Bog Miroslav Mandić Bog

    Ti
    si

    407834

    pupoljak

    SAN BOŽIJI

    2758. dan
    20. jul 2012.


    postoji jedan trenutak u borbi kada si potpuno sam

     

    sam protiv svih

     

    i neprijatelja i prijatelja

     

    sam za sve

     

    trenutak celine

     

    jednog

     

    trenutak u kojem se događa mir

     

    trenutak u kojem nema više pobednika

     

    a svi porazi se pretvaraju u jednu jedinu pobedu

     

    prevladavanje neprijatelja

     

    sebe

     

    rađanje Boga u sebi

     

    svakome

     

    istog

     

    Boga

     

    jednog

     

    jedinog

     

    sve

     

    postaje

     

    Bog

     

    sve se preobražava

     

    u besmrtnost

     

    srebri se

     

    mesečeva svetlost

     

    na mirnoj vodi

     

    čamac plovi

     

    prenosi vaskrsenje

     

    osmom jutru

     

    sve umrlo vaskrsava

     

    trenutak u kojem se budim

     

    ustajem

     

    zapisujem

     

    ove reči koje sam do malopre sanjao

     


    BOŽE — REČE MI BOG

    2759. dan
    21. jul 2012.


    Bože

    Tii si sreća

     

    Bože

    vrabac

     

    Bože

    Tii si Bog

     

    Bože

    zdrav razum — predrasude svog vremena

    Lenjinova formulacija Hegelove misli koju je citirao Šklovski u knjizi o Tolstoju

     

    Bože

    ja sam se okupala — kaže ona. ja perem zube — kaže on

     

    Bože

    promaja

     

    Bože

    vetar u Tvojoj košulji

     

    Bože

    mirođija

     

    Bože

    kažeš mi

     

    Bože

    kažem Tii

     

    Bože

    kaže mi Bog

     

    Bože

    stara žena u crnom

     

    Bože

    lepota gde je ne očekuješ

     

    Bože

    dobrota kada joj se ne nadaš

     

    Bože

    Tvojim sam ušima Bog

     

    Bože

    ja sam Bog jer si samo Tii Bog

     

    Bože

    Ti bez mene ne bi ni bio Bog

     

    Bože

    Tii si zbog mene Bog

     

    Bože

    da Tii nisi Bog Tii bi bio isti kao ja

     

    Bože

    čestita čestico

     

    Bože

    stazica

     

    Bože

    stazico

     

    Bože

    Tvoje reči na mom jeziku

     

    Bože

    čudo maleno

     

    Bože

    Tii si njene reči koje mi nije izgovorila

     

    Bože

    poetika stvara novac. politika ga troši

     

    Bože

    sada Bože sada

     

    Bože

    bebine crne oči me gledaju

     

    Bože

    hodam Te

     

    Bože

    stvaram Te

     

    Bože

    pevam Te

     

    Bože

    kora drveta

     

    Bože

    kajsije

     


    MEKIM KORACIMA

    2761. dan
    23. jul 2012.


     

    čar

    čarobne

    pesme

     

     

    pesma počinje u pesniku a završava se u pevanju

     

    pesnik i pesma služe pevanju

     

    pevanje proslavlja pesmu i pesnika

     

     

    svaka

    pesma

    je

    otkrovenje

     

     

    čestica kojom nastaje pesma Božija

     

    hodam Bulevarom i pevam

     

    leto je i grad se ispraznio

     

     

    pesma

    stvara

    život

     

     

    prosjakinja mi uzvraća radošću

     

    voleo bih da živim milion godina i to svaki dan isto

     

    istih milion godina u svakom trenutku

     

    isti trenutak istina je

     

    trenutak stvaranja i nastajanja

     

    stvaranje i nastajanje su jedno

     

     

    jedno

    ljubi

    sve

     

     

     danas sam snimio obe pete i na rendgenskom snimku video kalkan u levoj peti

    u desnoj se tek nazire

     

    izlazim iz Umke

    preda mnom stari Obrenovački put i reka Sava

     

    uživaj sa mnom na putu

     

    raspusti se

     

    stari put je prazan

     

    meki koraci i tišina na putu

     

    dobro je biti prvi. dobro je biti drugi

     

    nije dobro kad nisi prvi. nije dobro kad nisi drugi

     

     

    sreća

    na

    putu

     

     

    čovek

    ruža

    na

    putu

     

     

    put

    je

    iskustvo

    ruže

     

     

    ruža

    je

    a priori

    put

     

     

    prešao sam šesnaest kilometara. do Beograda je još desetak. dugo nisam stopirao. nadam se da će mi neko stati

     

    stoper je prosjak na putu

     

    hodam i prosim

     

    hodači su prosjaci lepote

     

    prosjaci su hodači dobrote

     


    SUŠA

    2762. dan
    24. jul 2012.


    pada blaga kišica

     

    sprud olakšanja

     

    kiše nije bilo danima

     

    suša se pretvorila u elementarnu nepogodu

     

    miriše vazduh

     

    trava je skoro sva spržena

     

    muče se biljke

     

    žedne su

     

    za sve žedno ponavljam

     

    kiše nije bilo danima

     

    suša se pretvorila u elementarnu nepogodu

     

    miriše vazduh

     

    trava je skoro sva spržena

     

    muče se biljke

     

    žedne su

     

    pesmom dozivam kišu

     

     

    kiše nije bilo danima

    suša se pretvorila u elementarnu nepogodu

    miriše vazduh

    trava je skoro sva spržena

    muče se biljke

    žedne su

     

     

    dozivanje

     

    dođi kišo dođi

     

    kažu da će hrana jako poskupeti zbog suše

     

    kako će siromašni

     

    kako će oni koji skoro umiru od gladi

     

    padaj kišo padaj

     

    na vetru sam

     

    snen

     

    jučerašnje hodanje me je potrošilo

     

    jako sam uživao na putu

     

    volim da budem na otvorenom

     

    okružen predelom

     

    sa zemljom pod nogama i nebom nada mnom

     

    samo idem

     

    muzika bivanja

     

    padaj kišo padaj

     


    IDEM I ODEM

    2763. dan
    25. jul 2012.


    kad bol prestane širi se milina

     

    noćas me je boleo stomak. i malopre. i nekoliko dan unazad

     

    tek

     

    idem

     

    zovem se Idem

     

    ja Idem idem

     

    idem i uživam u uličnim psima

     

    idem imenom

     

    idem i mislim

     

    idem i pišem

     

    idem samo idem

     

    pišem samo pišem

     

    idem i odem

     

    kad god odem sretnem Odema

     

    nas dvojica smo jedno

     

     

    jedno

    na

    putu

    ruža

    hodajuća

     

     

    idemo i pozdravljamo goluba koji nas gleda nakrivljujući vrat

     

    ide Idem — proslavlja Odema

     

    ode Odem — Idem ga sačeka

     

    idem Savskom ulicom do grada i uživam u Idemu i Odemu

     

    lepa su mi njihova imena

     

    duboko poštujem to što rade

     

    Idem jednostavno ide

     

    Odem jednostavno ode

     

    ej kada bi svi bili kao Idem i Odem

     

    Idemu Odemu i meni pridružuje se kišica

     

    sinoć i noćas je padala kiša

     

    tek tek tek uminula žeđ

     

    danas je zapara

     

    divno je kako Idem brine o Odemu a Odem o Idemu

     

    idem idem idem i na kraju odem

     

    odem i na kraju ponovo idem idem idem

     

    hajdemo i Tii i ja kao Idem i Odem

     


    DREMEŽ NA PLJUSKU

    2764. dan
    26. jul 2012.


    hodam kroz šumu

     

    šumi kiša u lišću

     

    grmi

     

    posle grmljavine vazduh zahladi

     

    počinje vetar

     

    mreška se voda jezera

     

    evo i pljuska

     

    pljušti

     

    sklonio sam se pod jednu strehu i gledam

     

    svežina u nozdrvama

     

    sve jače pljušti

     

    divno je

     

    malo mi je hladno

     

    gledam u jedno drvo i ne mogu da se načudim njegovoj lepoti

     

    kiša je neopisivo lepa

     

    dobuje po mojoj strehi

     

    uživam u muzici kiše

     

    dremam

     

    kiša uspavljuje

     

    skupio sam se da se ugrejem

     

    povremeno po koja kap padne na moju golu kožu pa me još više rashladi

     

    dobovanjem kiše mogao bih danima snatriti

     

    neprestano dozivati sve umrle

     

    premestio sam se pod bolju strehu jednog restorana i zavalio u jastuke

     

    dremam kao velika životinja

     

    uživam kao u nekoj ljubičastoj utrobi večnosti

     

    mislim o uživanju

     

    čestice se harmoniziraju i uživaju jedna u drugoj

     

    kišica prestaje

     

    pojavljuje se sunce

     

    svetlost blešti po još mokrom asfaltu

     

    sunce sija sve jače

     

    zapara je još veća

     


    DRUGO PREPLIVAVANJE REKE SAVE U ŽIVOTU

    2765. dan
    27. jul 2012.


    nemoćan

     

    noćas me je jako boleo stomak

     

    ne znam kako da pomognem sebi

     

    obrijaću se

     

    idem na put

     

    na putu sam

    hodaću i stopiraću

     

    eno je Sava dole

     

    plačem od lepote biti na putu

     

     

    put

    putuje

    ruži

     

     

    suština puta je u ruži

     

    suština ruže je put

     

    žena i dva muškarca putuju biciklovima

     

    sad sam na putu za Banjane

     

    negde na tom putu će mi kolima u susret doći Mirjana

     

    na dolmi sam starog obrenovačkog puta

     

    jako volim dolme

     

    meke su za hodanje

     

    ova dolma čuva Srbiju od poplava

     

    volim vojvođanske dolme pored kojih putuju drvene bandere

     

    sedim za kompjuterom

     

    okupan

     

    na stolu miriše ruzmarin

     

    bio sam na obrenovačkoj pijaci

    kupio Brankov hleb

     

    popio toplu čokoladu u gradskoj kafani u Obrenovcu

     

    Savu sam preplivavao dva kilometra ispod Ostružničkog mosta

     

    Sava je pitoma

     

    spora

     

    topla

     

    na vojvođanskoj strani sam othodao malo uzvodno i preplivao je nazad

     

    divno je biti na sredini reke

     

    plivanjem spojiti obale

     

    telom

     

    malenim

     


    JEDAN ČOVEK U SLOBODI

    2766. dan
    28. jul 2012.


    idem u Smederevo

     

    hodam

     

    subota u Smederevu

     

    biti u danu je zahvalnost i poklonjenje danu

     

    uzbudljivo je u jednom danu biti na više mesta kao na jednom mestu

     

    pokupio sam dve tople i krupne šljive u Grockoj

     

    nikada nisam bio u Grockoj

     

    volim da sam negde gde nisam nikad bio

     

    biti bilo gde znači uvek biti u centru koji je svuda i periferiji koja je nigde

     

    negde gde nisam nikad bio me podseća na detinjstvo

     

    dvorišta su puna voća

     

    gde god da sam tu sam

     

    kad god sam tu onda sam svugde

     

    srećan sam zbog voća

     

    hodam Grockom i mislim ružom

     

    volim kad se mišljenje otvori svim svojim ružolikim laticama

     

     

    samim

    sobom

    svima

    sve

     

     

    eno mi ga i Dunav sa leve strane puta

     

    lepo mi je kada mi je ceo svet pod rukom

     

    ja sam potomak divljih konja

    jedan jedini slobodni pitomi konj koji luta svemirima srca svih bića

     

    volim lepotu puta i slobodu biti na putu iako ne volim da putujem

     

    nikada nisam bio u Smederevu ali ću uskoro uhodati u njega

     

    ulazim u Smederevo

    dočekuju me Dunav i brodogradilište

     

    podsećam se kako sam uhodavao u velike evropske gradove

     

    na smederevskom putu nije bilo hlada pa sam sve vreme hodao na jakom suncu

     

    kako je tek mojim patikama

     

    žuta ptičica je doletela na ogradu i zatreperila mi srce

     

    u Smederevu sam

     

    hodam smederevskim kejom

     

    nekoliko mladića i devojka skaču sa jednog splava i večno se kupaju

     

    posle Smedereva sam se i sam kupao u hladnom Dunavu na Jugovu

     

    jedan tip u suboti

    premoren hodam Bulevarom

     

     

     

    srećan

    srećom

    tvojom

    te

    ljubim

     


    BELEGIŠ – OPOMENA ILI ISKUŠENJE

    2768. dan
    30. jul 2012.

     

    konobarica u kafiću Kića u Belegišu rekla je juče da je voda u Dunavu

    do pre neki dan bila dvadeset sedam stepeni a da je sada dvadeset jedan

     

    hleb je ko sunce

    rekao je jedan Belegišanin za hleb u Belegišu

     

    laste su letnje kružile iznad tornja belegiške crkve

     

    pojavio se i ogroman mladić — seoska luda očito

     

    prošla su i dva-tri mladića koji su ličili na zvezde lokalnog fudbalskog tima

     

    veliki crni pas je gospodski prelazio centar Belegiša

     

    krenuli smo kroz prašinu na belegišku plažu

     

    prošli smo kroz surduk

     

    ptice su izletale i uletale u gnezda koja su napravile u tvrdom zemljanom odronu

     

    lastavice su lepršavo letele iznad vode Dunava

     

    porodice su čamcima prelazile na belegišku peščanu adu na kupanje

     

    i nas dvoje smo krenuli u vodu

    okačeni o drvo čekali su nas hleb kao sunce majonez paradajz i grožđe kardinal

     

    hodali smo uzvodno po zemlji i plićaku

     

    što dalje odemo uzvodno duže ćemo biti u vodi

    Dunav jako nosi i u njemu je najlepše spuštati se nizvodno

     

    hodala je iza mene sa japankama okačenim o kupaći kostim

     

    uživao sam u hodanju po plićaku

     

    bilo je kao u mladosti na Dunavu

     

    u jednom trenutku sam proklizao po mokroj klizavoj glini

     

    prolazili smo pored vrba i vezanih čamaca

     

    Dunav je tekao iz nedogleda u nedogled

     

    svet je bio neopisivo lep

    i takav je oduvek i zauvek

     

    onda je ona kriknula

     

    okrenuo sam se i video da joj visi ruka

     

    okliznula se i pala

     

    zglob joj je iskočio iz desnog lakta

     

    bol je bio nesnosan

     

    otpočela je devetočasovna drama sa bolom

     

    tek je pred ponoć zglob vraćen na mesto

     

    lakat stavljen u gips

     

    srce se smirivalo bez bola

     

    sada je ponedeljak

     

    treba proslaviti ponedeljak

     

    prepustiti se skrušenoj radosti

     

     

    MILOSRĐE UŽIVANJEM

    2769. dan
    31. jul 2012.


    idem na jezero al’ polako

     

    jeo sam pre hodanja

    od danas ću pokušati da jedem pet puta dnevno

     

    borba protiv moje bede je neprestana

     

    sporosti ljubim Te

     

    belo-žuta spržena trava je posle kiša tek malo zelenija

     

    dremam dok hodam

     

    sve je milo

     

    milo miluje

     

    ja sam nežni dodir koji miluje sva bića u svakom biću

     

    udišem vodu i nebo da me okupaju iznutra

     

    još sam umoran od njenog nedeljnog bola kojem sam bio svedok

     

    ležim na toplom šljunku

     

    vetar plamti

     

    lišće šumi

     

    avioni preleću

     

    jesam ja Jesam

     

    širim nozdrve

     

    nadimam stomak

     

    dugo izdišem

     

    skoro sam zaspao

     

    uživam kao planine i krokodili

     

    vetrom valovito ulazim i izlazim iz sna

     

    odmori se i okrepi mojim uživanjem

     

    uživanjem potvrđujem sve što jeste

     

    uživanje svim što jeste je veliki posao

     

    bivanje svim što jeste je velika misija

     

    bivanje je iskustvo raja

     

    život je služenje životu

     

     

    pesma

    je

    pevanje

    pesme

     

     

    dok sam se u vodi sporo potapao nastavio sam da dremam

     

    dremam i sad dok hodam

     

    sklapam oči i uživam

     

    lebdim

    prepušten poistovećujem se sa vetrom

     


    BOGU TEBI SVIM BIĆIMA

    2770. dan
    1. avgust 2012.


    ja sam bog

    ja sam ja

    ja sam sam

    ja sam najbolji

    ja sam pesnik

    ja sam umetnik

    ja sam hodač

    pročitao sam Vladimiru Macuri u poslastičarnici kod Albanca

     

    ja sam bog

    bogu je to

    najmilije

     

    ja sam bog

    meni je to

    najmilije

     

    ja sam bog

    tebi je to

    najmilije

     

    ja sam bog

    svim bićima je to

    najmilije

     

    ja sam ja

    peva svako ja

     

    ja sam ja

    ljubi svako ja

     

    ja sam ja

    ja jednog

    jedinog ja

     

    ja sam ja

    ja bog

     

    ja sam sam

    sam za sve

     

    ja sam sam

    svakom

    majka i otac

     

    ja sam sam

    svakom

    žena i muž

     

    ja sam sam

    svakom

    ćerka i sin

     

    ja sam najbolji

    nezamislivo

    a

    bivajuće

     

    ja sam najbolji

    stvoreno

    a

    nerođeno

     

    ja sam najbolji

    miris kora i rezanaca

    iz zanatske radnje Vardar

    u Sarajevskoj ulici

     

    ja sam najbolji

    pupoljak svih bića

     

    ja sam pesnik

    samo da kažem

     

    ja sam pesnik

    pevam tvoje lice

     

    ja sam pesnik

    tri karirane košulje

    kratkih rukava

    koje nemam

     

    ja sam pesnik

    od bilo

    koje reči

    ispevam

    pesmu

     

    ja sam umetnik

    od bilo koje pesme

    stvorim hram ljubavi

     

    ja sam umetnik

    stvaranje

    nestvorenog

     

    ja sam umetnik

    krhkost večnosti

     

    ja sam umetnik

    radost vaskrsenja

     

    ja sam hodač

    muzika sporog

    hodanja

     

    ja sam hodač

    nepoznata milka

    sa kojom sam danas

    hodao od gazele do ade

     

    ja sam hodač

    neotkrivenih

    blizina

     

    ja sam hodač

    nespoznatljivih

    daljina

     

    lasta

     

    trava

     

    put

     

    ruža

     


    DOBROTE DOBROTE SAMO DOBROTE

    2771. dan
    2. avgust 2012.


    legao sam u hlad na topli šljunak

     

    uspavljuje me plamteći vetar

     

    hlada je preostalo još malo

     

    vetar mi kostreši dlake na butinama

     

    u trenutku zaspim

     

    desnu nogu prekrstim preko levog kolena i osetim zadovoljstvo

     

    u mnogim državama je mnogo političkih zatvorenika

     

    demokratija se urušava

     

    svet klizi ka diktaturama

     

    mnogo je gladnih

     

    mnogo je nezaposlenih

     

    mnogo je sebičnosti

     

    mnogo je spektakla i zabave

     

    pohlepe

     

    straha

     

    laži

     

    najviše je nezahvalnosti

     

    neki ljudi su divni

     

    sva bića su predivna

     

    diktafon se osamio na mom stomaku čekajući ovo blaženstvo

     

    kosa mi je mokra od znoja

     

    hleba i putera

    kakva je to bila retka poslastica u mladosti

     

    voleo sam da pijem hladno mleko iz flaše uz hleb sa pekmezom

     

    uskoro ću se okupati

     

    vraćati se po najvećoj vrućini

     

    predveče ću još jednom hodati i još jednom se okupati

     

    premestio sam se u novi hlad

     

    još mi se leži

     

    prepuštam se dobroti

     

    završio sam čitanje trilogije o Tolstoju

     

    sada čitam Sećanja Milutina Milankovića

     

    opet mi se spava

     

    krhkiji sam od večnosti

    okrećem se na stomak

     


    84. PUT PO 33 DANA

    2772. dan
    3. avgust 2012.


    isto je život

     

    različito je smrt

     

    ljubav je život

     

    zaljubljenost je smrt

     

    ljubav se poistovećuje sa drugim

     

    zaljubljenost zadovoljava sebe

     

    život je smrt

     

    umetnost život

     

    pesma večnost je

     

    umetnost isto je

     

     

    pesma

    istim

    istom

    je

     

     

    sinoć su mi na plaži niz kaiš skliznuli ključevi Prve kuće svih bića

    i mobilni primetio sam to tek posle dva kilometra. odmah sam se sa

    Ivanom vratio kroz mračnu šumu. na mestu na kojem smo se kupali Ivana

    me je pozvala telefonom. prvo se ništa nije čulo. a onda je negde sa zemlje

    počeo da peva Džoni Keš. muzika koja mi zvoni kada me neko pozove

    legao sam na šljunak od sreće. koje olakšanje. koja radost

     

    vrućine su opet velike. već je prošlo podne. idem na kupanje

     

    bio sam na porno sajtovima

     

    ponavljam i ponavljaću duboko poštujem sve ljude na porno sajtovima

     

    čovekova revolucija i evolucija je u polnim odnosima

     

    bliskosti i svetinji blizine

     

    blizina preporađa a ne porobljava

     

    drugarstvo svih bića

     

    ne eros i tanatos nego eros i večnost

     

    intima je jedna jedina javnost svih bića

     

    novo je spas

     

    jedino u novom preživljava staro

     

    novo je sada

     

    uvek sada

     

    samo sada

     

    svi ovi ljudi na plaži koje ljubim iako ne znaju da ih ljubim

     

    sva bića koja ljubim a ona znaju da ih ljubim

     

    moja radost je molitva za sva bića

     

    moja radost je zagrljaj svakog bića

     

    ležim. plamti. šumi. huji. tihuje. miruje

     

    uživanje je služba Božija

    briga o svim bićima

     

    svetlost i senke trepere po mom licu

    voda me čeka da je kupam

     


    POBUNA PIČKE

    2773. dan
    4. avgust 2012.


    savest lepote

     

    Pobuna pičke 

     

    kako je to samo dobro i lepo ime za jednu žensku pank grupu

     

    mocartovski

     

    Pobuna pičke najbolje zvuči na srpskom

     

    Pussy Riot na engleskom

     

    Pobuna pičke najbolje zvuči na svakom jeziku kojim se ljudi služe

     

    Nadežda Tolokonikova

    lepota će spasiti svet

     

    Pussy Riot su Olimpijada duha

     

    Olimpijada slobode koja se odvija svakog dana po celom svetu

     

    svako ko živi za slobodu je član grupe Pussy Riot

     

    ja sam član grupe Pobuna pičke

     

    Olimpijske igre koje se odvijaju svake četvrte godine su

    maska kojom se skrivaju zločini nad Olimpijadom slobode i duha

     

    žene su hrabre

     

    dok sam gledao Nadeždu setio sam se da sam i

    sam bio u zatvoru u njenim godinama zbog iste stvari

     

    ona povodom Putina ja povodom Tita

     

    oboje za slobodu

     

    Nadežda ima četvorogodišnju devojčicu

     

    Nadežda je majka slobodi

     

    slobodi svakog deteta

     

    majka lepote

     

    pička

     

    kurac

     

    sloboda

     

    ljubav

     

    pičko i kurče ujedinite se

     

    odoh

     

    uživanje je dužnost

     

    kupaće gaće su mi se rasenile

     

    danas sam umesto tri karirane košulje dobio dve prelepe plave

    hvala

     

    danas je tačno osam godina kako ne pijem

    napisao mi je jutros Srđan Valjarević

     

    Pobuna pičke je baš dobro ime za slobodu

     

    ljubav savesti

     


     

    SMEŠAK OSMEHU

    2775. dan
    6. avgust 2012.

     

    čudo

    pisanja

    i

    pevanja

    čudo

    je

    božije

     

     

    bog

    u

    svakoj

    reči

     

     

    bog

    svaka

    reč

     

     

    ne

    više

     

     

    ne

    manje

     

     

    pevajuće

     

    milujuće

     

    šapatom

     

    svemirskim

     

    travnatim

     

    vrapčijim

     

     

    duša

    pesme

    peva

    telo

    pevanja

     

     

    radost

    prefinjavanja

    prefinjuje

    radost

     

     

    ljubim Te ljubljenje

     

    ljubim Te hodanje

     

    ljubim Te pevanje

     

     

    što

    god

    napišem

    bog

    je

     

     

    što

    god

    napišem

    slava

    boga

    je

     

     

    pev

    pesme

     

     

    staza

    puta

     

     

    pupoljak

    ruže

     

     

    stopalo

    u

    prašini

     

     

    stopalo

    na

    travi

     

     

    lice

    stopala

     

     

    vrćenje

    služenjem

     

     

    radovanje

    skromnošću

     

     

    zanos

    dobrotom

     

     

    smirenje

    lepotom

     

     

    slaganje

    hrabrošću

     

     

    u

    korak

    u

    pesmi

     

     

    u

    korak

    u

    putu

     

     

    u

    korak

    u

    ruži

     

     

    u

    korak

    bog

     


     

    INFO

    2776. dan
    7. avgust 2012.


    kažu da od sutra neće više biti ovako vrelih dana

     

    već danas manje peče nego juče

     

    vetrić me rashlađuje kroz raskopčanu novu plavu košulju

     

    devojčica koja mi dolazi u susret gleda me ispod oka jer vidi da govorim u diktafon

     

    posekao sam nokte na rukama pred polazak na hodanje

     

    radim to svakih sedam-osam dana

     

    nokte na nogama posečem svakih mesec-dva dana

     

    brijanje svakog drugog dana

     

    šišanje svakih pet-šest meseci

     

    tuširanje dva puta dnevno

     

    pranje kose svaki drugi dan

     

    dlake u nosu i ušima jednom nedeljno

     

    vežbe za oči svako jutro

     

    trljanje ušiju svako jutro

     

    istezanje i pet minuta vežbanja svaki dan osim subote i nedelje

     

    obrok i po dnevno svaki dan

     

    pranje sudova svaki dan

     

    male nužde svaki dan

     

    velika nužda svaki dan

     

    masiranje peta i Ahilovih tetiva s vremena na vreme

     

    molitva više puta dnevno

     

    porno sajtovi svaki drugi-treći dan

     

    pranje veša jednom nedeljno

     

    šivenje i krpljenje odeće po potrebi

     

    brisanje prašine sa patika s vremena na vreme

     

    čišćenje prostorija svakih desetak dana

     

    čišćenje tastature sa alkoholom svakih mesec-dva dana

     

    kupovina namirnica samo za taj dan svaki dan

     

    iznošenje đubreta svaki dan

     

    vezivanje i odvezivanje pertli dva-tri-četiri puta dnevno

     

    čitanje dva-tri puta dnevno

     

    čitanje pred spavanje obavezno

     

    vrćenje tokom cele noći dvadesetak puta

    najdublje spavanje posle šest ujutru. ustajanje pre osam

     


    DRUMOVATI I PEVATI

    2777. dan
    8. avgust 2012.


    sinoć sam je pročitao

     

    malopre pomislih da je prepišem

     

    da i ona hoda drumovima blaženstava

     

    jer biti neko znači biti svako

     

    a biti svako znači drumovati i pevati

     

    i malopre je prepisah za Tebe voljeno moje

    voljena sva moja bića

     

    Fernandu Pesoi voljenom

     

    gospodin Alberto Kaeiro za Tebe i sve vas

     

    Moj pogled je bistar poput suncokreta

     

    Navikao sam da hodam drumovima

     

    Gledajući pri tome i levo i desno,

     

    I da se katkad osvrnem unazad...

     

    A ono što vidim svakog časa

     

    To još nikad ranije video nisam,

     

    I savršeno sam toga svestan

     

    Umem da se prepustim onom suštom ushićenju

     

    Koje bi doživelo dete ako bi, pri rođenju

     

    Primetilo da se zaista rodilo...

     

    Osećam kako se svakog trenutka rađam

     

    Za večnu novinu Sveta...

     

    Verujem u svet kao u belu radu

     

    Zato što ga vidim. Al ne mislim o njemu

     

    Jer misliti znači ne shvatati...

     

    Svet nije stvoren da bismo mislili o njemu

     

    (Misliti znači imati bolesne oči)

     

    Već da bismo ga gledali i bili sa njim saglasni

     

    Nemam nikakve filizofije: imam čula...

     

    Ako o Prirodi zborim, ne činim to stoga što je poznajem

     

    Nego zato što je volim, a volim je baš zbog toga

     

    Jer onaj ko voli nikad ne zna šta to voli

     

    I ne zna zašto voli, niti zna šta je ljubav...

     

    Voleti, to je večna bezazlenost,

     

    A jedina bezazlenost — da se ne razmišlja

     


    1. POKLONJENJE KNJIZI MIROSLAV MANDIĆ. ZAŠTO SE POKLANJAM SEBI I PIŠEM O SEBI

    2778. dan
    9. avgust 2012.

     

    pre trideset devet godina na današnji dan sam izašao iz zatvora u

    Sremskoj Mitrovici i gledajući u nebo odlučio da krenem putem neba

     

    nebo nebom

     

    nebo put

     

    plavetnilo svemirskim plavetnilom

     

    Prvo 33-dnevno poklonjenje od 9. avgusta do

    15. septembra 2010. bilo je posvećeno nenasilju

     

    Drugo 33-dnevno poklonjenje od 9. avgusta do

    15. septembra 2011. bilo je posvećeno pesmi

     

    Trećim 33-dnevnim poklonjenjem koje

    počinje danas poklanjam se knjizi Miroslav Mandić

     

    sva tri poklonjenja posvećena su slobodi

     

    pisanju slobode

     

     

    s

    l

    o

    b

    o

    d

    e

    p

    i

    s

    a

    nj

    a

     

     

    radosti prvostvorenog i stvaranju svakog trena

     

    poklanjam se sebi i pišem o sebi da bih se zahvalio tom

    mladom čoveku koji me je tada poveo na ovaj čudesan put

     

    poklanjam se sebi da bih se još radosniji poklanjao Bogu Tebi i svim bićima

     

    pišem o sebi da ne bih nikoga povredio i nikog i ništa izostavio

     

    pišem o sebi jer to je najlepši način da pišem o Tebi i svakom i svim bićima

     

    pišem o sebi jer tako sam Bog

    slava Božija a slava je Bog i samo Božija

     

     

    bog

    pesma

     

     

    bog

    pesmi

     

     

    bog

    pesme

     

     

    pišući o sebi vrtlarim sebe i po sebi

    najbolji način da se oslobodim sebe

     

    pišem po sebi o sebi

     

    pišem o sebi da bih bio

     

    jesam da bih pisao o sebi

     

    pišem o sebi jer verujem da Tii voliš da čitaš o sebi

     

    pišem o sebi jer pevam stvaranje i sam početak stvaranja

     

    pišem o sebi da bi stvaranje početka pevalo o sebi

     

    pišem o sebi da bih pisao o jednom jedinom jednom

     

    pišem o sebi da bi put bio put. ruža ruža. a ruža put. a put ruža

     

    pišem o sebi jer polako izgovaram ove reči

    bivanja dok ležim poklanjajući se toplom šljunku

     

    pišem o sebi da bi pisanje pisalo samo o sebi

     

    pišem o sebi da bih služio i predavao se skromnosti

     

    pišem o sebi jer ništa više od pesme nisam

     

    pišem o sebi jer samo pesmom sam sve

     


    2. POKLONJENJE KNJIZI MIROSLAV MANDIĆ. MALO O KNJIZI MIROSLAV

    2779. dan
    10. avgust 2012.


    na hrbatu prve knjige Miroslav Mandić otisnuto je slovo M

    na drugoj knjizi slovo i. na trećoj slovo r. na četvrtoj još

    neodštampanoj biće slovo o. na petoj s. na šestoj l. na

    sedmoj a na osmoj koju upravo pišem slovo v

     

    Miroslav je ime osam knjiga

     

    ime budućih šest knjiga biće Mandić

     

    četrnaest knjiga knjige Miroslav Mandić

     

    četrnaest knjiga jedne knjige

     

    jedna knjiga jedne pesme

     

    pesme Miroslav Mandić

     

    kurac pesnika i pička pesme

     

    svakog trena željni jedno drugog

     

    svakog delića trena odani jedno drugom

     

    venčani pevanjem

     

    to bi bila knjiga Miroslav

     

    ime jednog imena

     

    mislim o kome sam i o čemu sve pisao u Miroslavu i svaka dlačica mi se naježi

     

    neprestano jebanje

     

    jebanje uspavanka

     

    svetinja prožimanja

     

    jes bejbi jes

     

    šejk bejbi šejk

     

     

    bo

    bogić

    bog

     

     

    Bog samo Bog

     

    moje tetovaže

    Oljenke mog života

     

    samoća

    Boginja mog pevanja

     

    od izvora do ušća

     

    sa jedne na drugu obalu

     

    ružolikim kruženjem vode

     

    lastama nad vodama

     

    vetrovima po koži u srcu i mozgu

     

    svakim bićencem

     

    hrabrošću tepanja

     

    klitorisom čednosti

     

    glavićem slobode

     

    hej Miroslav hej

     


    3. POKLONJENJE KNJIZI MIROSLAV MANDIĆ. O LEPOM PISANJU U PRVOM RAZREDU OSNOVNE ŠKOLE

    2780. dan
    11. avgust 2012.

     

    uspravne i kose

     

    debele i tanke

     

    uspravne debele

     

    kose tanke

     

    položene i kružne

     

    bez daha

     

    vežbanje pisanja u sveskama koje su se zvale vežbanke

     

    prvi razred osnovne škole

     

    čitanje

     

    pisanje

     

    brojanje

     

    otkriće šake

     

    čudo preobražavanja

     

    objedinjavanje linija u slova

     

    povezivanje slova u reči i rečenice

     

    vetar duva a ja mogu da napišem vetar duva

     

    čudio sam se kako otac tako lepo piše

     

    kako se samo lepo potpisivao

     

    penkalom

     

    osnova mog pisanja je u toj magiji učenja lepog pisanja

     

    onda sam učio da pišem sama slova i samo pisanje

    matematička himna

     

    danas pišem lepotu i dobrotu u svakoj reči

    lepo pisanje dobrom čitanju

     

    pišem čudo sveta koje dostojanstvenim mirom živi i u pisanju

     

    danas se učim da napišem da je ljubav sve

     

    da ljubav ljubi slobodu

     

    sloboda odanost

     

    odanost praseks

     

    praseks panseks

     

    jebežljivo

    jako je jebežljivo to lepo pisanje

     

    jebežljivo dete piše odbeglom detetu

     

    odbeglo dete čita jebežljivo dete

     

    lepo me piši

    kaže odbeglo dete

     

    dobro me čitaj

    kaže jebežljivo dete

     


    Stranice