Bog Miroslav Mandić Bog

    Ti
    si

    408704

    pupoljak

    SVE TREPERI OD HRLENJA

    3085. dan
    12. jun 2013.

     

    miriše karanfil na stolu

     

    u malom buketu karanfila i desetak pupoljaka

     

    pupoljci jedrina

     

    klitorisi neprestane napaljenosti životom

     

    iz zvučnika na stolu se širi muzika

     

    razgaljuje me

     

    pevanje je ljubljenje

     

    misterija zvukova

     

    slutnje jednog jedinog srca

     

    odmičem lelujanjem

     

    kao riba

     

    samo se pomeram i klizim ka sledećoj reči

     

    plivam kroz vodu pisanja

     

    talasam vodu voda talasa mene

     

    riboliko

     

    aerodinamičko

     

    sloboda svake reči je uslov slobode za bilo koju reč

     

    sloboda stvaranja je u slobodi stvaranja

     

    sloboda pevanja je u slobodi pevanja

     

    jednostavnost uvek otvori svu dubinu jednostavnosti

     

    ponekad nekontrolisano jako uzdahnem

     

    ptice lete pticama

     

    ribe plivaju ribama

     

    ruže mirišu ružama

     

    oblaci smisla plove oblacima smisla

     

    svaka duša hrli drugoj duši

     

    sve treperi od hrlenja

     

    hrloliko

     

    sićušnoliko

     

    ljubav leti riboliko

     

    ljubav plovi aerodinamički

     

    miriše karanfil na stolu

     

    pupoljci neprestane napaljenosti životom

     


    DOBRO JUTRO DOBROTO JUTRA

    3086. dan
    13. jun 2013.

     

    dobro jutro dobroto jutra

     

    nezaštićen

     

    izložen

     

    ogoljen

     

    sam

     

    sam za sve

     

    strepim

     

    plašim se

     

    Edvard Snouden

     

    Bredli Mening

     

    Džulijan Asanž

     

    Nadežda Tolokonjikova

     

    klanice

     

    industrija mesa

     

    industrija zabave

     

    industrija ratova

     

    sva bića ne poznaju neprijatelje

     

    sve što nisu sva bića deli se na neprijatelje

     

    prošlo je podne

     

     otvorilo se nekoliko pupoljaka u malom buketu karanfila

     

    izvijenim vratom mladog konja mislim o knjizi

    Ja sam ti si ja koja čeka da bude objavljena

     

    mislim o knjizi Ja sam ti si ja sam Bog

     

    volim knjigu

     

    knjiga sam

     

    volim da sam na putu

     

    put sam

     

    nedostaješ mi

     

    Tii sam

     

    dolio sam vodu u flašu u kojoj je mali buket karanfila

     

    još nekoliko pupoljaka se otvorilo

     

    da imam dva komada hleba, prodao bih jedan

    i kupio zumbule, jer oni će mi dušu nahraniti

    Muhamed

     

    volim cveće

     

    pupoljak sam

     


    PISANJE JE MNOGO MNOGO VIŠE OD PISANJA

    3087. dan
    14. jun 2013.

     

    ježi me lepota jutra

     

    muzika zanosi

     

    uskoro krećem na zakazani pregled mesec dana posle izlaska iz bolnice

     

    osećam blagu mučninu

     

    samo bih muziku

     

    u Mirjaninim sam kolima

     

    ćutim

     

    osećam se besmislenim

     

    noga me još boli i pomalo krvari

     

    u Kliničkom centru sam

     

    prepuno je ljudi

     

    muka mi je od svega ovde

     

    teško sve to podnosim

     

    svemirsko osećanje života ne mogu da osetim dok čekam pregled

     

    pregled je završen

     

    olakšanje

     

    kontrola kroz pola godine

     

    nastavljam da pijem tri leka za prevenciju

     

    još mesec dana ću nositi elastičnu čarapu i spavati na leđima

     

    posle toga mogu i da se kupam

     

    hodam sporo kroz Klinički centar da ga zapamtim po ovoj

    prijatnosti dok odlazim a ne po mučnini s kojom sam ušao u njega

     

     

    prija mi sunce

     

    na Topčideru sam skinuo košulju i hodao go do pojasa

     

    napravio sam petsto treću fotografiju Jednog čoveka

     

    Mirjana je kupila mast za obnavljanje kože ožiljka

     

    dok pišem prvi put mi je mesto na nozi koje krvari bez zavoja

     

    prija

     

    suši se

     

    jedan sam čovek

     

    pisanje je mnogo mnogo više od pisanja

     

    ponekad samo pisanje

     

    kao što sam u mladosti pisao po folijicama iz kutija popušenih cigareta

     

    hodajući pored rovova za

    navodnjavanje koje smo kopali u dolini reke Neretve

     


    PRED TVOJIM LICEM

    3088. dan
    15. jun 2013.

     

    ja sam Vilijam Blejk

    čitanje poezije Vilijama Blejka pre deset godina u Manastiru vremena u 11h

     

    odmakao dan

     

    nikada u životu nisam bio ovoliko dugo bez snage

     

    prepuštam se tome kako jeste

     

    u nekim trenucima me obuzme radost

     

    prožme me večna mladost svih bića

     

    zapahne skromnost

     

    zahvalnost

     

    mir

     

    pred Tvojim licem se preobražavam u Boga i Tii to gledaš a ne vidiš

     

    pred Tvojim licem Bože se preobražavam u Boga i Tii to vidiš i raduješ se

     

    nežno je sa Bogom

     

    još nežnije Bogom

     

    slobodom

     

    hrabrošću

     

    čednošću

     

    postajem

     

    Bog

     

    Bog Bogu Bog

     

    Bog

    Bogu

    Bog

     

    Bog

    Bog Bogu Bog

    Bog

     

    trešnja u ustima

     

    mešanje kukovima

     

    njihanje grudima

     

    radost smo jedno u drugom

     

    samo nas dvoje

     

    samo Tii i ja

     

    vetar nosi miris lavande nad kamenim grebenom

     

    Tvoja ljubav me čini

    postajem Tii

     

    Tvoja ljubav me ljubi

    postajem svako biće

     

    Tvoja ljubav se ljubi

    postajem Tvoj ljubavnik

     

    pred Tvojim licem postajem Tvoje lice

     

     

    ja

    jedno

    ja

     


    SVEST SAMOBIVANJA

    3090. dan
    17. jun 2013.

     

    snaga jutra

     

    svežina

     

    ljubiti samo ljubiti

     

    prašte vodopadi

     

    košuta u letu je

     

    tele liže šaku koja ga miluje

     

    teorija teorije je ljubljenje ljubljenja

     

    vrti se voda

     

    blagi pogled ispisuje ove reči

     

    neprimetni osmeh u krajičku leve usne mi nadraži čitavo telo

     

    hodam polako

     

    pozdravljam velike čičkove oko kojih lete pčele

     

    umetnost sporog hodanja

     

    umetnost jedinstvenog bivanja

     

    svest samobivanja je jako seksualna

     

    samobivanje — odnošenje sa svim i svakim

     

    harmonija harmonije

     

     gledam — gledan sam

     

    ljubim — ljubljen sam

     

    gledam — ljubim

     

    gledan sam — ljubljen sam

     

    miriše lipa

     

    mirisom lipe sam zaljubljen

     

    zaljubljen i u miris lipe

     

    budi dobro prijatelju moj

     

    budi lepa prijateljice moja

     

    krvarenje noge je stalo

    ipak još malkice krvari

     

    počeo sam da mažem mašću ožiljke na nozi i grudima

     

    mogu i da kinem bez bola u grudima

     

    obuzima me neopisiva sreća dok ovako sporo hodam

     

    sve je toplije

     

    dolaze vreli dani

     

    srećan

    kupio sam burek i jogurt Robertu i Ferdiju

     


     

    PESMA SAME LJUBAVI

    3091. dan
    18. jun 2013.

     

    pevam

     

    jutro je

     

    oči su mi pune suza

     

    pevanje — jedino bogatstvo

     

    neobjašnjavanje — jedina radost

     

    verujem da osećaš da Te volim

     

    samo o tome je reč

     

    veliko pevanje — ljubim Te

     

    veliko stvaranje — ljubim Te

     

    veliko hodanje — ljubim Te

     

    rep krokodila se polako njiše kroz visoku travu

     

    vazduh šume vri od eksplozivnog letenja insekata

     

    noću kroz tihu ulicu prolazi neko

     

    jutrom zamiriše zaliveno cveće

     

    mlada devojka ulazi gola u vodu

     

    veverica se hitro uspinje na vrh drveta

     

    vreo je dan

     

    znojim se

     

     

    Bog

    ja

    pesma

    autobiografija

     

     

    spokoj zbog autobiografijice

     

    sada sam se setio igre zabadanja noža u zemlju

    ne sećam se kako smo je zvali

     

    prvo se nacrta veliki krug na zemlji i podeli na pola ako igraju dvoje

     

    onda bacam nož u Tvoju polovinu i ako se zabode u

    zemlju na tom mestu povlačim novu liniju i oduzimam Tii deo

     

    mirisi sećanja

     

    mirisi lakoće

     

    volim preporađanje

     

    volim kupanje

     

    još je lepše odsustvo žudnje za kupanjem kad znam da mi je kupanje nemoguće

     

    Anii Lisevskoj najdublji naklon

     

    Ania želim Tii da uspeš u svojoj nameri

     

    Ania želim Tii da osetiš radost sa svakim

     

    Ania želim Tii da usrećiš svakog

     

    Ania želim Tii da postaneš sama pesma ljubavi

     


    REČ SRCE JE I SRCE SVAKE REČI

    3092. dan
    19. jun 2013.

     

    čim sam izašao napolje sreo sam Kemalja koji je

    krenuo kolicima da po Banovom brdu sakuplja papir

     

    miris lipe opija

     

    Žarko Radaković me je posetio sinoć. uživao sam u Žarku i sa Žarkom

     

    ugledam svoju senku. vidim — idem

    osetim — svako hodanje je epohalna stvar

     

    miriše pokošena trava

     

    stari čovek hoda nogu pred nogu

     

    prošlo je devet

     

    sunce greje sve jače

     

    znoj mi obliva lice

     

    šakom brišem čelo

     

    mladić sa uživanjem miluje svog psa

     

    ja pak pogledom milujem ivicu puta pored koje prolazim

     

    susresti se sa nekim — slavlje

     

    biti sam — neprestano slavlje je

     

    biti sam za sve — neprestano slavlje sa svima je

     

    znojim se za stolom

     

    presvlačim mokru majicu

     

    uživam u svakom vremenu

     

    svako vreme je dobro

     

    Svemir je neprestano dobar

     

    srećan sam što sam u životu video kako lete guske

     

    teške i velike lete velikom snagom

     

    srce mi je poletelo za njima dok sam ih gledao

     

    dobro je srce

     

    srce saoseća sa svima

     

    srce hrani sve

     

    srce nikada neće umreti

     

    reč srce nikad se neće istrošiti

     

    reč srce je i srce svake reči

     

    zato što je reč srce srce svake reči svaka reč je srce

     

    zato što je svaka reč srce svaka reč saoseća sa svima i sa svakim

     

    srcem pišem srcima

     

    slatke kajsije dolazećeg leta

     

     

    BUDUĆNOST SVIH OVIH GODINA

    3093. dan
    20. jun 2013.

     

    Žuža počinje da hoda za pola sata. na

    desetogodišnjicu svog prvog hodanja uz tok Dunava u

    Mađarskoj. hodaće tri dana meditirajući o miru snazi i radosti

    Žuža sa Tobom sam

     

    juče sam prvi put potrčao u šumi jer sam osetio da mogu da trčim

     

    sinoć je bila Nada Petronijević-Čović. uživao sam u Nadi i sa Nadom

     

    plesao sam joj. bilo je to prvo plesanje posle operacije

     

    juče sam završio čitanje knjige Narodna povest SAD-a Hauarda Zina

    postojeće čovečanstvo obeleženo je zločinom belog čoveka

     

    sa takvim prikrivenim zločinima ne postoji budućnost čoveka

     

    budućnost svih ovih godina je borba pojedinaca i masa protiv zločina

     

    Nadežda Tolokonjikova

    Džulijan Asanž

    Edvard Snouden

    Bredli Mening

     

    ja sam Bredli Mening

     

    sav užas svake države korporativnog bogatstva i

    vojne sile ništa je spram hrabrosti svakog pojedinca

     

    mislio sam da pišem o tom užasu neprestanog rata koji je u osnovi zločin protiv dece

    ali odustajem misleći sa najvećom nežnošću o svakome ko je pružio otpor svemu tome

     

    milionske nevine žrtve

     

    Indijanci

     

    Crnci

     

    radnici

     

    siromašni

     

    emigranti

     

    nezaposleni

     

    žene

     

    queer osobe

     

    deca

     

    borba za slobodu je borba za dobrotu i lepotu

     

    borba za dobrotu i lepotu je borba za istinu

     

    borba za istinu je borba za simpatije i solidarnost svih bića

     

    ja sam odbeglo dete

     

    ja sam dobri dečak

     

    ja sam Nadežda Tolokonjikova

     

    ja sam Džulijan Asanž

     

    ja sam Edvard Snouden

     

    ja sam Bredli Mening

     

    jedno srce

     

    jedna ljubav

     


    ŽELEO SAM DA SVI BUDU SREĆNI

    3094. dan
    21. jun 2013.

     

    sinoć sam izašao napolje pred ponoć

     

    vetar je hladio toplu noć

     

    skinuo sam košulju i bio go do pojasa

     

    želeo sam da svi budu srećni

     

    bio sam proizvođač smisla

     

    bio sam život sam

     

    okean velikih šuma

     

    svećelijica svemirskog prostranstva

     

    osećao sam se kao u mlakoj vodi iz koje se rađa život

     

    koraci su mi bili sve sporiji

     

    rajski

     

    večni

     

    svakim trenom mi je bilo sve lepše

     

    u jednom trenutku je vetar poneo papirić koji je doleteo ka meni kao dete nekom u zagrljaj

     

    jutros je počelo leto

     

    šezdeset četvrto leto mog života

     

    letnja načela sa jutrošnjeg hodanja

     

    ne da znam nego da verujem

     

    ne da verujem nego da ljubim

     

    ne da ljubim nego da jesam

     

    ne da jesam nego Bog

     

    i

     

    volim univerzalno

     

    sve što je u svemu

     

    sve što čini svakog

     

    sve što je u interesu svih

     

    Miroslav Mandić je drugo ime za univerzalno

     

    Miroslav Mandić je drugo ime za sva bića

     

    Miroslav Mandić je drugo ime svakom

     

    Miroslav Mandić sporim hodanjem na ranom jutarnjem suncu peva Miroslavom Mandićem

     

    sreća svima

     

    sreća svemu

     

    sreća svakom

     


    OSTATI NA PUTU

    3095. dan
    22. jun 2013.

     

    subota

     

    u Požeškoj sam ulici

     

    radosti jutra

     

    tramvaji. ljudi. prodavnice voća. kiosci. novine. vrućina

     

    voleo bih da sa nekim podelim ova čudesna spora

    hodanja ali nema nikoga koga bih mogao pozvati

     

    nežno mislim na Satija i njegove samoće

     

    nežno mislim na Helderlina i njegove samoće

     

    divim se samima

     

    sami su radost bivanja

     

    ostati na putu

     

    teško je

     

    ostati na putu

     

    čudesno je

     

    ostati na putu

     

    Miroslav Mandić put je

     

    ostati na putu

     

    Miroslav Mandić ruža na putu je

     

    izdrži Miroslave izdrži

     

    još 42207 blaženstava preda mnom

     

    pisanje je borba za poeziju

     

    poezija je borba za pevanje

     

    pevanje je borba za oboženje

     

    borba bez borbe

     

    prepuštanje

     

    poistovećivanje

     

    odanost

     

    dobrotom svojom prigrli me

     

    lepotom svojom prihvati me

     

    busen trave između četiri posečene šipke

     

    deo velike građevinske mašine bačen u travi

     

    trula drvena oplata preostala od betoniranja

     

    pena u ustima kobile

     

    mlada jahačica orgazmira dok jaše kobilu

     

     

    NOGA JE ISKORAČILA

    3097. dan
    24. jun 2013.

     

    nema uvida bez uklanjanja privida

     

    noga je iskoračila

     

    druga noga joj se pridružila

     

    ko je jednom bio prožet bez prožetosti više ne može da živi

     

    ko je jednom sobom prožeo sva bića bez prožimanja više ne želi da živi

     

    ne može se bez kurca bivati

     

    ne može se bez pičke pevati

     

    bez kurca sve je laž

     

    bez pičke sve je ništavilo

     

    kurcem nežnost

     

    pičkom radost

     

    pod drvetom na obali ljuljuška se stari drveni čamac

     

    pšenica zri i postaje sunce

     

    kajsije padaju u prašinu

     

    sve nastaje iz nevažnog

     

    najvažnije je da je sve nevažno

     

    sve što jeste nevažno je

     

    čim je nešto važno ono više i nije

     

    teško mi je da budem nevažan ali tako jedino jesam

     

    važan nisam

     

    ko voli nevažan je — ko je važan ne može da voli

     

    ko je voljen nevažan je — ko je važan ne može da oseti da je voljen

     

    kada sam jutros pogledao vrapca osetio sam njegovo telo u mojoj kičmi

     

    noga nozi prilazi

     

    noga nogu vodi

     

    noga nogu sledi

     

    jako mi je važno nevažno

     

    kad je neko stvarno važan to nikada nećeš osetiti

     

    tako mi je važno da sam posle dužeg vremena opet pisao pička i kurac

     

    bez slobode i čednosti da pišem pička i kurac osećam se korumpiranim

     

    korumpiran korumpiranim jezikom koji više ništa ne znači nego je svojom

    literarnošću i svojim lažima obzirima i učtivostima samo u funkciji nasilja i profita

     

    pička i kurac jedno su

     

    pička i kurac jedno slovo su

     


    DIVNO

    3098. dan
    25. jun 2013.

     

    kada sam juče napisao pička i kurac jedno su osetio

    sam kada su pička i kurac jedno onda su čedni i čednost

     

    odvojeni — stid su

     

    ne mogu da shvatim zašto su pička i kurac proglašeni psovkama

     

    zašto su toliko skriveni

     

    kako to da ljudi u njima ne vide pupoljke

     

    čednost samu

     

    kurac potvrđuje pičku

     

    pička ljubi kurac

     

    Bog potvrđuje i ljubi Boga

     

    prvi put posle operacije sam u gradu

     

    hodam Knez Mihailovom

     

    osećam se neopisivo lepo

     

    samo jesam

     

    odsustvo sam bola

     

    prisustvo Boga

     

    potvrđujem Te — veruj mi

     

    potvrđujući Te večnost sam

     

    ja sam svima sve

     

    ja sam sreća svakom

     

    ja sam ljubav svačija

     

    ja sam hleb nasušni svima

     

    ja sam svačiji dovoljni dnevni novac

     

    ja sam gipkost u svačijem telu

     

    ja sam pesma u svačijoj duši

     

    ja sam svest i savest u svačijem duhu

     

    ja sam svratište u svakom

     

    divno

     

    trčao sam za tramvajem

     

    zapeo sam o visoki ivičnjak

     

    pao sam na asfalt

     

    pocepao pantalone na kolenima

     

    ogulio kožu na prstima ruke

     

    sve što činim slava je Božija. sve što jesam Bog je

     


    JOŠ MI JE LEPŠE

    3099. dan
    26. jun 2013.

     

    nisam još izašao napolje

     

    prekjuče juče i noćas mi je bilo malo hladno

     

    grejem se

     

    šćućurio sam se

     

    pozvao sam sebe sebi

     

    prigrlio se

     

    sebe da opustim i zaštitim

     

    da mi bude lepo

     

    da svakom bude lepo

     

    lepo mi je da mi je lepo

     

    još mi je lepše da je drugom lepo

     

    uživam da vidim kako mu je lepo

     

    kako se predaje

     

    milini

     

    kako nestaje

     

    u lepom

     

    kako umire

     

    od lepote

     

    i za lepotu

     

    a

     

    evo

     

    i

     

    današnje

     

    pesme

     

    ja sam bog

     

     

    ja sam bog

    ako sam tebi

    bog ja sam

    bog

     

     

    sve je jedno

     

    jednostavno

     

    šćućureno

     

    greje

     

    neguje

     

    dah

     

    dahu

     


    MALINA BOJE MALINE

    3100. dan
    27. jun 2013.

     

    pala mi je malina na crtež srca na stolu

     

    ostao je trag boje maline

     

    nežan

     

    ovo drugo ćebe kojim sam se umotao mi prija

     

    greje

     

    o rokabiliju koji slušam da i ne govorim

     

    raduje

     

    a tek ukus maline

     

    proplamsavajući

     

    sve blaženstvo do blaženstva

     

    zamišljam Te iako Te nema

     

    svih ovih godina Te volim

    reći ću Tii kada Te budem video

     

    divim Tii se

     

    bez Tebe ne bih preživeo sve ove godine

     

    plešem za Tebe

     

    nikad nemoj pomisliti da mislim na nekog drugog osim na Tebe

     

    Tii si uvek samo Tii

     

    baš Tii

     

    Tii si ja

     

    ja sam Tii

     

    muzika

     

    jedna pesma

     

    ponekad Te zovem Ljubljenje moje

     

    ponekad Ljubljena moja

     

    ponekad Li Po moj i moja

     

    ljubim Te i obljubljujem pred svima

     

    bez stida sam

     

    sama čednost

     

    Tii si moja sloboda

     

    Tii si moja svest

     

    Tii si moja savest

     

    Tii si moj smisao

     

    malina boje maline

     


    DASKA

    3101. dan
    28. jun 2013.

     

    kamen u travi blag

     

    sve bliže su mi sve ove bubice pred nogama

     

    crvene jagodice u travi

     

    pokidane suve vlati trave na asfaltu

     

    mnoge stvari za koje nemam reči ili bi mi bilo potrebno mnogo reči da bih ih opisao

     

    nemam reči kako su lepe sve te stvari za koje nemam reči

     

    razdrobljeno crveno parčence cigle

     

    prašina od parčenceta cigle

     

    baš lepa bačena daska

     

    bačena daska me podsetila na trenutke u kojima sam se susretao sa daskama

     

    prisećam se vremena kada sam prvi put saznao za dasku

     

    to je daska

     

    ravna. obično glatka. žuto-bela. daska

     

    kao što je česma bila česma. orman orman. daska je bila daska

     

    daska i ekseri

     

    daska i druge daske

     

    daska i stolari

     

    daska za sto. daska za pod. daska preko bare. daska i drvara

     

    daska i kuća od daske

     

    tek kad mislim o dasci osećam njenu ličnost. osećam

    to i za prozor. i za vrata. za bilo šta na ovom svetu

     

    ne samo da sam se mogao roditi kao daska nego i jesam i daska i prozor i vrata

     

    znam da me Tii voliš zato što sam i daska i prozor i vrata

     

    dok uživam razmišljajući o dasci mislim i na druge stvari

     

    buku automobila

     

    ulicu

     

    dasku čini sama daska. ulicu čine mnoge stvari

     

    malu ulicu čini malo stvari. veliku ulicu čini mnogo stvari

     

    jedan grad čini mnogo više stvari nego jednu ulicu

     

    planetu Zemlju čini mnogo više stvari nego što je stvari i u najvećem velegradu

     

    Svemir je stvar sa najviše stvari

     

    sve stvari i jedan mir eto to je Svemir

     

    samo sve stvari čine mir

     

    samo sva bića čine ljubav

     

     

    94. put po 33 dana

    3102. dan
    29. jun 2013.

         

    pesmom

    zovem

    ovu

    pesmu

     

     

    pesmom

    zovem

    gugut

    gugutke

     

     

    pesmom

    zovem

    zvuk

    grane

    koju

    lomi

    vetar

     

     

    pesmom

    se

    može

    o

    svemu

    sve

     

     

    zakoračiti

     

    zagrliti

     

    lizati

     

    žedan sam Te

     

    radost pisanja radost čitanja

     

    spajanje

     

    jednom

     

    dobrom

     

    od juče mi srce greje osmeh časne sestre sa kojom sam se mimoišao na ulici

     

    zrna mladog kukuruza se pune vodom

     

    još ne mogu da se odvojim od osmeha časne sestre

     

    bila je uredno obučena u sivoplavoj mantiiji

     

    sa belim okovratnikom

     

    lako je stupila na stepenice kada sam je prepustio

     

    bila je puna ljubavi

     

    uvek propuštam ljude na ulici pogotovo žene

     

    vrlo retko se neko zahvali

     

    obično prolaze hladno

     

    časna sestra je bila sama toplina

     

    lako se kretala svojim snažnim telom

     

    okrenuo sam se za njom da joj se poklonim i da je zapamtim

     

    čednost nam spaja srca

     

    ne stvarnost nego ljubaznost

     

    ljubav sestre

     

    i mlada pekarka je bila danas ljubazna kad mi je preporučila ječmeni hleb

     

    voleti samo voleti

     

    nalete vetra voleti

     

    onu padinu voleti

     

     

    pesmom

    sve

    i

    svakog

    zavoleti

    i

    ljubavlju

    ga

    pevati

     


     

    PREOSETLJIVOST KOJA SE DAJE I PEVA

    3104. dan
    1. jul 2013.

     

    ja sam Biblija

    čitanje poezije Biblije pre deset godina u Manastiru vremena u 12h

     

    sve više volim poeziju

     

    sve više živim od poezije

     

    sve više živim za poeziju

     

    sve više ne podnosim literarno u poeziji

     

    evo pesnika juna koji su mi pomogli da pevam jun

     

    Žarko Radaković 22600

    Mirjana Lukić 19000

    Ivana Đokić-Saunderson 9000

    Vera Varadi 6660

    Violeta Jovanović 2950

    Sun Mandić 2000

    Petar Miloradović 1111

     

    pesnik ne liči ni na jednog pesnika

     

    pesnik je pesnik

     

    svitak

     

    svetlucanje

     

    samobivanje

     

    svebivanje

     

    ovih dana sam sa najvećim uživanjem čitao Vasilija Rozanova

     

    dati se

     

    predati se

     

    kako je samo divno davanje novca

     

    kako je divno primanje novca

     

    novac je pesma

     

    klitoris

     

    preosetljivost koja se daje i peva

     

    nezaštićenost koja čuva sva bića

     

    evo Tii novac

     

    daj mi novac

     

    primanje i davanje jedno su

     

    jedna ljubav

     

    jedan orgazam

     

    jedna pesma

     

    volim da poklonim potrošene olovke

     

    olovčice

     

    jedno smo

     

    jagnje jedno drugome

     

    jedno jagnje

     


    JA SAM SREĆA U TVOM SRCU

    3105. dan
    2. jul 2013.

     

    miriše oprana košulja

     

    kupio sam je na buvljoj pijaci pre četiri godine

     

    šarena

     

    nosim je svaki dan po kući

     

    zakrpio sam je na laktovima

     

    nema jedno dugme

     

    tanka je

     

    iskrzana

     

    trebala bi mi nova

     

    šarena i tanka da je nosim svakog dana

     

    da me malo greje a da mi ne bude toplo u njoj

     

    volim da imam malo odeće

     

    baš lepo miriše košulja

     

    volim čistoću

     

    jednostavnost

     

    svetinju seksa

     

    vrlinu uživanja

     

    grejanje na toplom suncu

     

    sreću svih bića

     

    oči krokodila

     

    zube svinja

     

    leđa nosoroga

     

    hrabrost i požrtvovanost anonimnih ljudi

     

    ekstazu ljubavnih parova

     

    prljava stopala siromašne dece

     

    ko je iskusio kako ga spašavaju

    nepoznate osobe širiće poverenje među ljudima 

     

    ko je iskusio kako ga preobražava

    nepoznato zračiće istovetnošću među vrstama

     

    ko je iskusio Boga poverovaće da je Bog

     

    sreća

     

    u

     

    Tvom

     

    srcu

     

    sam

     


    SARA HARISON

    3106. dan
    3. jul 2013.

     

    divni su svi koji se bore za druge

     

    nepoznate

     

    odbačene

     

    obespravljene

     

    Saro uživam u Tebi

     

    svako srce čuva sva srca

     

    volim kada nekom mišlju odlutam i završim u nekoj sasvim drugoj misli

     

    još više volim kada nekom mišlju kružim i lutam a završim u maloj pesmi

     

    pevanje preobražavanje

     

    pevanje vaskrsavanje

     

    Saro plešem za Tebe

     

    Saro pevam Tii ljubav da je imaš svakog trena do kraja života

     

    Saro devojčicu u Tebi niko ne može povrediti

     

    sve se zahvaljuje svakome ko brine o svemu

     

    sve čuva svakog ko neguje sve

     

    sve ljubi svakog ko ljubi sve

     

    plavetnilom slobode lete slobodna bića

     

    zelenilom odanosti prepuštaju se bića jedna drugima

     

    volim kada nešto kažem samo jednom

     

    volim kada nešto kažem dva puta

     

    volim kada nešto kažem tri puta

     

    volim kada nešto ponavljam

     

    poskočim i eto besmrtnosti

     

    sve što ne postoji pevanjem postaje

     

    ljubim Te — ljubljena si ljubljena moja

     

    veza Boga i pola — veća je nego što je veza uma

    sa Bogom, čvršća je nego veza savesti sa Bogom

    Vasilij Rozanov

     

                            ni za čim nisam tako čeznuo kao za poniženjem

    Vasilij Rozanov

     

    volim Te Saro Harison

     

    volim Te Vasilije Rozanov

     

    plešimo

     

    slobodu radujmo

     

    raste mladi kukuruz

     

    vrabac je prhnuo

     


    BOP STREET RADIO

    3107. dan
    4. jul 2013.

     

    mali mrav šeta po stolu

    kada sam završio pisanje današnjih blaženstava po stolu ih je šetalo četvoro

     

    voditelj radija Bop Street priča o rokabiliju pedesetih

     

    najviše volim muziku pedesetih

     

    budi mi pretpubertetsku radost

     

    čednu telesnost

     

    jasnu čulnost

     

    jutarnje sunce

     

    trčanje

     

    glad

     

    žeđ

     

    nosi me ta muzika

     

    roditelji i njihovi vršnjaci tada su bili u punoj snazi i seksualnosti

     

    imponovali su

     

    bili nedokučivi

     

    seksualnošću bili privlačni i zastrašujući

     

    muzika krvi

     

    muzika odrastanja

     

    muzika večne mladosti

     

    prostor kukova

     

    vreme znojenja

     

    čudo parenja

     

    divota spajanja

     

    istrčati što pre na ulicu

     

    učiniti nešto još nečuveno

     

    biti sam film

     

    kukovima opčiniti svet

     

    evo sada sam našao Bob Street Radio. do sada sam ga slušao na iTunes radiu

     

    dečak sam

     

    devojčica si

     

    plešemo

     

    letimo nogama i rukama

     

    ne umaramo se

     

     

    j

    o

    j

    b

    o

    ž

    e

    k

    a

    k

    o

    n

    a

    m

    j

    e

    l

    e

    p

    o

     


    Stranice