AUTOBOGOGRAFIJA
2021-2031 ili do moje smrti
24/7/365
autobogografija su oboženja autobiografijom
autobogografija je autobogografija boga i bog autobogografije
autobogografija je oboženje pevanjem stvaranjem hodanjem
autobogografija je oboženje ljubavlju slobodom istinom
autobogografija je nadahnuće svakom biću da napiše svoju autobiografiju
Ti
si
438002
pupoljak
latice ruže su rubovi velikih učenja po kojima lutam
12. mart 2026.
27857. dan mog života
3454/199
10628 šesnaesti kilometar. kaja je sela na autobus. kiša je stala i
sinulo sunce. kisnuli smo skoro pet sati. sada mi je lepo bez kiše. raskopčao
sam se i skinuo kapu. neću moći više da pišem jer je hartija mokra i već se
iscepala. (stvarno je iscepana ovo je baš dobro violeta jovanović)
šesnaest kilometara sam kisnuo a posle se deset sušio
2843. hodanje
taj čovek koji hoda - hej to sam ja. posle deset minuta (zviždukao sam)
primetim: hej pa taj čovek koji hoda sam ja. i opet posle deset minuta
primetim da zviždućem i hodam. trave su odjednom sve bujnije
hodanjem sam u okeanskim osećanjima
novi sad 23.4.2001
3455/198
10629 nisam mokar sunce je ali vetar je isuviše jak za moju jučerašnju
nahladu. osam kilometara vetra će mi biti dovoljno barem za sada
10630 vetar je stao. ponovo sam na nogama. u međuvremenu sam
pio topli kakao da se ugrejem i spavao sam da se sakupim
vezao sam maramu oko vrata i nastavljam
10631 19:55 tek sam u ovom trenutku osetio da mi se energija povratila
10632 nisam zadovoljan time kako me drugi vide. čini mi se da
sam nepremostivo izgubljen. imam samo još dvesta maraka
ali zar nije sve to hram svemirskog vrta
to je
2844. hodanje
oluja smisla u meni. kiša kometa. vetrovi užarenih magmi
eksplozije neurona u mom mozgu. uranijumska ohlađenost
neptunski prstenovi. privlačnost eto materije. ja sam lutalica
najstarija da bih ljubav i lepotu proslavio. hodanjem
sam u okeanskim osećanjima. nastaviću
novi sad 24.4.2001
3456/197
10633 polazim cvrkuću laste u gnezdima. pomislih: pa
ja i lutam da bi gnezda bila sačuvana i čekala laste
10634 podigao sam glavu udišem lepotu vazduha
gledam oblake. sa ljubavlju i najveće daljine postaju bliske
neisplativ i nenaplativ
2845. hodanje
neka ovi tragovi pisani u mraku
samo svedoče da mi je lepo. mirno
čelo uspravna leđa laki hod. nastaviću
i još reči koje ističu iz mene
novi sad 25.4.2001
3457/196
10635 vrani je ispala grana iz kljuna
10636 ulice na periferiji su oblivene krošnjama koje prelaze preko
dvorišnih ograda. mirisi cveća povrća i voćaka se slivaju sa mirisima
sveže ofarbanih kapija. čuju se gugutke i hlad sve više prija
10637 čitam tekstove o postanju. zanesen sam. ostavim knjigu
u džep i podignem glavu. ispred mene zemljana stazica se penje ka
zatravljenoj dolmi. bila je to slika postanja. ta stazica niz koju se polako
spušta žena noseći veliku kofu punu vode. sve što jeste svedoči o svemu
10638 vraćajući se u duboku prošlost sve sam dublje u sadašnjosti
ishod
2846. hodanje
uvek je isto. nepojmljivo ali jeste
tom jeste sam se i danas pridružio i
još reči koje ističu iz mene. bio sam mu
brat bila mi je sestra ta božja prašina
novi sad 26.4.2001
3458/195
10639 obavij slobodu
10640 obujmi opojno
10641 pojedi palačinke
10642 palačinke sa pekmezom na sredini mosta sa
milicom bracić koja ih je napravila da u njima uživamo nad
namreškanom rekom koja nam je zastrveni sto. nad tim
stolom nas dvoje smo samo svečanost besprizornih
10643 kad skrenem pogled sa osobe na kojoj bi se nekada
zadržala moja nesvesna znatiželja osetim se slobodniji
i prisutniji u sedefastoj volji svoje putanje
2847. hodanje
to je ta drama kada nemam
ni naslov ni tekst a želeo bih da
ih napišem u hodu na vazduhu. bio
sam mu brat bila mi je sestra ta božja
prašina. sada kada mi je i hladno
novi sad 27.4.2001
3459/194
10644 latice ruže su rubovi velikih učenja po kojima lutam
10645 bilo gde da krenem svuda me čeka zelenilo
10646 skinem košulju vazduh mi rashladi ruke
to zovem istorija radosti ili radost u istoriji
10647 malopre dok sam mokrio pored drveta gledao sam kako se
pojavljuju uvojci novih listova. bilo je lepo kao i stih koji sam upravo
pročitao ah nežnosti milovanja krhka si ko krila kolibrija
10648 nespretna biciklistkinja me obilazi u širokom luku dok
mlada devojka na rolerima sa vokmenom na ušima u brzoj
vožnji laganim pokretima ruku hvata mace koje lete
10649 žeđ za životom tažim samim životom
10650 zapisujem trenutak u kome me snima fotografski aparat
dok nosim zelenu salatu margarin šećer i litru belog vina
natočenog u dve polulitarske plastične flaše
fotografija broj 1255 snimljena u 14:55
2848. hodanje
hajmo na odmor i vino kažem sam sebi. sada kada
mi je i hladno. vinom ću nazdravljati vodi
novi sad 28.4.2001
3461/192
10651 u subotu sam se napio vina sada ću vetra
10652 miriše voda. ali ovo nije miris dunava koji miriše na snagu
velike vode. ovo je kanal ovde voda miriše na istrulilo bilje i zelenilo
10653 vetar je moj prijatelj inače. uvek kada dune nas
dvoje razmenjujemo energiju kaže mi arti
10654 puno sam ja učio iz tuđih života. ljudi
su me voleli i dali su mi da im priđem kaže arti
10655 vetar nam povremeno zaglušuje reči
10656 prvi put sam ove godine u kratkim pantalonama
dostojanstveniji jer su mi potkolenice istetovirane
luk i strela
2849. hodanje
bio je to topli vetar. na mostu me
je zanosio. upravo preda mnom nosi plastične
korpe. osećao sam bol u leđima plućima. trudim
se da bolu budem dobar domaćin i da me bol sa
zadovoljstvom napusti. vinom ću nazdravljati
vodi. i da ga vetar raznese i oduva
novi sad 30.4.2001
3462/191
10657 evo ti ovaj hanzaplast od tri kilometra hodanja za
tebe da ne uplašiš crvendaća kada ga sretneš kaja
10658 ovaj hanzaplast od tri kilometra ti je da očistiš
reku koja je prepuna plastičnih flaša kaja
10659 ovaj hanzaplast sam hodala tri kilometra za
sve osmehe koje si izmamio a nisi video kaja
10660 ja sam jelena bešir i ja sam hodala za tebe tri kilometra
hanzaplasta iako se ne poznajemo za brodove i mostove jelena
10661 ovaj sam hanzaplast hodala da spojiš plavo i narandžasto jelena
10662 ovaj hanzaplast od tri kilometra ti je da ga zalepiš na ranu jelena
tek nekoliko
2850. hodanje
ljudi je reklo da sam najbolji umetnik
koga su sreli čitali čuli. priznajem da jesam
tim priznanjem se izlažem riziku i opasnosti
uzvišenom i neprepoznatljivom. sveobuhvatnom
najbolji sam to dugujem majci i ocu ženi deci svom
delu svemu što postoji. i da ga vetar raznese i
oduva. najbolji sam jer sam božiji dar koji
uvećan vraćam bogu
novi sad 1.5.2001
3463/190
10663 dragana varadinac me je ispratila na kraj grada. sada
hodam sa vetrom i travama. posle kiše sve buja u vrućini
10664 hodam pored velikih tabli preorane zemlje. ja
čuvam sve devojčice i dečake koji su pobegli od kuće
10665 ja sam otvorena kuća za sve one koji imaju
žudnju za beskućništvom. žudnju za bogom u drugome
10666 odmahujem rukom čenejskoj crkvi
10667 kada kažem da sam najbolji i da je knjiga
koju čitaš najbolja osećam se dobro i lepo zbog tebe
10668 na ovom delu puta sam bio pre par godina
10669 da bog je radost svih bogova
10670 samo pogledaj bilo gde i uvek ćeš ugledati
leptira (dirljivost ove istine čuva odbeglog dečaka)
10671 dvojica milicionera na putu me zaustavljaju
osmehuju se i prvi put me ne legitimišu
na putu me je pokupila familija petronijević-čović
2851. hodanje
na putu za sirig čitam pesmu na putu za ji-čjen pesnika juan hug taoa
najbolji sam jer sam božiji dar koji uvećan vraćam bogu. pesnika
kome svakog jutra oblaci dodiruju obrve
novi sad 2.5.2001
3464/189
10672 svakog dana kada pođem na hodanje prvo gledam u bledoljubičaste irise
10673 vrana juri rodu - videli smo kaja i ja
10674 13:59 prva bulka
gregor tomc
2852. hodanje
voleo si me kao nijedan muškarac do sada
ali sada plačem. jer vidim tvoju ljubav i za ove kokoške
veruj mi moja utroba će biti još otvorenija za tebe a tvoja
briga za druge neka bude još nežnija kaže mi kaja ćirilović
pesnika kome svakog jutra oblaci dodiruju obrve. bogom
je čovek stvorio za boga još božanskiji svet
(posvećeno f. ničeu i ž. ženeu)
novi sad 3.5.2001
i
ja sam lutalica najstarija
da bih ljubav i lepotu proslavio
žeđ za životom tažim samim životom
ja čuvam sve devojčice i dečake koji su pobegli od kuće
ja sam otvorena kuća za sve one koji imaju žudnju
za beskućništvom. žudnju za bogom u drugome
samo pogledaj bilo gde i uvek ćeš ugledati
leptira (dirljivost ove istine čuva odbeglog dečaka)
i
ružo
lutanja
samo
da
znaš
ja
sve
više
uživam
u
tebi
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
i danas hodam da bih ti bio lahor u srcu i umu
11. mart 2026.
27856. dan mog života
3441/212
10579 kaplje samoćo pomozi mi
10580 gledam u lice onoga koji me piše. u 13:06 dok
sam pisao reč gledam napravio sam fotografiju svog lica
10581 uzbuđenje čitanjem plotina nastavljam
prolaženjem kroz hlad koji stvara krošnja velikog drveta
10582 samo mnim
10583 prestao sam da čitam da ne bih zgazio puža a ipak sam to učinio
10584 zastao sam pred drugim pužem - opčinjen sam lepotom njegove sporosti
10585 ja sam desetogodišnja sporost (posvećeno svim puževima i cvetanju)
mnim tvoje ime je moja
2832. hodanje
na kraju ponovo počinje da pada kiša
uživao sam kada sam te na početku hodanja
nazvao moja. uživao sam u reči mnim. već treći
dan je sivo i kišno. stišano. ponovo se zakopčavam
dečak koji mi se približava pevuši. uživaj u samoj
sebi ljubav moja te čini blaženom
novi sad 10.4.2001
3442/211
10586 hodam i stopiram idem u beograd da se vidim sa ivom šijan
10587 stopiranje je vrsta prosjačenja. prosjačenje vrsta cvetanja
10588 ponekad postojanje nije ništa drugo nego samo plač
10589 iva je ćerka dolores čaće i slobodana šijana. živi
u san francisku. bilo bi lepo kada bi napravila film o dolores
10590 ponovo cveće. stalno se okrećem i pružam desnu ruku
10591 šta je vaš najveći uspeh na ruži - zabavljam se postavljajući
pitanja sam sebi. svaki korak koji sam načinio odgovaram i ...
svaki korak koji ću načiniti
2833. hodanje
evo pevam. tako rasterujem tugu. zasmejem
se od hodačke priče koju naglas pričam. uživaj
u samoj sebi ljubav moja te čini blaženom
miroslave izdrži
novi sad 11.4.2001
3443/210
10592 opet sam zgazio puža. sunčan je dan nisam ga očekivao začitao sam se
10593 stojim i gledam zmiju - beloušku. puzi. odlazi u travu
10594 kako golub divno leprša krilima dok na kontejneru gazi golubicu
10595 od jutra lete mace sa topola. liče na pahulje
pamuk paperje maslačak ili sve misli koje mi lete po glavi
10596 kao da se i sletela svraka raduje pokošenom travnjaku
10597 kad sunce zađe za oblake dunav dobije sivu i
zelenu boju. talasi mu se mreškaju kao da svi uglas čavrljaju
nenapisani
2834. hodanje
tekst mi kvari prijatnost umora
i zadovoljstvo ishodanim kilometrima
miroslave izdrži. prepustiću se
uživanju koje mi je potrebno
novi sad 12.4.2001
3444/209
10598 mislim o naručju kad ispred sebe
ugledah već skoro sasušen iščupan grumen trave
10599 nisam mogao da se setim reči busen pa sam napisao
grumen. kilometar jedan unazad uživam i u reči grumen i u reči busen
10600 baš sam ja srećan čovek jer uživam u rečima
10601 hodam sa busenom misli i grumenom olakšanja u naručju hijerarhije
10602 ili u naručju jorgovanovog mirisa
10603 ili
10604 ... vetar je jak
10605 emocionalno sam iscrpljen
neka je i iskidano
2835. hodanje
ali neka je istina tešim sebe zbog
nedovršenog teksta. prepustiću se
uživanju koje mi je potrebno. na
današnji dan je razapet
moj brat hrist
novi sad 13.4.2001
3445/208
10606 ti budi - imaš me
volim vaskrsenje
2836. hodanje
hodam sa draganom varadinac
danas joj je dvadeset treći rođendan
na današnji dan je razapet moj brat
hrist. verujem u preobražavanje i
preusmeravanje svoga puta
novi sad 14.4.2001
3447/206
10607 hodam sa gagom udovičić posle tri godine. priča
mi o sebi besparici roditeljima životu i radu na kritu. pokazuje mi
fotografiju plave kratko ošišane devojke. tetovirana je na levoj nadlaktici
deset santimetarskim tribalom. oko pupka je istetovirana šesnaestokrakim
suncem. pupak joj je proboden zlatnom alkicom. oko vrata ima više različitih
ogrlica. na očima su joj spejs naočare za sunce. preplanula je. prekrstila je
ruke ispod malih grudi. na rukama joj je plavo prstenje. ispod metalnog sata
na ruci joj je pravoslavna brojanica. usta su joj punija i ima jače nozdrve
na desnoj nadlaktici joj je neki kineski karakter priča gaga o
helen hiltunen
2837. hodanje
dvadesetsedmogodišnjoj šveđanki. za vreme bombardovanja jugoslavije
99 ona je došla iz švedske da bi bila sa ljudima po kojima padaju bombe
putovala je u novi pazar kupovala odeću na pijaci i prodavala u rakovici da
bi se od nečeg izdržavala. mesec dana nakon prestanka bombardovanja
helen se vratila u švedsku. letos sam je ponovo srela na kritu priča
gaga. verujem u preobražavanje i preusmeravanje svoga
puta. lepe priče su uvek dobre priče
novi sad 16.4.2001
3448/205
šta ćeš
2838. hodanje
biće još lepih stranica u ovoj knjizi
biće kažem samom sebi opraštajući se
od današnjeg hodanja pod naslovom šta
ćeš. lepe priče su uvek dobre priče
mislim na bizone u prerijama
novi sad 17.4.2001
3449/204
10608 živote hodaj me ka zdravlju. svakim korakom ozdravljuj me
10609 juče sam videla prvu lastu rekla mi je dora u
ponedeljak. danas je sreda još nisam video nijednu lastu
10610 hodam u svakom trenutku sa svom snagom svih šest
radnih dana u nedelji da bi mi sledeći trenutak bio dan odmora
mirovanja pa zvao se taj dan subota nedelja ili ostrvo. da li
je to svečanost osmog dana. neuvela travka
za pola sata prvi gutljaj
2839. hodanje
prethodnih dana sam napravio višak kilometara da
bi današnje hodanje bilo kraće i da bih se u ranom
popodnevu uz vino počeo pripremati za uzletanje
devetog maja. mislim na bizone u prerijama. volim
da otpočinjem izdaleka ono što će se jednom
pretvoriti u blizinu a blizina u početak
novi sad 18.4.2001
3450/203
10611 12:08. ali ova rečenica ne može da stane u taj trenutak koji je
prošao nego ga preplavljuje. trenuci i jesu izvor. razlivanje vremena
10612 knjiga ruže je prepuna vremena možeš
ga mazati po putu i soliti zrncima prostora
10613 13:13. miris trave i bilja mi je podigao glavu ugledah
lastu. prvu. odletela je preko dunavca. evo je i druga treća i četvrta
10614 ja sam ruža lutanja ja sam lutajuća lasta
10615 umor na kraju hodanja me je podsetio na jučerašnje
vino. u hodačkom umoru i blagom vinu nestaju granice i
prostora i vremena i svi oblici. osetim samo jedno. boga
lasta lutanja
2840. hodanje
ruža ili lasta isto je. vrabac ili trava
isto je. o vremenu i prostoru da i ne govorim
geografija ruže je vreme. istorija ruže je prostor svakog
njenog koraka. volim da otpočinjem izdaleka ono što će
se jednom pretvoriti u blizinu a blizina u početak
još malo ružinog soka i lastinog leta
novi sad 19.4.2001
3451/202
10616 naoblačilo se i pojačao vetar. i danas hodam da bih ti bio lahor u srcu i umu
10617 vezani pas se pomerio i legao u travu. hodam za sve vezane pse. vezane
konje. za sve životinje koje su vezali ljudi i sve ljude koji su vezali sami sebe
10618 mladi crni konj i rascvetali jorgovan je slika celine koju upravo gledam
10619 odjednom stari jablan. njegova lepota mi pokrene suze smisla
10620 svaka patnja potiče od očekivanja zahteva nada i
nesvesnih želja. kada bi se odrekli svega toga patnje bi nestalo
10621 trogodišnji dečak vodi na lancu osmogodišnjeg
vučjaka. uči ga da sa njim prelazi ulicu
i dušu i um
2841. hodanje
budi u meni moje ja. ti budi
moja radost. još malo ružinog soka
i lastinog leta. ja hodam za tebe
operi mi stopala
novi sad 20.4.2001
3452/201
10622 kiša se ispadala noćas. dan se odmara u vlazi i slaboj svetlosti
10623 subota je: raditi je umeće. mirovanje umetnost
10624 kiša sada samo rosi
10625 ruža lutanja je roman o padanju kiše
10626 ja sam nestalo parče oluka. zato što nisam
tu jako je vlažan zid baletske škole u novom sadu
10627 za koji dan će zamirisati lipe. protrnem
ta kišnjenja mora da si se napatio
2842. hodanje
tama se diže svetlost se budi vazduh zagreva
mokro zelenilo prekriva beličastost isparenja. trava
isijava svom snagom proleća. ja hodam za tebe
operi mi stopala. trave su odjednom sve bujnije
novi sad 21.4.2001
i
baš sam ja srećan
čovek jer uživam u rečima
helen hiltunen
verujem u preobražavanje i preusmeravanje svoga puta
geografija ruže je vreme. istorija
ruže je prostor svakog njenog koraka
ja hodam za tebe. operi mi stopala
i
ružo
lutanja ti
si i mene
činila ružom
i to ružom
lutanja
ružom
puta
ružom
jedinom
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
tim pre ti se usudi
10. mart 2026.
27855. dan mog života
3429/224
10537 danas ću posle pesama o ruži častiti sebe sa nehodanjem i jednom
lepom istinitom pričom koju sam sinoć pročitao kod rabina šmuli boteaha
pognute glave tražim radost u sebi
2822. hodanje
posmatrao sam kako ulicom prolazi jedan stari rabin koji je bio disident u rusiji
pre nego što je došao u izrael. bio je to čudan dan padao je sneg u jerusalimu. rabin
je polako išao po snegu u cipelama koje nikako nisu mogle da zaštite od hladnoće. jedino
što je na njemu bilo iole toplo bio je šal čvrsto umotan oko vrata. iz daljine sam video kako
je naišao na staru prosjakinju. pružila je ruku ka njemu on je zavukao svoju ruku u džep i
dao joj nekoliko novčića. novčići su pali na sneg. rabin ih je pokupio i stavio joj u džep
zatim je skinuo šal omotao joj oko vrata i nastavio svojim putem. dve nedelje kasnije
našao sam se u istoj sinagogi sa tim rabinom. ispričao sam mu šta sam video i pitao
ga zašto je rizikovao svoje zdravlje zbog nje. uradili ste to iz milosrđa zar ne. jer
ste hteli da učinite dobro delo. ne rekao je on. učinio sam to jer sam video
princezu na ulici koja nije imala svoje uobičajeno kraljevsko odelo. pa
sam joj pozajmio svoje. ističu dvadeset četiri ruže i dalje mi je
ići - lutati dozivati. kako mi prija kada se postidim
pred divnim stvorenjima
novi sad 29. mart 2001
3430/223
10538 ponegde je trava već izrasla do kolena
10539 kada posle prerano toplih dana zahladi ljudi se smrzavaju kao i pupoljci
10540 posle današnjeg razgovora sa prijateljem kome je pre tri godine jedan
nedeljnik odbio tekst o meni i ruži lutanja rečima znamo za njega i nije aktuelno
shvatio sam da su svi oni koji su pokušali da afirmišu mene i moj rad a pri
tome bili opaljeni po jajima taj bol vraćali meni. tim pre ti se usudi
10541 rođen sam slab i robustan da bih otkrio krhkost i služio svim blaženstvima
ne brini
2823. hodanje
dečija ljubav je nepotkupljiva. dete
voli jedino hrabre. naginjem se ka vetru
raduju me maslačci - lako ispljunem gorčinu
kako mi prija kada se postidim pred divnim
stvorenjima. lepota je najizdašnija kada
je stvorena dobrotom
novi sad 30. mart 2001
3431/222
10542 dolazi vreme voćnih i cvetnih mirisa
10543 ističu dani u kojima je najvažnije
bilo pisati o nicanju listanju i zelenilu
10544 ako nema ničeg otužnijeg od patetike poraženih
nasilnika i diktatora nema ni ničega zanosnijeg od patosa nevinih
10545 lepota savesti je u prepoznavanju sopstvene agresivnosti
10546 dobrota umetnosti je u preoblikovanju
agresivnosti u stvaralačke podvige
korak po korak
2824. hodanje
srećan sam kada ponekad kao
noćas nekoliko puta usred zebnje i
blagog straha nad svojim životom odmah
počnem da se molim za tebe. lepota je
najizdašnija kada je stvorena dobrotom
ići jer to znači ti samo ti
novi sad 31. mart 2001
3433/220
10547 korak II
bit. jedan dva - svi moji koraci moj jedini korače. svi
koraci sa kojima sam napredovao i sa kojim sam ustuknuo sa
kojim sam povlačio važne korake ili ih samo (samo) održavao
išao sam da bih bio u koraku sa rekama i oblacima. držao korak
iznemoglima. i to sve korak po korak. uvek se sećajući prvog
koraka u londonu, koji je trajao sedam minuta i hiljadu godina
pišem o koraku po drugi put da bih napravio i korak više
samo jedan korak više. bez žurbe samo korakom
poštujući pogrešne korake i sve korake koje
su na putu napravili jedan muškarac
i jedna žena. koračaj zdravlje
(iz rečnika hodanja)
nema teksta
2825. hodanje
ne zato što me je izmorilo dvadeset
pet kilometara nego žudnja za tobom. ići
jer to znači ti samo ti. dok uveče zapisujem
ovu rečenicu ugledam na stolu istu
bubicu koja je i jutros bila tu
novi sad 2.4.2001
3434/219
10548 na dunavskom keju radnice gradskog zelenila su zasadile
ruže oko stubova za neonsko osvetljenje. radile su to nekoliko dana i ja
sada mogu da im napišem: bravo gradske vile obavile ste dobar posao
10549 i posle orgazma ostati u nevinosti orgazma
posle molitve u nevinosti molitve eto puta u budućnost
10550 jedino da ne bude granica bilju. ni obilju
10551 samo me podseti da se uvek podsetim slobode i stvaranja
10552 da u svakom trenutku sve iz sebe dam. veliko stvaranje
je nepresušno neiscrpno jer je samo služenje samo oticanje
koliko se više izliva toliko se više uliva
neodmerenost u uzoru
2826. hodanje
u krilima su novi izvori. krila su nebeski vrtovi
tim više neka ti baštovanstvo duha bude uzor
dok uveče zapisujem ovu rečenicu ugledam
na stolu istu bubicu koja je i jutros bila
tu. uzor ta jedina mera
novi sad 3.4.2001
3435/218
10553 prvi put hodam sa dvadesetogodišnjim
arionom. poznajem ga od njegove pete godine
arion aslani priča
2827. hodanje
šćiprija to bi otprilike značilo zemlja orlova
zato što su ljudi hrabri kao orlovi. ja nisam hrabar iako
potičem od orlova. nažalost ja sam moju hrabrost pretopio u
predrasudu. to je moje neosnovano suđenje o nerešivosti problema
ja sam orlić koji se dugo zadržao u gnezdu. prvo moram da zavrnem
šiju predrasudi jer me ona koči u stvaranju stvara mi strah od finalnog
proizvoda koji će zadovoljiti mene samog. ja ću da poletim ali ne previsoko
jer bih želeo da ostanem u dosluhu sa korenima svoga gnezda. that s it
football. okrugla lopta zelena površina i dečko sa kovrdžavim repićem i
brojem 10 na leđima. postoji li nešto spontanije od toga-a. ubedi me da
nisam u pravu-ha. ali sada osećam da sam bio u pravu onog dana
kad sam došao kući i smirio se. uzor ta jedina mera. seo sam
za sto pogledao u presto i rekao sebi: stvarati
stvarati i konačno stvoriti
novi sad 4.4.2001
3436/217
10554 kap kiše na čelu - seta u telu
10555 sve sam ganutiji - uvijam se potpuno u sebe. pije mi se toplo i slatko
10556 jasno mi je - ne mogu hodati. vratiću se u krevet u toplo klupko
10557 od nemoći na ovoj kišici dok polako hodam postajem san
10558 mirišе pokisla prašina. udišem detinjstvo
10559 učinilo mi se da me je neko viknuo - to moja
samoća doziva tebe. ti si toplo i slatko što bih da popijem
10560 sinoć me je poznati autor televizijskih emisija (sa kojim sam
se upoznao) pitao da li sam nešto prećutao u knjigama ruže lutanja. rekao
sam da nisam ali je to povod da kažem da sam se noćas stideo sebe jer sam
u razgovoru sa njim pričao i suviše a suvišnom pričom se pravim važan
opomena za hvalisanje
2828. hodanje
želeo sam kasnije još da hodam ali nisam uspeo
spavalo mi se spavalo mi se spavalo mi se. seo sam za
sto pogledao u presto i rekao sebi: stvarati stvarati i
konačno stvoriti. eto to je bio takav dan
novi sad 5.4.2001
3437/216
10561 i jutros me je bilo sramota
10562 pružio sam korak čini mi se da mi se povratila snaga
sada lepo osećam kako sam juče bio iscrpljen stidom od samog sebe
10563 zelenilo lišća se sve više stapa sa zelenilom
trava. to širenje zelenila zovemo proleće
10564 bujaj bujaj proleće moje krvi. (posvećeno težini jučerašnjeg hodanja)
10565 posmatram kako leti jedan leptir. evo i
drugog trepere kao prah - leptiri su leteće ruže
10566 kola su udarila psa- za trenutak sam se okrenuo: ciči trese se. nastavio
sam da hodam grčeći se u leđima i vratu pritiskajući držalje olovke na čelo
10567 neka je večna slava svim nezaštićenim bićima
samo se sa hiljadama godina može meriti živi trenutak
2829. hodanje
golubovi na suncu sede u prašini. eto to je bio takav
dan. svet je ponovo obogaćen muzikom lišća na vetru
novi sad 6.4.2001
3438/215
10568 samo idem danima mesecima godinama
10569 jutros me je raznežila reč kadgod
10570 čitam biografiju rudolfa štajnera. bliska mi je njegova
sposobnost da se odmah unese u duševnu auru svog sagovornika
sa takvom osetljivošću uživam dok razmišljam o misiji stopala i misiji šake
10571 eno ga prvi još taman ljubičasti jorgovan
10572 umetnost je stvaranje novog bića. mene je umetnost
preobrazila. posle susreta sa velikim umetnikom nikada više nisam bio
isti. iako su se ti susreti događali u knjizi filmu slikarstvu muzici filozofiji
mistici oni su za mene bili realniji životniji istinitiji od susreta u životu
10573 nadoknadio sam zaostatak od srede. lelujam sličan
sam poljskom cveću svetlosne godine udaljen od administracije
zasipa me pljusak mirisa
2830. hodanje
svet je ponovo obogaćen muzikom lišća na vetru. susreo
sam aleksandra tišmu prekinuo da pišem i nastavio sa njim
novi sad 7.4.2001
3440/213
10574 ja sam mlada rascvetala šljiva
10575 i najveći uspeh koji bih želeo da postignemo ruža lutanja
i ja ne može se meriti sa osećanjem da sam je pisao samo za tebe
10576 ja sam postao tvoja knjiga
10577 da sam prolazio svake godine kroz sve zemlje evrope kako sam planirao
bilo bi to očito za sve. sada, kada već nekoliko godina hodam samo na jednom mestu
to zna mali broj ljudi. da sam 22. aprila 1998 kada sam obišao zemlju zakoračio i da
od onda hodam po univerzumu to znaju retki. da je to u stvari hodanje u atomu
vremena znaju još ređi. da sam ja hodajuća ruža u tvom srcu znaš samo ti
10578 ja sam obilato raskršće
još kada bih smislio naslov
2831. hodanje
opija me sivilo dana i pokislo zelenilo. voleo
bih da održim jedno predavanje o ženskim grudima
susreo sam aleksandra tišmu prekinuo da pišem i
nastavio sa njim. ponovo se zakopčavam
dečak koji mi se približava pevuši
novi sad 9.4.2001
i
kako mi prija kada se
postidim pred divnim stvorenjima
umetnost je stvaranje novog bića
da sam prolazio svake godine kroz sve zemlje evrope kako sam
planirao bilo bi to očito za sve. sada, kada već nekoliko godina hodam
samo na jednom mestu to zna mali broj ljudi. da sam 22. aprila 1998
kada sam obišao zemlju zakoračio i da od onda hodam po univerzumu
to znaju retki. da je to u stvari hodanje u atomu vremena znaju još
ređi. da sam ja hodajuća ruža u tvom srcu znaš samo ti
i
ružo
lutanja
samo da
kažem ja
sam svaka
pesma koja
peva pesmu
samo da
kažem
vilijem
karlos
vilijamsa
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
preobraženje se zove biti bolji čovek
9. mart 2026.
27854. dan mog života
3417/236
10511 rajner marija rilke
ti se širiš ružo
neobična igračice
10512 gijom de loris
širom otvorene ruže
svenuše za dan ne duže
a pupoljci koje smotrih
behu svežі još dva do tri
10513 tadeuš ruževič
hteo sam stvoriti
pesmu
crnu strelu
mističnu ružu
15 ruža reči slika i tela
2812. hodanje
jedinstvom reči slike i tela sam živeo i
stvarao deset godina. moje trojstvo slatka
jagoda. sviće zelenilo po krošnjama drveća. ćutaću
pogledao sam u stranu ka brdu i ugledao jedan odron
odron - izgovorih u sebi. hodam i žudim. dok su
zajedno reč slika i telo biće i radosti
novi sad 17.3.2001
3419/234
10514 rajner marija rilke
ružo ti si ohola po svojoj prirodi
10515 frederiko garsija lorka
ruža nije čeznula svet ruža
nepomična u plaveti
drugo je čeznula
10516 vasko popa
neko bude ružino drvo
neki budu vetrove kćeri
neki ružokradice
16 ruža poraza poraza poraza
2813. hodanje
trideset i devet je poraza na ruži. uteha su mi maline
takođe iz reda ruža. moji porazi su svedočanstvo o tvom
uspehu. prvi poraz na ruži mi se desio sa ženom koja nije krenula
sa mnom. ostao sam sam i hodao hodao i nastavljao ali su se i
porazi nizali. priznajem svoje poraze jer verujem u uspeh
bog je uspeh. svaki poraz me je boleo ali bih nastavio
iznova. dok su zajedno reč slika i telo biće
i radosti. ti si moj uspeh
novi sad 19.3.2001
3420/233
10517 rajner marija rilke
ružo muziko očiju
10518 fridrih helderlin
ruže će se zažariti i vino
proključati na oskudnom severu
17 ruža hrabrosti
2814. hodanje
hrabrost me je iskorenila
ogolila kao jagodu. za dva sata
počinje proleće. sija sunce od jutrošnje
kiše vazduh je hladan i vlažan. na scenu
stupa zelenilo. ti si moj uspeh. ja sam
samo pupoljak ruža svemira
novi sad 20.3.2001
3421/232
10519 rajner marija rilke
ružo trebalo bi biti stotinu leptira
pa pročitati sve tvoje stranice
10520 hajne
ruža mu daje da je ljubi
po licu nevinom
10521 ted hjuz:
ruža zore nenadano kanula
teško kanula zvezda krvi
na nabubreli list
18 ruža preobraženja
2815. hodanje
preobraženje se zove biti bolji čovek
drveće miriše na svetlost. sve je u preoblikovanju
u drugoj strani obraza. ruža je desetogodišnji trans
preobražavanja. sretan sam jer sam u životu video
vaskrsle anđele među ljudima. ja sam samo pupoljak
ruža svemira. na plavom putu pod mesečevom
svetlošću hoda plava ruža
novi sad 21.3.2001
3422/231
10522 rajner marija rilke
ne osvaja se radom prostor ruža
10523 havijer viljaurutija
ruža okrilje
koja se svija i širi
dozvana prizvana sočna
to je ruža usnena
ranjena ruža
19 ruža rata
2816. hodanje
rat ću prećutati da bi se junaštva u
ljubavi nastanila. o pticama bih malim malecnim
i ribama ogromnim. ja bih o kleknuću jer u nadahnuću
bog gradi kuću. tekst dopisujem u sobi jer sam na hodanju
potpuno pokisao i po mokroj hartiji nije bilo moguće pisati
u amsterdamu će u nedelju biti održan tihi marš u znak
sećanja na krave ovce i svinje masovno ubijane ovih dana
u kampanjama širom evrope protiv širenja epidemija na
plavom putu pod mesečevom svetlošću hoda plava
ruža. ljudsko biće će procvetati ostaviti iza
sebe zakone vojsku moć bogatstvo
novi sad 22.3.2001
3423/230
10524 rajner marija rilke
ružo oprezno kruži
10525 v. b. jejts
umorna i blaga ruža postoji uz presto
boga i bog tad stvori svet da bi po
zelenoj stazi gazila njena noga
20 ruža atoma
2817. hodanje
hodao sam deset godina da bih slavio
svaki trenutak i život u atomu bio spokojan. jedna
žena ispred svoje kuće (ivana kočija 7) okopava ružu
neprestano gubim i dobijam snagu. ponekad se bojim
(zdravlje. samoća. novac. beskućništvo. moji zatrpani i
zabačeni radovi koje niko ne vidi. moje napisane knjige
o kojima niko ne brine) ali snaga mi se i vraća. atom je
sačuvan obnavlja se. potrebno je da budem samo hrabar
bezbrižan i kreativan. ljudsko biće će procvetati ostaviti
iza sebe zakone vojsku moć bogatstvo. pev iz
stopala se diže kao zajednički dah
novi sad 23.3.2001
3424/229
10526 rajner marija rilke
kružni odmor te kružne ruže
10527 dželaludin rumi
reč je rekao na uvo ruži i
miris cveta je preplavio svet
10528 ingeborg bahman
na koju stranu da krenemo u oluji
ruža noć je trnjem osvetljena a grom
lišća koji je tako tih bio u grmlju
u stopu nas sada prati
21 ruža jednostavnosti
2818. hodanje
jednostavnost je jedina. miris svih onih
koji su za drugog dali svoj život. jednostavnost me
čuva od dosadnog zla i još dosadnijih tvrdnji o zanimljivosti
zla. volim stvari na način kornjača. umetnost bez alata koja se
izliva iz tela osećanja mišljenja i volje otvorenost ka višoj inteligenciji i
nepoznatim bićima. pas iza mene dahće a visoka crvenokosa devojka
obliva prostor svojom krhkošću. pev iz stopala se diže kao zajednički
dah. ružo jednostavnosti pozdravljam te sa prvom
zelenom salatom ove godine
novi sad 24.3.2001
3426/227
10529 rajner marija rilke
ružo izlazite iz tla gde mrtvi leže
10530 emili dikinson
ptica ne staje tek uspori
kad najzreliju ružu spazi
bez sletanja napija se
i hvalu peva kad odlazi
10531 dante
tamo gde bog neposredno zavlada
zakoni prirode ne služe ničemu
u rumenilu te rajske ruže što
postoji odvajkada i
što se otvara
22 ruža žene i muškarca
2819. hodanje
juče sam svisnuo od čežnje za tobom. lepota
svih konja u meni je želela da ti se da. pišem - stvaram te
volim da budemo savezništvo na putevima u gnezdu beskućništva
na vetru stvaranja. ružo jednostavnosti pozdravljam te sa prvom
zelenom salatom ove godine. sa tobom vaskrsavam bolji i
drugačiji jer me je tvoja praznina primila celog
novi sad 26. mart 2001
3427/226
10532 rajner marija rilke
ružo kasno stigla koju gorke noći žele
zadržat usred zvezdanog šara
10533 t. s. eliot
i sve moguće stvari će biti dobro
kada se plameni jezici sklope ka
unutra u krunisano klupko ognja
a vatra i ruža postanu jedno
23 ruža celine
2820. hodanje
uvek kad ugledam usamljenog labuda manje
sam sam. nastavljam da pišem u sobi jer sam opet jako
pokisao. želeo sam da pišem o slonovima analogijama i
desetogodišnjim pričama. odisejevoj. bašoovoj. zaratustrinoj
desetogodišnja priča je priča o celini i radosti. sve što je manje od
celine je bol. sve što je manje od univerzuma je lokalno. za kraj
vasilij rozanov u kome uživam ovih dana ni za čim nisam tako
čeznuo kao za poniženjem. sa tobom vaskrsavam bolji i
drugačiji jer me je tvoja praznina primila celog. ne volim
da napišem da sam tužan ali tužan sam
novi sad 27. mart 2001
3428/225
10534 rajner marija rilke
šta čini jedna ruža kad
udes na nama se troši
10535 angelus silesijus
ruža je bez zašto ona cveta zato što cveta
10536 sapfo
rosa je lepa popala
procvale su ružice
i ljupke krbuljice i
medena ždraljika mirisava
24 ruža dozivanja
2821. hodanje
mislio sam da će dvadeset četvrta ruža biti
humor. svi oni trenuci na putu u kojima zviždućem
zavitlavam se i podsmevam sebi a ponekad i prsnem u
smeh jer sam sebi smešan. ali pre polaska na hodanje si
mi ti toliko nedostajala da sam se sav pretvorio u dozivanje
dozivam te kao što mene put doziva. dozivanjem ti postaješ
moja majka žena i kći. tvoj zov me pretvara u venčavanje
srce nezaštićenosti. ne volim da napišem da sam tužan
ali tužan sam. ističu dvadeset četiri ruže i dalje
mi je ići - lutati dozivati
novi sad 28. mart 2001
i
ruža reči
slika i tela
ruža poraza poraza poraza
ruža hrabrosti
ruža preobraženja
ruža rata
ruža atoma
ruža jednostavnosti
ruža žene i muškarca
ruža celine
ruža dozivanja
i
ružo
lutanja
jebi me
jer
ti
si
ružo
jebanje
svake
ruže
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
uspori svoj mozak i nećeš rušiti svoju volju
7. mart 2026.
27852. dan mog života
3410/243
10494 rainer marija rilke
ruža koja nudi opojan
miris svetičinih grudi
10495 junus emre
gledajući stalnu ružu
ti ruku ne pružaš trnu
lupeža se ne boj ti si
na istinskom putu
10496 genadij ajgi
o kako ste nam
do bola - bezmerno
bliske u ponorima
vašim što gasnu
avgustovske ruže
9 ruža plavog
2806. hodanje
nebo je plava ruža. raširila se
nadsvodila oblaci su joj latice. plavo je
visoko i plavo je duboko. nebo i okean zajedno
plavo je smiraj na čelu i slepoočnicama plave ruže
i plave laste. sva vlaženja i sva dozivanja. plava je
boja dečaka govorila je kaja moja majka. plava je
slatka kao kajsija slava nenasilju. molitva me
zapahne kao livadske trave. plava je mističko
sjedinjenje s nekim posve drugačijim ti
novi sad 10.3.2001
3412/241
10497 rajner marija rilke
ruža što mimo nas dela poput dobre vile
10498 marija pavikovska-jasnoževska
kako si smela da pišeš o ružama
dok je istorija gorela kao šuma
na letnjoj žezi
10 ruža sporosti
2807. hodanje
sporost jedina podnosi snagu blizine
jedino se sa sporošću dostižu sve daljine. umetnost
sporosti je blaženstvo u tvojoj lepoti. oduševila bih te
svojim rasponima. ja sam princeza plemenitosti i čistačica
klozeta. ljubav za dno života. strast za širenjem. uspori svoj
mozak i nećeš rušiti svoju volju. sporost me je čuvala glasom
saputnika. dok pišem o ruži sporosti ispred mene hoda kaja
ćirilović. uživam u njenim teškim kruškolikim guzevima
čvrstim leđima i ženstvenim ramenima. leđa joj uživaju
u gipkosti. ramena mi govore uzmi me tvoja sam
plava je mističko sjedinjenje s nekim posve
drugačijim ti. samo idi rekao sam kaji
da te gledam i sporo obožavam
novi sad 12.3.2001
3413/240
10499 rajner marija rilke
udišem te kao da si meni
ružo sveg života lice
10500 edvard stahura
ružo ti imaš dućančić
dućančić sa začinima da se
sama iz nedelje u nedelju
ispod tezgice neguješ
10501 narodna pesma
rodom se rodila stolista ruža
ja se prikradoh da je otkinem
11 ruža plesanja i pevanja
2808. hodanje
plesanje i pevanje su jedna stvar. dve noge a
jedan hod. dve šake a jedan rukopis. sa plesanjem
plešu svi predeli. sa pevanjem pevaju sva bića. dobrota
pleše lepota peva. počeli su prolećni mirisi. sunce je zašlo
trske su suve presijava se voda kanala. u majicama
hodamo ivan venčanski i ja. samo idi rekao sam
kaji da te gledam i sporo obožavam
tu gde sam lako mi je biti
novi sad 13.3.2001
3414/239
10502 rainer marija rilke
protiv kog ružo ovim
trnovima odlučiste
10503 jan skacez
na celom svetu nema
toliko tišine kao kada pada
sneg po zimskim ružama
10504 paul celan
ružo jedna ptica prhnula
iz najokruglijе suze mičе
se nad tobom kao list
12 ti ruža
2809. hodanje
ti si rođena iz moje samoće moje
otvorenosti i otmenosti. ja sam muškarac ti
si moja žena. kao ni bog ni ti me ne možeš ostaviti
ti me jedina primaš celog. samo tvojim bezobličjem moj
oblik je ceo. ti si moja mušmula. suši se veš na otvorenom
dvorištu. tibiku varadija i mene je put izgladneo još je
daleko temerin. tu gde sam lako mi je biti. van
sela obliveni svetlošću gledamo
biblijsko sunce
novi sad 14.3.2001
3415/238
10505 rajner marija rilke
voliš li više ružo biti
žarka saputnica
10506 teodor retke
al ova ruža u morskom
vetru ova ruža
miruje
10507 hilde domin
ne navikavaj se
ne smeš se naviknuti
jedna ruža je ruža ali
jedan dom nije dom
13 ruža ponavljanja
2810. hodanje
ponavljanjem otkrivam snagu i
bezazlenost rutine. ponavljanje je svetinja
liči na morske talase koji se nadovezuju jedan na
drugi. ili na planine koje su u daljini plave sve dok se
ne izjednače sa nebom i nestanu. ponavljanjem se
kruniše istovetnost i smiruje um univerzuma. malopre
sam video prvi maslačak ove godine. van sela
obliveni svetlošću gledamo biblijsko sunce
ponavljanje je utočište svih blaženih
novi sad 15.3.2001
3416/237
10508 rajner marija rilke
leto: biti nekoliko dana
savremenik ruže
10509 ana ahmatova
gospode ja sam umorna
čuj me uskrsavati mreti živeti
sve uzmi ali te ruže rujne daj
da opet svežinu osetim
10510 dudlej randal
dok razmišljah o ružama i
revolucijama videh kako noć
pokriva zemlju ko veliko
tamno krilo
14 ruža minerala biljaka životinja i
ljudi. ruža tela osećanja mišljenja i volje
2811. hodanje
kruženje preplitanje uplitanje uvijanje. ulaženje izlaženje
jedno u drugome. gore i dole napolju i unutra ono što izvire
i uvire. sve jedno sa drugim postaje. kamen je mozak i list
je šapat i vazduh je prepun anđela i mnogi ljudi su se
preobrazili. u jednom biću su sva bića. ponavljanje
je utočište svih blaženih. hodam i žudim
novi sad 16.3.2001
i
ruža
plavog
ruža sporosti
ruža plesanja i pevanja
ti ruža
ruža ponavljanja
ruža minerala biljaka životinja i ljudi
ruža tela osećanja mišljenja i volje
i
ružo
lutanja ti
si u meni
i sad jer ti si
ja oduvek i
zauvek
i
ružo
lutanja da
ga jebeš biti
ti je zauvek
ruža lutanja
božija
i
ružo
lutanja
samo sami
jedno smo
ti i ja
i
ružo
lutanja
neka
uzglavlje
dok
spavamo
peva
za
nas
i
ružo
lutanja
iz kostiju
polećem
ja ptić
tvoj
i
ružo
lutanja
ti si me u
pesmu
preobrazila
i
ružo
lutanja
krvi moja
nenasilna i
nervi moje
podatne
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
ruža po božijem liku hodana
6. mart 2026.
27851. dan mog života
3401/252
10475 rainer marija rilke
presrećna ružo celino sva budna
10476 fernando pesoa
donesi mi ljiljane ljiljane i ne
zaboravi ruže. donesi mi ruže
ruže i ljiljane mi daj
10477 huan ramon himenes
gospode otvorio si se samo prema
meni kao ruža koju oduvek znam
1 ruža bogolika
2798. hodanje
nepojmljiva. ruža po božijem liku hodana
ti koja nosiš tajnu još nepoznatih bića. dražiš me
bezazlenošću ružo jabukolika. ti si me ohrabrila da
tražim da se u nežnost pretvaram. ti si zora koja se
rađanjem plavi. ti bog ja - tri ruže kao jedna ruža
radostan sam jer srce dobrote dobuje svetom
ružo mnogolika zdravlja mi daj
novi sad 1.3.2001
3402/251
10478 rainer marija rilke
meni si ružo knjiga odškrinuta
10479 gertruda stejn
ruža je ruža je ruža
2 ruža beskućništva
2799. hodanje
beskućništvo ti si jedrо i slatko kao trešnja
beskućništvo šapat u uhu toplina u hladnoći. jedino
stanovanje dostojno čoveka. beskućništvo me osnažuje i čuva
od malodušne svakodnevice. beskućništvom sam gospodin i
gospodstvo u predelu. beskućništvo daj mi hrabrosti da uvek napravim
korak više i u njemu svijem svoje prenoćište. iako je sam život kroz
njega živeo tomas merton je postepeno napustio nadu da će mu doći
neki dobar život na nekom pravom mestu koje je uvek bilo negde gde
on tada nije bio. umesto toga se predao laganom radu srca koje
traži boga prepisujem na jakom vetru reči iz pisma vere
varadi. ružo mnogolika zdravlja mi daj. beskućništvo
slaganja i ravnice neka u tvom svemiru bude
moj topli i otvoreni dom
novi sad 2.3.2001
3403/250
10480 rajner marija rilke
ružo ti o stvari izvanredno cela
10481 gongora
rođena jučer ružo sutra smrt te čeka
u lepoti tvojoj je skrivena opasnost da
te smrt odnese preka. uspori cvat
da duže budeš živa
10482 pol valeri
sva božanstva kroz ružu i slanost
3 ruža hodanja
2800. hodanje
hodanje hram svačijeg znoja ti si most
između soka i krvi. hodanje umetnost svih koji
se kreću skupljajući u bokovima blažene napore. jednim
korakom u bogu drugim u praznini. hodanje višnjo tobom
prokrvljujem svoje telo. ruža i krv su jedno. žar. nekada sam
bio odlaženje nekada ulaženje sada sam samo hodanje
ples u stopalima. ja sam čobanin hodač u toplom vazduhu
beskućništvo slaganja i ravnice neka u tvom svemiru
bude moj topli i otvoreni dom. hodanjem se
pretvaram u izvor dobrote
novi sad 3.3.2001
3405/248
10483 rajner marija rilke
ruža očarana u svom dašku
10484 vilijem karlos vilijams
ruža je zastarela. obuhvatiti ruže
postaje geometrija. ruža je nosila teret
ljubavi ali je ljubav na kraju - ruža
4 ruža dana
2801. hodanje
svaki dan osvane kao ruža svetlosti kao što svetlost
u predvečerju nestaje klizeći niz latice već potamnelih ruža
dan je pesma o šljivama koje su kao i mnogo voće iz roda ruža
pojeo sam šljive što su bile u hladnjaku a koje si možda čuvala za
doručak oprosti mi bile su izvrsne tako slatke i tako hladne v. k. vilijams
ponedeljak je svaki dan je ponedeljak a trave su uvek blage. da bih se
pomokrio i zaklonio od vetra zastao sam pored starih još neprolistalih
vrba. to što huji to je vetar u granama to što vlaži su počeci kiše
a taj što piše sam ja ružaja. hodanjem se pretvaram u izvor
dobrote. šta ostaje jednoj usred dana pokisloj
ruži nego da se smeši i smrzava
novi sad 5.3.2001
3406/247
10485 rajner marija rilke
ružo to stalno tvoja unutrašnjost miluje
se u biti svojoj miluje se sva u svemu
10486 marina cvetajeva
stihovi niču poput zvezda i ruža poput lepote
poput lepote - za kuću nužno zlo. o svete znaj
pesnik spozna - dok sniva - zakone zvezda
formulu cveta - sve
5 ruža godišnjih doba
2802. hodanje
godišnja doba su četiri ružinih bokora
bokor crvenih u proleću. plavih u letu. žutih u jeseni
i belih u zimi. u ruži sam hodao kroz deset jeseni. deset
zima. deset proleća i deset leta. zar nije to jedno mitsko
mistično putovanje kroz božiju česticu. karneval koraka i
latica. šta ostaje jednoj usred dana pokisloj ruži nego
da se smeši i smrzava. kako reći kako reći
ono što se već govori samo
novi sad 6.3.2001
3407/246
10487 rajner marija rilke
jedna ruža sve ruže ustvari
10488 vilijem blejk
bolesna ružo
olujan beše mrak
kad crv nevidljiv
dolete kroz zrak
10489 horhe luis borhes
prava ruža je vrlo daleko
možda je stub ili bitka ili radost
nekog boga kog nećemo videt
6 ruža ritma
2803. hodanje
jedan ritam svi ritmovi u stvari
ja sam jedan čovek svi ljudi u stvari. brojanje
brojanje brojanje. sve se samo zbraja. niko ne umire
svetkovinama ritma preživljavaju odbačeni. hodam da
bih telo hranio muzikom dušu slikama duh rečima i volju
brojevima. ritam zanosi sva moja čula usred apstrakcije
kako reći kako reći ono što se već govori samo
ritam isijava nepovratno svoju snagu
kao sunce
novi sad 7.3.2001
3408/245
10490 rajner marija rilke
ružo uz oko sklopljena
10491 stefan malarme
slava koju negda sledih od detinjstva
čista punog šuma ruža sred plaveti prirodne
7 ruža samoće
2804. hodanje
samoća je put do tebe. samoćom te stvaram
hej samoće sa vama sam zavoleo sve što postoji. sam
sam kao i pesma pevam nekog sa drugog sveta. mnogo sam
na ruži bio sam. da sam znao da će tako biti ne bih se ni usudio
da krenem. ali samoće su stvarale punoću. ukus badema ženu koja
mi je rekla mužu. samoća mi daje snagu da hrlim samo tebi. samoćom
ljubim sve što je samo. kad ljubim vidim sve i jeste samo. ljubim tvoju
pičku - ružu jedinu čujem zvuk patika o asfalt i uzbudim se: sam sam
na ovom svetu u zjapećoj otvorenosti prema univerzumu. ritam
isijava nepovratno svoju snagu kao sunce. samoća me doji
tepanjima zvucima sa kojima razgovaraju zvezde
novi sad 8.3.2001
3409/244
10492 rajner marija rilke
ružo ti svijaš se vrh jutra
tvoje usnule snage
razvijaju nežne oblike
između obraza i grudi
10493 karl sandberg
sad kad grimizna ruža
počinje da puže uz kuću
naših dvaju života
8 ruža molitve
2805. hodanje
molitva me prima kad god mi se poželi
molitva je valovita kao tabani dok me nose po
neravnom putu. moliti - šaputati. uho sveta je nežno
dečije. molitve su izgovarali i izgovaraju najhrabriji kao
kad iz grla miriše breskva. molitva je neodgonetljivi razgovor
sjaj u očima pobožnih žena. u molitvi se ono pojavljuje a ja
oblutak nestajem kao u snu ili orgazmu. samoća me doji
tepanjima zvucima sa kojima razgovaraju zvezde
molitva me zapahne kao livadske trave
novi sad 9.3.2001
i
ruža
bogolika
ruža beskućništva
ruža hodanja
ruža dana
ruža godišnjih doba
ruža samoće
ruža molitve
i
ružo
lutanja ruža
u meni je čednost
ja u lutanju sam
odanost
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
sam za sve
5. mart 2026.
27850. dan mog života
3391/262
10435 ja sam gospodin smrzavanje. na ovom jakom vetru
slabo obučen ostaje mi samo da sebe ismevam i tako se ugrejem
10436 pokrivam rukama stomak ali mi zebu grudi. pokrivam grudi ali mi zebu šake
10437 ušao sam u petrovaradin pribijam se uz kuće gde manje duva
sada mi lepo
2789. hodanje
hodao sam sa zorom ivanov i borisom
mrkelom od bukovca do sremskih karlovaca
posle karlovaca sam nastavio sam sa hladnim vetrom
približavam se mostu na dunavu. evo vetra vode i neba
ja sam kralj svih služenja. od sreće ljubim vazduh. cigani
indijanci vetrovi trave cveće ruže. u toplom stanu
u mirisu tamjana opuštaju mi se mišići
novi sad 19.2.2001
3392/261
10438 volim kad izgovorim bog
10439 neki mlad čovek je u osam sati ujutru stajao pred vratima
jedne usamljene po izgledu ljupke kuće ovako počinje robert
valzer svoj roman pomoćnik koji sam malopre počeo da čitam
10440 ovom je ime ja i vetar
10441 proširilo se i produbilo nebo rađa se
nova radost iz beskrajnih svetova moga tela
10442 hladni vetar mi duva u leđa. oštra kišica bockа po potiljku
al ne vredi vam kažem kiši i vetru meni je od valzera toplo uutrobi
valzerova nevinost me opčinjava. uživam jer mu je i ova knjiga
kao kod najboljih potpuno ista kao i sve ostale
10443 mislim na boga dok umoran prolazim između ljudi
a i ti ćeš već znati
2790. hodanje
na kraju hodanja mi uvek prija kada zastanem
na pešačkom prelazu. tu osećam sigurnost a malo
se i odmorim. u toplom stanu u mirisu tamjana opuštaju
mi se mišići. uspavani hladnoćom golubovi uvučenih
vratova stoje na gradskom trgu
novi sad 20.2.2001
3393/260
10444 zviždim ko lud (primetim to posle pet minuta)
10445 13:06 eno ga i prvo procvetalo drvo
10446 robert valzer me razgaljuje i pretvara u samu šaljivost
10447 dakle poniženjima me treba uzbuditi da
bih se čisto radovao božijem svetu to je valzer
10448 ruža je oblik u kome sija lepota božija
da mi se ugreje potiljak
2791. hodanje
poslednji kilometar. sve vreme je duvao
vetar baš je i sada poneo suvo lišće po putu
galebovi lete visoko nad dunavom a gnjurci tik uz
površinu vode. kao da je sve što se događa samo
jedna usrdna molitva - razgovor svih bića. uspavani
hladnoćom golubovi uvučenih vratova stoje na
gradskom trgu. žutom bojicom obojim hartiju da
bih izmamio iz sebe poslednju rečenicu
novi sad 21.2.2001
3394/259
10449 nadeva se kišica
10450 posle polusatne unutrašnje vatre i nemira odjednom osetih svu čar strpljenja
10451 dunav se talasa i teče kao livada
10452 sunce sija čitam valzera. vetar je na trenutak vodenast
i hladan. ali kad podignem pogled sa teksta ugledam na severnoj
strani neba tamne oblake koji kao da izviru iz zemlje
10453 zagrcnuo sam se od smeha izrugivajući se samom sebi
10454 jesam li sada miran. jesam. i govorim podnevnoj tišini ono što sada
govorim pitao je sam sebe i odgovorio samom sebi jozef valzerov junak
izdrži dragana izdrži
2792. hodanje
hodao sam za stopala dragane varadinac
za reči koje je na njima istetоvirala. svako ko izdrži
pomaže biljkama da rastu. svako ko izdrži pomaže i
drugome da izdrži. trči dragana trči stopalima čuvaj svet
žutom bojicom obojim hartiju da bih izmamio iz sebe
poslednju rečenicu. kako je bio uzbudljiv pogled
psa ka pticama u visokom letu
novi sad 22.2.2001
3395/258
10455 sve što je aristotelovsko šekspirovsko hegelovsko za mene nije umetnost
10456 umetnost je (još) nepoznato
10457 živa bića piju uređenost iz umetnosti - parafrazirao sam
10458 iz zaustavljenog automobila dvadesetogodišnji mladić mi
govori nemojte da čitate zgaziće vas auto. ouuu pa vi to komponujete
komponujete nisam mu ništa odgovorio bio sam osvojen valzerom
10459 pri kraju hodanja posle sunčanog dana me zaliva
kiša. kako je promena vremena uzbudljiva isto kao i ustaljenost
10460 al je lepo kisnuti
10461 a tek kisnuti misliti na boga i još biti gladan
10462 i popiti čašu vina pre jela (božijom se krvlju
hraniti) pa i drugu i u zanosu stvarati novu knjigu
nazdravljе
2793 hodanje
kako je bio uzbudljiv
pogled psa ka pticama u
visokom letu. teci samo teci
novi sad 23.2.2001
3396/257
10463 sam za sve
10464 eno po fruškoj gori osvanuo sneg
10465 hrabrost nije da ideš dalje kada imaš energije
hrabrost je da ideš dalje kada je nemaš ovaj mail je elen
mek artur dobila na brodu dok je sama oplovljavala svet
tvojstvo
2794. hodanje
hodao sam sa dorom stanković
obavio posao za ovu nedelju. sada sam u
toploj sobi kroz prozor vidim pada sneg. opio
sam se. vino i sneg. na stolu su mi rezanci sa
sirom. pijan sam i gladan. ispunjen bezrazložnom
ljubavlju. teci samo teci. ja sam dert fado
sevdah bluz svi zanosi ovog sveta
novi sad 24.2.2001
3398/255
10466 trnje
živelo trnje. poštujem
te ti si moja prašnjava
knjiga pre mog vremena
ti si priča o svim
iskušenjima
(iz rečnika hodanja)
ovo je tekst
2795. hodanje
po kome pada sneg. hodamo sun i ja
noge su nam mokre. kape i kaputi se zabeleli
sneg pada od juče sitan i neprestan. današnje hodanje
posvećujem prevodiocima. mnogе knjige sam upoznao uz
njihovu pomoć. kada god bih citirao one koji su me oduševljavali
ne bih navodio ime prevodioca. njihovom anonimnošću sam
odavao poštovanje dobro obavljenom poslu. danas sam hodao
za sve njih one koji prevedu hranu sa jedne na drugu obalu
ja sam dert fado sevdah bluz svi zanosi ovog sveta
sa jezika hodanja preveo onaj po kome
je popadao sneg
novi sad 26.2.2001
3399/254
10467 pogled mi je privukao istruleli pleh koji je virio ispod snega
10468 sunce je već istopilo sneg po putevima
10469 sunce zalazi smrzavam se
10470 okrenuo sam se unazad u crvenom suncu
sam ugledao plod mog današnjeg napora
10471 ledi. već i klizi
da li možemo da hodamo za moju
devedeset trogodišnju baku micu
2796. hodanje
hodali smo milica jovanović i ja i hodanje posvetili njenoj baki
obavili posao. jedino mi je ostalo da završim tekst. ali mi je snaga
iscurila. gotovo. sa jezika hodanja preveo onaj po kome je popadao
sneg. u mišićima osećam dodatni napor zbog povremenog klizanja
novi sad 27.2.2001
3400/253
10472 zaplavio se mokri asfalt po kome hodamo teodor i ja
10473 upravo sam se rastao od teodora. izduvao me
je vetar. stavio sam rukavicu na grudi da me malo zaštiti
10474 malo pre sam primetio da sam izgubio rukavicu sa grudi
najbolje rukavice koje sam imao u životu. sada mi je ostala
samo desna. pokloniću je dori stanković kao
ispovest
2797. hodanje
o današnjem danu u kome sam posle izgubljene
rukavice video da mi i fotoaparat ne radi a posle hodanja
me je nepravedno optužila bliska osoba (odmah sam osetio
bol u srcu). hvala čednim ljudima što su me naučili da povrede
koje mi nanesu bližnji pretvorim u odlaženje i prapoverenje. sutra
počinjem da hodam dvadeset četiri dana za dvadeset četiri sata
i dvadeset i četiri ruže. pratiće me stihovi dvadeset četiri rilkeove
pesme o ružama i stihovi pesnika koji su pisali o ruži. (fotoaparat
ipak radi baterije su bile u pitanju). u mišićima osećam dodatni
napor zbog povremenog klizanja. radostan sam jer
srce dobrote dobuje svetom
novi sad 28.2.2001
i
ja sam kralj
svih služenja
volim kad izgovorim bog
uživam jer mu je i ova knjiga kao kod
najboljih potpuno ista kao i sve ostale
ruža je oblik u kome sija lepota božija
i
ružo
lutanja ti
jedna jedina
ruža lutanja ti
si čedo svih
ruža i svih
pesama
o
ruži
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
počinje vek žena
4. mart 2026.
27849. dan mog života
3379/274
10415 prvi put ove godine sam se skinuo go do pojasa
10416 na raskršću sam bacio štap da mi pokaže
kuda da krenem. ogoreli vrh drveta se okrenuo ka zanošu
10417 zemlja je preorana
10418 uskoro će nabujati pupoljci zabeleće se voćke izleteće pčele
10419 svratio sam kod paje vinogradara u njegovu vinogradarsku kućicu. zatekao
sam ga u razgovoru sa predragom bailom takođe vinogradarom. sedeli su pored šporeta
i pričali. pridružio sam im se. pričali su mi o vinogradima i vinu. o rajnskom rizlingu
drugari vinogradari
2779. hodanje
zemlja je počela da miriše
sadašnjost praznina seme eto
žive večnosti. budi se mozak
novi sad 7.2.2001
3380/273
10420 hodam i čitam intervju sa šezdesetčetvorogodišnjim tomom gotovcem
koga nisam video godinama i koga volim kao i one koje pominje u razgovoru:
lazara stojanovića. branka vučićevića. žan lik godara. erik romera. klod
šabrola. dušana makavejeva. hrvoja turkovića. leni rifenštal. dragana
aleksića. ljubomira micića. grupu gorgona. mihovila pansinija
10421 uskoro ću hodati tri noći i jedan dan za devedeset i devet godina
leni rifenštal. tri noći za prošli vek. jednu za komunizam. jednu za fašizam
i jednu noć za neoliberalizam. jedan dan ću hodati za novi vek i
leni ženu koja ih je nadživela i pobedila
plaho
2780. hodanje
ne mislim. kako mi prija da ne mislim
osećam samo ruke koje se njišu i sve hladniji
vazduh po licu. budi se mozak. sve što mi
je činiti jeste da odem u bioskop
novi sad 8.2.2001
3381/272
10422 šta sve nisam učinio
mnogo toga. uh i oh ali ja sam odlazio dalje
ono što nisam učinio ću učiniti ponešto i neću
sve te ideje koje nisam realizovao su mi pomagale
da trajem. grejale su me. zanosile. stvarale mi
energiju zablude. činile me. da ih ne nabrajam
boleće me prijatelju moj
(iz rečnika hodanja)
baš to baš tako
2781. hodanje
umesto teksta bacam gumicu za brisanje
visoko u vazduh pa je hvatam levom ili desnom
rukom. i ovu rečenicu bacam na papir dajući joj
neki smisao o kome ne znam ništa ali rečenica već
pada u tačku. sve što mi je činiti jeste da odem
u bioskop. letite letite moje rečenice
novi sad 9.2.2001
3382/271
10423 1 rat je još uvek jedini lek 2 lažčina 3 kurac od psa 4 posmatranje
mira 5 uspeh 6 granica naselja 7 strašila u polju 8 mladi luk 9 blažena ravnica
10 nedogled je samo nebo 11 lekovita sećanja 12 trske pored puta 13 piti na putu
14 kap kiše 15 zeleno plavo i ja 16 dobra tela - misija materije 17 soko u pšenici
18 ulazimo u futog 19 đubrenje 20 prokrviti telo u sumraku 21 oplemeniti mišljenje
22 traktorska svetla 23 umiranje mladih 24 otvorena vrata 25 lopta u prozor
26 male prodavnice u zabačenim naseljima 27 groblja i sećaj se smrti
28 teglenja 29 nomadizam polnosti 30. gatari i delez 31 ralf valdo
emerson 32 jezičke igre 33 usklađenost 34 smeh
35 bez zaštite 36 hvala tridesetšestorici
izginuli smo
2782. hodanje
a i neka smo. hodali smo
trideset i osam kilometara milica
jovanović i ja za trideset šest pravednika
koji čuvaju ovaj svet. letite letite moje
rečenice. sve tragove na zemlji
pamti nebo
novi sad 10.2.2001
3384/269
zimsko hodanje vere varadi
2783. hodanje
krenula sam nešto pre devet. vreme je sunčano ali sveže idealno za hodanje
krenula sam od 1212 clifton road odmah skrenula na north decatur rd. rock springs
universitz avenue. nort highland avenue gde sam sada. da bih se ojačala za start ponela
sam vokmen i satija branke parlić. predeo iz koga sam krenula je svet pristojnog susedstva
visoko drveće male kuće. daninoć narcisi. jevrejska crkva jevrejska škola i zabavište. u
daljini iznad visokih vrhova neozelenelog drveća vidi se vrh tornja koji je negde daleko
toliko daleko da ne možeš ni pomisliti da tamo stigneš pešice. krenula sam ka njegovoj
nedostižnoj udaljenosti. prizori su se začas izmenili - izbila sam na jedan veliki park
pidmont park. iza parka su se videli obrisi sasvim drugačije atlante. ovde ljudi hodaju
samo od kola do ulaza u banku prodavnicu hemijsku čistionicu. ovo što ja radim
ne radi ovde niko. vratila sam se sa hodanja u 13:45. poslednji sat i po bio mi je
naporan. bodrila sam se kako sam znala i umela. na stepenicama iznad
dečijeg igrališta pojela jabuku. sve tragove na zemlji pamti nebo. pri
kraju kraju videla crnca visokog i vitkog u tamnim pantalonama
i upasanoj košulji kako sa spoljne strane kuća stojeći
na jednoj nozi na merdevinama pere
nekim ljudima prozore
atlanta 12.2.2001
3385/268
10424 mašem rukom: do viđenja dvadeseti vek. do viđenja komunizam
tri noći i jedan dan: leni rifenštal
2784. hodanje
noću zamiru čula. ispunjava se krug. kada sam se rodio
leni rifenštal je imala četrdeset i sedam godina. meni je sada
pedeset druga a njoj devedeset deveta. pri kraju videla crnca
visokog i vitkog u tamnim pantalonama i upasanoj košulji
kako sa spoljne strane kuća stojeći na jednoj nozi na
merdevinama pere nekim ljudima
prozore. počinje vek žena
novi sad 13.2.2001
3386/267
10425 ulazim u noć a želeo bih da se kao dete isplačem u toplom zagrljaju
10426 i noćašnje hodanje je doviđenja dvadesetom veku. do viđenja fašizam
10427 zašto sam ovoliko tužan
10428 divim se dubokoj starosti leni rifenštal
10429 prolazak voza preko mosta uznemiri galebove i oni kao paperje lete kroz noć
tri noći i jedan dan: leni rifenštal
2785. hodanje
neispavan u hladnoći i tuzi samo sam hodao
bez ikakvih senzacija. potrošen sam. počinje
vek žena. treperim od nemoći
novi sad 14.2.2001
3387/266
10430 do viđenja neoliberalizam
tri noći i jedan dan: leni rifenštal
2786. hodanje
hodao sam sa kajom ćirilović. posle rumenke bili smo
u potpunom mraku. noć je duboka kao more. kada bih
otvorio šake osetio bih kao da nosim teške dojke. oči ništa
ne vide. gledanje ćuti. pogled se diže ka zvezdama a zvezde
daleke svojom daljinom nas miluju i plaše. pričali smo o radosti
u životu i hrabrosti starih ljudi. anjes vardi. leni rifenštal. kompaj
segundu. ronaldu bigzu pljačkašu stoleća. džon kuper pouisu
ernst jingeru. vilijem barouzu... sve što je živo me ohrabruje
i uči hrabrosti. ja sam muž sveštenik i pevač svemira
treperim od nemoći. svaki trenutak života
mi govori: tek treba živeti
novi sad 15.2.2001
3388/265
10431 blešti u danu prepunom sunca. iz duboke
i tamne ponoći evo me u toplom i svetlom podnevu
10432 sa tri hodanja po noći sam se pozdravio sa dvadesetim vekom
i zlom u njemu: komunizmom fašizmom i neoliberalizmom. do viđenja veku
koga sam voleo jer su u njemu živeli i mone i sati i gertruda stejn i pesoa i simon
vejl i berdajev i vitgenštajn. jer sam u njemu odrastao slušajući radio drame. igrao
fudbal i plesao rokenrol. gledao i gledao i gledao filmove. čitao pesnike i mistike
živeo sa prijateljima. iskupljivao se i otkrio slobodu u zatvoru. prepoznao sada
stvarao veliku umetnost. uživao u ljudskim pravima i pravima svih bića
učestvovao u planetarnoj odgovornosti i posejao svemirsku kulturu
jedan dan: leni rifenštal
2787. hodanje
žena i dan su pozdrav za dvadeset prvi vek
u ovom danu hodam za svetlost i ženstvenost
za kosmološku umetnost i jezik svih bića. svaki
trenutak života mi govori: tek treba živeti. sa
osmehom u praskozorju novog veka
novi sad 16.2.2001
3389/264
10433 kao da sam u telu svetlosti tako se osećam u ovom danu
10434 volim da se šetam prometnim ulicama uvek moram imati neki cilj
odredim dokle ću da idem i dok se udalјavam od svoje kuće to je teži deo
šetnje nagovaram sebe da idem donde pa još malo pa ajde do one kuće što
dalje odem duže ću se vraćati a onda u jednom času - sve se prometne
u lepo - sretnem ljude osmehujemo se jedni drugima. u glavi mi naviru
lepe misli uobražavam da sam pesnik eva ras
ja sam...
2788. hodanje
po boji kože pripadam rasi koja je nanela
i nanosi najviše zla u ovom svetu. stid me je zbog
onoga čine se drugi ponose. po vetrovima ja sam ciganin
ciganin jer volim to ime. duboko poštujem taj progonjeni narod
saosećam sa svakim ko je čuo pogrdnu reč i poneo prezriv pogled
na sebi. kako su za žaljenje sva nadmena bića koja omalovažavaju
druge. biti bolji od drugog znači saosećati sa njim i dati mu priliku
da se i on razvije i procveta. volim cigane jer nemaju državu jer
su nomadi i svete lutalice obraz civilizacije. sa osmehom u
praskozorju novog veka. cigani indijanci
vetrovi trave cveće ruže
novi sad 17.2001
i
sve što je živo me
ohrabruje i uči hrabrosti
ja sam muž sveštenik i pevač svemira
u ovom danu hodam za svetlost i ženstvenost
za kosmološku umetnost i jezik svih bića
saosećam sa svakim ko je čuo pogrdnu reč i poneo prezriv pogled na sebi
i
ružo
lutanja
ne odustaj
jer ti si
dah
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
najviše volim umetnost same umetnosti
3. mart 2026.
27848. dan mog života
3366/287
10387 pozdravljam trave drveće
odem i pozdravljam. tako sam to činio. smejao se
video sam polja su sama i zato sam im odlazio. samo
je nebo i putevi su sami šume su same i proplanci. imaju
sve samo im pozdrav i lepa reč nedostaju. zato sam
odlazio. dodirivao ih pogledima stopalima šakama
rečima i smešnim gegovima. eto radosti. deteta
lude na putu mene tvog jedinog
(iz rečnika hodanja)
samo do kraja
2768. hodanje
hodao sam sa urošem vukšom. noćas je
opet bilo bolnog druženja sa bližnjima. kako me
to ispovređuje. al gle to i prija. osećam se kao da me je
razvejao vetar. kao da su me reči koje su bile izgovorene
da bi me povredile razbile kao talas o stenu. pretvorio sam
se u hiljade kapljica. pijem za sve roditelje bez dece i svu
decu bez roditelja piše mi arti iz budimpešte. noć
me je uhvatila pod ruku sa njom završavam
kruženje. svi jablani u meni već spavaju
novi sad 25.1.2001
3367/286
10388 nema cilja cilj je početak
10389 beskućništvo je put. vodi me i čuva
10390 bezbrižnost me miluje
10391 istetoviraću se i po leđima. da mi se i leđa pretvore u lice
uživam
2769. hodanje
ishodao sam petnaest
kilometara ostalih devet ću
oprostiti da bih sebe nagradio
za bezbrižnost. i još ću kupiti
slatke jabuke. svi jablani u
meni već spavaju
osećam: voljen sam
novi sad 26.1.2001
3368/285
10392 ne znam šta ću napisati ali me raduje da
pišem. uzbuđuje me snaga u šaci sa kojom ispisujem slova
10393 do malopre prvih devet kilometara sam hodao sa aleksandrom
tišmom sedamdeset i sedma mu je. sve više u njemu osećam dečaka
10394 otoplilo je sinulo sunce raskopčao sam se. svest i
savest mi govore: uživanje u samom životu je bezazlenost
bogočašće
2770. hodanje
kasnije smo dragana i ja
ponovo sreli aleksandra i zajedno
hodali. osećam: voljen sam
lepo je slušati
novi sad 27.1.2001
3370/283
10395 odnos žene i muškarca je velika tajna
i svetlost duboka noć iz koje niče svetlost
hodanje sa sve mi je zauvek ivanom
2771. hodanje
lepo je slušati. verujem ti jer iako ja ne vidim vidim
da ti vidiš napisala mi je sve mi je zauvek ivana
novi sad 29.1.2001
3371/282
10396 već četvrti dan sam premoren. ne uspevam da odmorim srce
10397 moram zastajati. odmarati se. spavati. nastavljati. ne
zamarati se. tražiti pomoć. zaustavljati misli. lišavati se volje. srcu
davati snagu. uživati u telu. potpuno se otvoriti ljubavi božijoj
svijanje
2772. hodanje
prikupio sam šesnaest kilometara
nisam mogao više da pomeram telo. mašina
se morala ohladiti. okeani su veliki. kada bih
pomislio da sam se odmorio i da mogu dalje osetio
bih da je još mnogo umora u telu. kao da su tople kiše
padale u meni. kao da su se latice ruže zatvorile
verujem ti jer iako ja ne vidim vidim da ti vidiš
napisala mi je sve mi je zauvek ivana
kao da su patuljci polazili
na počinak
novi sad 30.1.2001
3372/281
10398 negovanje
sve više vidim koliko je negovanje važno
sećam se kako sam prve godine hodanja masirao
stopala posle hodanja. najvažnije je pustiti umor da
potpuno iscuri. ispavati se i lišiti se briga. tek tada
pridolazi snaga. negujem se smirenjem. negujem se
sa velikim pesnicima i misticima. muzikom. snegom
dok pada. slaganjem sa bližnjim savezništvom sa
ženom. negujem se plačem koji mi pokreću
dobri ljudi. blaženstvom boga
(iz rečnika hodanja)
koja lepa reč samom sebi
2773. hodanje
ceo dan sipi vlaga. provejava mokri sneg
kao da su patuljci polazili na počinak
još ističe umor iz mene
novi sad 31.1.2001
3373/280
10399 po fruškoj gori se beli sneg
10400 uskoro će sumrak a sunce je tek izašlo. kao da me podržava
10401 spokojan sam jedino kada sam savršen kao bog
doteci mi snago, doteci
2774. hodanje
pre hodanja sam se osećao slomljen. temperatura
tegobe sa srcem iscrpljenost mislio sam da neću ishodati
dan. ipak evo me ostao mi je još kilometar-dva. kada bih
knjigu ruža lutanja skratio za devet desetina bila bi to
fantastična knjiga. ovako ruža je još fantastičnija
poželeo sam se hladnih mandarina. još ističe
umor iz mene. hej pa ja to spavam u hodu
novi sad 1.2.2001
3374/279
10402 pre tri dana je odštampana ruža lutanja 9. idem
u beograd da popijem vino sa onima koji su do sada radili na
knjigama ruže. nebojšom čovićem. draganom stojkovićem
draganom erdevički. davorom palčićem. jagodom helet
rajkom sredojević. violetom jovanović
10403 čitam deridu hajdeger je godinama govorio da mišljenje
počinje postavljanjem pitanja a da je ispitivanje dostojanstvo mišljenja
a onda je jednog dana ne oponirajući ovoj tvrdnji rekao da ali postoji nešto
još izvornije od postavljanja pitanja a to je ta pobožnost mišljenja. to je ono što
znači pristati prihvatiti reći da. potvrditi. tu pobožnost mišljenja sam osetio
1973 u zatvoru. a to prihvatanje i potvrđivanje sam 1991 u londonu
nazvao nomadskim razgovorom božanskim nadovezivanjem
pobožni tragovi
2775. hodanje
sa snegom i strpljenjem koje sam pokupio
na putu miran kao labud hodam ulicama beograda
deveta ruža mi je u ruci. želim joj da zrači dobrotom i
lepotom. hej pa ja to spavam u hodu. pili smo vino
za devetu ružu i drugo izdanje ruže lutanja
beograd 2.2.2001
3375/278
10404 biti stranac i domaćin univerzuma... biti
najbolji i najskuplji... biti radostan... biti sam i sa tobom
zar ti se ne čini da su njegove rečenice ponekad
diletantske pitala je milica jovanović prijatelja posle
čitanja ruže lutanja. sada, posle prvog hodanja kaže:
2776. hodanje
ponekad su prljave. možda kaljave. žilave ili nežne. namerne ili anonimne
posle 18.035 koraka samo su me one držale uspravno. podvukla sam se pod
korak kao žena-amater da bih se uspravila kao nova. čučnula sam da opustim
tetive. napred za koracima. ponavljanje je majka promene. rekoh sebi: piši
kao što hodaš diletantkinjo. pili smo vino za devetu ružu i drugo izdanje
ruže lutanja. hodao sam prvi put sa milicom jovanović koja mi
je pričala o mnogo stvari i o rečenicama u ruži
novi sad 3.2.2001
3377/276
10405 ništa dosadnije od: zanimljive priče. uzbudljive
strasti. sebične ljubavi. šarmantnih ljudi i vrcavog humora
10406 boli me srce opet sam se noćas iskidao iznurio izmorio sa
bližnjim. ali tvoje reči u knjizi mi govore dete moje prihvati sve onako
kako jeste i ne žali se. jer sve što te pogodi radost i patnja to si ti sam
10407 kako me je juče (nedelja popodne dok sam se odmarao) ponela
i obradovala slika no 34 ed rajnharda. danas sve vreme mislim na nju
10408 umetnost mi je ponekad jedina uteha
ma šta govorio. umetnost mi je uvek izvor i put
10409 najviše volim umetnost same umetnosti
volim plavu umetnost
2777. hodanje
baš kao i umetnost plavog. plava umetnost
je umetnost vode i vazduha. umetnost plavog je
umetnost jednog. umetnost iz srca dobrote. hodao
sam prvi put sa milicom jovanović koja mi je
pričala o mnogo stvari i o rečenicama u
ruži. ja sam rumenilo plavog
novi sad 5.2.2001
3378/275
10410 gertruda stejn
10411 ed rajnhard
10412 bili holidej
10413 ludvig vitgenštajn
10414 majstor ekhart
uzbuđujem se istim zamaram sličnim
2778. hodanje
pre hodanja sam uživao gledajući spisak moje familije i
izabrao za danas petoro meni najdražih. ja sam rumenilo
plavog. sadašnjost praznina seme eto žive večnosti
novi sad 6.2.2001
i
nema cilja
cilj je početak
spokojan sam jedino kada sam savršen kao bog
biti stranac i domaćin univerzuma... biti najbolji
i najskuplji... biti radostan... biti sam i sa tobom
ništa dosadnije od: zanimljive priče. uzbudljive strasti
sebične ljubavi. šarmantnih ljudi i vrcavog humora
uzbuđujem se istim zamaram sličnim
i
ružo
lutanja baš
zato što sam
te ljubio ja sam te i
zanemarivao ko što si
i ti mene ljubila a nikad
me nisi zanemarila
ružo lutanja
najjebežljivija
ružo moja
svih
ruža
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
najviše volim umetnost same umetnosti
3. mart 2026.
27848. dan mog života
3366/287
10387 pozdravljam trave drveće
odem i pozdravljam. tako sam to činio. smejao se
video sam polja su sama i zato sam im odlazio. samo
je nebo i putevi su sami šume su same i proplanci. imaju
sve samo im pozdrav i lepa reč nedostaju. zato sam
odlazio. dodirivao ih pogledima stopalima šakama
rečima i smešnim gegovima. eto radosti. deteta
lude na putu mene tvog jedinog
(iz rečnika hodanja)
samo do kraja
2768. hodanje
hodao sam sa urošem vukšom. noćas je
opet bilo bolnog druženja sa bližnjima. kako me
to ispovređuje. al gle to i prija. osećam se kao da me je
razvejao vetar. kao da su me reči koje su bile izgovorene
da bi me povredile razbile kao talas o stenu. pretvorio sam
se u hiljade kapljica. pijem za sve roditelje bez dece i svu
decu bez roditelja piše mi arti iz budimpešte. noć
me je uhvatila pod ruku sa njom završavam
kruženje. svi jablani u meni već spavaju
novi sad 25.1.2001
3367/286
10388 nema cilja cilj je početak
10389 beskućništvo je put. vodi me i čuva
10390 bezbrižnost me miluje
10391 istetoviraću se i po leđima. da mi se i leđa pretvore u lice
uživam
2769. hodanje
ishodao sam petnaest
kilometara ostalih devet ću
oprostiti da bih sebe nagradio
za bezbrižnost. i još ću kupiti
slatke jabuke. svi jablani u
meni već spavaju
osećam: voljen sam
novi sad 26.1.2001
3368/285
10392 ne znam šta ću napisati ali me raduje da
pišem. uzbuđuje me snaga u šaci sa kojom ispisujem slova
10393 do malopre prvih devet kilometara sam hodao sa aleksandrom
tišmom sedamdeset i sedma mu je. sve više u njemu osećam dečaka
10394 otoplilo je sinulo sunce raskopčao sam se. svest i
savest mi govore: uživanje u samom životu je bezazlenost
bogočašće
2770. hodanje
kasnije smo dragana i ja
ponovo sreli aleksandra i zajedno
hodali. osećam: voljen sam
lepo je slušati
novi sad 27.1.2001
3370/283
10395 odnos žene i muškarca je velika tajna
i svetlost duboka noć iz koje niče svetlost
hodanje sa sve mi je zauvek ivanom
2771. hodanje
lepo je slušati. verujem ti jer iako ja ne vidim vidim
da ti vidiš napisala mi je sve mi je zauvek ivana
novi sad 29.1.2001
3371/282
10396 već četvrti dan sam premoren. ne uspevam da odmorim srce
10397 moram zastajati. odmarati se. spavati. nastavljati. ne
zamarati se. tražiti pomoć. zaustavljati misli. lišavati se volje. srcu
davati snagu. uživati u telu. potpuno se otvoriti ljubavi božijoj
svijanje
2772. hodanje
prikupio sam šesnaest kilometara
nisam mogao više da pomeram telo. mašina
se morala ohladiti. okeani su veliki. kada bih
pomislio da sam se odmorio i da mogu dalje osetio
bih da je još mnogo umora u telu. kao da su tople kiše
padale u meni. kao da su se latice ruže zatvorile
verujem ti jer iako ja ne vidim vidim da ti vidiš
napisala mi je sve mi je zauvek ivana
kao da su patuljci polazili
na počinak
novi sad 30.1.2001
3372/281
10398 negovanje
sve više vidim koliko je negovanje važno
sećam se kako sam prve godine hodanja masirao
stopala posle hodanja. najvažnije je pustiti umor da
potpuno iscuri. ispavati se i lišiti se briga. tek tada
pridolazi snaga. negujem se smirenjem. negujem se
sa velikim pesnicima i misticima. muzikom. snegom
dok pada. slaganjem sa bližnjim savezništvom sa
ženom. negujem se plačem koji mi pokreću
dobri ljudi. blaženstvom boga
(iz rečnika hodanja)
koja lepa reč samom sebi
2773. hodanje
ceo dan sipi vlaga. provejava mokri sneg
kao da su patuljci polazili na počinak
još ističe umor iz mene
novi sad 31.1.2001
3373/280
10399 po fruškoj gori se beli sneg
10400 uskoro će sumrak a sunce je tek izašlo. kao da me podržava
10401 spokojan sam jedino kada sam savršen kao bog
doteci mi snago, doteci
2774. hodanje
pre hodanja sam se osećao slomljen. temperatura
tegobe sa srcem iscrpljenost mislio sam da neću ishodati
dan. ipak evo me ostao mi je još kilometar-dva. kada bih
knjigu ruža lutanja skratio za devet desetina bila bi to
fantastična knjiga. ovako ruža je još fantastičnija
poželeo sam se hladnih mandarina. još ističe
umor iz mene. hej pa ja to spavam u hodu
novi sad 1.2.2001
3374/279
10402 pre tri dana je odštampana ruža lutanja 9. idem
u beograd da popijem vino sa onima koji su do sada radili na
knjigama ruže. nebojšom čovićem. draganom stojkovićem
draganom erdevički. davorom palčićem. jagodom helet
rajkom sredojević. violetom jovanović
10403 čitam deridu hajdeger je godinama govorio da mišljenje
počinje postavljanjem pitanja a da je ispitivanje dostojanstvo mišljenja
a onda je jednog dana ne oponirajući ovoj tvrdnji rekao da ali postoji nešto
još izvornije od postavljanja pitanja a to je ta pobožnost mišljenja. to je ono što
znači pristati prihvatiti reći da. potvrditi. tu pobožnost mišljenja sam osetio
1973 u zatvoru. a to prihvatanje i potvrđivanje sam 1991 u londonu
nazvao nomadskim razgovorom božanskim nadovezivanjem
pobožni tragovi
2775. hodanje
sa snegom i strpljenjem koje sam pokupio
na putu miran kao labud hodam ulicama beograda
deveta ruža mi je u ruci. želim joj da zrači dobrotom i
lepotom. hej pa ja to spavam u hodu. pili smo vino
za devetu ružu i drugo izdanje ruže lutanja
beograd 2.2.2001
3375/278
10404 biti stranac i domaćin univerzuma... biti
najbolji i najskuplji... biti radostan... biti sam i sa tobom
zar ti se ne čini da su njegove rečenice ponekad
diletantske pitala je milica jovanović prijatelja posle
čitanja ruže lutanja. sada, posle prvog hodanja kaže:
2776. hodanje
ponekad su prljave. možda kaljave. žilave ili nežne. namerne ili anonimne
posle 18.035 koraka samo su me one držale uspravno. podvukla sam se pod
korak kao žena-amater da bih se uspravila kao nova. čučnula sam da opustim
tetive. napred za koracima. ponavljanje je majka promene. rekoh sebi: piši
kao što hodaš diletantkinjo. pili smo vino za devetu ružu i drugo izdanje
ruže lutanja. hodao sam prvi put sa milicom jovanović koja mi
je pričala o mnogo stvari i o rečenicama u ruži
novi sad 3.2.2001
3377/276
10405 ništa dosadnije od: zanimljive priče. uzbudljive
strasti. sebične ljubavi. šarmantnih ljudi i vrcavog humora
10406 boli me srce opet sam se noćas iskidao iznurio izmorio sa
bližnjim. ali tvoje reči u knjizi mi govore dete moje prihvati sve onako
kako jeste i ne žali se. jer sve što te pogodi radost i patnja to si ti sam
10407 kako me je juče (nedelja popodne dok sam se odmarao) ponela
i obradovala slika no 34 ed rajnharda. danas sve vreme mislim na nju
10408 umetnost mi je ponekad jedina uteha
ma šta govorio. umetnost mi je uvek izvor i put
10409 najviše volim umetnost same umetnosti
volim plavu umetnost
2777. hodanje
baš kao i umetnost plavog. plava umetnost
je umetnost vode i vazduha. umetnost plavog je
umetnost jednog. umetnost iz srca dobrote. hodao
sam prvi put sa milicom jovanović koja mi je
pričala o mnogo stvari i o rečenicama u
ruži. ja sam rumenilo plavog
novi sad 5.2.2001
3378/275
10410 gertruda stejn
10411 ed rajnhard
10412 bili holidej
10413 ludvig vitgenštajn
10414 majstor ekhart
uzbuđujem se istim zamaram sličnim
2778. hodanje
pre hodanja sam uživao gledajući spisak moje familije i
izabrao za danas petoro meni najdražih. ja sam rumenilo
plavog. sadašnjost praznina seme eto žive večnosti
novi sad 6.2.2001
i
nema cilja
cilj je početak
spokojan sam jedino kada sam savršen kao bog
biti stranac i domaćin univerzuma... biti najbolji
i najskuplji... biti radostan... biti sam i sa tobom
ništa dosadnije od: zanimljive priče. uzbudljive strasti
sebične ljubavi. šarmantnih ljudi i vrcavog humora
uzbuđujem se istim zamaram sličnim
i
ružo
lutanja baš
zato što sam
te ljubio ja sam te i
zanemarivao ko što si
i ti mene ljubila a nikad
me nisi zanemarila
ružo lutanja
najjebežljivija
ružo moja
svih
ruža
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
slušaj - hodam
2. mart 2026.
27847. dan mog života
3357/296
10357 život
život je svetinja o kojoj čovek
tako malo zna. postao sam pesnik
da bih život otkrio. nije se dao morao sam
mu zapevati. to je život pevaj ga. samo to: pevaj
pevaj ga. plamen je mera. plamen me je tako vodio
da se nikada ne ugasim i da nikada ne pregorim za
ovih deset godina. lutao sam u obliku plamene
ruže. hodanjem sam samo vijorio. bio plavi
plamen plamen umetnosti
(iz rečnika hodanja)
prebiranje
2760. hodanje
juče sam nahladio stomak
malo me boli. i danas je ispod nule
sa hladnim vetrom. vratiću se da se ugrejem
kilometre ću nadoknaditi do kraja nedelje. dužnost
mi je i da se negujem. uskoro ću zaspati u toploj sobi
već mi je lepo. bolje sam uvio šal oko kape duva mi samo
po licu. pišem u rukavicama. povremeno šakama štitim
stomak bivam. još tri-četiri kilometra sam na hladnoći
zatvaram oči sličan sam stablima. savezništvo
obnavlja. ispala mi je gumica za brisanje
vraćam se da je nađem eno je
novi sad 16.1.2001
3358/295
10358 lutanje je molim
lutanjem sam molio koricu ljubavi. bilo je
dana u kojima sam izgladneo. samo bih drhtao
dahtao. tešili su me izmučeniji izglaneliji. njihova
trpeljivost mi je bila uteha. želeo sam da oni uzmu
prvi zalogaj. želeo sam da živi sve ono što je čovek u
svojoj zločinačkoj samozaljubljenosti nazvao mrtvom
prirodom. pragovi. dokovi. šinske pruge. oguljene zgrade
stolovi. penkale. vrata. prozori. kreveti. stolovi svi moji
najmiliji. sa njima sam bio manje gladan i lutanje je
teklo lako. lutanje me je naučilo da je reč molim
svetinja. kada bih se molio ili nešto zamolio
osećao sam da sam na svetom lutanju
ja svetica - lutalica
(iz rečnika hodanja)
sve vreme smo pripitomljavali divljinu
2761. hodanje
i današnji dan je prošao sa drugim. draganom varadinac
stojim na autobuskoj stanici u sremskoj kamenici. noć je
potrošen sam. ispala mi je gumica za brisanje vraćam
se da je nađem eno je. evo ga autobus
novi sad 17.1.2001
3359/294
10359 ružičnjak rečnik hodanja
ružičnjak je ime vaseljene kao što mu je ime bilo ko-smos
red ili sve-mir. izlio sam u njega svoje korake. posejao u njegovom
prostranstvu seme prve plave ruže. istetovirao sam se kožom se
svojom obeležio ja-dete istine. ružičnjak je nastao iz snage preobraženja
svih dečaka koji su nevino žudeli za devojčicama. ružičnjak je uteha logosu
postelja svim rečima. rečnik hodanja nastavlja da hoda jer je rečnik bića
zato sam i hodao da bi biće govorilo. da bi razgovarali nas troje ti i ja
biće božije. želeo sam da sa ovim pojmom pojasnim stvari ali me
stvar baca u zanos a u zanosu se stvari ne govore nego
se ćute i prepuštaju. uzeo sam uzmi me
(iz rečnika hodanja)
izmrzavanje
2762. hodanje
već danima na hodanju osećam ukus čaja
od nane ili majčine dušice koji popijem za doručak
prija mi kao topla vanila u plućima. kao i svi pogledi koje
sam počeo da skrećem ne trošeći se u gledanju iz
znatiželje. evo ga autobus. nekako pristigoh
novi sad 18.1.2001
3360/293
10360 od sada će me voditi i čuvati snaga strpljenja
10361 ovu knjigu ću možda posvetiti tebi i miroslavu mandiću mojim saputnicima
10362 prav asfaltni put me podseti na slične puteve i hladan vetar u holandiji
10363 dok hodam pravim putem kružim po deset godina ruže
10364 dva dečaka su iznela sa dunavca na put parče leda i sada ga razbijaju
10365 od svih ljudskih izuma najopasniji i najružniji je antropocentrizam
10366 u malom dvorištu siromašnih ljudi visi dečji veš na štriku
sve što jeste jeste dobrotom
2763. hodanje
sinoć sam dohodao jučerašnjih osam kilometara
današnja dvadeset i četiri dovršavam vidim kako
svemirom teče hranljivo mleko savesti. nekako
pristigoh. sve što vidim je lepo i vodi
me nevidljivoj lepoti
novi sad 19.1.2001
3361/292
10367 žao mi je što jedem biljke za svoju ishranu jer one su tako lepa i živa bića
10368 u tesnim vozilima u vrućini i bez vode životinje se transportuju na
daleki put. lome im se kosti i umiru. živa perad se omamljuje pre klanja. životinje
obuzima neopisiv strah. čovek se hrani žrtvama koje strahovito pate
i po ovim stranicama duvaju vetrovi
2764. hodanje
imao sam nekoliko slika-ideja u glavi do malopre. želeo
sam da ih zapišem ali su mi sve nestale. kao da ih je odneo vetar
sve što vidim je lepo i vodi me nevidljivoj lepoti. ja sam hodač u knjizi vetrova
novi sad 20.1.2001
3363/290
10369 noćas je pao sneg. manje je hladno i više je
vlage. evo i kijam. da li će mi noge biti suviše mokre
10370 prvih deset nedelja hodanja sam
završio sa 144 zlatna kilometara. da li ću i ovu
10371 noge su mi se ugrejale. šal sam ponovo
obavio oko vrata. hladnoću osećam samo na licu
10372 slušaj - hodam
10373 hodam: slušam kako mi bog u tišini priča o svemu
eno ga aleksandar
2765. hodanje
stižem polako na kraj hodanja. i vrane
se gnezde. raznežim se kada pomislim da
sam mnogo puta u ovih deset godina završavao
hodanje u vreme kad su ptice odlazile na spavanje
nadam se da je ruža puna ptica. ja sam hodač u
knjizi vetrova. da li ih čuješ kako grakću
novi sad 22.1.2001
3364/289
10374 sve što možemo da uradimo je da objasnimo
sebi koji je pravi put prema visokim opasnim vrhovima a da
onda krenemo napred u lutanje onako kako najbolje znamo pouis
10375 ovde na periferiji vetar je jači i lutanje je uzbudljivije
najveći saveznici su mi kapa i šal ipak vetar me produvava kroz kaput
10376 sam u poljima i sivilu. počinje kiša naježim se od lepote tela vazduha
10377 novo obmotavanje šala ponovo sam se
opustio uživam u gledanju dok mi vetar briše po licu
10378 hvala ti na rečima koje si mi dao da bih tebe pevao
10379 kada me ovako produvavaš vetre ostaje mi samo da ti kažem hvala
10380 prelazim ulicu osetim i u telu mi je veselo
duva me kao sviralu
2766. hodanje
u najlon kesi mi je kilogram i po slatkih jabuka
ljuljaju se o moj bok dok pišem. na brisanom prostoru
hladni vetar me ozdravljuje i uznosi: slavim sve hladnoće na
ruži lutanja. zamišljam ljude koji su od kada je sveta i veka
uživali u prizorima u kojima je plesao i fijukao vetar. da li
ih čuješ kako grakću. ja sam pevač vetrovima
novi sad 23.1.2001
3365/288
10381 polazim. čeka me veliki krug. dok me ne ponese
njegova snaga moram se izboriti sa njegovom veličinom
10382 blizu sam desetog kilometra čini mi se da
će me uskoro u sebe uzeti energija velikog kruga
10383 dvanaesti kilometar. krug prepoznaje
da mu se potpuno dajem i prima me
10384 od produvanosti me bole ramena. vetar me je izmorio
10385 dvadeset i prvi kilometar. krug se polako zatvara u
mome telu sliva se u samog sebe. a mene čekaju dve
baklave i dve tulumbe obećao mi ih je onaj koji piše ove reči
10386 u ulici đure jakšića koja blago krivuda sam
usporio. na domaku sam mogu da uživam
sa krugom
2767. hodanje
evo ih preda mnom su. slatki kolači
vraća mi se snaga. još par krugova u
parku. nema labudova. jezero je zaleđeno
ja sam pevač vetrovima. noć me je uhvatila
pod ruku sa njom završavam kruženje
novi sad 24.1.2001
i
ja sam hodač
u knjizi vetrova
ja sam pevač vetrovima
i
ružo lutanja
priprostost bezbrižnih
jurodivost bezrazložnih
prostodušnost bezaslenih
su i tebe i mene vodili do
boga koji je žudeo za
tobom
i
za
mnom
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
tako nam je dao bog
28. februar 2026.
27845. dan mog života
3349/304
10338 ja sam obeležen radošću
10339 iz oblačnog neba je granulo sunce. sve blešti po prozorima
automobilskim limovima fasadama krovovima. svetlost se rasula za sve nas
tetovirala dragana varadinac
2753. hodanje
prošle nedelje svakog dana dragana mi je istetovirala
po jednu reč na telu da bih je nosio na svojoj koži kroz večnost
kao i do sada nogama plešem i pevam. na desnoj potkolenici je
istetovirana reč plesanje. na levoj pevanje. ako legneš u moje naručje
leći ćeš na dobrotu i lepotu. dobrota mi je istetovirana na desnoj podlaktici
a lepota na levoj. pažljivošću i radošću koji su mi istetovirani na ramenima
nosiću svod nebeski za tebe. pažljivost je na desnom radost na
levom ramenu. pevanje je naručje. toplom vazduhu i
meni se pridružuje hladan vetar
novi sad 8.1.2001
3350/303
10340 na mojim osećanjima zamišljam da je istetovirana reč sloboda
10341 po mojim mislima je istetovirana reč istina
10342 na mojoj volji je istetovirana reč ljubav
10343 hodam da bih video samog sebe
10344 hodam da bih ti uvek bio pred očima. ti sa čijim životom ja živim
pokisli zapisi
2754. hodanje
kisnu vrane na golim granama starih
topola. toplom vazduhu i meni se pridružuje
hladan vetar. zamišljam nas dvoje kako s
rukom u ruci pevamo na putu
novi sad 9.1.2001
3351/302
10345 knjiga o ruži
deset poglavlja knjige o ruži bi bila:
1 ruže. ruža je žar stvaranja. ruža je celina i punoća. trn vaskrsenja
2 umetnost. umetnost je krilo. krilo poletanja i krilo zaštite. dete ritma
3 pesnik. pesnik je raskošno ja
4 slika. slika neba u nebu
5 pička. pička ta dobra reč. pička ta lepa reč. nevinost na mojim usnama
6 emocije. osećanja su kosmički humus
7 ne bojati se. biti bezbrižan
8 stvarati. zviždukati odlutati. stvoriti biće umetnosti
9 milovati. preobraziti
10 pevati. i plesati
(iz rečnika hodanja)
i to je hodanje
2755. hodanje
zamišljam nas dvoje kako s rukom
u ruci pevamo na putu. sve vreme hodanja
sam čitao poslednji put rukopis devete ruže
novi sad 10.1.2001
3352/301
10346 skitnja - enciklopedija
skitao sam baš onako kako skita enciklopedija i
luta internet. sve i odjednom. autostradom lelujanja
i hodanja. bio sam kapetan - skitač. duši
razgovor. enciklopediji sagovornik
internetu šaman. ja devojka
(iz rečnika hodanja)
hvala prosjacima
2756. hodanje
hodao sam sa sunom mandićem. dogovorili
smo se da zaključamo inicijacijsku školu za suna
koja nam nije uspela. ali nadam se da je sun već krenuo
svojim putem. utehu ovom trideset osmom porazu na ruži
su mi pružili sestra i brat prosjaci na autobuskoj stanici. čiko
molim te koji dinar za hleba gladan sam prosio je tužno do bola
petogodišnji dečak i kada bi dobio novac otrčao bi veseo i pun
snage. slično je prosila i njegova sedmogodišnja sestra upijajući
se u osobu koju moli. pitao sam ih kako su to naučili da rade
tako nam je dao bog odgovorila je devojčica. sve vreme
hodanja sam čitao poslednji put rukopis devete ruže
tako nam je dao bog ponavljao je dečak
novi sad 11.1.2001
3353/300
10347 u sasvim bezazlenoj situaciji (ipak sam bio zadubljen čitajući
novine) me je malopre mogao udariti auto. miroslavе miroslavе
10348 već par dana hodam bez ugođaja, bez
većih senzacija samo odrađujem. put je još dug
10349 četiri i deset svetlost se još drži. duži je dan
10350 mislim o sebi smešim se pravim šale na svoj račun
10351 kada se upale ulična svetla uvek se raznežim
ajd može i tako
2757. hodanje
vrane teku po nebu slivaju se
baš tako će po meni uskoro teći topla
voda iz tuša. tako nam je dao bog ponavljao
je dečak. biću ptica koja greje svoja krila
novi sad 12.1.2001
3354/299
10352 jutro je. sija sunce i hladno je
prelazim most i mislim moje ime je miroslav božiji
10353 po rođenju kaja i milomir su mi dali ime miroslav mandić. u
trideset petoj godini sam želeo da prezime promenim u janišta (nisu mi
dozvolili u opštini). malopre u pedeset i prvoj na mostu sam dobio svoje novo ime
10354 vraćam se iz inđije. pre jedan sat sam violeti predao rukopis ruže
lutanja 9. više nije u mojim rukama. to je od sada knjiga koja pripada tebi
10355 smrzavam se. vetar je hladan put je dug eto podviga i nežnosti
10356 sve su barice pored puta zaleđene a meni stalno curi nos
tvoje slušanje vodi moje reči
2758. hodanje
ispostila me hladnoća spava mi se. eh gde je bilo
jutro. ponovo sam na mostu jutros mi se na njemu desilo
novo ime. skinuo sam kapu. zatvorio oči. duboko udišem
hladan vazduh mi prolazi kroz nozdrve. biću ptica koja
greje svoja krila. neka živi knjiga
novi sad 13.1.2001
3356/297
sa ivanom
2759. hodanje
istuširao sam se. malo ugrejao. na hodanju
sam se smrzao. hodao sam sa sve mi je zauvek ivanom
jovanović. sada pijem rakiju. ivana se tušira. polako mi se vraća
toplota. gladan sam. uskoro ćemo večerati. gladni i smrznuti posle
dvadeset tri kilometra hej. zanos nema granica. oblici se preobražavaju
jedan u drugi. čitam ivani u izvesnom vidu nauka je nadmašila religiju u
čudesima. kako to da gotovo nijedna religija nije posmatrajući dostignuća
nauke došla do zaključka: pa ovo je bolje nego što smo mislili. univerzum je
veći nego što su naši proroci govorili: veličanstveniji suptilniji i elegantiji. bog je
veći nego što smo mogli i da sanjamo. umesto toga oni kažu: ne moj bog je
jedan mali bog i želeo bih da takav ostane. religija stara ili nova koja bi bila
kadra da uoči veličinu univerzuma onakvog kakvog ga je otkrila moderna
nauka bila bi ujedno u stanju i da crpi nove zalihe divljenja i čuđenja koji
teško da mogu biti u dosluhu sa tradicionalnom verom. pre ili kasnije
razviće se jedna takva religija karl segan. neka živi knjiga
savezništvo obnavlja
novi sad 15.1.2001
i
na mojim osećanjima zamišljam
da je istetovirana reč sloboda
po mojim mislima je istetovirana reč istina
na mojoj volji je istetovirana reč ljubav
hodam da bih video samog sebe
zanos nema granica. oblici se preobražavaju jedan u drugi
i
ružo
lutanja
ti i ja smo
gubitnici koji
potvrđuju misiju
svakog bića
koja je
vinuće
u
sveto
siromaštvo
svemira
a
ne
nikakav
i
ničiji
progres
i
ružo
lutanja
kad
nam
nije
ostajalo
ništa
drugo
ostalo
nam
je
rudarenje
beskorisnog
koja
je
jedina
ruda
svakog
uda
i
ružo
lutanja
golotinja je
jedina revolucija
golo biće je hleb
nasušni
i
so
spasenja
i
ružo
lutanja
spasenje
je
samo
vaskrsenje
a
vaskrsenje
je
samo
podavanje
i
ružo
lutanja
ja sam hodao
u sukobima ljudi
i protivrečjima
harmonije
i
zato
mi
je
samo
bilo
biti
ruža
lutanja
i
ružo
lutanja
divno
je
to
kad
se
obavi
nemoguće
i
kad
se
bude
bog
iako
je
to
nemoguće
i
ružo
lutanja
telo
moje
je
toliko
gladno
da
ga
samo
duša
može
napiti
i
samo
duh
snom
božijim
nahraniti
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
samo živeti to je jedino herojstvo
27. februar 2026.
27844. dan mog života
3335/318
10300 u kafani kec na klisi posle šest kilometara hodanja
nazdravljam artiju za njegova nazdravljanja u budimpeštanskim bircuzima
10301 zima je pijemo belo vino. u ovoj sam kafani u leto 1996
pio pivo i živeo osećanje tvoj život mi je važniji od mog
10302 volim da idem opasnim ulicama VIII kvarta. raširim se po celom asfaltu ko
neki buldožer uostalom ja sam najveća srbenda u budimpešti priča art sombati
10303 posle sedam čaša vina pitam artija da mi kaže tri mudrosti
10304 vera vera vera je potrebna. vera da ću
uspeti. samo ću ti se uspehom zahvaliti arti
10305 kintu vezuju za umetnost života. umetnost je zavisnost. zavisnost
je želja i priznanje sreće. život je kurva davanje i uzimanje arti
10306 treća mudrost je ljubav ili pesma. ljubav je kazivanje pesma je uvlačenje arti
tije mi poslaću ti pesmu
2742. hodanje
arti i ja izlazimo iz kafane na klisi. voljeni
moj devetnaestogodišnjak. odlazim sa
pozornice u tišini bez glasa. arti je rekao da
će mi poslati svoju pesmu iz budiške
novi sad 25.12.2000
3336/317
10307 uzbuđen sam životom. vetar nosi vrane okružuje me misterija vlažnih mirisa
10308 hod - sam - bog
10309 do malopre sam hodao sa slobodanom
tišmom pričao mi je o svojoj trećoj knjizi blues diary
10310 volim istinu. pada kiša. kisnem
10311 religiozne misli. svidelo mi se slobodanovo preuzimanje vitgenštajnove ideje
da samo osrednji pisci insistiraju na savršenosti. stvaralaštvo se krije iza grešaka
10312 kada mi pokisne papir po njemu je teško pisati jer se lako cepa
10313 svakog trećeg meseca petar miloradović mi
pošalje plave čarape za ružu. danas su mi stigle jedanaeste
dve mandarine
2743. hodanje
na kraju prelazim preko jednog a
vraćam se preko drugog mosta da bih
bio sa što više vode. samo živeti to je jedino
herojstvo. okrenuti lice prema kiši. udisati vetar
pogledom se priključiti jatu vrana i sa njima leteti
arti je rekao da će mi poslati svoju pesmu iz
budiške. jedna jedina reč bogjaput
novi sad 26.12.2000
3337/316
10314 juče posle hodanja me je zateklo pismo u kome mi
najbliža osoba piše šta me je sve lagala. zabolelo me je i uplašilo
10315 nosim jučerašnju bol pada kiša preda mnom je hodanje
10316 hvala ti za hrabrost da priznaš svoju laž
volim te jer tvojim priznanjem i ja sam slobodan
10317 ako podnesem i preobrazim svoju bol biće u
meni više lekovitog saosećanja za patnje onih koji lažu
10318 smrkava se i u meni se smrkava
10319 da to je moj trideset sedmi poraz na ruži
10320 raskopčavam se da bih se izložio vetru
10321 još jednom sam video kako iza nerešivih problema leži obična banalna laž
10322 iscrpljen sam od bola ostaje mi jedino da mu se prepustim i budem srećan
uteha
2744. hodanje
želim ti sreću velike emocije
poželela mi je jedanaestogodišnja
anja čović u svojoj čestitki koju mi je
poslala. jedna jedina reč bogjaput
duboko udišem miriše dunav
radost dolazi
novi sad 27.12.2000
3338/315
10323 uvek sam mislio da me je bliska osoba više volela nego što se to pokazalo
10324 pada topla kiša. osetim: tek će me voleti
10325 ovde je nekada bio ružičnjak divljih ruža sada blista nova benzinska pumpa
10326 voleo bih da minerali biljke životinje ljudi i bog uživaju u ruži lutanja
10327 u svakom
trenutku i zauvek
samo sve i
do kraja
10328 tek kad dođem do kraja doživim dve
stvari: pa to nije kraj i drugo preobražavam se
toliko
2745. hodanje
pišem sa položenom
olovkom da ne bih iscepao
vlažnu hartiju. duboko udišem
miriše dunav radost dolazi. na
umornom gospodinu je
sve mokro
novi sad 28.12.2000
3339/314
10329 ana ognjenović konobarica nas poslužuje
vinom jer kaže da je njen posao da služi ljudima
10330 svaki put kada te vidim osetim eros tvog dečaštva
kaže mi kaja ćirilović dok pripiti hodamo ulicama klise
10331 osetim tvoju seksualnu nevinost i želela bih da ti se potpuno dam kao
žena jer ti potpuno verujem. jedino verujem erosu dečaka koji je večni muž
10332 lepe su mi kajine reči i pitam je da li obećava da će neki
od sledećih dana doći da zajedno volimo nepoznatu nam anu
ognjenović iz kafane kec. samo me zaduži kaže kaja
hodanje za anu ognjenović
2746. hodanje
nepoznati je svetinja. na umornom
gospodinu je sve mokro. tužan sam
prepuštam se snazi nežnosti
novi sad 29.12.2000
3340/313
10333 nervna iscrpljenost
10334 zašto to bližnji čine jedni drugima
10335 sutra je nedelja i poslednji dan milenijuma će isteći
10336 iskisnuo sam. izluđen sam i iskidan ljubavnom patnjom koja
me uvlači u paranoju. ipak u trenucima predaha srce mi treperi u radosti
10337 na put od hiljadu godina ću u ponedeljak poneti plesanje. u
utorak dobrotu. u sredu pažljivost. u četvrtak radost. u petak lepotu. a
u subotu pevanje. sve ću ih istetovirati po svom telu. bože pomozi mi
zaista
2747. hodanje
želim ti zdravlje dobro radost i
ljubav napisao sam na zidu. tužan
sam prepuštam se snazi nežnosti
pisanje je tetoviranje
novi sad 30.12.2000
3342/311
plesanje
2748. hodanje
pisanje je tetoviranje
plesanje je dobrota
novi sad 1.1.2001
3343/310
dobrota
2749. hodanje
plesanje je dobrota
dobrota je pažljivost
novi sad 2.1.2001
3344/309
pažljivost
2750. hodanje
dobrota je pažljivost
pažljivost je radost
novi sad 3.1.2001
3345/308
radost (nisam hodao)
pažljivost je radost. radost je lepota
novi sad 4.1.2001
3346/307
lepota
2751. hodanje
radost je lepota
lepota je pevanje
novi sad 5.1.2001
3347/306
pevanje
2752. hodanje
lepota je pevanje
pevanje je naručje
novi sad 6.1.2001
i
u svakom trenutku i
zauvek samo sve i do kraja
tek kad dođem do kraja doživim dve stvari:
pa to nije kraj i drugo preobražavam se
nepoznati je svetinja
na put od hiljadu godina ću u ponedeljak poneti plesanje. u
utorak dobrotu. u sredu pažljivost. u četvrtak radost. u petak lepotu. a
u subotu pevanje. sve ću ih istetovirati po svom telu. bože pomozi mi
i
ružo
lutanja
jer
kad
je
bog
trebao
počinak
čednosti
i
odanosti
ruže
lutanja
nismo
mu
uskratili
postelju
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
ja sam ispovest. ispovest je javna
26. februar 2026.
27843. dan mog života
3325/328
10272 sa tobom dišem
dvadeset do četiri pale se ulična svetla
2734. hodanje
u početku sam zastajao zbog reskih bolova u ahilovoj tetivi
sada se ugrejala. kiša ne pada. raskopčao sam jaknu. sretan
sam. miroslave piši još jednostavnije. kada pada sumrak samo
to i reći. žena u plavom tako poodmaklo bremenita tako
spokojna s pismom nesumnjivo pročitanim po stoti
put a tamo okačena na zidu karta sveta...
vazduh miriše na vodu i bilje
novi sad 15.12.2000
3326/327
10273 sa zamahom prvog koraka javio se bol u
ahilovoj tetivi. hramljem. lepa je to priča o ljubavi
10274 ovde na otvorenom vetar me baš radi
10275 vetar je stao bol u tetivi je minula sinulo je i sunce
završio sam čitanje tekstova o stradanjima vojvođanskih nemaca
1944 godine. o zločinima koje su činili poraženi se sve zna. o još
većim zločinima koje čine pobednici je zabranjeno da se bilo šta zna
10276 sunčeva svetlost mi čisti mozak. ne gledam je očima nego sa radošću
10277 ja sam šeherezada
ispovest ili vitgenštajnova žudnja
2735. hodanje
čekam agneš. dolazi iz budimpešte. poslednji put sam je
video na 2354 hodanju. dok je očekujem sećam se kako sam
u ovom holu železničke stanice u decembru 1969 čekao voz za
zrenjanin. u dugačkom kaputu sa užasom od prvog ljubavnog bola
i nekoliko rakija u sebi. bila mi je dvadeseta i bio je to prvi veliki bol
zbog žene. umirao sam i rađao se. u meni je umirala mladost i
rađao se put umetnosti. vazduh miriše na vodu i bilje. ja
sam ispovest ispovest je javna
novi sad 16.12.2000
3328/325
10278 ima nečeg herojskog u jezičkim greškama u toj veseloj pobuni jezika
10279 miroslave samo da te podsetim danas je dve godine
kako se zamonašila mlada monahinja tekla o kojoj sam ti pisao u
2207 hodanju napisao mi je danas petar miloradović
tekst agneš rajačič
2736. hodanje
on the rose we see a cloud. but the question is: is the cloud
outside of me is it in the language or is it just in my brain - what
do you mean - i mean what is reality: me the language or the cloud
c...l...o...u...d - how do you call it in your language - asks m. felhö
nuage nube cloud (quarrel). now your felhö is the same as mine. answer
number one: everything belongs to the rose. answer number two: we saw
un nuage blanco az égen. vimos a cloud blanche in the sky. láttunk
un nube white dans le ciel. on a vu egy fehér felhöt en el cielo. ja
sam ispovest ispovest je javna. the rose and
the cloud is now in the text
novi sad 18.12.2000
3329/324
10280 gledam unazad nalazim da je prirodno što je fenson postao
pisac. snaga njegove okrenutosti sebi bezmalo je to zahtevala pročitavši
ovu rečenicu iz osterove priče zaključana soba setio sam se pisanja svoje
prve knjige u dvanaestoj. bila je to knjiga koju sam samo započeo u školskoj
svesci o nekome (meni) sa imenom ečika ili šanjika koji se sakrio u
krošnji drveta čuči i strepi. nevidljiv je uživa posmatra
i opisuje sve ono što drugi ne vide
10281 hodanje mi pruža osećanje: živ sam
10282 lepo se osećam. malo mi je hladno - uskoro
ću održati pre-davanje prirodi u prirodi
volim se
2737. hodanje
pre-davanje nije trajalo dugo
ali je bilo lepo. kao muzika. glas je hodao
sa usana. čuo sam ga vodio me je. prvo sam
se zahvalio bogu. počinjem sa radošću rekao sam
bio sam deo celine ja koji sam celinu stvarao. izgovarao
sam tvoje ime i osetio: ja sam samo obraćanje. sada
počinje kiša. svečano je. the rose and the cloud
is now in the text. radujem se toploj sobi
vinu i pisanju oni me čekaju
novi sad 19.12.2000
3330/323
10283 asfalt
moj drug. vreo i okrnjen. najlakši za hodanje i
najopasniji za zglobove. lek su dobre patike. asfalt
je odan zemlji iz zemlje i nastao u zemlju će se i pretvoriti
asfalt (nedužan) je postao humus brzina iz kojih niču (bez
njegove krivice) saobraćajne nesreće i nasilje nad predelima
meni je asfalt pomogao da pružim korak i da se družim sa
automobilima i kamionima zamišljajući sve priče koje su
pričali oni koji su me iza svojih šoferšajbni ugledali
(iz rečnika hodanja)
postpijanstvo
2738. hodanje
motali smo se gradom dragana varadinac i ja
bio sam umoran od noćašnjeg pijanstva. poslednjih
deset kilometara dragana je hodala umesto mene. vratila
se rumenih obraza i zadovoljna sobom. radujem se
toploj sobi vinu i pisanju oni me čekaju
posejano niče
novi sad 20.12.2000
3331/322
10284 kao detinjstvo lepi jutarnji mrazevi
10285 pet mačaka se sklupčalo na toplom poklopcu za kanalizaciju
10286 sunce je bez vetra ispod nule. dobro sam
obučen ipak sam novine stavio u pantalone da me greju
10287 na ovoj hladnoći hodam da bih te ugrejao
10288 jedina apsolutna vrednost to je ljudska mogućnost da
se drugom da prednost nad samim sobom emanuel levinas
10289 na kući pored puta piše putar. to je jedan
od retkih poslova koji me je privlačio u mladosti
moje ime
2739. hodanje
je ja sam. moje ime je na tvojim
usnama. kada izgovoriš moje ime ti govoriš
o sebi. mojim imenom svi ljudi sveta nazivaju
sebe uvek kada izgovorim svoje ime ja izgovorim
imena svih ljudi. kada god izgovorim ja sam
zatreperi srce u svačijim grudima. posejano
niče. ja sam to znači volim te
novi sad 21.12.2000
3332/321
10290 jutros je pao prvi sneg. polazim na hodanje
sneg leti nema ga na tlu samo provejava
10291 mrak je sneg ponovo pada
10292 iskustva:
planeta je mala
život je večan
ljudi su nasilni
umetnost je živa
ne pripadam
uz sneg
2740. hodanje
hodao sam sa draganom varadinac
pratio nas je redak suvi sneg. i lastama i
snegu je nebo dom. mi smo hodali do bukovca
kod borisa kovača smo popili čaj i razgovor. selo u
zimi je još više selo i zima je više zima. sneg je tišina
i hrana plućima. kad padne prvi sneg padne kao da
pada prvi put i ja kao da pišem prvi put o tome
iako pišem svaki put kada pada prvi sneg
ja sam to znači volim te. prvi sneg je
rumenilo na tvom licu
novi sad 22.12.2000
3333/320
10293 tri hiljade trista trideset treći dan ruže jedan od praznika brojeva u njoj
10294 dve hiljade dvesta dvadeset drugog dana je bio 8. decembar
1997 hodao sam tada za životinje i biljke nad kojima čovek čini užase
10295 hiljadu sto jedanaesti dan je bio 23. novembra
1994 isto je začudnije od različitog zapisao sam toga dana
10296 izmrznut pri kraju hodanja uživam u svim vezama koje postoje u ruži
10297 sa brojevima ruža je dobila čvrstinu i muzikalnost
10298 hodanjem samo pletem i brojim. do deset pa do sto
(kao dete) a posle sto i hodanje i brojanje teku sami ka bezbroju
10299 slike me bude. reči me vode. brojevi čuvaju
obični i sveti brojevi
2741. hodanje
kraj nedelje. ishodao sam novih sto
četrdeset i četiri zlatna kilometra. spava mi se
od hladnoće. danas nije padao sneg. sijalo je sunce
i hladnoća stezala. prvi sneg je rumenilo na tvom
licu. odlazim sa pozornice u tišini bez glasa
novi sad 23.12.2000
i
miroslave piši još jednostavnije
kada pada sumrak samo to i reći
ima nečeg herojskog u jezičkim greškama u toj veseloj pobuni jezika
iskustva:
planeta je mala
život je večan
ljudi su nasilni
umetnost je živa
ne pripadam
sa brojevima ruža je dobila čvrstinu i muzikalnost
slike me bude. reči me vode. brojevi čuvaju
i
ružo
lutanja
kad
je
bog
želeo
zalogaj
lepote
hleba
ruže
lutanja
nismo
mu
ga
uskratili
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
drumuj bajkoliki miroslave
25. februar 2026.
27842. dan mog života
3316/337
10228 već je dva a tek sam krenuo. bio mi je u poseti nebojša popov
pišem sa plavom bojicom da bih se podstakao da ishodam današnji dan
10229 pozvao sam doru stanković da mi pomogne u
drugoj polovini jer su velika ova dvadeset četiri kilometra dnevno
10230 kupio sam nove rukavice. tople su od
meke plave čoje. greju me kao robert valzer
10231 još je dan sivo je i hladno. gladan sam i
spava mi se ali se pridržavam za ritam hodanja
10232 kada budem hodao sa dorom biće mrak i neću moći pisati. dora
će me nositi. sada treba izdržati napisati koju veselu reč. flogiston možda
10233 pisanje je izjavljivanje ljubavi
uvek mi je teško posle takvih priča
2726. hodanje
nebojša popov se interesovao za moj zatvorski slučaj
pričao sam mu iako više volim da pričam o sebi pričajući
sa oduševljenjem o nekom drugom. pričajući o kosmološkim
rasponima savesti i zanosa. svesti i preobraženja. radosti i
stvaranja. opet se smešim strpljiv čekam da padne prvi
sneg volim robert valzera i nebojšu popova
novi sad 6.12.2000
3317/336
10234 idem da se poradujem utoplim u hladnoći
10235 iz svakog koraka cedim sokove iskušenja - sve me privlači sebi
10236 tih sam - hodam - jednom nogom se oduševljavam drugom obožavam
10237 zatreperi mi srce u grudima kada
pomislim na sve heroje koji su stvarali nove forme
10238 ptica se čuje u letu moji koraci po zemlji sve
što izgovorim mi je izmamila tvoja lepota i tvoja dobrota
10239 iz slame bez lajanja maše mi repom
rundavi pas - prija mi njegovo radovanje
10240 izvor svih ljudskih nesreća leži u tome što čovek
nije u stanju da s mirom sedi u svojoj sobi pročitao sam u
14:33h na dolmi dok mi od hladnoće počinje da curi nos
10241 proslavljajući sve lepe dane pune boja svetlosti i
snage zavoleo sam i lepotu ovakvih ružnih sivih umirućih dana
hvala ti hladni vazduše
2727. hodanje
budi srećan miroslave što si to što jesi
što si takav kakav jesi govorim samom sebi
oduševljen putem koji sam postao. volim robert
valzera i nebojšu popova. žena u prozoru drži
malo dete i pokazuje mu ulicu
novi sad 7.12.2000
3318/335
10242 visoko u oblačnom nebu leti jedna sama ptica. ja sam joj brat
10243 pije mi se vina. petak je i svi počinju da se odmaraju
oseća se pad energije. meni ostaje i subota dan više
10244 danas sam iscrpljen trajanjem
10245 sada sam samo veliko stablo. bez lišća zelenila i ptica. čuvam život
mislim o vinu
2728. hodanje
posle umora vino me opija
već sa prvim gutljajem. lepo mi je
jer su zajedno vinova loza i miris ruže
zanos i napor. pridružuje nam se i sumrak
ugođaju prinosim i prizor belog čaršava koji
neko istresa kroz prozor radničke barake
žena u prozoru drži malo dete i pokazuje
mu ulicu. eto sreće i posle
iscrpljenosti
novi sad 8.12.2000
3319/334
10246 juče nisam pio vina. jeo sam jabuke
10247 otoplilo je napijam se prijatnošću
10248 voli budi
10249 život je sama prijatnost
10250 mislim na novogodišnju noć. želeo bih da te noći
prenesem preko ponoći na svom telu šest reči za sledeći milenijum
10251 zahladilo je na kraju sam hodanja. da li ću danas piti vina
vino ljubavi za 144 nedeljna kilometra
2729. hodanje
popio sam već dve čaše... slušam betovena šopena skrjabina
malera... najdublji sam koren i još neprocvetali cvet... hodaću jedno
hodanje za tomu zdravkovića... hodaću... hodaću za bol ljubavi... popio
sam sedam deci muškata... tužan sam jer nemam s kim da podelim...
sreću... sreću koja se širi... koja me obuzima i opija... i sreća je
sama... to je dert... ta sreća... koju nemam sa kim da podelim...
eto sreće i posle iscrpljenosti. planeta je ljubav
(posvećeno mirjani miočinović)
novi sad 9.12.2000
3321/332
10252 sve ideje su hranile njegovo delo. ideja o delu je davala smisao
njegovom životu. da je zamislio nešto u domenu mogućeg - delo koje bi
moglo biti završeno i na taj način odvojeno od njega - time bi pokvario čitav
poduhvat. suština je bila u tome da ne uspe ali tako što će pokušati da
učini najneverovatniju stvar koju može da zamisli prepisujem
portret jednog muzičara iz osterove knjige otkrivanje samoće
10253 četiri psa lutalice me ljubopitljivo i veselo njuše
10254 pre nego što sam počeo da pišem obojio sam hartiju narandžastom
bojom da bi mi dala snagu da napišem ovu rečenicu. ali kada sam se okrenuo za
vranama koje su graktale ugledao sam nebo koje je bilo rumeno kao i moja narandžasta
10255 ipak optimizam. stvaralaštvo i nastaje (i) sa optimizmom
miroslave ljubi stvori jezik ljubavi
2730. hodanje
radujem se jer su mojih dvadeset i četiri kilometra
hodanja svakog dana divljenje svakom od dvadeset i
četiri sata kojim nas ispunjava svaki dan. planeta je ljubav
(posvećeno mirjani miočinović). spojiše se dan i noć
novi sad 11.12.2000
3322/331
10256 ja se najbolje ispovedim na kurcu. tada najnevinije plačem
osetim u sebi ljubav prema bližnjem i samo sam tada potpuno predana
lepoti božijoj rekla mi je danas na početku hodanja jedna žena
10257 kada sam pre 965 dana 22. aprila 1998 godine obišao
sa 52.732.360 koraka planetu zemlju sledećim korakom sam kročio u
svemir. od onda sam planetarni umetnik sa adresom: beskućnik u svemiru
10258 samo hodaj miroslave bajka se piše i sama
10259 ruža je bajka u kojoj dnevnik hoda
roman teče. pesma leti. i mistički tekst gori
vino se pije samo
2731. hodanje
spuštam se niz banstol. obavio sam posao
uskoro će i sumrak. da li će me uhvatiti na putu
ili će me neko poneti. svejedno mi je. bezbrižan sam
u 15:44 ti poklanjam 73.228.626 korak. ružini koraci
su grozdovi. ja sam vino bajke nenasilja koje teče u
mojim žilama. ja sam bajka o dobrim ljudima. pišem
u kolima mirka jandrića koji me je povezao. spojiše
se dan i noć. drumuj bajkoliki miroslave
novi sad 12.12.2000
3323/330
10260 kada sam se juče vratio sa hodanja učinilo mi se da je neko
nepozvan bio u stanu. jutros mi tu sumnju potvrđuje i nikolica majka vere
varadi. paranoja mi je krenula kroz glavu. podsetim se kako mi je u zatvoru
pomoglo da ne poludim kada sam pročitao da su čuveni ljudi koji su
patili od paranoje imali i razloga za to
10261 od represivne realnosti koja dovodi do paranoje štitio sam
se potpunim predavanjem svom putu i odsustvom bilo kakve tajne
10262 hodajući svojim putem čuva me bog
10263 samo javljam da mi
je
2732. hodanje
tako lepo da ne mogu da pišem
napisao sam na praznom keju u predvečerju
hodajući kroz plišani vazduh. ritam me je nosio
bio sam raznežen posle čitanja jakoba fon guntena
robert valzera. povremeno bih čuo deo razgovora onih
koji bi me obišli i onda bih opet utonuo u to meko u
koje sam ulazio. drumuj bajkoliki miroslave. kada
sam se na kraju zahvalio bogu telo mi je
zatreperilo od njegovog imena
novi sad 13.12.2000.
3324/329
10264 malopre mi je pas lutalica polizao šaku
10265 podne. celu noć sam sanjao robert valzera
10266 toplo je i oblačno. možda će kiša
10267 zanesen i zadubljen čitam osterovu knjigu
podignem glavu a ja u krivini puta... vraćam se čitanju
10268 od umora mi je ostalo još jedino da obližem usne
10269 zateže mi se telo postaje čvrsto kao reč
10270 reči mi traže telo da sa njim stvore plavu ružu
10271 po umornom telu mi sevaju bolovi rukopis žive umetnosti
vermerova žena u plavom
2733. hodanje
poslednji kilometar uživam u svakom koraku
gipki su - čovek ljubi zemlju od koje je nastao. svakim
korakom proslavljam lepotu večne sadašnjosti. stopala su
mi kao šake velikih mačaka. telo mi je kao potok koji teče
kada sam se na kraju zahvalio bogu telo mi je zatreperilo
od njegovog imena. žena u plavom tako poodmaklo
bremenita tako spokojna s pismom nesumnjivo
pročitanim po stoti put a tamo okačena
na zidu karta sveta
novi sad 14.12.2000
i
od onda sam planetarni umetnik
sa adresom: beskućnik u svemiru
ruža je bajka u kojoj dnevnik hoda. roman teče. pesma leti. i mistički tekst gori
čovek ljubi zemlju od koje je nastao... stopala su mi kao šake
velikih mačaka telo mi je kao potok koji teče kada sam se na kraju
zahvalio bogu telo mi je zatreperilo od njegovog imena
i
ružo
lutanja
kad
je
bog
želeo
gutljaj
dobrote
vina
ruže
lutanja
nismo
mu
ga
uskratili
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
vrh je sporost
24. februar 2026.
27841. dan mog života
3307/346
10190 ponedeljak je pružam noge šakom na
hartiji ispisujem zajedništvo za dobar početak
10191 u svakom trenutku na svakom
mestu biti umetnost to je umetnost ruže
10192 danas radim ovaj hladni vetar
10193 vrh je sporost
10194 ja sam upornost srca - upornost disanja. ja sam umetnost upornosti
10195 ugrejanom telu hladnoća sve više prija. osećam sva sjedinjavanja
10196 saosećam sa fizički obdarenim ljudima koji su lišeni prepoznavanja nijansi
10197 saosećam sa osetljivim ljudima koji su lišeni rasuđivanja
10198 saosećam sa pametnim ljudima koji su nesposobni da delaju
10199 saosećam sa ljudima snažne volje koji su nesposobni da osećaju
poznati znači sjediniti se
2718. hodanje
pala je noć. pišem uz pomoć uličnih svetiljki
sada ih nema i pišem nasumice pomažući se
farovima automobila. prve godine ruže ovo bih
lakše uradio. u desetoj mi je to teže jer mi je u
međuvremenu vid oslabio ja sam bitanga
života. istina je tako lepa
novi sad 27.11.2000
3308/345
10200 vode me tragovi večnih ruža
10201 borhesova beskrajna ruža
slep sam i ništa ne znam ali slutim da su putevi
mnogi. svaka stvar je beskrajne stvari. ti si
muzika. zvezdano nebo. palate. ulice. anđeli
ružo duboka. bezmerna
bliska. koju će bog pokazati očima mrtvim
10202 blejkova ruža
o ružo bolesna...
taj crv nevidljivi
što u noći leti
u oluji živi
10203 rilkeova
bešumno živet kao ruža nicati bez kraja
i trebat prostor...
unutrašnja ružina čudna nežnost
što sama se prosvetljuje do ruba
pisaću ruže
2719. hodanje
biće male. sićušne. da ih ne primetiš
prisutne. lepotom i dobrotom odane. pisane
rukom. lutajuće pesme. istina je tako lepa
vodite me sto četrdeset i četiri ruže
novi sad 28.11.2000
3309/344
teodorova priča
2720. hodanje
kod drugog hristovog dolaska svi će zaplakati jer će u
hristu videti svoj lik koji za života nisu bili čuo sam na tv od jednog
sveštenika. to je za mene sada jako važno jer se borim da budem ono
što zaista jesam. nešto u mom stomaku se učvršćuje i ulaze neki zraci. to
je neko metalno sunce koje će se pretvoriti u svetloplavičastu svetlost koja će
podizati ljude. meni je sada dvadeset jedna i najvažnije mi je da budem miran
da budem sa nekom devojkom. da je mazim gledam u oči. da plešem da se
izvijamo jedno u drugome da je ja sve vreme držim. ona mi je najvažnija jer je
lepa i dobra. vedra je i nasmejana. dobra je u svom smehu. ona je žena. ja volim
da posmatram. evo ova voda koju cevi izbacuju na veliku gomilu peska pored
reke. volim da gledam u sunce za vreme zalaska. onda je tišina čuju se laveži
pasa i žagori iz kuća na kraju grada. u tišini je opet onaj prvi mir. uslov da
padne noć. u tom miru je neizvesnost onoga što dolazi. u čemu se
nestaje i postaje. u boginji noći put će mi pokazivati zvezde. udisaću
ledeni vazduh u svim mojim udovima biće vatra. otići ću do kraja
sveta sve ću pogledati raširiću noge i sačekaću dan. vodite
me sto četrdeset i četiri ruže. zabolela me je
danas ahilova tetiva
novi sad 29.11.2000
3310/343
10204 ja sam čovek
ja sam čovek mera radosti. čovek bogu
na uživanje. zapevaj i zapevaj me - naslutio sam
u mladosti da mi govori bog. poslušao sam ga i uvek
ću. zar nije to igra. divna. neprestana. ja sam čovek bog
je bog. nisam vojnik ni car ni predsednik ni vlasnik ni
bankar ni genetičar ni čovečanstvo ni apokaliptičar
ja sam čovek i zato hodam svemirom stazicom
tvog srca. putićem ljubavi
(iz rečnika hodanja)
mala kaja
2721. hodanje
hodao sam sa malom kajom (ćirilović)
pričali smo kao i uvek uzbudljivo i lepo. u hodanju
nisam pisao pišem sada posle dvadeset četiri kilometra
uz vino sa malom kajom. o dejanu dejanoviću. o ljubavi
nepoznatih koja nam daje snagu. kao priča o emi. priča o artiju
o mirni i marini. kainu. sada smo mala kaja i ja već lepo pijani
ali mala kaja mora poći jer autobus ne čeka. zabolela me je
danas ahilova tetiva. hvala ti što me puštaš da bezbrižno
odem - slobodno idi i putuj moja mala kajo
novi sad 30.11.2000
3311/342
10205 7:36 gusta magla nad dunavom. prelazim most bol u tetivi
na mostu je mraz. idem da hodam sa i danas joj je osamnaesti rođendan
10206 7:41 najlepše i najlakše je voleti
sve mi je zauvek ivana
2722. hodanje
dva dana posle našeg prvog viđenja 11. avgusta 1999 otišla
sam na more. bila sam zbunjena jer nisam znala šta sam to dobila od
tebe i šta se to desilo ali sam počela da te osećam. gnjurala sam u moru
i vrištala za tebe želeći da osetiš taj vrisak i da ti on pomogne u hodanju
poželela sam da hodaš u dubini te plave vode. i od tada mi je svaki dan sa
svešću da ti postojiš. jesenas sam upisala akademiju za glumu i osećam
se kao da i ja hodam. na akademiji ostajem da vežbam sama do tri-četiri
ujutru. uzmem svoje ćebe i stavim ga na mesto gde nam goca marić drži
predavanje tu mi je najudobnije i zaspim. ujutru se bolje osećam nemam
tremu jer je scena postala moja. mirišem na nevino. moj pogled je živ i
radoznao. telo mi je vitko i mlado. u mojoj krvi je istrajnost. telom
osećam da ću živeti jako dugo. hvala ti što me puštaš da bezbrižno
odem - slobodno idi i putuj moja mala kajo. nikada neću stati
uvek ću želeti pričala je ivana na hodanju u kome smo
postali sve jedno drugom zauvek
novi sad 1.12.2000
3312/341
10207 sa vode dolazi hladno
10208 toplota po leđima dolazi od sunca koje zapada sa druge strane reke
10209 okrenuo sam se da bi mi sunce ugrejalo grlo
10210 hodam polako. vidim: sve mi dolazi
10211 hodanjem sam neprestano u čednom nadražaju
10212 moja ljubav je bliska prostire se u nedogled po svim pralivadama
već sam u tišini
2723. hodanje
treću nedelju uspevam da ishodam 144
zlatna kilometra nedeljno iako mi se u sredu javila
ahilova tetiva sa iznenadnim reskim bolom. počinju nova
iskušenja. sada stupa majstorstvo strpljenja. da bih podneo
napor povećanih kilometara i iskušenja koja se nalaze na
kraju moram hodati sporije. gospodstvom služiti gospodstvo
nikada neću stati uvek ću želeti pričala je ivana na hodanju
u kome smo postali sve jedno drugom zauvek. odmori
se sve zaboravi opusti se uživaj do
ponedeljka miroslave
novi sad 2.12.2000
3314/339
10213 krenuo sam na veliko putovanje sa malim
koracima napisao je devetnaestogodišnji uroš vukša na
početku svog današnjeg hodanja od zemuna do novog sada
10214 inje mi je u kosi. jedva pišem ruka mi se ukočila. pitam se
zašto sam lenj. očekujem odgovor napisao je uroš negde pre batajnice
10215 evo ga miroslav pre kafića sa zelenim cvećem u centru inđije
10216 hodamo uroš i ja. vazduh je hladan
10217 uroš je isprednjačio. sam sam na putu u svečanosti predvečernje tajnovitosti
10218 magla je sve gušća. danas mi je pedeset prvi rođendan
a sada uživanje u hladnim danima
2724. hodanje
počeo sam i završavam dan u magli. prvi dan sam nosio
kapu rukavice i šal. i novu jaknu sa kojom se mučim jer mi
je nepoznat raspored džepova pa lutam za stvarima. odmori
se sve zaboravi opusti se uživaj do ponedeljka miroslave
miroslave želimo ti još mnogo godina zdravog
hrabrog i bogu milog života tvoji ti i ja
novi sad 4.12.2000
3315/338
10219 i danas je magla. u samoj sam kući sivila
10220 lepo mi je - ćutim idem
10221 svako je voljen. život je ljubav. svest koja se preporađa
10222 u sivilu dana veseli me plavo koje se pokreće ispred mojih očiju. to
su rukavice sa kojima pišem o plavom koje se pokreće ispred mojih očiju
10223 lete galebovi u magli mile upaljeni farovi automobila
10224 smešim se uživam u pisanju saveznik sam lepoti
10225 osećam se dečaštvo je živo
10226 magla nigde nikog tek pali mrak i jedan
čovek koji je zastao pod svetiljkom i sve to zapisuje
10227 lepo je susretati se sa samim sobom. sam kao dva labuda u jezeru
sumraci su
2725. hodanje
blagi kao svitanje. miroslave
želimo ti još mnogo godina zdravog
hrabrog i bogu milog života tvoji ti i ja
opet se smešim strpljiv čekam
da padne prvi sneg
novi sad 5.12.2000
i
u svakom trenutku na svakom
mestu biti umetnost to je umetnost ruže
hodanjem sam neprestano u čednom nadražaju
opet se smešim strpljiv čekam da padne prvi sneg
i
ružo
lutanja
i
neka
svako
zna
da
smo
bili
svako
i
svi
i
bilo
ko
i
sve
i
ona
čedna
svako
i
onaj
odan
niko
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
ja sam bitanga života
23. februar 2026.
27840. dan mog života
3297/356
vazduh
2710. hodanje
u šumi smo. sada je opet toplo. malopre pored trski
bivalo je sve hladnije. osećao sam bol u ramenima od
hladnoće. evo opet je toplo kaže olga. topli i hladni talasi
strujanja nam pričaju drevne priče o nastanku vazduha. vazduh
nas podseća na samog sebe. ne mogu da se načudim zadovoljstvu
koje imam dok udišem vazduh. zadovoljstvu koje inače i ne primećujem
ceo život provodim u kući vazduha dojen njegovim hranljivim mlekom
bićima koja žive u njemu i koja udišem a da ni ne znam za njih. gledam
nekoga u oči a dišem. mislim i dišem. volim i dišem. spavam i duboko
dišem. disanje je jezik kojim govorimo svi. volim da gledam žene dok
dišu u seksualnom zadovoljenju. tim disanjem one obnavljaju carstvo
života. pao je sumrak. na polju pre petrovaradina olga kaže miroslave
zaista je lepo sa vama hodati nije mi bilo teško iako nikada nisam
ovoliko hodala. nisam ni slutila da je priroda i ovde tako lepa. uživam
u olginim rečima iako sam sam. olgu sam izmislio da ne bih bio
sam. uživam da govorim onima koji uživaju u slušanju
u petrovaradinu sam među ljudima više nema
olge ostao je samo vazduh
novi sad 17.11.2000
3298/355
10158 tmurno je ali ja sam sjaj na putu
10159 hodam pored trski na banatskoj strani... sa mosta
posmatram tisu i ravnicu... hodam pored trski ali sada na bačkoj strani
10160 pod nebom sam gospodstvo radosti
10161 počinje kiša devojčica
10162 kisnem. ja sam duša svima koji su sami
uživaj u svemu dobar prema svima
2711. hodanje
hodanje završavam vozeći se sa glavnim pravnim savetnikom
ministarstva inostranih poslova jugoslavije profesorom tiborom varadijem
pričam mu o umetnosti ruže i o tome kako su mi se sa njom otvorili novi svetovi
pitam ga kako mogu pravno da utemeljim svoja iskustva desetogodišnjeg lutanja
i hodanja o tome da mi je adresa: beskućništvo. nacija: sam život. država: planeta
zemlja. profesija: sin božiji pesnik svemira i umetnik duše. profesor mi skreće pažnju
da se pravo bavi ne samo pripadanjem nego i nepripadanjima statusom apatrida
anacionalnom arbitražom odlukama za koje se smatra da su donete nigde
u petrovaradinu sam među ljudima više nema olge ostao je samo
vazduh. apsolutno sam uveren da ćete uspeti rekao mi je
profesor dok smo izlazili iz auta
novi sad 18.11.2000
3300/353
10163 pet najvažnijih stvari u pripremama za ružu su
mi bile: 1 ne brini. 2 umetnost. 3 molitva. 4 vežbe. 5 engleski
10164 ne brini me je na ruži čuvalo od razarajućih
neuspeha i hranilo nepoznatim uživanjem
10165 umetnost. sa umetnošću je na ruži bilo sve
rešivo. ispunilo bi mi se srce i osećao bih pevanje i plesanje
10166 molitva. molitva me je sabirala vraćala dobroti
i lepoti. bogu. sama ruža se pretvorila u molitvu
10167 vežbe. vežbe su mi bile kao umivanje
čuvale su me od učmalosti i čemera
10168 engleski. zadivljen jezikom samim bilo mi je strano
učenje jezika. so i am walking. around me is emptyness
wind and sky. my name is mr. miroslav happy
kakvo uzbudljivo zahlađenje
2712. hodanje
gledamo zalazak sunca. na zemlju pada hladnoća
nebo iza nas je potamnelo i dobilo metalno plavu boju
svet je ono što se menja. to je sada samo siva površina
asfalta bez svetlosti koja se sve više stapa sa predelom
predeo se smiruje. apsolutno sam uveren da ćete uspeti
rekao mi je profesor dok smo izlazili iz auta. uskoro
će sve jedno drugom reći laku noć
novi sad 20.11.2000
3301/352
10169 sveća je svetlost božija. plamen joj treperi kao osetljivi razgovor
10170 hleb je voda za dušu i novi početak
10171 vino je krv božija. vino je sjaj prirode u očima
10172 koljivo je svečanost. nova košulja. život
miriše na drveće. slobodni smo da vaskrsnemo
slava je prevladavanje prirode
2713. hodanje
sto skromno i svečano postavljen. sveća hleb vino
koljivo i čorba od povrća. za stolom miroslav boris kovač
dragana varadinac dora stanković i ja. u jednom trenutku miroslav
je zapalio papir na kome su bila imena ljudi koji su ga povredili
optuživali zabranjivali kažnjavali. za tih nekoliko minuta bila je svečana
tišina. kao što se ovaj papir pretvorio u pepeo neka se i moja bol koju
su mi naneli ljudi pretvori u pepeo a oproštenje neka nestane u vatri i
zaboravu rekao je miroslav. bilo mi je lepo jer sam osećala istu
uzvišenu svečanost kao nekad davno kod nane i dede na slavi
u aranđelovcu kada je deda pevao molitvu svetom aranđelu
napisala je violeta jovanović. uskoro će sve jedno
drugom reći laku noć. svojom radošću slava
me uvek očisti i golog iznedri
novi sad 21.11.2000
3302/351
10173 noćas sam se napio sa onima koje volim. vinom koje
iskupljuje i razigrava srce. poskakivao sam u sebi kao po livadama
10174 iscrpljen sam i stidim se zbog noćašnjeg ogoljavanja u veselju. teši me
misao da je to luda u meni obavljala svoj posao a ja ludi verujem i cenim njen zanat
10175 sada me leči sunce. greje me u leđa moj jedini prtljag
10176 voleo bih da do kraja ruže hodam dvadeset četiri kilometra
za dvadeset četiri sata svakog dana. bilo bi to povećanje za petnaest
posto. 144 zlatna kilometra nedeljno. da li ću u tome uspeti
ćutim i lepo mi je
2714. hodanje
veče je. rashlađen vazduh me snaži
posle mnogo izgovorenih reči tišina me
odmara i obnavlja. osećam se otvoren kao
nebo. svojom radošću slava me uvek očisti
i golog iznedri. osećam prisutan sam
i nepovrediv kao trave
novi sad 22.11.2000
3303/350
10177 uvek me uzbudi ovaj deo kanala prav kao strela
10178 hodam 55.249 kilometar. fotografišu ga tivadar domaniczky i drago latinović
10179 ja sam srećan čovek jer sam tužan ovu sam
rečenicu poklonio tivadaru da mu pomogne u trenucima tuge
10180 ja sam pogled psa lutalice
10181 ti si savršenstvo od kojeg se napijam
po dolmi uz kanal
2715. hodanje
ruža je nevidljiva. plava. neke njene delove
sam zabeležio fotoaparatom druge kamerom.neke
rečima razgovorima crtežima trava. neke delove sam
samo gledao druge slušao ili mirisao ili gutao. sve
sam ih stopalima dodirivao. osećam prisutan
sam i nepovrediv kao trave. brat sam
svemu sestrinstvo moje
novi sad 23.11.2000
3304/349
10182 ne piše mi se o tegobama sa desnim uhom (slab bol. slabije
čujem) a to me preokupira i ne mogu da pišem o nečemu drugom
10183 uplašim se šta će biti posle ruže. pad energije. zdravlje. prenoćište
novac. smeštaj mojih radova. samoća. starenje... hej hej hej dosta dosta
sabiram se i vraćam. samo pružam svoje korake dovoljno je to dovoljno
10184 poskakujem na prstima da bih zabavio i razveselio moje uho
posvete u knjizi me vode
2716. hodanje
bilo je malo hladno. čitao sam i vreme je prolazilo
uskoro ću dodirnuti dvadeseti kilometar. razmišljao sam
kome da posvetim devetu knjigu ruže. lutanjima. miroslavu
mandiću da izdrži. svakom jutru podnevu predvečerju i ponoći
nisam se odlučio iako mi je najbliže bilo ono sa lutanjima
(kasnije sam odlučio da devetu knjigu posvetim: molitvi
plesanju i pevanju). na kraju hodanja se smrzavam ali
to mi je posao. ipak žurim da se ugrejem. brat
sam svemu sestrinstvo moje. čeka me
odmarajući deo petka
novi sad 24.11.2000
3305/348
10185 snažan vetar me je pokrenuo da napišem ovu rečenicu
10186 u dvorištu osnovne škole jovan dučić u
petrovaradinu spremačice pale velike gomile suvog lišća
10187 devojčici je ispalo dva dinara u centru
inđije zastala je ali ju je bilo stid da se sagne i pokupi ih
i krenula je dalje. ja sam se gospodski sagnuo i podigao ih
10188 kako volim da sam na putu. nebo mi u srcu zemlja pod nogama
10189 pišem samo kad volim samo se tada rađa stvaranje
delim svoju sreću sa tobom
2717. hodanje
dok se spuštam niz trandžament. uskoro ćemo
ući u sremske karlovce violeta i ja. dunav je pred nama
krenuli smo iz inđije. na putu je bilo toplo sada je sumrak
uvek me uzbudi hodanje po svodu svetlosti. bili smo srećne i
bezazlene bitange na putu. volim da radim život. zviždućem
jedna ruka mi je u džepu. krivim noge ka spolja. osvrćem se
prema drveću bezbrižno gledam niz put. njišem se. čeka
me odmarajući deo petka. ja sam bitanga života
novi sad 25.11.2000
i
počinje
kiša devojčica
pitam ga kako mogu pravno da utemeljim svoja iskustva
desetogodišnjeg lutanja i hodanja o tome da mi je
adresa: beskućništvo
nacija: sam život
država: planeta zemlja
profesija: sin božiji - pesnik svemira i umetnik duše
slava je prevladavanje prirode
bili smo srećne i bezazlene bitange na putu. volim
da radim život. zviždućem. ja sam bitanga života
i
ružo
lutanja
razbijali su
nas oni koji nas
nisu voleli a ti i ja
smo se razvaljivali
u slavu onih koje
smo voleli
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
ruža lutanja 10
21. februar 2026.
27838. dan mog života
miroslav mandić
ruža lutanja 10
ja te i ljubavlju stvaram
tebi
3289/364
10128 ja sam ti
10129 dragana jesen i ja ulazimo u sremske karlovce
10130 jesam bilo gde i bilo kad na svetu
tu u čistom sjaju nasred stola sijaju hleb i vino
2703. hodanje
u sremskim karlovcima smo. upalila su se svetla. asfalt je vlažan
od kiše. po centru mile ljudi. mislim na brojgelove slike. žedan sam od
noćašnjeg vina pio sam ga sa anom đorđević kajom ćirilović draganom
varadinac i sunom mandićem proslavljajući kraj devete godine ruže. kada
sam pošao na desetogodišnje hodanje ani je bila šesnaesta. kaji šesnaesta
dragani trinaesta. sunu jedanaesta. pada kiša duva vetar mrak je hladno
mi je ali tu sam u tebi. od danas mi je na desnoj ruci na unutrašnjoj strani
iznad šake istetovirana rečenica ja sam ti. odlazim još mi je ići još mi je
ići - ići zauvek. nad karlovcima lagano sa misterijom sporih
kretanja plove teški oblaci puni vode
novi sad 9.11.2000
3290/363
10131 poslednji put kada sam ovuda hodao lišće je bilo
u krošnjama. sada je dole oko stabala. počinje da hrani zemlju
10132 najbolje je kroz šumu kaže nam stariji pecaroš dok nas obilazi
10133 ja sam pesnik vazduha (posvećeno sunu mandiću)
10134 zasijao je pun mesec. žute se vrbe na ljubičastom
nebu. hodanjem sam saučesnik u promeni svih boja koje
me okružuju. svedok sam njihovog slaganja mešanja
i načina na koji stvaraju lepotu ovog sveta
10135 nije još pala noć ali je tiho kaže dragana
dva puta smo se izgubili
2704. hodanje
ulazimo u karlovce dragana lavež pasa i ja
dim se vijori iz mnogih kuća. mesec se podigao
iznad vrba. u konjičkom klubu devojka danas ne vodi
konja. gazda doziva psa vilija. nad karlovcima lagano
sa misterijom sporih kretanja plove teški oblaci puni
vode. stojimo i čekamo da vidimo kako će ući
voz u stanicu sremski karlovci
novi sad 10.11.2000
3291/362
10136 dočekao sam desetogodišnjeg dušana crkvenjakova iz
zrenjanina. čudno mi je što je sa obe strane srušen most kaže dušan
10137 ispratio sam mog druga. hodali smo 12.5 kilometara
nije se umorio. rekao je da će pričati učiteljici danici šta je video
10138 do sada na ruži lutanja:
prva godina: 302 hodanja 6054 km
druga godina: 296 hodanja 6122 km
treća godina: 298 hodanja 6292 km
četvrta godina: 310 hodanja 6420 km
peta godina: 297 hodanja 6242 km
šesta godina: 299 hodanja 5973 km
sedma godina: 298 hodanja 6257 km
osma godina: 299 hodanja 5724 km
deveta godina: 303 hodanja 5880 km
ukupno: 2702 hodanja 54966 km
kako će biti u desetoj
2705. hodanje
ruža lutanja je roman o nepoznatom
o poverenju u nepoznato. osećam toplinu
u tvojim šakama dok čitaš ovu knjigu o toplim
stopalima. stojimo i čekamo da vidimo kako
će ući voz u stanicu sremski karlovci
ja hodam tebi je lepo
novi sad 11.11.2000
3293/360
10139 kad bih te videla ovde u karlovcima kako prolaziš pomislila
bih da si neki čudak. hodaš sporo ništa ne nosiš ne može se prepoznati
gde si krenuo ali se vidi da si ti potpuno u svom svetu. kao da si sve
gradove doneo u karlovce i odnosiš karlovce u svet
10140 ovde na putu vidim na tvom licu da si se ti ipak negde uputio
tamo. nekome. jer tamo će se dogoditi tajanstveno i ti ćeš ga posvedočiti
10141 sve što te više gledam sve manje znam jer uporno i
dalje ideš. pohodiš. potpuno bezbrižan. samo prisustvuješ i
dišeš sa planinom. ne remetiš ništa ti si kao svetlost
10142 i ovde na proplanku sa planinskim vetrom u sumraku ti si isti
10143 dok se spuštaš stazicom u bukovac ti samo dolaziš dolaziš dolaziš
prizore sa miroslavom mandićem svedočila jedna žena
2706. hodanje
mrak je. više ne vidim da pišem. ja hodam tebi je lepo. pola šest počela je noć
novi sad 13.11.2000
3294/359
10144 pola četiri obukao sam košulju
10145 pun sam radosti jer sam do malopre čitao o životu robert valzera
10146 samo još da napišem rečenicu dve
da proteglim šaku pa da se vratim valzeru
10147 ajd sad kaže mladić svome konju podstičući ga na kas
10148 vazduh je mio liči na valzera
10149 robert valzer je 1916 dovršio rukopis
šetnja - miroslav mandić se rodio 33 godine kasnije
10150 robert valzer je 1925 objavio svoju poslednju knjigu pod nazivom
ruža - miroslav mandić je 66 godina kasnije počeo da hoda svoju ružu lutanja
ruža roberta valzera
2707. hodanje
u sumraku ću prepisati nekoliko rečenica
roberta valzera. u stvari svaka bezuspešnost je
gotovo nešto kao blagoslov napisao je. da važno je
samo putovanje u sebe samog. sa sobom ću završiti
čim završim sa pesništvom i to me raduje. pola šest
počela je noć. bog je uz one koji ne misle
napisao je robert valzer
novi sad 14.11. 2000
3295/358
10151 olovka meko klizi po hartiji. u tragovima grafita
sa kojim ispisujem slova ostaje celo moje telo
10152 sa velikim crnim grozdom u ruci ubranim u
dvorištu borisa kovača hodam ulicama bukovca
10153 žuti kamion gradske čistoće zastaje pred
svakom kućom dva đubretara ubacuju đubre. ja im se divim
10154 pogledam brdo sa jedne strane puta pogledam brdo sa
druge strane puta pogledam i sam put i izgovorim milujem vas mili moji
10155 al je vruće kao da je maj kaže jedna žena. kažu da će dvadesetog
biti snega odgovara druga. jeste kažu da sutra počinje kiša uzvraća prva
sunčanom obalom oko bukovca
2708. hodanje
niču nove kuće od petrovaradina ka bukovcu. svuda se
dižu nove zgrade. osetim radost jer u životu nisam izgradio
svoju kuću. došlo je vreme beskućništva vreme građenja za
drugog. hodam kuću beskućničku da ne bi došlo vreme u
kome će biti kuća a neće biti ljudi. bog je uz one koji ne
misle napisao je robert valzer. dim od upaljenog lišća
mi dolazi u lice uživam što samo postojim
novi sad 15.11.2000
3296/357
10156 jutros mi je prišla nepoznata devojka i
pružila crvenu ružu. evo ti ruža za ružu rekla je
10157 u slobodi koju osećam reći ću samo jednu reč ići
dragana i sun o večeri posle hodanja
2709. hodanje
miroslav je smiren. zrači. tiho priča otvara me. osećam njegovu
potrebu da ne objašnjava. govorio je: ja žudim za slaganjem. pokazuje
nam sa šakama da je ljubav mnogo toga - kao potpuno rastvorena lepeza
izraz lica mu je kao u deteta. uživa kada citira one koje voli. večeras najviše
simon vejl. govori sugestivno i kao i uvek u zanosu. reči su živa bića. iz usta
izlazi život. kada ne čujemo reči ubijamo život. govorio je o rečima kao svojim
prijateljima. osećao sam da je umoran od problema sa bližnjima da vapi za
novom energijom sa kojom će ići dalje napisao je sun. kada je miroslav
govorio o bogu osećala sam boga kao predavanje i poverenje napisala
je dragana. dim od upaljenog lišća mi dolazi u lice uživam što samo
postojim. uživam da govorim onima koji uživaju u slušanju
novi sad 16.11.2000
i
ja
sam
ti
osetim radost jer u životu nisam izgradio svoju kuću
došlo je vreme beskućništva vreme građenja za drugog
jutros mi je prišla nepoznata devojka i
pružila crvenu ružu. evo ti ruža za ružu rekla je
i
ružo
lutanja
ja sam ti
tim rečima na
mojoj koži
počela
je
10
godina
ruže
lutanja
i
10
knjiga
ruže
lutanja
i
ružo
lutanja
ti
i
ja
apsolut
pupoljka
smo
i
ružo
lutanja
ti mene
znaš
jer
meni
je
do
ne
odustajanja
i
ružo
lutanja
jer kako
drugačije
nego
pevajućim
stvaranjem
i
stvarajućim
hodanjem
umirati
za
ljubav
slobodu
istinu
i
ružo lutanja
jer kako drugačije
nego smrću koja žudi za
životom. životom boga
boga ljubavi. boga
slobode. boga
istine
i
ružo lutanja
ti i ja smo bili i
još više smo anarhija
boga jedinog. boga
samopregora. boga
ljubavi slobode
istine
i
ružo lutanja
svakom utočište
svima nadahnuće i
neka reć poslednja
bude reč prva
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
dan posle devete knjige ruže lutanja
20. februar 2026.
27837. dan mog života
prošla je
deveta godina
ruže lutanja i
završena je
deveta knjiga
ruže
lutanja
i
sada
ću proleteti
kroz devetu godinu
krenimo zajedno
utroje ružo
lutanja
želim da budem dostojan svih prosjaka
lepo mi je pa samo ćutim
ko ljubi čuva svemir i biće
gospode bože molim te da mi daš života da posle
ruže uradim još dva desetogodišnja rada u tvoju slavu
moja budnost za život svih bića je neprestana
ljudsko društvo me ne privlači. ne vidim sebe ni u jednoj
od njegovih organizacija. zanima me društvo svih živih bića
zajedništvo i sa bićima koja ne poznajem. od ljudskih iskustava
me zanimaju iskustva poniženih i iskustva najplemenitijih
lutalačka krv obnavlja ponižene i odbačene
uživati u svakom trenutku eto svete dužnosti
udišem lepotu - izdišem ljubav to je moja umetnost
umetnost i jeste svetlost za nezaštićene
moja hodanja su jevanđelja svakodnevice
velika umetnost je velika samo kada budi ljubav u srcu
kad samo postojim postajem bog
ponekad mi je teško ali ja sam radostan jer ne posedujem
jer ne pripadam. jer ne vladam. jer ne prosuđujem
originalno je jedino sve
osmeh je bog
volim da hodam sa ženom. žena i muškarac na putu
je jedini dom. žena i muškarac na putu zavet života
srpskim jezikom pišem i govorim svim ljudima. ljudskim jezikom
govorim svim bićima. nepostojećim jezikom razgovaram sa bogom
gospode bože hvala ti na ovom danu na misteriji kojom hraniš moj um
hodajući stvaram tri puta. put umetnosti. put žene i muškarca. put boga
ne ličim na umetnika da bi u meni bilo više umetnosti
ne ličim na pesnika da bi u meni bilo više poezije
sve više milujem ono što gledam
ja sam put ne učitelj puta
ja sam snaga misli koja od misli čini bajku
ljubav je (uvek) prevrednovanje
učim se od onih koji još ne postoje. njihovim tragovima živim svoje
ja sam beskućnik. moj dom je u tvom srcu
samo sam jednom rekao odlučno i zauvek ne i od tada sam samo da
bilo šta da napišem to što napišem jeste
dete još nije obavilo svoju misiju
za veliku umetnost je potrebna hrabrost
za veliku umetnost je potrebno preobraženje
kao da sam jedino od pesme i stvoren
performans divljih ruža
hrabrost je odanost svome putu
bio sam radosni dečak na početku svog
beskrajnog puta. na početku svoje velike umetnosti
odlazim još mi je ići još mi je ići - ići zauvek
i
ružo
lutanja
ljubili smo gladne
ljubili smo ponižene
ljubili smo odbačene
i onda i sada i to
sad još mnogo
više
i
ružo
lutanja
molili smo se
čednošću i
odanošću. plesali
svakim korakom
pevali svakim
dahom
i
ružo
lutanja
svi napori
svakog dana
su bili živa
pesma
koja
peva
svakog
dana
uprkos
svega
i
ružo
lutanja
ti si sad
ruža
pupoljak
bog
pesma
umetnosti
hodanja
i
ružo
lutanja ti
ne samo da si
putokaz i mera
ti si i nadahnuće
kad nema ni
putokaza
ni
mere
i
ružo
lutanja deset
godina hodati
svakog dana i
eto pesme
za svaki
dan
i
ružo
lutanja
napori svakog
dana su rađali
jednostavnost
i lakoću u
pevanju
i
ružo lutanja
prepuno je rana
na tvojoj ruži i na tvom
lutanju ali samo ti znaš
da su sve te rane
pesma
i
umetnost
ruže
lutanja
i
ružo lutanja
kad u sumraku ove
današnje subote mislim
na tebe osećam tvoju
bezrezevnu ljubav
za svako
biće
i
ružo
lutanja
svako ko
zna za tebe
oseća da je
uprkos svega
tobom sve
dobro
na
svetu
i
ružo lutanja
moja čuvaj me
neguj me i ljubi me
čuvajući negujući
ljubeći svako i sva
bića svemira
zauvek
amin
i
ružo
lutanja
to što te još
niko ne razume i
ne prihvata to je
baš ta nežnost
koja se ne
prihvata
iako
se
samo
za
njom
žudi
i
ružo
lutanja
bio sam
go a sad
sam
golotinja
sama
go
bog
i
ružo lutanja
sve više volim sve
one teške dane u tebi i
sve više volim u tebi i sva
ona loša i otaljavajuća
hodanja i zapise
jer oni su me
sačuvali
da
ne
izgorim
pre
vremena
i
ružo
lutanja
sve me više
uzbuđuješ i
oduševljavaš
jer uopšte
postojiš
u
svih
tih
tvojih
10
bolno
jebežljivih
knjiga
i
ružo
lutanja
ja sam bio
sve moje mane
u tebi koje si
ti ljubila
i
preobražavala
u
vrline
i
ružo
lutanja svaki
dan je bio umetost
svi dani su bili pesma
a 10 godina je bila
muzika
i
ružo
lutanja
ti i ja
smo sveta
pornografija i
sve i svako
ko je
obeležen
jer
živi
boga
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
ja sam dete svakoga dana
19. februar 2026.
27836. dan mog života
3282/371
10110 dođi
ja sam čovek koji dolazi. dođi
otišao sam tako daleko da mi povratka
nema. dođi. kada sam krenuo znao sam da se
više nikada neću vratiti. najvažnije je bilo otići
potpuno i zauvek. ja idem da bi ti došla. i ovde gde
nema nikoga je svet. nenaseljen. novi svet. zovem te
da dođeš i vidiš lepotu dok je sama sa sobom i u
miru. u samom polasku je bila sva snaga povratka
meni je ostalo da samo idem idem i idem. da
neprestano dolazim. dolazim ti
dolazim - dođi
(iz rečnika hodanja)
smirivanje
2697. hodanje
danas je bilo tiho. telo je uživalo
juče sam dobio prvo pismo od i napisano
krvlju: krv si. krv spajanja. krv si mi. evo tebi moja
krv koja si opet ti. napokon smo shvatili da je sam život
jedino vrhovno dobro i da je najveća vrlina ljudske duše
nepokolebljivo uživanje u životu dok je njen najveći greh
zlobno omalovažavanje života. u zimskim danima
mirisaću sobu tamjanom i karanfilićima
novi sad 2.11.2000
3283/370
arti priča
2698. hodanje
ovih mesec dana u budimpešti je malo i mnogo. otišao sam kao
kad malog cigana pošalju da ukrade cveće. da tamo u svetu nađem neku
zvezdu i donesem je ovde. tamo imam mogućnosti ovde imam ljubav. sam
sam i to je najteže. tamo trošim energiju koju sam ovde skupljao. rađa se jedan
drugi arti. tigrić je ostao sam. sam sam među svim onim mostovima među ljudima
iz celog sveta. ali najmanje sam sam kada odem kod moje kineskinje na hranu na
blaha lujzi. oboje smo stranci u istim govnima u tuđem gnezdu. jebi ga kad oćeš
nešto veliko nešto moraš i da izgubiš. nisam bio na derbiju gde smo ih mi mladi
marali te njihove komunističke uprave. nisam bio da popijem suzavac niti sam
sedeo na bageru da rušim ono govno od televizije. jebi ga ali sam tada bio na
koncertu borisa kovača. video sam heder izleteo sam sa koncerta i ko ludak
nazivao sve u srbiji da ih pitam da li je gotovo i na kraju sam od sreće razbio
govornicu. devetnaesta mi je ipak se nadam da sve ovo nije jedan brutalan
promašaj. počinjem da shvatam da je život zajebana varijanta potpuni bedak
ali tu su moji snovi koji keve mi rođene prave od mene favorita majmuna
svetske klase. isten bassza meg remélem megélték. (bog ga jebo
nadam se da ćete to i doživeti.) u zimskim danima mirisaću
sobu tamjanom i karanfilićima. uživao sam u suncu i
artiju: ljudi čekam vas u osmom kvartu da
prošetamo sa svim onim mojim kurvama
novi sad 3.11.2000
3284/369
10111 svaka me jesen podseća na onu prvu u kojoj sam krenuo
na ružu. bio sam na ostrvu mirisao hladan i vlažan vazduh atlantskog
okeana. engleski pejzaž pored mora je čist i prazan. vetar je bio jak. u
nekim danima magle su bile vrlo guste. bilo je i mraza. gazio sam po suvom
lišću. ponegde bih video usamljenog konja. uz obalu nije bilo drveća samo
trava odron i uske staze i ja sa desetogodišnjim bremenom na leđima. sa
snagom samoće koja me je sasvim poništavala. sa ushićenjem koje je teklo
mojom krvlju: živ sam živ sam. sa pažljivošću koja me je štitila i negovala
sa mislima koje su se uplitale sa svime što me okružuje. bio sam
radosni dečak na početku svog beskrajnog puta. na početku
svoje velike umetnosti. i tako je bilo kasnije svake
jeseni. uvek sa pticama
10112 jesen miriše na koljivo slavske božićne i novogodišnje kolače. na
nove flanelske košulje. svečanosti koje raduju i opominju. nebo je puno vode
nebo je puno vode
2699. hodanje
slike hodanja se vrtlože kao što ptice u vazduhu
prave oblike nebeskih ruža. uživao sam u suncu i
artiju: ljudi čekam vas u osmom kvartu da prošetamo
sa svim onim mojim kurvama. veliki umetnici
su priča o mnogo ljudi
novi sad 4.11.2000
3286/367
10113 …aleksandru tišmi
ja sam neprestani blesak
2700. hodanje
kao i rečenica koja je od osamdesetdevete stranice
trajala kroz knjigu kao raširene ruke. veliki umetnici su
priča o mnogo ljudi. čuda se neprestano događaju ljubav
neprestano promiče kao aleksandar tišma kroz park
novi sad 6.11.2000
3287/366
10114 ja sam dete svakoga dana
10115 vetar mi duva u grudi peva oko ušiju
10116 sunce mi sija u lice vinom napija
10117 i kamenja putuju vodom i eratične stene se pokreću
i lutaju po površini planete darivajući nas oblicima i mineralima
10118 smeran sam rose me kapi kiše
10119 144. dečaštvo - eto lutanja
preoblikovanje dana
2701. hodanje
stojim zaklonjen od kiše i pišem. vreme se odjednom
promenilo. sunčano sa vetrom se pretvorilo u kišno i oblačno
spava mi se. prekidam hodanje na 54.932 kilometru. prosek
dnevnog hodanja posle devet godina mi je 20.35 km i on me
čuva. sve je posivelo i svuda prska hladna kiša. ovo je radnička
kiša jer pada u vreme kada radnici izlaze sa posla kaže čovek
koji mi se pridružio pod strehom. čuda se neprestano događaju
ljubav neprestano promiče kao aleksandar tišma kroz park
idem kejom da pokisnem malo promrznem
i da se vratim u toplo
novi sad 7.11.2000
3288/365
10120 danas je sve u suncu
10121 sunce blešti a po ulicama ljudi prodaju sveće jer su velike restrikcije struje
10122 idem preda mnom su reči: nebo. zeleno. žuto. drveće. trave. bokovi žena
10123 ja sam veliko ušće
10124 setim se svojih suza od pre neki dan dok sam na televiziji slušao pesnika
dragutina tadijanovića kako čita pesmu o svojoj ženi sa kojom živi već 67 godina
10125 kao doviđenja su požuteli listovi stare velike smokve
10126 idem na trg. na njemu ću dovršiti današnje hodanje i ovu knjigu
10127 ja sam ljubav koja se preliva po trgovima
nebo se plavi za sve nas
2702. hodanje
na trgu sam. petnaest je do četiri. iznad jevrejske
ulice još blešti sunce. neprimetno saginjem glavu - poklanjam
se svim porazima na ruži. trideset i šest ih je. spreman sam za
sto četrdeset četiri pobede. idem kejom da pokisnem malo
promrznem i da se vratim u toplo. odlazim još mi je
ići još mi je ići - ići zauvek
novi sad 8.11.2000
kraj
devete knjige
ruže lutanja
štampanje knjige omogućila
gerda kazakos
realizaciju ruže lutanja u devetoj godini su omogućili
vera varadi. familija varadi. vesna milović. žarko radaković. dada felja
marijana dica. širin patel. mirjana miočinović. dunja frković. slobodan
beštić. saša eremić. tibika varadi. violeta jovanović. boris kovač. zorica
kovačić. davor palčić. dejan dejanović. jovan arsenović. doroteja
stanković. aleksandar tišma. slavica lukić. agnješka berger
i
bio sam radosni dečak na početku svog
beskrajnog puta. na početku svoje velike umetnosti
idem na trg. na njemu ću dovršiti današnje hodanje i ovu knjigu
odlazim još mi je ići još mi je ići - ići zauvek
i
ružo
lutanja
nije nam
vredelo ništa
što je bilo briga
ali baš zato smo i
ti ja zahvalni brizi
koja je brinula
da ti i ja
uspemo
i
slavimo
brigu
bednih
i
odbačenih
i
ružo
lutanja
ja sam incest
sa svakim tabuom
ti si ljubav sloboda
istina svakog
tabua
i
ružo
lutanja
ti si pesma
kamenja trava
drveća životinja
čoveka puta
ruže
konja
u
propinjanju
i
ružo
lutanja
ja sam bio
sve moje mane
u tebi koje si
ti ljubila
i
preobražavala
u
vrline
i
ružo
lutanja svaki
dan je bio umetost
svi dani su bili pesma
a 10 godina je bila
muzika
i
ružo
lutanja
ti i ja smo
se razvaljivali
lepotom
svakog
bića
i
dobrotom
svih
bića
i
ružo
lutanja
ti i ja
smo sveta
pornografija i
sve i svako
ko je
obeležen
jer
živi
boga
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima
maraton života
18. februar 2026.
27835. dan mog života
3274/379
10035 hodati mnogo pisati malo eto ruže
10036 i danas osećam:
istinitost dana
osvedočenost trava
nepobitnost neba
očiglednost vazduha
pouzdanost vode
opipljivost zemlje
10037 delim sa tobom osećanje da na svakom koraku mogu pružiti korak dalje
10038 139. lutanje je plavo nebo u postojanoj promeni
ne dirati ovaj svet dobrotom ga dojiti
2690. hodanje
danas sam kupio četvrtu plavu jaknu na ruži. pola sam platio ja a
pola aleksandar tišma. prethodne tri su trajale po tri godine. ali ja sam
danas hodao samo u košulji. uživao sam vazduh je bio mek svetlost
blaga. na kraju hodanja sam sreo danijela starog. lepo je teći biti saveznik
dunavu. gle ja sam malen... mećem ruku svoju na usta svoja jov 39.37
iščezava ovaj dan jenjava u novo se klijanje pretvara
novi sad 25.10.2000
3275/378
10039 nogu pred nogu odlutah u obilje i tajnu
običnog u jednu bezrazložnu i odanu svakodneviсu
10040 nisam htela da kažem onako ništa ružno od čega bi joj otpala
glava čujem kako jedna ugledna gospođa govori drugoj baš dok sam
dovršavao singerovu rečenicu ljudsko biće je karikatura boga parodija
duha jedino biće u vasioni koje bi se moglo nazvati lažju
10041 ponekad jedino što mi ostaje u životu jeste da budem savršen
10042 140. lutanje je uprkos krećem u dobrom jutru
savršena skromnost
2691. hodanje
danas sam hodao samo u majici. to su pitomi
dani oktobra. dani koji počinju da se žute. na
kraju ću kupiti grožđe žuti afusali sladak kao žeđ
iščezava ovaj dan jenjava u novo se klijanje
pretvara. u tvojim sam ustima
novi sad 26.10.2000
3276/377
10043 samo kisnem
10044 141. lutanje je osmeh saradnja preduzeće
počinju kišnjenja
2692. hodanje
kisnuo sam sa sunom i urošem. i papir na
kome pišem je ovlažio. kada se osušio papir se ukrutio
ponegde i iscepao. to su dani. sedim sa srećkom stankovićem
koji mi je došao u posetu iz prokuplja. sun i uroš su otišli. srećko
i ja gledamo dokumentarni film o kriminalcu i ubici maduevu u koga
se zaljubila žena državni tužilac. volim srećka jer obojica volimo
dobrotu. u 8431 zapisu je govorio o svom nestalom ocu koga
traži već više od dvadeset godina. u tom zapisu sam zaboravio
da zapišem ime srećkovog oca pa to činim sada. srećkov
otac je ilija stanković rođen 1932 u drenovcu od oca janićija
stankovića i natalije stanković rođene đorđević. u tvojim
sam ustima. mozak mi je mlad kolena su hladna
novi sad 27.10.2000
3277/376
10045 sunce. greje mi jučerašnje smrzavanje
10046 hodam sa aleksandrom tišmom. pričamo
uživamo. pisanje je ostvarenje u drugom kaže aleksandar
10047 subota je nemam nikakvih razloga da ne priznam: padam u tugu
10048 hladni vazduh me okrepljuje razvedrava mi mozak
10049 u ovim trenucima utehu mi čini misao na
sve one koji su sada sami. zviždućem za njih
10050 kupio sam pola kilograma grožđa. uteha
10051 kao da se padanje zaustavilo. kao da
me plamičci života razgorevaju i nose ka gore
10052 142. podne. veče. ponoć. jutro. žudim za tobom. lutaću
tišak
2693. hodanje
san me hvata u ovoj
rečenici. mozak je mlad kolena
su hladna. idem da odem u san
novi sad 28.10.2000
3279/374
10053 ponedeljak je. na 54.796 sam kilometru idem dalje
10054 evo jedne vesti od 21. oktobra koja me je raznežila jedna
klupa u gradskom parku u bristolu je dobila pravu adresu i poštanski
kod-broj objavljeno je danas u londonu. lokalne vlasti u tom gradu na
zapadu engleske su saopštile da su odluku o adresi donele zbog toga
što se na toj klupi sakupljaju beskućnici bez adrese i stalnog boravka
10055 iz petnih žila iz najdubljih slojeva - samo nagnuće
10056 čestitost eto prizora
10057 ovo je dobar ritam da zapišem: svaki dan
izvedem sebe u svet da bih zapatio nove količine dobrote
10058 hodanjem spominjem sve što je bilo
i negujem ono što još ne postoji ali će biti
dobri ponedeljak
2694. hodanje
žena i muškarac su slova života. sve vreme
hodanja sam te zamišljao čudeći se kako si lepa
ja sam svedočanstvo tvoje lepote. svaka reč koja se
iz moje šake ispisuje na hartiji si ti. idem da odem u
san. ja sam pisanje neprestano ulaženje u tebe
novi sad 30.10.2000
3280/373
10059 kako žuti lišće
10060 danas je još toplije. telo se prepustilo milovanju
10061 spremam se za sutrašnje hodanje koje sam nazvao maraton
života hodaću sa kajom ćirilović i anom đorđević od inđije do beograda
10062 maraton života ću posvetiti milomiru mom ocu. maraton
koji sam trčao u atini sto četrdeset četvrtog dana ruže pod
nazivom zaista smrt ne postoji je bio posvećen kaji mojoj majci
10063 po leđima sunčeva toplota mi stvara leto
10064 ožedneo sam. žedan sam grožđa
10065 svakom rečju ulazim u prethodnu i otvaram se onoj koja sledi
10066 krupnim slovima kojima pišem uspevam
da se pridržavam i zadržim još na nogama
10067 143. lutanje je umetnost molitve. molitva za umetnost
kako je svetlost blaga
2695. hodanje
raduje me sutrašnji dan. radujem se
kaji i ani. ja sam pisanje neprestano ulaženje
u tebe. radujem se sutrašnjem iskušenju i izazovu
novi sad 31.10.2000
3281/372
10068 1. km: 7:50. inđija. krećem licem u sunce. ispred mene su 42
kilometra. maraton života. iza mene su 42 godine od tvoje smrti milomire
10069 2. km: oče hodam između kaje i ane. lepo je biti
sa ženom. da li si ih ti voleo. ljubio. da li su te milovale
10070 3. km: tek iznikla pšenica. vazduh je blag. gipkost opredeljuje predele
da li sam nasledio tvoju dobrodušnost. gipkost životinje me vodi dalje i niz put
10071 4. km: ja sam tvoj poklonik oče svemiru mog mozga. hodanjem
ti se obraćam. odsustvo razgovora sa tobom me je vodilo u ćutanje a kada
bih progovorio iz mene je izlazila snaga pretvarao bih se u reč koja te je
tražila. sugestivnost bi mi bila na usnama. postajao bih umetnik govora
10072 5. km: svetlost blešti sa asfalta. volim plavo da li si ga voleo
i ti. volim ptice trave i cveće. volim da sam na putu sam ili rame uz
rame sa ženom. oče nebranjeni moj ja sam beskućništvo
10073 6. km: put nas vodi osnažuje nogama polećemo. kako
samo ljudi mogu biti srećna bića. sa kajom anom si i ti. u hodanju
mi se uvek pridružuje i bog. veselost srca nas hrani sve petoro
10074 7. km: od iste kože smo stvoreni oče. isti se putevi
protežu kao i godine. može se putovati prožimajućim ritmom živeti
10075 8. km: oče ana ti daje svoj znoj daje ti ono što ti njoj nikada
nisi dao. dajem mu svoj život i polet kojim ga oživljavam kaže ana
milomire ti možeš ponovo ali sada radosno umreti od anine lepote
10076 9. km: kada si iskočio iz hotelske sobe u tri noću i izdahnuo na
asfaltu u šapcu bila ti je 37. ja sam sada trinaest godina stariji od tebe. dečak
sam ne bojim se. biljke mi donose toplinu i spokoj ulazimo u staru pazovu
10077 10. km: ti si moja tajna tajna muškarca u meni. ti si prekinuo
granu svoga života i iz moje grančice je šiknula tvoja snaga
10078 11. km: izlazimo iz stare pazove. sa obe strane puta se prostiru
drvoredi platana sa požutelim lišćem i trska koju povija topli vetar
10079 12. km: odlazio si ponedeljkom i vraćao se petkom. putovao po srbiji
petkom bismo ti i brat i ja poludeli od radosti skakali za vrat a ti bi se pretvarao
u osmeh. bio si putnik prodavac metala ja sam postao umetnik trajanja
10080 13. km: mrtav golub pored puta. nasledio sam te u putovanju
postao sam lutalica. tvoje očinstvo sam doživeo kao proticanje kao izazov
bio sam daleko od muškaraca koji su svoje sinovljevstvo gradili na moći ili
mitu otaca. tobom sam dobio prazninu slobodu i snagu nemoćne ljubavi
10081 14. km: čekao sam te deset godina i kada se do moje 18 nisi vratio iz
mrtvih ja sam skrenuo i krenuo drugim putem. putem umetnosti i besmrtnosti
10082 15. km: bio sam jako izgubljen u nezaštićenosti
sve dok nisam zavoleo nezaštićenost. seme stvaranja
10083 16. km: o tata kako mi je nedostajao miris tvog after shave
(gilet) u kupatilu dok sam bila mala. miris maminog karmina (dior) je
uvek bio tu priča kaja o svom ocu miloradu dok ulazimo u novu pazovu
10084 17. km: uvek kada si izlazio iz stana u kome smo živele
mama i ja ja bih se bacala po podu i vrištala: hoću mog tatu vratite
mi mog tatu - priča ana o svom ocu branislavu kome kada je
odrastala nikada nije dozvolila da vidi njenu bol i potrebu za njim
10085 18. km: izlazimo iz nove pazove. i ti si meni nedostajao
o volim vas sva deco ovog sveta koja ste doživela bol. milomire
kako bismo se ti i ja gledali u oči. ja te dugo ne bih mogao
gledati jer bi se stideo svoje potrebe za tobom. ali bilo
bi to lepo nas dvojica hodamo po sredini puta
milomir i miroslav
10086 19. km: tvojom smrću i bolom koji sam tada doživeo život mi je
postao svečanost. zavoleo sam ljude sa bolom. volim ivanu jovanović koju
iz nežnost zovem samo i. volim ivanu jovanović. svemir sve zna i isceljuje
10087 20. km: hodamo uzanom stazom po kojoj je popalo suvo
lišće. voleo bih da vidim tvoje oči da vidim da li je u njima bio
bog i livade šumadije po kojima si trčao pričali su mi
10088 21. km: 13:15. pola sata smo bili uhapšeni od vojne policije
aerodroma batajnice. kaji je oduzeta kamera i ani fotoaparat. poniženje
eto oče radiš nešto lepo i sumnjiv si. ljudi su tužni misle da je vojni aerodrom
važniji od koraka po suvom lišću. srećan sam jer sam osuđen na ljubav
10089 22. km: još pričamo o hapšenju. major koji nije uspeo da se
preobrazi u čoveka nego je ostao major nam je rekao da su nas prijavila
dva lica kojima smo bili sumnjivi. oče daljino moja hodam da bih video i
proslavio lepotu i nevinost sveta a oni koji dojavljuju to vide kao
opasnost za društvo. i u pravu su: umetnost nije od ovog
sveta. umetnost živi u bezazlenosti života
10090 23. km: izlazimo iz batajnice. vojska je surogat očinstva
muška snaga koja se pretvorila u nasilje i moć. vojsku čine očevi koji
su uskratili ljubav svojoj deci nameravajući da ih zaštite od tuđe dece i
tuđu decu poubijaju. krivicu su svoju sakrili iza sebičnosti i ponosa
10091 24. km: ja nemam svoje dece ali sve što postoji su
moja deca. volim muškarce koji svoje očinstvo žive bez svoje
dece i volim žene koje svoje materinstvo žive bez dece
10092 25. km: oče ljubim tvoje strahove (ulazio si u sobu
pre spavanja i saginjao se da vidiš da li nema nekog pod krevetom)
ljubim tvoju glad za ljubavlju nikada nisam video tvoju majku jer je
ona umrla odmah posle tvog rođenja i nikada nisam video kajinu
majku i oca jer su oni umrli pre nego što sam se ja rodio
10093 26. km: naoblačilo se. pojeo sam sendvič od soje kojim nam je
za put spremio dejan dejanović. čudesna je snaga svemira koja
uspeva da stane u svaku i najmanju ćeliju moga tela
10094 27. km: počinje da pada kiša. maraton je
ud kojih oplođavam život. spokojan sam ti si moja
10095 28. km: vetar je hladniji. na listovima
deteline se srebrne kapi kiše. ja sam tvoj oteti moj
10096 29. km: volim kaju (preuzela je na sebe svu
gnjavažu sledećih dana sa vojskom). oče volim te jer mi
je tvoje samoubistvo otkrilo uzaludnost svakog nasilja
10097 30. km: kiša se pojačava. ispira
pola četiri je. uvijamo se i preplićemo
10098 31. km: radujem se što pijetet prema tebi i kaji
majci i kaji sa kojom hodam ispoljavam igrajući se
10099 32. km: život je ubrizgavanje života. ti meni
ja tebi. četiri je ulazimo u zemun objedinjeni
10100 33. km: ja sam sveti ništ. hrist mi je brat. u kruženju smo u dodirima
10101 34. km: (zapričali smo se)
10102 35. km: u centru smo zemuna. palo je veče
slast: tu u čistom sjaju nasred stola sijaju hleb i vino
10103 36. km: kako divan umor u guzovima u butinama u ramenima
10104 37. km: umro si u trideset sedmoj a evo i posle četrdeset
dve godine si živ. zri svest. svakim pogledom se brinem o tebi
10105 38. km: vetar nosi lišće na zemunskom keju. već dvadesetak
godina volim da se družim sa aleksandrom tišmom stariji je od mene
dvadeset pet godina uvek kada bih išao da se vidim sa njim bio sam
radostan kao kada bih odlazio na sastanak sa svojom devojkom
uživam u njemu on mi je otac kao i ti
10106 39. km: pre polaska na ružu išao sam kod
vladete jerotića po blagoslov dao mi ga je. od tada me
je vladetina toplina štitila i štiti. ja sam mu sin kao i tebi
10107 40. km: na brankovom sam mostu. svi smo na mostu
10108 41. km: lepo je živeti. okrepiti se
obnoviti. ponoviti. dečak sam - ne bojim se
10109 42. km: 18:35. ulazimo u zgradu u mutapovoj 30a
ejakuliramo u kratkoj smo usrdnoj molitvi. ratka će napraviti
večeru. da vidiš tek ratku oče moj. ne brini doći ćeš
maraton života
2696. hodanje
radujem se sutrašnjem iskušenju i izazovu napokon smo
shvatili da je sam život jedino vrhovno dobro i da je najveća
vrlina ljudske duše nepokolebljivo uživanje u životu dok je
njen najveći greh zlobno omalovažavanje života
novi sad 1.11.2000
i
ispred mene su 42 kilometra. maraton života
iza mene su 42 godine od tvoje smrti milomire
nas dvojica hodamo po sredini puta
milomir i miroslav
i
ružo
lutanja svaki
korak je vodio dalje u
beskraj ali je još mnogo
više preobražavao
u večnost
i
bože
nežno nežno
nežno nežno nežno
nežno nežno nežno te
ljuljam na mojim
grudima