Bog Miroslav Mandić Bog

Ti
si

420905

pupoljak

NEMAM SNAGE ZA NASLOV

1127. dan
1. februar 2008.

31708 - 31740

blaženstva

 

 

Sam. Lepo mi je. Voleo bih to da podelim sa Tobom. 

 

Dodirujem drvo. Pas i ja se gledamo u oči.

 

Primetim odsjaj sunca na licu žene koja vozi automobil.

 

Podignem lice i osmehujem se nebu.

 

Lepo se družim sa sobom – još bih lepše sa Tobom.

 

Stvorili su me veliki pesnici – pevajući mi i pevajući me – bio sam njihovo Tii.

 

Rasplakao me je lepotom ovaj mali vihor koji se podigao pred mojim očima.

 

Zelena drvena taraba u ulici Maksima Gorkog.

 

Svi ljudi koje ugledam su heroji života.

 

Umim Te. Umi me.

 

Trava se sve više zeleni.

 

Gde je trava tu sam ja. Ko je trava – to sam ja.

 

Sva štastva ovoga i onoga sveta čine moje suštastvo.

 

Raskopčana jakna. Ruke u džepovima. Ime mi je Raj.

 

I danas devojka koja pretrčava most u predvečerje.

 

Hodao sam sa Milanom Popovićem. Doneo mi je novac za Stančić i hranarinu.

 

Divim se samima.

 

Divim se svakome ko je krenuo put sebe.

 

Put u sebi sadrži sve.

 

U sebi ljubim sve.

 

Devojka koja pretrčava most u predvečerje! 

 

Ta devojka sam.

 

Uživam u ulicama.

 

Družim se sa umorom i bolom u Ahilovoj tetivi. 

 

Dečak se vraća iz škole i ja uživam u njegovom hodanju. 

 

Dečak mi je dao snagu.

 

Izvijem glavu prema vazduhu pre nego što uđem u zgradu.

 

I dečak i vazduh su mi dali snagu.

 

Umor u mišićima tetivama i kostima svedoči o dobroj šetnji.

 

Radujem se večerašnjem čitanju Plotina i Rumija (Jelaludin Rumi).

 

Noć će me odmoriti.

 

Radujem se molitvama.

 

Radujem se ustajanju.

 

 

 

 

 

JA SAM TRI BRATA

1128. dan
2. februar 2008.

31741 - 31773

blaženstva

 

 

Sanjao sam noćas kako upirem prst ka svojim grudima i kažem Tii.

 

Ljubim Te očima. Ljubim Te ušima.

 

Tvoja pesma je Tvoje lice koje peva moje lice.

 

Ljubav se u meni rađa.

 

Majka sam i otac – roditelj ljubavi.

 

Ugled Boga – Tvoj muž.

 

Čednosti – ženo moja voljena – još Te nisam dostojan.

 

Dođi – bićeš Niko i Ništa – Neko i Nešto – jedina.

 

Dekadencija iskupljuje zločine pobednika.

 

Moje reči su kruženje.

 

na naslovnoj strani treće knjige Miroslav Mandić Mir pisaće

 

 

Miroslav Mandić

 

 

srce na teren – srce na um

 

pesma je herojstvo duha

 

hijene profita poništavaju svaki uspeh

 

hijene profita poništavaju svaki uspeh i pretvaraju ga u idola i ideologiju

 

hijene profita su

uspešni

ugledni

slavni

 

planine su ravnicama nasilje. ravnice su planinama razaranje

 

planina je slava ravnice

 

ravnica je ljubavnica planini

 

U svakoj reči su sve reči.

 

U svakom blaženstvu su sva blaženstva.

 

U mom telu su sva tela.

 

Moja duša su sve duše.

 

Moj um – jedini um.

 

Moja volja – Tvoja volja.

 

Verujem u sve što sam stvorio pa i u ovo blaženstvo koje završavam.

 

Moja ljubav – ovo sada ovde

 

Moje stvaranje – Bogu milo.

 

Nigde Nikog To Te Samo Potvrđuje Ljubavi Božija

 

Ljubim srce Ota Vajningera (Otto Weininger).

 

Ljubim Te Bože u svakom biću.

 

Pružim prst prema Tvojim grudima i kažem ja.

 

 

 

 

 

PISMO BRIGITI I MINI

1130. dan
4. februar 2008.

31774 - 31806

blaženstva

 

 

draga Brigita i Mina draga

 

jednostavno

 

dajem

Mini i Brigiti

pravo da knjigu

OTKUD OVA KNJIGA U MOJIM RUKAMA

prevedu

na engleski i nemački

 

i

da

knjiga

krene

na

beskrajni

put

 

na

kome

će

biti

prevođena

 

na

sve

jezike

sveta

 

izumrle

postojeće

buduće

 

jezike

svih

bića

 

jer

se

i

sama

knjiga

OTKUD OVA KNJIGA U MOJIM RUKAMA

pita

 

OTKUD JA U TVOJIM RUKAMA

 

šaljem i dva dodatka

 

33 blaženstva pod naslovom

ISTO SAM

u kojima su objašnjenja knjige

OTKUD OVA KNJIGA U MOJIM RUKAMA

 

i

33 blaženstva pod naslovom

JA SAM TRI BRATA

koja sam napisao u subotu

jer uvek je najvažnije

sada

 

Mina molim te prevedi Brigiti ovaj mejl i oba dodatka kada se budete videle 

 

sinoć sam Brigiti poslao mejl i u njemu adresu sajta na

kome je jučerašnje blaženstvo i Brigita je odmah odgovorila

 

 

Brigita

hvala

za

odmah

 

Brigita i Mina

KRENITE U PREVOĐENJE

 

jednostavno

prevođenje

 

ljubeći

i

poštujući

svaki

jezik

 

jer

svaki

jezik

 

i

svi

jezici

 

čine

jedan

jezik

poljubim Te Brigita – Mina poljubim Te

 

Dolazi vreme pupoljaka.

 

Hodanjem pupim.

 

Dobrodošli pupoljci.

 

Prožimam se pupoljcima.

 

Boli me jer Te nema ali postojim jer Te volim.

 

 

jedna

pesma

iskupljuje

sve

 

 

Ja sam ljubavnik predvečerja.

 

Devojka koja pretrčava most u predvečerje.

 

Dobrodošla kišice – Tii mi tugu blažiš.

 

Dobrodošao vetre i kišna kapljice na mom licu.

 

Dobrodošli pupoljci – poljupci.

 

Dobrodošla skromna uzvišenosti. Dobrodošla uzvišena skromnosti.

 

 

 

 

 

TEOGRAFIJA

1131. dan
5. februar 2008.

31807 - 31839

blaženstva

 

 

Dragi Miroslave vidim da pišeš sebi pismo dok hodaš.

 

Nikada do sada nisi u hodu pisao pismo samom sebi.

 

Ti piši a ja ću posmatrati kako mi pišeš i govoriću ti šta vidim.

 

Raduješ se jer ne znaš šta ćeš mi napisati.

 

To nepoznato je naš susret.

 

Čudo susreta. Svaki susret je slaganje.

 

Leva i desna noga kojima hodaš.

 

Pisanje pisama je približavanje drugome.

 

Sećaš se kako si pisao pisma i pokušavao da budeš blizu osobi kojoj pišeš.

 

Sada te blizine nema jer pišeš sebi.

 

Samo piši Miroslave to mi prija.

 

Kao da pišeš po meni.

 

ja sam ti

ti si ja

ti i ja

Jasamtisija

 

16:16h

Verujem da i ti voliš kada časovnik pokaže 16:16h.

 

Blizu si mosta.

 

Kao i svakog predvečerja.

 

Ovom kaldrmom.

 

Mirisom Kosančićevog venca.

 

Posmatraš nebo.

 

Polomila ti se mina patent olovke – uživaš u pisanju.

 

Na mostu kao i svakog predvečerja osećaš uzbuđenje i mir.

 

Gospodstvo smiraja.

 

Ptice iznad mosta lete u obliku ruže.

 

Obišla te je devojka koja svakog dana u predvečerje pretrčava most.

 

Ptice u letu proslavljaju sva bića.

 

Pisanje je plesanje.

 

Bogopisanje.

 

mistika pisanja je u prisustvu samog pisanja

 

Pisanje diše pisanjem.

 

Pisanje samo sebe vidi.

 

Pismo se piše i Tebi i meni.

 

Uživao sam da Tii pišem.

 

Ja sam uživao da te posmatram kako mi pišeš.

 

 

 

 

 

ZAHVALNOST

1132. dan
6. februar 2008.

31840 - 31872

blaženstva

 

 

Mladić se trka sa tramvajem.

 

Ja se trkam sa lepim pisanjem.

 

Pišem ga – piše me.

 

Crni grafit na belom papiru.

 

Lepa duša na dobrom licu.

 

Moj nos u Tebi.

 

Pišem svim načinima.

Pišem jednim jedinim načinom.

Pišem bez ikakvog načina.

 

Pišem kao što bi pisao nos.

 

Nekim ljudima umesto srca u grudima kuca dobrota.

 

Na istom mestu kao i juče ptice kruže u obliku ruže iznad mosta.

 

Devojka koja pretrčava most u predvečerje me je obišla.

 

21:12h

… bole me… trne mi… gazdarica stana u kome sam… potraga za štamparom…

 

… tako je… biće bolje…

 

… raduje me glas voditelja rokabili radija…

 

… samoćo ljubim Te…

 

… prespavati… izdržati…

 

… napisati neko lepo blaženstvo…

 

… ne brinuti…

 

… mislim na ptičice…

 

… Blez Sandrar(Blaise Cendrares)

 

… Ludvig Vitgenštajna…

 

… Robert Valzera (Robert Walser)…

 

… Bili Holidej (Billie Holiday)…

 

… velike hodače…

 

… travu…

 

… zemlju…

… vodu…

… vazduh…

… vatru…

 

… ljude kojima umesto srca dobrota kuca u grudima…

 

… ukus nenasilnih…

 

… nesuprotstavljanje zlu…

 

… smrt…

 

… pupoljke…

 

… mirise proleća…

 

draga K

22:05h

upravo sam završio današnja blaženstva

tek sada imam snage da Tii odgovorim

u 21:12h kada sam nastavio da pišem blaženstva

bio sam slomljen

ali kao što vidiš

njihova energija me je dizala

tako i Tii uradi što je do Tebe za

mog štampara

i sve će biti dobro

važno je biti pažljiv i

svojim ponašanjem

sprečiti opasnosti

koje se uvek pa i

sada nadvijaju i

ne samo sprečiti opasnosti koje se nadvijaju

nego nove puteve prohodati

nove ruže posaditi

zahvaliti se i ljubiti

ljubim Te mirisom ljiljana

koji mi u ovim trenucima

uz bugivugi daje snagu

a ja Tii je prosleđujem

da je osetiš makar pod noktom

 

 

 

 

 

HVALA

1133. dan
7. februar 2008.

31873 - 31905

blaženstva

 

 

san

dok smo ležali na krevetima gledali televiziju i

pričali o stomacima Aleksandar Tišma je rekao

pući ću od smeha toliko sam žedan smeha

 

Li Po (Li Bai)

pitaš me zašto sam ostajem na zelenoj planini

smešim se u tišini dok mi duša slobodno luta

potok nosi pupoljak breskvinog cveta u nepoznato

odvojen od sveta imam svoje nebo i zemlju

 

filozofija je zahvalnost

umetnost hrabrost

pesma pevanje

ja Tii

 

 

čekanje

Boga

je

Bog

 

 

ljubi me – budi mi zdravlje

 

dajem Tii se licem. dajem Tii moje lice

 

ne želim da dominiram. želim da budem ja

 

ljubav je interes. interes nije ljubav

 

čedni detinji stid je Bog u detetu

 

sujetni stid odraslih je zaborav Boga

 

bolan je stid uspešnih i neuspešnih jer oni nisu Bog

 

božanski stid običnih i plemenitih je radost Božija u čoveku jer čovek je ponovo Bog

 

kako su lekovite crne oči devojke koja me je uporno gledala na ulici

 

čekam ispred vrata N. M. da mi ponovo izlomi kosti

 

život je krhkost. život nije grubost

 

pevaj srce. smiri se mozgu. diši kičmo

 

najslabiji sam. najnevažniji

 

predajem Tii na kratko svoj teret

 

predajem Tii se sav

 

N. M. me je oterao jer sam u čarapama stao na otirač ispred njegovih vrata

 

dok sam obuvao patike zahvalio sam mu se. osetio olakšanje. i otišao

 

to što me je N. M. oterao je dobar lek

 

žedan smeha – rekao je Aleksandar u snu

 

duva hladan vetar. talasi Dunava zapljuskuju obalu

 

ljubim vas odbačeni – vaša ljubav me leči

 

ljubim vas lutalice – vaša pesma me čuva

 

ljubim Te plaču – Tii me vaskrsavaš 

 

Li Po lutaj i pevaj mojom kičmom

 

N. M. je pomogao i pomoći će mnogima

ovim blaženstvom mu šaljem ljubav i snagu

 

obišla me je devojka koja u predvečerje pretrčava most

 

za novac koji bih ostavio kod N. M. kupio sam knjigu Čudesni svetovi Optine pustinje

 

ljubim Te kičmo sveživota

 

 

p

e

v

a

m

t

e

k

i

č

m

o

p

e

s

m

e

 

 

 

 

 

14. PUT LAO CE

1134. dan
8. februar 2008.

31906 - 31938

blaženstva

 

 

Onaj koji hoda u dobroti, ne ostavlja za sobom traga.

Onaj koji govori u dobroti, ne ostavlja mesta za napad.

Lao Ce (老子u dvadeset sedmom načelu.

 

Biti svestan Muškog

Ali zadržati Ženstvenu mekotu

Lao Ce u dvadeset osmom načelu.

 

Hajde da radim rečenice – znači jebanje.

 

Presvlačim se za hodočašće – oblačim se u odmah.

 

I đavolu je muka od sebe – ali ne sme to da kaže.

 

Nemoguće otkriva – moguće vlada.

 

Volim Te – bolje može jedino Bog.

 

Ko izgubi čednost bebe opčinjen je spektaklom.

 

U realnosti nema stvaranja.

 

Istorija Boga je istorija stvaranja.

 

Stvaralac je beba tek rođena.

 

Gladan sam nežnosti.

 

Meni se ne grdi – meni se ljubi.

 

Ženska nemoć me pokreće.

 

Ja sam hodački štap Boga.

 

Pisati ono što ne smem.

 

Igra večnog i prolaznog je igra Miroslava Mandića u Miroslavu Mandiću.

 

Doslovnost oslobađa.

 

Ko je orgazam? – pita ptica.

 

Ne vraćanje – da ponavljanje.

 

Ponavljanje je izvor stvaranja.

 

Priča objašnjava – pesma peva.

 

Tri uzmem – devet dam.

 

Svako je sve – svako čini svoje.

 

Ako ne rizikujem – ne dobijam.

 

Ako ne dam unutrašnjost – napolju će biti ništa.

 

Kukam – vedro.

 

Nije greška greh – greh je nepriznavanje greške.

 

Dizanje kurca je Božiji poziv.

 

Bog – najbolji jebač.

 

Bog – najbolja jebačica.

 

Bog – najbolja jebačina.

 

 

Bože

ovde

si

 

 

 

 

 

NOZDRVAMA TE – NOZDRVAMA ME

1135. dan
9. februar 2008.

31939 - 31971

blaženstva

 

 

Duša kliče svemu i svakome radosti moja radosti moja.

 

Izdišem čoveka – udišem Boga.

 

16:16h

Dišem – ljubim Te.

 

Nozdrve su put vazduhu.

 

Nozdrve dišu strašću.

 

Strašću bestrašća.

 

Nozdrve su tuneli ljubavi.

 

Nozdrve su seks lepote.

 

Nozdrve su koža štastva jestva i jastva.

 

Ljubim Te – nozdrvim Te.

 

obrve

nozdrve

pupak

ljubav

tabani

 

Širim nozdrve – grlim Te.

 

Nosom sam u Tebi – nozdrvama Te ljubim.

 

Nozdrvom čeznem za Tvojom nozdrvom.

 

Nozdrve su kuća mirisa.

 

Miris je rukopis svetog novca.

 

Sveti novac iskupljuje novac.

 

Nozdrve se jebu sa svetim novcem.

 

Jebačina je sveti čin venčavanja u nozdrvama.

 

Moje nozdrve svedoče – telo je odano.

 

Pišem nozdrvama.

 

Nozdrve su jebačina sama.

 

Jebačina je svetost.

 

jebačina

je

hram

nevinosti

 

jebačina

su

moje

nozdrve

na

Tvojoj

koži

vazduše

 

jebačina

su 

sve

ptice

koje

nebo

preleću

 

jebačina

je

preletanje

 

jebačina

je

nozdrva

prapoverenja

 

jebačina je beba koja doji svoju majku

 

jebačina je beba koja doji svoju majku zemlju

 

jebačina je beba koja doji svoju majku Svemir

 

jebačina je beba koja doji majku i oca

 

jebačina je bebačina

 

 

 

 

DEVOJČURAK

1137. dan
11. februar 2008.

31972 - 32004

blaženstva

 

 

Prazna hartija. Hladan dan. Ulice preda mnom.

 

Srce je devojčurak. Dečak um.

 

Tvoje oči na ovim rečima su život ovih reči.

 

Tii čitaš dalje i čitanjem pišeš moje reči.

 

Tvoje oko – moja šaka.

 

jesam – jesi

 

jesi – jesam

 

stvaram Te – primaš me

 

igranje smo – bivanje smo

 

Reči Tii kroz oči ulaze u mozak.

 

Reči Tii se mozgom šire kroz celo telo.

 

To je ljubav u Tebi.

 

Na mostu sam.

 

Eno ih – reči na nebu.

 

Hladno je. U mom srcu su sva bića.

 

Ja sam u svim bićima.

 

Tii si u meni. Ja sam u Tebi.

 

U ritmu smo.

 

Šapatu.

 

Nestali u malom harmonikašu koji prosi na ulici.

 

Nema nas.

 

Okean nad nama.

 

Samo nebo.

 

Tišina Svemira.

 

Sve se jedno drugim ljubi.

 

Svi žive jedni u drugima.

 

 

jedno

isto

ja

je

u

svakom

ja

 

 

Stari čovek se saginje i podiže pikavac sa asfalta.

 

Ja niko. Ja ništa. Palo je veče.

 

Ja niko. Ja ništa. Uživam u Tebi.

 

Ja niko. Ja ništa. Lepota reči.

 

Devojčica devojčurak. Srce svih bića.

 

devojčica devojčurak – žena jednom umu

devojčica devojčurak i – žena jedinog dečaka 

 

 

 

 

 

BORBA

1138. dan
12. februar 2008.

32005 - 32037

blaženstva

 

 

15:15h

Kaže mi sat na telefonu. Hodam. Ovako ću.

 

Ispravim leđa.

 

Raširim grudi.

 

Jako udahnem.

 

Izdahnem brige.

 

Dobro je – sve je dobro – kažem sebi.

 

Samo polako.

 

Strpljivo.

 

Ovim golubom.

 

Čovekom koji je podigao najlon kesu sa asfalta i bacio je u kontejner.

 

Pričom starca Nektarija o mačijim očima koje je gledao kao dete.

 

16:16h

Zaledilo je.

 

Prolazim pored stovarišta metalnih cevi na Dorćolu.

 

Tišina pored vode.

 

Gledam sunčane zrake u vodi gde se spajaju Sava i Dunav.

Tu gde se Sava uliva u Dunav gledam sunčane zrake u vodi.

 

Galebovi grakću u letu.

 

Reka teče. Ja pišem.

 

Sunce zalazi. Ja pišem.

 

Ljudi se vraćaju sa posla. Ja pišem.

 

Automobili prolaze Karađorđevom ulicom. Ja pišem.

 

Ova žena nosi plavu fasciklu oslonjenu na grudima. Ja pišem.

 

Noge mi se penju stepenicama. Ja pišem.

 

Miroslav Mandić brine da li će naći štampara. Ja pišem.

 

Miroslava Mandića bole leđa i Ahilova tetiva. Ja pišem.

 

Crveno veliko sunce zalazi iza novobeogradskih zgrada. Ja pišem.

 

Miroslav Mandić se bori sa sobom. Ja pišem.

 

Miroslav Mandić se bori sa smislom ovoga što ja pišem. Ja pišem.

 

Miroslavu Mandiću na mostu zebu gole šake. Ja pišem.

 

Ove reči mi daju snagu. Ako je daju i Tebi – meni će još više.

 

Ljubim oči svih životinja.

 

Nedostaje mi dodir.

 

Bože prožmi me.

 

U sebi ljubi me.

 

 

 

 

 

MOLIM SE MILINOM

1139. dan
13. februar 2008.

32038 - 32070

blaženstva

 

 

Završio sam osmu poslednju verziju treće knjige Miroslav Mandić.

 

Zaželeo sam se prepodnevnog pisanja blaženstava. Pisanja Crvendaćem. Uz muziku.

 

Kada mi po ekranu oči klize ka dole a blaženstva odlaze gore.

 

Nenapisana blaženstva se lelujaju preda mnom.

 

Put vijuga kroz predele.

 

Žena uvija bokovima.

 

Devojčica trči. Dečak poskakuje.

 

Trava se povija.

 

Kitovi plivaju sporo.

 

Konji se propinju.

 

Magarci ćule usne.

 

Stranac ulazi u grad. Stranac izlazi iz grada.

 

Sada sam primetio da sam napisao magarci ćule usne a trebalo je uši.

 

Jorgovan će procvetati.

 

Plešem za stolom.

 

U svakoj reči koju napišem je muzika.

 

Svaka reč pleše sa svakom rečju.

 

jorgovani sa ušima uši sa usnama usne sa strancem 

stranac sa magarcima magarci sa konjima konji sa kitovima kitovi sa

travama trava sa dečakom dečak sa devojčicom devojčica sa ženom žena

sa predelima predeli sa putem put sa lelujanjem lelujanje sa nastajućomrečju

 

reč

iznad

reči

pod

rečima

reč

 

bole

me

leđa

bol

mi

se

spušta

u

levu

nogu

 

boli me desna Ahilova tetiva

 

samoćom dodirujem samoću

 

 

m

o

l

i

m   o   l  i   m   i   l   o   m

i

l

o

m

 

 

borim se sa sobom

 

 

v

o

l

i

v   o   l  i   m   i   l   o   v

i

l

o

v

 

 

 

nadam se Tobom

 

volim vas blaženstva

 

12:12h

pokazuje mi sat na ekranu

 

stvaranje nastaje ljubavlju

 

stvaranje je neočekivano i nepotrebno

 

stvaranje vaskrsava život

 

stvaranje je dečak

 

 

d

e

d e v o j č i c a

č

a

k

 

 

 

 

 

KRHAK

1140. dan
14. februar 2008.

32071 - 32103

blaženstva

 

 

sama

 

lepota

 

me

 

vodi

 

ka

 

dobroti

 

lepote

 

koja

 

me

 

razneži

 

do

 

plača

 

jer

 

su

 

i

 

dobrota

 

i

 

lepota

 

sačinjene

 

od

 

krhkosti

 

i

 

muzike

 

i

 

meni

 

samo

 

ostaje

 

da

 

budem

 

krhak

 

dobrotom

 

i

 

lepotom

 

 

 

 

 

KNJIGA TE VOLI – VOLIŠ KNJIGU

1141. dan
15. februar 2008.

32104 - 32136

blaženstva

 

 

Ne znam kako da počnem.

 

Izgovaraću reči naglas.

 

Da reči budu žive.

 

Da ožive knjigu.

 

Hoću da Tii ispričam dva doživljaja koja sam imao sa knjigom

Poslednje utočište Svete Rusije – čudesni svetovi Optine Pustinje.

 

Pre dve noći sam prvi put u životu povremeno držao knjigu u ruci dok sam spavao.

 

A prošle noći sam knjigu stavljao na grudi i stomak.

 

Ceo život čitam knjige.

 

I ne samo da sve više volim da ih čitam nego i knjige sve više volim.

 

Knjiga je svetinja.

 

Knjiga je živi hram žive reči.

 

U početku bješe riječ, i riječ bješe u Boga, i Bog bješe riječ.

Ona bješe u početku u Boga.

Sve je kroz nju postalo, i bez nje ništa nije postalo što je postalo. – Jovan 1, 1. 2. 3

 

Osećao sam da držim Boga.

 

Nekog ko je tu sa mnom.

 

Koga volim – ko me voli.

 

Kada bih se okrenuo ka njoj uhvatio bih je šakom.

 

Divno mi je ležala u ruci.

 

Bio sam dete. Bio sam njeno dete.

 

To je knjiga Optinskih staraca.

 

Knjiga u kojoj sam se prvi put susreo sa starcem Nektarijem.

 

Dedicom Nektarijem. Detetom Nektarijem.

 

U njegovu se dušu ovih dana utapa moja duša.

 

Nekatarijeva duša je sveduša.

 

Duša Božija.

 

I noćas će ona biti pored mene.

 

Nadam se da će i neke druge knjige biti noću pored mene.

 

Kao i Tii.

 

Tii jesi knjiga.

 

Knjiga je Tii.

 

Jedan je Bog.

 

Bog u svemu.

 

Sve u Bogu.

 

Bog u ovoj knjizi.

 

 

 

 

 

SVE KNJIGE SU KNJIGA JEDNOJ KNJIZI

1142. dan
16. februar 2008.

32137 - 32169

blaženstva

 

 

Bog

 

Jedan Bog.

 

Svi bogovi su Bog u Bogu.

 

Sve istine su Istina u Istini.

 

Svi narodi su Narod u Narodu.

 

Sva bića su Biće u Biću.

 

Sav sneg je Sneg u Snegu.

 

Svi harmsovi su Harms u Danijelu Harmsu (Даниил Иванович Хармс).

 

I Istina i Narod i Biće i Sneg i Danijel Harms su Bog u Bogu.

 

Bog je ljubav.

 

Bog je i ovo blaženstvo.

 

Bog je i moja lična karta

ime : Miroslav Mandić

adresa: U Tvom srcu

narod: Život

     država: Svemir

religija: Bog

              članstvo: Sam za sve

              Tvojstvo: Dete Božije

                       profesija: Pesnik Svemira

                                   Umetnik duše

                                                                    Muzičar-plesač jednog jedinog tela

 

Bog je i moja druga lična karta

ime : Miroslav Mandić

    adresa: Miroslav Mandić

  narod: Miroslav Mandić

    država: Miroslav Mandić

   religija: Miroslav Mandić

     članstvo: Miroslav Mandić

     Tvojstvo: Miroslav Mandić

      profesija: Miroslav Mandić

 

Bog je i moja treća lična karta

ime : Bog

    adresa: Bog

  narod: Bog

    država: Bog

   religija: Bog

     članstvo: Bog

     Tvojstvo: Bog

      profesija: Bog

 

Bog je i moja četvrta lična karta

ime : Tii

    adresa: Tii

  narod: Tii

   država: Tii

  religija: Tii

    članstvo: Tii

    Tvojstvo: Tii

    profesija: Tii

 

Bog je devojčica koja je danas dlanom sačekivala snežne pahuljice a onda ih lizala.

 

Beli se sneg na zelenoj travi.

 

Bog su leđa konja.

 

Jedno je srce. Srce svih bića.

 

Jedna je majka. Majka sve mladi.

 

Jedan je otac. Otac Jednog.

 

Bog je ljubičica.

 

Sneg počinje da veje.

 

vej

 

 

vej

sneže

vej

 

 

ljubav sej

 

jedna je koža. jedna duša. jedan um

 

svaka sam pahuljica

 

svaka devojčica

 

svaka ptičica

 

travčica

 

cvetak

 

Bogić

 

 

 

SVAKI TRENUTAK ČUVA I STVARA ŽIVOT

1144. dan
18. februar 2008.

32170 - 32202

blaženstva

 

 

Ovo je jedno srce – srce svih bića.

 

Devojčica poskakuje – zagrejala mi je i stomak i grudi.

 

Plesom ruke ispisujem reč mir.

 

š       i       r     i       m       i      r

 

Napravio sam fotografije na mostu.

 

I bacio papiriće u reku. 

 

Po ulicama se širi strah.

 

Jedino gore od gubitništva je pobedništvo.

Jedino nepravednije od nepravednog rata je pravedan rat.

Jedino užasnije od očaja je trijumfalizam.

 

Blizu je ponoć. Vraćam se u Stančić.

 

Mirno je na ulicama. Svedočim – ljubav ljubi.

 

I kada ne ljubim ljubav ljubi.

 

Strah ne ljubi. Saosećanje ljubi.

 

Ljubav ljubi strah.

 

Ljubavlju jeste sve što jeste.

 

Pesma služi pevanju.

 

Pesma se predaje pevanju.

 

Lako mi je kada ljubim.

 

Ljubim Tii ruku.

 

Tii si moja sveštenica.

 

Tii si moja crkva.

 

Tii si Bog.

 

Tii si ljubav.

 

Tii si moj život.

 

Ljubiš me.

 

Tobom ljubim sebe.

 

Tobom ljubim.

 

Topla je noć.

 

Mir je.

 

Biće mir.

 

Bezgraničnost je telo odanosti.

 

Bezvremenost je telo bezazlenosti.

 

radost je ovo je radost

 

na jastuku smo

Htela sam da ti kažem da je suština hrišćanstva u saosećanju.

A da je na hebrejskom reč saosećanje ista kao reč materica.

 napisala mi je prijateljica u mejlu koji me je sačekao

 

 

 

 

 

PRUŽENA RUKA – AKUR ANEŽURP

1145. dan
19. februar 2008.

32203 - 32235

blaženstva

 

 

Volim kada poljubim nečiju ruku.

 

Sagnuti se pred čudom drugog čoveka.

 

Gutam Te ljubavi.

 

Nijanso jebi me.

 

Moja usta su Tvoja pička ženo moja.

 

Sreća je sreća svih bića

 

Ja sam Bog koji Te ljubi – Tvoja ljubav je Bog.

 

Ja sam ljubav koja Te ljubi – Tvoj Bog je ljubav.

 

Bog osmeha.

 

Negde nekad izgovorene reči.

 

Sve što čovek kaže o drugom je istina.

 

Sve što čovek kaže o sebi je ljubav.

 

Otac me je svojim samoubistvom naučio fer pleju.

 

Ne biti pokvaren to je već veliko stvaralaštvo.

 

Dobrota je nežnost i odgovornost prema slabima i nemoćnima. 

 

trgnuti se – zapevati

 

Volim bleskasta blaženstva.

 

Ne objašnjavam – trčim.

 

Najbolji stvara najboljeg.

 

Bog voli kada se igram.

 

To je to – Tii si Tii.

 

Dišem Boga – večna pobeda bez pobede.

 

Ne rušenje nego ispunjenje.

 

Ništa nije ružnije od darovitosti koja se ne divi nepoznatom.

 

Sve sam naučio od samog sebe onda kada ništa nisam znao.

 

Treba živeti kao da ništa ne postoji na ovom svetu.

 

13:13h

ove reči polako odlaze pripremajući reči koje će tek doći

 

 

ništa

je

gore

i

dole

je

ništa

 

 

ništa je na početku i na kraju je ništa

 

ni

ni šta ni

ni

 

igram se – odmaram se

 

igram se – obnavljam se

 

akur anežurp – pružena ruka

 

 

 

 

 

CVR

1146. dan
20. februar 2008.

32236 - 32268

blaženstva

 

 

cvrkut

 

jui jui juija jui jui juija

 

ljubim Tii nokte na nogama

 

ljubim Tii nežni mozak

 

sačuvaj se – drugog sačuvaj

 

pupoljak

 

svejasvi

 

milionima godina stare stene

 

milioni i milioni poubijanih

 

prazne peščane obale

 

vetar u prozorima

 

jedna prilika u predelu

 

jutarnja rosa

 

travka

 

mir na grobljima

 

pobožnost matematike

 

obrva devojčice

 

život je cvrkut za sve i svakoga

 

Svako biće čini život svih bića.

 

Cvet cvrkuće. Najslabije vaskrsava.

 

Cvet miriše na cvrkut.

 

Užasi koje čovek čini čoveku su nerealizovane ljubavi čoveka prema čoveku.

 

Grlim žudnje.

 

Sam na ulici. Ljubim ulicu. Ulica ljubi mene.

 

Devojčica zanesena u svoje misli.

 

Nežno mislim na misli.

 

Devojka koja u predvečerje pretrčava most.

 

Pišem pred očima Nenada Rackovića.

 

Pišem – Nenad vozi bicikl.

 

očekivani 

 

dugo očekivani

 

dugo dugo očekivani

 

zvižduk

 

 

 

 

 

NOVO SEME

1147. dan
21. februar 2008.

32269 - 32301

blaženstva

 

 

Neko nekog dodiruje.

 

Neko nekom dodaje novine.

 

Žena stavlja šećer u kafu.

 

Neko čeka nekog da mu opere prozore.

 

Starica okopava ruže.

 

Dečak plaća hamburger.

 

Tramvajdžija zvoni da se ljudi sklone sa šina.

 

Zbunio se pri brojanju i počinje ispočetka.

 

Devojka formatira tekst.

 

Nanotehnolozi su uvaženi.

 

Ona voli da popije pilulu a on ne voli da je popije.

 

Da čudu. Ne šoku.

 

Žena kupuje šnalice za kosu.

 

Ekser ispao iz zida.

 

Ide mu se i ne ide mu se napolje.

 

Žena iznosi garderobu na terasu da se osunča.

 

Ko hoda sve mu je blizu.

 

Dok je vezivao pertle na patikama jedna mu je pukla.

 

Po uglovima je sve više prašine.

 

Gušter na zidu.

 

Sunce mu greje šake.

 

Danas još nije vežbao.

 

Radovao joj se a sad jedva čeka da ode.

 

Čvorovi se odmaraju.

 

Treba da premesti pakete sa knjigama.

 

Dobro se proteglio.

 

Maže žuljeve na tabanima.

 

Čita knjigu na suncu.

 

Prebacuje mu što nikad ne usvaja ono što ona kaže.

 

Vrata dućana su otvorena.

 

Reci mi molim Te samo bih to htela da čujem.

 

tako je to išlo – tako to ide – i tako će to ići

 

Jedan dečak je sam na ulici.

 

 

 

 

 

OD NESTVORENOG DO TEK STVORENOG

1148. dan
22. februar 2008.

32302 - 32334

blaženstva

 

 

samo

 

samo jednu

 

samo jednu reč

 

samo jednu reč mogu

 

samo jednu reč mogu da

 

samo jednu reč mogu da dodam

 

samo jednu reč mogu da dodam prethodnoj

 

samo jednu reč mogu da dodam prethodnoj reči

 

samo jednu reč mogu da dodam prethodnoj reči i

 

samo jednu reč mogu da dodam prethodnoj reči i tako

 

samo jednu reč mogu da dodam prethodnoj reči i tako stignem

 

samo jednu reč mogu da dodam prethodnoj reči i tako stignem do

 

samo jednu reč mogu da dodam prethodnoj reči i tako stignem do poslednje

 

samo jednu reč mogu da dodam prethodnoj reči i tako stignem do poslednje u

 

samo jednu reč mogu da dodam prethodnoj reči i tako stignem do poslednje u kojoj

 

samo jednu reč mogu da dodam prethodnoj reči i tako stignem do poslednje u kojoj ću

 

samo jednu reč mogu da dodam prethodnoj

reči i tako stignem do poslednje u kojoj ću otkriti

 

samo jednu reč mogu da dodam prethodnoj reči i

tako stignem do poslednje u kojoj ću otkriti smisao

 

samo jednu reč mogu da dodam prethodnoj reči i tako

stignem do poslednje u kojoj ću otkriti smisao moje

 

samo jednu reč mogu da dodam prethodnoj reči i tako

stignem do poslednje u kojoj ću otkriti smisao moje slabosti

 

samo jednu reč mogu da dodam prethodnoj reči i tako

stignem do poslednje u kojoj ću otkriti smisao moje slabosti i

 

samo jednu reč mogu da dodam prethodnoj reči i tako stignem

do poslednje u kojoj ću otkriti smisao moje slabosti i lepotu

 

samo jednu reč mogu da dodam prethodnoj reči i tako stignem

do poslednje u kojoj ću otkriti smisao moje slabosti i lepotu vere

 

samo jednu reč mogu da dodam prethodnoj reči i tako stignem do

poslednje u kojoj ću otkriti smisao moje slabosti i lepotu vere nade

 

samo jednu reč mogu da dodam prethodnoj reči i tako stignem do

poslednje u kojoj ću otkriti smisao moje slabosti i lepotu vere nade i

 

samo jednu reč mogu da dodam prethodnoj reči i tako stignem do

poslednje u kojoj ću otkriti smisao moje slabosti i lepotu vere nade i ljubavi

 

samo jednu reč mogu da dodam prethodnoj reči i tako stignem do poslednje

u kojoj ću otkriti smisao moje slabosti i lepotu vere nade i ljubavi koje

 

samo jednu reč mogu da dodam prethodnoj reči i tako stignem do poslednje

u kojoj ću otkriti smisao moje slabosti i lepotu vere nade i ljubavi koje se

 

samo jednu reč mogu da dodam prethodnoj reči i tako stignem do poslednje u

kojoj ću otkriti smisao moje slabosti i lepotu vere nade i ljubavi koje se stvaraju

 

samo jednu reč mogu da dodam prethodnoj reči i tako stignem do poslednje u

kojoj ću otkriti smisao moje slabosti i lepotu vere nade i ljubavi koje se stvaraju iz

 

samo jednu reč mogu da dodam prethodnoj reči i tako

stignem do poslednje u kojoj ću otkriti smisao moje slabosti

i lepotu vere nade i ljubavi koje se stvaraju iz jednogjedinog

 

samo jednu reč mogu da dodam prethodnoj reči i tako

stignem do poslednje u kojoj ću otkriti smisao moje slabosti i

lepotu vere nade i ljubavi koje se stvaraju iz jednogjedinog najkrhkijeg

 

samo jednu reč ću dodati prethodnoj reči i tako ću stići do poslednje

u kojoj ću otkriti smisao moje slabosti i lepotu vere nade i ljubavi koje

se stvaraju iz jednogjedinog najkrhkijeg tek stvorenog

 

 

 

 

 

MIROSLAVE MANDIĆU NA TVOJOJ SAM STRANI

1149. dan
23. februar 2008.

32335 - 32367

blaženstva

 

 

Ja je sada.

 

Ja sam ono što jesam sada.

 

Cvetni zvižduk. Zviždućući cvet.

 

Ja sam cvetni.

Ja sam zvižduk.

Ja sam zviždućući.

Ja sam cvet.

 

Ja sam svetlost popodneva.

 

 

Ja

sam

Valjarević Mandić Racković

 

Ja

sam

Stejn Mandić Dišan

 

Ja 

sam

Ekhart Mandić Rumi

 

Ja

sam

Nandan Mandić Branko

 

Ja

sam

Put Mandić Ruža

 

Ja

sam

Plesanje Mandić Pevanje

 

Ja

sam

Dete Mandić Bog

 

Ja

sam

pesnik Mandić mistik

lutalica Mandić luda

rudar Mandić heroj

filozof Mandić plesač

prosjak Mandić vrtlar

monah Mandić čobanin

ljubavnik Mandić umetnik

 

Ja sam sve ono što Tii želiš da jesi.

 

Ime je ljubav. Prezime je protivrečnost.

 

Prezime je obraz. Ime je drugi obraz.

 

Ime je stvaranje. Prezime je potvrđivanje.

 

Ime je čovek. Prezime su ljudi.

 

Ime je oprolećivanje. Prezime je prezimljavanje.

 

Ime je leptir. Prezime je zakon.

 

Ime je Jedno. Prezime je Sve.

 

Ime sam ja. Prezime si Tii.

 

 

ime

je

gore

dole

je

prezime

 

 

Umorna si od mene majko – odoh na put.

 

Umoran si od mene oče – odoh u Tvoj bol.

 

Umoran si od mene brate – odoh u nepoznato.

 

Umoran si od mene svete – stvoriću Te novog.

 

Izvinjavam Tii se što si me povredila. Hvala Tii što si me povredila.

 

Cvetanje je otkrovenje.

 

Umorne ptice sleću na prekookeanske lađe.

 

 

ruža je jedna

put je jedan

kurac je jedan

pička jedina

 

 

film

je

pesma

jedina

 

 

 

sve

je

moja

žena

jedina

posvećeno velikim muževima

 

 

 

 

 

Stranice