Bog Miroslav Mandić Bog

Ti
si

441166

pupoljak

DVESTO TRINAESTI DAN

3865. dan
1. avgust 2015.

 

dvesto trinaesti dan u godini

 

hvala svima uz čiju sam pomoć preživeo i proživeo juli

 

mirjani lukić 34900 dinara

veri varadi 7200 dinara

nhandan chirco rawan 6000 dinara

branku popoviću 6000 dinara

marijani i sunu mandić 2000 dinara

đorđu lukiću 1200 dinara

valentini nikolić 1125 dinara

petru miloradoviću 1120 dinara

enesu strojilu 1000 dinara

 

voljeni moji ja sam novac

 

čedna kurva koja prosi ljubav

 

svi se služe novcem

 

retki daju novac

 

još ređi ga primaju

 

novac je svemirska harmonija

 

novac koji dam je jedina revolucija na ovom svetu koja ruši sve granice ovog sveta

 

novac koji primim je jedina evolucija na ovom svetu koja ruši sve teorije ovog sveta

 

moj novac je ljubav i zove se ljubav

 

jebi me jebi čednosti

 

tako zovem novac koji mi daješ i kojim me jebeš

 

budi samo srećna

skrimin džej hokins

 

nebu je lepo

 

novac i jeste samo kada je i nebu lepo

 

novac je kosmos

 

 

sav

novac

je

u

maloj

pesmi

 

 

novac je podavanje

 

gutljaj žednome

 

zalogaj gladnome

 

bog samom

 

novac je novac

 

ko novac daje ljubav je

 

ko se novca liši bog je

 

novac koji dobijam je moj život

 

moj rad sa novcem je moja umetnost

 

moje primanje i davanje novca su moja pesma

 

ja sam novac novcu

 

 

novac

pesma

moja

 

 

dvesto trinaesti dan u godini sam

svaki dan je prvi i jedan jedini dan

 

dvesto trinaesti dan u godini sam

svaki dan je poslednji i jedan jedini dan

 

 

DVESTO PETNAESTI DAN

3867. dan
3. avgust 2015.

  

dvesto petnaesti dan u godini

 

danas počinjem finiširanje priprema za poklonjenje

večnoj umetnosti koje počinje u sledeći ponedeljak

 

kao i svakog dana rudarenje svakog dana

 

vrtlarenje svakog trenutka

 

dečija odgovornost

ne postoji odgovornije biće od deteta

 

božija asocijativnost

ne postoji kreativnije stanje od biti u zagrljaja boga

 

čovek greši ne ljubeći. bog greši samo ljubeći

 

tautologija samo tautologija

 

samoća ljubav za samoću

 

ja ljubav za ja

 

volim te ljubav za volim te

 

bolji zvučnici ljubav za bolje zvučnike

 

izbeglice ljubav za izbeglice

 

džulijan asanž ljubav za džulijana asanža

 

ovih dana mi je teško jer mi neprestano izviru sećanja na mnoge moje poraze

 

poraz je teško podneti

 

ceo život mi je poraz

 

ali bez poraza ne bih ni bio

bog

prvi pesnik svih bića

jedan jedini umetnik svemira

najbolji hodač boga

 

bez poraza ne bih pevao knjigu miroslav mandić

 

bez poraza ne bih mogao da ljubim sve i svakog

 

pobede i uspesi bi me uvukli u ljudski svet

u ljudsko društvo u kome se ne može biti slobodan

u kome se ne može ljubiti sve i svemu pripadati

 

čovekom i ljudskim društvom se ne može biti ni bog ni pesma

 

poraženi nasiljem komandi bilo koje vrste vi

ste sloboda novog sveta bez komandovanja

 

poraženi bez osvete u srcu vi ste pčele

za kilogram meda jedna pčela opraši sedamdeset hiljada cvetova

 

svetost poraza je u tome da nema nikakvog udruživanja poraženih

poraženi koji se udružuju nisu ništa drugo nego budući pobednici

 

svetinja poraženog je da se okreće srcu boga

 

porazi su bolesti koje leče

porazi su smrti koje isceljuju

 

porazi su neodustajanje od čednosti čestitosti i tebe

 

porazi ideale ne poništavaju nego ideale potvrđuju

porazi ljubav ne poništavaju nego ljubav potvrđuju

 

sve više vidim da su oni koji me nisu prihvatili bili u pravu

da su me prihvatili zakrilili bi mi put kojim sam postao bog

zatajili bi mi prirodu kojom jesam sva bića

odvojili bi me od tebe

 

svaki cvet je sav svet

 

dvesto petnaesti dan u godini sam

svaki dan je prvi i jedan jedini dan

 

dvesto petnaesti dan u godini sam

svaki dan je poslednji i jedan jedini dan

 

 

DVESTO ŠESNAESTI DAN

3868. dan
4. avgust 2015.

 

dvesto šesnaesti dan u godini

 

da li hoćeš da ti pišem o nozdrvama

 

nazdrvama tvojim i mojim

 

nozdrvama konja

 

nozdrvama slona

 

nozdrvama lava

 

nozdrvama tigra

 

nozdrvama majmuna

 

nozdrvama anđelike hjuston

 

nozdrvama njušenja

 

ili nozdrvama maženja

 

nozdrvama kojima pišem

 

ili nozdrvama kojima me doziva bog

 

nozdrvama mog ljubavnog bola

 

ili nozdrvama slavlja ljubavi same

 

nozdrvama čestitosti

 

nozdrvama izgaranja

 

nozdrvama tvog seksa u mojoj pesmi

 

nozdrve mi podižu glavu i ispravljaju kičmu

 

vesele nozdrve veseli um

 

veseli um veselo srce

 

veselo srce veselo telo

 

nozdrvama te udišem u sebe bože

 

kad nanjušim prvi sneg

 

kad nanjušim prvi miris proleća

 

kad nanjušim večnost u svim stvarima

 

nauka je obuća boga

umetnost je olovka boga

religija su nozdrve boga

 

idem eto kako sam bog

 

u hodu pojedem prvo grožđe ove godine eto zašto sam bog

 

idem sve jeste i sve je bog

 

idem smešim se bog je bog

 

dvesto šesnaesti dan u godini sam

svaki dan je prvi i jedan jedini dan

 

dvesto šesnaesti dan u godini sam

svaki dan je poslednji i jedan jedini dan

 

 

DVESTO SEDAMNAESTI DAN

3869. dan
5. avgust 2015.

dvesto sedamnaesti dan u godini

 

ponekad sam samo zvižduk kojim proleti život

 

ponekad nisam ništa drugo nego dobrota tačke

 

ponekad sam samo karavani života koji prolaze

 

ponekad osetim kako sam jako tužan a onda osetim kako su drugi još tužniji

 

ponekad osetim kako sam bedan a onda osetim kako drugi pate u još većoj bedi

 

ponekad pomislim ma hajde bre da se neudružimo i da tugu i bedu izljubimo

 

ponekad osetim kako humor u meni vapi da te nežno iznutra golica

 

ponekad pomislim ti si moj gutljaj pa zašto te ne bih popio

 

ponekad ne mogu da izdržim ljubav koja iz mene điklja

 

ponekad sam u daljini oni plavi vodopadi

uvek sam sve što se u daljini plavi

 

ponekad je podneti čitava mudrost življenja

 

ponekad mi nema veće miline od počešati se po mestu koje me svrbi

 

ponekad me iznenadni zvuk podseti na bombardovanje

 

ponekad me lice drugogo čoveka potpuno ozari

 

ponekad me trave zauvek čine travama

 

ponekad bog želi da zauvek budem bog

 

ponekad me nečija dobrota spoji sa dobrotom zauvek

 

ponekad mi jedino odsustvovanje iz nečega omogućava prisustvo u svemu

 

ponekad samo u dobrovoljnom lišavanju sve živi

 

ponekad nisam niko drugi nego onaj kome bog želi da mu budem bog

 

ponekad je ponekad dovoljno da postane zauvek

 

ponekad mi suze krenu same

 

ponekad vidim samo osmehom

 

ponekad sam samo nomadska vatra na internetu

 

ponekad sam samo pesma za tvoj mobilni telefon

 

ponekad sam samo smiraj u tvom mobilnom telefonu

 

ponekad sam samo drhtaj u tvom mobilnom telefonu

 

ponekad sam milina u jastučićima tvojih prstiju na ekranu tvog mobilnog telefona

 

ponekad sam samo propeti konj u tvom mobilnom telefonu

 

ponekad sam samo tvoj mobilni telefon

 

dvesto sedamnaesti dan u godini sam

svaki dan je prvi i jedan jedini dan

 

dvesto sedamnaesti dan u godini sam

svaki dan je poslednji i jedan jedini dan

 

 

DVESTO OSAMNAESTI DAN

3870. dan
6. avgust 2015.

 

dvesto osamnaesti dan u godini

 

lepota je stvaranje lepote

 

pšenica

 

dobrota je življenje dobrote

 

lekovito bilje

 

divna je ta zemlja koja gori iznutra i spolja

 

divna je ta voda koja čisti iznutra i spolja

 

divan je taj vazduh koji hrani i iznutra i spolja

 

divna je ta svetlost sveljubavi

 

kako se osećao van gog koji je stvorio čudesnu lepotu koju tada niko nije ni video

 

kako se osećala gertruda stejn dok je medonosno pupila u dugmadima svakodnevice

 

kako se osećao nikolaj fjodorov dok je u šoljici čaja plovio svemirom svoje hrabrosti

 

kako se osećao lao ce koji je nestao iako je znao da je za sobom ostavio reči puta

 

kako se oseća zatvoreni džulijan asanž iako zna da bi sloboda bez njega umrla

 

kako se osećao ed rajnhard dok je ponavljao ed rajnhard je ed rajnhard

 

kako se osećala bili holidej dok je ljubila a glas joj samo pevao ljubav

 

kako se osećao ludvig vitgenštajn u slasti samobistvenih igara

 

kako se osećao majstor ekhart sa bogom u rečima boga

 

kako se osećao robert valzer sa pahuljicom na licu

 

imenom

 

imenom

živim

jesam

hodam

stvaram

pevam

boga

proslavljam

 

miroslav mandić peva miroslava mandića

 

miroslav mandić čuva miroslava mandića

 

miroslav mandić nadahnjuje miroslava mandića

 

miroslav mandić iskupljuje miroslava mandića

 

miroslav mandić proslavlja miroslava mandića

 

umetnost i nije ništa drugo nego lepota koja peva

 

pesnik se pesmom oslobodio od moći

 

umetnik se nevažnošću oslobodio od vlasti

 

hodač se odbačenošću oslobodio od poroda

 

 

lakoća

umiranja

životu

na

radost

 

 

dvesto osamnaesti dan u godini sam

svaki dan je prvi i jedan jedini dan

 

dvesto osamnaesti dan u godini sam

svaki dan je poslednji i jedan jedini dan

 

 

 

DVESTO DEVETNAESTI DAN

3871. dan
7. avgust 2015.

 

dvesto devetnaesti dan u godini

 

i danas glačam nebo srećnim usnama moje rut braun

 

plavetnilo neba nam se ponavlja i oblaci nam se ponavljaju

 

trljaću ih i neću se opirati ponavljanju

 

sve što je isto meni je lepo. sve što je isto meni je uzbudljivo

 

različito me ne privlači. zanimljivo mi je dosadno

rut braun i ponovo rut braun

 

ja sam ravnomerno namotavanje klupka pevanja

gore dole levo desno neprestano svugde i ponovo na istom mestu

 

pevam na bilo koji način samo ono što jeste a ono što jeste pevam na bilo koji način

 

hrabrije samo hrabrije

krhko pevaj skrušenosti moja

 

mirnije

spokojnije

bezrazložnije

parodoksalnije

jednostavnije

bezbrižnije

 

hrabrije samo hrabrije

radosnom skrušenošću te slavim bogo moja

 

ja sam ja

 

ja sam ti

 

ti si ja

 

androgin

 

jedna ljubav

jedna pesma

jedan bog

 

danas mi je dvadeset tri hiljada devetsto osamdeset sedmi

dan. ne znam koliko ću još živeti ali kao svako dobro dete ću

se truditi da u svakoj sekundi proslavljam večnost života

pesmu boga

 

remek delima tvog srca se poklanjam ulicama mog uma

 

pesme su moje grafiti u telefonu tvog srca

 

 

sve

me

peva

 

 

pesma

dah

boga

 

 

dah

bog

pesme

 

 

reč

pesma

boga

 

 

bog

pesma

reči

 

 

tri

jedno

je

 

 

pesma

boga

pesme

 

 

reč

je

sve

 

 

sve

je

pesma

 

 

reč

u

trenu

 

 

pade

jedan

žir

 

 

tren

pesma

je

 

 

dvesto devetnaesti dan u godini sam

svaki dan je prvi i jedan jedini dan

 

dvesto devetnaesti dan u godini sam

svaki dan je poslednji i jedan jedini dan

 

 

DVESTO DVADESETI DAN

3872. dan
8. avgust 2015.

 

dvesto dvadeseti dan u godini

 

posle moje dve smrtne bolesti osećam da moje telo nije moje nego je telo boga

 

jedva čekam da u ponedeljak krenem na poklonjenje večnoj umetnosti

 

poklonjenje je nastalo iz divljenja

 

hodanjem se najbolje ukazuje čast onom kome se poklanja

 

poklonjenje vraća dobrotu onome kome se poklanja

 

poklonjenje je jedan od najlepših načina postojanja

 

napravio sam nekoliko poklonjenja

 

stodnevno poklonjenje svoj deci ovog sveta

 

stojednodnevno poklonjenje patrijarsima života

 

tridesettrodnevno poklojenje virtuelnom svetu

 

tridesettrodnevno poklonjenje nenasilju

tridesettrodnevno poklonjenje pesmi

tridesettrodnevno poklonjenje knjizi miroslav mandić

tridesettrodnevno poklonjenje seksu

tridesettrodnevno poklonjenje hodanju

 

ceo moj život je poklonjenje životu

 

ceo moj život je poklonjenje pevanju pesmi

 

ceo moj život je poklonjenje pevanju umetnosti

 

ceo moj život je poklonjenje pevanju hodanju

 

ceo moj život je poklonjenje pevanju bogu

 

poklonjenje je najlepše bogoljublje

 

poklonjenje je dom pažljivosti

 

blagi dodir usana

 

poklonjenje je jedinstvo tela duše i duha

 

herojstvo je sve ono što duh telu prepusti

 

ljubav je sve ono što telo odanošću uzvrati

 

moja poklonjenjenja su i poklonjenje tome da nikada

nikog nije bilo u mom životu kadagod sam se usuđivao

 

nema nikog ni sada

 

samo sveti niko

 

bog

 

jesam da bi sve bilo

 

jesam da bih sve ljubio

 

jasam da bi sve pevalo

 

pozivam boga tebe i sva bića da od 10. avgusta do 16. septembra 2015.

krenemo zajedno na 33-dnevno hodočašće i poklonjenje večnoj umetnosti

 

dvesto dvadeseti dan u godini sam

svaki dan je prvi i jedan jedini dan

 

dvesto dvadeseti dan u godini sam

svaki dan je poslednji i jedan jedini dan

 

  

1. POKLONJENJE VEČNOJ UMETNOSTI — UVOD

3874. dan
10. avgust 2015.

 

dvesto dvadeset drugi dan u godini

dvesto dvadeset dva koraka deli grob ruže crnjanski od groba miloša crnjanskog

 

šesdeset šesta mi je

boga tebe i sva bića svakog trena ljubim

 

uskoro krećem na 33-dnevno poklonjenje večnoj umetnosti

 

večna umetnost je moj sistem umetnosti

pesma

 

ime večna umetnost potiče od knjige večna filozofija

oldosa hakslija koji je termin večna filozofija preuzeo od lajbnica

 

večnu umetnost čine sedam nivoa umetnosti

 

 

narodna umetnost

 

akademska umetnost

 

talentovana umetnost

 

genijalna umetnost

 

anonimna umetnost

 

večna umetnost

 

miroslav mandić umetnost

 

 

sve počinje hukom vetra

dahom božijim

poskakivanjem nogu

tapšanjem ruku

pokretima tela

kricima

osmesima

prvim rečima

telom

rađanjem

to je sve narodna umetnost

 

 

nastavlja se sećanjem

prikupljanjem onoga što je bilo

što je dostignuto i učinjeno

selektiranjem

klasificiranjem

nametanjem i služenjem

terminologijom

autoritetima

osećanjima

osvajanjem

to je sve akademska umetnost

 

 

u prepoznatljivom svetu

pojavljuju se talentovani

željeni

željeni sve prihvatljivo rade bolje od drugih

neodoljivi

šarmantni

zavode sebe i druge

uspevajući

mišljenjem

vladanjem

to je sve talentovana umetnost

 

 

onda na scenu stupaju genijalni

hrabri koji se odmeću u nepoznato

prekidaju postojeće veze

stvaraju još neotkriveno

kreću se od dna ka vrhu

iskupljenje im je važnije od stvaranja

prihvataju dno i preobražavaju ga u vrh

voljom

odvajanjem

to je sve genijalna umetnost

nekada sam je zvao četvrta umetnost

 

 

a onda kreću velike lutalice

bezimeni

anonimne snage ljubavi

velike lutalice prožimaju sve što jeste

beskraj je bezvremen bezvremenost je beskrajna

srce uma um srca

lutalice ljubavi provetravaju i ljube svaki kutak mikro i makro kosmosa

ljubavlju i lutanjem jedan su kosmos

verom

lutanjem

to je sve anonimna umetnost

 

 

onda stupaju veliki duhovi

veliki duhovi sve ujedinjuju

pletu ružom

sabiraju sve u jedno

prožimaju jedno u drugo

više nikom ništa od sada sve svakom

jedno je ja u svakom ja

to si ti

ljubavlju

vaskrsenjem

to je sve večna umetnost

 

 

na početku i na kraju pesma

sam

sam sve

sam za sve

pesma jednog jedinog pesnika svih bića miroslava mandića

delo jednog jedinog umetnika svemira miroslava mandića

hodanje najboljeg hodača boga miroslava mandića

miroslavommandićem

pevanjem

stvaranjem

hodanjem

oboženjem

to je sve miroslav mandić umetnost

 

svih sedam nivoa umetnosti se prepliću osmicama

 

vijugajući od dna do vrha i od vrha do dna neprestano se obnavljaju

 

kružeći jedno oko drugog postaju jedno

 

bog

kao jedno

jedno kao pesma

pesma kao ljubav

ljubav kao bog

bog kao bog

bog

 

poklonjenje večnoj umetnosti je pupoljak svih

jezika u jednom jedinom jeziku jedne jedine ljubavi

 

jedne jedine ljubavi prve pesme svih bića

jedne jedine ljubavi jedne jedine umetnosti u svemiru

jedne jedine ljubavi najboljeg hodača boga

 

sledećih trideset dva dana ću se poklanjati večnoj umetnosti

teoriji

 

sva moja sećanja će samo ponavljati budućnost

samo nas svedočeći

 

o čemu se ne može govoriti ο tome se treba pevati

zar ne ludviže moj ljubljeni

 

krećemo

samo me ti šako pevaš u svetlu stopala božijih

 

evo kako je to sve počelo

 

dvesto dvadeset drugi dan u godini sam

svaki dan je prvi i jedan jedini dan

 

dvesto dvadeset drugi dan u godini sam

svaki dan je poslednji i jedan jedini dan

 


2. POKLONJENJE VEČNOJ UMETNOSTI — ZAMIŠLJENOST U DETINJSTVU KAO PRETEČA TEORIJE

3875. dan
11. avgust 2015.

 

dvesto dvadeset treći dan u godini

 

teorija je samoća samih koji ljube sve

 

dete koje se igra samim sobom i bogom

 

zamišljenost je žudnja za bogom

 

sam sa sobom u praskozorju života i osvitu svesti o sebi

to je ta veličanstvenost boga u svakom biću. to ja ta božanstvenost u kući tek rođenih bića

 

odsutnost iz ovog sveta

 

zamišljenost dok kroz prozor gledam letnji pljusak je teorija

zamišljenost su puževi rogovi kojima sporo i krhko dodirujem život

zamišljenost je krik bebe koji se preobrazio u zapanjenost i ganutost

zamišljenost je energija dobrog deteta koje žudi za dobrim svetom

 

susret praznog uma sa mnoštvom života

 

čudo nacrtane kiše na papiru

iz moje šake izlazi crtež isto tako realan kao što je realan realni svet

 

zaludnost

nikakva praktičnost

samo seckanje

 

muzika sricanja slova. čitanje je najintimniji medij

u mojoj glavi uz pomoć slova stvaram jedan još realniji svet od realnog sveta

 

ali i podbara

podbara je moje drugo telo

mesto odrastanja

centar sveta

prašuma osećanja

sunce na igralištu slavije

veš koji se suši

kanal koji se preplivava

drezga koja plaši

karaši u vodi

prašina

slast voća

tajanstvo iza ugla

misterija druge strane ulice

sunce u prozoru

miris majke

miris oca

miris sebe

žeđ žeđi

glad gladi

kurac koji se kruti sam od sebe

 

detinjstvo je vrt najstarijeg mozga

 

počelo je zamišljanjem

snatrenjem

maštanjem

nastavilo se smrću

 

smrću očevog druga

smrću druga

smrću mog oca

dve godine sam mislio da sledeći umirem ja

matematika smrti teorija života

 

smrću oca život je eksplodirao

otac je nestao ali je vasksao u dobroti koja je bila u vazduhu

 

uživam u božanskom osećanju života

teorija

 

božansko se pretvorilo u teoriju

teorija u mistiku

mistika u stvaranje

stvaranje u pevanje

pevanje u hodanje

hodanje u oboženje 

teorija

 

dati život eto života

teorija

 

sve jedno iz drugog nastaje i sve jedno u drugom nestaje ljubeći se

teorija

 

i danas čujem kako rastem

kao što čujem drveće kako raste u predelu

sve raste mojim disanjem

 

i danas osećam da sam postojao kao dete

kao što planine osećaju da postoje oduvek

 

telo mi je bilo ostvarenje žudnje za drugim telom

 

teorija je telo žudnje za drugim telom

 

svako dete je veći teoretičar od bilo kog teoretičara

baš kao što je svako dete bolje od samog sebe

 

teorija je dobri vodič

teorija me priprema za odluku

teorija je samoubilačka strast za nestajanjem

 

i čarolije i izmišljanja i skakanje i trčanje i igranje i vikanje i

vragolije ali pre svega zamišljanje i da sve bude dobro i lepo

 

telo mi je bilo svemir

zamišljenost večnost

 

odbeglo dete od boga srećno silovano

 

ja sam ja sam bog

14:07 h 7. avgust 2015.

bog sam rođenjem

 

poklanjam se zamišljenosti svog detinjstva kao svetinji postojanja

sve sam dobio od detinjstva i sve vraćam detinjstvu

nikada nikog ne povrediti to je zamišljenost

teorija teorije

 

dvesto dvadeset treći dan u godini sam

svaki dan je prvi i jedan jedini dan

 

dvesto dvadeset treći dan u godini sam

svaki dan je poslednji i jedan jedini dan

 


3. POKLONJENJE VEČNOJ UMETNOSTI — TEORIJA FILMA ME JE JOŠ VIŠE UZBUĐIVALA OD FILMA

3876. dan
12. avgust 2015.

 

dvesto dvadeset četvrti dan u godini

 

film je bio više od života a teorija filma više od filma

 

dušanom stojanovićem sam ne samo otkrio

beskrajne prostore ljubavi za film nego i beskraj ljubavi same

 

dušan stojanović je bio za mene zlatousti

majstor ekhart kada još nisam ni čuo za majstor ekharta

 

moje ushićenje čestitošću i elegantnošću mišljenja dušana stojanovića me je vodilo

kroz sve nepoznatosti kojih se nisam plašio nego sam ih prihvatao kao nešto najmilije

 

voleo sam dušana stojanovića a da to on nije ni znao i zato

poklonjenja večnoj umetnosti posvećujem dušanu stojanoviću

poklonjenjem večnoj umetnosti  posvećujem i svima onima

kojima nisam rekao da ih volim a ljubavlju za njih sam jedino i živeo

 

dušan stojanović je žiža u kojoj je skupljena sva dobrota mojih divljenja

 

teoretičarima filma mi se otkrio film ali još više sama teorija

 

filmadžije su mangupi filma a teoretičari heroji filma

 

teorija filma je izvirala iz neke nespoznatljive drevnosti

iz filma je zračila neka večna misao iz koga je film i nastajao

 

teorijom sam uzbuđenja filmom mogao i da mislim a ne samo da osećam

 

uživati misliti uživati

 

mislim. mislim o mišljenju. živim mišljenjem

 

teorija je posmatranje i nestajanje u gledanju

 

put od gledanja do viđenja

od vidljivog do nevidljivog

od nevidljivog do pojmovnog

od pojmovnog do boga

 

uzbuđenje pre početka filma je veće od samog filma

uzbuđenje pred nečim je veće od tog nečeg

strah pred strahom je veći od straha

iz tog uzbuđenja nastaje teorija

 

stvaranje stvaranja

ne činiti ništa biti sve

ne činiti ništa nego samo biti

ne preduzimati ništa nego samo posmatrati i voleti

 

teorija je vrsta raja

 

gutao sam intervjue sa filmadžijama

telom sam uranjao u intervjue u kojima su boravila dva tela. telo koje je stvaralo i telo koje

je mislio. ja sam bio njihovo dete. dete koje im se divi. dete koje je želelo da bude film filmu

 

želeo sam samo da gledam filmove a postao sam sam film

 

napisao sam tekst pesma o filmu i postao sam film o pesmi

 

odrekao sam se filma da bih živeo i postao film moga života

 

bog u meni je film o sebi

 

teorijom sam nastavio da budem dobri dečak koji se igra sam sa sobom

umetnost kao teorija. teorija kao umetnost

 

teorija sam ja koji se igram sa ja

teorija je teorija koja se igra sa teorijama

svaka teorija je bliža svakoj praksi nego bilo kojoj drugoj teoriji

 

film je uzbuđivao i zanosio a teorija smirivala

teorija je smiraj koja me čuva u zanosima

 

teorija je samospoznavanje

teorija poetika umetnost erotika

teorija večnost umetnost sada

teorija poraz umetnost pobeda

umetnost preobražena u ljubav boga

 

teorija je apriori prihvatanje poraza

teorija o smrti autora je teorija o smrti teorije

 

teorija je u krajnjoj liniji posmatranje boga

 

teorija je bogospoznavanje

miroslav mandić teorija je jedna jedine teorija boga i bog jedne jedine teorije

 

najviše volim teoriju koja se sebe odrekne da bi boga u svojoj umetnosti ljubila

do poslednjeg daha zauvek. džin siberg oduvek i zauvek

 

dvesto dvadeset četvrti dan u godini sam

svaki dan je prvi i jedan jedini dan

 

dvesto dvadeset četvrti dan u godini sam

svaki dan je poslednji i jedan jedini dan

 

  

4. POKLONJENJE VEČNOJ UMETNOSTI — KOD I UMETNOST PROMIŠLJANJA UMETNOSTI

3877. dan
13. avgust 2015.

 

dvesto dvadeset peti dan u godini

 

u dvadesetoj me je umetnost ozarila. nestati postati

biti umetnost. ne stvarati umetnost. biti umetnost sama

 

okeanskom osećanju moje duše otvorio se svemir mog uma

sve postojeće je umiralo u vaskrsenju neprestanog sada. kao što sam

kao dete svakog dana žudeo da izađem napolje na ulicu sada

sam žudeo da svakog dana izađem napolje u umetnost

 

ja mladić bez oca postah sin umetnosti same

 

ja sam umetnost

 

ludilo mladosti nije ništa drugo nego onaj isti krik bebe. žudim li za remek delom

počeću od svog tela. umetnošću pičke. umetnošću kurca. drevno i sadašnje zajedno

 

vitlanje telesnošću koja jeste misli i ljubi svakog dana

telo tela. telo osećanja. telo mišljenja. telo volje

 

konceptualna umetnost je vaskrsenje mistike

mistička praznina u umetnosti. nevidljivo u vidljivom. vidljivo

u nevidljivom. ono što predhodi umetnosti. nagoveštaj umetnosti

 

ne čulno

ne duševno

nego umno

umetnost centra

putovanje u tačku

umetnost tačke

nepostojeće

zamišljene

bog

 

zamišljeno središte umetnosti. dobrota svevidljivog u lepoti svenevidljivog

 

misliti umetnošću

misliti o umetnosti

misliti u umetnosti

misliti sa umetnošću

misliti za umetnost

misliti umetnost

 

 

vrednovanje kao uspinjanje. vrednovanje kao nestajanje. vrednovanje kao

oslobađanje od postojećeg ukusa. odvezivanje od diktature i karijerizma

postojeće umetnosti i despotije i konformizma postojećeg života

 

samo ideja

samo zabeleška

zabeleška je događaj mišljenja

zabeleška je performativ

misao pre buđenja

misao pred san

 

uzbuđenje tautologijom

napaljenost onim što jeste

 

ruža je ruža je ruža gertrude stejn. recite im da sam proživeo jedan čudesan život

 ludviga vitgenštajna su dve stvari koje su me preobrazile i iz teorije bacile u umetnost

 

postao sam umetnost. strela umetnosti koja se u kosmičkoj noći zapalila od brzine

 

 

ova

pesma

ove

pesme

 

 

postao sam član umetničke grupe kod

 

slobodan tišma

slavko bogdanović

mirko radojičić

miroslav mandić

poistovećivanje

istovetnost

slaganje

jedno

 

voleo sam ih svu trojicu. pogotovo dvojicu. pogotovo jednog

 

umetnost grupe je umetnost sama po sebi. mistika usaglašavanja

socijalno sazvučje. umetnost i sloboda odricanje od svog identiteta

 

bio sam uzbuđen slobodanom slavkom

i mirkom. moju potrebu za ljubavlju sam živeo sa

njima. kada se ta ljubav nije razvijala doživeo sam veliku bol

 

za tih godinu dana trudio sam se da samo jesam umetnost

a ne da stvaram umetnost a pogotov ne da je dokumentujem

 

posle se nikada više nisam osvrtao na grupu kod kao ni

na bilo šta drugo. danas kod vidim kao herojsku mladost i

to herojsvo posvećujem svim bivšim i budućim herojstvima

 

sve što sam te godine radio doživeo i stvorio pripada grupi kod. sve

što sam kasnije čuo i pročitao o grupi kod ne odgovara mom osećanju

odrekao sam se grupe kod da bih joj bio odan. za mene je to bila godina

ideja

celine

silovitosti

nevidljivog

tautologije

nebeleženja

senzibiliteta

neposrednosti

velike umetnosti

pobune umetnošću

pobune u umetnosti

otkrića ja

ja u umetnosti

ja umetnosti

 

kod je stvaranje mita ni iz čega

kod još nepostojeće umetnosti

kod zajedničkog senzibiliteta

kod grupnog autorstva

kod duha vremena

kod sveautorstva

kod sad

 

kod šok

kod bat

kod bit

kod mit

kod oko

kod uho

kod nos

kod koža

kod ukus

kod gud

kod bruj

kod bilo

kod krv

kod put

 

kod je suza deteta

kod su već poubijani

kod je kod umetnosti

kod je srce umetnosti

kod je jedan protiv svih

kod je med sve umetnosti

kod je globalno selo novi sad

kod je moje srce ostalo u srcu koda

kod je ono što mi je voljeni rekao da jesam

kod je jebe mi se za sve ostalo osim jebanja

kod je moj prvi veliki poraz u slavu jedne jedine pobede boga

kod je dvadesetogodišnjak koji umire za dvadesetjednogodišnjaka

kod su svi oni o kojima umetnost nema pojma a jesu umetnost sama

 

kod je noć pred osmo jutro miroslav mandić jebe svima mater

 

miroslav mandić kao autor ne postoji u grupi kod jer je

autor grupa kod. posle napuštanja grupe kod nemam nikakve

istovetnosti sa grupom kod. grupi kod sam odan tako što o njoj

ne govorim. grupu kod proslavljam miroslavom mandićem

 

strela leti. niko nije mogao da me prati i u proleće 1971

sam napustio grupu kod. trebalo je krenuti putem svog genija

 

dvesto dvadeset peti dan u godini sam

svaki dan je prvi i jedan jedini dan

 

dvesto dvadeset peti dan u godini sam

svaki dan je poslednji i jedan jedini dan

 

 

5. POKLONJENJE VEČNOJ UMETNOSTI — MIROSLAV MANDIĆ JEBE SVIMA MATER

3878. dan
14. avgust 2015.

 

dvesto dvadeset šesti dan u godini

 

ime umetnosti

 

miroslav mandić jebe svima mater je odbijanje ugovora sa đavolom

odbijanje civilizacije kulture i umetnosti koje su potpisale ugovorom sa đavolom

 

miroslav mandić jebe svima mater je najvažniji

rad koji sam stvorio jer bez njega ne bi bilo ni mene. bez

miroslav mandić jebe svima mater bio bih izgubljen i za život i za umetnost

miroslav mandić jebe svima mater je tridesetosmogodišnji rad nastao u januaru 1971. a završio se 30. septembra 2009.

 

miroslav mandić jebe svima mater je dug mom

dečaštvu koje je žudelo da služi nečemu još nepostojećem

 

miroslav mandić jebe svima mater genijalnost mladosti

hrabrost da pristanem na ono što umetnost očekuje od

mene. hrabrost koja se podaje umetnosti. hrabrost umetnosti

koja se podaje bogu. jebanje kao dužnost i poslušanje

 

napuštanje ustaljenih puteva umetnosti

hrabrost da se prekine sa ljudskim društvom

čežnja da se ljube sva bića a ne da se bude rob ljudske vrste

ljudska sebičnost je najviše izražena kroz civilizovanost školovanost nauku i umetnost

 

miroslav mandić jebe svima mater — vrh estetskog

miroslav mandić jebe svima mater — pupoljak detinjstva

miroslav mandić jebe svima mater — kamen mudrosti

 

samo prejaki činovi dovode do lakoće pevanja i stvaranja

 

miroslav mandić jebe svima mater je zahvalnost svima koji su jebali svima mater

dužnost umetnosti da privuče negativnu energiju i preobrazi je u pozitivnu

 

miroslav mandić jebe svima mater

poslednje veliko umetničko delo dvadesetog veka

krajem januara sam se vraćao kući. noću. sam. mlada zver

razgnevljen i čedan. povređen i zgađen nad sobom. ponesen i već raznesen

stvaralačkom i neobuzdanom snagom u mislima sam proleteo kroz umetnost

dvadesetog veka i spoznao da je priča završena i

da je u njemu ostalo poslednje veliko delo

miroslav mandić jebe svima mater

 

miroslav mandić jebe svima mater delo otkrovenje grom koji me je ubio i spasio

dete umetnosti dvadesetog veka je umrlo za umetnost svih vekova

 

miroslav mandić jebe svima mater je odgovor na pitanje ko je vrhunsko delo umetnosti

na nekih kilometar hodanja te januarske noći 1971. sam mislio šta je potrebno reći. kako to

reći. kako to pokazati. u vatri mišljenja kružio sam svetlosnim brzinama kroz istoriju umetnosti

i istoriju čoveka i u jednom trenutku sam eksplodirao rečima miroslav mandić jebe svima mater

 

miroslav mandić jebe svima mater je užas pred

karijerom koju ti nude umesto posvećenja za kojim žudiš

 

nisam želeo nikoga da povredim ili revoltiram. ali svi su bili povređeni

stigla je peticija da se taj miroslav mandić izbaci iz ljudske zajednice

kasnije u zatvoru mi je jedan mudri čovek rekao sada svi vama jebu mater

 

miroslav mandić jebe svima mater je prihvatanje svog mesijanstva

čednosti jednostavnosti čestitosti običnosti

 

radikalizam radikalizma

umetnost zaustavlja rat

 

umetnost oslobađa od novca

oni u kojima umetnost živi ne samo da jesu nego i sve imaju iako nemaju ništa

 

eksplozija tog noćnog povratka kući je bio i rad sa samim

sobom. zavibriralo je sve u ničemu. joj. kako je to bilo opasno

jedinstvo teorije i prakse. sadržaja i forme. shatljivog i neshvatljivog

stidljivog i kurčevitog. veliki prasak umetnosti. umetnost samožrtvovanja

 

miroslavom mandićem sam dospeo u polje opasnosti. ogoljenosti. izloženosti

umetnost i jeste opasnost pred lice grozote iza koje se skriva lepota

 

miroslav mandić jebe svima mater je oslobođenje od straha koji je

vladao socijalističkim društvima. straha od sveta odraslih koji svoju važnost

zasnivaju na subordinaciji i militarizmu. straha od nauke koja se razvila i razvija ubijajući

 

miroslav mandić jebe svima mater je poslednji krik za izgubljenom čednošću

jedna od prvih stvari koja me je pet-šest godine kasnije podigla je bio povratak novoj čednosti

 

miroslav mandić jebe svima mater je vrsta samoubistva

sa prekidom umetnosti i zatvorom miroslav mandić jebe svima mater je i prihvatanje krivice svih ljudi kao svoje krivice

 

miroslav mandić jebe svima mater je dug

psovkama kojih sam se naslušao u detinjstvu od odraslih

 

miroslav mandić jebe svima mater je dug psovkama svim narodima ovog sveta

 

miroslav mandić jebe svima mater — majka svih majki

miroslav mandić jebe svima mater — jedna jedina majka

miroslav mandić jebe svima mater — majka sveumetnosti

miroslav mandić jebe svima mater — miroslav mandić majka

 

miroslav mandić jebe svima mater — put bogu

miroslav mandić jebe svima mater — ruža boga

miroslav mandić jebe svima mater — bog mladosti

 

miroslav mandić jebe svima mater — prekinite rat oduvek i zauvek

miroslav mandić jebe svima mater — prestanite da uništavate minarale

miroslav mandić jebe svima mater — prestanite da zloupotrebljavate biljke

miroslav mandić jebe svima mater — prestanite da koristite životinje

miroslav mandić jebe svima mater — prestanite da lažete ljude

miroslav mandić jebe svima mater — prestanite da zatvarate ljude

miroslav mandić jebe svima mater — prestanite da ubijate ljude

miroslav mandić jebe svima mater — prestanite da školujute ljude

miroslav mandić jebe svima mater — prestanite da nadražujete ljude 

miroslav mandić jebe svima mater — prestanite da konformirate ljude

miroslav mandić jebe svima mater — prestanite da čoveku oduzimate boga

miroslav mandić jebe svima mater — filme prestani da se bogatiš na lažima

miroslav mandić jebe svima mater — pesmo prestani da proslavljaš finansijere

miroslav mandić jebe svima mater — umetnosti prestani da se prodaješ

 

voleo bih da nekome satima pričam o tom radu koga čine samo pet reči

 

 

ime

prezime

jebanje

svi

majka

 

 

miroslav mandić jebe svima mater nikada neće

prestati i zato miroslav mandić jeste svima mater

30. septembra 2009. sam doživeo da miroslav mandić jebe svima mater jeste miroslav mandić jeste svima mater

 

dvesto dvadeset šesti dan u godini sam

svaki dan je prvi i jedan jedini dan

 

dvesto dvadeset šesti dan u godini sam

svaki dan je poslednji i jedan jedini dan

 

 

6. POKLONJENJE VEČNOJ UMETNOSTI — PREKID SA UMETNOŠĆU KAO VRHUNSKA UMETNOST

3879. dan
15. avgust 2015.

 

dvesto dvadeset sedmi dan u godini

 

prekid sa umetnošću je osnova moje umetnosti

danas je pedeset sedam godina od kada je milomir u trideset sedmoj prekinuo svoj život

 

prekid je ponekad jedina hrabrost i jedino stvaranje

samoća

 

samo prekini i stvaraće se samo

ljubav

 

prekidom se otvara put boga

pesma

 

prekid je ništa koje spašava svet od ništavila

odbačenost

 

u dvadeset prvoj u proleće 1971. sam prekinuo

sa umetnošću filmom i studijama književnosti

 

suzan zontag

njujork-novi sad

1969-1971

 

prekidom sa postojećim sam hrabrost da samo jesam

 

prekid sa postojećim je detinja čednost da se bude nemoguće

 

prekid raskoš

 

oslobođenje od karijere

oslobođenje od kurčenja

oslobođenje od važnosti

oslobođenje od šarmiranja

oslobođenje od zavođenja

oslobođenje od koristoljublja

oslobođenje od podrazumevanja

 

oslobođenje od komercijalizma popularne umetnosti

oslobođenje od neukusa elitne umetnosti

oslobođenje od konformizma avangarde

oslobođenje od konzumerizma tradicije

sva moja kidanja nek budu tvoja klijanja

 

kada sam u dvadeset prvoj zauvek prekinuo sa umetnošću filmom i

studijama tada nisam znao da će kroz deset godina u meni proklijati nova umetnost

 

prekidom su otpočeli moji porazi

prekidom su otpočela lišavanja i pustinjske godine

prekidom je otpočela mortifikacija a da o njoj tada još ništa nisam znao

 

dubok rad sa samim sobom

sve ili ništa. svega nije bilo. bilo je samo ništa

 

prekidom sam sve izgubio ali sam se spasao od ljudskog. prekidom mi se

otvorio svet drugih bića. drveća. cveća. minerala. biljaka. životinja. više inteligencije

jedan jedini svet svih bića

 

uvek kada se govori o smrti nesvesno se govori o rađanju nepoznatog i nespoznatog

 

smrt boga je rođenje boga u meni

smrt pesme je rođenje pesme u meni

smrt umetnosti je rođenje umetnosti u meni

 

prekidi su neophodni da bih put prešao od početka do kraja

nedelja je prekid. orgazam je prekid. san je prekid

 

prekid je preduzimanje. nagoveštaj strpljivosti. žudnja za pažljivošću

 

pljusak koji opere ulice

 

umetnost bez prekida je puka karijera

 

retko sretnem nekog ko je prekinuo

 

prekidi su raskrsnice. prekidi oslobađaju od mučnine ograničenja. prekid je

otvaranje. nastavljanje. novi izvor. nova staza. venčanje sa nespoznatljivim

 

prekid me je spasao od akademske i talentovane umetnosti

 

prekidom sam preuzeo odgovornost za sve

 

prekid je silovitost koja obnavlja

milina

 

prekid je nadražaj koji neodustaje

pijem za tebe milomire moj

 

sledio je zatvor

zatvor je nastavak umetnosti

 

podignuta ruka u zatvoru

duga na nebu

 

dvesto dvadeset sedmi dan u godini sam

svaki dan je prvi i jedan jedini dan

 

dvesto dvadeset sedmi dan u godini sam

svaki dan je poslednji i jedan jedini dan

 

 

7. POKLONJENJE VEČNOJ UMETNOSTI — JA SAM PROLEĆE. PONOVO UMETNOST

3881. dan
17. avgust 2015.

 

dvesto dvadeset deveti dan u godini

 

ja sam proleće

prva pesma moje prve knjige ja sam ti je on

 

posle deset pustinjskih godina i posle iskustva da je iskupljenje važnije od stvaranja

 

pevam

 

tridesetjednogodišnje telo je propupelo u proleću pesme

 

susreo sam se sa lepotom

 

ja me ozarilo — ja mi se otkrilo

 

pesma ja — ja pesme

umetnost ja — ja umetnosti

 

ja peva pevača — ja peva pevanje

 

pevač i pevanje stvaraju i pevaju ja

 

ja sam ja koje slavi sva ja i svako ja

 

ja golotinjom hrli nezaštićenom ja

nisam te izdao dete moje u meni kao što ni ti nisi izdalo boga u sebi

 

ja film svih filmova

ja pesma svih pesama

ja pijanstvo svih pijanstava

ja kišni dan svih kišnih dana

ja oduševljenje za svako ja

ja odanost svih odanosti

ja okrilje svih okrilja

 

pisanje se pretvorilo u pevanje

pevanje u ljubljenje. ljubljenje u devičanstvo

devičanstvo u radost bića. radost bića u pevanje

svakog dana. pevanje svakog dana u pevanje voljenih

godišnjih doba. pevanje voljenih godišnjih doba u predavanje

jednogodišnjem krugu pesme. jednogodišnji krug pesme u

četiri jednogodišnja pevanja u sledećih trideset

godina. svitak pesme. mantra boga

bog bogom bogu bog

 

ja pesma

 

ja za umetnost — umetnost za ja

početak posvećenja — svesnost umetnosti

 

pevam

pevam ponovo. ponovo znači prvi put

 

zarasla su slomljena krila umetnosti. rođen iz pepela

umetnosti rodio sam sebe u jednom jedinom sopstvu

ja

 

ja tvoja pička na mojim usnama

ja tvoj kurac u kičmi puta božijeg

harmonika smrti se poklanja rođenju harmonije

 

ja

ja

ja

a ja

a ja

a ja

ti samo ti

ti moje jedino ja

 

život mi je postao pevanje

 

ja sam svetlost

ja sam slika misli

ja sam muzika slike

ja sam ritam koraka

ja sam svakog dana ja

ja jedno jedino ja

ja svakom ja

ja svih ja

ja telo ja

ja duša ja

ja um ja

ja ti

ja u svemu

ja u svakom ja

svako ja u mom ja

sva ja u miroslavljevom ja

predanost vrtlogu življenja

žudnja za iskrom samog života

ja sam ja koje iskupljuje svako ja

ja henk vilijams svih rano preminulih

ti si jedno jedino ja u svakom ja

osmeh boga. pevačina

nežnijanje

 

 

pevanje nije ništa drugo nego umiranje za pevanje

 

umiranje nije niko drugi nego pevač koji bogom peva boga

 

 

ja sam bog

konj koji piša

i sere u

trku

današnja 1213. pesma ja sam bog kojoj nisam odoleo a da je ne podelim sa tobom

 

 

tek kada sam postao poreklo reči u svakoj reči zapevao sam ja sam proleće

ljubav za rašu livadu koji je to osetio

 

poezija je misterija pesme

jesam  pesma

 

nedokučiva običnost

posle trideset dana suše deset vrabaca se kupa u barici od noćašnje kiše

 

 

dve sise

poljubac blag

put pod noge

bogu drag

 

 

ja

bog

pevam

ja

sve

peva

ja

sam

 

 

ja sam pupoljak

poslednja pesma knjige ja sam ti je on

 

dvesto dvadeset deveti dan u godini sam

svaki dan je prvi i jedan jedini dan

 

dvesto dvadeset deveti dan u godini sam

svaki dan je poslednji i jedan jedini dan

 

 

8. POKLONJENJE VEČNOJ UMETNOSTI — ODLUKA ZA HODANJE KAO SVEUMETNOST

3882. dan
18. avgust 2015.

 

dvesto trideseti dan u godini

 

hodaću

milost

 

hodanje

još jedno otkrovenje

 

kada sam te večeri 8. marta 1983. slušajući muziku

tibetanskih monaha mislio da je dužnost svakog čoveka

da uradi ono što hiljade i hiljade ljudi uradi za hiljade i hiljade

godina i kada sam se pitao šta je to što bih ja trebao

da uradim dobio sam odgovor hodaću

 

sledili su

četiri hodanja za poeziju

1984. 1987. 1988. 1990

 

ruža lutanja

prvo desetogodišnje hodanje

1991 — 2001

 

pupoljak hodanja

prvi put drugo desetogodišnje hodanje

2010 — 2020. upravo sam u šestoj godini hodanja

 

hodanje je jedini rad kome sam se oberučke bacio u naručje

 

prekid sa umetnošću sam završio govorom a umetnosti sam se vratio hodanjem

 

govor je hodanje čoveka. hodanje je govor boga

 

hodanje mi je omogućilo da sve spojim u jedno

 

hodanje sveumetnost

pečat zavetu. sveobuhvatajuće

sveujedinjujuća sveumetnost

 

hodanje lepo — dobro zajedno

 

biti umetnost svima biti pesma svakom eto šta je hodanje

 

hodanje je moj dug otkrovenju slobode u zatvoru

 

povratak svima dostupnom gospodstvu samobivanja

 

hodanje me je spasilo od lenjosti

hodanje me je spasilo od važnosti

hodanje me je spasilo od maštanja

hodanje me je spasilo od nehodanja

hodanje me je spasilo od napaljenosti

hodanje me je spasilo od nestrpljivosti

hodanje me je spasilo od uobraženosti

hodanje me je spasilo od samoveličanja

 

hodanje je pranežnost

misterija sveodgovornosti u poetici samodovljnosti

 

hodanje hram hodanja

hram dobrote i lepote koji hodaju. ono što može svako umesto svih

 

čudo

podvigom

odlaženjem

 

hodanjem sam krenuo u nepovrat. lišavanje se preobrazilo u obilje

 

hodanjem sam se pokajao u naporu

hodanjem sam se pokajao nasred puta

hodanjem sam se pokajao umirući u lepoti hodanja

hodanjem sam se pokajao svežinom posle iznemoglosti

hodanjem sam se pokajao pred veličanstvenošću u kojoj sam hodao

hodanjem sam se pokajao umorom koji me je preobražavao u humor

 

hodanje jasnoća

hodanje jednostavnost

hodanje sazrelo grožđe

hodanje pčela savesti

 

kopile odbeglo od asocijacija. dobro dete odbeglo od metafore

 

hodanje me je iskupilo od rođenja i porekla

hodanje me je iskupilo od genetike i predrasuda

hodanje me je iskupilo od malodušnosti i ljubomore

hodanje me je iskupilo od ne učestvovanja u životu

hodanje me je iskupilo od posustajanja i odlaganja

hodanje me je iskupilo od dosađivanja

hodanje me je iskupilo od ljudstva

 

hodanje prefinjuje

 

hodanje širi granice tela duše i duha

 

hodanjem se umetnost preobrazila u poeziju

poezija u muziku. muzika u plesanje i pevanje

 

život se pojavio u nedogledu. nedogled u sledećem koraku

 

 

hodam

stvaram

pevam

 

 

odbeglo dete je postalo odbeglo dete

 

dvesto trideseti dan u godini sam

svaki dan je prvi i jedan jedini dan

 

dvesto trideseti dan u godini sam

svaki dan je poslednji i jedan jedini dan

 

 

9. POKLONJENJE VEČNOJ UMETNOSTI — RUŽA LUTANJA

3883. dan
19. avgust 2015.

 

dvesto trideset prvi dan u godini

 

proplanak

 

jutarnje rumenilo

 

bog početka. početak svega

 

lutam putevima lepote božije

 

ruža lutanja je ruža lutanja

 

put posvećenja. posvećenje putu

 

plava ruža svemira

 

put

ruža

lutanje

 

deset godina hodanja. deset knjiga. desetogodišnja slika

 

poezija i umetnost venčani hodanjem

 

ruža lutanja most između drugog i trećeg milenijuma

 

most između neizvesnosti i nezaštićenosti

 

most mostova

 

ruža lutanja lutanje u svakoj mojoj reči

 

ruža lutanja ruža u svakom mom koraku

 

želeo sam da deset godina hodam evropom i da na njenom

tlu stvorim ružu od mojih koraka ali me je rat sprečio u tome i ja sam

posle šest i po godina kada sam koracima prošao obim zemlje nastavio da

hodam svemirom i posle još tri i po godine hodanja stvorio plavu ružu u svemiru

 

ružom lutanja sam postao kosmos

 

kosmos lutanja

lutanje beskućništvo boga

lutanje energije žudnje za čednošću

 

 

vetar

lutanje u slavu lutanja

lutanje svetinja samog života

 

titraji svega što jeste

milina svega što bi tebalo da bude

 

nestajanje u slavu postajanja

neprestano venčavanje

 

labud izvija svoj vrat

 

posle deset godina na putu postao sam put

 

posle deset godina na putu postao sam ruža

 

put ruže. ruža puta

 

ružo moja nisam te se ni napio ni nasitio. ružo moja srešćemo si mi ponovo

 

ruža lutanja prva pesma koju bog sebi pevuši

 

ruža lutanja tvoja pesma kojom bog svakom pevuši

 

pogledaj moje rokovnike pre ruže u kojima sam

projektovao ružu pa ćeš videti da je ruža lutanja ruža lutanja

 

nema načina da prestanem da pevam ružu lutanja osim da naglo stanem

 

dvesto trideset prvi dan u godini sam

svaki dan je prvi i jedan jedini dan

 

dvesto trideset prvi dan u godini sam

svaki dan je poslednji i jedan jedini dan

 

 

10. POKLONJENJE VEČNOJ UMETNOSTI — GENIJALNA ILI ČETVRTA UMETNOST

3884. dan
20. avgust 2015.

 

dvesto trideset drugi dan u godini

 

kao što me je u dvadesetim teorija dovela do umetnosti

sada me je u četrdesetim umetnost dovela do teorije. do

četvrte umetnosti. genijalne umetnosti. umetnosti genija

 

sam usred svemira ružom lutanja sam se pronašao u genijalnoj umetnosti

tada sam je zvao četvrta umetnost

 

pronašao sam se tamo gde nije bilo nikoga

 

samoća je srce spasenja. seks samih. miris vode. odvajanje

 

genijalnu umetnost sam otkrio u prvoj polovini ruže lutanja

 

ružom lutanja sam odlutao iz postojećeg sistema umetnosti i

ljudskog društva. nije bilo nikoga da prati promišlja i vrednuje ružu

ni posle dvadeset godina o ruži lutanja niko nije ništa napisao. novo vino se ne sipa u staru burad

 

sve sam više osećao da sam umetnost a

da me sve više nema u postojećoj umetnosti

 

onda sam shvatio da postoje četiri vrste umetnosti

 

narodna umetnost

akademska umetnost

talentovana umetnost

genijalna umetnost

 

genijalna umetnost je odvajanje

 

odvajanje od narodne akademske i talentovane umetnosti

 

odvajanje od čovečanstva i planete zemlje

 

genije je odgovor na krizu

 

genije je spasenje

 

hrabrost da zalutam i da se izgubim

 

hrabrost da pristanem na samoću

 

hrabrost da budem sam protiv svih

 

 

genijalna umetnost je hrabrost da ostanem sam

i nastavim u nepoznato iako su svi protiv mene

 

umetnost je hrabrost

 

hrabrost da se bez ičije pomoći i bilo kakvog alata i infrastrukture krene sa samog dna

genije preobraća neminovnost pada u slobodu poletanja

 

jelen ne odustaje od sebe

 

muzika koraka me je vodila dalje i dalje svakoga dana

ruža lutanja me je sve više okruživala. bokorile su se njene

latice. koliko sam više tabanao stopalima po zemlji toliko mi je

duh više odlazio u beskrajne visine. postajao sam ruža. cvet teorije

 

ljubav za teoriju ponovo

 

 

hej

pa

to

sam

ja

 

 

pesma

pesma vode

pesma zemlje

pesma vazduha

pesma svetlosti

pesma pesme

tvoja pesma

sloboda

 

 

hodanje koje hoda misli teoriju koja ljubi

 

umetnost ruže. umetnost puta. umetnost beskućništva. umetnost bezvlasništva

 

kao što je genijalna početak večne umetnosti

tako je genijalna umetnost početak večne teorije

 

genije je odanost detetu. dete je plod drveta života

 

genije umetnosti je ono zamišljeno dete kojim sam počeo poklonjenja večnoj umetnosti

biti srećan dok pada kiša

 

dvesto trideset drugi dan u godini sam

svaki dan je prvi i jedan jedini dan

 

dvesto trideset drugi dan u godini sam

svaki dan je poslednji i jedan jedini dan

 

 

11. POKLONJENJE VEČNOJ UMETNOSTI — ODLAZAK U ANONIMNU ILI PETU UMETNOST

3885. dan
21. avgust 2015.

 

dvesto trideset treći dan u godini

 

te večeri 8. decembra 2001. mesec dana posle ruže lutanja bilo nas je šestoro

 

kada sam posle nekoliko sati razgovora o ruži lutanja osetio da niko nije

spreman da ide dalje u jednom trenutku rekoh ja odoh u petu umetnost

 

u nebo neimenovane umetnosti velikih anonimnih umetnika

 

umetnika samog bivanja

hrabrost da se bude sam za sve

 

 

umetnosti

filozofa

pesnika

monaha

umetnika

prosjaka

lutalice

lude

se pridružila umetnost

vrtlara

rudara 

heroja

čobanina

ljubavnika

hodača

mistika

 

 

postao sam pesma

luda lude

filozof filozofa

pesnik pesnika

monah monaha

prosjak prosjaka

umetnik umetnika

ljubavnik ljubavnika

čobanin čobanina

lutalica lutalice

hodač hodača

mistik mistika

vrtlar vrtlara

rudar rudara

heroj heroja

 

 

postao sam umetnost

umetnost lude

umetnost rudara

umetnost heroja

umetnost vrtlara

umetnost filozofa

umetnost pesnika

umetnost umetnika

umetnost čobanina

umetnost ljubavnika

umetnost monaha

umetnost prosjaka

umetnost hodača

umetnost lutalice

umetnost mistika

 

 

postao sam hodanje

luda hodanja

vrtlar hodanja

rudar hodanja

heroj hodanja

mistik hodanja

filozof hodanja

hodač hodanja

pesnik hodanja

monah hodanja

prosjak hodanja

lutalica hodanja

čobanin hodanja

umetnik hodanja

ljubavnik hodanja

 

 

nevidljivi. neprimećeni

 

još jednom me je spasilo odmah. bez kalkulisanja

anonimna umetnost i jeste odmah. iznenadnost

nikada nikog ne poraziti. prolazak kroz vrata samoće

 

umetnošću anonimnih svet je remek delo jednog jedinog umetnika svemira

 

odlazak u petu umetnost je jedna od najlepših stvari

koju sam uradio i najbolji primer anonimne umetnosti

 

posle čuda ruže sledilo je čudo nezaustavljanja

 

na ruži lutanja sam sebe zatekao u četvrtoj ili genijalnoj

umetnosti a u petu ili anonimnu umetnost sam kročio sam

 

peta je potvrdila četvrtu umetnost i spasila ružu lutanja zauvek

 

raspevao sam se mikrokosmosom

niko tako ne žudi za mikrokosmosom kao makrokosmos. sav kosmos zavisi od samokosmosa

 

odlaženje iz orbite poznatog u orbitu nedokučive običnosti

 

božanska prisutnost i svemirska pristojnost

 

o anonimnoj umetnosti se najmanje zna jer o

anonimnoj umetnosti se ništa i ne može znati

 

anonima umetnost je rođenje novog bića

 

umetnost nespoznatog i nepoznatog

 

ono što vidim u svačijim očima

 

anonimna umetnost je rođenje svesnosti

 

pedeset druga mi je ali dete neodustaje. hrli i dalje. u

nepoznate svetove svih svetova. svet svih bića. živog boga

 

anonimna umetnost je sveumetnost

ne-ljudska umetnost a ne umetnost ljudi i umetnost samo za ljude

 

ako si nekada lizao kamen

ako si nekada mirisao vodu

ako si nekada čuo crvendaća

ako si se nekada umio jednim

ako si nekada dodirnuo muziku

ako si nekada video oči guštera

ako si nekada saosećao sa svima

onda si okružen umetnošću svih bića

 

anonimno je nesvesno koje čuva sva bića

 

anonimne snage ljubavi su najveći spomenik ljubavi

 

ovde sam gde peva bajka

ovde sam gde nema nikog

ovde sam gde lepo je dobro

ovde sam gde dobro je dobro

ovde sam gde počinje pesma

ovde sam gde je moj vrisak šapat

ovde sam gde me sve i svako želi

ovde sam gde je lepota bezbrižna

ovde sam gde je ljubav bazrazložna

ovde sam gde svemu i svakom dajem život

 

orgazam androgina

 

dvesto trideset treći dan u godini sam

svaki dan je prvi i jedan jedini dan

 

dvesto trideset treći dan u godini sam

svaki dan je poslednji i jedan jedini dan

 

 

12. POKLONJENJE VEČNOJ UMETNOSTI — MIROSLAV MANDIĆ I UMETNOST MIROSLAVA MANDIĆA

3886. dan
22. avgust 2015.

 

dvesto trideset četvrti dan u godini

 

miroslav mandić

 

umetnost je ime

 

posle ruže lutanja sam primetio da me sve više zaokuplja ime miroslav mandić

 

mnoge stvari i stanja su postojali samo imenom miroslav mandić

 

kao što me je u tridesetoj ozarilo ja posle pedesete me je ozarivalo

kada bih napisao miroslav mandić. ono što mi je dvadeset godina ranije bilo

ja sam sada je to bio miroslav mandić. sloboda koja hrli pesmi umetnosti hodanju

 

miroslav mandić je postao pojam miroslav mandić

 

ime miroslav mandić sam promenio u ime miroslav mandić

 

sve što postoji je miroslav mandić

 

bog – miroslav mandić

žena – miroslav mandić

novac – miroslav mandić

pesma – miroslav mandić

umetnost – miroslav mandić

hodanje – miroslav mandić

put – miroslav mandić

ruža – miroslav mandić

trava – miroslav mandić

vrabac – miroslav mandić

prvi poljubac – miroslav mandić

konj – miroslav mandić

lasta – miroslav mandić

pupoljak – miroslav mandić

nedogled

 

pevajući i stvarajući dogodio sam se sam sebi. odlazeći od sebe

na putu sam sreo sebe. pristao na samog sebe. miroslav mandić je

prihvatanje miroslava mandića posle trideset godina mortifikacije

 

miroslav mandić je postao miroslav mandić. nikakvo

carstvo me nije uzbuđivalo koliko nežni dodir samo onog što

jeste. počeo sam da koristim ime miroslav mandić i kao moje ime

 

miroslav mandić po telu je postao miroslav mandić po duši

miroslav mandić po duši je postao miroslav mandić po duhu

miroslav mandić po duhu je postao miroslav mandić po hodanju

miroslav mandić po hodanju  je postao miroslav mandić po stvaranju

miroslav mandić po stvaranju je postao miroslav mandić po pevanju

 

miroslav mandić po krvi je postao miroslav mandić po pesmi

miroslav mandić po imenu je postao miroslav mandić ime

 

miroslav mandić bili holidej

miroslav mandić ed rajnharda

miroslav mandić robert valzera

miroslav mandić gertrude stejn

miroslav mandić majstor ekharta

miroslav mandić nikolaja fjodorova

miroslav mandić ludviga vitgenštajna

 

miroslav mandić je neprestano ponavljanje odgovora na pitanje ko je

miroslav mandić. miroslav mandić je neprestana miroslav mandić pesma

 

miroslav mandić je sve ono što sam pokušao da budem u ovom životu

miroslav mandić sam jer ništa drugo nisam mogao biti osim miroslav mandić

a sada i pevam da ništa drugo nikad nisam ni želeo da budem nego miroslav mandić

 

miroslavom mandićem počinje stvaranje bića

a ne umetnosti. da bi to stvaranje bilo moguće ugnezdio sam ga

u imenu miroslav mandić. ime miroslav mandić štiti stvaranje pupoljka svih bića

 

miroslav mandić borba za svačiji život

miroslav mandić ljubav za svaku ćeliju

 

miroslav mandić je ime koji slavi sve bezimene

miroslav mandić su sve anonimne snage ljubavi

 

miroslav mandić je bez ikakvog udruživanja infrastrukture

terminologije i autoriteta. miroslav mandić je podrška svakom ko se

usudi da živi biva i stvara tako kao da sve na ovom svetu zavisi samo od njega

 

miroslav mandić je ljubav među svim bićima

miroslav mandić je oslobođenje svih bića jedno od drugih

miroslav mandić je oslobođenje svih biljaka i domaćih životinja od ljudi

miroslav mandić oslobođa ljudi od njihove sebične potrebe da pripitomljuju druga bića

 

miroslav mandić — izboriti se za miroslav mandić pevanje

miroslav mandić — izboriti se za miroslav mandić stvaranje

miroslav mandić — izboriti se za miroslav mandić hodanje

miroslav mandić — zahvalnost za miroslav mandić pevanje

miroslav mandić — zahvalnost za miroslav mandić stvaranje

miroslav mandić — zahvalnost za miroslav mandić hodanje

 

miroslav mandić pesma

miroslav mandić umetnost

miroslav mandić hodanje

miroslav mandić centar svega

miroslav mandić kosmos svakom

 

miroslav mandić je autor pre dela

miroslav mandić je bog pre autora

 

opasnost ljubavi

iskupljenje trpljenjem i pardoksalnošću

 

miroslav mandić je poruka

miroslav mandić spermatozoid

mitroslav mandić avantura podviga

miroslav mandić posle pedeset godina

miroslav mandić klitoris i glavić poistovećivanja

miroslav mandić nastavak borbe sa samim sobom

miroslav mandić konačno nasađen na miroslavu mandiću

miroslav mandić sve ono što želim da budem miroslavu mandiću

miroslav mandić nematerijalna umetnost koja je u osnovi svake materije

 

joj kako je dobro biti miroslav mandić

joj kako je lepo biti s miroslavom mandićem

 

miroslav mandić jer nisam imao pravo niti sam želeo

bilo koje drugo pravo osim da budem miroslav mandić koji mi

jedini omogućava da pevam stvaram hodam bogu tebi i svim bićima

 

pevanjem ne samo da je sve moguće nego sve jeste

ista prašina detinjstva i kosmosa je

 

 

svačiji sam

svakom sam

tvojina sam

 

 

dvesto trideset četvrti dan u godini sam

svaki dan je prvi i jedan jedini dan

 

dvesto trideset četvrti dan u godini sam

svaki dan je poslednji i jedan jedini dan

 

  

13. POKLONJENJE VEČNOJ UMETNOSTI — SEDAM NIVOA I TABELA VEČNE UMETNOSTI

3888. dan
24. avgust 2015.

 

dvesto trideset šesti dan u godini

 

prepoznavanje boga u bilo kome i bilo čemu je večna umetnost

 

večna umetnost je umetnost svih bića svim bićima

večna umetnost je umetnost svih bića svakom biću

večna umetnost je umetnost svakog bića svim bićima

večna umetnost je umetnost jednog jedinog jezika ljubavi

 

sunce mojih reči

 

svako je ono što jeste

svako je ono što hoće da bude

nepresušni izvor istog

 

jedna jedina umetnost sveumetnosti

 

jedno je svakom sve

plavo je plavo

ed rajnhard je ed rajnhard

kasija kajsija

orah orah

brid

stid

 

jedno je svakom sve

plavo je plavo

ed rajnhard je ed rajnhard

kasija kajsija

orah orah

brid

stid

 

srce ponavljanja

sloboda ponavljanja je ponavljanje slobode

 

4. avgusta 2004. sam na poljima između kaća i

žablja napravio sistem večne umetnosti koji čine sedam nivoa

umetnosti i šemu tabele za večnu umetnost koju sam tih dana popunjavao

 

narodna umetnost

akademska umetnost

talentovana umetnost

genijalna umetnost

anonima umetnost

večna umetnost

miroslav mandić umetnost

 

narodna umetnostja sam

akademska umetnostja sam ti

talentovana umetnostja sam ti je on

genijalna umetnostja sam ti si ja

anonima umetnostja sam ti si ja sam bog

večna umetnostbog bogom bogu bog

miroslav mandić umetnostja sam bog

 

miroslav mandić je narodna umetnost

miroslav mandić je akademska umetnost

miroslav mandić je talentovana umetnost

miroslav mandić je genijalna umetnost

miroslav mandić je anonimna umetnost

miroslav mandić je večna umetnost

miroslav mandić je miroslav mandić umetnost

 

tabelu večne umetnosti čine luda. lutalica. filozof. vrtlar. čobanin. ljubavnik

umetnik. monah. prosjak. plesač. rudar. heroj. mistik. pesnik. poređani po vertikali

i

ja. ti. ja. sada. pevanje i plesanje. početak i kraj. sve. isto

različito. jedno. žrtva. da. ljubav. bogostvaranje. poređani po horizontali

 

 

ja

ja sam hteo da se rodim kao luda

luda

ja sam hteo da stvaram lutanje

lutalica

ja sam hteo misli koje su me oslobodile zatvora bede

filozof

ja sam hteo da sebi postanem vrt koji će me vrtlariti

vrtlar

ja sam hteo da se rodim u nedođiji i neprimećenom

čobanin

ja sam hteo da sve zapamtim kada sam te prvi put gledao

ljubavnik

ja sam hteo da stvorim veliko delo ni iz čega i iz ne znam kako

umetnik

ja sam hteo da se osamim jer sam te bio željan

monah

ja sam hteo da dno bude muzika mojih saosećanja

prosjak

ja sam hteo da sve opevam plesanjem

plesač dete dečak

ja sam hteo da na ramenima nosim zemlju zauvek ljubeći nebo

rudar

ja sam hteo da se izborim za borbu sa samim sobom

heroj

ja sam hteo da i veliko razneži malo

mistik

ja je ja je ja

pesnik

22:50 h 14. avgusta 2004. u sobi broj 10 hotela zeleni venac u šapcu

 

 

ti

ti me slobodno ismevaj oslobodiću te od samog sebe

luda

ti mi se pridruži slagaćemo se u nestalom

lutalica

ti uživaj sa mnom dok te promišljam

filozof

ti mi rose donesi

vrtlar

krenuo sam polako ka tebi

čobanin

od tebe ću stvoriti novo

ljubavnik

oblikovaću te bezvremeno i beskrajno

umetnik

gledam te kroz večnost tvojih očiju

monah

sa obe ću te ruke zaprositi

prosjak

ti si moj ugođaj i stomakom

plesač dete dečak

samosavlađivanjem iskopavam toplinu za tebe

rudar

tvoje postojanje čini moje herojstvo

heroj

ti si ja koje tražim

mistik

tvojim ušima pevam moje reči

pesnik

 

 

ja

ja sam lako izrečeno ja sam

luda

ja sam svečanost ja

lutalica

ja sam neprestano prelivanje u ja

filozof

ja sam sve ću izdržati vrta radi

vrtlar

ja sam te sačekala sa svojim stadom

čobanin

ja sam u tebi zauvek nestao

ljubavnik

ja sam sebe samo tebi stvorio

umetnik

ja sam jedno ljubavi

monah

ja sam brid vrhova koji bride tobom

prosjak

ja sam kruženje njihanjem

plesač dete dečak

ja sam nebo zemlje i zemlja neba

rudar

ja sam tvojim ja postao

heroj

ja sam nežnost koja jeste

mistik

ja sam ti reci me

pesnik

 

 

sada

oduvek i zauvek živim u slobodi

luda

pažljivošću izazivam sjaj u bilo čijim očiju

lutalica

raširene prste prikupim u tačku od pet prstiju

filozof

odlazim i činim odmah

vrtlar

ja sam zauvek tu

čobanin

milujem

ljubavnik

sada je hrabrost za sada

umetnik

poslušavam radost tvog bivanja

monah

prosjak ljubi sada i prosjake

prosjak

obuhvatam te oko kukova

plesač dete dečak

odmah uprljam odeću i ruke

rudar

menjam odluku

heroj

bilo šta me voli i ja volim bilo šta i tvoje bilo

mistik

volim samo tebe

pesnik

 

 

pevanje i plesanje

samo od miline živi

luda

veče je ponovo krećem u jutru

lutalica

toliko mi je milo da samo o tome i ne mislim

filozof

od cveta do cveta od koraka do ploda preko svih mostova

vrtlar

stojeći u mestu sve mi dolazi

čobanin

najdalji i najbliži moje te sve ljubi

ljubavnik

iz visine se vinjavam ka dubini pa se proširim i svedem u tačku

umetnik

stopalama i šakama u stalnoj molitvi

monah

primanje i davanje su mera preduzimanja

prosjak

u plamenu vatre sa razgorevam

plesač dete dečak

kada težina peva i pleše lakoća lako kopa po rudnicima

rudar

mirno dolaženje na mesto užasa

heroj

sati i sati i sati kojima sam hranio trenutke

mistik

reči su krug mojih reči

pesnik

 

 

početak i kraj

odoh tamo i ovamo

luda

šaranjem sam neprestano početak i kraj

lutalica

samo ono što jeste jeste onako kako jeste

filozof

sve uredim da opet niče jednostavnost

vrtlar

tišina sve spaja

čobanin

samo tom reči

ljubavnik

oblikovano oblikujem oblikovanom

umetnik

sve ću neizgovoriti i sve će se zbiti

monah

molimhvala

prosjak

raširim se i njišem i treperim sve u meni diše

plesač dete dečak

nepadajući leti kamena reč

rudar

sve vreme nestajem

heroj

ušima govorim i vodim nezaštićene

mistik

od iste reči stvaram istu reč

pesnik

 

 

sve

volim šarenilo volim samo jednu boju

luda

ne tražim i nalazim tražim i darujem

lutalica

jedna je tačka

filozof

preplivavajući veliku reku hodam ka njenom izvoru i ušću istovremeno

vrtlar

ništa ne gledam ja sam slika

čobanin

voljeni me ljubi osmehom voljenog ljubim dajući mu se

ljubavnik

monohromija uzbuđenje monotonija smirenje

umetnik

za neshvatljivo ću učiniti sve

monah

tvoja me žrtva pridobija

prosjak

slivanje u razlivanje

plesač dete dečak

lep je onaj koji veruje da ja znam iako ja ne znam

rudar

drevnost je moja muževnost večitog dečaka

heroj

sve je jedno a sve nije sve

mistik

to je tako lepo da mogu bilo kako i to baš tako

pesnik

 

 

isto

smešak tuđinca mi smiruje dušu

luda

ozbiljnost za krhkost

lutalica

ravnodušnost kojom je život večan

filozof

cveće su ptice

vrtlar

ništa ne čujem ja sam ova tišina

čobanin

poljubim trajanje trajanjem te ljubim

ljubavnik

iz praznine u prvo

umetnik

grumen u šaci moja crkva je

monah

sve što dobijem daću

prosjak

sve što se pokreće je moj ples

plesač dete dečak

smirenost požrtvovanih

rudar

ranu darujem radosti

heroj

uživanje u žaru smirenja

mistik

evo srca

pesnik

 

 

različito

od uspavanke do seksualnih pomagala

luda

bogatstvo me ne uzbuđuje

lutalica

jedina dnevna politika je svakodnevica

filozof

pupoljcima se oslobađam mana

vrtlar

nemam ni kanap da se opašem

čobanin

ljubavlju razumem one koji negiraju večnu umetnost

ljubavnik

delo blista samo od bilo čega

umetnik

zatvorio sam se sam da bih oslobodio one koje su drugi zatvorili

monah

daj mi da se svojih viškova oslobodiš

prosjak

ja sam plesač novca

plesač dete dečak

kopam po nepravdama da u njima otkopam još neotkopano zlato

rudar

mojom kožom pripremaš krevet svoj

heroj

na mojim prstima prstenje u mojoj šaci hrist

mistik

od pukotine na zidu zapevam veličanstvenu pesmu

pesnik

 

 

jedno

začudno je tako jednostavno

luda

smireno u sebi nezaustavljivo se nezaustavlja

lutalica

lakoća kojom se misao sabere u jednu misao

filozof

cvet pred cvetanje

vrtlar

stado je moj mir u srcu

čobanin

ljubiti jedno je svejedno i svejedno je

ljubavnik

delo delom biva delo delom biću

umetnik

bdim za moja bdenja

monah

samo su jedna usta gladna

prosjak

plešem na glavi za tebe

plesač dete dečak

nema cilja onaj koji uspeva

rudar

jedno zvono svih zvukova

heroj

odmah se otvoriše vrata na koja sam zakucao

mistik

mala pesma me peva

pesnik

 

 

žrtva

odričem se ludiranja a odričem se i samog odricanja

luda

nikada neću stati

lutalica

od ovog trenutka ne mislim

filozof

po đubrištima ću cvetne mirise sačuvati

vrtlar

u starosti ću sačekati svoju mladu

čobanin

volim te zbog tebe

ljubavnik

stvaraću nestvarajući i nestvoreno ću stvoriti

umetnik

dečaci spašavaju svet

monah

za zdravlje drugih živeću

prosjak

stojim oh kako je to dovoljno

plesač dete dečak

ponovo ću ponoviti

rudar

trideset šestoro u trideset šest žrtvenih plesova

heroj

sada su pustinje cvetne livade a cvetne livade nikolino sunce

mistik

ja sam konj konji me ljube

pesnik

 

 

da

mene ni ne pitaj mene imaš u sebi

luda

da se mojim telom živi proživi i nanovo oživi

lutalica

svako je ništavilo ako nije da

filozof

saginjanjem hranim biljke

vrtlar

kada se pomerim odobravam

čobanin

svedavajuće sveprimajućeg sveprimajuće svedavajućeg

ljubavnik

samo je to to bog

umetnik

to se već moja krv moli za duh

monah

svakoga ću od pogubnosti dna sačuvati nudeći mu dno spasa

prosjak

evo me u tebi evo me u tebi to ti evoišeš mene sobom

plesač dete dečak

moje kupanje je kovanje zlata

rudar

herojstvo je ljubav šesnaestogodišnjakinje

heroj

usta koja se ne otvaraju nego se mole osmehom

mistik

pevam i sjaj i tren

pesnik

 

 

ljubav

toplim suzama radujem srca

luda

sve se smirilo ja još hodam u slavu smirenja

lutalica

u sporim šetnjama promišljam duga hodanja

filozof

oplemenjivanje noći

vrtlar

sačuvati eto mudrosti

čobanin

moja ljubav ljubi svakog ko ljubi

ljubavnik

plavo

umetnik

u mom srcu sam smirio sve umove u mom umu sve se preobražava u ljubav

monah

daj mi sve

prosjak

 (crtež)

plesač dete dečak

iz dubina neću davati ništa ostaviću dubinama

rudar

ivana pražić nazvao sam te nenazvavši te 14:01 h 20. avgusta 2004.

heroj

sve sam rekao

mistik

sledim i sjaj i trenutak

pesnik

 

 

bogostvaranje

bog me voli onako kako me je kao najrođenijeg stvorio

luda

bog lutanjima ljubi boga

lutalica

bog me je ostavio da bih ga za njega mislio

filozof

jedino me bog nikada ne uznemirava

vrtlar

kroz moje hodanje bog se spušta ljudima

čobanin

samo onaj ko ljubi sebe kao boga bogu je mir

ljubavnik

božija raznovrsnost je isto u meni koje se neponovljivo oblikuje u istom boga

umetnik

bog nam se odmah pridružuje

monah

bog je prosjak moje duše

prosjak

bog stvara lutajućim plesanjem

plesač dete dečak

bog sam oči u mraku

rudar

ime ti je izbori se reče mi bog

heroj

da li već uživaš bože dušo moja

mistik

bog pesmom moje duše

pesnik

dete sreće. kanon. dogma. sloboda — prekucao sam ovu tabelu 24. jula 2015.

 

 

večna umetnost je poklonjenje svakom ko radi biva i stvara večnost

 

večna umetnost je jedino ono što ne može niko a može svako

 

 

večna

umetnost

pesma

moja

 

 

dvesto trideset šesti dan u godini sam

svaki dan je prvi i jedan jedini dan

 

dvesto trideset šesti dan u godini sam

svaki dan je poslednji i jedan jedini dan

 

 

Stranice