Bog Miroslav Mandić Bog

Ti
si

419905

pupoljak

3. PUT PO 33 DANA

99. dan
9. april 2005.

2635-2667

blaženstva

 

2635.

Devedeset deveti dan, tri puta trideset tri dana, i još sto

osam puta trideset tri dana, i eto desetogodišnje pesme.

 

2.

Nivo Dunava opada. Oblačno je i zahladilo je. Misterija je u vazduhu.

 

3.

Dva goluba se ljube, na asfaltu.

 

4.

Pružio sam korak preko pešačkog prelaza, gledam gore u golubove na krovu.

 

5.

Peta pouka Jovana Lestvičnika, O brižljivom i stvarnom

pokajanju, o životu svetih osuđenika i o tamnici. Najkraće i

najblaže rečeno o pokajanju, toj kćeri nade, i poricanju beznadežnosti,

je da je pokajanje zavet s Bogom da će se voditi jedan novi život.

 

6.

Novi život je svaki novi zapis.

 

7.

Proći ću prolazom pored Sinagoge.

 

8.

Volim da prolazim pored hramova, liče mi na kičmu.

 

9.

Na ovom zidu na kome sam pre par godina

napisao Dođi, ponovo sam Tii napisao Dođi.

 

10.

Toliko je krošnja zelenog drveta prisutna, da sam osetio prazni prostor ispod nje.

 

11.

Skakućite, skakućite vrapčići!

 

12.

Evo ovo neuhvatljivo i neopisivo u napisanom.

 

13.

Subota je. Očekivanje svodim na zadovoljenje rukopisom.

 

14.

Napisao sam, i još ih pišem, stotinak pesama

pod nazivom Zovem se Miroslav Mandić.

 

15.

Ljudi hodaju kejom. Sa svima saosećam. Pogledam u vodu

Dunava koji teče. Da li i sa njom saosećam kao sa ljudima? Ne! Da!!!

 

16.

Ne, jer voda ćuti. Da, jer je voda ćutanje.

 

17.

Najveća stvar na ovom svetu je dati se Drugome. To je tako

uzbudljivo i lako, da se svi toga uplaše i sve zakomplikuju.

 

18.

Pre neki dan sam posejao seme bosiljka. I već je niklo.

 

19.

Seme je tako lako umrlo zbog života!

 

20.

Život je seme života, koje samo umire i preobražava se u Novi život.

 

21.

Uvek me je uzbuđivao život. Sam život. Slutio

sam ga. Poricao. Lišavao sam se života za život.

 

22.

Odricanje od života je blagi osmeh.

 

23.

Popodne sam proveo sa Artijem Sombatijem. Pričao sam mu o jeziku.

Jeziku Božjem. Božji jezik je telo čovekovo. To je to, nežno rečeno.

 

24.

18:00h. Trenutak u kome objavljujem Nekom bih da se dam.

 

25.

Hvala skromni mirise! Hvala Tii što uporno jesi.

 

26.

Niko, samo Tii možeš razumeti da nemam kome da

kažem da bih želeo Nekom da se dam. Niko reci Nekom to.

 

27.

Zbog ovog Niko reci Nekom to manje sam sam.

 

28.

Sam sam, ali osetih da sam Samoj i potvrđivanje i odobravanje.

 

29.

Svetlost svetlosti je naše zajedništvo.

 

30.

Reč je u istom nam telu. Telom nam pišem. Telom duše naše.

 

31.

Telom duše naše koja nas telu uma vodi.

 

32.

Ne boj se, telo! Večno si!

 

33.

Sve miriše jedno na drugo.

 

 

NEKA FINA DODAVANJA DA BI SE ODUZELO NEPOTREBNO

101. dan
11. april 2005.

2668-2700

blaženstva

 

2668.

Vlažni, prohladni vazduh, zatvorim oči i lice mu dam.

 

2.

Ko je isto u svemu?

 

3.

Bog.

 

4.

Kako da ova knjiga pomogne deci koja, zbog

ravnodušnosti svih nas, rade pod prisilom ekonomskih ubica?

 

5.

Kako da vidiš kako sam reč kako i u prethodnom i u ovom zapisu ispisao i obojio?

 

6.

Šesta pouka Jovana Lestvičnika, O sećanju na smrt. Strah

od smrti jeste svojstvo prirode, koje proizilazi od neposlušnosti,

a drhtanje pred smrću jeste znak neokajanih grehova.

 

7.

Blago se osmehujem dok mislim o važnosti preduzimanja

i važnosti nepreduzimanja. Stvaranja i nestvaranja.

 

8.

Samo da pustim da u mene uđe ova rečenica, i da je kroz sebe samo propustim...

 

9.

Osvrnuo sam se bez svesti i opet ugledao drvo koje sam malopre gledao.

 

10.

Ja Tebe i ljubavlju stvaram. Tii mene i stvaranjem ljubiš.

 

11.

‚Aj’mo zajedno.

 

12.

Ja Tii. Tebe mene. I i. Ljubavlju stvaranjem. Stvaram ljubiš.

 

13.

Bože. Bog.

 

14.

Gledam najviše grane u krošnjama. Tanke su. Predvode

drvo ka nebu. U savezu su sa najdubljom žilicom u korenu.

 

15.

Sa tri prsta desne ruke, palcem, kažiprstom i srednjim

prstom, držim olovku dok pišem. Sa tri prsta, hej!

 

16.

Godinama pišem i crtam sa tri prsta, i tek

posle pedeset godina proslavljam ta tri prsta.

 

17.

Odustao sam od daljeg pisanja kraljici Elizabeti u Miroslavu Mandiću

zato što mi se javila bolja ideja, ali joj nije mesto u ovoj knjizi.

Ovde je dovoljno da se nagoveste i stvari koje ne dovršavam.

 

18.

Dunav neprestano teče. Nežna je upornost Dunava.

 

19.

Upornost vodi smernosti. Smernost je izdašna.

 

20.

Stub za vezivanje brodova obmotan je debelim metalnim ne znam kako se to zove.

 

21.

Vetar nosi papirnu kesu pekare Endži niz most. Vrti se kao psić.

 

22.

Dobro je što tako bezrazložno prelazim most. Dobro je.

 

23.

Vetrovi vole da duvaju nad vodom.

 

24.

Ruža vetrova je ruža sa trideset dve latice. Ja

sam vetar Ruže lutanja, vetar sa trideset tri latice.

 

25.

Kako kevće i vrti repom jedno kuče pred nogama gazde koji ga je našao.

 

26.

Na mostu sam mislio o kineskim pesnicima. Vučem noge po šljunku za njih.

 

27.

Za stolom sam. Uz čašicu rakije nazdravljam jasnoći kineskih pesnika.

 

28.

Zvoni telefon... prvi put sam čuo Aleksandrin glas.

Videću je sutra, počeće da ukucava u kompjuter Miroslava Mandića.

 

29.

Da li će Miroslavu Mandiću biti dobro u Aleksandrinim rukama, da li će

Aleksandri prijati Miroslav Mandić? Sve će biti jasno, uz pomoć kineskih pesnika.

 

30.

Zaustavim se, pa krenem dalje. To sam čuo u muzici koju slušam.

 

31.

Niz

zamišljeni

zid

spuštam

svoje

reči

ka

tlu.

 

32.

Slika koju ne vidim mi pomaže da vidim.

 

33.

Vidim, pred mojim očima se ispisujem iz ovog dana.

 

 

  

PROLAZNO JE VEČNO

102. dan
12. april 2005.

2701-2733

blaženstva

 

2701.

Čim sam izašao napolje, ugledao sam jednu

ženu, čuo gugutke i udahnuo svež vazduh.

 

2.

Čoveku koji hrani golubove pridružio se još jedan čovek.

Prepoznaju svakog goluba dok ih hrane. Među golubovima je i žuti,

mali, stari pas lutalica, koji voli da je sa golubovima i koga se golubovi

ne boje. This is the end, beautiful friend. This is the end, my only friend.

 

3.

Ko ne izaziva u drugome strah, prirodu je svoju promenio.

 

4.

Sve se može napisati.

 

5.

Sve napisano će biti.

 

6.

Kao što je dobro da sačekam rečenicu, dobro je i da je poteram iz sebe.

 

7.

Sedma pouka Jovana Lestvičnika, O plaču koji donosi radost. Savršenstvo

plača nije dostigao onaj koji plače kad hoće, nego onaj koji plače o čemu hoće.

Pa čak ni taj koji plače o čemu hoće, nego onaj koji plače o čemu Bog hoće.

 

8.

Izlazi sunce i kaplju prve kapi kiše. Koloni dece iz zabavišta,

koji se drže za ruke i galame, svi se sklanjaju sa puta.

 

9.

Idem da sačekam Aleksandru Forotičan. Miran sam i

uzbuđen. I mirnoću i uzbuđenje posvećujem kineskim pesnicima.

 

10.

Poljubim savijenu kičmu čistačice ulice, koja lopatom

struže asfalt, čisteći ga od otvrdle prašine oko bankina.

 

11.

Odričem se najboljeg koje samo sebe izneverava.

 

12.

Odan sam najboljem delu sebe koji se neprestano dokazuje stvaranjem i ljubljenjem.

 

13.

17h. Pet sati sam se družio sa Aleksandrom Forotičan.

 

14.

Aleksandri Forotičan sam dao prvih pedeset dana Miroslava

Mandića da ih ukuca, ako bude mogla da čita moj rukopis.

 

15.

Svakome na ovom i na onom svetu moj odgovor je

odmah i ne i da. Retkima je moj odgovor odmah da.

 

16.

Večeras Čelzi igra uzvratnu utakmicu sa Bajernom iz Minhena, u

četvrtfinalu Kupa šampiona Evrope. Prva utakmica se završila pobedom

Čelzija od 4:2. Ko ide dalje? Navijam za Čelzi i njihovog trenera Murinja,

koji je kažnjen zabranom sedenja na klupi za vreme utakmice.

 

17.

Pišem istoriju dana. Svaki zapis je istorijski o istorijskim stvarima.

Zato ne pišem o dnevnopolitičkim niti epohalnim, civilizacijskim

pojavama. Tako se istorijsko u Miroslavu Mandiću preobražava u bezvremeno.

 

18.

Otvorio sam vrata terase (istorijsko) da uđe malo vazduha.

Vetri se soba (preobražaj). Prijatnost se uvećava (bezvremeno).

 

19.

Obožavam ono veliko slovo postade telo.

 

20.

Prestao sam da mažem tetovažu na vratu. Sada mogu da rukom milujem reč Bog.

 

21.

Osam je sati. Prenos počinje uskoro. Pozdrav fudbaleru Miroslavu Mandiću.

 

22.

Formulu koja vlada svetom koliko para toliko muzike,

upravo sam promenio u koliko muzike toliko para.

 

23.

Muzika čini pare, ne obrnuto. Igra stvara rezultat, ne rezultat igru.

 

24.

Dvadeseti minut igre. Lampard (Frank Lampard)

izvodi korner... Teška i borbena utakmica.

 

25.

Šezdeset hiljada gledalaca na punom stadionu. Da je

stadion i dva puta veći ne bi mogao da primi sve one koji bi

želeli da gledaju uživo utakmicu – komentariše komentator.

 

26.

Dinamična igra, ne štede se ni jedni ni drugi – komentariše komentator.

 

27.

Šut Lamparda. Lopta je pogodila odbrambenog igrača

Bajerna, Lucia (Lucimar da Silva Ferreira), promenila

pravac i prevarila golmana Kana (Oliver Kahn). 1:0 za Čelzi.

 

28.

Završeno je prvo poluvreme. Prošlo je četrdeset sedam

minuta velike borbe. Tim iz zapadnog Londona ima prednost,

ukupno 5:2, iz obe utakmice. Opraću sudove u poluvremenu.

 

29.

Šezdeseti minut, šut Dafa (Damien Duff) i

Kan brani, moglo je već sada sve biti gotovo.

 

30.

Sjajan udarac glavom Balaka (Michael Ballack), golman

Čeh (Petr Cech) je odbio loptu, pritrčao je Pizaro (Claudio

Pizarro) i izjednačio rezultat na 1:1 u šezdeset petom minutu igre.

 

31.

Veliki pritisak igrača Bajerna. Opet sjajan udarac glavom Balaka,

ali Gudjensen (Eidur Gudjohnsen) izbacuje loptu sa gol linije.

 

32.

Bibi Drogba (Didier Drogba), i 2:1 za Čelzi!

 

33.

Bajern izjednačuje u devedesetom minutu. Još četiri minuta

produžetka igre. Bajern postiže još jedan gol! Sudija je

označio kraj meča. Čelzi odlazi dalje, ukupnim rezultatom 6:5.

 

 

  

ODSELIM

103. dan
13. april 2005.

2734-2766

blaženstva

 

2734.

Golubovi na drveću čekaju da im čovek pobaca hleb na zemlju.

 

2.

Sve je dobro, Čelzi je otišao dalje.

 

3.

Sve je dobro je prevodnica, transformator, miris cvetova.

 

4.

Sve je dobro, kao duboko korenje, kao visok let ptice.

 

5.

Sve je dobro je vetrenjača koja hvata vetar za hleb u Tvojim ustima.

 

6.

Sve je dobro, brodić se nežno priljubio uz obalu reke.

 

7.

Sve je dobro, čovek sa brodića obmotava konopac oko kuke na kabini,

i kada je završio spoljašnjim delom šake je blago prešao preko obraza.

 

8.

Osma pouka Jovana Lestvičnika, O bezgnevlju i krotosti. Video

sam trojicu monaha – piše Jovan Lestvičnik – koji su u isto vreme pretrpeli

uvredu iste vrste. Prvi se uvredio, ali je oćutao. Drugi se obradovao sebe

radi, a ožalostio zbog onoga koji mu je naneo uvredu. A treći zamislivši

štetu koju je bližnji tako samome sebi naneo, zaplaka vrelim suzama.

Tako su se zajedno mogli videti podvižnik straha, nagrade i ljubavi.

 

9.

Sve je dobro, gledam zemlju na gumenom đonu mojih patika

koje sam ostavio u prozoru da ih sunce osuši i umije. Raznežila

me je zemlja. Raznežile patike. Raznežile me noge koje nose patike.

 

10.

Knjige koje čitam su tako lepe. Tako dobre. Tako važne.

 

11.

Neka u dobrim knjigama zauvek gori plamen reči.

 

12.

Dremam u gradskom autobusu misleći o telu ove knjige.

 

13.

Uskoro ću videti Kajino telo. Voleo bih da Kajino telo može da primi telo ove knjige.

 

14.

Odanost labiliteta i labilitet odanosti.

 

15.

Ispratio sam Kaju. Vlažno je predvečerje.

 

16.

Danas sam prvi put rekao Kaji da bi trebalo da se odselim.

 

17.

Odselim! Kao i knjiga koja se seli iz ruke u ruku.

 

18.

Odselim! Kao i knjiga koja se seli iz knjige u drugu knjigu.

 

19.

Odselim! Kao i knjiga koja se seli po samoj sebi. Iz poglavlja

u poglavlje. Iz osnovnog toka u fusnote. Sa stranice na stranicu.

Sa gornjeg dela stranice ka donjem. Sa početka reda na kraj reda.

Od jedne do druge reči. Od slova do slova. Celom linijom slova.

 

20.

Sve se može napisati u jednoj tački. Jednom tačkom.

 

21.

I zarez može,... Krotost može još više...

 

22.

Nema kraja beskrajno malom.

 

23.

Reč može sve da iskaže. Sve i od ovog i sve i od onog sveta.

 

24.

Sve je tako nežno u jeziku, lenjirom dugim osamdeset santimetara koji stoji u uglu...

 

25.

Brzinom svetlosti zrači ova rečenica.

 

26.

Sporost je sestra bratu brzini. Volim incest. Brže sestrice (Iz Rečnika Miroslava Mandića).

 

27.

Nerazumljivo napisano je zov jasnom govoru.

 

28.

Telom pišem zdravo slovo.

 

29.

Odseliti se da bi se dugo živelo u životu.

 

30.

Odseliti se da bi se časno živelo.

 

31.

Odseliti se sestricom.

 

32.

Sestrica brata ljubi. Mirišu ljiljani. Papiri na kojima pišem.

 

33.

Plešem rukama da proslavim božanstvo plesanja.

 

 

  

PRVI PUT BLAŽENSTVA

104. dan
14. april 2005.

2767-2799

blaženstva

 

2767.

Svaki pokret tela je lep.

 

2.

Pokret živi oblikom kojim mu se živi.

 

3.

Toplo i oblačno prepodne, dobro vreme za klijanje.

 

4.

Klijanje razgranava puteve.

 

5.

Puteve i bespuća. Bespuća u stvaranju.

 

6.

Bespuće je srce puteva. Putevi lepo putuju jer ih bespuće ritmom prokrvljuje.

 

7.

Istorija čoveka je vezana za istoriju Boga, a istorija Boga

je otkrivanje večne tajne stvaranja – nežno kaže Henri Miler.

 

8.

Prošlo je podne. Danas je dan zauvek. Jednom danas, zauvek danas.

 

9.

Deveta pouka Jovana Lestvičnika, O zlopamćenju. Zlopamćenje

je posledica gneva... ko izbacuje gnev iz sebe, nalazi oproštaj.

 

10.

Čitanje me sve više blaži. Vodi šaku u pisanju blaženstava.

 

11.

Pomislih... da zapise nazovem blaženstva.

 

2778.

Ovo je 2778. blaženstvo. Blaženstvo imena.

 

13.

Razvedrava se dan. Sve počinje da se šareni.

 

14.

Ja sam molitva u svim bićima. Sva bića u meni se mole.

 

15.

Da joj vetar ne podigne suknju, mlada žena prislanja svoju šaku na butinu.

 

16.

Ulazim u park, stavljam u džep Benetovu (John Godolphin

Bennett) knjigu Seksualnost i duhovni razvoj. Park je prepun

žutih maslačaka. Volim mu utabanu stazu. Njemuparku.

 

17.

Izašao sam iz parka, nastaviću da čitam Beneta

koji jasno razvija Gurđijevljeve (Georges Ivanovitch Gurdjieff)

ideje o seksualnosti. Još nisam uzeo knjigu, uživam u seksu sa vetrom.

 

18.

Zdravo, Miroslave – prenuo me je u čitanju sonoran glas. Na

malom biciklu, u žutoj jakni, moj drug, petogodišnji Raša Popović.

 

19.

Raša mi je zatreperio srce i potvrdio malopre pročitanu

rečenicu potencijal odojčeta, sa svim njegovim latentnim

mogućnostima, vrši snažan uticaj na ljude. Čim se rodi, ono je

izvršilo uticaj na svet; a ta moć deteta da utiče na svet traje dugo,

dvadeset godina!Rašo moj, ovo je za Tebe, da budeš dete Božje.

 

20.

Vetar je otrgao ljubičaste latice sa drveta, čije ime ne znam, i one su se

skupile u barici vode po pukotinama u asfaltu. Koja lepota! Ružičasta jezerca!

 

21.

Toliko je Dunav lep nizvodno u izmaglici i nestajućem zelenilu, da me

čini potvrđujućim. Toliko je Dunav širok i velik, da me čini primajućim.

 

22.

Zinuo sam. Udahnuo vazduh. I zaplakao.

 

23.

Poskočih na bankinu, ja sam pesnik.

 

24.

Sedoh za sto. Pala je noć. Smiren čekam Ivanu Đokić i Violetu Jovanović.

 

25.

Uzbudljivo je znanje koje je postojalo i nikada nije nestalo. Dovršio

sam čitanje knjige Seksualnost i duhovni razvoj u kojoj sam pročitao

Ništa izuzev totalnog prepuštanja neće moći da ostvari izuzetan potencijal

naše ljudske prirode. Neophodna je žrtva, žrtvovanje samog sebe i

spremnost da ne budemo mi sami, već da budemo mi svi.

 

26.

Dok sam prepisivao Benetove rečenice osećao sam telo, koje je

obavljalo ozbiljan posao prepisivanja. Životom pisati Drugog...

 

27.

Razgovaramo. Pijemo vino. Pričamo o preseljenju.

Jedno preseljenje je u Violetu. Drugo u Ivanu.

 

28.

U nadahnućima se stvari očiste. Nada je ponovo moguća.

 

29.

Prepuštanje Drugome me čisti od sebe.

 

30.

Samo me prepuštanje razvija. Prepustim mu se i ono me prepušta.

 

31.

Žrtvovanjem za Drugog kao milost se javlja Treće. Sloboda.

 

32.

Jeste ovo. Jeste i ovo. Jeste ono. Jeste i ono. I više je

ovo nego ono. Ali nije ni ovo ni ono, nego je Miroslav Mandić.

 

33.

Stojim iza onoga što sam napisao, ali ne i iza bilo čije interpretacije.

 

 

  

OLISTALA MILINA

105. dan
15. april 2005.

2800-2832

blaženstva

 

2800.

Hodam sa Ivanom i Violetom. Gledam ove cvetove i sve je u redu.

 

2.

Žuti narcisi su procvetali i emituju radost.

 

3.

13:35h. Malo kasnim, i zato samo polako, redom. Prvo, čitanje Biblije.

 

4.

Krećem sa suncem.

 

5.

Dunav se povlači. Ostaju baruštine. Trulež. Blato. Novi život.

 

6.

Uživanjem prevladavam umor i neispavanost.

 

7.

Zapamti ovih sedam reči samo za Tebe.

 

8.

Sa ovih 6 reči je već drugačije.

 

9.

Ovo su neke obične reči koje ničemu ne služe. Kad bi bar Tebi one bile korisne.

 

10.

Deseta pouka Jovana Lestvičnika, O ogovaranju. Ogovaranje je

povod mržnje... sud Božji ljudima nije poznat. Neki su javno činili

velike grehove, ali su još i veće vrline činili tajno; i oni koji su im

se tako rado rugali, prevariše se, jer od dima nisu videli Sunce.

 

11.

Ozarenost besmislicama potvrđuje i ozarenost i smisao.

Besmislice ne traže pažnju za sebe, nego samo ozaruju.

 

12.

Jedna lepa i snažna, tridesetogodišnjakinja, sebe u šali naziva

stoka. Ja je sa velikom nežnošću takođe zovem Stoka. Ali i

Stokica. Stokica je počela svoje preobražavanje u kravu. Svetu

kravu. Kobilu. Kozu. Ovcu. Jagnje. Pticu. Leptira. U cvetić sam.

 

13.

Tii si cvetić sam. Ljiljane moj, ruže mi daj...

 

14.

Samo jedno drvo i vetar.

 

15.

A Tii se praviš blesav – govori u prolazu, biciklista

prijatelju koji hoda. A Tii ćeš zaboraviti da hodaš – odgovara

prijatelj biciklisti. Ponekad se ljudi nežno šale jedni sa drugima.

 

16.

Tek kada se... tek mi onda i tek pomogne.

 

17.

Lepota ljudi je u tome što žude za uzvišenim. Beda ljudi je

Ništa nije lakše izvrgnuti ruglu nego čežnju za uzvišenim.

 

18.

Beda.

 

19.

Napisao sam reč beda da bi izgubila svoje užasno značenje. Sama je

postala lepa. Kao nečije ime. Zovem se Beda, da ljudi više ne bi bili bedni.

 

20.

Evo Tii neshvatljivo. Sačuvaj ga da ostane neshvatljivo. I neka Tii prija.

 

21.

Razlog življenja je ljubav Božja. Ljubav Božja je i stvaranje. Zato pevam stvaranju.

 

22.

Upravo u svom rokovniku napisah Pičko mog života.

 

23.

Ko je pička mog života za kojom toliko žudim?

 

24.

Tvoja pička.

 

25.

Hej, živote, volim Te!

 

26.

Bedan bih bio, ako ne bih pisao o zelenoj salati

koju sam oprao da me sačeka, na večeri, za pola sata.

 

27.

Bedan bih bio i kad ne bih pisao o mladim

muškatlama na terasi koje sam malopre zalivao.

 

28.

Bedan bih bio, ako bih prećutao da sam danas na

papirićima zabeležio nekoliko ideja koje su me uzbudile.

 

29.

Bedan bih bio i ako bih zloupotrebljavao ovaj refren Bedan

bih bio, i zato ga prekidam, iako mi se svideo i davao mi snagu.

 

30.

U mladosti, u punoj snazi, napisah u zatvoru, 2. februara 1973.

Moja snaga bolno je mučena od ljubavi. Ove večeri, posle trideset

tri godine, zapisujem Ljubim Te, moja snago, što si se ljubavi predala.

 

31.

Nežnije, Istorija Boga je otkrivanje večne tajne stvaranja...

 

32.

Još nežnije, salatom i zvonom kojim zvonim...

 

33.

...nežnijanje, Samo velikom pažljivošću.

 

 

  

MLADIM SE

106. dan
16. april 2005.

2833-2865

blaženstva

 

2833.

Zastao sam. Stojim. Sunce me greje. Lepo je mirno i tiho stajati.

 

2.

Beli leptir leti oko ljubičica... sleteo je na jednu...

poleteo je... treperi okolo... sada je sleteo na maslačak.

 

3.

Blaženstva nemaju značaj i značenje, ona samo blaže.

 

4.

Subota je. Strpljivo čekam da ovo blaženstvo završim nekim je je je ritmom.

 

5.

Pesnik

Luda

Lutalica

Filozof

Prosjak

Monah

Umetnik

 

6.

su sedam saveznika sa kojima sam radio Ružu lutanja.

 

7.

Posle deset godina hodanja, Ruža lutanja je stvorila sedam novih junaka:

Mistika, Heroja, Rudara, Plesača, Vrtlara, Čobanina, Ljubavnika.

 

8.

U razgovoru sa Kajom sam uvideo da je za Miroslava Mandića potreban

drugačiji raspored mojih 7 vertikalnih i 7 horizontalnih ličnosti:

Pesnik

Luda

Vrtlar

Plesač

Čobanin

Heroj

Umetnik

 

Mistik, Lutalica, Prosjak, Filozof, Monah, Rudar, Ljubavnik.

 

9.

Vertikalci stvaraju delo. Horizontalci grade

Sistem koji omogućava stvaranje i čuvanje dela.

 

10.

Nazvao sam Kaju i ispričao joj promenu koja se dogodila sa likovima. Kaja

bi trebalo da preuzme Mistika, Lutalicu, Prosjaka, Filozofa, Monaha, Rudara,

Ljubavnika, i iz njih stvori Sistem za Miroslava Mandića. U Ruži lutanja sam sistem nazvao

okruženje, ali ni sa kim nisam uspeo da ga napravim, iako sam nekoliko puta pokušavao.

 

11.

Jedanaesta pouka Jovana Lestvičnika, O mnogogovorljivosti

i ćutanju. Mnogogovorljivost je presto taštine... znak

neznanja... sluga laži... gubitak opreznosti...

 

12

Na Ruži lutanja sam bio

Pesnik

Luda

Lutalica

Filozof

Prosjak

Monah

Umetnik                                                                                              

 U Miroslavu Mandiću sam 

Pesnik

Luda

  Vrtlar

Plesač

Čobanin

Heroj

Umetnik

 

13.

Dobro došao u stvaranje, Heroju, Čobanine, Plesaču i Vrtlaru.

 

14.

Uzbuđen sam finim razlikama koje potvrđuju isto i pevaju Boga.

 

15.

Načini su bezbrojni. Kada se način i čini, način može biti čudesan.

 

16.

Da, samo.

 

17.

Želeo sam da napišem Da, samo brzinom je sve sporo,

sestrice moja. Ali kada sam napisao da osetio sam da sa da

često počinjem rečenicu, ali sam u magnovenju, stavljajući zarez,

osetio da rečenicu još češće započinjem sa samo. I onda sam promenio

odluku i napisao rečenicu Da, samo. I svidela mi se ta rečenica.

 

18.

Da, samo samo, da.

 

19.

A negde su zajedno Bili Holidej i Jakob Beme (Jakob Böhme).

Velika pevačica dvadesetog veka i veliki mistik šesnaestog veka.

 

20.

Mladi me brzino, jer Miroslav Mandić je brzina.

 

21.

Baš onoliko koliko je Ruža lutanja bila sporost.

 

22.

Pišem za stolom pored prozora koji gleda na Dunav. Ljudi prolaze

kejom. Mnoge ljude prepoznajem i mnogi me uzbude kada ih ugledam.

 

23.

Živi nesnimljeni film.

 

24.

Podseća me na jednu Remboovu (Jean Arthur Rimbaud) mladalačku

pesmu. Ironijsku, razornu, o društvu koje promiče pred njegovom mladom

dušom, sa svim gadostima, važnostima i bolesnim prikazivanjima jednih drugima.

 

25.

Sada sam tek shvatio da su i Rembo i Milomir, moj

otac po krvi, živeli do svoje trideset sedme godine.

 

26.

Svetlost koju ugledah, dok sam sipao treću čašu vina, svetlost je zapadnog,

zapadajućeg sunca, koju videh iz kuhinje i terase otvorene ka dvorištu.

 

27.

Volim da se sve kaže, da bi se zaigralo i zapevalo.

 

28.

Al‘ retko je kad ko rekao sve, i zato sam se često odricao igranja i

pevanja, da bih sam rekao. Kada bih rekao bio sam bliži i pevanju i igranju.

 

29.

Verujem u subotu i kada je nedelja. I kada je ponedeljak dragi. I utorak blagi.

I sreda srede radi. I četvrtak četvrtkom. I petak suboti. I subota u nedelji cveća.

 

30.

Cveće vene, kao narcisi o kojima sam pisao. Narcisi u knjizi nikada neće uvenuti.

 

31.

Samo je dovoljno!

 

32.

DaMiroslav Mandić.

 

33.

Blago zamahujem rukom.

 

 

HEROJU, HEROJSKI

108. dan
18. april 2005.

2866-2898

blaženstva

 

2866.

Barem barem.

 

2.

Umetnost je stvoriti.

 

3.

Reći, silno.

 

4.

A nikoga, baš nikoga, ne povrediti.

 

5.

U kolima za Beograd, na zadnjem sedištu, sa papirom i olovkom

u ruci, pišem ravnicu koje skoro nema od neba u mojim očima.

 

6.

Sa zadnjeg sedišta gledam naslove u novinama koje prelistava i čita

Tibor Varadi (Varady Tibor). Inače, ne čitam više novine... ugledah

Avalu... i nemam želje da objašnjavam zašto više ne čitam novine.

 

7.

Avala je kao svako brdo, brdo želja.

 

8.

Novo vino u novu burad. Novo delo u novo srce. Novu umetnost

u novi sistem. Sistem Umetnosti Jednog Jedinog Umetnika?

 

9.

Da li je Kaja Ćirilović novo srce? Da li ona hoće i može

da stvori sistem za Umetnost Jednog Jedinog Umetnika?

 

10.

Pogledao me je pas lutalica na Adi. Oči životinja su iste kao i svačije oči.

 

11.

Eno je Kaja! Trči iz daljine.

 

12.

Dvanaesta pouka Jovana Lestvičnika, O laži. Laž je iščeznuće ljubavi...

Licemerstvo je majka laži... Onaj koji se razveselio vinom, i protiv svoje

volje govori istinu. I onaj koji se opio umilenjem, nije u stanju da laže.

 

13.

Krećemo nogu pred nogu, Kaja i ja. Priča mi. Slušam.

 

14.

Bacio sam olovku i tako smo počeli!

 

15.

Ponovo u kolima. Ispričao sam se sa Kajom. Kasnije su

nam se pridružile Violeta Jovanović, Branka Zgonjanin i Ivana

Đokić. Posle dobrog razgovora, koji je kao i svaki dobar razgovor

očistio tlo pod našim nogama, Bacio sam olovku i tako smo počeli.

 

16.

Potrebno je da radim sa ustaljenim i

promenljivim ritmom. Ja sam dete ravnice i neba.

 

17.

Govorio sam Kaji jasno i snažno. Sada osećam smiraj.

 

18.

Sada mi je pred očima drugo brdo, Fruška gora.

Saputnici razgovaraju u kolima. Uživam u ćutanju.

 

19.

33 kilometra do Novog Sada, piše na saobraćajnoj tabli kao pozdrav puta Umetnosti 33.

 

20.

Otišao sam jutros i vraćam se kasno popodne sa osećanjem da sam za

danas sve obavio i onda vidim da sam tek na broju 20. Kako predahnuti?

 

21.

Treba da naučim da predahnem bez predaha. Da se odmaram bez odmora.

 

22.

Kada sam napisao da ću predahnuti bez predaha, osetio sam predah.

 

23.

Čim sam ušao u stan, odmah sam izašao napolje,

da me napolje odmori. Ja sam dečak napolja.

 

24.

Kada sam napolju, napolje blaži moju unutrašnjost.

Kada sam unutra, unutra čuva moju spoljašnjost.

 

25.

21h. Zabrinut sam, jer mi se vraćaju reči koje

sam danas čuo. Sada osetim da su to stara burad.

 

26.

I novih osam blaženstava preda mnom će biti stara, ako ih ne napišem lako.

 

27.

‚Aj’mo, 27. blaženstvo, uzmi me na sebe da me što pre predaš sledećem.

 

28.

Dobro je krenulo. Verujem u sebe kada krenem i povratka nema.

 

29.

Kada nešto jeste samo ako nešto činim.

 

30.

Stvaranje je lako jer je tako teško.

 

31.

Tvoje velike guzove, koje obožavam, nazvao sam leptirova krila, Moje.

 

32.

Lakše kuca srce od novog vina koje upravo stvorih.

 

33.

Vina kojim se zajedno opijamo.

 

 

  

POLAKO UTORKOM

109. dan
19. april 2005.

2899-2931

blaženstva

 

2899.

Bože, Tvoje ime je Miroslav.

 

2.

Mladić je podigao neki časopis sa klupe, pogledao ga i bacio ponovo na klupu.

 

3.

To nije časopis, nego sveska iz Sanitarne higijene Cirek Ivane.

 

4.

Vetar mi duva u lice.

 

5.

Često kada zapišem nešto, što mi se čini da

ne bih smeo, posle mi deluje nežno i nevino.

 

6.

Vetar se pojačava. Sve manje sam sam.

 

7.

Zastao sam da ne uznemirim goluba koji iz barice pije vodu.

 

8.

Ovaj pokret ruke nastavljam sve dok me

širenjem ne zahvati i više ne mogu da mu odolim.

 

9.

Stvaranja nema u realnosti. Zato stvaram novu realnost.

 

10.

Stvaranje je zabranjeno u realnosti, iako realnost umire bez stvaranja. Na slobodi,

često, nema nikoga. Ponekad mi dođe da se vratim u zabranjeno. Bezopasno je.

 

11.

Danas sam preko telefona govorio Kaji o Ja javnosti. Ja

javnost je javnost jednog Ja, koje je svako ja i u kome je sve.

 

12.

Miroslav Mandić je knjiga za Ja javnost.

 

13.

Trinaesta pouka Jovana Lestvičnika, O klonulosti (o uniniju). Jedan od

čestih izdanaka mnogogovorljivosti je izdanak klonulosti, čamotinje... klonulost i

tromost duše rasturaju celokupno bogatstvo našeg duha. Uninije je, piše u rečniku,

na kraju knjige, vrsta čamotinje, klonulosti, tromosti i mrzovolje duha... bežanje od

pravog, ozbiljnog života, koji traži savlađivanje onoga što nam je neprijatno, dakle

aktivnu duhovnu borbu sa preprekama na putu ka ostvarenju ličnog duhovnog ideala.

 

14.

Ponavljam, najveći problem sa stvaranjem je ako bežim u stvaranje.

 

 15.

Stojim. Sva realnost postaje stvaranje čoveka koji stoji.

Čovek postaje stajanje. Sve u samom sebi oslobađa.

 

16.

Nastavljam da hodam, pored mene prolazi devojka sa

psom koji hramlje ne oslanjajući se na levu prednju nogu.

 

17.

Osetim kako uživaš u mom pisanju.

 

18.

Kad pomislim da si Tii Ja javnosti, toliko se zanesem u pisanje,

da lako i u zanosu mogu da sumnjam. O svemu očaravajućem što vidim

u ovom trenutku mogu da napišem da o tome ne mogu ništa da napišem.

 

19.

Spuštam se do vode da bih napisao došao sam do vode da i tu malo

stojim, ali pre nego što sam došao do vode čuo sam kako se vetar

smiruje gore u granama. Zahvata me prijatnost, jer više nisam toliko

izložen vetru koga sada samo čujem i koga volim jer on nije zaštićen.

 

20.

Došao sam do vode da i tu malo stojim.

 

21.

Biti živ je hram životu samom.

 

22.

Biti živ je najveći rad.

 

23.

Kako samo šikljaju mlade grane!

 

24.

Popodne je. Pusto je. Gde ćeš krenuti dalje, srce moje?

 

25.

Išao sam pravo, a sada sam skrenuo u ulicu Vuka Karadžića

da me u ovom sivilu malo ušuška i umine... al‘ sam već u

Jovana Rajića... i već u prepunoj drveća Lukijana Mušickog.

 

26.

21h. Uskoro dolazi Violeta Jovanović. Pričaću joj o jebanju.

 

27.

Jebanje. Živa rečenica!

 

28.

Kao što je živa rečenica istinita kao i dobro jebanje,

tako je i dobro jebanje istinito kao živa rečenica.

 

29.

Jebanje je Bogu milo. Čedno je i čednost rađa.

 

30.

Jebanje je savezništvo. Jedno i drugo krilo ptice u letu.

 

31.

Voleo bih da Miroslav Mandić u svakom blaženstvu bude jebanje. Prožimanje

zanosa i smiraja. Vere i sumnje. Čoveka i Boga. Nemoći i moći. Jutra i večeri.

 

32.

Neka poslednje blaženstvo bude rečenica koju će u vazduhu uhvatiti Violeta.

 

33.

Jebanje je igra. Igra pruža sve mogućnosti, iskoristi je. Ako ne

iskoristiš igru ništa ne znaš da iskoristiš, ne znaš da se igraš. Igra je

jedina stvar koja žudi da bude iskorišćena, kao i ja – dodaje Violeta.

 

 

  

PRVI PUT SVAKI PUT

110. dan
20. april 2005.

2932-2964

blaženstva

 

2932.

Ljubavi, ljubi me. Ljubavi, ljubi sve. Ljubavi, ljubi se.

 

2.

Hoću i treba da jebem Tebe, je isto kao i...

 

3.

Hoću i treba da pišem Miroslava Mandića.

 

4.

Na ulici tražim bačenu polulitarsku plastičnu flašu za večerašnje Vino i pisanje.

 

5.

Našao sam je. Promiče kiša. Sve jače pada. Da li da potrčim?

 

6.

Nisam potrčao, ali sam kupio dve sveske na čijim listovima pišem Miroslava Mandića.

 

7.

Miroslav Tii postaje prijatelj.

 

8.

Kad to nije to, nego skoro da je to, ili liči na to, e, to je to što baš nije to!

 

9.

Mladić trči u krug sa vezanim psom, dresirajući ga. Kada posle nekoliko

krugova, zadihan, počne da miluje psa, pas se od radosti privija uz mladića,

ostavljajući me zadivljenim time kako pas jednostavno zadovoljava svoju potrebu.

 

10.

Stvarajući razne i raznovrsne ritmove pisanjem Miroslava Mandića proslavljam sve ritmove.

 

11.

Uradim ovako i ovako i kažem bang. Eto Tii pozorišta, Branka!

 

12.

Evo Tii Svemir, i sve njegove obale. Eto Tii pozorišta, Branka!

 

13.

Čovek koji mi je dolazio u susret je razgovarao sam sa sobom.

 

14.

Četrnaesta pouka Jovana Lestvičnika, O stomaku, rđavom gospodaru

koga ipak svi vole. Ugađanje stomaku je licemerstvo trbuha, iako sit,

on viče da mu je malo, i mada pun i pretovaren, zapomaže da je gladan.

 

15.

Jako verujem u Kaju, u Kajin dar za celinu.

 

16.

Metalni čamac, sav u rđi, privezan za stari brod olupinu, koja je još

više u rđi, proizvodi neprestani zvuk kada se dodirne sa gvožđem olupine.

 

17.

Kajin dar za celinu mi omogućava da pišem o bilo čemu.

 

18.

Puni me, Kajo, u novu burad.

 

19.

Ovo bih mogao mnogo bolje da objasnim, ali je ovako lepo.

 

20.

Da stvorim ono što već jeste. Da jeste jeste i stvorenim. Da stvorenim samo jeste.

 

21.

Evo me sa vinom u sebi. Vino, vodi me do kraja, pa posle na rezance sa sirom.

 

22.

Vino budi mi zdravlje i blaženstvo.

 

23.

Ovo što pišem je najvažnija stvar o kojoj se može pisati.

 

24.

Ljubim sve koji se sada jebu.

 

25.

Sve koji u rudnicima svojih tela kopaju rude čednih orgazama.

 

26.

Jebite se ptice.

 

27.

Kao i uvek, izvestiću kada ugledam prvu lastu.

 

28.

Miroslav Mandić su najnovije vesti koje ne zastarevaju.

 

29.

Miroslav Mandić je takva napetost u vazduhu da slobodu možeš mazati na hleb.

 

30.

Život ideje često zavisi od toga da li se mrdne dupetom za nju.

 

31.

Šarao sam malo po hartiji po kojoj pišem čekajući da nešto zapišem,

i kada sam video to maleno što sam našarao, naježio sam se od lepote

našaranog. Škrabotina koja me je uzbudila (Iz Rečnika Miroslava Mandića).

 

32.

Zašto me je mala škrabotina tako uzbudila? Dok sam je

zaokruživao ona je postala pojam iz Rečnika Miroslava Mandića.

 

33.

Lepo je jebanje jer je jebanje lepo.

 

 

  

MOGUĆNOSTI SU JEDNOSTAVNO NEISCRPNE

111. dan
21. april 2005.

2965-2997

blaženstva

 

2965.

Zemljom i nebom reči, neka bude i ovaj dan.

 

2.

Ja sam Jesam, to je moje ime doveka.

 

3.

Jesam je jedini živi spomenik koji se neprestano dograđuje s kolena na koleno.

 

4.

Jesam je najlepše ime. Ime Jesamove duše je Ja.

 

5.

Zahladilo je i pada kiša. Uz kišu ću pisati kišom.

 

6.

Dobro sam se obukao.

 

7.

Nema nikog.

 

8.

Niko je tako važan.

 

9.

Svi osećaju svoju dušu, ali ne znaju ko je duša.

 

10.

Svi osećaju svoje ja, ali ne znaju gde im je ja.

 

11.

Ime Duša je lepo kao i sama duša.

 

12.

Kisnem već jedan sat. Dobro je to za kišu. Dobro je to za mene. Dobro je to za Miroslava Mandića.

 

13.

Hartija je jako vlažna i ne može da podnese olovku.

 

14.

Ovo sada pisanje je svedočanstvo o pisanju u kišnjenju.

 

15.

Petnaesta pouka Jovana Lestvičnika, O čistoti i celomudrenosti,

neprolaznim vrlinama koje smrtnici postižu trudom i znojem. Čistota

je usvajanje bestelesne prirode... Čist je onaj čovek koji je ljubav potisnuo

ljubavlju, i koji je ognjem ugasio plamen svoje strasti. Celomudrenost je

sveopšti naziv svih vrlina... Celomudren je čovek koji je za svagda stekao

savršenu neosetljivost za razlike u polu. Merilo i vrhunac savršene i

postupne čistote jeste u tome da se ima isti odnos prema živim bićima

kao i prema neživim stvarima, prema ljudima kao i prema životinjama.

 

16.

Kisnem. Ja sam kišnjač.

 

17.

Kisnem. Kišnim orgazmom hranim Tii kosti.

 

18.

Ako se za divno, koje doživim, zahvalim Bogu, i ako divno odmah

dam Drugome, divno nikada neće umreti. Iz divnog će se divno rađati.

 

19.

Ovo je poslednje blaženstvo danas izloženo

kiši. Kišo, hvala i na kišnjenju i na blaženstvima.

 

20.

Deset je uveče. Ja sam popodnevni čovek koji je bio sav mokar od kiše.

 

21.

Pisanje je izlaganje pisanja.

 

22.

Slutim kako se Jesam stvorio.

 

23.

Jesamovo ime se prenosilo blaženstvima.

 

24.

Svakom rečju Jesam potvrđuje i sebe i svoje ime.

 

25.

Miroslav Mandić je knjiga o imenu. Jesamovom.

 

26.

Jesam je hodao sa štapom.

 

27.

Ko god je hrabro otvorio usta, njegovim ustima je govorio Jesam.

 

28.

Sve mi je lepše Jesamovo ime.

 

29.

Kaja je razgovarala sa Vladom da mi napravi hodački štap.

Kaže da je spominjao glog kao najbolje drvo za hodački štap.

 

30.

Samo da otvaram šaku. Šaku će mi već voditi Jesam.

 

31.

Sto jedanaestog dana Miroslava Mandića se rodio Jesam, junak Miroslava Mandića.

 

32.

Jesam se pojavio ko zna odakle. Tek, nosio je štap u ruci.

 

33.

Jesam je tu. Prisutnost. Sve zrači njegovim imenom.

 

 

  

Z.... ME

112. dan
22. april 2005.

2998-3030

blaženstva

 

2998.

Sunčano je Jesamovo prvo jutro u Miroslavu Mandiću. I prohladno.

 

2.

Jesam je sav u zelenilu.

 

3.

Na hodanjima sam zavoleo hodački štap. Uživao sam u

njegovoj lepoti i odanosti. Svaki štap je po svojoj suštini Božji štap.

 

4.

Idem pred Kaju.

 

5.

Danas ćemo, Kaja i ja, početi da projektujemo naš odnos,

da bi mogle da zažive mnoge ideje u Miroslavu Mandiću za Trećeg.

 

6.

Današnje Kajino i Miroslavljevo Jebanje će biti otvoreno. Prvo Jebanje u Ja javnosti.

 

7.

Svako jebanje treba da se pretvori u Jebanje. A samo Jebanje u svako jebanje.

 

8.

Prvo Jebanje u Ja javnosti ćemo obaviti na hameru, formata

70x50cm. Biće to tročasovno pre-davanje Kaji. Pokušaću da

objedinim sve što je bilo, jeste i biće, važno za Boga, za Miroslava

Mandića, za Kaju Ćirilović, za Kajin i Miroslavljev odnos.

 

9.

Eno Mirjane Stefanović! Prići ću joj... al‘ evo i Kaje.

 

10.

Trči. Prvo ću Kaji.

 

11.

Samo da pozdravim lepu ženu – rekao sam

Mirjani. Što si ti omršavio – rekla je Mirjana.

 

12.

Priča mi Kaja da joj je Ruža lutanja bila velika reka, a da je Miroslav Mandić okean.

 

13.

Zvao je Petar Miloradović. Pita me Kako ide Miroslav Mandić, šta si danas

pisao? Kažem mu da će u trinaestom blaženstvu današnjeg dana sresti svoje

ime... Miroslave, čestitam ti na vedrini – rekao mi je na kraju razgovora Petar.

 

14.

19:25h. Nad hamerom smo, uz vino. Započelo je prvo Jebanje na hameru.

 

15.

Kajo Moje, trebaš mi – napisao sam slovima na sredini hamera.

 

16.

Šesnaesta pouka Jovana Lestvičnika, O srebroljublju. Srebroljublje je

obožavanje idola, vesnik starosti, predskazivač gladi, prorok suše... Ko je

stekao ljubav, rasipa novac... Ko je pobedio ovu strast, oslobodio se od briga.

 

17.

Kajo Moje, trebaš mi, danas je Dan planete Zemlje. Pre sedam

godina sam je obišao sa 52.732.360-tim korakom. Hodajući svaki dan

dvadeset kilometara dnevno, osim nedelje, posle dve hiljade trista pedeset

sedmog dana sam prešao 40.076.569 kilometara, koliki je obim Zemlje.

 

18.

Kajo Moje, trebaš mi, naslov tog hiljadu devetsto trideset

sedmog hodanja u Ruži lutanja je Zemlja se pretvorila u Plavu ružu.

 

19.

Kajo Moje, trebaš mi, dobra ideja nosi sve.

 

20.

Kajo Moje, trebaš mi je Brak. Sve što nije Brak i nije.

 

21.

Kajo Moje, trebaš mi, brakom stvaramo i čuvamo Boga.

 

22.

Kajo Moje, trebaš mi, Bog je dete. Stvarajmo Boga svakoga trena. Samom

Bogu je milo da ga neprestano stvaramo. Bog voli da bude večno dete u meni.

 

23.

Kajo Moje, trebaš mi kao jače, kao lepo, kao nebriga, kao fino zbog najfinijeg.

Kao profesionalna hladnoća koja je seksualna, zato što je profesionalno hladna.

 

24.

Kajo Moje, trebaš mi, upravo mi je Milena Ivović telefonom

rekla da piše knjigu o Zlatnom preseku i da nije ni za šta.

Rekao sam joj to kada nisi nizašta, Tii si u stvari za Nizašta.

 

25.

Kajo Moje, trebaš mi, ako znamo šta i kako radimo, sve vreme ovog

sveta je naše. Usporimo, usporimo sestrice, da se brzina u nama proslavlja.

 

26.

Kajo Moje, trebaš mi, malo je čudo što sam danas u

umetnosti priznanja, kada i Tebe, video Mirjanu Stefanović.

Ona je ta kojoj sam, u vrelo leto 1971, prvi put priznao da je volim.

 

27.

Umetnost priznanja (Iz Rečnika Miroslava Mandića). Od detinjstva

sam teško priznavao, a želeo sam. Hteo sam da priznam, ali nisam

uspevao. Pokušavao sam, ali bih umirao od stida. Sve sam bio bliži

priznanju, ali me je baš ta blizina sve više udaljavala od priznanja. Bilo

je očito da blizina priznanju nije priznanje. Blizina je trebalo da nestane u

priznanju. Da nestajanjem blizine nestane i priznanje, i da se nestajanjem

dogodi Umetnost priznanja. Da se priznaje samo Umetnošću. Lelujanjem.

 

28.

Kajo Moje, trebaš mi, ja iz ovog neću da izađem.

 

29.

Kajo Moje, trebaš mi, ja iz Tebe hoću da stvaram.

 

30.

Kajo Moje, trebaš mi, svi koji su nešto stvorili su se pobunili. Podigli.

 

31.

Kajo Moje, trebaš mi! Šapat je velika pesma heroja pesnika.

 

32.

Kajo Moje, trebaš mi je preobražavanje.

Pre-davanje. Neočekivano stvaranje ni iz čega.

 

33.

Kajo Moje, trebaš mi je poslednji gutljaj vina koji delimo.

 

 

  

NACRTANE REČENICE

113. dan
23. april 2005.

3031-3063

blaženstva

 

3031.

Bio sam sa Kajom u jutarnjoj šetnji, ali sam zaboravio papir i olovku.

 

2.

Dok trepnem nešto pogrešim. Budnosti, budnosti, veličanstvena!

 

3.

Danas sa Kajom i Violetom počinjem ponovo šestočasovno

čitanje Miroslava Mandića. Pre mesec dana sam to uradio prvi put i nazvao ga

Subotnje javno pisanje subote. Sada je to Pisanje čitanjem (Iz Rečnika Miroslava Mandića).

 

4.

Počinjem Pisanje čitanjem Miroslava Mandića. Čitam pasus

o pesnicima-herojima, pesnika-heroja, Henri Milera.

 

5.

Samo da Bog gleda i zna sve što činim, govorim i mislim.

 

6.

Nacrtao sam Kaji i Violeti sedam vrsta rečenica kojima pišem Miroslava Mandića.

 

7.

To Tii kažem da bi Tii videlo baš to.

 

8.

Volim Te i želim da osetiš da Te volim.

 

9.

Jednom su me žrtvovali, i ja se sada divim svima onima koji se

žrtvuju, jer znam kako se žrtva, svojim plamenim putem spašava.

 

10.

Plameni put (Iz Rečnika Miroslava Mandića). Put nastao vrelim srcem, srcem žrtvovanja.

 

11.

Sve što radim, radim kao pesnik.

 

12.

Pesnik je radnik bivanja.

 

13.

Veću količinu našeg života čini činjenje, na to smo navikli.

Otud osećanje da tek kad činiš jesi i da kad ne činiš i nisi.

 

14.

Ljudi se sa Jesamom i bivanjem često osećaju krivim.

Krivi su jer jesu. Da ne bi bili krivi oni nisu, nego rade.

 

15.

Miroslav Mandić je bivanje.

 

16.

Ljudi prepoznaju činjenje, bivanje retko. I zato mislim da je ovo važnije od ovog.

 

17.

Sedamnaesta pouka Jovana Lestvičnika, O dobrovoljnom

sirotovanju. Dobrovoljno sirotovanje jeste odbacivanje zemaljskih briga,

bezbrižan život, neometano putovanje... odstranjenje tuge... Veliki je onaj

čovek koji se pobožno odriče svoje imovine. A svet je onaj čovek koji se

odriče sopstvene volje. Prvi će stostruko primiti, bilo u imanju, bilo

u blagodatnim darovima, a drugi će naslediti život večni.

 

18.

Kajo, nemoj me više navoditi da Tii objašnjavam. Peva mi se.

 

19.

Ova knjiga je neprestano otvorena.

 

20.

Pogledaj vreme ove knjige.

 

21.

Za sutra je u jednoj berlinskoj galeriji zakazano porađanje dvadesetsedmogodišnje

Ramune Gele (Ramuna Gele). Čim Ramuna dobije trudove biće pozvano

tridesetak ljudi na sam porođaj. Partner buduće majke Vinfrid Vit (Winfrid

Witt) kaže da će porođaj, iako u umetničkoj galeriji, zadržati privatan aspekt.

 

22.

Ramuna i Vinfride, poljubim vas pre, za vreme, i

posle porođaja. Posebno ljubim vaše još nerođeno dete.

 

23.

Ja sam salto mortale u vremenu.

 

24.

Samo da se ne štitim.

 

25.

Samo da budem nezaštićenost sama.

 

26.

Da da dajuje.

 

27.

Sve što činim je pesma Božja.

 

28.

Volim trunčice bivanja. Bivaj me.

 

29.

Čednost bića stvara.

 

30.

Ja sam sve Jesamove reči.

 

31.

Kaja je otišla u Beograd. Violeta vadi rečenice koje sam izgovorio.

 

32.

Sve je zabeleženo u Ja javnosti. Licem u lice. Snaga izlivena u Trećeg.

 

33.

Orgazam Miroslava Mandića je Bog.

 

 

 

 

NI

115. dan
25. april 2005.

3064-3096

blaženstva

 

3064.

Ljubim Te, početku.

 

2.

Jutro sa jablanima.

 

3.

Za nekoliko minuta ću prvi put ugledati lice Marijanino.

 

4.

Ugledati lice! Kako je to božanski!

 

5.

Ugledati lice. Šaku. Grudi. Stomak. Leđa. Polnost. Bokove. Stopala. Petu. Oči.

 

6.

Svoja sam kada me prepoznaju, takvo je moje lice – kaže Marijana.

 

7.

Prepoznati – živeti, ja sam Tvoje lice prepoznala – kaže Marijana.

 

8.

Miroslav Mandić je živa knjiga, samim tim istinita. Zbog našeg razgovora koji

se desio. A samo dešavanje je prožimanje. Sam nedogled – kaže Marijana.

 

9.

Piši o vodi Miroslava Mandića. Jer se voda ne kreće nego ide. Voda puno

daje, puno uzima. Izvire i nestaje. Sami smo voda. Tvoja knjiga i nastaje kao

voda – kaže Marijana Gobeljić, sa kojom sam se prvi put video i družio jedan sat.

 

10.

Ramuna se porodila u galeriji. Ćerka se zove Audra.

Audra je ćerka Miroslava Mandića. Prvorođena u Miroslavu Mandiću.

 

11.

Pišem golom kožom, suncem koje mi greje leđa.

 

12.

Audra, gledam žute maslačke za Tebe.

 

13.

Po drugi put sam danas ugledao konjiće koji vuku kola za svoje gazde,

sakupljače hartije, i ne mogu da se nadivim i načudim trpeljivosti konja.

 

14.

Potreban si mi, objasniću ti zašto baš ti – rekla mi je Kaja telefonom.

 

15.

Ni.

 

16.

Ni da izađe iz mene.

 

17.

Zaista je tako bilo, i onda radost zbog mogućnosti Miroslava

Mandića da i od jedne rečce, prelepe ni, stvori blaženstvo.

Uživam što tek igra omogući razumevanje tako ozbiljnih stvari.

 

18.

 

Osamnaesta pouka Jovana Lestvičnika, O neosetljivosti, to jest umrtvljenju

duše i smrti uma pre smrti tela. Bezosećajnost je nehat koji je prešao u naviku

i uspavao razum... Bezosećajni monah je bezumni filozof, učitelj koji samoga sebe

svojim učenjem osuđuje, advokat koji zastupa protivnu stranku, slepac koji uči

gledanju... Čita o taštini, a samim čitanjem hrani svoju taštinu. Uči o krotosti, a

u samom tom učenju često se gnevi, pa se onda ponovo gnevi na svoje ogorčenje.

 

19.

Uživam u osećanju da od svake reči mogu stvoriti pojam iz Rečnika Miroslava Mandića.

 

20.

Sam od sebe sam zastao na suncu koje se pojačalo.

Stojim i uživam u igranju u pet i petnaest popodne.

 

21.

Kad samo pomislim na bezgranične mogućnosti savršenstva!

 

22.

Kad samo pomislim da je Savršenstvo igrom i igra

savršenstvom (Iz Rečnika Miroslava Mandića) pojam koji sam stvorio

za sve igre koje čekaju prvorođenu devojčicu u Miroslavu Mandiću, Audru.

 

23.

Ime znaka jednakosti između savršenstva i igre je Bezazlenost.

 

24.

Kako mi je samo ono beznačajno ni omogućilo nekoliko radosnih blaženstava.

 

25.

Tako malecno je dovoljno za sve.

 

26.

Baš kao što je i sve neophodno za najmalecnije malecno.

 

27.

Sve pišem i sve Jesam pred Tvojim očima.

 

28.

Početku, približavaš se kraju. Zato još malo nežnosti.

 

29.

Nežnost i jeste Jesamov dah.

 

30.

Dah spašava od ropstva i današnje konjiće. Dišem za vas, konji moji dragi.

 

31.

Skuvaću jednu kocka supu sa rezancima, zbog nežnosti.

 

32.

Otvorio sam vrata terase i udahnuo vazduh za sjaj u očima svih bića.

 

33.

Stojim u vratima terase i gledam kišu kako pada kroz noć.

 

 

  

BOŽANSTVENOSTI

116. dan
26. april 2005.

3097-3129

blaženstva

 

3097.               

Kada sam ušao u dvorište zalelujale su se grane drveća i zapahnule me milinom.

 

2.

Golub je ličio na jorgovan, jorgovan na goluba.

 

3.

Sitna kišica mi pada po licu i kosi, vidim je i na površini jezerceta u parku.

 

4.

Baš je živeti lepo.

 

5.

Kad danas budem rekao Branki Zgonjanin ja sam najbolji, ona će biti prva

kojoj ću reći Ja sam najbolji ima 77.777 značenja, i prvo od njih je trebaš mi.

 

6.

Na ovom mestu, na desnoj ruci, gde je kod tebe

istetovirano Ja sam ti si ja, ja ću istetovirati sedam krugova da

me podsećaju na razvoj i rast u Miroslavu Mandiću – kaže mi Branka.

 

7.

Branka, sve je moguće – pišem Brankinim očima.

 

8.

Branka, sve je moguće, ali jeste samo ono jeste koje je Jesamovo.

 

9.

Umoran sam. Branka me je potrošila. I neka je. Sivilo,

kišica, hladnoća i predvečerje traže da budem još napolju.

 

10.

Kupiću pola litra vina da mi pomogne da stignem do Umetnosti 33.

 

11.

Joj, kako prija ova sitna, oštra kišica! Kao da pada sama slutnja.

 

12.

Stajati na kiši kao čobanin sa svojim stadom.

 

13.

Kisnu u predelu i ovce, i magarac, i psi, i

štap, i čoban, i predeo, i svako koga kiša ljubi.

 

14.

Danas sam plesao dušom Branki. Tražio sam položaje tela i

ritam, kojima će se duša proširiti svim predelima, svim ljudima,

svim oblicima. Ta duša, koja nikada nije manja od svega ostalog.

 

15.

Pisanjem služim samoj žudnji. Žudnja se mojim pisanjem zadovoljava.

 

16.

Pišem da bude ono što napišem. Milina onima koji kisnu. Ljubav onima koji ljube.

 

17.

Uzbuđuju me svi koji ljube.

 

18.

Svako ko ljubi. Ko nekoga ljubi. Ljubi mene!!! Hej čuda!

 

19.

Devetnaesta pouka Jovana Lestvičnika, O snu, o molitvi i sabornom

Bogosluženju. Kao što se pijanstvo stvara navikom, tako i mnogo spavanje...

Pravi poslušnik, kad stane na molitvu, često postaje sav ozaren i radostan.

 

20.

Gladni ljubavi, vaš sam. Izgladneo kao i vi. Vama sam pripadao, mom

narodu, najvećem narodu, jer u svom narodu ljubav nisam dobio. Narode moj,

narode izgladneo od ljubavi, volim Te zauvek. Narode moj, više Tii ne pripadam.

 

21.

Ja sam ljubljen i ljubavi sit. Ljubav ću od sada samo deliti.

 

22.

Ljubav Bogu. Bog je ljubav.

Ljubav ženi. Žena prima ljubav.

Ljubav pesmi. Umetnost pesme ljubav stvara.

 

23.

Pod prozorom je jedan drveni deo čije ni ime ne znam i na kome držim stvari.

Daščicu sa mirisnim štapićem, drugu čašu vina, mobilni, malu sveščicu, drvenu

čašu sa olovkama i perima za pisanje, veliko zvono, flašicu mastila sa ikonicom

raspetog mi brata Hrista, ikonicu Majke Božje iznad koje je Kajina fotografija,

keramičku pizdarijicu za mirisni štapić, drugu daščicu sa mirisnim štapićem koji

gori, stonu lampu koju sam upravo upalio, i, u uglu, kartončiće za beleške. E,

zašto sam sve to nabrojao? Da bih spomenuo onaj drveni deo ispod svega o

kome nikad niko ne govori. Ja ne samo da ga pominjem, nego ga levom

rukom, dok pišem, dodirujem celom dužinom, i otkrivam njegovu strukturu,

rapavost, kreč, ali, više od svega, i njegovu potrebu za ljubavlju.

 

24.

Pisanje je istina.

 

25.

Prste, kojima sam dodirnuo reč istina stavio sam na obraz.

 

26.

Gledam nebo. Nebo je uvek veće od svega ostalog – uvek to napišem.

 

27.

Ugledao sam jednu mladu ženu, kako prelazi pešački prelaz, i osetio je.

 

28.

Kada samo pomislim na oči jaganjaca koji kisnu.

 

29.

Na vodu koja poplavljuje izgladnele od siromaštva.

 

30.

Na nanožnicu koja zvoni na nečijim gležnjevima.

 

31.

Kada samo pomislim da sam i danas uspeo da se približim, ne čudu,

 

32.

nego božanstvenosti.

 

33.

Naručju.

 

 

  

IGRAČI IZLAZE SA TERENA

117. dan
27. april 2005.

3130-3162

blaženstva

 

3130.

Pišem da Te pijem, Bože.

 

2.

Piši me, hrabrosti moja.

 

3.

Poništavanje dogovora je uništavanje reči.

 

4.

Uništavanjem reči se uništava život.

 

5.

Lepotom kojom cveće zrači, Tii si, Ivana Đokić, već doktorirala.

 

6.

Hrabrost je početak.

 

7.

Nežna hrabrost je završiti sa nežnošću.

 

8.

Jezik voli da se daje.

 

9.

Dajem Tii se – daj mi se – primam Te.

 

10.

Bivanje je činjenje.

 

11.

Hajdemo!

 

12.

Pre nego što sam počeo da pišem, dvanaest puta sam poljubio hartiju.

 

13.

Pričam Violeti o dve poslednje laži kojima se

služimo pre nego što prestanemo da lažemo.

 

14.

Pretposlednja laž je prevara pola. Pol želi da

prevari celinu. Polovina želi da vlada celinom.

 

15.

Poslednja laž je prevara bebe u nama. Život hoće da prevari Boga.

 

16.

Kaja, tvoja majka, za mene je veliki umetnik – kaže mi Marko

Milić, dvadesettrogodišnjak, koga sam upoznao pre dva sata.

 

17.

U parku leže ljudi na travi... Potrčao sam za fudbalom da ga vratim dečacima u teren.

 

18.

Proslavljam sunce, ostajući još malo na suncu.

 

19.

U mladosti sam voleo film i velike glumice i glumce. Maštao sam o jednom

filmu sa mojim omiljenim glumcem u glavnoj ulozi, za koju bih u najavi čuo da

je to njegova najveća i najbolja uloga. Ja, koji bih danima iščekivao da gledam

taj film, bio bih šokiran kada bi, posle prvih nekoliko scena, moj glumac bio

ubijen, i više se ne bi ni pojavio. Činilo mi se da bi se moja razočaranost što

nisam mogao da uživam u mom glumcu, polako, danima kasnije, preobrazila

u još veće divljenje i razumevanje da to zaista jeste njegova najveća uloga.

 

20.

Dvadeseta pouka Jovana Lestvičnika, O telesnom bdenju: kako

pomoću njega postižemo bdenje duhovno, i kako ga treba sprovoditi.

Uzrok zaborava je dugo spavanje, a bdenje održava sećanje... Dugo

spavanje je rđav drug; lenjim ljudima ono otima pola života, ako ne i više.

 

21.

Danas se taj film, glavni glumac i ja gledalac, zovem jednim imenom, Jesam.

 

22.

U mladosti sam se borio da sa puta Živim da bih jeo,

na kome sam rođen, skrenem na put Jedem da bih živeo.

 

23.

Na tom putu, životom samim, prepoznao sam umetnost.

Veliku umetnost

Odricanje od umetnosti

Umetnost življenja

Život umetnosti

Umetnost i život

Život i umetnost

Umetnost samu

Četvrtu umetnost

Petu umetnost

Večnu umetnost

Umetnost Jednog Jedinog Umetnika

 

24.

Život je lep, jer se sebe i svoje lepote

odrekao zarad umetnosti. Ne život. Da umetnost.

 

25.

Umetnost je dobra, jer se sebe i svoje

dobrote odrekla zarad Boga. Ne umetnost. Da Bog.

 

26.

Bogom je sve. I Bog i umetnost i život.

 

27.

Život nije Bog. Umetnost je Bog. Bog je Bog.

 

28.

Večeras, za jedan sat, igra moj Čelzi protiv Liverpula, prvu polufinalnu

utakmicu. Sliva se polako fudbalska reka, ka pobedničkom ušću.

 

29.

Za mene je pobedničko ušće ulivanje u večnost igre, a ne slavljenje

pobede. Ulivanje u večnost igre je večna pobeda bez pobede.

 

30.

‚Aj’mo, Miroslave, na gledanje emisije pred utakmicu. Volim

dizanje atmosfere. Iščekivanje. Dečiju radost pred događajem.

 

31.

Prvo poluvreme je završeno rezultatom 0:0. Teška utakmica, sa blagom

dominacijom Čelzija i četiri, pet vrlo povoljnih šansi za gol na obe strane.

 

32.

Kraj. Ostalo je nerešeno. Za šest dana se nastavlja

drugom utakmicom, u Liverpulu. Igrači izlaze sa terena...

 

33.

Mir. Svileno. Tanano. Samo se sobom prepliće.

 

 

  

RADOSTI KOJA SI KRENULA ŠTAPOM

118. dan
28. april 2005.

3163-3195

blaženstva

 

3163.

Hrabrost nežnošću (Iz Rečnika Miroslava Mandića).

 

2.

Ka štapu.

 

3.

Idemo, Kaja i ja, kod Vlade Petrovića po štap, kad iznad tarabe jorgovani.

 

4.

Jebote, jorgovani!

 

5.

To je Zemun – kaže Vlada za jorgovane.

 

6.

Najbezbednije i najvrednije stvari nikada ne pišu u knjizi,

jer ih je lako zloupotrebiti, zbog surevnjivosti – kaže Vlada.

 

7.

Knjiga nosi saznanje onoga što ličnost hoće.

 

8.

Na primer, sa Biblijom sam bio i još uvek

sam u šoku. To je verovatno strah od Tvorca.

 

9.

Tvorac je sve u meni koje želi da ostavlja dubok trag.

 

10.

Štap je sprega.

 

11.

Štap je ozbiljno pomagalo, deo tebe.

 

12.

Štap je živ stvor.

 

13.

Ovo je neuobičajen način, da pravim nekome nešto, a da

ga pre toga nisam video. Ali kroz Kaju sam video da je to to.

 

14.

Ja ću ti reći šta je štap, a ti ćeš znati ko si ti.

 

15.

Jedino sam razmišljao u kakvom si ti mentalnom i fizičkom stanju, kakva su

ti leđa, koliko možeš da poneseš. Ja moram bolje od tebe da znam šta tebi treba.

 

16.

Ako je štap urađen kako treba, imaćeš sve ono što si ti.

 

17.

To nije motka, ja sam hteo da napravim sebi štap. Odsekao sam

ga pre sedam godina i doneo na motoru. Odsekao sam ga u kubicima

pored Save. Prepoznao sam ga, to je štap za hodanje. Tražio

sam štap za lov, a našao štap za hodanje.

 

18.

Tebi ga dajem, a kome da ga dam?!

 

19.

Štap je našao hodača – na kraju mi je rekao Vlada

Petrović, manji od malih, kako je dopisao pored svog imena.

 

20.

Posle dugo vremena hodam sa štapom u ruci. Štapom, koji mi

je napravio i poklonio Vlada Petrović. Štap je prelep. Božji štap.

 

21.

Dvadeset prva pouka Jovana Lestvičnika, O detinjoj strašljivosti. Strašljivost

je detinjasta narav u sujetnoj staroj duši... Strah je opasnost na koju se misli još

pre no što je nastala... Ohola je duša rob strašljivosti... Svi strašljivi ljudi su sujetni...

 

 22.

Božji štap rođen u Miroslavu Mandiću, Štap knjige (Iz Rečnika Miroslava Mandića).

 

23.

Štap koji će me čuvati, voditi i biti mi drug u pisanju knjige.

 

24.

Štap knjige mi je u desnoj ruci, kojom inače pišem. Ali sada pišem Kajinom

desnom rukom, a Kaja je moja desna ruka, kao što je Štap knjige moja desna

ruka u pisanju Miroslava Mandića. Ovaj štap je bio star dvadeset godina kada ga je Vlada

odsekao pri dnu, do same zemlje. Ako je, na primer, imao dvadeset četiri godine

tada, pošto ga je Vlada odsekao pre sedam godina, Štap knjige je vršnjak Kaje

Ćirilović. Vlada ga je odsekao pre sedam godina, u ovo vreme, kada sam ja obišao

planetu Zemlju na Ruži. Štap knjige spaja dve knjige, Ružu lutanja i Miroslava Mandića.

 

25.

Videli smo se, Kaja i ja, sa Draganom Lukić, nepoznatom nam divnom osobom.

Sada sam u autobusu za Novi Sad, sa štapom među nogama. Umoran, raznežen

nad nepoznatom. Raznežen Antonen Artoom (Antonen Arto) i njegovim štapom.

 

26.

Ogoljenosti moja, budi spokojna, sveta nezaštićenost Te čuva.

 

27.

Istuširan, osećam se kao beba koja se seća da je rođena Bogom. Ja sam beba Bog.

 

28.

Miroslava Mandića sam počeo da pišem pre noći u kojoj se rodilo Dete.

Dete Bog, Bogić, Hrist. Sutra će to Dete, biti razapeto, u subotu, noću,

vaskrsnuće. Sve se to desilo za sto dvanaest dana u Miroslavu Mandiću.

 

29.

Istuširan kao beba, dogledao sam kraj nekog filma. Ići mi

je za sto, da do ponoći dovršim današnji dan. Dan štapa.

 

30.

Umoran sam. Hajde rečenice moja, pomozi mi da odem

na spavanje i odmorim se za Tvoje sutrašnje sestrice.

 

31.

Sve reči su u srodstvu. Bližem ili daljem.

 

32.

Pre nego što sam u podne krenuo autobusom za Zemun, banula je Violeta,

pa sam sa njom putovao i radio na prioritetima. Prioriteti su put do orgazma.

 

33.

Da bih voleo da imam štap, napisao sam u blaženstvu

pod brojem dve hiljade osamdeset sedam, za hiljadu sto

osam brojeva štap se iz knjige našao u mojim rukama.

 

 

  

KOJA JE TO DEVICA MARIJA, TO KRETANJE!

119. dan
29. april 2005.

3196-3228

blaženstva

 

3196.

Prošao je san, ponoć se pozdravlja sa sunčanim jutrom.

 

2.

Beli cvetići su preplavili zelenilo trave.

 

3.

Otac i desetogodišnji sin su posle šetnje seli na osunčanu klupu kao pobednici.

 

4.

Evo dinarčić – vraća mi kusur moja ljubazna kasirka, u mojoj

prodavnici. Njena ljubaznost zaista zaslužuje da bude proslavljena.

 

5.

Idem da se vidim sa Aleksandrom Forotičan. Ukucavala je Miroslava

Mandića. Mučila se da pročita rukopis. U međuvremenu se tog posla

prihvatila Violeta Jovanović koja to odlično radi. Predložiću Aleksandri

da se vidimo kroz godinu dana, kada se osnaži i ohrabri sama.

 

6.

Pripremio sam se za susret sa Aleksandrom. Pripreme mi

pomažu Da se igra svoja igra, igra nevinosti, ne naivnosti

(Iz Rečnika Miroslava Mandića). Hvala Tii, Aleksandra Forotičan.

 

7.

Predložiću Kaji ne samo da hodamo do Sremskih Karlovaca,

nego i da se vratimo hodajući. Da bi malo i bezrazložno postradali za

Aleksandru, Marijanu, Draganu... i sve divne osobe sa kojima ćemo se susresti.

 

8.

Hodam sa Kajom i štapom i pozdravljam divnog,

manjeg od malih, Vladu Petrovića koji mi je juče poklonio štap.

 

9.

Šta je za tebe knjiga, Miroslave? – pita me Kaja. Knjiga je štap

u ruci, put pod nogama. Žena pored mene koja piše moju knjigu,

koju joj diktiram kao sada Tebi – odgovaram u šali, jer tako sada jeste.

 

10.

Knjiga je sveti predmet, hram reči, telo u hramu. Hram koji lako stane

u džep. Hram koji lepo leži u šaci, prebiva u mozgu, toplinom greje srce.

 

11.

Knjiga je telo knjige, njen oblik, težina, boja, povez, veličina, čvrstina,

mekoća. Onu koju čitam volim da vidim na stolu, pored kreveta ili u kupatilu.

 

12.

Knjiga je svako ko mi donese novu knjigu. Volim naslov knjige i volim

da je otvorim. Osećam duboku povezanost sa njenim tvorcem, pesnikom.

 

13.

Knjiga je njen autor, njegovo ime – samo njegovo ime.

 

14.

Ja volim knjigu, jer mislim da je, osim govora i plesa, knjiga

najjednostavniji oblik za primanje. Ne treba Tii ništa, samo knjiga.

Možeš biti sa njom na najpustijim mestima sveta. Nije Tii potrebna

struja, izložbeni prostor, pozorišna ili bioskopska sala. Knjizi nisu

potrebni instrumenti za izvođenje, glumci, pevači, plesači, ništa joj

ne treba, samo Tii. Tii koji si sve i možeš da primiš knjigu koja je sve.

 

15.

Knjiga je zatvoren predmet, iako je njeno otvaranje najlakše. Volim

svete knjige, jer su one tako otvorene da mali broj ljudi može da ih pročita.

 

16.

Sveta knjiga samu sebe čuva svojom otvorenošću.

 

17.

Knjiga je šaka.

 

18.

Šaka ne skriva.

 

19.

Knjiga je eros napisanog koji ostaje, kao što eros govora nestaje.

 

20.

Knjiga je potvrđivanje da je nemoguće moguće.

 

21.

Knjiga je istina, ne samo da ja volim nebo nego i da

 

22.

Dvadeset druga pouka Jovana Lestvičnika, O mnogolikom

slavoljublju. Sujetan čovek obožava idole. On misli da obožava

Boga, a u stvari hoće da ugodi ljudima, ne Bogu. Slavoljublje pravi

cenjene monahe gordima, a ponižavane zlopamtljivima. Početak

neslavoljublja je ćutanje i rado primanje uvreda. Sredina: odstranjivanje

svih misli koje su prožete slavoljubljem. Kraj: truditi se da pred ljudima činiš bez

ustručavanja ono što nam nanosi sramotu, a da te pri tome nije ni najmanje stid.

 

23.

nebo voli mene.

 

24.

Štap je slovo i.

 

25.

Knjiga je savršen medij. Savršen prenosnik, bez

gubitka i bez šuma. Savršena je jer sve zaokružuje u sebe.

 

26.

Prelazimo most, Kaja i ja, posle dvadeset kilometara hodanja

pronosimo vest Nema dobre vesti u javnosti, nego samo u Ja javnosti.

 

27.

U Ja javnosti vest se prenosi mirisom jorgovana. Ne širi se. Diže se ka Bogu.

 

28.

Ja javnosti je dvadeset sedam kilometara, današnjih, za Aleksandru Forotičan.

 

29.

Ja javnosti je ja ka ja. Sveja.

 

30.

Sveja je ljubav Jesamova.

 

31.

Sveja je Sveaa, Sveba, Sveva, Svega, Sveda, Sveđa, Sveea, Sveža, Sveza,

Sveia, Sveja, Sveka, Svela, Svelja, Svema, Svena, Svenja, Sveoa, Svepa, Svera,

Svesa, Sveta, Sveća, Sveua, Svefa, Sveha, Sveca, Sveča, Svea, Sveša.

 

32.

Voleo bih da u Miroslavu Mandiću objavim da sam

napravio trideset tri fotografije Tvoga orgazma.

 

33.

Ovo je veče pogubljenja, stradanja. Iskupimo ga orgazmom.

 

 

  

IGRAČI IZLAZE SA TERENA 2

120. dan
30. april 2005.

3229-3261

blaženstva

 

3229.

Voleo bih da prvih sedamdeset sedam primeraka ove knjige bude prodato ljudima

koji govore sedamdeset sedam različitih jezika, a da pri tome ne znaju srpski jezik.

 

2.

Miroslav Mandić je dete svetog neznanja. Pišem ga i za one koji ne čitaju.

 

3.

Miroslav Mandić je strujanje iz gornjih u donje

slojeve, iz toplog ka hladnom, od početka ka kraju.

 

4.

Pridružujem se Kaji i Violeti da pišem čitajući ovonedeljnog Miroslava Mandića.

 

5.

Ljubim Te početku, jutro sa jablanima, tako sam počeo u ponedeljak.

 

6.

Prvo je lice.

 

7.

Voleo bih da vidim sedmogodišnju Audru, prvorođenu u Miroslavu Mandiću.

 

8.

Kajo, voleo bih da prvi primerak Miroslava Mandića kupi Audra.

 

9.

Iz ponavljanja izlaze svi oblici kreativnosti.

 

10.

Miroslav Mandić je knjiga ponavljanja, raznoraznih ponavljanja.

 

11.

Miroslav Mandić je ceduljica, priprema za susret sa ljudima.

 

12.

Sveta stvar je prosta stvar.

 

13.

Samo me igra može iz smrtne ozbiljnosti vaskrsnuti.

 

14.

Malecno je odgovorno za sve.

 

15.

Uzmite od mene snagu.

 

16.

Najbolji stvara najboljeg.

 

17.

Kad ovo crtkam onda ne znam šta ću. To su molitve.

 

18.

Važno je da me hrabrost piše.

 

19.

Pišem iz Jednog. Pisati iz Jednog znači nastaviti iz prethodnog.

 

20.

Mnogi žele da se daju, ali ne mogu, jer neće da Ga prime.

 

21.

Pravilnost rečenice od dvanaest reči sigurno nosi u sebi baš dvanaest reči.

 

22.

Mnoga blaženstva u Miroslavu Mandiću su predstave.

 

23.

Dvadeset treća pouka Jovana Lestvičnika, O bezglavoj gordosti i

nečistim hulnim pomislima. Gordost je odricanje Boga, nipodaštavanje

ljudi, znak duhovne jalovosti, podloga epilepsije, neznanje za samilost,

surovi islednik, nečovečni sudija, protivnik Boga. Čovek gordoga srca želi

da vlada. Jedan starac, veoma posvećen u tajne duhovnog života, savetovao

je oholog brata. A ovaj, zaslepljen reče: Oprosti, oče, ja nisam gord. A

svemudri starac će na to reći: Kakav bi mi jasniji dokaz mogao pružiti

o svojoj gordosti, dete moje, ako ne time što kažeš: ja nisam gord.

 

24.

Miroslav Mandić je disanje Boga.

 

25.

Bog sa mnom počinje neke stvari.

Bog od mene nešto želi.

Bog želi da ga samo ljubim.

Bog želi da sa njim vodim ljubav.

 

26.

Drevno je divno, ali ima strah od ličnosti i boji se Boga.

 

27.

Prenos fudbalske utakmice u knjizi, daje knjizi svežinu prolaznosti.

 

28.

Hoću da budem nova duša, duša deteta.

 

29.

Najveće udarce u životu dobijam od sopstvenog govora.

Zanosnog, sugestivnog govora, koji se u nekim situacijama

pretvara u mnogogovorljivost. A mnogogovorljivost me slomi.

 

30.

Reči su užasno žive. One su laste koje iz mene

izleću, ali umesto da se vrate u gnezdo, neko ih ubije.

 

31.

Ako izbegavaš najvažnije, nećeš orgazam, nećeš Boga.

 

32.

Kad si vedar nisi gord. Prenosioci vedrine, ljubim vas.

 

33.

Miroslav Mandić je knjiga koja će izvesno dovesti do besmrtnosti svih bića.

 

 

 

 

FINO DODAJEM ODUZIMAJUĆI

122. dan
2. maj 2005.

3262-3294

blaženstva

 

3262.

Prva lasta koju sam juče, u sunčanoj nedelji vaskrsenja, ugledao kroz

prozor dok je Kaja stajala pored mene, vesnik je pesme o Jesamu i Sveji.

 

2.

Ptice su usta Božja.

 

3.

Sve iznova! Na šezdeset treću stranicu Biblije, pa polako.

 

4.

Ja sam velika knjiga koja sama sebe piše.

 

5.

Čuvaj me, velika knjigo, koja me pišeš.

 

6.

Dobro došli svi došljaci, pridošlice, tuđini, stranci, gerovi, meteci,

inkolai, prozeliti u Svetu zemlju ove knjige (Iz Rečnika Miroslava Mandića).

 

7.

Danas ću početi sa radom na drugoj verziji Miroslava Mandića.

 

8.

P-oče-o-sam, otkrivam sada – znači Oče!

 

9.

Oče! Oče! Oče!

 

10.

Oče je prva reč Miroslava Mandića, a prva rečenica

Miroslava Mandića je majka. Oče je prva reč u majci rečenici.

 

11.

Posle smrti Milomira Mandića, moga oca po krvi, njegov otac Milun

Mandić, govorio je Kaji Mandić, mojoj majci po krvi, Kajo, sada si Tii Tvojoj

deci i otac i majka. Bilo je u tome nečeg nadnaravnog, ali tako blaženog.

 

12.

Oče je dozivanje i divljenje.

 

13.

Dva sata. Izašao sam napolje. Izašao sam na sunce. Kako je toplo toplo.

 

14.

Sve da bude nežno, kao ta toplina.

 

15.

Toplo mi je i od ćutanja.

 

16.

Toplo mi je od Lepih i Jednostavnih.

 

17.

Od svih koji su lepi i jednostavni – od lepe i jednostavne rečenice.

 

18.

Krupne rascvetale lale u parku su i rascvetalost prolepšale.

 

19.

Praznik je. Ulice su prazne i tiho je.

 

20.

Žubore moji koraci.

 

21.

Na glavnoj ulici sam, bučnije je, grublji sam.

 

22.

Grubost me podseća na moju dušu u mladosti.

 

23.

Opet sam u tihim ulicama. Prepun blagosti. Mislim samom kožom.

 

24.

Dvadeset četvrta pouka Jovana Lestvičnika, O krotosti, prostoti i

bezazlenosti, koji se nemaju po prirodi nego se stiču, i o zloći.

Krotost je nepromenjivo stanje duha, istovetno u poniženju kao i u

počasti... Prvo svojstvo dečjeg uzrasta jeste prostajednostavnost... zato

priđimo Gospodu, budući je On prost i nesložen, prosto i nepokvareno.

 

25.

Na kartonski podmetač, na kome pišem u hodu, zalepio sam fotografiju

na kojoj se vidi kako pišem i tekst Ljubazno molim službeno lice da me ne legitimiše

nego da bude ličnost i da se zainteresuje za ovo što radim. Na drugoj strani

podmetača je fotografija mog lica i podaci koji čine moju pravu ličnu kartu

Adresa BESKUĆNIŠTVO

Narod ŽIVOT

Država UNIVERZUM

Religija BOG

Članstvo SAM

Profesija DETE BOŽJE

Pesnik svemira, Umetnik duše, Plesač jednog jedinog tela.

 

26.

Kako je to divno! Samo beskonačna prava linija

čini krug. Krivudava linija leči podrhtavanjem.

 

27.

Čujem staru pesmu iz jedne od kuća u ulici Kraljevića

Marka... ja o prošlosti ne mislim više... i zaista nostalgijom

spaljujem nostalgiju, mladi luk je nikao u maloj bašti.

 

28.

Hrabra moja nežnosti, hrabrost mi moju razneži. Jednoj

osobi, koja i sebe i mene povređuje neodlučnošću i

kukavičlukom, ljubim dušu, iako presecam veze između nas.

 

29.

Opet sam u najtišoj ulici. Zastao sam. Čujem

vazduh. Treperi lišće breze. I naravno, gugutka!

 

30.

kada

bih

se

poistovetio

sa

tišinom

nestao

bih

u

svetlosti

Božjoj

 

31.

Još mi se napolju, al‘ mi je nestalo hartije, pa sam podigao

sa zemlje ovu belu štaniclu, i sada mi je lepo i na štanicli.

 

32.

Još sam napolju i još na štanicli. O kaišu mi visi najlon

kesa sa pogačom i jednim kapućinom za sutra. Volim da

su mi ruke u hodanju uvek slobodne za pisanje i molitvu.

 

33.

Ustaću od stola da donesem knjigu Henri Milera, da bih na

kraju ovog blaženstva zapisao ime pisca koji je napisao knjigu

Priča o mom srcu. Ljubim te u srce, Ričarde Jeferis (Richard Jefferies).

 

 

  

Stranice