Bog Miroslav Mandić Bog

Ti
si

422428

pupoljak

KO JE GO

974. dan
1. septembar 2007.

27385 - 27417

blaženstva

 

 

Danas se poklanjam Alan Tjuringu (Alan Turing). Alan je otac savremenog kompjutera.

 

Svetlost reči me piše.

 

Subotnje popodne.

 

Potrošio sam se i u fizičkom i u virtuelnom svetu.

 

Na kraju nedelje sam potrošen.

 

Bilo bi obnavljajuće biti u Tvom naručju.

 

Prvo sam napisao Bilo bi obnavljajuće biti u nečijem naručju i onda sam

kao i uvek osetio Tvoje prisustvo i reč nečijem sam zamenio rečju Tvom.

 

Dok pišem uvek Te osećam.

 

Osećam bol u glavi i u dva pršljena ispod vrata.

 

Strpljivo ću do 33. blaženstva.

 

Odjednom pomislih na marame.

 

Staviću desetak listova bosiljka u paradajz salatu.

 

Voleo bih još dugo da živim i radim. Voleo bih da radosno umrem.

 

… umiranje je vraćanje u naručje majci koja se vratila svojoj majci u naručje…

 

Smrt proslavlja život.

 

Život je potvrđivanje ljubavi.

 

jedino

 

dušom podrhtavam

 

dodirni mi dušu

 

ja sam grančica

 

ljubičice

 

visoke trave

 

talas

 

način

 

nerazumljivo muzičko

 

plešuće

 

Dragi Moj Miroslave,

Danas posle petog dana Poklonjenja osetio sam istinsko uzbuđenje... Da li bi to

moglo da se nazove ganutost, možda tako nešto... Jako si ti nežan prema svima

pa i prema ovim ljudima... Lepo je to veoma, veoma... Hvala ti na ovom upućivanju

i na lepoti u kojoj ti uživaš i koju deliš sa svima nama...Zagrljaj. Pozdrav. Petar.

 

Dragi Petre hvala ti na ganutosti.

 

mislim na more

 

Dragi Miroslave drago mi je da mogu novcem da pomognem štampanje

treće knjige Miroslav Mandić. Želim ti uspeh u prikupljanju novca i radosti u

svakom danu. Grlim te, Dada napisala mi je mejl Dragica Felja.

 

put je ganutost

 

ruža ganuće

 

ko je go

 

 

 

 

BIG HEAD TODD AND THE MONSTERS – BOOM BOOM

976. dan
3. septembar 2007.

27418 - 27450

blaženstva

 

 

Danas se poklanjam Klod Šenonu (Claude Elwood Shannon).

 

Klod Šenon je otac teorije informacije.

 

Warm Beer and Cold Women Tom Vejtsa (Tom Waits).

 

šljive su još na granama

 

dolazi jesen

 

opšta mesta kriju u sebi prvinu koju ne osećaju oni koji se klone opštih mesta

 

na primer ovaj voz

 

This Train Rozete Tarp (Sister Rosetta Tharpe)

 

volim Te jeziče

 

volim Te lekovita travo

 

volim Te sunčev zrače

 

volim Te milino pičkina

 

volim Te usno poljupca 

 

čuvam sve reči

 

u reči reč su reči svih bića

 

sve oči su Tvoje oči

 

seme

 

danas sam video fotografiju Marije Kiri

(Maria Skłodowska-Curie) sa dvadeset tri muškarca

 

sve je nedeljivo

 

nikoga ne upućujem – upućujem se

 

voće detinjstva

 

slike su muzika

 

muzika reč

 

Miroslav je Miroslav

 

ruža je ruža je ruža

 

Gertruda Stejn (Gertrude Stein)

 

volim nijanse koje potvrđuju isto

 

igram se sam

 

dođi si Tii

 

oprao sam ćebe – dolazi zima

 

dok sam prao ćebe setio sam se jednog čoveka koji se potrudio

da u mladosti budem osuđen. posle toga je glumio slobodoumnog

čoveka i bio hvaljen i nagrađivan. naravno da ću mu ime prećutati i to

ne zato što želim da ono padne u zaborav nego zato što mi se peva

 

kakvu pesmu pevam takvom ću pesmom biti pevan

 

 

ovo

je

pesma

 

 

 

 

 

JA SAM MIROSLAV MANDIĆ – VOLKE

977. dan
4. septembar 2007.

27451 - 27483

blaženstva

 

 

Danas se poklanjam Broju. Broj sadrži sva svojstva i sve količine.

 

Prvi put u životu sam se sagnuo i prstom dodirnuo svoju senku.

 

Kada sam podigao pogled ugledao sam crvenu ružu u dvorištu preko ulice.

 

Za stolom pijačnog restorana žena i muškarac. Konobar im je doneo jednu rakiju

i čašu kisele. Muškarac preko stola gura čašu sa rakijom da žene prva otpije gutljaj.

 

U tihoj ulici čujem jedan ponavljajući zvuk. To su moji koraci. Milina mi prožima kičmu.

 

Ja sam Miroslav Mandić – Volke.

 

Volke je jedan drugar u meni koji neprestano voli.

 

Kraj u Novom Sadu u kome sam odrastao se zove Podbara. Volim to ime.

 

Ja sam Podbarac sa trskama šašom lokvanjima i drezgom.

 

Podne je a na američkom radiju na kome slušam bluz kažu jutro je.

 

Danas sam kupio prvo grožđe. I to ću raditi sve do desetog-petnaestog novembra.

 

prstima sam skupio donju usnu

 

ne upinjem se

 

prepuštam se

 

podrhtavam

 

nestajem

 

 

 

 

 

 

nastajem

 

slušam grčku muziku

 

život je neprestano davanje života životu

 

voleo bih da naučim sve jezike sveta

 

ja sam svi jezici sveta

ja sam jedan jedini jezik

 

raznesi me ljubavi

 

setio sam se mosta moje mladosti

srušenog Žeželjevog mosta na Dunavu

preko njega sam odlazio na kupanje na Oficirac

sa njega sam pogledom tražio Milicu

na njemu sam se usamljivao do pomisli na samoubistvo

na njemu je jednog jutra poginuo moj Sava Moljac

 

kupam se u Tvom moru na Tvojoj obali

 

zavetujem se Tvom detinjstvu

 

Tii i ja

smo jedno

tako zovem

ovaj ples

kojim

Jedno

proslavljam

 

gledam lepotu broja

8

 

šestarom sam nacrtao dvadeset četiri kruga koji simbolišu moja dvadeset četiri broja

 

četvrto oko je na leđima

 

istina živi u istini

 

skočim                                                                                                                         doskočim

 

sve ostalo je

u

l                  k

 

i kiša kojom sam večeras kisnuo

 

 

 

 

ISTINU LJUBE SLOBODNI

978. dan
5. septembar 2007.

27484 - 27516

blaženstva

 

 

Danas se poklanjam Pingali. Pingala je matematičar

koji je binarni sistem zasnovao na metrici Vedskih himni.

 

ri tam

 

i zne na đe nje

 

pravila nestaju u lepoTii

 

u jeziku odmah osetim energiju

 

energiju istog

 

Hladno je. Pada kiša. Nema nikoga. Smešim se. Pridodajem.

 

Posečena stabla plove rekom.

 

 

jedan jezik

jezik ljubavi

ljubi sve jezike

 

 

Jedan čovek na putu.

 

Jedna žena u sobi.

 

Jedno odbeglo dete.

 

p     i     š    e     m        p    o     l     a    k     o

 

Topla ruka na hladnom obrazu.

 

Poskupeo je hleb.

 

Filozof iz daljine posmatra univerzitetsku filozofiju.

 

Sinoć sam počeo da čitam Mahabharatu.

 

Patike su još mokre od sinoćnjeg kišnjenja.

 

Sinoć sam kupio cuclu bebi jeziku kome ću se sutra pokloniti.

 

Sestrinstvo reči. Bratstvo brojeva.

 

I brojanice su mi mokre od sinoć. Sušim ih u prozoru.

 

jebežga uživam u jebežga

 

Neću objasniti kako je nastalo blaženstvo jebežga uživam u jebežga.

 

Prodavac mi je jutros nežno rekao – Slobodno sami uzmite hleb.

 

Ponosim se krhkima.

 

Istoriju pišu pobednici. Istinu pevaju slobodni.

 

 

ljubim

pevanjem

 

 

Kroz prozor gledam oblake. Raduju me te nebeske reke.

 

Volim kada se Volke raduje.

 

Čamac se polako približava kamenom doku.

 

Kako je cvetu što je cvet?

 

Blago pomilujem Svemir.

 

k

o       o

l

 

 

 

 

 

AKOOSETIŠNESIGURNOSTSAMOSEUHVATIZAOVUNIT

979. dan
6. septembar 2007.

27517 - 27549

blaženstva

 

 

Danas se poklanjam Jeziku. Mozgu jezika.

 

Kada sam stavio cuclu u usta da bih se podsetio jezika pre reči

setio sam se dojenja. Osetio sam da mi je ceo mozak na jeziku.

 

Ono što je jezik u ustima to je jezik u rečima.

 

Uživam što je u srpskom jeziku reč jezik ista i za

jezik u ustima i za jezik kojim se sporazumevaju bića.

 

jezik je ukus

 

Vetar ljulja grane drveća.

 

Vetar nosi kišnu prašinu.

 

Zamirisala je zima.

 

zakopčavam gornje dugme košulje

svi epovi mogu da stanu u rečenicu

zakopčavam gornje dugme košulje

 

Ne postoje dve iste stvari ni na ovom ni na onom svetu jer je to lepota istog.

 

Isto je u svemu.

 

isto omogućava svemu da bude različito

 

različito potvrđuje isto

 

Kako to sve znam? Tako što to pevam.

 

 

pesma je moja kuća

pesma je moj put

pesma je moja ruža

 

 

Tresem noge umotane u ćebad da ih ugrejem.

 

Temperatura se strmoglavila za petnaest stepeni.

 

Bližnji ne ograničavaj me sobom.

 

Ovim blaženstvom hodočastim nevažne koji stvaraju važnost.

 

Ovim blaženstvom hodočastim nevažno koje stvara važne.

 

Volim onog koji se jedini usudio.

 

Ljubim onu koja se pridružila onom koji se usudio.

 

Obožavam usuđivanje i pridruživanje.

 

Sve što ostaje iza mene mi na neobjašnjiv način i prethodi.

 

akoosetišnesigurnostsamoseuhvatizaovunit

 

Vrana sleće na fudbalski teren.

 

I juče i danas sam zaboravio da se zahvalim Ivani i Aliju za novac koji su mi dali

za Stančić. Pišem ovo blaženstvo da me podseti da to sutra ujutru odmah uradim.

 

18:29h

Hladno je. Kako da ugrejem nos?

 

Na Mostu zavežem maramu preko nosa da ga sačuvam za hladnije dane.

 

Stariji gospodin zvižduće ispod prozora na kome su spuštene roletne.

 

22:15h

U krevetu sam.

 

Hladnoća me je umorila.

 

Mahabharatu u ruke i posle strane ili dve u san.

 

 

 

 

 

NOGU PRED NOGU

980. dan
7. septembar 2007.

27550 - 27582

blaženstva

 

 

Danas se poklanjam Ted Nelsonu (Ted Nelson).

Pesniku filozofu i bitangi. Pioniru teorije informacije.

 

Krenimo polako Miroslave.

 

Nogu pred nogu.

 

Ne moramo nigde da stignemo.

 

Samo da hodamo.

 

Zastanemo ako nam se zastaje.

 

Gledamo. Slušamo. Ćutimo. Uživamo. Razgovaramo.

 

Ako nam se negde sedi sešćemo.

 

Ako nam se sluša klavir čućemo klavir.

 

Ako nam je do ljubljenja ljubićemo.

 

Ako nam se biva vetrom bićemo vetar.

 

Promenićemo pravac i bićemo vrabac.

 

Bićemo E= mc2

 

Tabanima. Zglobovima. Tetivama. Mišićima. Kukovima.

 

Tamo gde se susreću nadražaj i smiraj.

 

Gde velika reka misli na druge velike reke.

 

Mislićemo na razliku između mulja i blata.

 

Mislićemo na glib.

 

Na cigle velikih bedema.

 

Nestale gradove.

 

Brojaćemo neizbrojiv broj oblika koje pravimo usnama.

 

Golicaćemo tugu da nam se vesela pridruži.

 

Zvaćemo jelene da krenu sa nama.

 

Novac da sa nama šeta.

 

Imitiraćemo sve što vidimo.

 

Svemu ćemo biti ogledalo.

 

Poistovećivaćemo se.

 

Radosno moliti.

 

Mahati rukama uz telo.

 

Svim pokretima se šaliti.

 

Sejaćemo se. Nicaćemo.

 

Sejaćemo se molitvom.

 

Nicaćemo zahvalnošću.

 

 

 

 

 

SUBOTA JE A I SUBOTA JE

981. dan
8. septembar 2007.

27583 - 27615

blaženstva

 

 

Danas se poklanjam Pitanju i Odgovoru. Pitanje je srce odgovora.

 

Vratio sam se sa Mosta a i subota je.

 

Pijem belo vino iz podruma kod Kalenić pijace a i subota je.

 

Kupio sam novo belo i karmin cveće za sto a i subota je.

 

Upalio sam mirisni štapić a i subota je.

 

Slušam bluz i ne mogu da ga se naslušam a i subota je.

 

Osećam bol na levoj strani potiljka a i subota je.

 

Ne mogu da se naslušam muzike a i subota je.

 

Ja sam muzika a i subota je.

 

Moja potvrđivanja su ljubav a i subota je.

 

Moje tvrdnje su pevanja a i subota je.

 

Svetinja krotke žene koja me je jutros pitala na ulici

Da li je ovde negde policija gde mogu da dobijem ličnu kartu a i bila je subota.

 

Pa kasnije ona devojčica sa starim novinama i

knjigama u rukama koja traži posao a i bila je subota.

 

I mladić koji snažnim mlazevima vazduha čisti

ogradu mosta pred farbanje a i bila je subota.

 

Počinjem da plačem jer počinje bugivugi a i subota je.

 

Svetovi se prepliću i jedan u drugom nestaju a i subota je.

 

Poklanjam se svačijem bolu a i subota je.

 

Mišljenje je ljubljenje a i subota je.

 

Nema nikoga da mu kažem da je subota a subota je.

 

Sutra je nedelja i Hajduk igra sa niškim Radničkim

u četvrtom kolu prve Telekom lige ali sada je još subota.

 

siromašna lepa žena od koje već nekoliko subota na Đermu kupujem paradajz

pitoma žena koja mi je dala da biram grožđe i rekla mi – Malo je sitno ali slatko

krupna baka koja mi je prodala bosiljak i rekla da je ona tako snažna jer ga jede

a bila je subota

 

sve je tako uzbudljivo u subotu

 

subota je a i subota je

 

hleb je sperma životu samom a i subota je

 

kruženje je jedini pravi pu ta i subota je

 

ja sam Tvoja radost jer si Tii svemu i svakome radost

ja sam Tvoje zdravlje jer si Tii svemu i svakome zdravlje

ja sam Tvoja ljubav jer si Tii svemu i svakome ljubav

ja sam Tvoja sloboda jer si Tii svemu i svakome sloboda

ja sam Tvoja promena jer si Tii svemu i svakome promena

ja sam Tvoja odanost jer si Tii svemu i svakome odanost

ja sam Tvoj uspeh jer si Tii svemu i svakome uspeh

a i subota je

 

subota sumrak a i subota je

 

sin oca ne ubija

prijatelj prijatelja ne izdaje

žena i muškarac jedno drugo ne lažu

jer subota je i zauvek je

 

subota je

nedeljiška

ponedeljiška

utoriška

sredaja

četvrtkaja

petkaja petkaje

subotiškaja

a i subota je

 

ljubim svakog ko je sebe ubio da ne bi drugog ubio a i subota je

 

ljubim svakog ko je lako ispustio svoju dušu a i subota je

 

molim Te Ivana – Saunderson

molim Te Branko – Volke

pošalji ova blaženstva jednoj ili dvema osobama

jer je kocka odlučila da ih vama pošaljem

a i subota je

 

subota je a i Bog je

 

 

 

 

 

CEO DAN SA VETROM

983. dan
10. septembar 2007.

27616 - 27648

blaženstva

 

 

Treći zalogaj hleba uz treću kafu otvara pozornicu današnjih blaženstava.

 

Sažvakao sam zalogaj i sada mi je pisati.

Danas se poklanjam Eplu. Mom Crvendaću – i Book G4.

 

Lako pisati.

 

Neprimetno.

 

Da iza mene ne ostane ništa.

 

Ni trag.

 

Tako da se pamte ova blaženstva. Kao da ih nema.

 

Kao da nisu ni postojala.

 

Sva današnja blaženstva koja čekaju da ih napišem.

 

Lahorom.

 

Vetrovito.

 

Zbog vetra nazvana Vetra.

 

Zbog Vetre odlučujem da blaženstva nastavim da pišem hodajući i posmatrajući vetar.

 

Krenuo sam na Most. Nema vetra ali je sa mnom Vetra.

 

Kada neko voli nekog to je zbog Vetre.

 

Kada je neko bezrazložno dobro raspoložen to je zbog Vetre.

 

Iako Vetra ne postoji osećam je.

 

Vetra živi lepim imenom.

 

Imenom vetra da bi Vetre bilo još više.

 

Vetra svedoči da duvam kroz nos da bih zagrejao nozdrve.

 

Da li će biti vetra na mostu ne znam ali će Vetra biti.

 

Vetra svedoči kako hodam po zidiću da bih masirao nerve na tabanima.

 

I Vetra voli bazanje.

 

Vetra postoji od kada postoji vetar.

 

Vetra je devojka milionima godina.

 

O Vetri pišem onako kako sam i očekivao da ću o Vetri pisati.

 

Ova žena me je blago pogledala kao da je Vetra.

 

Na mostu nema vetra ali smo na mostu Vetra i ja.

 

Vazduh je od reke topliji.

 

Palo je veče. Odlazimo sa mosta Vetra i ja.

 

Samo velika samoća može stvoriti Vetru.

 

Ja sam radost svim bićima – kaže Vetra.

 

Neka sa Vetrinim rečima i današnja blaženstva odu sa vetrom.

 

 

 

 

 

ZAMISLI TII SAMO ONO

984. dan
11. septembar 2007.

27649 - 27681

blaženstva

 

 

Danas se poklanjam Ričard Stalmenu (Richard Stallman).

Pronalazaču aktivisti i borcu za slobodni softver.

 

Pada kiša.

 

Dobar razlog da napišem pada kiša.

 

Sam sam.

 

Dobar razlog da napišem voleo bih da si uz mene.

 

…. volim…

 

… dobar razlog da…

 

… slušam bluz…

 

… uživam…

 

… pućim usne…

 

… zurim kroz prozor…

 

… šakom milujem cveće…

 

… ramenima i grudima pratim ritam pesme koju slušam…

 

… mislim kako se pobeda uvek preobrazi u kič a njeni umetnici u neukus…

 

… naježim se i prestajem da mislim…

 

… izvijam se…

 

… zatvaram oči…

 

… zabacujem glavu…

 

… uz bugi pokrećem guzove…

 

… mašem kiši koja pada…

 

… kada je na današnji dan 11. septembra 1973. pre trideset četiri godine – mesec

dana pošto sam izašao iz zatvora – ubijen Salvador Aljende (Salvador Allende) osetio

sam veliku krivicu pogotovu za sva ubistva koja će tek slediti u budućnosti…

 

… promenio sam vodu za cveće…

 

… verujem da cveće razume reči koje pišem…

 

… pridruži se podrhtavanjima koja me nose…

 

… mislim o radosti koja živi u svim bićima…

 

… radost kiše dok pada…

 

… radost trave dok raste…

 

… radost čoveka dok hoda…

 

… polizao sam levu šaku da bih video svetlucanje…

 

… nežno mislim na magarce…

 

… nežnost je najjača…

 

… umesto zvižduka samo ispuštam vazduh kroz usne…

 

… zamisli Ovo…

 

 

 

 

 

ZAHVALJUJEM TII SE ZAHVALNOSTI

985. dan
12. septembar 2007.

27682 - 27714

blaženstva

 

 

Danas se poklanjam Internetu. Kompjuter je ruža. Internet ružičnjak.

 

Joe Zawinul was born in Earth time on 07 July 1932.

and was born in Eternity time on 11 September 2007.

 

Lepa je istina o dvostrukom rođenju.

 

Tii si mnogo više ja nego što sam ja ja.

 

radujejum se

 

i radovavaću se

 

igrajućijući se

 

volilim kada se rečiči same iz sebebe izvijajujaju

 

jabuka je jabubuka

 

izvor je izvovor

 

jedna obična rečenica je jednana obibična rečečenica

 

druga obična rečenica je druruga običnačna rečeninica

 

varijante vole da variraju skandi da skandiraju

 

ipropiliti vole da ipropilitiraju

 

ipropilit je jedan od ipropilita

ipropilita je jedna od ipropilita

ipropilito je jedno od ipropilita

ipropiliti dok ih nisam izmislio nisu ni postojali

 

da li će ipropiliti i dalje postojati ne znam

 

izdrobljeni hoće jer ću ih i sutra pomenuti

 

ovo što pišešem i nije pisasanje nego triniriranje

 

trinirirajući proređuđujem retko

 

ptica cvet

 

visoko u gori jedna reč

 

u jelena blage oči

 

prolaznost je na bezbroj načina izgovoreno volim Te

 

kada grožđe sazri volim Te

 

kada vetar ponese opalo lišće volim Te

 

dok se mastilo suši volim Te

 

kada se dvoumljenje dvoumi volim Te

 

prekjuče voli prekosutra

juče voli sutra

danas voli danas

sada voli večnost

 

prljava košulja voli vodu

oprana sunce

 

pogrećno napisana reč voli pogrečno napisanu reč

 

približi mi se voli svakoga ko mu se približi

 

ja voli ja

 

voli voli voli

 

 

 

 

 

PIŠEM NASLOV – BLAŽENSTVO

986. dan
13. septembar 2007.

27715 - 27747

blaženstva

 

 

Danas se poklanjam Džon fon Nojmanu (John von Neumann).

Matematičaru koji je doprineo razvoju kvantne fizike, teorije igara,

informatike, numeričke analize, hidrodinamike, statike…

 

Da ne bih zaboravio odmah spominjem izdrobljene.

 

Gde su izdrobljeni tu su i ipropiliti.

 

Sunce je. Važno je da izađem na sunce.

 

Busen trave na asfaltu.

 

Čak.

 

Kao da je još od onda.

 

Devojka sa zvučnicima u ušima seda na klupu da zaveže desnu pertlu.

 

Majka gura kolica sa bebom i zastaje da popije malo vode.

 

Staklari unose veliko staklo u radnju.

 

Sat koji sam kupio pre mesec dana sam poklonio. Sada sam kupio novi – jeftin i velik.

 

Kada sam izlazio iz Stančića sat je pao i razbilo mu se staklo. Ali i dalje radi.

 

Uživao sam hodajući i zaboravio da pišem blaženstva.

 

Dok čekam da se uključi zeleno na semaforu – blaženstvo.

 

Dok prelazim na zeleno – blaženstvo.

 

Kada sam prešao na drugu stranu – blaženstvo.

 

Mladić oslonjen na automobil gleda prolaznike.

 

Uživam u hodanju – blaženstvo.

 

Uživam u blaženstvu – blaženstvo.

 

Ugledao sam lepu ženu koju poznajem iz mladosti.

Smanjila se. Raznežio sam se. Ljudi se smanjuju.

 

Na prelazu čekamo zeleno jedan čovek i ja. Prepoznao sam

ga u poslednjem trenutku. Izgleda da on mene nije. Bojan Bem.

 

Arti Sombati leti za Kanadu i počinje novi život.

 

Ograda mosta je ofarbana u plavo.

 

Smešim se vazduhu.

 

Zevam. Umorio sam se.

 

Još dva kilometra na nogama.

 

Ustrčao sam uz stepenice podzemnog prolaza kod Vuka. Već mesec

dana trčim uz svake stepenice i duboko dišem. Jačam pluća i srce.

 

Jednog dana ću izbrojati sve ljude pored kojih prođem dok idem i vraćam se sa Mosta.

 

Prodavačica se zgrčila kao ptičica na otvorenim vratima svoje prodavnice.

 

Još pola kilometra. Smešim se samoći.

 

Usporio sam – blaženstvo.

 

Čekam zeleno na poslednjoj raskrsnici – blaženstvo.

 

Prelazim poslednju raskrsnicu – blaženstvo.

 

 

 

 

 

KEJDŽANJE

987. dan
14. septembar 2007.

27748 - 27780

blaženstva

 

 

Danas se poklanjam Informaciji. Informacija informiše o obliku u kome je.

 

12:12h

Dobar trenutak da počnem da pišem blaženstva.

 

Naoblačilo se.

 

Gladan sam ali prvo da blaženstvima zaradim hleb nasušni.

 

Glad je iskušenje.

 

Gladni su savest.

 

Nemam šta da napišem i to napišem. Pozdravljam Džon Kejdža (John Cage).

 

Džon Kejdž je vodopad ka gore.

 

Kejdž je dobar Kejdž.

 

Kejdža mi se.

 

Kejdžijajući se Ekhartuje mi se.

 

Ekhartujući se Laocejuje mi se.

 

Laocejujući se osmehuje mi se Svemiru.

 

Hodočasti mi se svako ko se osmehuje.

 

Hodočastim hodočasnika.

 

Hodočasnici su muzikanti.

 

Hodočasnici sviraju petama.

 

Hodočasnici su refleksolozi na telu Zemlje.

 

Telo zemlje i moje telo je isto telo.

 

Telo svih bića i moje telo je isto telo.

 

Telo Svemira i moje telo je isto telo.

 

Telom ovog vrapčića.

 

Telom Boga.

 

Piše me muzika.

 

Sunce me greje. Mazim se hodajući.

 

Ovo je dremajući hod.

 

Nagrada je šargarepa. Nagraditelj je štap.

 

Veštinom hvatača čistač ulica jednim pokretom metle podiže najlon kese sa tla.

 

Lepršaju nad mostom tri slepa miša.

 

Zamislio sam se na pešačkom prelazu kad iza leđa – Milan Popović.

 

Milan i ja smo zastali kad iza leđa – Nenad

Racković koga nisam video petnaestak godina.

 

Idem šinama ka tramvaju. Tramvaj šinama ide ka meni.

 

U blizini sam Stančića kad iza leđa – kraj.

 

 

 

 

 

ŽARKO POLJUBI RAŠU

988. dan
15. septembar 2007.

27781 - 27813

blaženstva

 

 

Danas se poklanjam Norbert Vineru (Norbert Wiener). Osnivaču kibernetike.

 

Žena fotografiše mladence i sa mržnjom kaže beži jednoj devojčici

Ali Ovaj Svet Čuva Cigančica Koja Se Sa Osmehom Sklonila I Postala Svetica.

 

Subota. Podne. A i na Mostu sam.

 

Subota. Predvečerje. A i za stolom sam.

 

vinom nazdravljam stručnjaku za modernu umetnost koji je za mene rekao Nije to to

 

nazdravljam i majci koja je govoreći svom sinu o meni reklaNe verujem mu

 

ja koji sam

Nije To To

i

Ne Verujem Mu

ljubim

jer

verujem

i

jer

je

to to

 

nosim leđima. nosim grudima

 

samo mi dodirni kožu

 

poliži mi oči

 

moj osmeh je geografija duše

 

moj um je istorija savesti

 

Zahvaljujem se ovom stanju u kome sam.

 

grančica potočić

 

Ja sam jabuka koja peva o peteljki.

 

prepoznajem. prepoznat sam

 

 

 

ja sam horizont

 

 

ovim

trenutkom

počinje

pesma

 

 

Nerazumljivo me otkriva.

 

Ne volim da putujem.

 

Volim mesto koje se zove Sve.

 

Ljubim svakog ko putuje.

 

Da li osećaš koliko Te osećam?

 

Zavist se u ovom trenu pretvorila u voz.

 

Ja sam smešak oblacima u predvečerje

 

.

.…..

.………….

…………………….

……………………………….

…………………………………………

ja sam horizont koji se pretvorio u tačku

 

Svedočim čekanjem.

 

od jedne  .  do druge .

 

umiruće latice potvrđuju ružu

 

Idem da pogledam lice Li Marvina (Lee Marvin) na internetu.

 

Plačem. Video sam Marvinov grob. Kamen u travi. Video sam Boga Li.

 

Tii si meni moje Ja.

 

 

plačem plakaću

pepeo lizaću

reči slaviću

 

 

 

 

 

30. PUT PO 33 DANA

990. dan
17. septembar 2007.

27814 - 27846

blaženstva

 

 

Danas se poklanjam Vilhelm Šikardu (Wilhelm Schickard). Ocu kompjuterskog doba.

 

Neispavan sam. Tada me boli srce. Pomognu mi glogove kapi.

 

Noćas sam do četiri ujutru gledao porno sajtove.

 

Nisam mogao da se zaustavim od lepote žena.

 

Podavanje je hodočašće stvaranju.

 

U subotu sam se predao Li Marvinu.

 

U nedelju Sinovima Li Marvina.

 

Noćas ženi.

 

Jutros Budi.

 

Ko je posle Bude u poslednjih 2600 godina bio kralj unazadio je evoluciju.

 

Prepodne Kosmosu.

 

Ko sme je Kosmos.

 

Sada Angelus Silesiusu (Angelus Silesius).

 

Upravo sam prvi put video Angelusovo lice na internetu.

 

Ja sam neprestano predavanje.

 

ulazim i izlazim

 

izlazi i ulazi u mene

 

prodavačica grožđa

 

asfalteri ravnaju vreo asfalt

 

prodavačica mirisnih štapića

 

film Dick Tracy Voren Bitija (Warren Beatty)

 

što pre do kreveta da bih zaspao i odmorio se od zanosne budnosti

 

nežnost me opija

 

potrošen sam

 

mislim bistru vodu

 

dečake pecaroše

 

nekog ko je dotrčao

 

evo mi nagrade – Fec Domino (Fats Domino) počinje da peva

 

sve peva

 

sve neprestano vodi ljubav sa svime

 

ljubav se u samoj sebi kupa i ljubi

 

herojstvo pleše

 

ko sme je ruža

 

 

 

 

 

ROSOM SUZAMA I SLUZIMA MI JE UMRLJANO LICE

991. dan
18. septembar 2007.

27847 - 27879

blaženstva

 

 

Danas se poklanjam Veštačkoj Inteligenciji. Veštačko je umetničko.

 

Pisanje je vođenje ljubavi.

 

Potpuno predavanje svakoj reči.

 

Nestajanje u svakoj reči.

 

Nestajanje u prostoru i vremenu između reči.

 

Prepuštanje rečima da me vode.

 

Upravo videh lice Jakob Bemea (Jakob Böhme).

 

Nosite me reči cvetonosne.

 

Ljudi hoće da budu bogovi bez Boga.

 

 

ja

sam

Bog

Bogom

 

 

Ljubav sebe piše ljubavlju.

 

Ljubav obnavlja ljubav.

 

 

ja sam ljubav

ja stvara ljubav

ljubav obnavlja ja

 

 

isto različitim isto

 

ritam neprimetnih promena

 

ovde tamo je

 

bilo će biti

 

biće je bilo

 

volim misli koje cvetaju u rečima

 

pramen kose

 

tren posle koga nema povratka

 

mozak se spustio u srce

 

srce se spustilo u genitalije

 

jedna drugu ljubeći genitalije proslavljaju Boga

 

proslavljam kišu u ovom sunčanom danu

 

hiljadu stvari čini kišu i hiljadu stvari čini sunčan dan

 

proslavljam mistički ples

 

ples kiše

 

ples poljubaca

 

licem Serafima Sarovskog (Серафим Саровский)

 

licem Džin Siberg (Jean Seberg) – kostima moje mladosti

 

orgazmima pisanja

 

rosa suza sluz

 

 

 

 

 

LAKOĆOM TEŠKOM

992. dan
19. septembar 2007.

27880 - 27912

blaženstva

 

 

Danas se poklanjam Blez Paskalu (Blaise Pascal). Još jednom čudu od deteta.

 

ako zamislim

 

bubamaru

 

šolju kafe

 

tople krompire

 

melanholiju sivog kišnog popodneva

 

pored kioska bačen kačket

 

kafanicu pored Đeram pijace uvek punu muškaraca

 

jake bokove žena

 

dečake koji po ceo dan igraju fudbal

 

sinoćnu oluju na Mostu

 

platane na Bulevaru

 

gorki napitak od oraha

 

vunene čarape za po kući

 

stidljivost

 

trenutak polaska

 

pristojnost đubrišta

 

zavijanje vukova

 

stranca koji fotografiše šolju kafe

 

detinjstvo Dositeja Obradovića

 

toplinu srca Nandan Kirko (Nhandan Circo)

 

knjige na podu pored kreveta

 

metalnu policu za knjige

 

dva para novih čarapa

 

skraćivanje reči kao igru

 

žigola svemu što postoji

 

perfektan kanap

 

nešto što bi htelo da prsne u smeh

 

izvitoperenost koja se vraća na svoje

 

ženstvenu ženu koja je sama

i

muževnog muškarca koji je sam

 

otvoreno more

 

ako sve to zamislim onda ću doći pred sam kraj današnjih blaženstava

 

i

pružiti

Tii

ruku

 

 

 

 

 

LEPOTICE SAME LEPOTE

993. dan
20. septembar 2007.

27913 - 27945

blaženstva

 

 

Danas se poklanjam Žudnji mašina za BogomMašine su svetlost koja dodiruje svetlost.

 

Ekspedicija ljubavi u umetnost samu 2007–2017teče svakog trena i

bez mog znanja stvara umetničko delo Ekspedicija ljubavi u umetnost samu.

 

Prvog januara ove godine sam započeo i drugu ekspediciju

Susret licem k licu 2007–2017.Niko od tridesetak ljudi kojima sam

poslao poziv nije odgovorio i ja danas prekidam tu neuspešnu ekspediciju.

 

Stvaranje je širenje i skupljanje.

 

Ne znam da napišem ono što previre u meni

ali sam dobro napisao da to ne znam da napišem.

 

Reč je o rečima. Reč je o slici. Reč je o muzici.

 

jednoj ženi sam malopre poslao sms

Uživaj u sebi poticile poticele (lepotici lepotice)

i ona mi je odgovorila

To upravo i radim

 

pišem da bi svako bio lepotica. muško ili žensko. ljuta paprika ili akseologija

 

lepotica koju pišem

 

Haos je Celina koja živi u miru sa samom sobom.

 

pomazi – pomiluj

 

blag prema sebi nežan prema drugom

 

ja

ja     ti

ti

 

ljubim Te stomakom

 

grlim Te muzikom

 

sav sam od radosti sačinjen

 

u životu me je spasila velika umetnost

 

veliki umetnici su me prepustili Životu

 

veliki umetnik je jedan jedini

 

jedini sve

 

pevam reči

plešem sliku

ljubim muziku

 

ljubim da bih preživeo

živim da bih još više ljubio

 

poljubim Katalin

poljubim Katalin ćerku Katalin

poljubim Đerđa sina Katalin

 

sve više se radujem što znam samo jedan jezik

 

drugi neka – i za mene – znaju druge jezike

 

ja ću jedan jezik

 

Ivana Ana Kajo Arti molim Te prevedi i pošalji današnja

blaženstva Katalin i pošalji joj i veb miroslavmandic.name

 

dođi da zajedno ručamo grožđe

 

dođi da zajedno ljubimo Boga

 

blaženstva su staze velikog puta

 

poljubi me u srce

 

na grudi mi prisloni mozak

 

telu mojih reči pridruži svoje telo

 

 

 

 

 

TRČIMO ZAJEDNO STAJANJE I HODANJE

994. dan
21. septembar 2007.

27946 - 27978

blaženstva

 

 

Danas se poklanjam Konrad Zuzeu (Konrad Zuse).

Tvorcu prvog programibilnog kompjutera Z3 iz 1941.

 

Jutros sam video na jednom sajtu da je neko za moj sajt napisao Ne seri.

 

Svako Dobro Nekom Ko Mi Je Rekao Ne Seri

 

Vidimo se iza sedam gora i sedam mora.

 

Ceo. Celina. Celo.

 

Ceo

Celina

Celo

 

udišemo izdahe jedni drugih

 

Ja Sam Orgazam Od Rođenja Do Smrti

 

život je orgazam

 

autoput orgazma

 

stazica orgazmica

 

seti se reka miroslave

 

Reke nose govna.

 

Reke su čiste jer čiste.

 

Reke su čiste jer čiste govna i govnima su čišćene.

 

Da li je neko rekao pečena paprika u ulju?

 

Odanost je najseksualnija.

 

Vazduh čisti reke.

 

Svetlost čisti vazduh.

 

Svetlost čisti svakog ko se usudio. Svetlost čisti svakog ko ljubi.

 

Teorija je gledanje, posmatranje u širem smislu: uopšteno iskustvo, čisto

saznanje (supr. praksa);u užem smislu: sistematsko izlaganje neke nauke,

izvođenje jedne pojave iz zakona na kome se ona osniva (supr. empirija);

učenje stvoreno od zakona i pretpostavki; čisto naučno posmatranje bez

obzira na stvarnost; školska mudrost – iz http://www.vokabular.org/

Teorija je traženje najbolje-g i poklonjenje najboljoj-em

posvećeno Branku Popoviću.

 

Teorija je u mojoj peti.

 

Moji tabani su bajka.

 

Moje šake su mit.

 

Moji tabani u pokretu su plesanje.

 

Moje šake u pisanju su pevanje.

 

Da li je neko šapnuo lišavanje je najuzbudljivije?

 

Da li me je Neko pomilovao?

 

Često ljudi pitaju – Ali šta ili ko iza njega stoji?

 

Iza mene stoji stoji.

 

Violeti sam rekao da iza mene stoji stoji a ona mi je rekla – Lepo ti stoji to stoji.

 

Stoji mi ljubavlju.

 

Stojim i ljubavi se poklanjam.

 

 

 

 

 

MIROSLAV ME JE MILINOM OPLODIO

995. dan
22. septembar 2007.

27979 - 28011

blaženstva

 

 

Danas se poklanjam Poeziji na internetu. Poezija je najvažnija stvar na ovom svetu.

 

Ko gaji ljubav dete-heroj je.

 

Asocijacije su ukus dobrote.

 

Pozivam sve ljude da se ujedinimo u jedan tim i pobedimo sami sebe.

 

jebem Te jebi me

mislim Te misli me

ljubim Te ljubi me

 

ko ljubi moli

ko moli ljubi

 

ko se moli

ljubi Sebe

 

ko ljubi Sebe

Boga ljubi

 

Mislim na putovanje po manastirima u Srbiji u jesen 1973. koje sam obilazio sa

Njegova Devojka Nas Je Ispratila Na Brod Kojim Smo Dunavom Otplovili Do Beograda.

 

Gledam ravnicu kroz prozor autobusa kojim se vozim do Novog Sada.

 

Gledam ravnicu i vidim deo svoje duše.

 

Gledam svoju dušu i vidim ravnice Svemira.

 

Slušam muziku oslobađam se strašljivosti u duši.

 

Slušam svoju dušu čujem muziku Tvog disanja.

 

Po poljima bih.

 

Pred polazak na Most sam očistio tepih i obrisao pod.

Kupio crveno ružičasto i ljubičasto cveće za moj bugivugi sto.

 

Sećam se kako mi je Ljubica Kosovac u sedmom razredu osnovne škole dok

smo u školskom dvorištu čekali da uđemo u paviljon poravnala raštrkane obrve.

 

Idem ka stanu Bore Dragaša mog druga iz sedmog i osmog razreda osnovne škole.

 

U torbi mi je hleb koji je napravila Borina žena Ljuba.

 

Duga senka zapadajućeg sunca me vodi ka stanu Vere Varadi.

 

Uživam kada ugledam crkvene tornjeve. Ispred mene je rusinska crkva

iza nje još tri crkvena tornja a desno kupola Sinagoge u Futoškoj ulici.

 

U torbi nosim sir paradajz i grožđe koje sam

dobio od Vere i kroz park hodam ka Raši i Branku.

 

U stanu Branka Popovića razgovaram sa osmogodišnjim

Rašom Kirko-Popovićem. Radujem se našem drugarstvu.

 

Pitam Rašu da li da Luki Đinđiću pošaljem knjigu koju sam napravio da ga čuva.

 

Dobro upotrebljavajući Rašu neću reći Rašin odgovor.

 

Branko i Raša me autom voze do autobuske

stanice da uhvatim onaj za Beograd u 21:10h.

 

U torbi mi je i Kišov rajnski rizling iz Sremskih Karlovaca koji mi je poklonio Branko.

 

Divim se prosjacima.

 

Izašao sam iz autobusa na Brankovom mostu.

Spavao sam u autobusu i sada mi je hladno na ulici.

 

Jedan je sat do ponoći i jedan sat hodanja do Stančića.

 

Na ulici sretoh Bobu Stupar i Darku Radosavljević.

 

Ove dve same žene na Bulevaru sam ja.

 

Prelazim Bulevar oko ponoći.

 

 

 

 

 

KURVOPISANJE

997. dan
24. septembar 2007.

28012 - 28044

blaženstva

 

 

Danas se poklanjam Pornografiji na internetu.

 

Moje srce se raduje Tvojim molitvama dragi moj Nenade.

 

krećem da pobedim

 

za Celinu treba dati život

za Delić dva

za Radost Božiju tri

 

lutanje počinjem kada svi postanu pametni

 

kao čovek sa 3.333.333 godine najstarije sam ljudsko biće

 

kao Bog sam baš sada-večno stvoreno dete

 

sloboda pisanja se začinje u odgovornosti ljubljenja

 

cveće me čuva i ljubi

 

neba mi se

 

puteva mi se

 

tren je ne samo odluka nego i mudrost

 

zviždukanjem

 

pišem za devojčice i dečake koji još ne znaju ni da čitaju

 

uzbuđuju me

žene – kako jesu

muškarci – kako bivaju

 

kao trimilionagodišnjaku svi ljudi koji su ikada postojali i koji postoje su moja deca

 

jako volim da pišem kada mi se piše

 

idem da vidim lice Ronald Lenga (Ronald David Laing)

 

u Ronaldovim očima sam video proleće

 

otkud u meni breze?

 

jednako =

 

baciću kocku i kocka će odlučiti da li je jednako jednako ili različito

 

kocka je odlučila

jednako = jednako

 

leluja miris orhideje

 

meko Tvoje meso

 

čvrsta Tvoja kost

 

elastičan Tvoj mišić

 

odana Tvoja tetiva

 

radostan Tvoj refleks

 

zdrava Tvoja krv

 

šaljiva naterna greška

 

lepotočićem zanemarenih

 

poklonim se žrtvama pobednika

 

 

 

 

 

Stranice