AUTOBOGOGRAFIJA
2021-2031 ili do moje smrti
24/7/365
autobogografija su oboženja autobiografijom
autobogografija je autobogografija boga i bog autobogografije
autobogografija je oboženje pevanjem stvaranjem hodanjem
autobogografija je oboženje ljubavlju slobodom istinom
autobogografija je nadahnuće svakom biću da napiše svoju autobiografiju
Ti
si
429737
pupoljak
milomire zar glagol nije ispovedanje
6. decembar 2024.
27396. dan mog života
milomire
zar glagol nije
ispovedanje
i
volim
te. dodaj
mi. grlim te
hodamo
ko
jedno
zar
to
sve
nisu
ispovesti
i
mislim
na tebe
zar to nije
ispovest
i
pevam
stvaram
hodam
zar
to
nije
ispovest
i
ništa
smo bez
priznanja
niko smo bez
ispovedanja
ništavilo smo
bez iskupljenja
prašina smo
bez
pevanja
stvaranja
hodanja
i
milomiri
krenimo
na
ispovedanja
milomira
i
objavim
postao
sam
umetnost
stvarajući
umetnost
30. januar 2002
tečem i rastem
u protivrečnostima
dešavanja
31. januar 2002
zaštitim se
od agresivnih
isto koliko i od
preosetljivih
1. februar 2002
razgranavam se
kupeći bačeno voće
i povrće na pijaci tek
da bih bio dostojan
svoje ishrane
2. februar 2002
vežbam
sporost
sa njom
sam
uvek
prvi
3. februar 2002
i
molim
ljude da se
zaustave i ne
ubijaju minerale
biljke i životinje
tako će naučiti
da ne ubijaju
jedni druge
4. februar 2002
verujem
da će jednoga
dana ljudi prestati
da ubijaju minerale
biljke životinje
ljude decu
sebe
i
postupim
kao pas
koji liže svoju
ranu. ja svoju
ispisujem
5. februar 2002
i
pronađem
da je reč
idem
isto što
i
hrabrost
6. februar 2002
ići
i samo
ići
i
podesim
tako da me
niko ne primeti
a svi osete
radost od
mene
7. februar 2002
nadovežem se
na miris devojačkih
grudi koji sam osetio
u trinaestoj misleći
na apsolut
8. februar 2002
naučim
da uživam
ni u čemu i
budem samo
gospodstvo
9. februar 2002
preobrazim
mozak u ružičnjak
rukopis u ljubopis
10. februar 2002
obavim
sitnice. brišem
prašinu. ribam kupatilo
istresem jučerašnju tugu
izostavim nepotrebne misli
već mi mirišu majski
bagremovi u
februaru
11. februar 2002
provučem
korake po
asfaltu da iz
njihovog zvuka
načinim sebi
muziku
12. februar 2002
živim
sa zahvalnošću
kao i žena u pesmi
kineskog pesnika koja
jednom rukom upravlja
čamcem a drugom
ljuljuška detence
na grudima
13. februar 2002
obujmim
onoga ko u
uplašenoj gomili
napravi prvu šalu
ko zasmeje
drugoga
anđeo
je
14. februar 2002
postojim
kao da ne postojim
ali kako da ne postojim
kada jedan leptir leti
oko mene
15. februar 2002
vrtložim
mišići mi trepere
toplina greje stomak
slobodan sam
samo da
volim
16. februar 2002
otkačim se
pevušim. ne
okrećem se
samo klizim
niz put
i
iščeznem
u miloj
toplini
dana
17. februar 2002
glačam
svoje uverenje
sve dok ne zasija
čednošću
18. februar 2002
prestanem
da jedem meso
u mladosti da bih
u godinama koje
dolaze uživao
u vazduhu
19. februar 2002
ispunim se
smrću usred
života da bi me
usred smrti život
poveo dalje
jeaaa
20. februar 2002
oblikujem
moj nasušni hleb
je da povedem jer
voditi je misterija
21. februar 2002
poslužim se
divljenjem sa
kojim dišem
22. februar 2002
ispovedam se
jer bez tajni se
dostiže veličina
23. februar 2002
ničem
verom onih
koji su druge
hranili svojim
zalogajima
24. februar 2002
i
pričam
naglas
jer tu smo
na hladnoći
samo jedno
štene
i
ja
25. februar 2002
štene
moje
ljubim
te
i
pripitomljavam se
hodočasteći puteve
drugačijih koji su se
usudili da budu i
čine ono što
drugi ne
smeju
26. februar 2002
strujim
treptajima
koje proizvodim
prelazeći prstom preko
usana da bih oblikovao
sedmomesečnu bebu
aleksandra
kiralja
27. februar 2002
pokušavam
da oplemenim
i smiraje i zanose
čitajući poeziju
kao jutarnju
službu
28. februar 2002
vrtlarim
danima po
sekundama
mesecima po
minutima godinama
po satima vekovima po
godinama milenijumima
po vekovima eonima
u svakom trenu
lica ka licu
kad biće
ljubi
biće
1. mart 2002
i
milomiri
zar ispovest
nije ekstaza
glagola
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
milomire zar glagol nije iskupljenje
5. decembar 2024.
27395. dan mog života
milomire
juče na moj 75
rođendan osetio sam
da su svih 365 glagola koje
sam pisao godinu dana svaki
dan ne samo 365 pesama nego
su i 365 x 7 priča ili 2555 jedne
jedine priče i 7 x 7 x 365
pesama ili 17885
jedne jedine
pesme
milomir
i
svaki
glagol je
iskupljenje
a iskupljenje
je staza
koja
vodi
stvaranju
i
glagoli
iskupljuju
sebe
poslušanjem
i
milomiri
krećemo
u
glagole
millomira
i
usaglasim se
sa mogućnostima
koje nisu od ovoga
sveta i tada je sve
jednostavno
29. decembar 2001
jednostavno
je
dar
neba
i
omekšam
priđem starici
i kažem joj da
je volim iako joj
nisam smeo
prići kada
je bila
mlada
30. decembar 2001
posetim
usmine
one su izvor
gornje usne i
ušće donje
31. decembar 2001
januar
rešim
da se
obradujem
svakome
1. januar 2002
kružim
lepotom
sve dok ne
postanem
lepota
sama
2. januar 2002
pojmim
otiskujući se
razumem
sve
3. januar 2002
ugledam se
na pse lutalice u
atini. jedino sam u
njima osećao da
živi duh starih
filozofa
4. januar 2002
razgnevim se
na glumljeno
poštenje
i
malodušnost
koja je
proglašena
kulturom
5. januar 2002
podignem
grančicu sa
zemlje i nosim je
u ruci kao nekada
na hodanjima
za poeziju
6. januar 2002
i
dopadnem se
stidljivom
mladiću
koji sa ostalim
radnicima asfaltira
ulice. da li je osetio
da je i on mene
opčinio
7. januar 2002
i sad
me je
raznežio
stidljivi
mladić
i
merim
zadovoljstvo
posle obavljenog
posla da ga nikad
ne bih zaboravio
da bih mu se
odmah
vratio
8. januar 2002
nižem
sva svoja
stanja kao
nebo sve
svoje
oblake
9. januar 2002
i
opredelim se
za ekstazu. sa
njom čuvam
i put
10. januar 2002
to je
bilo dobro
opredelenje
i
oduševim se
borbom sa
samim sobom
daje mi snagu
da slobodno
živim
11. januar 2002
odgovorim
neočekivano
podignem kragnu
vetar je sve hladniji
kako mi je samo
malo dovoljno
12. januar 2002
sapatim
sa onima
koji ne uživaju
u meni
13. januar 2002
načinim
rukama baš
ovako. ja sam
beskućništvo
predstave
prvih
prizora
14. januar 2002
raširim
svoje radne
planove za sledećih
pet hiljada godina
najvažnije je
nići krilima
u srcu
drugog
čoveka
15. januar 2002
kalemim se
stvaranjem iako
ga se ljudi boje jer
je besmrtno
16. januar 2002
prepoznam
svog oca u vetru
u ruži svoju majku
u lutanju odanu ženu
u magarcu svoga brata
u lasti sestru u svemiru
ćerku u delu svoga
sina
17. januar 2002
zatrudnim
od velikog
pevanja
18. januar 2002
zaboravim
jutro. podne je
predvečernji zraci
obasjavaju reku
mesečeva svetlost
mi obasjava put
usred noći
19. januar 2002
pabirčim
nepotrebne
slike da bih se
odmorio od
mišljenja
20. januar 2002
prekršim
sve zakone
rođen sam
van njih
21. januar 2002
dokučim
kako
monah na
daljinu oplođuje
sve one koji su
nevini jer nevini
su uvek
spremni
22. januar 2002
osnujem
jednu malecnu
državu koja i ne
treba nikome ali u
njoj se odmaram
i prikupljam
vesele
ideje
23. januar 2002
predstavim se
ja sam miroslav mandić jebe svima mater
ja sam miroslav zatvorenik
ja sam miroslav janišta
ja sam miroslav kaznomoslobođen
ja sam miroslav ponavljajući
ja sam miroslav sveprisutni
ja sam miroslav bezbrižni
ja sam miroslav bezrazložni
miroslav životinja od umetnosti
ja sam miroslav put
miroslav lutanje
miroslav ruža
ja sam miroslav mistik ljubeći
miroslav božiji božiji božiji
ja sam miroslav pesnik imena
24. januar 2002
ponesem
milinu uzbrdo
i ostavim je da
se sliva ka
drugima
25. januar 2002
ispraznim se
da bi miris severne
mistike zatreperio
u muzici moje
krvi
26. januar 2002
oduzimam. delim. množim. sabiram
neka se drugi na meni obogate
čujem već mi kucaju na vrata
27. januar 2002
odzvonim
frazama i brizi
za novcem. fraze
otpadnu. novac mi
već dolazi pevuši
mu se
28. januar 2002
izjednačim
dužinu nogavica
na farmericama. danas
sam ih kupio i sat jedan
porubljivao misleći
o detinjstvu i
starosti
29. januar 2002
i
milomiri
i danas sam
uživao u vama
sa vama
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
milomire zar glagol nije poklonjenje trudu
4. decembar 2024.
27394. dan mog života
milomire
radim da se
rada oslobodim
i posvećenju
podam
se
i
milomire
radim rad
da bih se
preobrazio
u dar
i
milomire
radim jer svako
ko šljaka i svačija
govna ne samo da
čisti nego i ljubi
je odmah
pesma
i
mili
milomiri
krenimo
milim
na
mirom
u
milomira
i
prosjačim
ne radim. rad je
samo niža vrsta
prosjačenja
28. novembar 2001
učestvujem
retko. besplatan
ili najskuplji
29. novembar 2001
i
stilizujem
odanošću
bez
nje je stil
ništavilo
30. novembar 2001
stil
odnosti
je odanost
čednosti
i
strpim se
samokažnjavanjem
uznese me do
velikog stvaranja
1. decembar 2001
ne brinem
kada je knjiga
pored mene. legnem
u krevet miran i prazan
crne oči slova me
toplo gledaju
2. decembar 2001
hodočastim
svakome ko se
usudio da na put
krene sam
3. decembar 2001
pružim ruku
svim mislima koje
hiljadama godina lete
prema meni da ih u
jednoj svojoj misli
ponovim
4. decembar 2001
i
lutam
osetim miris
ražanog hleba i
znam da sam ja
oba miroslava
miroslav koji piše
i miroslav koji
posmatra
miroslava
koji piše
5. decembar 2001
i
miroslav
koji posle
23 godine
posmatra
oba ova
miroslava
i
upotrebim
se i potrošim
se za dobro. tako
me niko ne može
zloupotrebiti
6. decembar 2001
ushitim se
nestašnom decom
kojoj svetlost pada
po pramenovima
kose
7. decembar 2001
i
dovršim se
poslednjim
gutljajem iz flaše
paradajza koju mi
je donela
jola
8. decembar 2001
jola moja
živela u milomiru
zauvek. jola je bila
dobra prema meni
viđali smo se retko
ali mi je ona uvek
nešto donela i
kad sam je
jednom
nazvao
na
poslu
oni su
rekli
jola
je
umrla
i
pobudim
sveštenstvo
u sebi ja sam
odora ljubavi
za
materiju
9. decembar 2001
i
želim
da se ozari
lice one koja
misli da je
odbačena
hej tek
odbačeni
nešto
vredimo
10. decembar 2001
zaista
sam joj to
rekao hej tek
odbačeni nešto
vredimo i to
još više
mislim
danas
i
prokrčim
put do lepote
sa kojom svaki
glagol samo
biva
11. decembar 2001
priljubim se
uz osećaj sve
je moguće
12. decembar 2001
žuborim
sa uzdasima
svih onih koji se
noćas u ovoj
knjizi toplo
jebu
13. decembar 2001
trenem
ja sam šaman
odgovornosti
14. decembar 2001
opišem
polne organe
u slavu njihove
nevinosti
15. decembar 2001
prisustvujem
čudima koje niko ne
vidi jer se podrazumevaju
pokreti ruku. preplitanje
koraka radosti
gledanja
...
16. decembar 2001
krećem se
da što manje
bude mene u
meni ne
odustajte
usnice
umetnosti
17. decembar 2001
tragam
sa toplinom
pod krilima belog
goluba koji nadleće
belinu snega. iako
ništa ne nađem
ja već jesam
sve
18. decembar 2001
dodirnem
neraspoznavanje
beline. da li su
to pahulje ili
galebovi
19. decembar 2001
iskušavam se
sa najjačima
a tek sa
najslabijima
20. decembar 2001
sumnjam
u sve koji vladaju
iskustvom. sve koji
omalovažavaju
bez iskustva
21. decembar 2001
preduzmem
odgovornost za
bratstvo po nežnosti
sestrinstvo po
hrabrosti
22. decembar 2001
pitam se
odakle toliko
mnogo sreće u
meni na ovom
hladnom vazduhu
u snežnom
predvečerju
23. decembar 2001
odmotavam
svitak svojih
lutalačkih ruža to
su hiljade i hiljade
latica napora i
uživanja
24. decembar 2001
ulivam nadu
neodolevajući
dečačim se
25. decembar 2001
dosetim se
meni je lako jer
mi svako jutro
ponudi novu
snagu
26. decembar 2001
preteknem
dvojstvo davanja
i primanja korakom
više koji načinim
27. decembar 2001
suočim se
sa samim sobom
samo tražim više
od samoga
sebe
28. decembar 2001
i
milomire
i danas sam
bezazleno
uživao i
u tebi
i
u
milomiru
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
milomire zar glagol nije oslobađanje od lenjosti
3. decembar 2024.
27393. dan mog života
milomire
pisao sam te
pevao i stvarao
20 godina posle
ja sam ti je on i
10 godina posle
kaje i 10 godina
pre
ja sam ti si ja sam bog
o kome tada nisam imao
pojma ni šta će ni
ko će biti
i
milomir
je odštampan
u 3333 primeraka
i svi primerci milomira
su numerisani da bi
služili svakom ko
ih je uzeo u
svoje ruke
i
krećemo
milomiri dečaci
moji milomir je
pred nama i
željno nas
čeka
i
milomir
i jeste čekanje
svakog kome je
stalo do ljubavi
slobode istine
u milomiru
i
hvalim
stidnicu
majčinu
koja me je
dobrotom
obdarila
27. oktobar 2001
dobrota
rođena
dobrotom
i
slovoslovim
monahinju koja
se uspinje ka
proplanku
28. oktobar 2001
uspevam
pobunjeni
žive u mojim
grudima
29. oktobar 2001
prohujim
ja sam
rasušena
stolica na
koju se odeća
sada samo
odlaže
30. oktobar 2001
samujem
na jednoj se
nozi zavrtim oko
sebe sada to
više nisam
ja
31. oktobar 2001
zagolicam
podlakticu ni
tuga ne može
da mi odoli
1. novembar 2001
porodim se
ja sam leptir
krilima pišem
ovu knjigu
2. novembar 2001
predomislim se
i pretrčim ulicu. ja
sam samo jedna
gradska ikonica
3. novembar 2001
uredim
dobrodušno
ja sam sveti
magarac koji
nosi ljudsko
breme
4. novembar 2001
vratim
sve što sam
dobio i tako
to postane
svetinja
5. novembar 2001
otvorim
reči koje čujem
u prolazu. stavljam
ih u ličnu kartu
ovog dana
6. novembar 2001
umesim
hleb
blagoslovene
uzaludnosti zrnevljem
radosti vodom utehe i
solju strpljivosti stvarajući
umetnost koju možeš
jesti koliko
hoćeš
7. novembar 2001
i
dogovorim se
sa miroslavom mandićem
da stavi svoj potpis na mostu
pod sliku plave ruže u svemiru
koju je upravo dovršio
8. novembar 2001
tako je
završena
ruža
lutanja
i
činim
sto koraka
hodajući na
kolenima za radosnih
trideset šest godina
preda mnom
9. novembar 2001
tako su
počeli moja
pesma i moja
umetnost posle
ruže lutanja
i
gorim
i plačem
kada god
osetim nečiju
dobrotu
10. novembar 2001
znojim se
njišući se bokovima
pomeram granice
razuma
11. novembar 2001
proklijam
iz basnoslovnog
umora na kraju
dana
12. novembar 2001
ljubim
zauvek sve
ono što vidim
prvi put
13. novembar 2001
i
pokorim se
orgazmima
dobrodušne
žene
nestajući u
blaženstvu
njenih očiju
14. novembar 2001
orgazmi
dobrodušne
žene porvrđuju
dobrodušnost
svačijeg
orgazma
i
žudim
za pravim
putevima
15. novembar 2001
ne činim
upravo sam
došao do
veličanstvenog
otkrića sa kojim
ljudi više neće
moći otkrivati
korisne
pronalaske
16. novembar 2001
listam
zanoseći
se zanosi
ne poznaju
krivicu
17. novembar 2001
rosim. hujim. ćarlijam. vejem. grmim. pljuštim
da bih pobožno izgovorio svaku reč
18. novembar 2001
udelim se
pokupi me za
sebe ako
želiš
19. novembar 2001
odnosim
još kreme za
ruke na stopala
zar me ona ne
vode ka svim
odnosima
20. novembar 2001
brinem se
za druge
to nazivam
mostić
21. novembar 2001
držim se
za vetar koji
je pokrenula
crvendaćeva
pesma
22. novembar 2001
žrtvujem se
ja sam autor
23. novembar 2001
zviždućem
olakšanjem jer
sam upravo dao
ono što mi je
najdraže
24. novembar 2001
operem se
od prostakluka
u jeziku dobrim
psovkama ga
čuvam od
nametnute
mu finoće
25. novembar 2001
odlučim
se da budem
otvoren dvadeset
četiri sata dnevno
mala radnja za
sve i svakoga
26. novembar 2001
zažmurim
svaku moju
pesmu napadnem
dobrim vikačkim
početkom
27. novembar 2001
i
vičem te
pesmo moja
ti si dobrota i
lepota dok se
prolamaš
svemirom
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
milomire zar glagol nije glagoljanje
1. decembar 2024.
27392. dan mog života
milomira
sam 2004. 3 godine
od njegovog nastanka
objavio u obliku novina
i zato se zahvaljujem
svima koji su mi
pomogli u
objavi
milomira
hvala
saši gligorijević
atili mihoku
veselinu simonoviću
blic presu
nataši vučković-lesandrić
oliveri popović
botaničkoj bašti jevremovac
violeti jovanović
ivani đokić
rajki sredojević
milanu popoviću
nebojši čoviću
kaji ćirilović
sunu mandiću
dori stanković
i
hvala
branki zgonjanin
koja je milomira prodavala
na ulici jer pesmi i jeste mesto
na ulici i u samom centru
svemira
i
milomire
tobom sam
otkrio da ceo
svet radi u
svakom
glagolu
i
ajmo
radimo
u
milomiru
milomiri
moji
i
osvestim
broj spermatozoida
koje izbacim uvek
odgovara broju ljudi
koji žive u tom
trenutku na
zemlji
25. septembar 2001
ćutim
i čekam
da šapat iz
mene
progovori
26. septembar 2001.
pojavim se
da gledam ženu
koja golim grudima
razoružava
čovečanstvo
27. septembar 2001
družim se
sa putem
drumujemo
zajedno
28. septembar 2001
gajim
poglede
koji stvaraju
zemljopis
mog lica
29. septembar 2001
dangubim
za sve skitnice
koje su na svoj
skit krenule još
iz majčine
utrobe
30. septembar 2001
proniknem
u vikačko svakog
velikog pevača kojim
on bol oslobađa
od bola
1. oktobar 2001
sedim
uživam u vrapčiću
koji je doneo perce
i prilepio ga na
zid terase
2. oktobar 2001
sklupčam se
osetim majčinu
utrobu tek tada
sam žuđeno
biće
3. oktobar 2001
prosejavam se
nestajući sa
zapadajućim
suncem
4. oktobar 2001
kristalizujem
ovaj trenutak u
kome ugledah
aleksandra tišmu
kako prelazi ulicu
i stupa na kej
u svojoj
svakodnevnoj
šetnji
5. oktobar 2001
odustanem
od svakodnevnog
čitanja novina. čitam
poeziju i svete
tekstove
6. oktobar 2001
obujem se
i izađem na ulicu
kao u detinjstvu
kada je napolju
bilo sve
7. oktobar 2001
šarenim se
fijukom biča
u predelu
8. oktobar 2001
tepam
vazduhu i
živim od
njegovog
tepanja
9. oktobar 2001
spasem se
od povlađivanja
samom sebi
10. oktobar 2001
primetim
devojku sa kosom
boje šargarepe kako
uživa u golubu. proleteo
je između nje i jutarnjeg
sunca kojem se
predaje
11. oktobar 2001
selim se
od jednog
glagola do
drugog i
posle svih
postanem
imenica
12. oktobar 2001
skočim
preskočim
uspeh i
doskočim
u
posvećenje
13. oktobar 2001
zadovoljim se
okrećući još jednu
stranicu samoće
uzani put me
budi
14. oktobar 2001
mislim
pobožno
zanesen
vasionom
rada
15. oktobar 2001
prelijem
nerve. bacim
kamen daleko u
vodu i uživam kako
ona talasima dolazi
do moje šake
16. oktobar 2001
podižem se
očaran kako je
sve moguće
17. oktobar 2001
čestitam
onima koji
unutrašnji život
vode van kuće
koji kuće ni
nemaju
18. oktobar 2001
tihujem
noću kada
sporo pada
sneg
19. oktobar 2001
spominjem
uzastopce
deset puta se
obujem i izujem
bez ikakvog
razloga
20. oktobar 2001
posvedočim
ljude koji se hrane
samo vodom i one
koji žive samo
od vazduha
21. oktobar 2001
usporim
i
odmah
čujem
muziku
22. oktobar 2001
kleknem
pred ludilom
koje me je u
ljubavi
sačuvalo
23. oktobar 2001
iznenadim se
savršenstvom šake
dok leži na stolu i
odmara me
24. oktobar 2001
prihvatim
ludorije tela
koračaj i dalje
miroslave
mandiću
25. oktobar 2001
poklonim se
svakom ko je svoju
priču pričao do kraja i
kada su ga zlostavljali
zatvarali ubijali
26. oktobar 2001
i
nema mi
druge nego te
samo ljubiti
milomire
moj
i
milomire
moj ti si
svačiji
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
milomire zar svaka reč nije pesma boga
30. novembar 2024.
27390. dan mog života
milomir
ili kako pevati
glagolima jer svi
glagoli mogu biti
zamenjeni bilo
kojim glagolom
to sam otkrio
u milomiru
i
glagol
strujati
i
biti
biti
i
pevati
pevati
i
stvarati
stvarati
i
hodati
hodati
i
ljubiti
ljubiti
i
vaskrsavati
i
ko
što je je
kaja bila na
početku ruže
lutanja i prvih 4
meseca ruže
lutanja
tako
je
milomir
bio pri kraju
ruže lutanja
i poslednjih
4 meseca
posle
ruže
lutanja
i
milomire
jedno je jebanje
ko i jedno svitanje
ko i jedna nada
vera i ljubav
i
milomire
ko i jedan jedini
milomir svih onih koji
su ne samo hrabri da
dišu nego su i hrabri
da budu baš oni
koji jesu
amin
i
večni
milomiri
krenimo
u
večnost
milomira
i
gledam
unutrašnjim
očima kao svi
majstori
gledanja
25. avgust 2001
i
bajkolikujem
pogledom ovog
prolaznika gde god
da sam bio nikad
nisam otišao dalje
od njegove
krotkosti
26. avgust 2001
to
i
samo
to
i
nagradim
se lelujanjem
palminog lišća u
pesmi tihog
pesnika
27. avgust 2001
dobročinim
slaveći
dobročinitelje
bez kojih ne bi
bilo života
28. avgust 2001
blagoslovim
luj armstronga
koji je rekao da
ako možeš da
pitaš nećeš
saznati
29. avgust 2001
pomažem
noći da se
zarosi na
jutarnjim
ružama
30. avgust 2001
pozovem
se na
svetost
svesnost
i
svetlost
onih koji su
ljubili sve
31. avgust 2001
i
izdržim
misao koju
mislim zar joj
nisam dao
reč
1. septembar 2001
ja
i jesam
jer sam data
reč a data reč
je bog i u reči
i u pesmi
i
provejem
noseći najveći
teret jer gle lakoća
je teret koji nosi
mene
2. septembar 2001
sugerišem
sebi da svaki
dan proživim kao
da su u njemu
hiljade dana
3. septembar 2001
rojim
brojeve i
reči reči je isto
onoliko koliko
i brojeva
4. septembar 2001
spremim
svoj život ja
sam sin
spremačice
5. septembar 2001
usprotivim se
svemu što nije
nadraženost i
smiraj oni su
mera svih
stvari
6. septembar 2001
sastavim se
lepotom
prvih
prizora
7. septembar 2001
trčim
zagrevam
zglobove sveta
čistim hram
mirisom
detinjstva
8. septembar 2001
pristajem
da budem
film pa film
me je i
stvorio
9. septembar 2001
pozdravim
dan dobar je
drug svaki
dan
10. septembar 2001
izmirim se
sa hladnim danom
koji me usamljuje
prinesem ga svom
grubom licu da
ga ugrejem
11. septembar 2001
uzmem
krpu u ruke
seksualnost u
srce muziku u glavu
pod stopalima upalim
vatricu jednog dobrog
puta za svetlost
stvaranja
12. septembar 2001
sagorim
u hiljadama
kilometara cepajući
drva koračanja. održavajući
jučerašnju današnju i
sutrašnju vatru
stvaranja
13. septembar 2001
susretnem se
sa odorom istovetnosti
verovao sam u nju a
sada je znam
14. septembar 2001
trudim se
odan
kosmičkom
radništvu
15. septembar 2001
prokrvim
svoju krv da
mi nenasilje
teče
venama
16. septembar 2001
rukujem se
zaista mislim
da je dobrota
tako lepa da mi
nema druge
17. septembar 2001
javstvujem
sve što postoji
zavisi samo od
mene i zato je
najbolje da se
svemu dam
18. septembar 2001
zaorem
po svojoj
muževnosti
toplo gledajući
belu šoljicu
kafe
19. septembar 2001
iskusim
najčulniji
su čedni
20. septembar 2001
priznajem
ja sam iver koji je
odleteo daleko od klade
i preobrazio se u misao
koja preporađa sve
21. septembar 2001
klimnem
u letu se
prevrćem
od stvaralaštva
protivljenja do
stvaralaštva
predavanja
22. septembar 2001
pijem
put
jedem
lutanje
23. septembar 2001
njišem se
pratim kretanje
ljubljeninih dojki u
kojima već vri mleko
našeg spajanja
24. septembar 2001
i
milomire
i milomire moj ti
si i milomir i milomir
moj. ti si milomire jedan
jedini milomir milomir
milog mira i mira
miline u svakom
i svim bićima
svemira
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
milomire zar svaka reč nije delo boga
29. novembar 2024.
27389. dan mog života
milomir
ili kako pevati
tobom jer samo
sam tobom i
boginja i
bog
i
milomir
je delo svitka
na kome sam ga
svakog dana
pisao
i
motorika
svitka mi je
otvarala svaki
glagol u njemu
samom i njegovoj
lepoti i snazi
i
malopre
sam odmotao
prvih nekoliko
metara svitka
i prestao
jer je
iz
njega
izbijala velika
snaga koja traži
posvećenje i
vreme koje
ja sad
nemam
i
milomiri
dečaci
moji
krećemo
u
milomira
i
trajem
sa usamljenima
koji subote i nedelje
provode samujući i
o tome ponešto
ponekom kažu
u utorak
24. jul 2001
usredsredim se
na novi društveni
ugovor koji uključuje
drugi obraz svih
bića u svemiru
25. jul 2001
obratim se
svima koji me
zavode i kažem
im da je njihova
igra završena
26. jul 2001
premašim
pšenicu u
hranljivosti i
ludu u
žrtvovanju
27. jul 2001
izgubim se
kada vidim sve
ono što ljudska
vrsta ne vidi
28. jul 2001
i
kaznim se
da bi me savest
ispunila erosom
nove
odgovornosti
29. jul 2001
baš
sam
to sinoć
pričao
iđi
i
ističem
pored konjskog
groblja na kraju
sela okružuje me
miris zore kojoj
pripadam
30. jul 2001
uživam
sa prijateljem
dok šlep bešumno
plovi kanalom obraslim
u trsku mi pričamo o
odnosu jezika i
prirode
31. jul 2001
usudim se
živim svoje
misli
1. avgust 2001
dopustim
izobilju da
podrhtava
i služi
siromaštvu
2. avgust 2001
ponudim se
anonimnim
herojima
ljubavi da im
rane izvidam
3. avgust 2001
usvojim
dobru volju. iz
dobre volje su nastali
svi alati iz zle volje sva
oružja pa se zato nešto
mislim da ni alat više
ne dotičem
4. avgust 2001
pletem
i to nije baš
nešto ali neka je
biće tu nešto i od
onoga što nije
nešto
5. avgust 2001
dočekam
svako godišnje
doba sa hlebom
solju i novim
divljenjem
6. avgust 2001
nađem
džez na radiju
podilaze me žmarci
ja sam zadovoljstvo
predaka u mome
telu
7. avgust 2001
i
oduprem se
moralisanju. tu sam
samo da padaju po meni
kapljice vode sa krila
poletelog galeba
8. avgust 2001
biti tu samo
da padaju po meni
kapljice vode sa krila
poletelog galeba je
nežnost koja živi
u smislu
i
saobraćam
sa prosjacima oni
čuvaju nešto neopisivo
važno u meni bez čega
bih svisnuo ako bi
uvenulo
9. avgust 2001
propnem se
iznad
najvećeg
i odano se
prepustim
najmanjem
10. avgust 2001
ljuljam se
dok hodam i
tako još više
uživam
u hodanju
11. avgust 2001
radujem se
to je moja jedina
dužnost i posao
12. avgust 2001
mahnem
nekom u daljinu
koga tamo ni nema
ali ga mahanjem
stvorim
13. avgust 2001
razumem
da mi je ponovo
samo krenuti
14. avgust 2001
pošaljem se
večnosti
iščekuje me
15. avgust 2001
polazim
lagano laganije
da sve može sa
mnom da
krene
16. avgust 2001
grlim
bosiljak
posipam ga
po namazanom
hlebu dok me dve
breskve iz tanjira
gledaju šta
radim
17. avgust 2001
počnem
prestajući
da pijem
mleko
18. avgust 2001
rasuđujem
nepodrazumevanjima
19. avgust 2001
odvojim se
kao misao
koja se odvaja
od iskustva
20. avgust 2001
duvam
samog sebe
raznosim ja
sam stari
vetar
u
mladom
vazduhu
21. avgust 2001
savladam se
samo se podsećam
da sam suština
22. avgust 2001
smislim
da dunav i na
nebu teče i obećam
mu da ću se i tada
u njemu kupati
23. avgust 2001
živnem
kad pomislim
na nevidljive figure
koje vetar stvara u
svom vazduhu
24. avgust 2001
i
hvala
vam glagoli
i vi ste postali
bića sama
po sebi
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
milomire zar svaka reč nije čin boga
28. novembar 2024.
27388. dan mog života
milomir
ili kako pevati
sobom jer samo
sam sobom
čin boga
i
bog
i
milomir
mi je svojim
glagolima otkrio
da svaki glagol
u sebi nosi
svest o
sebi
i
svojoj
dobroti
i
milomir
su pesme
glagola koji
pevaju
sebe
i
milomiri
i danas nam
je krenuti u
milomira
i
zanosim se
početkom u njemu
je misterija celine
i
suverena
nezaštićenost
23. jun 2001
u
početku
je misterija
celine
i
suverena
nezaštićenost
ponoviti
mi
je
to
i
danas
i
sakupim
besove i gnevove
pa ih ostavim na
suncu da se
sasuše
24. jun 2001
težim
savršenoj
odanosti
hodačkog
štapa koju
sam
iskusio
25. jun 2001
nađubrim se
situacijom da me
sa velikim delom
saobrazi
26. jun 2001
vrim
kao prva
menstruacija
devojčice koja je
obeležila pobedu
prvog dečaka
nad samim
sobom
27. jun 2001
ne kolebam se
samo sa
odlučnošću
ne grešim
28. jun 2001
odlučnosti
vodi
me
i
popustim
pred nagonom
za drugim
29. jun 2001
posadim
odlučnost
prvim korakom
postojanost
drugim
30. jun 2001
poštujem
sve što se
njiše i uvija ka
drugome
1. jul 2001
hrlim
postupnost
je beskrajna
a ruža vlažna
i savršena
2. jul 2001
utičem
u prodavačicu
koja mi svakog
jutra uz hleb da
i malo same
sebe
3. jul 2001
zvonim
tabanajući
4. jul 2001
naslonim se
samom sebi
na ruku ja sam
onaj koji leči
nežnošću
5. jul 2001
uspravim se
da bih sve
primećivao
6. jul 2001
odem
spokojan
svi će krenuti
za mnom
7. jul 2001
umilim se
ruži iznad ograde
otvorila me je za sneg
koji usred jula polako
pada u meni
8. jul 2001
primim
ženu koja nikada
neće popustiti u
našem rukohvatu
9. jul 2001
spojim
nežnost usana
sa idejom koju
izgovaram
10. jul 2001
stanujem
na stazi pesmi
sa kojom se
uspinjem
11. jul 2001
istrajavam
kao kraljevi puta
koji od kako je sveta
i veka slede samo
svoju priču
12. jul 2001
izložim se
nezaštićenosti
tako je slična
kamenju i
cveću
13. jul 2001
okrepim se
uspinjanjem
uvek me
podigne iz
sebičnosti
14. jul 2001
ustupim
svoj teški teret
slabijem od sebe
da se preporodi
i ojača
15. jul 2001
naumim
da mi tabananje
bude učtivo i od
uma umnije
16. jul 2001
očistim
kosmogoniju
jezika jezikom
kosmogonije
isto je reći i
biti
17. jul 2001
unesem
još vibriranja
u hod i još više
mirnoće u
pogled
18. jul 2001
cvrkućem
iako je pomalo
hladno iako vetar
duva po poljima
iako pada sumrak
iako sam sam
19. jul 2001
postanem
i trava i vrabac
u ponoćnom vozu
koji me vozi ka jutru
pred svitanje osetim
kako mi u grudima
kuca srce za sve
20. jul 2001
prođem
svojom ranjivošću
nestajem iza ugla
neću se više vratiti
biću dete svuda
21. jul 2001
ucelim
pevušim
središtem
22. jul 2001
ugrejem se
neboplavim
kamionetom koji
mostom prenosi
hleb na drugu
stranu reke
23. jul 2001
i
divno
osećanje da
je objašnjenje
svake pesme
najbolje
ako
pesmu
samo
ponovim
i
prođem
svojom ranjivošću
nestajem iza ugla
neću se više vratiti
biću dete svuda
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
milomire zar svaka reč nije ime boga
27. novembar 2024.
27387. dan mog života
milomir
ili kako pevati
posle boga. posle
boga se peva
milomirom
jer
milomir
je
otac
svemira
svih
bića
i
krećemo
milomiri
nadražujem se
prihvatajući
neprihvatljivo
22. maj 2001
odsustvujem
omalovažen
slobodniji sam
23. maj 2001
ugnezdim se
u materinstvo i
očinstvo onih koji
svoje dece ni
nemaju
24. maj 2001
iščezavam
makar ovolicko
posle već vihori
urade svoje
25. maj 2001
usavršavam se
menjam svoju prirodu
26. maj 2001
jezdim
saginjem
se po ispuštenu
pesmu. neshvatljivo
je jedino što
peva
27. maj 2001
prožimam se
sa kricima
budućih proroka
28. maj 2001
i
idem
kaja je imala
hrabrosti da živi
milomir da se
ubije
29. maj 2001
kaja je imala
hrabrosti da živi
milomir da se
ubije
a
ja
da
pevam
stvaram
hodam
i
čovečim se
sa onima koji
su bili sve jer
su bili niko
30. maj 2001
stidim se
potrebe da
budem voljen
njom uništavam
potrebu da
volim
31. maj 2001
danujem
ja sam prvi juni
koji se ponavlja u
svim knjigama
miroslava
mandića
1. jun 2001
poistovećujem se
sa onima koji jedu malo i
sporo a blagost im nikada
ne silazi sa lica
2. jun 2001
svićem
miriše voda
kako sam
srećan
3. jun 2001
jebem
oslobađam reč
jebanje od svega
što nije jebanje
4. jun 2001
izlivam se
kukuruzni hleb
mi disciplinuje
ukus
5. jun 2001
prezirem
svoj ukus
ljubim ono što
ne razumem i
ne podnosim
6. jun 2001
i
dočaravam
sneg koji veje na
otvorenom moru i jedan
brodić koji se propinje i
propada u talasima
7. jun 2001
i sad
osećam ljubav
i za taj sneg na
otvorenom moru
i za taj brodić
i za sve te
talase
i
planiram
dok planiram ne
moram da činim
kada činim samo
činim jer sam već
isplanirao
8. jun 2001
sanjam. probudim se. bdim
prvo je ljubav pa onda život
to znaju usne to kaže reč
9. jun 2001
i
uporedim
naježenost koju
sam osetio kada sam
ugledao crvendaća sa
onom kada je zacvrkutao
a tek kada sam mu ugledao
crvene grudi i osetio kako
bride tek kada sam
mu ugledao oči
10. jun 2001
ja
sam
crvendać
i
pretvorim se
u sva stvorenja
u svemiru
11. jun 2001
to je
tako
važno
i
venčavam
svoju svest sa
samopregorom
12. jun 2001
odolim
usporavam
smirujem misli
milujem svoj dah
u sveščici mojoj
13. jun 2001
pomaljam se
na neočekivanom
mestu u neočekivanom
trenu na jastuku. u šaci. s
one strane pojma. moja
šašavost je dar
14. jun 2001
izaberem
nenasiljem i
radošću
15. jun 2001
dlanom o dlan
oližem tanjir
obučem kaput
i
jezeru se
približim
16. jun 2001
sjedinjujem se
milomira pišem vrlo
gusto kao gusta sperma
koju sam prvi put izbacio
u trinaestoj. dečak bez oca
da bih ocu postao pesnik
pesmom ga iskupio
samoubistvo
njegovo
izljubio
17. jun 2001
okopavam
svoj novčanik
jednu količinu novca
dam bilo kome da bih
izgubio strah pred životom
drugu količinu dajem u
visokorizične investicije
trećom količinom pomažem
najbogatije. samo jedan
dinar ostavljam za
štednju sećajući
se svoje
majke
18. jun 2001
treperim
ne uznemiravaj
se mojim bolom
čednosti moja
19. jun 2001
prebolim
uskoro će jutro
odbacim ugled i
prihvatim se
čestitosti
neprimećenih
jutro je
20. jun 2001
masiram
besprizorne
da zavole i bolna
mesta da praštaju
21. jun 2001
saosećam
sa mladićem
kome telo kipti od
snage a oči mu se
mute od kalkulisanja
i sa starcem kome
telo kopni a oči
mu blistaju
22. jun 2001
i
milomire
iznuren od toliko
truda i sada i onda
još sam ti odaniji i
još me više peva
tvoje pevanje
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
milomire zar nije svaka pesma samobistvo pa i pesma milomir
26. novembar 2024.
27386. dan mog života
milomire
zar pesma nije
hrabrost da se
pesma živi
i
milomir
su
predstave
poslanice
prolaženja
saputništva
poslušanja
bivanja
pesma
i
milomir
su glagoli
i sve ono što
mi je i činiti
iako je
ko
sam
važnije
od
činiti
i
glagoli su
me kotrljali
gužvali mleli
i činili da
sve više
znam
ko
sam
i
ako
je imenica
milina glagol
je silina
i
milomire
ajmo u silinu
koja peva
sebe
i
smirim se
svi koji su me
napustili će
se vratiti
21. april 2001
uđem
u poeziju u
njoj sam ono
što će drugi
bivati
hiljadama
godina
kasnije
22. april 2001
nagnem se
ka onom koji mi
je namignuo pre
stotinu hiljada
godina
23. april 2001
pamtim
bačene jabuke
u nebo u selu
rasinari
24. april 2001
bodrim
jezik da me
zanosi i sebe da
ga iskustvom
ne zagadim
25. april 2001
slažem se
da živimo u
poduhvatu i sve
vidimo isto
26. april 2001
zahtevam
od mastila
koje je počelo
da pada na pod
da se zadrži u
vazduhu
27. april 2001
promenim se
i izdužim u pticu
preterujem da ne
bih podlegao
podsmesima
28. april 2001
razmrsim
uvek ću reći neću
kada drugi kažu da ne
mogu. hoću kada drugi
kažu da ne znaju. jesam
bilo šta drugi da
kažu
29. april 2001
nadam se
da me život nikada
neće napustiti. da
će me smrt novim
životom ispuniti
30. april 2001
maj
prorokujem
usuda se oslobode
samo oni koji se
usude
1. maj 2001
i
sakrijem se
u nepoznatinom
srcu tu kuca
moj dom
2. maj 2001
nepoznatinom
je tvoje ime jer sam
svako ti u milomiru
zamenio jednim
izmišljenim ženskim
imenom
i
kažem
svakome ko
je čeznuo
vredelo je
3. maj 2001
maštam
prostranstvo
miriše na
vernost
4. maj 2001
obožavam
hrabrost u
stvaranju
5. maj 2001
verujem
samo luđima
od sebe
6. maj 2001
ležim
pored potoka
sa biblijom na
grudima
7. maj 2001
utešim se
beznadežnim
i osetih ničem
8. maj 2001
negujem
mišljenje
u
jednoj
jedinoj
misli
9. maj 2001
ohrabrim
onog protiv
koga su svi
čuvam ga
kao rosu
10. maj 2001
pokrenem se
nisam ni zakon ni
zakucani ekser. nisam ni
beton. ni uplašeno bogatstvo
nisam. mogu da činim što
god hoću. mogu da budem
ksenija. kaja. hodanje...
11. maj 2001
plivam
u mistici
koja u sebi
nosi reku
12. maj 2001
čekam
sve dok se ne
nasmešim od
čekanja
13. maj 2001
hodam
ja sam pesnik
hodanja
14. maj 2001
mirujem
najdubljim
pognućem sve
dok život ne
zapeva
15. maj 2001
vinem se
nežnošću u
grubim
vremenima
16. maj 2001
popunjavam se
vrlinama nevino
osuđenih
17. maj 2001
kurvam se
da se izlečim
od sopstvene
samovažnosti
18. maj 2001
odražavam se
bezmerjem da
uzvratim
19. maj 2001
opominjem se
vrištim za osetljive
koje niko nikad
nije čuo
20. maj 2001
oplemenjujem se
majstorstvom
posmatranja
21. maj 2001
i
milomir
je poziv na
jako sporo
čitanje
i
čitaj
me
sporo
ti
ko
god
da
si
ti
i
čitaj
me
sporo
ti
ko
god
da
si
ti
iako
ti
za
to
bude
potrebno
i
hiljade
i
hiljade
godina
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
milomir
25. novembar 2024.
27385 dan mog života
milomir
ovu knjigu posvećujem milomiru mandiću i svima onima koji su izvršili samoubistvo
da bi drugi živeli i svima onima koji se neće ubiti ubijajući sebe i druge
milomir
je prva knjiga
poezije objavljena
u svemiru
milomir
je knjiga poezije
prvi put objavljena u
obliku novina. zovem je
dvadesetogodišnjakinja jer sam
je prvi put pisao pre 20 godina
1981-1982 i nazvao je ja sam ti je on
drugi put sam je pisao 1991-1992 i
nazvao je kaja. dvadesetogodišnjakinju
sam pisao 2001-2002 na svitku dugačkom
120 metara. knjigu ću pisati i 2011-2012
tada će joj biti 30 godina ali ću je i tada
zvati dvadesetogodišnjakinja
milomir
je
pesma
za
ljude
koji
imaju
hrabrost
da
dišu
nagoveštaj
umetnosti
miroslava
mandića
2004
i
milomir
ili kako pevati
posle kaje. posle
kaje se peva
milomirom
i
milomir
je treća knjiga
tridesetogodišnje
celine koja se
zove
bog
bogom
bogu
bog
i
milomira
čine 365 glagola
za 365 dana u godini
svaki glagol sam pevao
sa 7 pesama i jednim
imenom glagola
tako milomira
čine
2920
pesama
i
milomira
u ovoj verziji u
autobogografiji
čini samo jedna
od 8 pesama
objavljenih
u
milomiru
i
bože hvala
ti. evo ko što vidiš
milomir i ja krećemo u
milomira pridruži nam se
jer sve o meni i sve o
milomiru i u milomiru
je reč o tebi
bože
i
proleće
mart
jesam
jesam bezbrižno
i bezrazložno jer ovih
deset reči menjaju
svet
20. mart 2001
ja i sad
verujem da
jesam bezbrižno
i bezrazložno jer ovih
deset reči menjaju
svet
i
proslavim
proslavim bivanje
bića laste koje su i
danas poletele iz
daleka
21. mart 2001
izađem
izađem iz svoje
bede. moj greh je
što sam omalovažavao
sebe. krivica jer se
nisam voleo
22. mart 2001
izbegavam
izbegavam da
bih prihvatio sve
stvaraću
23. mart 2001
izmamljujem
izmamljujem dubinu
strpljenja koja mi je
ponekad jedino
potrebna
24. mart 2001
pokažem
pokažem se
budi mi sestra
živote moj
25. mart 2001
priđem
priđem krhko
svako ko hoće
dobiće me
26. mart 2001
izdvojim se
izdvojim se
zavetujući se
milini trava
27. mart 2001
izvirem
izvirem vodom
jednostavnosti
28. mart 2001
tugujem
tugujem pripremio
bih hranu oblacima
kada bih znao
kako
29. mart 2001
pazim
pazim da
brigom za
slabe ne
uništim
njihovu
snagu
30. mart 2001
poduhvatim se
poduhvatim se života
u svitanjima. ja sam
kliktaj. sama rud
31. mart 2001
slutim
slutim pupoljak
u sebi. napij me
raznovrsnom
vodom
1. april 2001
predajem se
predajem se hodanju
koje me uvek ispunjava
plemenitim oblicima
2. april 2001
prenaglim
prenaglim
beskompromisnim
željama čistim svoje
srce dok još traje
ovo prepodne
3. april 2001
povučem
povučem se
predajem se
ptićima u
gnezdu
4. april 2001
praštam
praštam svakim
glagolom. herojska
čednost sam
svakom od
njih
5. april 2001
objasnim
objasnim. sitna
snežna pahulja mi
pala u krajičak
oka
6. april 2001
pouzdam se
pouzdam se u
tetovaže na koži
one me oslobađaju
obeleženošću
7. april 2001
dolazim
dolazim da
detinjoj boli pokažem
lepotu jutarnje rose koju
pokupih usput
8. april 2001
nadirem
nadirem
naletima
vetra
9. april 2001
izvinim se
izvinim se pticama
koje lete a ja ih
ne gledam
10. april 2001
vaskrsnem
vaskrsnem avanturu
umetnosti koju sam
počeo svojim imenom
11. april 2001
ponavljam
ponavljam
radost
stvaranja
12. april 2001
stvaram
stvaram. blesne
sreća kosmosom
13. april 2001
zahvalim se
zahvalim se hrabrosti
koja me je zavetovala
životu samom
14. april 2001
vodim
vodim sebe
najopasnijim putem
zar nije on i jedini
15. april 2001
ispovedim
ispovedim se
pred licem
deteta u
sebi
16. april 2001
dajem se
dajem se nevidljivim
nijansama postupnosti
17. april 2001
milujem
milujem uplašenog
došljaka i razbolelu
od usamljenosti
18. april 2001
putujem
putujem
tabanima
samopregora
19. april 2001
odobrim
odobrim olovkama
da mirno leže na stolu
testerašima da testere
transu da se ponavlja
skici da postane delo
prostakluku da
cveće zavoli
20. april 2001
i
milomire
krenuli smo
pa šta nam bog
da u sledećih 12
dana a bog će
nam dati sve
a i samog
sebe
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
kaja je vrsta leptira
23. novembar 2024.
27383. dan mog života
kaja
je umrla
6 dana posle
kraja pesme
i knjige
kaja
i
kaju
sam poslednji
put video
2. marta 1992
kaju sam
poslednji put čuo
11. marta 1992
i
kajine
poslednje
reči koje mi
je rekla su
idi
samo
polako
i
stići
ćeš
daleko
i
kaja
je izdahnula
26. marta 1992 u
pola sedam ujutru
kada sama ja u pola
sedam ujutru prvi
put udahnuo
i
kaja
je izdahnula
26. marta 1992
u pola sedam
ujutru
ja
sam
udahnuo
47 godina
pre kajinog
poslednjeg
izdaha
4
decembra
1949
u
pola
sedam
ujutru
i
udah
i
izdah
su
bog
i
kaju
sam ispratio
na nebo sutra
dan na kišnim
ulicama
atine
i
4 dana
od odlaska kaje
na nebo i 11 dana od
odlaska kaje u život trčao
sam za kaju maraton na
olimpijskom stadionu u
atini pod naslovom
alithia tanatos
den iparhi
zaista
smrt
ne
postoji
sve
ostalo
je
bog
i
30 dana
posle kraja pesme
i knjige kaja i 24 dana
od odlaska kaje u nebo 19
aprila 1992 sam na jednoj dolmi
u bugarskoj doneo odluku da ću
mom drugom svakodnevnom
jednogodišnjem pevanju
dati kajino ime
kaja
i
kaja
je
kanon
ka ja
kaja
koan
ja ka
kaja
je
dah
kaje
i
kajo
sledi
milomir
kome
si
ti
i
ćerka
i
žena
i
majka
ljubavnica
jedina
i
kajo
hajdemo
zauvek u
kaju
da li si
nekad strpljivo
gledao asfalt. a
reci. da li si ga
gledao. da li si
gledao asfalt
znaš ga
naš asfalt
8. mart 1992
sreća je
kao ovaj stub
ovde kao sva ova
voda u savi kaže
stari šetač
starom šetaču
9. mart 1992
ovde je
protestni miting
deviznih štediša
izveštava radio
reporter iz
stvarnosti
10. mart 1992
planinarenje
po detinjstvu i
susret u planini sa
čovekom koji lovi veliku
zmiju. zmiju porekla. slojeve
i naslage u mozgu uvijene i
isprepletene kao zmijski
čvor. paganstvo
na delu
11. mart 1992
imam mast
iz nemačke. kad
namažem odma
prestane kaže seljak
seljaku u kafani
nabrudniku
12. mart 1992
prljavi pod
beli luk. budini
leptiri. plesnavi avan
ljuspice od crnog luka
neodgonetljivi štap. uzbudljiva
tišina u šumi noću. u ovoj kući
sam pre deset godina voleo
jednu devojku. devojke
nestanu u svojoj
deci...
13. mart 1992
osećaj
bede dolazi
polako. ni ne
primetim ga a
već je tu. i lomi
me lomi. radi
svoj posao
14. mart 1992
plivaju
planine
15. mart 1992
izgubiti
sebe
i
nići
kao
cvet
16. mart 1992
i
kaja
je vrsta
leptira. sve vrbe
potopljene prolećnim
vodama tise. nekoliko drvenih
opiljaka u travi. pas što trči za
svojim gazdom na biciklu. prva
menstruacija u vrelom žitu. mnogo
maslačaka u zelenoj travi i mnogo
trave sa žutim maslačkom i
koprive i koprive. kaja je
vrsta leptira
17. mart 1992
i
sad
kad je
kaja majka
božija za sva
bića i sad je
kaja leptir
leptir
dobrote
i
lepote
i
sa perom
u ruci strpljenjem
u mislima i nadom
u nogama hodam
makedonijom
18. mart 1992
12:20 h
u grčkoj sam
tu ću završiti knjigu
počeo sam je u panoniji
ravnoj kao more i večnost. i
posle sam otišao i vratio se i
ponovo otišao da bih kružio
i bez straha nastavljao
dalje i dalje ka suncu
ruži svetlosti
19. mart 1992
i
drugo
proleće je
ušlo u ovu knjigu
kružnog cvetanja
zadnju rečenicu
ostavljam ovde
u kamenim
vrtlozima
tesalije
uz reku
pinos
20. mart 1992
i
kajo
i
kajo
obema
vam
hvala
na
ljubavi
kojom
me
ljubite
i
ovog
trena
i
kajo
od
ovog
trenutka
14:05
23
novembra
2024
proglašavam
te tek rođenim
živim bićem
amin
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
kaja je brak života i pesme
22. novembar 2024.
27382. dan mog života
kaja
je grlo
u kome sam
poslednji put
video kaju
kaju
živu
zauvek
i
kaja
majka božija
stojala je za šporetom
i skrivala svoj pogled i svoj
bol jer se opraštala i sa svojim
životom i sa mnom koji
sam bio njen život
i
ajmo
odano
kajo
gledam
se sa jednom
starom ženom u
berlinskom ubanu
poljakinja je prepoznajem
je dok razgovara sa mužem
a oči joj plove od tajnih
pogledavanja plove
i počinju da
svetlucaju
7. februar 1992
i sijaju
tim pre što
joj je blizu šezdeseta
ako ne i koja više. kada
sam ustao da izađem na
berliner štrase ona me je
dugo gledala i kao da je
molila. za trenutak u
očima joj se pojavio
beličast sjaj
8. februar 1992
sledeći minut
ja sam već izašao iz
ubana i noć nad berlinom je
razvejala moj doživljaj sa poljakinjom
a malopre dok sam zapisivao ove erotske
minijature od prekjuče pored mene je sedela
sedokosa i tamnoputa sredovečna grkinja i
čitala kavafija. kada je izlazila na birken štrase
nasmešili smo se. napolju se okrenula
prema mom prozoru i nastavila da
hoda sa devojačkom
vedrinom
9. februar 1992
dva prljava
radnika sede umorni
i ćute u ubanu. debeli i
mali na kraju voza ugleda
gospodina koga poznaje. javi
mu se i došaptavajući svom
kolegi govori o gospodinu. pri
tome se zacrveni i očima
pogledava unazad da
gospodin ne bi čuo
njegovu priču
10. februar 1992
mnogo je
slina bilo ove zime
u mom nosu. čista voda
čuvala me je da se ne
zaledim na putevima a
tek vetar u kolenima
11. februar 1992
mladi šanker
u svakoj prilici dodiruje
mladu šankerku. ona odbija ali
joj je već počelo i sada joj je ostalo
da se stalno uvija oko te slasti. ja sam
pio espreso a na dvesta metara odatle
jan palah se spalio pre 24 godine
i tako spasao dušu svom
narodu
12. februar 1992
odsečen
sam. dobro je
to za pevanje
samo da je
samo da je
manje
stida
13. februar 1992
leprša
marama na
devojci. gledam je
visoko sa prozora hotela
pošta u beneševu. i ona je
jutros kao i ja otvorila oči
gledam je još malo dok mi
ne zamakne iza ugla. ona
nikada neće saznati sa
kojom nežnošću sam
je gledao kako
hoda
14. februar 1992
nedeljno
popodne u
seoskoj kafani u
humpolecu u središnjoj
češkoj. život protiče ozbiljno
uz pivo i onako i onoliko koliko
dozvoljava ni manje ni više
bez nade i očaja. onako
kako se u humpolecu
oduvek živelo
15. februar 1992
već
je rečeno
usamljen se
kreći kao nosorog
kao što je i svako
odrastanje. tako
je velik
i
nepoznat
svet
16. februar 1992
dugo
stojim
okrenem
se
i
zapišem
je
17. februar 1992
obećao
sam danas pre
podne onoj plavoj dasci
sa kojom su ljudi poduprli
zadružnu kapiju u zbraslavu
da ću je staviti u knjigu. sada
oko ponoći 100 kilometara
dalje to ispunjavam
18. februar 1992
kako su
danas bile
iznenadne. bele
mlade. vitke
breze
19. februar 1992
biciklovi
i laskola. to
je ravnica plus
bombone i
kolači
20. februar 1992
na ovom
mestu temerinska
ulica kod tehnometala
novi sad januara 1971 blizu
ponoći vraćajući se kući doneo
sam odluku koja mi je promenila
život. večeras je blizu ponoć
stojim. gledam i pitam se
zašto baš tu
21. februar 1992
ko zna
miris podruma
iz kuće broj 12 odmah
do bivšeg zanackog u ulici
svetozara markovića u novom
sadu taj poznaje miris u vlažnim
stanovima siromašnih ljudi
tamo gde nije lako
živeti
22. februar 1992
bez
stida se
bacam
lepoti
u
zagrljaj
23. februar 1992
ponekad
nemam zanosa
onda znam dolaze
teški trenuci. treba ih
podneti. biti hrabar
podneti u miru
sopstveni jad
i
bedu
24. februar 1992
tajna
je u reči
odmah
25. februar 1992
odmah
i
znači
isto
26. februar 1992
uz cipele
i pantalone penje
mi se panonska prašina
prašine nema na zapadu
ona je zlato istoka. ponekad
pomislim kako je prašina
tišina koja se vidi
27. februar 1992
zašto bih
video nešto
drugo od onoga
što vidim
28. februar 1992
sunce
sija i to
pošteno
i
veliko
29. februar 1992
mart
uživaj i
i muči se
misliću na tebe
rekla mi je višnja. ja
sam ostao u sunčanoj
novosadskoj nedelji
bilo je 13:35
1. mart 1992
i
mršava
kajina leđa
poljupci. brzi
rastanak još jedno
ćao dok se saginjala
ka šporetu da bi
sakrila suze
mir...
2. mart 1992
večni
mir. kajino
ćao je ćao
majke
božije
i
prepustite
mi se reči
da u vama
pronađem
sebe
3. mart 1992
ja
sam
lepota
4. mart 1992
posle u
novom sadu u
jednoj hotelskoj sobi
napravio sam od svega
toga jednu pesmu
miroslav mandić 1920
5. mart 1992
ne
pada
sneg
plotina
još
nema
6. mart 1992
o dobroti
je reč. uz nebo
pada kiša. iznenadnoj
koja ni zlu ne okreće leđa
dobroti kojoj nema ni
mere ni odmora
7. mart 1992
i
mršava
kajina leđa
poljupci. brzi
rastanak još jedno
ćao dok se saginjala
ka šporetu da bi
sakrila suze
mir...
i
brak
života
i
pesme
oduvek
i
zauvek
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
kaja je milomir
21. novembar 2024.
27381. dan mog života
kaja
je
baš
ono
što
želiš
ti
i
to
baš
samo
od
kaje
i
ka ja
polećemo
u našu
kaju
volim
trske i reku
uzvodno. volim
ove patke dok poleću
i meko u vodu sleću. volim
mladića koji leži pod automobilom
uprljan do lakata i čela. volim. i
sve sam manje i ne trebam
sebi jer i tako su svi
ostali ja
6. januar 1992
pustim
je i muzika
mi sređuje
život unutrašnjih
organa. jetra mi je
radosnija. pluća lakša
velika muzika za
kosmos svih
mojih
ćelija
7. januar 1992
i ovog
jutra ponovo
muzika. i neka je
uvek bude. nenasilna
da li sam muziku zavoleo
preko nenasilja ili me je
muzika učila lepoti
nenasilja
8. januar 1992
otišao
sam u svet
ali još sam to ja
još je moja duša
vezana. i zato ću
biti pažljiv i prema
duši i prema
svetu
9. januar 1992
zašto
umiru mala
deca. zašto su
neki crepovi crveniji
od drugih. zašto ona
tako mala odlaze
pre nas
10. januar 1992
kada bih
mogao da sada
napišem nešto što će
me osvežiti obradovati bio bih
sretan. ne dolazi mi ništa. hleb
nožić. sir. simeon novi bogoslov i
bah možda. cipele. mala penkala
mekana sveska. uma gulsum
možda. duboka stara učenja
kaput. brojanica public
enemi možda
11. januar 1992
drvoredi u
magli. kapljice
vode po granama
šuma je šuma. koraci
su koraci. lepo je pa
neka kaplje. da sam
kaplja kapao
bih i ja
12. januar 1992
taman
mislim da sam
prošao kad ono
opet prepreka. i opet
ista i onaj isti ja koji
sebe prekoračuje
13. januar 1992
probudim
se pa da opet
je dan kao i svaki
dan. mičem prstima
na nogama. vidim tu
sam. dan je tu. tu
sam i ja. diže mi
se treba se
dići
14. januar 1992
žene
u crvenim
izlozima prodaju
svoja tela. zahvalan
sam im. ti časni radnici
na našim prinudama
one su knjige u
gradskim
bibliotekama
15. januar 1992
novi
prijatelj
robert pucek
poljak ima psa alf
slušamo visockog. ja
sam svetlosne
rečenice
dženi holcer
16. januar 1992
ili uzmi
ovaj slučaj. u
okolini nema nijedne
konzerve. ni jedne jedine
a ja sam plus mogao prosuti
kafu a video sam i nebo
pred kišu. ličilo je na
more i mariju
17. januar 1992
vraćam
se kući a kuće
nemam. prohodnost
kroz sebe i gradove
ne ostajem samo
dolazim
18. januar 1992
peškir se
suši na vetru
neko izuva cipele
ne ona ih je izula da bi
navukla pantalone. sada ih
ponovo obuva. peškir se
i dalje suši. ja gledam
crteže bruna
šulca
19. januar 1992
ono što
sam mislio
nisam dobro
mislio. sada
je hladno
20. januar 1992
naslonim
čelo na nežnost
osetim tu je. samo
se nasloni kaže
mi
21. januar 1992
i
u
sopstvenu
dobrotu se
treba baciti
kao
u
ponor
22. januar 1992
dobrota
i jeste ponor
koji spašava
i
ja ovo
veče u kelnu
nisam mogao
slutiti da će me u
sutrašnjem jutru
u prijateljevom
klozetu dočekati
esterhazijevi
taljigaši
23. januar 1992
priznajem
hodao sam
za poeziju
priznajem
volim
i
ljubim
priznajem
pišem
24. januar 1992
ujutro će
to biti opran veš
a sada su to dva para
smrdljivih čarapa i četiri
majice što se osećaju na
znoj. prljavština draga
i ovom i onom svetu
25. januar 1992
video
sam tako
mnogo prosjaka
ove godine. kad god
ih ugledam osetim
se kriv
26. januar 1992
katedrala
u kelnu je kao
kameno more u
nebu. crkve i jesu
kamenje koje
lebdi
27. januar 1992
i
pišem
da bi se
neko ko želi
mogao uvući u
ovu knjigu
i
dobiti
kruh
vino
i
prijatelja
28. januar 1992
kruh
vino
i
prijatelj
bog
u
svakoj
mojoj
reči
ideji
koraku
i
sam u
sobi. prvo ću
razgovarati sa
samim sobom
a posle sa
samom
sobom
29. januar 1992
i u jednom
trenutku stavljam
penkalu na hartiju i
počinjem da pišem. ne
mogu više da čekam da
mi nešto dođe i kafa mi se
već hladi a i moram uskoro
poći. i tako sam napisao
prve tri rečenice penkalom
koju mi je jutros kupio
žarko radaković
30. januar 1992
kasirka
sa polomljenom
rukom u gipsu u motelu
na autoputu za berlin. devojka
sa istim farmericama kao i ja na
ž. stanici u lerte. četiri sata kasnije
pijem kapućino u hanoveru a
ulazi voz za berlin. a u
njega ulazim ja
31. januar 1992
februar
berlin
grad tragedije
uostalom kao i
svi gradovi
1. februar 1992
kaja
2. februar 1992
na
zlatnom
pejsažu velikog
bilborda za cigare
cambinet napišem the
rose of wandering
3. februar 1992
ima nešto
duboko primitivno i
inferiorno u spomenicima
pobede kao i u svakoj želji
za posedovanjem moći
4. februar 1992
vučem nos
po zemlji. tako
reći orem evropske
puteve. sve je to možda
uzalud. uostalom kao i
pevanje. uzalud i boli
ali je lepo. miriše
svaka stopa
zemlje
5. februar 1992
i da se
humorom i
molitvom otvorim
skroz jer sveta je
tako mnogo i sve
hoće u srce
6. februar 1992
i
jer
svako
i svi i sve
bi baš ka ja
u kaju kaje
božije
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
kaja je mistika drugog
20. novembar 2024.
27380. dan mog života
kaja
je
prapoverenje
jer iza mene je
stajalo
ja sam ti je on
i
kaja
je iskustvo
i svedočenje
da je najbolje
da iza mene
stojim ja
sam
i
kaja
je
odsustvo
takmičenja
i borbe. kaja
je jebežljiva
neborbenost
i
kaja
kaje u
kojoj nije
bilo skoro
ništa o kaji
jer takve
su i kaja
i kaja
i
kaje
moje
krenimo
vidim
čitaš knjigu
kaja. da li si čitao
knjigu ja sam ti je on
koju je ovaj isti tip
napisao pre 10
godina
5. decembar 1991
dvoumljenje
briga stara
prepuštanje
strahu navika
najstarija
ostalo se svira
ili
debelo pati
6. decembar 1991
kao i obično
dva dana stara
brada pomalo me
boli ahilova tetiva na
desnoj nozi. malo sam
gladan oprao sam kosu
i odeću. sada čekam da
padne noć i da odem
u krevet da spavam
7. decembar 1991
počinje
hladnoća. ali
bolje i to nego da
počinju hladnoće. a
kako će biti a tek
kako će biti
8. decembar 1991
konju moj
kažem konju
koji mi prilazi
izdaleka kada
bih bio lep
kao ti
9. decembar 1991
hodam dan
za danom. korak
za korak. reč po reč
hodam. predeli su u
magli. mraz po svemu
ovce mirno pasu. hodam
ko puž. kao sve što
žudi za muzikom
10. decembar 1991
ako me
pitaš reći ću
ti tek u ovoj magli
u velsu imaju smisla
ove reči na ovom
jeziku koji ovde
niko ne razume
11. decembar 1991
kako je
miranda lepa
ali tek kako je amanda
lepa. ali zaista kako je tek
miranda lepa. da ali kako je
moguće da je amanda tako
lepa. ali čekaj da li se
uopšte može biti
ovako lep kao
miranda
12. decembar 1991
i
roj je
pedesetogodišnji
bivši ragbista. sada
direktor education business
teama. pokupio me na putu našao
mi čoveka koji će me prebaciti dalje do
waringtona. skuvao dobru kafu. kada smo
se rastajali bilo je to dobro rukovanje
bivšeg ragbiste i bivšeg fudbalera
novosadske vojvodine
13. decembar 1991
na rastanku
mi je roj dao fotografiju
svog sina dečaka andrew da
ga čuvam na desetogodišnjem
hodanju. a čuvam ga i danas
ko i on i njegov otac mene
iako više nikad nisam
ni video ni čuo
roja
i
hoću reći
hoću reći međutim
hoću reći međutim u
tom počinje priča o
tom hodačkom
slovu i
14. decembar 1991
mocart
koncert za klavir
no. 20 k 466. to je ono
kroz iglene uši sama milost
jutarnje zlato u kojem je
ljubičasto predvečerja
15. decembar 1991
neke su
reči lepe po sebi
bilo šta da znače
bilo šta i ništa. imale
bilo ili nemale. bile
po sebi ili po tebi
16. decembar 1991
ruke su
važne. i stopala
na krajevima moga
tela. oni me čuvaju i
beleže svet u meni i
izvan mene. pažljivo
stopalo i nežna
šaka
17. decembar 1991
jutra. budim
se lako. ne spavam
celu noć. ali uvek mi je
teško da ustanem. sve
više živim sa pravom
na kasna ustajanja
18. decembar 1991
kamioni
slonovi puteva
danas sam ih
gledao ceo dan
lepi su iako su
kamioni
19. decembar 1991
setiće
se samo
20. decembar 1991
zima
plove oblaci
po nebu kao da plove
morem. ja ih gledam kroz
prozor i primetim kvake i dva
kanapa kojima se navlači
zavesa. uživam da ih gledam
iako nisam mislio da
ću ih gledati
21. decembar 1991
i
ponoviti lepotu
po milosti božijoj
čovek sam hrišćanin. po
delima veliki grešnik po zvanju
bogotražitelj. beskućnik koji luta
iz mesta u mesto. od imovine
imam samo jednu torbu na
leđima sa suvim hlebom
a pod pazuhom
sveto pismo
to je
sve
22. decembar 1991
ovaj početak
knjige kazivanje
jednog bogotražitelja
je jedan od najlepših
početaka u istoriji
knjige
i
sa prijateljima
jedan od njih priča
kako bi želeo da snimi
film o hlebu. posle priča o
golmanovoj tuzi na nogama
su mu narandžaste čarape
naravno. dok ima hleba
biće i pogače
23. decembar 1991
u praznom
londonskom tjubu
vozač gari voz da bi što
pre stigao na božić. ručke
za držanje se tresu i ceo vagon
samo što se ne prevrne. preko
puta mene mlada crnkinja se
smeje od stida kao i ja jer
nas trese zajedno
24. decembar 1991
otvorim
oči u prvom
svanjivanju. u
prozoru stoji drvo
bogato smislom. tim
tako gustim granama
u okrugloj krošnji. došlo
drvo. probudilo me
hoće nešto da
mi kaže i
kaže
mi
25. decembar 1991
ne uvažavam
ali poštujem moje
paranoične misli kao
svetsku muku koja
dotiče i mene koju
dotičem i ja
26. decembar 1991
noću
brodom za
holandiju. drhte
mi reči pred snagom
mraka i mora koji me
uzimaju i nestaju
me
27. decembar 1991
konačno
pravi dugački
kanali. šta je to istorija
gradova. istorija duše. žena
što hoda pored mene. da li
ona zna šta sve u sebi nosi
na leđima joj je ranac
28. decembar 1991
narodi
su horovi u
pevanju života
presme su im crkve
obrađena polja. posečene
šume. posađene biljke
mnogo jezika i
narečja...
29. decembar 1991
držati
se čvrsto
za
neuhvatljivo
30. decembar 1991
što više
odvezan janom
garberekom. uličnim
novogodišnjim vatrometom
u roterdamu. zlatnim suncem
u praskozorju koje sam
noćas sanjao
31. decembar 1991
januar
osvanuo
ružin pupoljak u
prozoru novogodišnjeg
jutra. zaista ruža je
ono što jeste
1. januar 1992
od
sebe
mislim da
sam to ja a
u stvari
i
jesam
2. januar 1992
žena mi
je dete u naručju
poljubim je u nos. i
onda sanjam dete u
čijem zagrljaju mirno
spavam. sve troje
nas celu noć
budi kiša
3. januar 1992
ponekad
je šargarepa
slađa od
jabuke
4. januar 1992
menjam
se. svakim
danom sam
sve više isti
5. januar 1992
i
i
danas
se svakim
danom menjam
sve više bivajući
sve više isti
bog
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
kaja večno žensko
19. novembar 2024.
27379. dan mog života
kaja
je odustajanje
od metafora jer
sam i sam postao
prevoznik
neprevozljivog
i
kaja
je odustajanje
od važnosti pa i
od ozarenja da bi
se bilo ko ozario
prepuštajući
se kaji
i
kajo
krećemo
kajom
mali
delovi
pate
4. novembar 1991
ja sam
oblak ti
čuješ
nomad
5. novembar 1991
kupio jaknu
cipele. rukavice
kapu. dvoje gaća
kabanicu i pantalone
protiv kiše to je sada
moja kuća. živeli
6. novembar 1991
kada padne
prvi sneg plakao
sam kao kiša nad
ravnicom kad sam
čuo tvoj glas
zvonko
bogdane
7. novembar 1991
ranac
mi je težak
kao i namera
8. novembar 1999
i
dragi
miroslave
srećno ti bilo
vidim krenuo si na
desetogodišnje lutanje
ružom lutanja ne znam
kako ti je ali se nadam da
si dobro i da će ti oblaci
vetrovi voda zemlja
biljke životinje i ljudi
biti naklonjeni
tvoj
miroslav
9. novembar 1991
od ovog
dana se sve
nepovratno
promenilo
u
mom
životu
i
ramenima
dečak
nosi
nebo
10. novembar 1991
tako sam
se osećao
10 godina na
ruži lutanja
i
spavam
u hodu i
onda opet
i tako se
ponavljaju
ponavljaju i
putevi i
život
11. novembar 1991
moj
stid
je
tako
velik
12. novembar 1991
ležim
u sobi u
old vindzoru
i slušam tomu
zdravkovića
anicu zubović
šabana bajramovića
i
zvonka bogdana
jedan za jedan
zlato pesme
13. novembar 1991
ja sam
bogzna šta
to jesam i neka
tako bude iako
mi baš i nije
14. novembar 1991
to nisu
prljava košulja i
prljave čarape. to je
ukupna nemoć. od krvavog
žulja do snažnog bola u leđima
do punih šaka peska u očima
do izgorele gordosti koja
još tinja i peče
15. novembar 1991
sam sam
u sobi kao vreme
praznina je a ipak
postojim
16. novembar 1991
koliko ih
je kao i ja u ovoj
sobi na ovom krevetu
svoje misli lupalo po
ovim zidovima starog
tauer hotela u
redingu
17. novembar 1991
lu rid i
džon kejl pevaju
pesme za endija vorhola
dobra stvar taj život. po svim
delovima tela dobra stvar
brate po svim delovima
pa to ti je
18. novembar 1991
na kiši i
jakom vetru reči
nestaju pod kabanicom
i tamo ćute. samo u jednom
trenutku čujem iz mene izlazi
neki radosni vrisak. kasnije pevam
gavranima koji u travi kisnu kao i
ja hodajući starim putem po
ivici grebena da bih video
belog konja na zemlji
19. novembar 1991
kada bih
zatekao nekog
tipa mojih godina (42)
da ovako sedi u maloj
sobici (bed & breakfast)
i gleda televiziju (život u
američkim pustinjama)
sedeći na krevetu
oslonjen o zid
pomislio bih
ovo je
pravi tip
20. novembar 1991
samo
koračam to
je moj posao
dišem takođe
divim se
pogotovo
21. novembar 1991
mahovina
po ciglama svuda
ista. snažna nežna
skoro da je nema a
poliva atmosferu
22. novembar 1991
tačkam
penkalom
po hartiji ne bih
li nešto napisao
apsurd ovog veka
je da vodeća zemlja
sveta počiva na teritoriji
najvećeg genocida
indijanci jedan od
naroda od kojih
potičem
23. novembar 1991
here i am
i stand at the
door and knock. if
anyone hears my voice
and opens the door i
will come in and eat
with him and he
with me
24. novembar 1991
sporo se
suši krv kojom
sam povukao ove
dve linije na hartiji. ljudi
umiru od aids-a. ljudi se
ubijaju. sedim sam u sobi
u kući za prenoćište u
exeteru. gledam na
tv česlava miloša
krv se još nije
osušila
25. novembar 1991
sagnem se
i počnem da
odvezujem pertlu
na cipeli i osetim
ovo stvorenje
to sam ja
26. novembar 1991
da je
sada neko
bilo ko u ovoj
sobi na lands
endu mnogo bih
mu se radovao
27. novembar 1991
uvek se
uzbudim kad
gledam cipele
prosto je
neverovatno
kako se bez
ikakvog
pomeranja
odmaraju
28. novembar 1991
ljudi su
ludilo od snage
čine i ovo i ono. žive
i ovde i onde. pivo u
jednoj ruci cigara u
drugoj ali ne bih
više o tome
29. novembar 1991
kod
simona
posle mesec
dana slušam
muziku. prava
stvar ta
stvar
30. novembar 1991
decembar
razgovarali
smo na čuvenom
clifton suspension bridgde
u bristolu. uživali smo u
pušenju budućnosti
1. decembar 1991
ovo nije
renta car. ovo
je privatni auto
kaže david byrn
u filmu
istinite priče
2. decembar 1991
ne pravim
se ja blesav
blesavosti radi
nego ugođaja radi
em ugodim ugođaju
em dani teku em
po ko zna koji
put
3. decembar 1991
kad
shvatiš da
ozbiljni ljudi postaju
ozbiljni podstičući kod
ljudi strah od drugih ljudi
onda počinješ da se
raduješ svim drugim
ljudima
4. decembar 1991
i
kaja
je ruža
lutanja a
ruža lutanja
je kaja obe
sam pisao
u istom
rokovniku
nežnosti
božije
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
kaja je druga od 4 jednogodišnje knjige
18. novembar 2024.
27378. dan mog života
kaja
je mali
trag koji
pokazuje
kako je
majka
postala
pesma
kaja
i
kako
je
kaja
postala
majka
božija
svih
bića
i
krenimo
kaja ti i ja
u kaju
volim da
pišem o prijatelju
hodali smo sporo po
vetru kao i prekjuče po
kiši. bili smo kao i one dve
devojčice koje su zastale u
igri i pogledale nas. voleo
bih da pišem kao vilijem
karlos vilijams. dobio
sam pismo od kaje
2. oktobar 1991
kreću
se talasi sivih
oblaka gledam ih
kroz prozor slušajući
džez. prijatelj izbacuje
đubre. džez i nije neki
ni đubre nam nije
baš jače a tek ja
3. oktobar 1991
po
postojanju
mi je da
dam
4. oktobar 1991
kiša
pada kao
dostojanstvena
ozbiljnost. brojanica
u ruci me samo još više
otvori. kasnije marko priča
kako su neki ljudi pali u
svojoj patnji. bože sačuvaj
me od zdravog razuma
rekao bi vitgenštajn
5. oktobar 1991
nekad
sam mislio da
ono što pišem znači
svima. sada znam da
znači samo nekima. tim
pre i tim lakše otkinem
poveće parče iz
srca
6. oktobar 1991
stari
gospodin
me je tako surovo
odbio da mi se zavrtelo
u glavi i gordosti. odmah
sam mu se na šamaru
zahvalio
7. oktobar 1991
volim
žrtvu. poniznost
odricanja. budući
novac je u
emocijama
idejama
i
lepoti
8. oktobar 1991
kako te
onaj do tebe
sruši. kako samo latice
otpadaju sa jesenjih ruža
kako zanosno peva stari
poljak u golders hil parku
o dragoj suzama i njenim
ljubičastim usnama
9. oktobar 1991
i
dudić mi se
javijo da čuje za
tebe a jate pitam ako
nadam se da dobijem od
marice marke da dam dudiću
moram da pitam dame negrdiš
nisam ja kriva što sam naučila
dasam odlučim piše mi kaja
uzbuđen sam tenzijom u
njenoj rečenici. to pismeni
ljudi ne mogu napisati
miroslave moj
udovički staž je veći
nego radni i zato janisam
dobra kao ti. ali je ovo istina
da je moj dobri bratsteva
umro i to jako tragično
skočijoje sa sprata
10. oktobar 1991
kaja
velika
pesnikinja
i
trčim prema
ružama. trčim i
london gori u crvenom
suncu predvečerja. ja
samo trčim i trčim
11. oktobar 1991
ovo je put
ovo su ruže. ovo je
lutanje. ko dotakne ruku
ko zagrli vrtlog. ko boje cveća
na smrtnosnom grebenu ne smeju
za oko da izblede pa neka je
oko i na pedalj od ponora
12. oktobar 1991
i
mnogo je
dobrote na
ovom svetu
13. oktobar 1991
to je bio
sudbonosni
uvid. tog dana sam i
prvi put kleknuo i poljubio
zemlju. ja krećem na veliko
hodanje na veliki put piše
u rokovniku 7 tog dana
i
pomilovati
uzbudljivu
snagu
nevremena
14. oktobar 1991
samo da
posvedočim
očajan sam
15. oktobar 1991
danas
takođe svedočim
pre tri dana u nedelju
iznenadno i lako prvi
put sam kleknuo i
poljubio zemlju
16. oktobar 1991
pomahnitala
sebičnost moćnih
ona im grob kopa
ljubiti i samo
ljubiti
17. oktobar 1991
posmatrači
aviona vredno
posmatraju avione
kao i posmatrači ptica
ptice a posmatrači vozova
vozove. rade radnici stvaraju
količine koje ne postoje
18. oktobar 1991
stara
engleskinja
će biti sahranjena
pored svog muža u
beogradu. kaže pa
da živimo mirno u
čedinoj srbiji
19. oktobar 1991
i
ja sam
njegov bol u
oba kolena. samo
ga upozoravam da pazi
dok trči da se ne povredi
šta bi mu to sad trebalo
hvala bolu pretrčao sam
42 kilometra bilo je to
šest krugova oko
hajd parka
20. oktobar 1991
bio je
to moj prvi
maraton
i
ponekad
sam sretan to
moram priznati
ponekad i nije malo
ponekad vidim u plavoj
boji je plavo. na kraju se
odmara početak. brojem tri
možeš u maglu ili bogu
al je opo malter oko
dovratka
21. oktobar 1991
počinjem
da gladujem da
bih gladovanjem
umilostivio snage
22. oktobar 1991
glad osećam
u finom podrhtavanju
slabim. kako mi se samo
ruke sklope jedna preko
druge. kako dugo leže
u tom položaju
23. oktobar 1991
gladovanje
me smiruje
prepuštam se
osetim kako daljina
nestaje. flašica sa
mastilom me
čeka
24. oktobar 1991
oh
kako snažan
i dubok iznenadan
nepoznat neprestajući
bol u leđima. o je. da bi se
stvorila lepota potrebno
je krvavo raditi
u prazno
25. oktobar 1991
bol ne
prestaje i
ja prestajem s
gladovanjem
petog dana. prvi
zalogaj hleba je
hranljiv kao
vazduh
26. oktobar 1991
šta
košta da košta
život se isplati sa
šopenhaureom uz
dodatak henrija
milera pogotovo
27. oktobar 1991
severni
london
sporo hodam
oko ponoći
okolo
ponoći
28. oktobar 1991
ja već
dvadeset
godina ratujem
u miru da bi u ratu
bio mir. ili o vatri
koja se sa merom
pali i sa merom
glasi
29. oktobar 1991
kada sam
sam i kada me
niko ne vidi ja
kradem vazduh
i dišem ga
30. oktobar 1991
ja sam
hram
pesmom
stvoren
31. oktobar 1991
novembar
usporavam
da bih se
spasao
1. novembar 1991
tako me
je jedna devojka
zagrlila da sam odmah
osetio šta to znači devojčin
zagrljaj. sa njenim rukama
uselila se u mene
bezbrižnost
2. novembar 1991
beda
vrtlog nemoći
vuče. kako se prikupiti
ljudi se skrivaju da bi
preživeli. beže da
bi živeli
3. novembar 1991
i
kaja
je
pesma
čeda
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
kaja knjiga crvendać
16. novembar 2024.
27376. dan mog života
kajo
subota je
krenimu u
kaju
beli
leptir je
malopre
preleteo
preko
crvenih
ruža
to
je
istina
30. avgust 1991
poslao
sam
tri
pisma
31. avgust 1991
septembar
ono što
počne nek
prenoći pa
ako preživi
ostaje mu
da se bori
za život
1. septembar 1991
crvena
boja ružinog
pupoljka i crvena
boja rascvetale ruže
to je nijansa u kojoj
život nastaje i
nestaje
2. septembar 1991
svako jutro
šetam se po groblju
na vest hempstedu i čitam
životne priče ispričane na
nadgrobnim spomenicima
tek kad svi poumiru onda
se priča priča i sama
3. septembar 1991
zelena
svetlost u
atmosferi kasnog
letnjeg popodneva
osećam mišljenjem
mislim osećanjima
redom sledom
doći proći
mni i spi
ja i ti
4. septembar 1991
i
skupljam
već danima
kartone sa londonskih
ulica i pišem po njima. pišem
o lutanju. pišem sa nekoliko
penkala. menjam oblik veličinu
i brzinu slova. pokušavam da
razumem i primenjujem
jednu staru formulu
ljubav. uz džez
5. septembar 1991
bili su
to prelepi
kartoni od kutija
za pakovanje bačenih
na ulice na kojima sam
uživao da slikam
pišući
i
živeti
kao da
ne
postojim
6. septembar 1991
toliko je
gavranovo perje
crno da se zaplavi
miroslave moralom i
metaforom ti stvori
tržište ugleda
7. septembar 1991
prevodnica
na kanalu. plove
ljudi vodom. dečaci
odrastaju. kupine na
suncu. vesna marko i ja
sakrivam patike u žbunje
pričam svašta. sunčam telo
gazim bos. nikad kraja. stvar
života je da prolazi. trnje
i kamenje. dve patike
pokupim ih u
povratku
8. septembar 1991
i
pođem
ja kad. i
pođem ja
kad opet
kad. i opet
pođem kad
opet kad i
taman da
odustanem
od svega
kad
9. septembar 1991
išao sam
ulicom londona
i bio sumnjiv policiji
zaustavili me. odsumnjali
i pustili me. kako mi je i tako
se nikog ne tiče. posle
sam legao na klupu
10. septembar 1991
prijatelj
me u pismu
tako ružno
napadne da
mi ga je
žao i već
polako sve
zaboravljam
11. septembar 1991
i
da li
ovim rečima
uvećavam tugu
ili je smanjujem u
svakom slučaju
video sam i
danas
crvendaća
12. septembar 1991
u tim
danima
u londonu
pred polazak
na ružu lutanja
sa velikom brigom
da li ću i kako uspeti
da hodam svaki dan
10 godina najviše
su mi snagu
davale
ptice
a
pogotovo
crvendać
i
mislim na
jednu ženu. ona
je daleko i ja je ipak
volim. čitaću uskoro
knjigu u kojoj razgovaraju
krišnamurti i dejvid
bom
13. septembar 1991
i danas
mislim na jednu
ženu koja je daleko
ali je ja volim. ja se
hranim korenjem iz
najdubljeg neba a
da je volim ona
ni ne zna
14. septembar 1991
idemo
sačekala me
moja ptičica. već
danima susrećem
crvendaća. prepuštam
mu se. u dobrim
sam krilima
15. septembar 1991
uzbudljivi
putevi ljudi koje
volim. beket
gertruda stejn
vitgenštajn...
idem i ja
tamo
16. septembar 1991
staza
rukopis. oslonim
se na svoje pisanje
ispod šake pletu se venci
koji mi zabavljaju oči i
izmame mi radost
na licu
17. septembar 1991
lutam ulicama
pa sednem i pišem
duva hladan vetar. pišem
o sporosti i promeni. pišem
prljavim rukama kao seljak koji
prljavim rukama jede hleb a hleb
sve slađi kao i ovaj vetar a bogme i
sporost u promeni ili kad ga nabode
na viljušku i umoči dobro natopi u
krompir paprikašu pa ga
zaokruži viljuškom
oko tanjira
18. septembar 1991
knjiga
budućnost
čovečanstva
sa njihova zadnja
dva razgovora. na
naslovnoj stranici je
fotografija krišnamurtija
na zadnjoj dejvida boma
obojica se smeju. kako
su uživali u razgovoru
19. septembar 1991
skupljam
opale latice
svenulih ruža. ne
postoji smrt. samo
oblici. oblaci što
menjaju svoje
oblike
20. septembar 1991
ničije
londonsko
popodne
21. septembar 1991
utom
banem
ja
22. septembar 1991
jesen
učitelji
su nestali
neka su. služim se
nebom. ono je stalno
tu. ovakvo ili onakvo
uvek drugačije i
uvek isto
23. septembar 1991
prijateljica se
koleba. nemam
ni kolibe ni kobile i
vesnino kolebanje
je prirodno. danas
ja častim kaže
nebo
24. septembar 1991
kad prepušten
hodam vidim kako se
ulica lagano širi i tamo i
ovamo i kako sam ja samo
jedan od njenih prolaznika
kartoni su ove večeri
vlažni. trebao sam
ih pokupiti
juče
25. septembar 1991
narodi evrope
su se uznemirili
upoznao sam odličnog
čoveka. uznemireni narodi
kao da čekaju znak za svoj
stampedo. sa odličnim čovekom
moja duša je mirnija. lepše vidim
belinu kuća. ako znaka ne bude
narodi će mirno nastaviti da
pasu. a o stampedu
da ne govorim
26. septembar 1991
prenošenje
27. septembar 1991
kiša
i prošenje
molitva. da bih
zaista molio ja
zaista prosim
28. septembar 1991
ljudi
se
stide
napora
29. septembar 1991
čudeći
se
utišavam
ego
30. septembar 1991
oktobar
ono što
je važno u
rečenici nastaje
u muzici traje u
ritmu zasija u
iskrenosti
1. oktobar 1991
i
oh
koji
dani
oh
koje
reči
oh
i
kaja
i
kaja
su
crvendać
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
kaja je kuća svetu a ne obrnuto
15. novembar 2024.
27375. dan mog života
ajmo
kajo
perem čarape
suše se na prozoru
prijaju čiste na nogama
osećam ih već oznojene
perem ih suše se na radijatoru
cepaju se. mokre od znoja
pocepane suše se
na travi
29. juli 1991
jer i jesam
osuđen sobom
sobom što znači
sopstvenim živcima
ostavljen nasamo
pa ko izdrži
30. juli 1991
novine
na stolu. jedan
čitav svet ispisan
i presavijen na pola
mirno se odmara
na ivici ponoći
31. juli 1991
avgust
padaju mi
kapci na oči. u
kolenima mi škripi
umor a ja sam sasvim
tačno rečeno imenom i
prezimenom takoreći
takoreći
1. avgust 1991
jezik se
formira od
jedne budale
koja se zove
igrač
2. avgust 1991
i
šta je rekao đorđe
koji đorđe
perin
perin
perin šta se čudiš
mislio sam da pera nema nikog
ih pera pa da nema nikog
3. avgust 1991
besmislice
su me onda a
i danas opuštale u
trenucima napetosti ili
su me u trenucima
bezbrižnosti
veselile
i
pustim
se. u tome je
stvar. vino do dna
kao dno bilo čega. bilo
kojeg neba. nebo trava
neba običnog. trave
bacam vam
svoje
oči
4. avgust 1991
ja sam
telo. hoću reći
ja sam bašta. ja sam
telo. hoću reći ja sam onaj
čarobni deo u nevoljama
hoću reći kad hodaju moja
ramena na njih doleću
ptice
5. avgust 1991
proći
kroz
ružu
6. avgust 1991
u hladnim
zemljama povratak
lasta je dobrodošao
jer najavljuje kraj dugih
zima. dovoljno od lasta
i dovoljno za rečenicu
sutra ponovo o
vrapcu
7. avgust 1991
ja sam
čudo. ima me
i nema me. zatim
dolazi bilo šta. to me
nahrani. to bilo šta. već
u sledećem trenutku ja
čujem glas staklo se
providi. umalo da
zaboravim
vrapca
8. avgust 1991
toliko je
u svakom
krvi da je
svako
prvi
9. avgust 1991
u sredinu
rečenice uplesti
nešto drugo. rumenilo
možda. prostor tamjanom
zamirisan. možda neku
pocepanu zastavu. mačku
za kojom je plakao
nikolaj berđajev i
završiti naglo
10. avgust 1991
vrapčić
je iskočio iz
živice i rekao da
mojoj ideji od 2
avgusta 1991
godine
11. avgust 1991
ja sam
izloženost
kojom te
primam
12. avgust 1991
prohladno
sunčano jutro u
engleskoj. sedim
u fotelji pijem kafu i
budim se. ja sam
kuća svetu a ne
obrnuto
13. avgust 1991
čekam
prijatelja. doći
će. hodaćemo i
ćutaćemo. došao je
čeka me u kolima. ja
to zapisujem. mahnuo
sam mu rukom da malo
sačeka. klimnuo je glavom
trpam olovke penkalu
svesku u džepove
gasim radio i
izlazim
14. avgust 1991
pomerim
se i odmah
se pomirim
15. avgust 1991
srećan
sam što
postojim
i ništa
više
16. avgust 1991
u subotnje
veče sedeći u
maloj sobi u londonu
mislim na davida
albaharija u zemunu
voleo bih da sam
u vodi
17. avgust 1991
ja sam
u njenim očima
a nijedna mi više
reč ne dolazi
18. avgust 1991
pišem
pišem pišem
zamahom šake
šake. jeb se
19. avgust 1991
hodam polako
kao i cveće. neko je
tu neko više nije. kako
kome više prija. uz
stablo je oslonjen
bicikl
20. avgust 1991
kad iz ničeg
izvučem nešto, onda
mogu biti miran. sasvim
miran. da li mogu. šta. da
izvučem iz ničega nešto
ili da budem miran
to je isto
21. avgust 1991
popodnevna
kiša. popodnevni
umor. dobro će doći
kafa. nije dobrodošla
došao je prijatelj a i on je
umoran. dvojica umornih a
imamo i noseve imamo
i uši. i mogli bismo i
njušiti i slušati
ali mi smo
umorni
22. avgust 1991
i
stiglo pismo
od prijatelja u
kome zlatno cveta
drvo spasa u kome
na stolu sijaju
hleb i vino
23. avgust 1991
pismo od
mog slobodana
tišme sa pesmom
zimsko veče
georga trakla
i
ispisujem
reči kao što se
širi brazda po
nepreglednoj
ravnici
24. avgust 1991
i
kad
provali
ta snaga u
bokovima. u tim
preponama. u toj
mladoj kičmi. u tim
butinama. sestru
ti jebem da ti
jebem da
umrem
ništa
više
25. avgust 1991
ponavljam
sestru ti jebem da
ti jebem. da umrem
ništa više jer sam
odan psovkama
koje su svetlost
jezika
i
na
ulicama
karnevala u
portobelu plesačeve
cvetajuće oči i njegovo
klizanje po podu kamiona
uz snažan bugi vugi. toliko
sam mu se radovao
da sam nestao
26. avgust 1991
ružičnjak po
licu leđima i smislu
sva iskušenja dolaze
čoveku za njegovo
dobro
27. avgust 1991
neobjašnjiva
jednostavnost
treperi po ivici
odluke koja
spasava
ili
ubija
sada je
u našim
rukama
a sutra
u
rukama
božijim
28. avgust 1991
ljubim
29. avgust 1991
i
ljubim
i
to je
to
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
kaja je knjiga vrapčić
14. novembar 2024.
27374. dan mog života
kaju
sam pisao
u rokovnicima
kojima sam počeo
da se pripremam
za ružu lutanja
i
bio sam
obuzet ružom
lutanja i njenih deset
godina hodanja koji su me
čekali ali sam se trudio da
kaja sačuva svoj duh
pevanja od jedne
godine
i
kajo
krenimo
u juni i juli
1991
ja sam
snuždenost
skoro ubijen
na daljinu
27. juni 1991
ovde je
bila druga rečenica
iz ulice saint denis u parizu
ali mesto nje zapisujem ovu
23. aprila1992 u hotelu park u
oradei u rumuniji jer je malopre na
radiju počeo da svira jan garbarek
opet ono isto visoko tajanstvo u
njegovom sviranju saksofona
norveška u mojim
mislima
28. juni 1991
kad povuče
dim iz svoje već
ispušene cigare ona
obliže usne jer su joj
suve od nestrpljenja
i vetra na palubi
odužio ga lamanš
i meni i njoj
29. juni 1991
i
napušta
me moje telo na
sredini jednog od
mostova londona. šta
ću sebi. samo sam
stigao i zurim
30. juni 1991
ruža lutanja
je most između
drugog i trećeg
milenijuma pa
mi je most
kuća
juli
tekst i grudi
to bi bila civilizacija
pre svega. ja sam
dovoljno mali da je
celu primim u
sebe
1. juli 1991
i
pokisao
trčim preko
vestminsterskog
mosta prepun mučnine
i bola koji se zovu rat
naskačem na barice
prskan
beskućništvom
2. juli 1991
počeo je
rat u jugoslaviji u
kome se jugoslavija
u kojoj sam rođen i u
kojoj sam živeo
raspala
i
kad doleti
vrapčić u moju
blizinu ja osetim
da sam ja ja. niko
mi u ovim danima
ne pomaže koliko
vrapci
3. juli 1991
vrapci
sve ptice i
crvendać su mi
davali i daju
snagu
i
ti si moj
blagoslov kaže
mi marko stepanov
blagoslov kolenima
koja padaju na
zemlju
4. juli 1991
opet
jedan
vrapčić
5. juli 1991
sve je
sa jutrom
drugačije
talasi reke
rade svoj
posao
6. juli 1991
zašto ne
bih malo gledao
ovu bordo najlon
kesu koja visi
o bojleru
7. juli 1991
mir po
stomaku se širi
po leđima. ja sam
dete i zato sam
rudnik
8. juli 1991
kupati
se po prašini
to još jedino znaju
vrapci. nekad smo
to znali i mi
9. juli 1991
ima u tome
nešto. još kad
se podeli na tri i
savije na pola pusti
u vodu i zamiriše
na lavandu
10. juli 1991
pruži mi
ruku pružiću ti ruku
jednom kada je padao
sneg. uvek kada vetar duva
jednom i uvek kada se čudo
budi. čudo u meni. meni
tebi. ja čudo. čuješ
čujem čudo
11. juli 1991
bilo je
i zaboravilo se
jeste ono onim što
je sad. sad svetkovina
ja sam pa sam bez
izbora
12. juli 1991
danas je
trinaesti jul. ovde
sam i ja. šta bi drugo
danas bio današnji dan
nego trinaesti reče tiho
umetnuta rečenica
13. juli 1991
usred
nevolje
sprema se
da procveta
smiraj
14. juli 1991
tako je reč
prohujalo lepa da
u rečenici prohujalo
sa vihorom ona kao
da lebdi. kao da se
ništa ne pomera a
ode ceo život
izvesno
15. juli 1991
lakše mi
je kad se setim
kiše u njoj je sva voda
i sunce posle kiše i san
o potopu. i slonovi i
magarci. miluje
mi se
16. juli 1991
ja sam
ponovo tu
mili mi niz nogu
ništa. ništa je a
golica me
17. juli 1991
ja ulazim
u metro. svaka
ozbiljnija priča o
nečemu počinje tek
kada se može pričati
o bilo čemu. ja
izlazim iz metroa
18. juli 1991
ostanemo
u kupatilu jedna
muva i ja. ja sedim
na wc šolji i radim. muva
radi svoje. i tako jednog
dana oni se zavoleše
19. juli 1991
kad govorim
o usnama govorim o
punim usnama crnkinje
iz metroa džubili lajn
(jubily line)
20. juli 1991
ja sam
tišina ulice
noću. sve je tako
tiho i ulica i noć i
tišina ovih sporih
koraka onde
21. juli 1991
kad lopta
sklizne niz nasip
ka vodi i probije busen i
dobije u zaletu i ode. upadne
u vodu. ljulja se po talasima koje
je sama napravila. ja sam onaj
ugaženi deo zemlje na kojem
sad stoji najhrabriji dečak
i štapom pokušava da
dohvati loptu
22. juli 1991
visoka trava
polegla pod vetrom
i brdo kao opomena
brzom koraku
23. juli 1991
ne možeš
da me se setiš
ja sam digresija. sa
mnom su sve blizine
daleke sa mnom
trešanja koliko
hoćeš
24. juli 1991
kako bole
uši od govora
pričanje koje vrti
celo telo u jeziku
jeziku koji hoće
da iskoči iz
sebe
25. juli 1991
nezadovoljstvo
pod kožom
nezadovoljstvo
je telo koje
se seća
26. juli 1991
čovečanstvo
je isto. oduvek zauvek
ma šta kažeš. nemoj mi reći
čovečanstvo nemoj da
ti dođem tamo
27. juli 1991
džez
rastura u
kolima po ulicama
londona dok se vozimo
nedeljom u brajton
učitelj džez. heroj
telemonijus
monk
28. juli 1991
i
baš
je tako
bilo a tako
kako je bilo
tako je i
sad
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima