Bog Miroslav Mandić Bog

pesma
pesma jednog imena
ime čoveka
ime boga
ime pesme
pevao sam je
od 6. januara 2005. do 24. jula 2017.
pevao sam je svakog dana osim nedeljom
33 pesme u danu
zovem ih blaženstva
198 blaženstava nedeljno
129600 blaženstava za dvanaest i po godina
129600 (360×360) blaženstava su formirala knjigu loptu
svemir
svemir pesme
svaki dan je obeležen brojem dana i datumom pevanja
prve tri knjige su odštampane
četvrta i peta knjiga su mi u kompjuteru
osam poslednjih knjiga je na sajtu
nadam se da će uskoro biti sve zajedno na sajtu

    Ti
    si

    405535

    pupoljak

    UVOD

    1. dan
    1. januar 2005.

     

    Otišao Tibika. Spremio stan. Zvali me Kaja, Sun i Branka. Branka

    mi poželela ženu u ovoj godini, pa makar to bila i ona. Šetao. Sam. Tiho.

    Smirujuće. U podnevnom radu osetio radost i snagu. Video prvi put Ja ime

    Uživao u njemu. Počinje nova godina. Radujem se osmehu na licu. Želim

    Ti da mi svojim bivanjem, činjenjem i ponašanjem, doneseš osmeh na

    licu. Neka tako bude i Ja imenu i meni.

     

    2. januar 2005.

    Zvala me Vesna Milović, prvi put smo se dobro razumeli posle

    1991. Predložio sam joj da u 17h otpočne ono što ne čini a za šta

    je rođena. Neka joj bude! Čuo se sa Kajom i dogovorio za sutrašnje

    viđanje. Daj Bože da uspemo! Zvao me Slobodan Beštić. Uživam u

    čitanju Majlsa Dejvisa. Hvala Ti Bože na svemu. Ja Sam Heroj Koji

    Se Bori Za Osmeh Na Svom Licu Tako Što Se Stalno

    Podseća Da Je Život Radost.

     

    3. januar 2005.

    U podne je došla moja Kaja. Šetali smo, i pričali na prekookeanskom

    brodu koga ugašenih motora nose morski talasi. Oko 18h pridružila nam

    se i Branka, koja prodaje Ja ime na ulicama i po kafićima. Kaja mi je donela

    poklone od Ivane Đokić, i po 50 € od Mirjane Miočinović, Slobodana Beštića

    i Ivane Živković. Kupio sam plave patike. Od 19:30h do 00:30h smo slavili

    Branka, Kaja i ja, uz vino i seks produbljivanja i preumljivanja – od zatezanja

    do osmeha. Ja Sam Laganost Kojom Sve Jedno Drugom Veruje.

     

    4. januar 2005.

    Jutarnja šetnja i razgovor sa Kajom i Brankom. Otišao na produvavanje

    uha. Dao Kaji da ljudima da moj prošlogodišnji dnevnik na čitanje. Ispratio

    Kaju pa se ponovo vratio u stan. Čitao tekstove iz radio emisije Nade Petronijević

    Čović u kojoj su ljudi govorili o Ruži lutanja i meni. Uživam u čitanju na engleskom

    a uživam i u Majls Dejvisu. Sam sam. Hvala Bogu. Oko ponoći mi je Arti poslao

    sms, prija mu čitanje Ja imena. Vesna Milović me sms-om ljubi u lice.

    Ja Sam Ja Ću Se Zaigrati A Ti Kako Hoćeš.

     

    5. januar 2005.

    Prepodnevni nerad. Otišao na produvavanje uha. Posle na pijacu. Kupio

    zeleno božićno žito. Za trenutak sam poleteo, ali nemam kome to da kažem

    Svratili Sun i Branka. U telefonskom razgovoru sa Kajom sam osetio da se

    ponavlja ono isto što i ranije nije bilo dobro. Jako sam sam. Sam i zatvoren.

    Pomaže mi čitanje Majls Dejvisa. Jutros sam se u šetnji suzama

    osmehnuo Bogu. Obratio sam mu se sa Mili Bože. Čim

    sam to izgovorio suze su krenule same.

     

    6. januar 2005.

    10:36h, pre deset minuta sam pomislio da je

    možda Treći desetogodišnji rad već počeo i bez

    mog znanja s početkom ove godine. Divno!

     

    Iz rokovnika Miroslava Mandića za 2005. godinu

     

     

     

    PISANJE I JESTE ŽIVOT BOGA

    6. dan
    6. januar 2005.

     

    Počinjem

    da

    pišem

    knjigu

    koja

    se

    već

    piše

    sama.

    Tako

    je

    maleno

    to

    iz

    čega

    krećem.

    Neuhvatljivo.

    Nevidljivo.

    Nečujno.

    Ništa – koje rađa – sve.

     

    2.

    Bez ikakvog plana i namera. Samo jeste. Jednostavno jeste. Oh!

     

    3.

    Da li je to istina? Da je počelo? Istina je slava početka!

     

    4.

    Sve me više obuzima ovo što mi se bezželjno

    dogodilo. Jednostavno sam propao i poleteo.

     

    5.

    Od malena i dečijih maštanja o umiranju, bežanju i nestajanju, želeo sam da

    odem, jer je tamo bilo ono za čim je žudela moja duša. Tamo a ne ovde. Onda

    a ne sada. Jedini problem je bio kako da krenem. Plašilo me je odvezivanje i

    odvajanje. I tada bi odmah počinjao strah, umesto da sam odmah otišao.

     

    6.

    Sada sam krenuo, iako nisam ni znao da sam krenuo. Planirao

    sam da Treći desetogodišnji rad počnem 2007. Ali on je već

    počeo. I ja sam već tamo i onda, tako što sam ovde i sada.

     

    7.

    Preplivavajući okean, počinjem da se snalazim u stvaranju koje već stvaram.

     

    8.

    Izaći ću iz stana, otići ću na autobusku stanicu u Novom Sadu, kupiću

    peronsku kartu, ući ću u autobus na peronu broj četrnaest i odvesti se njime.

     

    9.

    Izašao sam iz stana. Krenuo sam u susret.

     

    10.

    Ništa baš – rekao mi je poštar koga sam slučajno sreo dok je ubacivao

    pisma u poštanske sandučiće. Hvala i za ništa – rekao sam mu iz duše.

     

    11.

    Miroslave, samo da vas pozdravim – obratio mi se sa leđa

    nepoznati mladić. Zovem se Aleksandar Bakoš – rekao mi je. On

    me je prvi video u Trećem desetogodišnjem radu, koji još ni ime nema.

     

    12.

    Na peronu broj 14 nije bilo autobusa. Ušao sam u autobus za Čortanovce.

     

    13.

    U autobusu mi je sve zaličilo na Ružu lutanja i to mi je bilo

    odvratno. Zgadio sam se sebe. Sada, dok hodam, sve je isto,

    i više me ne podseća ni na šta. Isti zvuci po suvom lišću. Isti

    miris zemlje, ista iznenadna kuća. Ista kiša koja počinje da pada.

     

    14.

    Sve je isto. Sve što čini isto je po meri istog i sasvim je različito.

     

    15.

    Hodam blatnjavim putem kroz šumu. Zviždućem, sa vazduhom se družim.

     

    16.

    Zvala me je Kaja dok sam hodao po pružnim pragovima. Nisam joj rekao da

    sam danas počeo da radim Treći desetogodišnji rad, zbog koga mi se ona kao

    Prvi čovek pridružila pre godinu i po dana. Reći ću joj četrdeset devetog dana.

     

    17.

    Okružuju me trske, njišu se u beskraj koji je u svemu.

     

    18.

    Ponovo me je zvala Kaja. Mogu li ja da dođem kod

    tebe? – pitala me je uplakanim glasom. Osetila je da se

    nešto dogodilo! Kada dođe, reći ću joj da je počelo.

     

    19.

    Prelazim most preko Dunava. Pala je noć, sve je čelično

    plavo, prošarano uličnim svetlima kojima grad blista.

     

    20.

    Rođenjem Boga u ovoj noći rađa se večnost.

     

    21.

    Blizu je ponoć. Kaja je otišla. Nisam joj rekao. Nismo se susreli

    u ovoj knjizi, nego u realnosti koja nas u ovom trenutku razdvaja.

     

    22.

    Završavam prvi dan od tri hiljade šesto pedeset tri dana preda mnom.

     

    23.

    Ah, pred velikim sam talasom, zapanjen kao malo dete!

     

    24.

    Hteo bih sve da objasnim, ali verujem da će se reći samo, i zato sam spokojan.

     

    25.

    Zatvaram oči – peva pevač na radiju.

     

    26.

    Čitam autobiografiju Majls Dejvisa (Miles Davis) i čekam rođenje Boga.

     

    27.

    Pisanje i jeste život Boga.

     

     

     

     

    AKO GA NEKO POZNAJE NEKA MU PRENESE MOJ POZIV

    7. dan
    7. januar 2005.

     

    28-60

    blaženstva

     

    28.

    Samo biti u knjizi – eto knjige!

     

    2.

    U jutarnjoj šetnji sam pomislio da pišem u formi Umetnost 33.

     

    3.

    Upravo napisah prvi put u životu Bože, voli me!

     

    4.

    I’m walking – peva Fets Domino (Fats Domino), dok j’sedim i uživam.

     

    5.

    Biti samo biti – eto lepote kojom Te milujem.

     

    6.

    Vidim kako me gledaš zatvorenih očiju prepuštena mom milovanju.

     

    7.

    Treći put u životu stojim pred deset godina. Dva

    puta sam prošao kroz njih. Prvi put ih nazvah Lišće – Drvo

    života, drugi put Ruža lutanja. Sada ih zovem... Miroslav Mandić.

     

    8.

    Molim se Bogu da Mu Miroslav Mandić bude milo

    delo. Da Bogu, Bogom samim, i sam Bog postanem.

     

    9.

    Udišem vazduh, izdišem lepotu u rečenicu. Samo je udahni!

     

    10.

    Na Sunčanom keju ljudi mi nadolaze, kao talasi. Na svačijem licu vidim lepotu.

     

    11.

    Lepo je videti i dati svakome njegovu lepotu.

     

    12.

    Radujem se pisanju. Ružu lutanja sam pisao hodajući, i samo o

    hodanju. Miroslava Mandića ću pisati svih dvadeset četiri sata, ma šta radio.

     

    13.

    Kako pisati o svetlosti? Pogledah u stranu da je ugledam, kad ugledah bivšeg

    političara koji me je oterao u zatvor, pre trideset tri godine. Eto svetlosti!

     

    14.

    Podne je. Hristos se rodi, draga moja, Kajo!

     

    15.

    Kajo, želim Ti da mi svojim bivanjem, činjenjem i

    ponašanjem doneseš osmeh na licu – poslao sam sms Kaji.

     

    16.

    1. Hvala do neba, 2. Da, 3. Da ti dovedem ženu za osmeh na licu, 4. Da

    stvaranje bude moguće – odgovorila je Kaja u 12:12h na moj sms.

     

    17.

    Piši, nemoj nešto da propustiš – kaže stari salajčanin,

    rukujući se sa Miroslavom Mandićem, rođenim podbarčaninom.

     

    18.

    Sreo sam Stanislava Drču i Čedu Drču. Na jednom papiru sam

    napisao Svedočanstvo, pocepao ga, dao polovinu Čedi, polovinu

    Stanislavu, da im svedoči da na početku knjige bejahu u knjizi.

     

    19.

    Hodanjem pozivam Tehšing Hsiea (Tehching Hsieh) da se jednog dana pojavi

    u Miroslavu Mandiću. Ako neko poznaje Tehšing Hsiea, neka mu prenese moj poziv.

     

    20.

    Samo hrlenje. Jednostavnost svakodnevnog stvaranja.

     

    21.

    Bože moj, ljubim Ti sebe.

     

    22.

    Slušam Koleman Houkinsa (Coleman Hawkins) i Ben Vebstera

    (Benjamin Francis Webster), tamo negde, iz 1959, dok duvaju

    u svoje tenor saksofone u kompoziciji Rozita. Ko čuje čuje.

     

    23.

    Koje uživanje u sto hiljada oblika koje ću, nadam se, stvoriti!

     

    24.

    Deset godina pisanja po dvadeset četiri zapisa dnevno,

    kao živo srce – zapisao sam ovu ideju pre desetinu dana,

    i evo, ona se pretvorila u trideset tri zapisa dnevno.

     

    25.

    Volim Te, Hristose.

     

    26.

    Volim Te, ptico, koja letiš sa pticama. Uskoro ću na desnoj strani

    vrata istetovirati reč Bog. Odlučih pre, već večnih, tridesetak sekundi.

     

    27.

    Sutra ću kupiti svesku na linije i pisaću na listovima iz nje.

     

    28.

    Stvaram da bih bio dostojan porođaja svake žene na ovom svetu.

     

    29.

    Tiho prohladno veče. Neraspoložen sam, to se sebičnost širi po meni.

     

    30.

    Vazduh me čisti. Nazirem nedelju u sebi. Radost je biti u životu samom.

     

    31.

    Ležim u krevetu. Desnu nogu sam prekrstio preko leve. Odzvanjam.

     

    32.

    Kad završim pisanje knjige, uzeću Majlsovu knjigu i uroniću u...

    njihov bubnjar je gledao igrače, njihove pokrete i udarac nogama, i

    kada bi ovi skočili on bi odsvirao DA DA DA DA PAU, u tom ritmu...

     

    33.

    U ovoj knjizi možeš čuti ritam sitnih ugriza crvene

    jabuke, i onda, usisavanje njenog slatkog soka u Tvom grlu.

     

     

     

     

    OSMEH JE MOJ POSAO

    8. dan
    8. januar 2005.

     

    61-93

    blaženstva

     

    61.

    Sa osmehom na licu, uživam u rečima koje ispisujem čim sam otvorio oči.

     

    2.

    Osmeh je moj posao. Idem da se obrijem.

     

    3.

    Obrijao sam se. Prvo brijanje u ovom romanu svetlosti.

     

    4.

    Pitam se da li će biti Nekog ko će čitati deset knjiga od sedamsto,

    osamsto stranica, u kojima se ništa ne događa nego sve samo jeste.

     

    5.

    Plavo nebo se ogleda u jutarnjoj mirnoći Dunava.

     

    6.

    Nebo je bez oblaka. Plavo u svom plavetnilu.

     

    7.

    Ja sam sada ista ona velika priča Da li ću izdržati?

     

    8.

    Moje je čitanje, Tvoje je pisanje Miroslave Mandiću – kaže mi...

     

    9.

    Ti jesi Miroslav Mandić – Ja jesam Zauvek.

     

    10.

    Ti si Miroslave Mandiću moje sada.

     

    11.

    Pisanje je stvaralačka vibracija koja ne nastaje i ne nestaje.

     

    12.

    Sunčeva svetlost koja pada na ove reči dok ih pišem,

    nije svetlost ovih reči. Svetlost ovih reči dolazi iznutra.

     

    13.

    Prvi jednogodišnji performans, 1978, Tehšing Hsie je izveo

    živeći zatvoren u jednom kavezu na tavanu. Hvala Ti, Tehšing Hsie.

     

    14.

    Drugi jednogodišnji performans, Tehšing Hsie je uradio tako

    što je svakoga sata pogledao i snimio kamerom jednu sekundu

    sata koji je isticao. Bravo Thešing Hsie, neodgonetljivi majstore!

     

    15.

    Treći jednogodišnji performans, Tehšing Hsie je proveo

    svakog trenutka napolju. Ne ulazeći ni u jednu zgradu.

    Tako je to nežno, moj Tehšing, beskućnički brate, Hsie.

     

    16.

    Četvrti jednogodišnji performans, 1983-1984, Tehšing Hsie je

    proveo vezan dva i po metra dugim konopcem sa Lindom Montano

    (Linda Montano), sa kojim se pre toga nije znao, niti se sa njom ikada

    dodirnuo u jednogodišnjem bivanju. Divotni ste, Linda i Tehšing Hsie.

     

    17.

    Peti jednogodišnji performans, Tehšing Hsie je

    uradio ne uradivši ništa, stvarajući umetničko delo

    bez stvaranja umetničkog dela. Volim Te, Tehšing Hsie.

     

    18.

    Zemlja je trinaestogodišnji Tehšing Hsiev rad, koji je on radio od svog

    trideset šestog do četrdeset devetog rođendana. Tehšing Hsie ga je objavio

    tek kada ga je uradio. Milost i ljubav Božja za Tebe zauvek, Tehšing Hsie!

     

    19.

    Skidam jaknu na toplom suncu i poklanjam taj gest Tehšing Hsieu. Da

    je Tehšing tu, poklonio bih mu ovu prvu jaknu sa kapuljačom u mom životu,

    koju mi je poklonila Vera Varadi (Varady Vera) i koju jako volim, kao i Veru.

     

    20.

    Skinuo sam se go do pojasa. Ti si moj jedini muž – kaže mi...

     

    21.

    Golom kožom i pišem.

     

    22.

    Kao dete divio sam se golim istetoviranim mladićima na

    kupanju. Večna umetnost je biti dostojan bezazlenosti detinje.

     

    23.

    Kako volim da hodam po ovoj mekoj, utabanoj zemljanoj stazi pored kanala.

     

    24.

    Miroslave, kleknuo si, vlažna trava ti hladi kolena i laktove – kaže mi...

     

    25.

    Trava je mirisala na sam udah.

     

    26.

    Nema ništa lepše, nego kad čovek stvara, ti to najbolje

    znaš – upravo mi je preko telefona rekao Srećko Stanković.

     

    27.

    Ja sam Bratstvo Boga – reklo mi je Ja.

     

    28.

    Udahnuti vazduh – izdahnuti samoću.

     

    29.

    Kroz prozor ugledah mladića koji je jednom bio neprijatan prema

    meni. Volim njegovu usamljenost. On to ni ne zna. Reći ću mu jednom.

     

    30.

    Ljubim Te – Ti ljubiš srca svih nas.

     

    31.

    Samo sam mjauknuo kada sam osetio miris novog mirisnog štapića.

     

    32.

    Ovo je prva subota. Poželeo sam da nekom kažem to. Nije bilo nikog.

     

    33.

    Prošla je ponoć, knjigo dana i noći.

     

     

     

     

     

     

     

    VELIKODUŠNOST JE UVEK SILOVITA NEŽNOST

    10. dan
    10. januar 2005.

    94-126

    blaženstva

     

    94.

    Deseti dan počinjem sa trista dvadeset

    drugom stranicom iz desete knjige Ruže lutanja.

     

    2.

    Deseti dan nastavljam savršenstvom koje se zove dan manje.

    Dan više sam uradio na Ruži, tako što sam posle tri hiljade šesto

    pedeset tri dana koja su činila deset godina, hodao i tri hiljade šesto pedeset

    četvrtog dana. Dan više sam hodao sa sto koraka na kolenima. Dan više na

    Ruži je stvorio dan manje u Miroslavu Mandiću, jer njegovih deset godina, 2005-2015,

    čine tri hiljade šesto pedeset dva dana, zbog dve, umesto tri prestupne godine.

     

    3.

    Brojevima piši. Rečima broj svaki otkucaj srca kojim me ljubiš – kaže mi...

     

    4.

    Presijava se slana po ciglama. Život i Umetnost, kao saputnici

    u Ruži lutanja, u Miroslavu Mandiću se zamenjuju sa Umetnost i Bog.

     

    5.

    Kako je jutros bilo divno kada sam, umesto da molim Tebe, Bože,

    da učiniš da zemlja, voda, vazduh, svetlost, minerali, bakterije, virusi,

    biljke, životinje, ljudi i vasiona budu dobro, počeo sam da ih molim!

     

    6.

    Odmah sam počeo da plačem jer sam osetio žudnju da Ti činim.

     

    7.

    Juče sam ceo dan ćutao, osim par izgovorenih reči sa Želimirom Žilnikom,

    koji je doneo baklave od Ivane i raznežio me. Pomilovao sam ga po grudima.

     

    8.

    Juče sam pomislio da bi Treću desetogodišnju sliku mogle

    činiti ptice. Prvu desetogodišnju sliku je činilo lišće. Drugu trave.

     

    9.

    Samo me voli Miroslave – kaže mi...

     

    10.

    Sporim zamahom ruke ispred sebe, sa blago otvorenom

    praznom šakom, zahvatam svih budućih deset knjiga

    Miroslava Mandića nudeći im oblik. Pozornicu njihovog jezika.

     

    11.

    Potrebna je ogromna snaga da proslavim svaki tren, najkrhkija

    slabost da bih podneo silinu samog desetogodišnjeg vremena.

     

    12.

    Gospodstvom pisanja u hodu pod toplim podnevnim suncem, čuvam se

    od sumnji i straha pred stvaralaštvom. Prihvatam žudnju stvaralaštva za mnom.

     

    13.

    Sinoć sam saznao da se Majls Dejvis razišao sa Frensis Tejlor

    (Fransis Taylor) i uskoro upoznao Sesil Tajson (Cicely Tyson), i da

    su svi, Toni Vilijams (Tony Williams), Ron Karter (Ron Carter), Herbi

    Henkok (Herbie Hancock), Vejn Šorter (Wayne Shorter) i Majls, još zajedno.

     

    14.

    Fransis je najbolja žena koju sam ikada imao i

    bilo ko nju dobije je srećni maderfaker (jebačmajke).

     

    15.

    Juče sam čitao Majls Dejvisa, danas pročitah šta Margaret

    Jursenar (Marguerite Yourcenar) kaže za sutra – Oni koji

    danas sebe smatraju avangardom, sutra će zaostajati.

     

    16.

    Velikodušnost je uvek silovita nežnost.

     

    17.

    Iz čiste nesebičnosti neću citirati još četiri, pet uzbudljivih

    rečenica koje sam pročitao u Širom otvorenih očiju Margaret

    Jursenar, koja je i sama citirala one koji su ih iskusili, spoznali, otkrili.

    Ne želim da Ti uskratim zadovoljstvo da se samo susretneš sa njima.

     

    18.

    Danas, na početku pisanja sam osetio strepnju u meni

    nema dobrote da bih pisao. Prelazeći most pred sumrak,

    razmišljajući o čemu bih pisao, osetio sam da me je dan profinio

    i načinio dobrim. Izjednačen sam sa istom energijom u svemu.

     

    19.

    Naravno da osetim ove okrunjene stubove pored puta koji mi kažu I mi

    smo videli, kao i ti, da su tužne oči ovog čoveka koji je prošao pored nas.

     

    20.

    Ptice nadleću krošnje na kojima će provesti noć.

     

    21.

    Dunav mi teče kroz kičmu.

     

    22.

    Kada zaista gledam samo volim.

     

    23.

    Jednom će se ljudi lečiti pogledom ljubavi. I

    izlečiće sebe, kao vrstu, gledajući jedni druge u lice.

     

    24.

    Golubovi koji kruže iznad zgrade, miluju me po mozgu.

     

    25.

    Poštar žuri, kasno je, a on još nije obavio posao.

     

    26.

    Ni ja. Majls Dejvis se razišao sa Sesil Tajson kada je sreo

    Beti Mabri (Betty Mabry), dvadesetogodišnju lepu pevačicu, koja

    je imala veliki uticaj na Majlsa. Upoznala ga je sa Džimi Hendriksom

    (Jimmy Hendrix). I pomogla mu da promeni način oblačenja. Pre

    njihovog susreta ubijen je Martin Luter King (Martin Luther King).

     

    27.

    Slušam Ciganina Ćitu (Quita) koji peva o Ciganima po celom

    svetu. Gori lotosov mirisni štapić. Zanosim se, mašala! Svim putevima, svim

    načinima, svim oblicima, svim bojama, svim glasovima, svim rečima... Bogom.

     

    28.

    Volim one koji zavoleše siromaštvo, one

    koji znaju da uživaju u bogatstvu, a malo ih je.

     

    29.

    Volim one koji se žrtvuju za druge, one koji se žrtvuju za sebe, najmanje ih je.

     

    30.

    Volim pisanje koje je ritam sam. Pisanje ritmom koji nestaje u jednostavnosti.

     

    31.

    To što je tako kako je, sjaj u očima ne zatamnjuje.

     

    32.

    Hladni pretponoćni miris vazduha me je vratio u stanje ljubavi sa ženom.

     

    33.

    Ponovo sam se rasplakao setivši se stidljive devojčice koju su ljudi

    danas u ambulanti preskakali preko reda ostavljajući je da sedi na klupi i

    čeka. Zamišljam kako me gleda i skakućem da bih je malo obradovao.

     

     

     

     

    KAD ONO, CEO SVET SE PRETVORIO U MOJ RUKOPIS

    11. dan
    11. januar 2005.

     

    127-159

    blaženstva

     

    127.

    Niz lice mi klizi suza od hladnoće. Tanki led se uhvatio po barici.

    Zviždućem, para mi izlazi na usta. Hladno mi je po golim šakama.

     

    2.

    U daljini magla liči na sunčani sneg. Trava je pobelela od slane.

     

    3.

    Lepa misao mi zasija, kao i oči mačke koja me je ugledala i sakrila se ispod kola.

     

    4.

    Penjem se stepenicama na Petrovaradinsku tvrđavu.

    Milujem kožu dana. Pod kožom je beskraj i bezvremenost.

     

    5.

    Slušam bugivugi. Uvek me dobija njegova ponesenost,

    razdraganost, nezaustavljivost, poludelost do bescenja.

     

    6.

    Uživajući u bugivugiju, raspamećujem se do svetosti.

     

    7.

    Biti dostojan herojstva u plesanju!

     

    8.

    Okrenem se... ceo svet se pretvorio u moj rukopis.

     

    9.

    Piši i dalje, Miroslave – govori mi Ceo Svet.

     

    10.

    Slušam indijansku muziku. Bubnjevi, jauci, dozivanja. Priroda u krvi.

     

    11.

    Jedan mladić se sagnuo, zavezuje pertle, galeb poleće sa

    vode. Na kojem se putu Platon (Platwn) otvorio za ideju?

     

    12.

    Sunce je nestalo, ostala je samo magla. Počinje

    sumrak. Neka fina dobrota me uzbuđuje i otvara.

     

    13.

    Dobroti se pridružuje i hladnoća, magla je gusta kao pesak.

     

    14.

    Setio sam se prve rečenice Heseovog (Herman Hesse) Narcisa i Zatoustog

    koja na celoj prvoj stranici polako pripoveda o starom kestenu pored manastira.

     

    15.

    Rečenica je dugačka, razvučena, razgranala se kao krošnja starog

    kestena. Tako knjigu, koja priča o ženskom i muškom u svakom

    od nas, natkriljuje duga melodijska rečenica, kao kesten manastir.

     

    16.

    Jebačmajke!

     

    17.

    Jebačmajke je kod Majls Dejvisa isto što i Heseov

    stari kesten. Reč kojom opisuje svakoga kome se divi.

     

    18.

    Samo to – šapućem iz hladnoće i magle.

     

    19.

    Sam sam za tebe, Miroslave – kaže mi...

     

    20.

    I ja sam sama za tebe, Miroslave – kaže mi...

     

    21.

    Nadam se da ću uskoro naći jednu reč kojom ću ujediniti žensko i muško.

     

    22.

    Da li je nebo reč kojom ću Te oslovljavati, Nebo moje?

     

    23.

    Rečenica Blago onome koji je možda spreman da razveseli

    čovekovo srce za čitav život, toliko je bila bitna za Margaret

    Jursenar, da ju je još za života uklesala na svoj grob.

     

    24.

    Beti i Majls su se razišli već posle godinu dana, 1969, i

    naredne četiri godine je Majls oko sebe imao dve lepe, spiritualne

    žene, devetnaestogodišnju Džeki Batl (Jackie Battle) i

    dvadesetčetvorogodišnju Margaret Eskridž (Marguerite Eskridge).

     

    25.

    Telefon je zazvonio posle par dana. Bio je to Marinko Sudac, art

    kolekcionar, koga sam prvi put čuo. Želeo bi da otkupi neki moj rad, da

    učestvujem u otvaranju muzeja u Varaždinu sa drugim umetnicima koji su...

    Svi pričaju da si jako zatvoren i da neću uspeti, a ja bih baš zato želeo – rekao mi je.

     

    26.

    Sudac je za mene povod da nastavim da odbijam takve stvari, jer...

     

    27.

    Raduje me što me je neko zvao. Želim

    susret licem u lice i stvaralaštvo. A ne karijeru.

     

    28.

    Prošle godine sam o tome mnogo govorio Kaji Ćirilović, Ivani Đokić,

    Sunu Mandiću, Branki Zgonjanin, Milanu Popoviću, Ani Đorđević, Violeti

    Jovanović, Ivani Živković, Jeleni Bešir, Lidiji Antonović, Mileni Ilić, na

    dvadeset četiri pre-davanja o mojoj umetnosti. Sada mi se više ne objašnjava.

     

    29.

    Zvala me je Milena Ivović iz Londona. Pričala o Mevlani (Vedia

    Bulent Ӧnsü Ҫorak)i Knjizi znanja. Sa uživanjem sam slušao priču

    o Rumiju (Mawlana Jalal al-Din Rumi) i Šemsi (Shams-i Tabrizi).

     

    30.

    Ljubim te, Nebo.

     

    31.

    Nebo, tlo pod mojim stopalima.

     

    32.

    Moj i moja preobraženi su u Moje. Dečijim klizanjem Te prozvah, Moje.

     

    33.

    Drhte mi noge u hodu od ljubavi za Tobom, Moje.

     

     

     

     

    SLOBODAN TIŠMA

    12. dan
    12. januar 2005.

     

    160-192

    blaženstva

     

    160.

    Svest je samo jedna, najviša svest – Ja sam Bog.

     

    2.

    Jutro u magli. Zvižduk na usnama. Žuta marama oko vrata. Samo pesnik.

     

    3.

    Kako je lako i lepo verovati! Sa poteklim suzama mi se pojavio osmeh na licu.

     

    4.

    neprestano pisanje

    od buđenja do spavanja

    to nikada nisam radio

    to je to isto

    novo

    nepostojeće

    nebo

     

    5.

    Marinko Sudac, za Tvoj Muzej u Varaždinu predlažem Ti da

    otkupiš moj rad 144.000€ . Sav novac bi bio izložen na zidu i fotografisan,

    a onda bih ga poklonio Tomu Gotovcu. Ostao bi samo prazan zid

    koji zrači Umetnost Miroslava Mandića, jebačamajke.

     

    6.

    Podne. Magla. Šetaću sa Slobodanom Tišmom. On

    je prvi živi junak Miroslava Mandića. Pitaću ga deset stvari.

     

    7.

    Kada bi Ti, Slobodane Tišma, bio Miroslav

    Mandić, koje bi jelo jeo? Koje bi piće pio?

    Ja bih jeo poridž, kašu od ovsa, sa suvim grožđem. Ti si više jang.

    Pio bih malo prošeka. To je tamno, gusto i slatko vino, za raspoloženje.

     

    8.

    Koju bi muziku slušao?

    Slušao bih grupu Sound. Zato što ta muzika ima hipnotičkog, čista gitarska

    grupa. Transična muzika sa pevajućim refrenima koji se stalno ponavljaju.

     

    9.

    Koju bi knjigu čitao?

    Fineganovo bdenje u originalu. Zbog decentralizacije logocentričnosti.

    Jer tvoja umetnost joj je slična. Zbog jezičkih količina. Volumena jezika.

    Lepota toga je nasuprot zakona, normi. Zbog obilja dodira.

     

    10.

    Kako bi živeo sa ženom?

    Oženio bih se. Obavio bih tu ceremoniju, ali ne bih živeo sa njom. Odnos

    sa dopisivanjem. Viđati se sa ženom svaki dan, bilo gde i razgovarati, voditi verbalni

    rat, sukob u jeziku, kao kod Strindberga (August Strindberg) u Na putu za Damask.

     

    11.

     Kojom umetnošću bi se bavio i kako

    Ti bi trebalo da se baviš operom. Da režiraš operu. Ti bi bio jako dobar

    režiser. Možda film. Jer film je režija. Imao bi dobar teren, jer su libreto

    i scenario jednostavni i pružaju puno nekom ko ima mnogo ideja, kao ti.

     

    12.

    Kako bi pisao?

    Napisao bih verzije po antičkim tragedijama. Edipa ili Antigonu,

    na primer. Zato što treba obnavljati mitove. Ili bih napisao ponovo

    Jovanovo jevanđelje. Jevanđelje, jer to je osnova književnosti.

     

    13.

    Koji bi performans radio?

    Ti bi trebalo na dugodnevnici od 21. juna do 21. septembra, u tom

    toplom periodu, da ležiš na zemlji petnaest minuta svaki dan, i to

    jang stranom, trbuhom. To je energija, snaga koja se dobija od zemlje.

     

    14.

    Kako bi živeo Boga?

    Pokušavao bih istrajno svaki dan da zamislim Ništa. Stanje u

    kome ne postoji ništa. Tu je Bog u tome skriven. Uzbudljivo je

    to iskusiti. Ima u tome neke radosti. Biti oslobođen od svega.

     

    15.

    Koju bi pesmu, knjigu Slobodana Tišme pročitao?

    To je jedan crtež koji se zove Tap tap tap... To je u stvari u vezi sa

    tvojim hodanjem. Rad je nezametljiv, a u stvari, to je sama milina.

     

    16.

    Kako bi se oblačio?

    Trebalo bi da se oblačiš kao neki dendi. Smoking, prugaste pantalone, crne lakovane

    cipele, halb cilindar, minđuša obavezno, crni kaput sa astragan kragnom. Kao ptice.

     

    17.

    Uživao sam sa Slobodanom.

     

    18.

    Pada sumrak, pada magla. Spava mi se.

     

    19.

    Fotografisao sam se za rad Jedan čovek. Čini ga svakog meseca po

    jedna fotografija od 14. jula 1971. Stvaranje nestvaranjem (Iz Rečnika

    Miroslava Mandića). Preduzimanje nepreduzimanjem. Malenim stvoriti čudesno

    veliko delo. Sobom koji sam ništa, stvoriti umetnost koja je sve.

     

    20.

    Nisam odoleo ovoj gustoj magli iznad reke od koje ne vidim ništa sa mosta.

     

    21.

    Kad posle ovog finog smrzavanja odem pod topli

    tuš, pa u krevet, biću kao u mirišljavoj utrobi.

     

    22.

    Budi dobro – rekao sam Tanji, stidljivoj i lepoj prodavačici u bio-radnji.

    Hoću kada se sasvim okrenem Svevišnjem – odgovorila je, zarumenevši se.

     

    23.

    Kuvam malo pirinča. Sa vegetom i krem maslacem. Jednostavno.

     

    24.

    Majls Dejvis se razišao i sa Margaret i sa Džeki.

    Padovi, zasićenja. Od 1975. do 1980. nije ni svirao.

     

    25.

    Sve u Tebe stavljam da čujem život u mojim rečima.

     

    26.

    Zapalio sam mirisni štapić od ruže, prvi put. Mirisi me vinjavaju u ono biti detetom.

     

    27.

    Rođen sam među gladnima i gladan, i zato

    volim gladne. Hvala gladnima, jer volim lišavanje.

     

    28.

    Minimalnim ostvariti sve.

     

    29.

    Kao crvendać.

     

    30.

    Nestajanjem.

     

    31.

    Samo.

     

    32.

    I, i, i?

     

    33.

    i...

     

     

     

     

    J E

    13. dan
    13. januar 2005.

    193-225

    blaženstva

     

     

    193.

    Odmah je tako lekovito. Dobru pomisao odmah učiniti, lošu odmah zaboraviti.

     

    2.

    Dok spavam podsećam se na osmeh, lice mi se opusti. Dostojan sam bebe.

     

    3.

    To je maženje. Maženje je rudarski posao.

     

    4.

    Skuvao drugu kafu. Zapalio i lotosov i ružin mirisni štapić.

     

    5.

    Pustio sam muziku Majls Dejvisa koji se u međuvremenu potpuno zatvorio

    u alkohol, kokain i jebanje. Grupni seks mu je pomogao da se oslobodi tajnih

    fantazija i zabranjenih želja, i da na kraju tog četvorogodišnjeg odsustvovanja

    od muzike izađe sa potrebom da ponovo pokrene svoje prste i misli o muzici.

     

    6.

    U to vreme Sesil Tajson je počela da dolazi ponovo, da se viđamo.

     

    7.

    Dan je isti kao i prethodni, siv i maglovit. Dobar dan za propadanje.

     

    8.

    Svaki dan je dobar. Dobrota je neiscrpna. Stvaralačka. Milujem sto.

     

    9.

    Juče je Majls Dejvis rekao da je kroz muziku Karlhajnc Štokhauzena

    (Stockhausen Karlheinz) shvatio da je muzika proces oduzimanja i dodavanja.

     

    10.

    Juče sam se obradovao kada sam shvatio da me je moj prvi veliki rad,

    jedna jedina rečenica, Miroslav Mandić jebe svima mater, načinio jebačemmajki.

     

    11.

    Jebačmajke je zanos smirenjem. Saosećanje sa kojim Margaret Jursenar

    svakog proleća oseća veliki bol, jer je to vreme kada se ubijaju mlade

    foke, ili, kada Margaret prestaje da jede grožđe, jer se na taj način

    bori protiv onih koji eksploatišu siromašne proizvođače grožđa.

     

    12.

    Jebačmajke je sveštenik svetog incesta. Svespajanja.

     

    13.

    Jebačmajke je približavanje i udaljavanje, treptaj i poljubac, zauvek.

     

    14.

    Jebačmajke je zaustavljanje, jer bih kao jebačmajki sada mogao

    ispisati svih sto hiljada pesama koje ću stvoriti u Miroslavu Mandiću.

     

    15.

    Ljubim Te, skrušenosti.

     

    16.

    Zagledao sam se u pano na kome je plakat za film Glavom kroz zid i osetio

    kako me je neko zaobišao ušavši u zgradu bioskopa. Bio je to Jedan Od Mojih

    Odbeglih Sinova. Saosećao sam sa njegovom potrebom da mi se ne javi.

     

    17.

    Uznemirio sam se, sujeta se uzburkala, životinja u meni se

    uplašila. Sada sam već smiren i veseo zbog tog događaja sa Jedinim

    Od Mojih Odbeglih Sinova, jer me je ispraznio od govana samovažnosti.

     

    18.

    Jednog Od Mojih Odbeglih Sinova nežno volim.

     

    19.

    Kada budem pomislio da ću nekog povrediti ako

    mu u Miroslavu Mandiću spomenem ime, izmisliću mu novo.

     

    20.

    Uzbudljivo je ovo stvaranje pravila igre koja još nema pravila. Prvo pravilo,

    Pravila ću stvarati za vreme same igre. Drugo pravilo, Izmišljaću imena za one

    koji bi mogli biti povređeni. Treće pravilo, Moje je ime i žensko i muško, ime čeda.

     

    21.

    I sam ne volim da se javljam ljudima jer se stidim. I ne zaustavlja mi se.

     

    22.

    Ja sam samo krhkost kojom je svet voljen i čuvan.

     

    23.

    U susret mi dolazi jedan čovek. Podsetio me je da sam ga neke od ovih

    noći sanjao. U osnovnoj školi mi je bio mladi nastavnik fiskulture. Voleo

    sam ga. Posle škole se više nismo javljali jedan drugome. Okrenuo sam se

    za njim, eto zašto je dobro pisati. Kada knjiga bude odštampana reći ću mu to.

     

    24.

    stvaram pevajući saosećanjem

    pevam stvaranjem saosećanja

    saosećam pevajući stvaranju

     

    25.

    Veliko pevanje je u neprimetnom stvaranju.

     

    26.

    Veliko stvaralaštvo je pevušenje uspavankama.

     

    27.

    Lišavanjem se neću lišiti jedino Tebe, bogatstva jedinog.

     

    28.

    idem to je pevanje

    idem to je plesanje

    idem magla je

    idem... joj

    istovetnim

    pogledom

    smo se

    pogledali

    žuti pas i ja

     

    29.

    Inje.

     

    30.

    Toliko je inje na žutoj travi bilo lepo i nežno, da bih mu umanjio finoću,

    kojom se rešavaju svi sukobi, da sam stavio bilo koju reč pored reči inje.

     

    31.

    Samo je reč inje govorila o inju.

     

    32.

    Ne da ne verujem da se ova rečenica ne čuje, nego verujem da se čuje i inje.

     

    33.

    I ovu rečenicu čuje inje.

     

     

     

     

    NADITI, NADITI, NADITI

    14. dan
    14. januar 2005.

    226-258

    blaženstva

     

    226.

    Sunčano jutro. Magla je otišla. Vazduh je hladan.

    Dobro jutro, sunce, dobro jutro, vazduše.

     

    2.

    Gledam u šaranje beličastog dima iznad stola kojim se širi

    miris jasmina sve do mojih peta, do samog početka sveta.

     

    3.

    Otkuda toliko lepote u vijorenju vazduha koji jasno vidim?

     

    4.

    Trljam noge umotane u ćebe da se ugreju. Hladna su mi stopala i kolena.

     

    5.

    Završio sam čitanje Margaret Jursenar. Divno je govorila o životinjama, o životu

    koji živi i u drugačijim oblicima života, i o tome da mi, ljudi, nismo svesni da je to

    isti život. Sećala se raznovrsnih slika iz svog života koje bi volela da vidi ponovo u

    času umiranja. Sjajno je govorila o smrti koju bi želela da doživi polako i svesno. O

    Budinom Budite sami sebi svetiljka, i o njegovoj podršci da zavisimo jedino od sebe.

     

    6.

    Danas ću nastaviti da čitam knjigu Oca Antonija Bluma

    (Metropolitan Anthony of Sourozh, Bloom) Pred licem Boga živoga.

     

    7.

    Čitanje više knjiga istovremeno je orkestriranje svim

    vrstama mojih gladi, kojima su knjige nasušna hrana.

     

    8.

    Čitanje knjiga je vrsta mojih molitvi.

     

    9.

    Biti trideset tri puta Luda u toku dana, eto knjige koju

    bih želeo da čitam. Ne postoji takva knjiga, zato je pišem.

     

    10.

    Biti trideset tri puta Lutalica u toku dana, i eto! Branka Zgonjanin

    mi je upravo poslala poruku Samo osrednji genije postiže slavu, veliki

    genije ostaje nepoznat, još veći genije osuđen je na beznađe, a

    Bog biva razapet – Fernando Pesoa (Fernando Pessoa).

     

    11.

    Biti trideset tri puta Filozof u toku dana,

    misliti samo jednu misao koja samu sebe misli.

     

    12.

    Biti trideset tri puta Vrtlar u toku dana, lako se pokrenuti i lako stati,

    lako reći i lako ćutati, sve primiti i sve odmah dati, vrtlariti i samo vrtlariti.

     

    13.

    Biti trideset tri puta Čobanin u toku dana, od obične

    običnosti, od ovog vetra što duva stvoriti nepotkupljivo zlato.

     

    14.

    Biti trideset tri puta Ljubavnik u toku dana, i eto! Lako je onome

    ko nema te uspomene, čuo sam u prolazu kako starija žena

    govori drugoj ženi, ni ne znajući da ću joj rečenicu sačuvati.

     

    15.

    Biti trideset tri puta Umetnik u toku dana, premostiti

    nepremostivo, ljubiti u stomak one koji su u beznađu.

     

    16.

    Biti trideset tri puta Monah u toku dana, danas je njegovo ime profesor

    Miloš Riznić, čiju petu futurološku svesku, Neki novi bolji svet, čitam.

     

    17.

    Biti trideset tri puta Prosjak u toku dana,

    diveći se prosjacima i svima koji padaju za druge.

     

    18.

    Biti trideset tri puta Plesač – Dete dečak u toku dana, plesati i igrati se

    do iznemoglosti, i u času iznemoglosti se ozariti savršenstvom. Vaskrsnuti.

     

    19.

    Biti trideset tri puta Rudar u toku dana,

    mažem ruke kremom da ne ogrube rudareći nežnost.

     

    20.

    Biti trideset tri puta Heroj u toku dana,

    reakcijama savesti kojoj je ime Brzina Svetlosti.

     

    21.

    Biti trideset tri puta Mistik u toku dana, snagom zrnevlja u zemlji

    koja umiru da se sebe oslobode, za život poroda koji u sebi nose.

     

    22.

    Biti trideset tri puta Pesnik u toku dana. Pevati.

     

    23.

    Stao sam nasred sobe sa rukama u džepovima i

    osetio da stojim na sred sobe sa rukama u džepovima.

     

    24.

    Uživam dok se šaka kreće po hartiji ispisujući rečenicu u hodanju.

     

    25.

    Neprestano menjanje održava stvaralaštvo živim.

     

    26.

    Ka nedostižnim pojednostavljivanjima!

     

    27.

     

    28.

    Čekao sam da nešto zapišem, ali nije vredelo čekati.

     

    29.

    Sada je već krenulo. Pučina se otvorila, Moje.

     

    30.

    Kuvam cveklu. Svakom ko čini dobro, dajem svoj život.

     

    31.

    Majls Dejvis se razveo od Sesil Tajson i srećan je jer može biti sa drugim ženama.

    Šezdeset treća mu je, svira samo sa mladim muzičarima. Jedan od razloga

    zašto volim da sviram sa mnogim mladim muzičarima je u tome što su stari džez muzičari

    lenji jebačimajke. Drže se starih načina, jer su lenji da pokušaju nešto različito.

    Slušaju kritiku koja im govori da ostanu tamo gde jesu, jer to je ono što kritičari vole.

    Kritičari su lenji, takođe.

     

    32.

    Cvekla je gotova. Crvena je, kao zemlja.

     

    33.

    Vidimo se!

     

     

     

     

    SAMOĆA JE DVOJE

    15. dan
    15. januar 2005.

     

    259-291

    blaženstva

     

    259.

    Umivam ovaj trenutak.

     

    2.

    Kroz prozor ugledah visoku bivšu balerinu. Kažu da živi sa svojom majkom.

    Viđam je na keju. Dugonoga, živi život dugovečni! – kažem joj nečujno.

     

    3.

    Samoća?! Samoća je velika avantura. Kosine na planinskim odronima.

    Put na kome satima nema nikoga. Misao koju još niko ne sme da misli.

     

    4.

    Samoća je dozivanje Drugog.

     

    5.

    Samoća su sve reči koje se izgovaraju za oboje.

     

    6.

    Samoća je dvoje.

     

    7.

    Osećao sam stid od kada sam sebe svestan, i pošto nisam mogao da

    ga se oslobodim sve sam više osećao i svoju sebičnost. Sebičnost me je

    činila gadnim. Želeo sam da je se oslobodim, ali sam se još više stideo. Stideo

    sam se ako bih nešto zadržavao za sebe, i zato nisam više, ni želeo, ni mogao da

    za bilo koga ili bilo šta kažem moje je. Ni moja kuća, ni moja ulica, ni moja

    škola, ni moj grad, ni moja država, ni moja majka, ni moj narod, ni

    moja istorija, ni moja civilizacija. Ni moja devojka.

     

    8.

    Ništa nije moje i zato je Moje postalo moje čedo. Moje si Tii.

     

    9.

    Greškom sam Ti napisao sa dva i, i otkrio novu reč Tii.

     

    10.

    Potrebno je da pročitam nekolicinu svetih knjiga napisanih

    čovečanstvu, da bih znao da i ovu knjigu predam Tebi, čovečanstvo.

     

    11.

    11:14h je. Hej, jedanaest i četrnaest!

     

    12.

    U 10:55h mi se otvorilo kako ću naslikati Treću desetogodišnju sliku.

     

    13.

    Uzbuđen sam onim što mi se dogodilo u pola sata, za stolom. Odlazim napolje.

     

    14.

    Majls nije voleo Kejdža (John Cage). Volim što Majls

    nije voleo Kejdža koga ja jako volim iako volim i Majlsa.

     

    15.

    Subota je. Sunčano, a hladno. Hodam, tiho. Tihujem za Moje.

     

    16.

    Do Uskrsa neću jesti hleba da bi od nekoga stigao zalogaj izglednelom.

    (Kada se pojavila zelena talasa počeo sam da jedem malo hleba da bih mogao

    da jedem zelenu salatu, a već sam i oslabio, a i priznajem da sam zaboravio da sam

    napisao ovo blaženstvo – dopisao sam 17. maja 2005, igrajući se rečju salata).

     

    17.

    Kada bi bogati bili bogati za siromašne, ne bi bilo siromašnih. Kad bi

    siromašni bili siromašni za bogate, ni bogatima više ne bi bilo do bogatstva.

     

    18.

    Kada bih se posle sledećih sto koraka nasmešio, i Moje bi se nasmešilo.

     

    19.

    Sva mi je utroba zadrhtala kada sam se na stotom koraku nasmešio.

     

    20.

    U ponedeljak ću početi da čitam novu biografiju. Knjigu o Džonu

    Kasavetisu (John Cassavetes) mi je već kupila Ivana Đokić. (Knjigu

    nisam dočitao, jer mi je engleski bio suviše nerazumljiv zbog Kasavetisovih

    promišljanja, a ne pričanja. Moj engleski je dovoljan za pričanje, ali

    ne i za mišljenje i pevanje – dopisao sam 17. maja 2005)

     

    21.

    Sa sledećih sto koraka ću posaditi dovoljnu količinu bezbrižnosti

    za sve one koje briga uspaniči i ubija, kao i mene ponekad.

     

    22.

    Hodao sam ih, blago se ljuljajući celim telom, misleći na ljude naroda Masai.

     

    23.

    Okrenuo sam se i ugledao nebeski okean, prošaran zracima sunca.

     

    24.

    Sunce mi greje ruke.

     

    25.

    Vinom sam nazdravio Bogu i vinu.

     

    26.

    Subotom ću napisane viškove rečenica stavljati u Banku, Majku rečenica

    (Iz Rečnika Miroslava Mandića), odakle ću ih uzimati kada mi rečenica bude zafalilo.

     

    27.

    Nedeljom ću pisati definiciju Miroslava Mandića.

     

    28.

    Pišem pevajući sve što se još nije ispevalo.

     

    29.

    Miroslav Mandić je peta koja se ka nebu otisnula.

     

    30.

    Naučio sam da radim sa samim sobom.

     

    31.

     

    32.

    Prethodnu rečenicu sam izbrisao da bih je napisao

    tri hiljade šesto trideset sedmog dana ove knjige.

     

    33.

    Veliki muzičari su kao veliki bokseri. Oni u njihovim glavama imaju

    najfinije osećanje gde teorija ide. Ja se osećam najkreativniji sad i osećam

    da ću biti sve kreativniji – napisao je na kraju priče o sebi Majls Dejvis.

     

     

     

     

    NOĆAS SAM SE PROBUDIO U SNAŽNOJ EREKCIJI, LJUBIO SAM KLITORIS DOBRODUŠNOJ I PODATNOJ ŽENI, KOJI JE POD MOJIM JEZIKOM BIO ČVRST, KISEO, GORAK, LJUT I SAVRŠEN

    17. dan
    17. januar 2005.

     

    292-324

    blaženstva

     

    292.

    Umetnost je neprestani zavet životu, dobrota sama.

     

    2.

    Život je neprestana odanost Bogu, lepota sama.

     

    3.

    Sunce blešti. Dunav se presijava. Trava i put se bele od popale slane.

     

    4.

    Jedna sredovečna žena, zvižduće polako vozeći bicikl.

     

    5.

    Život je najbolje živeti samim životom. Alikako, Aliko?

     

    6.

    Danas je dan Martin Luter Kinga. Noćas sam se probudio u snažnoj

    erekciji. U snu sam dugo vodio ljubav sa dobrodušnom, podatnom ženom,

    čiji je klitoris pod mojim jezikom bio jako čvrst, kiseo, gorak i ljut. Savršen.

     

    7.

    Tek na ovoj sunčanoj strani mi neće biti hladno po rukama dok pišem.

     

    8.

    Sa Kajom sam se čuo prepodne, prvi put posle deset dana. U

    prvim trenucima razgovora sam se stideo, sve ostalo je odanost.

     

    9.

    Nevažan sam, i evo odmah ove lepe rečenice.

     

    10.

    Podneti, poneti, sve ostalo je samo uživanje i radost.

     

    11.

    Samo poskočim u hodu. Tek-tek. Dovoljno za let. Sav sam u vazduhu.

     

    12.

    Četrnaest puta izgovorim

    Bog, Bog, Bog, Bog, Bog, Bog, Bog, Bog, Bog, Bog, Bog, Bog, Bog, Bog

     

    13.

    Jednog lepog dana krenuli, Alikako i Aliko... i korak po korak...

    godinu po godinu... živeše oni u ljubavi... u svim godinama svog života.

     

    14.

    Kako je jednostavan ovaj drvored od pet tek zasađenih drveta na Štrandu!

     

    15.

    Svaki dan samo jednom poskočiti, eto besmrtnosti.

     

    16.

    Da bih Te podstakao da osetiš svest, odložiću

    do sutra da Tii kažem ono što sam juče osetio.

     

    17.

    U subotu sam se oprostio sa Majls Dejvisom koji

    mi je puno pomogao na samom početku Miroslava Mandića.

     

    18.

    Počeo sam da čitam Džona Kasavetisa. Uvek ta

    snaga detinjstva koja neprestano živi u stvaraocima.

     

    19.

    Miroslav Mandić je knjiga stalnog venčavanja.

    Svetog. Jednog jedinog venčanja. Venčanja Tii i ja.

     

    20.

    Kroz prozor ulazi hladnoća na radni sto za kojim sedim

    i pišem. Premestio sam se u dubinu stana, za dnevni sto.

     

    21.

    Uvek sam voleo mala, neprimetna pomeranja.

     

    22.

    Neprimetno je uzrok čuda koja se događaju.

     

    23.

    Dok Džon Hamond (John Hammond) peva Fannin street, plešem u sobi.

     

    24.

    A na Jockey Full of Bourbon se baš otkačim.

    Ugasim svetlo i samo podrhtavam u ritmu.

     

    25.

    Posle igranja još mi se prožimalo, pa sam izašao da se družim sa vazduhom.

     

    26.

    Uživam, sebi i svima na zdravlje.

     

    27.

    Kako je nežna vera Antonija Bluma. On veruje uzbuđen kao dete.

    Vera mu daje sve znanje i iz njega ističe samo ljubav. Video sam ga u

    ruskoj crkvi u Londonu 1991. Prvi put sam tada kleknuo na zemlju i poljubio je.

     

    28.

    Evo šta sam zapisao u svesci tog dana u crkvi 13. oktobar 1991.

    10:48h, Bogu na milost dvanaest godina hodanja. Svi smo u jednom Bogu,

    u suzi ljubavi. U zlatnoj reči Božjoj koja se zove ljubav. Hodati znači ljubiti.

    Hodati znači izvoli me. Da otvorim svoju knjigu. Da otvorim svoje reči

    Božjoj milosti. Da prepustim svoju ruku Bogu da me vodi. Ptice molitve,

    cveće nebesko. Živi se da bi se ljubilo. Suze mi liju na usne. Plačem, jer

    me uzbuđuje koliko su mnogo ljudi dobri. Plačem, jer vidim da u ljudima

    živi dobrota. Ljudski mir nije ništa, on samo revoltira ratoborne. Pravi mir je

    mir Božji. Ljudi pevaju dobrotom. Mnogo je dobrote na ovom svetu. Ja krećem

    na veliko hodanje, na veliki put. Prvi put sam kleknuo i poljubio zemlju. But

    my friend, we have came too late! The Gods are still alive, but up there,

    above our heads, in a different world – Helderlin (Friedrich Hӧlderlin).

     

    29.

    Dvanaest godina!

     

    30.

    Mnogo je dobrote na ovom svetu.

     

    31.

    Živi se da bi se ljubilo.

     

    32.

    Ističe dan, u krevetu sam.

     

    33.

    Družim se sa Džonom Kasavetisom.

     

     

      

    DOBRA PRIČA SE PRIČA SAMA

    18. dan
    18. januar 2005.

    325-357

    blaženstva

     

    325.

    Volim način na koji pišem.

     

    2.

    Bang, bang, ša bang, ša bang. Način da podržiš

    rast ritma je da imaš udarce između udaraca. Ša je između

    bang, i sa tom malom stvari ritam narasta - Majls Dejvis.

     

    3.

    Još je čudnije kada u moj način pisanja uleti Tvoje uživanje u mom pisanju.

     

    4.

    Stvar se širi i diže. Svest jeste.

     

    5.

    Milujem zelenu travu na stolu. Žito posejano za Božić. Vlat izrasla iz pšeničnog

    zrna će poroditi desetak zrnevlja. Desetak ša umetnutih između setve i žetve.

     

    6.

    Miroslav Mandić je

    od kada je sveta i veka

    od kada je sveta i veka

    od kada je sveta i veka i osmeha je

    od kada je sveta i veka i osmeha je

     

    7.

    Prošlo je jedanaest, gospodinu je dignuti dupe i krenuti u dan inja.

     

    8.

    Lako krenuti je jedna od tajni.

     

    9.

    Mlečno belo sunce na sivoplavom nebu koje se i samo sve više beli.

     

    10.

    Blago onome ko je ceo svoj život gledao kako raste jedno drvo.

     

    11.

    Ko god je video samo jednu stvar, bilo koju, video je sve stvari.

     

    12.

    Sunce mi blešti u lice, podseća me na mozak.

     

    13.

    Od hladnoće mi bride obrazi. I trava podrhtava od hladnog vazduha.

     

    14.

    Poskočio sam, eto besmrtnosti!

     

    15.

    Sledećih sto koraka ću prezalogajiti malo svetlosti i popiti koji gutljaj vazduha.

     

    16.

    Radim sebe.

     

    17.

    Prekopavam deo duše koji je u korovu.

     

    18.

    Rođenjem Boga u čoveku, pa posle trideset tri godine čovekovim vaskrsenjem

    u Boga, ja baštinim taj jedini događaj kao svoj, i zato pišem samo o sebi.

     

    19.

    Pogledaj me, pogledaj me, pogledaj me! Idem!

     

    20.

    Sa leve strane Dunava sunce i vazdušno strujanje su

    odneli inje sa drveća. Gledam reku, na leto ću je preplivavati.

     

    21.

    Namigujem, a mogao bih i da navignjujem da nerve svoje zasmejem.

     

    22.

    Kako je divno zasvetlucala sluz na njušci psa koji leži u travi!

     

    23.

    Ručao sam. Malo se odmorio i ugrejao.

    Ponovo sam napolju. Dan jenjava, a sa njim i ja.

     

    24.

    Probao sam da hodam u ritmu bang, bang, ša bang, ša bang. Nije lako, ali je veselo.

     

    25.

    Trčim da bih prvi put u životu napisao rečenicu u trčanju.

     

    26.

    Čim sam počeo da trčim i pišem odmah sam se setio, ali ne pre toga,

    da sam to radio 31. februara 1992, trčeći maraton u Atini, pod nazivom

    Zaista, smrt ne postoji, tri dana posle smrti Kaje Mandić, moje majke po krvi.

     

    27.

    Sunce je nestalo. Počinje da pada sumrak.

    Temperatura već pada i tako će biti do zore.

     

    28.

    Blizu je ponoć. Izašao sam napolje. Preći ću reku da bih bio manje sam.

     

    29.

    Pontonski most je otvoren. Neću preći reku, ali dok hodam manje sam sam.

     

    30.

    Deset godina pisati da bi se hiljadama godina čitalo.

     

    31.

    Mislio sam o svojoj samoći, al‘ ugledah veliki suvi list platana na asfaltu!

     

    32.

    U sobi je toplo. Stvari ćute. Mirne. Stan miriše na lotosov cvet.

     

    33.

    U vreme kad sam radio Senke, 1957, želeo sam da budem crnac,

    jer je to bilo nešto određeno i bio je to veći izazov nego biti belac.

    Sada to više nije izazov! Više to ne želim. Ja ne poznajem želje

    drugih ljudi, ali moja želja je da budem gubitnik, da pobedim na duge

    staze, kockajući se i uzimajući šansu – Džon Kasavetis, pred san.

     

     

     

    MIROSLAVE, POMOZI MI

    19. dan
    19. januar 2005.

    358-390

    blaženstva

     

    358.

    Golubovi traže hranu na stazi. Ne beže dok prolazim pored njih.

     

    2.

    Poskočio sam, sedeći na stolici, eto besmrtnosti!

     

    3.

    Miroslave, obrati se samom sebi za pomoć.

     

    4.

    Dragi Miroslave, osećanje koje imaš kada pomisliš kako će

    ti neko pomoći usmeri ka samome sebi i sam sebi pomozi.

     

    5.

    Kada si sam, Miroslave, pomisli kako je tek Bog sam.

     

    6.

    Kada sumnjaš, samo se seti kakvim su sumnjama i

    iskušenjima bili izloženi svi oni kojima se diviš, Miroslave.

     

    7.

    Kaja je došla u 11:40h, ispratio sam je na autobusku stanicu u 20:30h.

     

    8.

    Sada je 21:36h. Umoran sam, ali ovo je

    Umetnost 33. ‚Aj’mo Miroslave, brzo, kratko...

     

    9.

    Kaja mi je kupila beli džemper sa kapuljačom. Belo! Kapuljača!

     

    10.

    Kaja mi je vratila prošlogodišnji rokovnik koji

    je za četrnaest dana pročitalo četrnaestoro ljudi.

     

    11.

    Dao sam da ga pročitaju, iako neke i ne poznajem, kao ulaganje u svet bez tajni.

     

    12.

    Iza mene je šesnaest kilometara danas.

     

    13.

    Dok razgovaram, volim da crtam to o čemu govorim.

     

    14.

    Kaja je uzbudljiva žena.

     

    15.

    Tek će to biti. Kaja je Najlepša žena na svetu.

     

    16.

    Zbog neuspeha koji sam doživeo sa Kajom, naš odnos smo suzili i smirili.

     

    17.

    Nagoveštaj Umetnosti Miroslava Mandića, nevladina organizacija, čiji je

    predsednik Kaja Ćirilović, danas je otkupila moj rad 100 dinara za 100 dinara.

     

    18.

    Pričali smo o Vitgenštajnu (Ludwig

    Wittgenstein) koga volim, a čiju biografiju Kaja čita.

     

    19.

    Vitgenštajna volim zbog njegovih odluka, uzdržavanja,

    neuspeha, samoće, mišljenja koje se pretvorilo u pesmu.

     

    20.

    Volim umetnost koja umire, u sebi stvarajući umetnost.

     

    21.

    Skuvao sam cveklu.

     

    22.

    Dva krompira, jedna šargarepa, jedan luk sa začinima, uz

    jedan majonez i jedan krem maslac su bili ručak, Kaji i meni.

     

    23.

    Volim kada se jednostavnosti doda još malo jednostavnosti.

     

    24.

    Kada se nemoguće umanji mogućim.

     

    25.

    Kaja je odnela Majlsa Dejvisa, a ja ću u krevet sa Džonom Kasavetisom.

     

    26.

    Ujutru ću se umiti hladnim vazduhom.

     

    27.

    Preostalo mi je još sedam zapisa, a ne znam nijedan kako ću.

     

    28.

    Ali ako se setim humora.

     

    29.

    Ili, okeanske pučine u noći.

     

    30.

    Molitve monaha koji se celu noć mole za svu materiju.

     

    31.

    Zvala me je Dana Milutinović da kaže da mi je poslala pismo i novac. Za

    taj novac ću kupiti knjigu o Kaspar David Fridrihu (Caspar David Friedrich).

     

    32.

    Popiću par gutljaja vode.

     

    33.

    Žedan sam Te.

     

     

      

    NEŽNA KAO DEVOJČICA

    20. dan
    20. januar 2005.

    391-423

    blaženstva

     

    391.

    Sunčano, toplije jutro. Govorim Tii da me čuješ Tii si u meni, Tii si ja.

     

    2.

    Kada povučem energiju iz zemlje kroz telo, ona mi na temenu izbija kao

    gejzir. Kada se otvorim ka nebeskoj svetlosti, propada u mene kao vodopad.

     

    3.

    Samoća je iskušenje.

     

    4.

    Gledam u ovu rečenicu i osetim prijatnost...

     

    5.

    Samo da kažem da je meni reč samo jedna od najvažnijih i u ovoj knjizi. Iskra.

     

    6.

    Samo da kažem da je jako važno biti pažljiv prema stvarima.

    Iskupiti se, i iskupiti doba koje je stvari tretiralo kao mrtve.

     

    7.

    Veliki događaj! – i u jednoj i u drugoj ruci mi je olovka.

    Nikada u životu nisam držao po jednu olovku u obe ruke.

     

    8.

    Besmislice, drage mi dragane, koliko ste vi smislenije od bilo kog

    oružja, bilo koje armije, sukoba, uvaženih stručnjaka i očeva naroda.

     

    9.

    Skuvaću pola kilograma suvih šljiva. Čovečice-čoveče, da li si

    nekada pročitao pesmu Samo da kažem Vilijem Karlos Vilijamsa (William

    Carlos Williams), jednu od dve najbolje kratke pesme dvadesetog veka?

     

    10.

    Samo da Te podsetim na jednu predivnu dušu,

    veličanstvenog pisca, Roberta Valzera (Robert Walser).

     

    11.

    Kada sam napisao Robert Valzer, pomislio sam na

    Slobodana Tišmu, i u tom trenutku zvoni telefon...

     

    12.

    ...Slobodan Tišma me je pozvao na slavu.

     

    13.

    Obrijaću se, obući beli džemper.

     

    14.

    Prelazim ulicu i setim se da sam noćas sanjao nerve. Ako se

    zanemarim, živci mi se pretvaraju u stara, do grozote ružna bića.

     

    15.

    Svakoga dana započeti život večni!

     

    16.

    Šetaš Mandiću – rekao mi je poznanik. Samo sam raširio ruke. Klasika – rekao je.

     

    17.

    Koljivo. Rakija. Vino. Tetka Nada. Slavski kolač. Jelo. Kolači. Torta.

    Slobodan, Jasna, Filip, Nataša, Jugoslav, Boris, Mirjana. Toplo kao ljubav.

     

    18.

    Napolju je sve toplije, polako dolazi proleće.

     

    19.

    Prejeo sam se, i to je jedna od najružnijih

    stvari koje mi se događaju u životu. Stidim se.

     

    20.

    Napolje. Odmah!

     

    21.

    Topli vazduh izaziva strast za životom.

     

    22.

    Umalo da zaboravim, pa odmah poskočih, i eto besmrtnosti.

     

    23.

    Ponavljanje je najstariji i najuzbudljiviji način izražavanja.

     

    24.

    Svaki dan, na kraju dana, ističe dan. Svačiji život, na kraju života, nestaje.

    Svakoga dana se novi dan rađa. Svačiji se život u drugom životu nastavlja.

     

    25.

    Promiče kiša. Nežna, kao devojčica.

     

    26.

    Jednom više neću živeti, a ova rečenica će živeti zauvek.

     

    27.

    Nežnija je i od devojčice, ni ne oseti se, ni do tla ne stigne, tako je laka ta kišica.

     

    28.

    Ipak mi malo svetluca na hartiji. To je uvek događaj za pisanje.

     

    29.

    Nekoliko puta sam ruku zakovitlao iznad glave.

     

    30.

    Važno je da pisanje svakoga dana traje od buđenja do spavanja.

     

    31.

    Ova knjiga je, sa svojim zapisima, zvezdano nebo.

     

    32.

    Ponoć je, dve koštice od šljiva su mi u ustima.

     

    33.

    Pogruženo, moleći se za osmeh, krećem u san.

     

     

      

    PIŠEM U BELOM

    21. dan
    21. januar 2005.

    424-456

    blaženstva

     

    424.

    Ustajem, osmehom ljubim.

     

    2.

    Pišem u belom džemperu sa kapuljačom. Slušam Kliforda Brauna (Clifford

    Brown) na trubi, i Maks Rouča (Max Roach) na bubnjevima. Kako dobar zapis!

     

    3.

    Ti znaš nešto što ni ne znaš da znaš, draga 198/500 menadžerko sveta.

     

    4.

    Jedna od najvažnijih stvari koje nedostaju na Zemlji su ideje za celu Zemlju.

    Nedostaje onih koji bi mogli da ih stvaraju. Zemlji je potrebno od dvesta

    pedeset do petsto Zemljinih menadžera koji bi afirmisali retke koji stvaraju.

     

    5.

    Već godinu dana stvaram jednu Zemljinu menadžerku,

    Kaju Ćirilović. Proglasio sam je 198. menadžerom sveta. Ona

    zna za jednu stvar koja nedostaje Zemlji. To je Miroslav Mandić.

     

    6.

    Kada sam pre godinu dana rekao Kaji da je ona 198. menadžer

    sveta, nisam tada znao da ću svake nedelje stvarati po sto

    devedeset osam zapisa. To je čudo Umetnosti 33.

     

    7.

    Slušam Čarli Parkera (Charlie Parker), ali za koji minut sam već napolju.

     

    8.

    Umetnost 33 se dogodila 2004. godine. Čine je tri stvari:

     

    9.

    Trideset tri godine bavljenja umetnošću, od 1971. do 2004. godine.

     

    10.

    Trenutak, 11. januar 2004, u kome sam se odrekao svoje

    prve godine bavljenja umetnošću sa grupom Kod, 1970.

     

    11.

    Umetnost 33 čine buduće trideset tri godine umetnosti. Ljubav

    kojom čedo stvara umetnost. Ljubav kojom umetnost stvara čedo.

     

    12.

    U 12:40h, na Zemlji, pod nebom kažem Moje, ‚aj’mo sledeće trideset tri godine!

     

    13.

    Kiša je stala, sklonio sam kapuljaču, jedan golub otresa vodu sa krila.

     

    14.

    Nema sunca, ali je nebo sve svetlije.

     

    15.

    Evo sunca, evo rečenice!

     

    16.

    Pola zelene jabuke u ruci žene, koja je u sporoj šetnji polako jede.

     

    17.

    Čarli Parker svira Ponavljanje i improvizuje Stravinskog (Igor Strawinsky).

     

    18.

    Sve miriše na vlažno. Popodne me udara po melanholiji.

     

    19.

    Staviću ruke u džepove i dremaću dok hodam.

     

    20.

    Miroslav Mandić je ime jednog čoveka, koje u sebi nosi imena svih žena i svih muškaraca.

     

    21.

    Joj! – kako je vetar poneo mokro lišće!

     

    22.

    Živne umetnost tamo gde hoće.

     

    23.

    Petak, veče je. Posegnuću za nekom rečenicom iz Banke, Majke rečenica.

     

    24.

    Treptaj, pažljivost koja se širi.

     

    25.

    Samo me vrti, Moje. Za Tebe ću, vrteći se, umirati za večnost sadašnju.

     

    26.

    Odoleti – dovoleti.

     

    27.

    Prethodne tri rečenice su mi pomogle da se primaknem Tebi.

     

    28.

    Odlazim u noć. Pre dva sata sam pročitao predivnu večernju

    molitvu za stradalnu Vaselenu, Mitropolita Antonija Bluma.

     

    29.

    Stvaranje je opasno i zabranjeno. Više puta se u

    toku dana uplašim. Kao i malopre. I onda preokret.

     

    30.

    Samo stvaranje. Ritam zajedničkog srca.

     

    31.

    Veseli me spot A Breathless, Nik Kejva (Nick Cave).

     

    32.

    Ugasiću svetlo. Okrenuti se na bok. Pokriti ruke. Moliti. Polako odlaziti.

     

    33.

    Laka Tii noć, Umetnosti 33.

     

     

      

    SLUŠAM ČARLI PARKERA

    22. dan
    22. januar 2005.

    457-489

    blaženstva

     

    457.

    Sve je isto kao i sutra.

     

    2.

    Kako je veliki svaki dan!

     

    3.

    Upalio sam ružin mirisni štapić i kroz prozor ugledah kako na

    nebu ptice lete sporo po istim šarama kao i dim ispred mojih očiju.

     

    4.

    Potrebno je da slušam sa kojim predavanjem muzičari stvaraju svoj zvuk.

     

    5.

    Ista predanost i mene nosi u stvaranju Miroslava Mandića.

     

    6.

    Kružim mislima obujmljujući sve što postoji. Sav se protresem kada to učinim.

     

    7.

    Kada god osetim dobrotu, zaplačem. Kada osetim bivanje, nasmešim se.

     

    8.

    Ja sam muž! I to je jedan od razloga zašto sam sam. Odan, i to je

    drugi razlog zašto sam sam. Pevam, i to je treći razlog zašto sam sam.

     

    9.

    Mogućnosti za stvaranje su neograničene, i zato sve ono

    što je u granicama od stvaranja čini neprijatelja broj jedan.

     

    10.

    Kada sam i sam u granicama Miroslava Mandića nema Miroslava

    Mandića, Miroslav Mandić oslobađa Miroslava Mandića od Miroslava Mandića.

     

    11.

    Tridest tri zapisa svakoga dana su trideset tri akupunkturne tačke

    u telu svakog čoveka koje u njemu podrhtavaju Večnom umetnošću.

     

    12.

    Ljubljenje je ljubljenje dobrote ovog sveta sa

    lepotom onog sveta. Onaj svet postaje dobar, a ovaj lep.

     

    13.

    Zvono na vratima. Moja prosjakinja. Godinama dolazi. Ona je moj čuvar.

     

    14.

    Biti na suncu, eto velike umetnosti!

     

    15.

    Odavde... i još malo... i evo... dovde.

     

    16.

    Malo mi je hladno, samo da povučem cibzar, i već je toplije.

     

    17.

    Dva sata je. Nazdravio sam i popio prvi gutljaj. Subota ide uz vino.

     

    18.

    Da li da ovo pisanje pod brojevima zovem

    zapis, fragment, pesma? Fragment? Ne. Zapis?

     

    19.

    Zapis kao drevno i nevažno. Nevažno, a presudno.

     

    20.

    Zapis kao svedočanstvo o luku, šargarepi

    i šolji pirinča, koje sam stavio da se kuvaju.

     

    21.

    Zapis kao jauk, kao preobraženje, kao odricanje, kao sveta učtivost,

    kao predanost, kao uteha, kao sveto prostituisanje, kao dahtanje.

     

    22.

    Samo da Tii kažem, ja sam luda. A ko si Tii?

     

    23.

    Ja zam (neka ostane z umesto s) zahvalnost svima koji su zapevali.

     

    24.

    Zapalio sam četiri mirisna štapića, lotos, ružu, jasmin i poljsko

    cveće, da bih proslavio pobedu nad ubitačnim naletom sumnje.

     

    25.

    I zato ritmovi ritma jedinog.

     

    26.

    Strpljivošću Te proslavljam. Strpljivošću Te uzbuđujem.

     

    27.

    Ja sam uzbuđenje koje se usred brzina zove Polako.

     

    28.

    U drugom rasporedu lete ptice u predvečerju.

     

    29.

    Pucketam prstima i uvijam se za svaku reč.

     

    30.

    Mirisi su mir i miro ovog sveta.

     

    31.

    Usred dubine a nema nikog – poslao sam poruku Kaji.

     

    32.

    Samo Tii uradi svoju normu... zvoni telefon... Zorica

    Jovanović. Pričali smo dugo, iako se ne poznajemo.

     

    33.

    Poslednji gutljaj mi je podigao glavu. Ugledah nebo.

     

     

     

     

    ZATEGNUTI ISTO

    24. dan
    24. januar 2005.

    490-522

    blaženstva

     

    490.

    U isto vreme vidim iste ljude na keju.

     

    2.

    Prožeo me je jutarnji hladni vazduh.

     

    3.

    Ne mogu da se maknem... ali makoh se... samim

    tim što napisah da ne mogu da se maknem... makoh se.

     

    4.

    Svaka reč koja otklanja zastoj je radnik bez koga ne bi bilo pesme.

     

    5.

    Reč je radnik. Reč je pesnik. Oboje ozaruju i ožaruju.

     

    6.

    Ustaću da napravim drugu kafu.

     

    7.

    Četvrtak je. Sedim kraj pisaćeg stola. Palim cigaretu. Mislio sam, zvaću

    te telefonom: da krenemo na brdo u šetnju... – Ferenc Juhas (Ferenc Juhász).

     

    8.

    Uzbudio sam se pročitavši ovih par rečenica Ferenc Juhasa.

     

    9.

    Ponedeljak je. Kroz vrata terase hladan vazduh mi pada na ruke

    koje pišu Četvrtak je. Sedim kraj pisaćeg stola. Palim cigaretu...

     

    10.

    Sedim za stolom kao i Juhas, koji zauvek

    sedi, jer je napisao sedim, a ne sedeo sam.

     

    11.

    Mislim na brdo, jer volim brdo. Brdo privlači da se ka njemu krene.

     

    12.

    Kada šakom, okrenutom na dole, kratko zamahnem, to je oblik rada.

     

    13.

    Kako vazduh divlje raznosi dim mirisnog štapića.

     

    14.

    Ne znam gde sam proveo prethodnih pet minuta,

    samo sam grafitnom olovkom crtao po papiru na stolu.

     

    15.

    Na levo rame sam stavio žutu maramu da mi ublaži udare hladnog vazduha.

     

    16.

    Sve što jesam i ova rečenica jeste.

     

    17.

    Ja sam rečita zaumnost.

     

    18.

    Ja sam zahvalna radinost.

     

    19.

    Ja volim ja, jer mi ono uvek kaže ko sam Ja.

     

    20.

    Trideset tri godine pomnožim sa tri, dobijem sto – kaže Pavo

    Haviko (Pavo Haviko) u svojoj pesmi. Uživam, jer i Haviko to zna.

     

    21.

    Smrzavam se, hodam i srećan sam.

     

    22.

    U toplom sam, sedim, slušam Kenonbol

    Ederlija (Julian Cannonball Adderley), i baš jesam.

     

    23.

    Obukao sam se toplije i još više uživam na hladnoći. Park je danas

    okopan. Idem ka autobuskoj stanici da sačekam Branku Zgonjanin.

     

    24.

    Branka je dvadesetčetvorogodišnjakinja. Da li će ona biti junakinja Miroslava

    Mandića svih deset godina? Jedanaest, dvanaest,... tridеset tri godine... zauvek?

     

    25.

    Voleo bih da malo više saznam o Maks Štirnerovom (Max Stirner) životu.

     

    26.

    Sa Brankom sam pričao četiri, pet sati. Ponoć je, u krevetu sam.

     

    27.

    Posle snažnog, dubokog i prožimajućeg razgovora, ostajem

    prazan, samo prijatnost leluja kroz otvorenost u kojoj se sve dogodilo.

     

    28.

    Zvala me je Kaja telefonom, razumeli smo se, prožimali. Odmaram

    se u Brankinoj i Kajinoj snazi i odgovornosti. Neka tako bude i zauvek.

     

    29.

    Verovanje obnavlja.

     

    30.

    Verujem da je ovo Tebi za pod glavu, za put bez povratka.

     

    31.

    Samo Te pozvah na odlučnost.

     

    32.

    Sjebi me. Svojim jebanjem me učini još milijim.

     

    33.

    Samo se otisni, ostalo će se već događati samo.

     

     

     

    ŽIVOT OD UMETNOSTI, UMETNOST OD ŽENE I OD BOGA

    26. dan
    26. januar 2005.

    556-588

    blaženstva

     

    556.

    Stao je sneg. Napadao je dvadesеtak santimetara. Dobro došao, sneže.

     

    2.

    Volim onog čoveka koji stoji na samoj obali i gleda reku.

    Čudesni su načini na koje ljudi, i druga bića, čuvaju i vole ovaj svet.

     

    3.

    Čekam Kaju da dođe iz Beograda. Dok čekam, neprestano sam kao dete.

     

    4.

    Susresti se sa nekim. To je najlepše u svakodnevici.

     

    5.

    Volim da se spremim za svaki susret. Prvo u glavi, zatim u srcu, pa u telu.

     

    6.

    Spremiti se, znači poštovati Drugog.

     

    7.

    Pomislih na Česlava Miloša (Czesław Miłosz) i njegovu pesmu

     

    Pošteni opis samoga sebe sa čašom viskija

    na aerodromu, recimo, u Mineapolisu

     

    Moje uši čuju sve manje razgovore, moje

    oči slabe, ali i dalje su

    nenasite.

    Vidim njihove noge u mini suknjicama,

    pantalonama ili lepršavim tkaninama.

    Svaku zagledam posebno, njihove zadnjice

    i butine, zamišljen, njihan

    Porno-snovima.

    Stari razvratni dedice, vreme ti je za

    grob, ne za igre i zabave mladosti.

    Nije istina, činim samo ono što sam

    uvek činio, sastavljajući scene ove zemlje

    po nalogu erotske mašte.

    Ne žudim baš za ovim stvorenjima,

    žudim za svim,

    a one su kao znak ekstatičnog opštenja.

    Nisam ja kriv za to što smo tako napravljeni,

    delom od proračunate kontemplacije,

    a delom od apetita.

    Ako posle smrti dospem u Nebo, mora

    da će tamo biti kao ovde,

    samo što ću se otarasiti tupih čula i

    tromih kostiju.

    Pretvoren samo u gledanje, i dalje ću

    gutati proporcije ljudskog tela, boju irisa,

    parisku ulicu u junu, u zoru,

    sve neshvatljivo, mnoštvo viđenih stvari.

     

    8.

    Stavio sam mirisni štapić na hartiju da je

    progori da me taj trag kasnije podstakne na pisanje.

     

    9.

    Pisanje i jeste trag pisanja. Staza slova. Put reči. Svet rečenica. Duh pesme.

     

    10.

    Kaja samo što nije stigla. Uzbuđenje raste.

    Uzbuđenje me priprema na davanje i primanje.

     

    11.

    Osmehujem se malom žutom psu koji živi sam na keju.

     

    12.

    Kaje još nema, postajem nervozan, izvirujem na terasu. Potpuni dečak.

     

    13.

    Zvonila je Kaja na interfon, kao što je nekad neko kucao na vrata.

     

    14.

    Kaja liči na mladu kobilu i snažnu lavicu.

     

    15.

    Devet uveče. Ispratio sam Kaju za Beograd. Potrošen sam. Uživam.

     

    16.

    Sneg se topi, svuda je bljuzgavica, magla se spušta.

     

    17.

    Divno je kako je umetnost živa. Raskopčao sam se.

     

    18.

    Pomaže mi progoreli deo papira, koji sam prepodne napravio.

     

    19.

    Trag je smisao.

     

    20.

    Ja sam majstor sporog hodanja i vraćanja posle obavljenog posla.

     

    21.

    Nekoliko puta smo Kaja i ja danas spominjali 18. februar, kada ću joj reći da sam

    počeo da pišem Miroslava Mandića, i time počeo Treći desetogodišnji rad, koji bi trebalo

    ona da vodi, i za šta se dve godine sprema, a sada ni ne zna da je to sve već počelo.

     

    22.

    Počeo sam sam jer me je počelo, a da to nisam ni znao.

     

    23.

    Dobro je što sada niko ne zna šta radim, da bi jednog dana svi znali.

     

    24.

    Božanstveno je to, što Tii to već znaš.

     

    25.

    U trenu osetih način kojim je pisala Gertruda Stejn (Gertruda Stein).

     

    26.

    Kaja i ja smo razgovarali za stolom, u šetnji, za

    vreme ručka, ponovo za stolom, i dok sam je pratio.

     

    27.

    Pisanje je ravnoteža usmenom stvaralaštvu koje obožavam i koje me obožuje.

     

    28.

    Silina žive reči!

     

    29.

    Živa reč rađa pisanu reč koja hrani živu reč.

     

    30.

    Konji u propinjanju, zauvek.

     

    31.

    Lavovi u spokoju svoje snage, zauvek.

     

    32.

    Data reč, zauvek.

     

    33.

    Sloboda.

     

     

      

    DOK SLUŠAM BRANFORD MARSALISA

    27. dan
    27. januar 2005.

    589-621

    blaženstva

     

    589.

    Gledam mačke u parku. Sede na snegu, sklupčane, oslonjene na noge koje su

    podvukle pod celo telo. Samo se čudim kako im nije hladno. Samo im se divim.

     

    2.

    Oprao sam veš. Suši se. A malopre sam oprao i kantu za đubre.

    Đubre traži mnogo više pažnje nego što sam toga svestan. Izvini, đubre.

     

    3.

    Samo treba da primim, da budem dostojan i odan onome što mi se daje.

     

    4.

    Odan baštini kojoj je sve predato.

     

    5.

    Sve znati – a samo voleti.

     

    6.

    Moje članstvo se zove Sam. Muškarac sam, i zato je važno da ne budem

    stari muškarac, ni budući muškarac, nego muškarac. Sam, bez svojih. Samo žena.

    Samo Miroslav Mandić. Bez muške moći koja je udružena, umrežena, subordinirana,

    zakletvama na krv obavezana, učena da porobi i da ubije. Doviđenja!

     

    7.

    Jedan čovek je za jednog čoveka više od svih ljudi zajedno – to sam

    iskusio i dobio, posle deset godina hodanja, na Ruži lutanja. To je dar koji

    poklanjam svakom novorođenčetu. U njemu je sve. Seme Miroslava Mandića.

     

    8.

    Sada polako kroz dan. Svakog trena biti gospodstvo. Mio svemu, blag svakome.

     

    9.

    Voleo bih da preslušam celog Tom Vejtsa (Tom Waits).

     

    10.

    Ej, koga bih sve želeo da čitam!

     

    11.

    Koga bih sve želeo da čujem i gledam!

     

    12.

    Ja sam jedina knjiga.

     

    13.

    Misleći o galaktičkoj svesti, sa velikim uživanjem

    primetih kako se devojčice i dečaci sankaju na kosinama keja.

     

    14.

    Sa rukama u džepovima se ne može pisati.

     

    15.

    Welcome home brothers piše na drvenoj tabli iznad vrata bajkerskog kluba

    pored kojeg često prolazim. Tako sam se i osećao, iako nikada nisam vozio motor.

     

    16.

    Uživam u stablima drveća u limanskom parku. Jedno sam od njih.

     

    17.

    Mladi fudbaleri trčkaraju, zagrevaju se za početak treninga na snegu.

     

    18.

    Izgovaram ovu rečenicu naglas kao što sam to radio kada sam se učio pisanju.

     

    19.

    Nisi umetnik dok ne otkriješ da jesi, znaš? Kad ne možeš da

    živiš ni na jedan drugi način. Pokušaš sve drugo i onda, ako ne

    možeš da radiš ništa drugo, postaneš umetnik. To je poslednji

    izbor na svačijoj listi. Poslednja šansa – Džon Kasavetis.

     

    20.

    Ležim u krevetu da bih dobio snagu da dovršim sva blaženstva.

     

    21.

    Leluja život u svim živim bićima.

     

    22.

    Lepo je biti kamen kamenu, stopalo koraku, dobrota rečenici.

     

    23.

    Svi zapisi u ovoj knjizi bi mogli biti okeani, vrhovi planina,

    osetljive ulice, svi oblici života koji se menjaju jedni u druge.

     

    24.

    Tišina je u sobi. Kao da neko govori.

     

    25.

    Mir je u meni. Kao da Tii pevušiš.

     

    26.

    Slušam Te.

     

    27.

    Lije Tvoj glas po meni.

     

    28.

    Gde god da krenem, Tii ćeš biti tu.

     

    29.

    Zviždućem, prepun bezrazložne radosti.

     

    30.

    Jedno je toliko lepo, da jedino dvoje mogu proslaviti Jedno.

     

    31.

    Sve na ovom svetu je tako lepo da na njemu postojimo samo Tii i ja.

     

    32.

    Hvala Tii, Početku Dana, što dođoh na kraj.

     

    33.

    Samo lij.

     

     

      

    RAZDRAGANOST JE NAČIN KOJIM TE ČUVAM

    28. dan
    28. januar 2005.

    622-654

    blaženstva

     

    622.

    Promiče sitni sneg, tek za radost u duši.

     

    2.

    Ozbiljnost moga posla je da se osmehnem svakom trenutku.

     

    3.

    Kako je prijatna hladnoća u hodanju.

     

    4.

    Miroslav Mandić nije Miroslav Mandić. Miroslav

    Mandić je Miroslav Mandić je Miroslav Mandić.

     

    5.

    U hodu ću pročitati dva nedeljnika, Vreme i Nin. Inače ne čitam

    dnevne, ni nedeljne novine, ne slušam radio, retko gledam televiziju,

    jer želim da budem otvoren, a ne zatvoren u javnost i njenu sliku sveta.

     

    6.

    Čitam, noge mi ponekad proklizavaju na zaleđenom snegu.

     

    7.

    Sve je hladnije.

     

    8.

    Hladnoća je uzbudljivija od onog što sam pročitao.

     

    9.

    Ženu koju godinama viđam dok vozi bicikl, prvi put sam

    ugledao bez bicikla. Ličila mi je na ptičicu koja je ispala iz gnezda.

     

    10.

    Godine su potrebne, i ljubav, za jednostavnost da se napiše ova rečenica.

     

    11.

    Hladnoća je lekovita, kao i toplota. Jedno i drugo krilo.

     

    12.

    Ja sam seme istog.

     

    13.

    Radujem se što napisah da sam ja seme istog, jer nisam znao da ću to

    napisati. Pre nego što sam počeo da pišem, želeo sam da napišem ja sam

    seme nečeg što u sebi već sadrži sebe, ali nisam znao da ću napisati istog.

     

    14.

    Pišem, da i sada napišem ono što ne znam da ću

    napisati. Zadovoljstvo kojim želja želi da bude zadovoljena.

     

    15.

    Pišem rukom jer se igram rukopisom.

     

    16.

    Pišem rukom jer se igram rukopisom.

                                                                        

    17.

    Dva puta sam napisao istu rečenicu da bih proslavio rukopis.

     

    18.

    Ove godine ću početi da se služim i kompjuterom. Zbog svetlosti.

     

    19.

    Imam dobre sandale, prošle godine mi ih je kupila Vera Varadi.

     

    20.

    Reč Miroslava Mandića je moje vjeruju.

     

    21.

    Pada sumrak. Počinjem sa uvlačenjem u sebe. Otvaranjem ka svetlosti noći.

     

    22.

    Gde si, milo Moje?

     

    23.

    Razdraganost je način kojim Te čuvam, Dragana moja.

     

    24.

    Pružim levu ruku i otvorim šaku – eto lepote.

     

    25.

    Na kraju svaki mirisni štapić zamiriše isto, zamiriše na vatru pred gašenje.

     

    26.

    U krevetu sam. Papir mi je na tabli za pisanje, pa mi je lako da pišem i ležeći.

     

    27.

    Spava mi se. Hladnoća me je umorila, potrošila.

     

    28.

    Blizu je ponoć, borim se sa snom.

     

    29.

    Snom odlazim u neki drugi svet.

     

    30.

    Verujem u dobronamernost svih svetova.

     

    31.

    Molitva pred san me razneži.

     

    32.

    Položaj tela opusti.

     

    33.

    Radujem se jutru.

     

     

      

    Stranice