ja sam hteo da sve opevam plesanjem
plesač dete dečak
ja sam hteo da na ramenima nosim zemlju zauvek ljubeći nebo
rudar
ja sam hteo da se izborim za borbu sa samim sobom
heroj
ja sam hteo da i veliko razneži malo
mistik
ja je ja je ja
pesnik
22:50 h 14. avgusta 2004. u sobi broj 10 hotela zeleni venac u šapcu
ti
ti me slobodno ismevaj oslobodiću te od samog sebe
luda
ti mi se pridruži slagaćemo se u nestalom
lutalica
ti uživaj sa mnom dok te promišljam
filozof
ti mi rose donesi
vrtlar
krenuo sam polako ka tebi
čobanin
od tebe ću stvoriti novo
ljubavnik
oblikovaću te bezvremeno i beskrajno
umetnik
gledam te kroz večnost tvojih očiju
monah
sa obe ću te ruke zaprositi
prosjak
ti si moj ugođaj i stomakom
plesač dete dečak
samosavlađivanjem iskopavam toplinu za tebe
rudar
tvoje postojanje čini moje herojstvo
heroj
ti si ja koje tražim
mistik
tvojim ušima pevam moje reči
pesnik
ja
ja sam lako izrečeno ja sam
luda
ja sam svečanost ja
lutalica
ja sam neprestano prelivanje u ja
filozof
ja sam sve ću izdržati vrta radi
vrtlar
ja sam te sačekala sa svojim stadom
čobanin
ja sam u tebi zauvek nestao
ljubavnik
ja sam sebe samo tebi stvorio
umetnik
ja sam jedno ljubavi
monah
ja sam brid vrhova koji bride tobom
prosjak
ja sam kruženje njihanjem
plesač dete dečak
ja sam nebo zemlje i zemlja neba
rudar
ja sam tvojim ja postao
heroj
ja sam nežnost koja jeste
mistik
ja sam ti reci me
pesnik
sada
oduvek i zauvek živim u slobodi
luda
pažljivošću izazivam sjaj u bilo čijim očiju
lutalica
raširene prste prikupim u tačku od pet prstiju
filozof
odlazim i činim odmah
vrtlar
ja sam zauvek tu
čobanin
milujem
ljubavnik
sada je hrabrost za sada
umetnik
poslušavam radost tvog bivanja
monah
prosjak ljubi sada i prosjake
prosjak
obuhvatam te oko kukova
plesač dete dečak
odmah uprljam odeću i ruke
rudar
menjam odluku
heroj
bilo šta me voli i ja volim bilo šta i tvoje bilo
mistik
volim samo tebe
pesnik
pevanje i plesanje
samo od miline živi
luda
veče je ponovo krećem u jutru
lutalica
toliko mi je milo da samo o tome i ne mislim
filozof
od cveta do cveta od koraka do ploda preko svih mostova
vrtlar
stojeći u mestu sve mi dolazi
čobanin
najdalji i najbliži moje te sve ljubi
ljubavnik
iz visine se vinjavam ka dubini pa se proširim i svedem u tačku
umetnik
stopalama i šakama u stalnoj molitvi
monah
primanje i davanje su mera preduzimanja
prosjak
u plamenu vatre sa razgorevam
plesač dete dečak
kada težina peva i pleše lakoća lako kopa po rudnicima
rudar
mirno dolaženje na mesto užasa
heroj
sati i sati i sati kojima sam hranio trenutke
mistik
reči su krug mojih reči
pesnik
početak i kraj
odoh tamo i ovamo
luda
šaranjem sam neprestano početak i kraj
lutalica
samo ono što jeste jeste onako kako jeste
filozof
sve uredim da opet niče jednostavnost
vrtlar
tišina sve spaja
čobanin
samo tom reči
ljubavnik
oblikovano oblikujem oblikovanom
umetnik
sve ću neizgovoriti i sve će se zbiti
monah
molimhvala
prosjak
raširim se i njišem i treperim sve u meni diše
plesač dete dečak
nepadajući leti kamena reč
rudar
sve vreme nestajem
heroj
ušima govorim i vodim nezaštićene
mistik
od iste reči stvaram istu reč
pesnik
sve
volim šarenilo volim samo jednu boju
luda
ne tražim i nalazim tražim i darujem
lutalica
jedna je tačka
filozof
preplivavajući veliku reku hodam ka njenom izvoru i ušću istovremeno
vrtlar
ništa ne gledam ja sam slika
čobanin
voljeni me ljubi osmehom voljenog ljubim dajući mu se
ljubavnik
monohromija uzbuđenje monotonija smirenje
umetnik
za neshvatljivo ću učiniti sve
monah
tvoja me žrtva pridobija
prosjak
slivanje u razlivanje
plesač dete dečak
lep je onaj koji veruje da ja znam iako ja ne znam
rudar
drevnost je moja muževnost večitog dečaka
heroj
sve je jedno a sve nije sve
mistik
to je tako lepo da mogu bilo kako i to baš tako
pesnik
isto
smešak tuđinca mi smiruje dušu
luda
ozbiljnost za krhkost
lutalica
ravnodušnost kojom je život večan
filozof
cveće su ptice
vrtlar
ništa ne čujem ja sam ova tišina
čobanin
poljubim trajanje trajanjem te ljubim
ljubavnik
iz praznine u prvo
umetnik
grumen u šaci moja crkva je
monah
sve što dobijem daću
prosjak
sve što se pokreće je moj ples
plesač dete dečak
smirenost požrtvovanih
rudar
ranu darujem radosti
heroj
uživanje u žaru smirenja
mistik
evo srca
pesnik
različito
od uspavanke do seksualnih pomagala
luda
bogatstvo me ne uzbuđuje
lutalica
jedina dnevna politika je svakodnevica
filozof
pupoljcima se oslobađam mana
vrtlar
nemam ni kanap da se opašem
čobanin
ljubavlju razumem one koji negiraju večnu umetnost
ljubavnik
delo blista samo od bilo čega
umetnik
zatvorio sam se sam da bih oslobodio one koje su drugi zatvorili
monah
daj mi da se svojih viškova oslobodiš
prosjak
ja sam plesač novca
plesač dete dečak
kopam po nepravdama da u njima otkopam još neotkopano zlato
rudar
mojom kožom pripremaš krevet svoj
heroj
na mojim prstima prstenje u mojoj šaci hrist
mistik
od pukotine na zidu zapevam veličanstvenu pesmu
pesnik
jedno
začudno je tako jednostavno
luda
smireno u sebi nezaustavljivo se nezaustavlja
lutalica
lakoća kojom se misao sabere u jednu misao
filozof
cvet pred cvetanje
vrtlar
stado je moj mir u srcu
čobanin
ljubiti jedno je svejedno i svejedno je
ljubavnik
delo delom biva delo delom biću
umetnik
bdim za moja bdenja
monah
samo su jedna usta gladna
prosjak
plešem na glavi za tebe
plesač dete dečak
nema cilja onaj koji uspeva
rudar
jedno zvono svih zvukova
heroj
odmah se otvoriše vrata na koja sam zakucao
mistik
mala pesma me peva
pesnik
žrtva
odričem se ludiranja a odričem se i samog odricanja
luda
nikada neću stati
lutalica
od ovog trenutka ne mislim
filozof
po đubrištima ću cvetne mirise sačuvati
vrtlar
u starosti ću sačekati svoju mladu
čobanin
volim te zbog tebe
ljubavnik
stvaraću nestvarajući i nestvoreno ću stvoriti
umetnik
dečaci spašavaju svet
monah
za zdravlje drugih živeću
prosjak
stojim oh kako je to dovoljno
plesač dete dečak
ponovo ću ponoviti
rudar
trideset šestoro u trideset šest žrtvenih plesova
heroj
sada su pustinje cvetne livade a cvetne livade nikolino sunce
mistik
ja sam konj konji me ljube
pesnik
da
mene ni ne pitaj mene imaš u sebi
luda
da se mojim telom živi proživi i nanovo oživi
lutalica
svako je ništavilo ako nije da
filozof
saginjanjem hranim biljke
vrtlar
kada se pomerim odobravam
čobanin
svedavajuće sveprimajućeg sveprimajuće svedavajućeg
ljubavnik
samo je to to bog
umetnik
to se već moja krv moli za duh
monah
svakoga ću od pogubnosti dna sačuvati nudeći mu dno spasa
prosjak
evo me u tebi evo me u tebi to ti evoišeš mene sobom
plesač dete dečak
moje kupanje je kovanje zlata
rudar
herojstvo je ljubav šesnaestogodišnjakinje
heroj
usta koja se ne otvaraju nego se mole osmehom
mistik
pevam i sjaj i tren
pesnik
ljubav
toplim suzama radujem srca
luda
sve se smirilo ja još hodam u slavu smirenja
lutalica
u sporim šetnjama promišljam duga hodanja
filozof
oplemenjivanje noći
vrtlar
sačuvati eto mudrosti
čobanin
moja ljubav ljubi svakog ko ljubi
ljubavnik
plavo
umetnik
u mom srcu sam smirio sve umove u mom umu sve se preobražava u ljubav
monah
daj mi sve
prosjak
(crtež)
plesač dete dečak
iz dubina neću davati ništa ostaviću dubinama
rudar
ivana pražić nazvao sam te nenazvavši te 14:01 h 20. avgusta 2004.
heroj
sve sam rekao
mistik
sledim i sjaj i trenutak
pesnik
bogostvaranje
bog me voli onako kako me je kao najrođenijeg stvorio
luda
bog lutanjima ljubi boga
lutalica
bog me je ostavio da bih ga za njega mislio
filozof
jedino me bog nikada ne uznemirava
vrtlar
kroz moje hodanje bog se spušta ljudima
čobanin
samo onaj ko ljubi sebe kao boga bogu je mir
ljubavnik
božija raznovrsnost je isto u meni koje se neponovljivo oblikuje u istom boga
umetnik
bog nam se odmah pridružuje
monah
bog je prosjak moje duše
prosjak
bog stvara lutajućim plesanjem
plesač dete dečak
bog sam oči u mraku
rudar
ime ti je izbori se reče mi bog
heroj
da li već uživaš bože dušo moja
mistik
bog pesmom moje duše
pesnik
dete sreće. kanon. dogma. sloboda — prekucao sam ovu tabelu 24. jula 2015.
večna umetnost je poklonjenje svakom ko radi biva i stvara večnost
večna umetnost je jedino ono što ne može niko a može svako
večna
umetnost
pesma
moja
dvesto trideset šesti dan u godini sam
svaki dan je prvi i jedan jedini dan
dvesto trideset šesti dan u godini sam
svaki dan je poslednji i jedan jedini dan