Bog Miroslav Mandić Bog

Ti
si

420906

pupoljak

MIROSLAV MANDIĆ JE PONOVO UŽIVANJE U TEBI

1309. dan
1. avgust 2008.

36856 - 36888

blaženstva

 

 

Miroslav Mandić je pogled sa Vidove gore posle tri sata penjanja na najviši vrh Brača.

poslala mi je sms Ivana Đokić-Saunderson

 

Miroslav Mandić je riba – rekla bi riba.

 

Miroslav Mandić je hleb – rekao bi hleb.

 

Miroslav Mandić je pegavi – rekla bi pegava.

 

Miroslav Mandić je jedini Branko Popović – rekao bi jedini Branko Popović.

 

Miroslav Mandić je najbolji – rekao bi najbolji.

 

Miroslav Mandić je najgori – rekao bi najgori.

 

Miroslav Mandić je neko – rekao bi neko.

 

Miroslav Mandić je niko – rekao bi niko.

 

Miroslav Mandić je govno – reklo bi govno.

 

Miroslav Mandić je stvoreni – reklo bi stvoreno.

 

Miroslav Mandić je neuporedivi – reklo bi neuporedivo.

 

Miroslav Mandić je početak i kraj – rekli bi i početak i kraj.

 

Miroslav Mandić je letenje – rekao bi let.

 

Miroslav Mandić je divljenje – reklo bi divljenje.

 

Miroslav Mandić je radost da se bude sve i da sve bude Miroslav Mandić – reklo bi sve.

 

Miroslav Mandić je čipka oko njenog struka – rekla bi čipka oko njenog struka.

 

Miroslav Mandić je topao vetar u petak uveče – rekao bi topao vetar.

 

Miroslav Mandić je ona koja stalno namešta gaćice – rekla bi ona.

 

Miroslav Mandić je neponovljiv – reklo bi neponovljivo.

 

Miroslav Mandić je radosna vest – rekla bi radosna vest.

 

Miroslav Mandić je umor u njenim zglobovima – rekli bi njeni zglobovi.

 

Miroslav Mandić je duhovit – rekla bi duhovitost.

 

Miroslav Mandić je današnje pomračenje sunca – reklo bi današnje pomračenje sunca.

 

Miroslav Mandić je svaka žena – rekao bi svaki muškarac.

 

Miroslav Mandić je svaki mužjak – rekla bi svaka ženka.

 

Miroslav Mandić je komšinica Olivera Todorović – rekla bi komšinica Olivera Todorović.

 

Miroslav Mandić je Voleta Jovanović – rekla bi Violeta Jovanović.

 

Miroslav Mandić je Aleksandra Vrebalov – rekla

bi oduvek i zauvek Aleksandra Vrebalov.

 

Miroslav Mandić je Ivana Jovanović – rekla bi zauvek Ivana Jovanović.

 

Miroslav Mandić je jedinstven – reklo bi jedinstveno.

 

Miroslav Mandić je jedini – rekao bi jedini.

 

Miroslav Mandić je Bog – rekao bi Bog.

 

 

 

 

 

MIROSLAV MANDIĆ JE ODUVEK I ZAUVEK UŽIVANJE U TEBI

1310. dan
2. avgust 2008.

36889 - 36921

blaženstva

 

 

Miroslav Mandić je kupanje i preplivavanje Dunava.

 

Miroslav Mandić je pesnik umetnosti i umetnik pesništva.

 

Miroslav Mandić je muzičar plesanja i plesač muzike.

 

Miroslav Mandić je kompozicija Aleksandre Vrebalov

Miroslav Mandić me voli oduvek i zauvek – on je moja ljubav za muziku oduvek i zauvek

 

 

sve majke su poštene

samo je moja majka kurva

i

moja majka bi bila poštena

da nije moja majka

 

 

pesmu

sve su majke poštene samo je moja majka kurva

sam

napisao

sa

najnežnijom sinovljevom ljubavlju za

Kaju Mandić 

ženu

koja me je rodila

 

proslavljam seks Kaje Mandić i Milomira Mandića iz kojeg sam rođen promišlju Božijom

 

 

bog

je

seks

ljubavi

 

 

 

pesma

je

seks

večnog

života

 

 

jebem Te pisanje moje kako si Tii uzbudljivo

 

Miroslav Mandić je umetnost šoka a ne želja da se neko šokira.

 

Miroslav Mandić je šok u umetnosti

Alpinista Dren Mandić je poginuo na završnom usponu ka najopasnijem vrhu Himalaja K2.

 

Miroslav Mandić je knjiga Konceptualna umetnost Miška Šuvakovića.

 

Miroslav Mandić je ožiljak smrti na Tvom vratu.

 

Miroslav Mandić je Tvoj stomak na kome je sinoć bila moja šaka.

 

Miroslav Mandić je danas sam plivala sat i po u crno-smaragdnom

kanalu, sunce je imalo prsten, a bile su i laste, koje si ti ovekovečio.

 

Miroslav Mandić je svaka lasta kojom sam laste ovekolastio.

 

Miroslav Mandić je ovekolašćenje kojim Te ovekoženujem u crno-smaragdnom plivanju.

 

Miroslav Mandić je čuđenje kako me napiše to što napišem.

 

Miroslav Mandić je Marija Grujić.

 

Miroslav Mandić je radost kada napišem nečije ime.

 

Miroslav Mandić je Vojislav Dudić.

 

Miroslav Mandić je nostalgija za sadašnjim trenutkom.

 

Miroslav Mandić je žudnja za obljubljivanjem – sve i svašta što stvorih.

 

Miroslav Mandić je svedočanstvo o srcu koje umesto krvi pumpa ljubav.

 

Miroslav Mandić je priznanje da mi je u Tebi kao u sebi. 

 

Miroslav Mandić je neočekivano plivanje vojvođanskim kanalima.

 

Miroslav Mandić je Vojvodina – ne znam šta da Tii kažem ravnice-lepotice...

 

Miroslav Mandić je – hej bre razumeš li Tii mene da ja Tebe…

 

Miroslav Mandić je neko koga niko ne zove i zato njega-nju ljubi Miroslav Mandić.

 

Miroslav Mandić je kapljica bluz.

 

Miroslav Mandić je mongoloidno dete koje se danas usprotivilo svojoj majci i stalo uz zid.

 

Miroslav Mandić je tren u kome osetiš da si Tii Miroslav Mandić.

 

 

 

 

 

DUNAV JE ZAMIRISAO NA VODU

1312. dan
4. avgust 2008.

36922 - 36954

blaženstva

 

 

ne postojećem – da stvarajućem

 

Uživam u prepodnevnom suncu.

 

Pre osam godina sam odlučio da se tog leta ne kupam solidarišući se sa ljudima koji

su patili. Sada idem da se kupam i da uživanjem umanjim patnju onih koji danas pate.

 

Tada sam odlučio da zbog patnji drugih više ne koristim

ni godišnji odmor koji mi je baš tog leta bio jako potreban.

 

Prethodnih osam godina nisam koristio godišnji odmor. Neću ni sledećih deset.

 

Voleo bih da usavršim način kojim će mi svakoga dana jedan deo dana biti odmor. 

 

Da mi svaki dan bude radost Božija.

 

Umesto odmora neprestana radost svima i svemu.

 

Gledam ga. Miran je. Lep je. Dunav.

 

Ući ću u njega.

 

Šest vrabaca je doletelo na ivicu keja i gledaju šlep koji plovi.

 

Dok sam izlazio iz Dunava Dunav je zamirisao na pičku.

 

jabuka večne ljubavi

 

 

najvažnije

je

da

je

pesma

najvažnija

 

 

 

vazduh

u

pesmi

 

 

 

t

a

n

a

n

o

 

 

 

korenjem

u

nebu

ja

sam

hodajuća

ruža

 

 

 

popodnevno

sunce

mi

na

licu

lice

mi

u

pesmi

 

 

Idem ponovo da se kupam. Kupanje je služba Božija.

 

Golubovi lete niz ulicu 27. marta. To im je ona divna baka bacila hranu.

 

Izvinite gospodine je lste vi parking?

pita me žena iz automobila jer je videla da držim papir i olovku u ruci

 

umetnost pesme je vera da je sve pesma

 

 

pesma

umetnosti

je

umetnost

same

pesme

 

 

 

pesma

je

umetnost

u

kolenima

 

 

 

sunce

sija

u

svakoj

pesmi

 

 

 

bedni

ljudi

ulice

čine

ovu

pesmu

uzvišenom

 

 

lep je balkon

rekao sam gospodinu oslonjenom na ogradu svog balkona prepunog cveća

nasmešio se i blago rekao

dobar je

 

Uživao sam u vodi. Uživao u bosonogosti. Uživanje je najveće bogatstvo.

 

Volim da hodam bosonog.

 

Zemlja miluje bose noge. Bose noge miluju mozak.

 

Go do pojasa idem ulicama. To me čini srećnim.

 

Pio sam vodu iz česme na Kalemegdanu.

 

Mislim na golubove. 

 

 

 

 

 

ŠTO PRE NAPOLJE – U SVETLOST

1313. dan
5. avgust 2008.

36955 - 36987

blaženstva

 

 

Žedan sam prepodnevne svetlosti.

 

I danas sam krenuo na kupanje. Kupanje je sveta dužnost.

 

Dužnost oslobađa.

 

Izlazim ispod dorćolskog podvožnjaka nadvožnjaka – upravo čuh zvuk svojih sandala.

 

uh kako lepo plivate

kaže mi jedna baka 

 

uh

hukće starac dok jede lubenicu u parku

 

alal vera za stencil alal vera koji sam ugledao na jednom zidu

 

Okupan – sedim u tramvaju i pišem nekoliko tramvajskih blaženstava.

 

Tramvaj se kreće sporo. Ipak odmiče. Stari su to tramvaji. Stara je to pruga.

 

Na stanici neki ljudi izlaze neki ulaze. Za trenutak

nastane pometnja ali kada tramvaj krene sve se ponovo smiri.

 

Puno je ljudi u tramvaju i puno je mirisa. Smrdljivih i mirišljavih.

 

Kada se vozim tramvajem volim da gledam

putnike. Ovog puta nisam. Gledao sam kroz prozor.

 

Gledam da bih pisao. Pišem da bih video.

 

Izašao sam iz tramvaja.

 

Posle pet godina ću možda kupiti nove kratke pantalone.

 

kada napišem 

izašao sam iz tramvaja

i

posle pet godina ću možda kupiti nove kratke pantalone

to nije nešto važno – to je pesma

 

kupio sam ih. na uličnoj tezgi. narandžaste. sa džepovima na nogavicama

momačke

rekao je prodavac

 

Idem ponovo na kupanje i prvi put na most u kratkim novim pantalonama.

 

Posle mosta ću otići kod prijateljice na večeru i lubenicu a gledaćemo i

film o persijskoj umetnosti. Pre večere moram da joj kažem da naš odnos 

nije dobar i da to što nije dobro ne treba nastavljati nego menjati ili prekinuti. 

 

Sledeće nedelje me čeka susret sa drugom osobom kojoj ću

pokazati kako volim mobilni telefon i kompjuter i kako radim sa

njima ali i njoj pre toga treba da kažem da naš odnos ne ide dobrim putem.

 

Verujem u reči i zato pišem svima isto.

 

živim verujem stvaram

ljubav-stanje – ruža

slaganje-odnos – put

 

ljubav i slaganje su ples. muzika. jedna jedina pesma

 

 

pogledaj

pesmu

jednu

jedinu

 

 

jedino je krhkost večita

 

Drago moje voljeno biće verujem da je moguće i slaganje i ljubav. Jedan korak i

drugi korak. Ako nema slaganja neka svako u stanju ljubavi nastavi svojim putem. 

 

Ova blaženstva ću joj pročitati pre večere kao svedočanstvo ljubavi koju i sada stvaram.

Pročitao sam joj. Lepo je primila. Film o persijskoj umetnosti nismo gledali jer smo sami bili persijska umetnost.

 

Kupaću se u Dunavu da moje reči i ako nekoga

zabole nikada nikoga ne ozlede nego ljube.

 

dobar dan

rekao mi je sa osmehom mladić u kajaku dok smo se mimoilazili u vodi

 

gde ste? ja gledam nigde vas nema

kaže mi pecaroš – pored njegovih pecaljki sam ostavio odeću i ušao u vodu

otplivao sam tamo pa onda do onog drveta. dobra je voda

kažem mu

i zajebana

odgovorio mi je

 

ujeo me je obad

 

Rastresam kosu. Počinje da duva topao vetar.

 

Bog Tii i ja smo jedno. Sve ostalo smo mi.

 

 

 

 

 

NEVINO

1314. dan
6. avgust 2008.

36988 - 37020

blaženstva

 

 

Zahladilo je. Nisam otišao na kupanje.

 

Oni koji su s pravom srušili Berlinski zid pre devetnaest

godina zaboravili su da ga sruše i iznutra – u sebi.

 

Oni koji su pobedili i pišu istoriju svojih pobeda su lažovi

i najveći gubitnici jer nisu bili sposobni da pobede sebe.

 

bubamare su tako važne

 

i bosiljak i

 

strpljenje

 

i neočekivano i

 

lepo

 

i bosih nogu i

 

osmeh u srcu

 

i Majstor Ekhart i

 

čitanje nerazumljivog

 

i unutrašnje oslobađanje i

 

pesak i prašina

 

i ritam koji se menja i ritam koji se ne menja i

 

ulje i vino i hleb

 

i ko je ko i

 

odoh

 

i gnjuranje i

 

nova sveska

 

i dobar novac i

 

ideja

 

o dobrom novcu o

 

licu

 

i prsti koji mirišu na bosiljak i

 

iznenadni telefonski poziv

 

samo je ovako moguće napisati nešto lepo

 

čudo svega je da se sve svodi na isto

 

da svako bude dobro eto to znače ove reči

 

okrenem se na ulici oko sebe da svakom bude lepo

 

raširenih ruku hrle jedno drugom u zagrljaj

 

napiši me – ja sam tvoja mlada zelena trava

 

verovao sam u Boga – Bog je u meni oživeo

verovao sam da sam Bog – Bog sam u Bogu postao

 

 

 

 

 

KO VERUJE U BOGA BOG JE

1315. dan
7. avgust 2008.

37021 - 37053

blaženstva

 

 

Bože Tii si jedini Bog.

 

Bože zato što si Tii jedini Bog i ja sam Bog.

 

Bože Tii si jedini pesnik i zato sam i ja jedini pesnik.

 

Bože Tii si nebo i zato sam i ja nebo.

 

Bože Tii si Tii i zato sam i ja Tii.

 

Bože Tii si ove reči koje pišem u hodu i zato sam ja ove reči koje pišem u hodu.

 

Bože Tii si jedan jedini jezik i zato pišem i pevam na jednom jedinom jeziku.

 

Bože Tii si jedno jedino srce i zato sam i ja jedno jedino srce.

 

Kada Tii kroz sva bića govoriš o sebi Tii govoriš o

meni i zato kada govorim o sebi ja govorim o Tebi.

 

Niko nije slab kao Tii i zato niko nije slabiji od mene.

 

Svako dete i svako mladunče je Tvoje i zato je svako dete i mladunče i moje.

 

Bože Tii si jedino naučno otkriće i zato sam i ja jedino naučno otkriće.

 

Bože Tii si prelepa leđa i još lepša guza ove žene u autobusu za Novi Sad.

 

Bože Tii prelaziš ovaj most preko Dunava.

 

Bože Tii si video sa kim sam se sve družio i šta sam sve radio u Novom Sadu.

 

Autobus prelazi most preko Dunava kod Beške. Vraćam se u Beograd.

Umorile su mi se oči. Sklopiću ih. Zbog njih sam i bio u Novom Sadu.

Slobodan Vratonjić će mi napraviti naočare za ulicu za kompjuter i za čitanje.

 

Žmurim. Odmaram oči.

 

Kroz prozor autobusa gledam kasnu sunčevu svetlost po poljima kukuruza.

 

Svetlost je sve slabija. Jenjava snaga dana.

 

biti je ljubiti

 

Bože sve je normalnije to što sam i ja Bog.

 

Bože volim Vitgenštajna i verujem da je i on Tebe voleo a rekao je i da treba

ćutati o onome o čemu se ne može govoriti i zato Te ne govorim nego Te pevam.

 

Toplo je veče u Beogradu. Žedan sam. Gladan sam. Usporio sam. Smešim se.

 

Ovo su žedna i slobodna blaženstva.

 

Bože kada Tii gledaš nečijim očima ja Te vidim na licu koje me gleda.

 

Ko veruje u Boga Bog je

 

jednostavno je samo to što je tako jednostavno

 

Bog je ko veruje da je Bog

 

Bog je ko je Bog

 

Bog je ko je Bog

 

Bog je ko je Bog

 

Bog je ko je Bog

 

Bože Tii si jedan jedini Miroslav Mandić i zato sam ja jedini Miroslav Mandić.

 

 

 

 

 

PRVA OLIMPIJADA U MIROSLAVU MANDIĆU

1316. dan
8. avgust 2008.

37054 - 37086

blaženstva

 

 

Uvek volim da vidim vetar u krošnjama.

 

Pre podne je. Juče sam završio jučerašnji dan. Danas tečem

današnjim. Čekam da sutra počne sutrašnji dan. Idem da se kupam.

 

Volim da se kupam u lišću koje gledam.

 

Neopisivost bezrazložne sreće koja me je

obuzela je zauvek sačuvana u ovoj neopisivosti.

 

Ja idem i pišem a Tii to čitaš deset godina kasnije.

Sto godina. Hiljadu godina. Milenijumima godina.

 

Lišće treperi na vetru a njegove senke šaraju po asfaltu ljudima i stvarima.

 

Nemam novac za stanarinu… smešim se… doći će novac… doći će.

 

Vetar i prepodnevna svetlost u toplom danu

načine od mene najnežnije stvorenje na svetu.

 

Zaboravio sam gaćice za kupanje. Kupaću se u običnim.

 

Šetam bosonog i tako milujem kičmu i mozak.

 

Uživam u travi koja je izbila između kamenih blokova keja po kome hodam.

 

On peca a njegova žena se sunča.

 

U vodi je bilo bajkoliko. Voda i ja u vodi. Sami a zajedno.

 

Biti je tako nežno.

 

Samo bivam – svakom je dobro.

 

Samo bivam – svemu je lepo.

 

Bog je stvorio svet da bi svet neprestano sebe stvarao.

 

Bog se raduje kada stvaram sebe Bogom. Njemu. Sebi. Tebi. Svima.

 

Stvaranje je bezazleno.

 

Volim da radujem Boga.

 

Bog se raduje kada kažem da sam ja Bog.

 

Kao dete sam voleo da maštam. Kao odrastao da stvaram i bivam to što sam stvorio.

 

Najbolji razlog za ovo što pišem je u tome što to pišem.

 

Stojim pred kućom broj 55 u ulici 27. marta. U njoj su živela četiri brata Nastasijevića

Živorad slikar

Momčilo pesnik

Slavomir književnik

Svetozar kompozitor

 

Kupio sam cveće škarica i šuškavac.

 

Kineski predsednik je upravo proglasio otvorenim 29. Olimpijske

igre u Pekingu. Prve u Miroslavu Mandiću. Daće Bog biće ih još dve. 

 

Naoblačilo se ali je još jako toplo.

 

... ulični prodavci se brzo pakuju zbog oluje koja se sprema… i počinje...

 

... svi trče... pokrivaju oči štiteći ih od prašine...

 

... počinje kiša... plačem od lepote bivanja... živote živi me!...

 

... duva... pljušti... sklonio sam se pod jednu nadstrešnicu...

... grmi... do mosta je još kilometar... kad prestane krenuću...

 

Krenuo sam. Pišem po kiši. Upravo pomislih da jednom

trideset dana gledam po sto crteža Lišća i tako napišem tekst

o toj prvoj desetogodišnjoj slici. Isto to da uradim sa Travama…

 

Pokupi to staklo. Pokupi sve. Pokupi to staklo.

govori stariji čistač ulica mlađem dok čiste posle oluje

 

 

 

 

 

BOG JE KO JE BOG

1317. dan
9. avgust 2008.

37087 - 37119

blaženstva

 

 

živa je živa umetnost

živa je živa umetnost

živa je umetnost 33

 

žao mi je što nema sunca ali i ovo kišno vreme je moje

vreme. kako kaže moja tetka dobro je za sovu i ševu

rekla mi je preko telefona prijateljica

 

Stojim pred mostom. Kiša pljušti. Sa svih strana se slivaju potoci vode.

 

je lvam treba radnika?

pita me već drugi čovek

 

Pljušti kiša. Slušam je i gledam kroz prozor. Pijem za vas radnici moji.

 

odavno nisam video ništa lepše napisano nego ovo nedovršeno

 

počnem i završim tu gde ponovo počnem

 

volim sve ono što me podstiče da volim

 

samo me gledaj

 

samo me gledaj kako pišem

 

samo me gledaj kako od ničega stvaram sve

 

samo me gledaj kako postajem ni iz čega

 

samo me gledaj kako nestajem

 

u tačku se pretvaram

 

nema me

 

niko

 

i

 

ništa

 

sam

 

Bog samo Bog

 

lepota

 

Bog samo Bog

 

dobrota

 

Bog samo Bog

 

nežne su mi usne

 

nema nikoga

 

to što nema nikoga me potvrđuje i potvrđuje nekoga

 

juče je počeo još jedan rat koji kao i svaki rat ubija tuđu decu zbog svoje dece

 

rate volim Te. prestani da ratuješ. odmori se. nemoj da joj služiš – ljubavi sebičnoj

 

ovo je ljubav za paralizovanu devojčicu u kolicima koju sam danas video

dok sam kupovao hleb i koju je majka milovala po obrazu čim bi zaplakala

 

ovo je pozdrav za Hazel – za koju sam malopre saznao – i moja želja da

Hazel pozdravi sva bića i da Hazel ljubavlju sva bića budu ljubljena – oduvek i zauvek

 

odavno nisam video ništa lepše napisano nego

 

Bog je ko je Bog

 

 

 

 

 

REČI I KURAC – ODMAH I BEZ ŠMINKE WORDS AND DICK – RIGHT AWAY AND WITHOUT MAKEUP

1319. dan
11. avgust 2008.

37120 - 37152

blaženstva

 

 

these are my words

ovo su moje reči

 

my english words

moje engleske reči

 

this is my dick

ovo je moj kurac

 

one simple God's dick

jedan jednostavan Božiji kurac

 

these words and this dick only try to stop actual war

ove reči i ovaj kurac samo pokušavaju da zaustave aktuelni rat

 

it is not possible in reality

to u stvarnosti nije moguće

 

but in the essence it is

ali u suštini jeste

 

naked words and naked body are innocence and childlike

gole reči i golo telo su nevine i bezazlene

 

with these words and this dick war can't exist

because this words and this dick are gentleness

sa ovim rečima i sa ovim kurcem rat ne može postojati jer su ove reči i ovaj kurac blagost

 

when i decided yesterday to put my dick on the internet

instead of picture of sky and water my first feeling was that

kada sam juče odlučio da stavim moje reči i kurac na internet umesto neba i vode moj osećaj je bio

 

my dick is the sky and water

moj kurac je nebo i voda

 

sky of piece

nebo mira

 

water of love

voda ljubavi

 

i was happy

bio sam srećan

 

empty and clean

prazan i čist

 

i felt thankfulness to God because i decided to put my dick on internet

osećao sam zahvalnost Bogu jer sam odlučio da stavim svoj kurac na internet

 

i really have feeling that i am a child

stvarno imam osećaj da sam dete

 

but during the night i was ashamed and even frightened from that

ali tokom noći bio sam postiđen pa čak i uplašen od toga

 

and in the early morning i decided i won't put this picture

a rano ujutru sam odlučio da neću staviti ovu sliku

 

but when i woke up i was sad

ali kad sam se probudio bio sam tužan

 

on one hand i was peaceful because i don't have to put it

s jedne strane sam bio miran jer je ne moram staviti

 

on the other hand i was without energy without freedom

s druge strane sam bio bez energije i neslobodan

 

sun was shining

sunce je sijalo

 

air was mild

vazduh je bio blag

 

and in one moment i decide

i u jednom trenutku sam odlučio

 

i put my dick as a blessing on the internet

da kao blaženstvo stavim svoj kurac na internet

 

i was happy again

ponovo sam bio srećan

 

decided to call Ivana Djokic-Saunderson who translates

my blessings on english every day on the internet to dictate

her all of my 33 today blessings in english which i don't know well

odlučio sam da nazovem Ivanu Đokić-Saunderson koja svaki dan prevodi moja blaženstva

na engleski da joj izdiktiram sva moja današnja 33 blaženstva na engleskom koji ne znam dobro

 

so this is it

i ovo je to

 

and in the end i would like to say to everybody

i na kraju bih voleo da kažem svima

 

thank you for your life

hvala vam na svom vašem životu

 

thank you Ivana for realizing this fast and for translating these english words into serbian

hvala Ivana za brzu realizaciju ovoga i za prevod ovih engleskih reči na srpski

 

i hope war is from this moment less

nadam se da je rat od ovog trenutka manji

 

 

 

 

 

40. PUT PO 33 DANA

1320. dan
12. avgust 2008.

37153 - 37185

blaženstva

 

 

Veći sam od Boga i zato sam manje Bog od Boga.

 

Bog me je stvorio kao i sva druga bića da se jebem Njemu za ljubav u slavu Njegovu.

 

Prljave reči su za mene najčistije.

 

Obične najuzvišenije.

 

Nekorisno najkorisnije.

 

Bezbrižnost najviša odgovornost.

 

Kupanje vodeno rudarenje

 

Iskupljenje neprestana radost.

 

Daleka prošlost je tek jučerašnjica.

 

Najudaljenije zvezde nervi pod kožom.

 

Sloboda u reči sloboda.

 

Voleo bih da pročitam još neku knjigu savremene filozofije.

 

Uživam u tome kako neko govori sebe.

 

Volim magarce. Volim konje.

 

ovo sam ja koji je juče stajao ispod električnih žica 

i sa uživanjem slušao i gledao četiri laste na žici

 

kako su bile lepe četiri laste

 

nešto su pričale

 

možda su govorile

ovo je onaj koji voli da nas gleda a ponekad i piše o nama

 

Volim kada me ogrebe granje grma pored kojeg prolazim.

 

Stvaranjem sam sam iako je stvaranje za sve.

 

Stvaranje je zabranjeno iako je spasonosno.

 

Volim misli koje misle u rečima i reči koje misle rečima.

 

Biljke se prožimaju sa svim biljnim u meni.

 

Spuštam se ulicom Tadeuša Košćuškog ka Dunavu.

 

dete sam

Bog sam

šta

zna

dete

ko

je

Bog

 

najveće otkriće je ko sam

 

najveće stvaranje je pevajuće

 

baš onako kako sam se do malopre kupao u Dunavu

 

ležao sam na suncu i kada sam primetio kako neprestano mislim raznežio

sam se nad mozgom koji neprestano misli. mislio sam o mislima. kako nastaju

misli? mislio sam kako je važno da ne mislim. da odmorim mozak. i ušao sam u vodu

 

na zidu piše

nisam dobro – dobra sam

 

Kada su govorili o Biću, grčki filozofi, su pretpostavljali imenice glagolima.

 

Hodam hodanjem. Život živim životom.

 

Jesam Bogom.

 

 

 

 

MIROSLAV – OSLOVILA ME JE

1321. dan
13. avgust 2008.

37186 - 37218

blaženstva

 

 

Sve se više ponavljam.

 

Sve je više vazduha.

 

Sve se jedno drugim upliće.

 

Sve se jedno u drugo uliva.

 

Sve nestaje jedno u drugom.

 

Licem samo napred.

 

Ceo svet je na mom dlanu.

 

Ne građenje. Da stvaranje.

 

Breskve. Lubenice.

 

Druga obala.

 

Galebovi na reci.

 

Ljubavlju svakog razumem.

 

Saosećam sa svima koji su u zatvorima slobode radi.

 

sloboda izvire iz njihovih srca

 

Na vrhovima cvetaju retki cvetovi.

 

izdrži

 

ovo je 37202. blaženstvo kojim se krećem ka 129600. blaženstvu

 

i ovim se blaženstvom odmičem i primičem

 

i dok odmičem i dok se primičem upadne mi kamenčić u sandalu

 

najvažnije niče iz svesti o sopstvenoj nevažnosti

 

stopalima po zemlji ka vodi Dunava u kojoj ću se

kupati i udisati vazduh obasjan sunčevom svetlošću

 

neka Te ove reči hrane zemljom. napijaju vodom.

nadišu vazduhom. i u Tebi sijaju svetlošću Božijom

 

ime jedne jedine pesme je jedna jedina pesma

 

u jednoj jedinoj pesmi se peva njeno ime

 

kao u vodi uživam i u pesmi. kao u pesmi uživam

i u vrapcu koji je pio vodu Dunava iz koga sam izlazio

 

Umetnost Boga je voleti sve.

 

Gledam – ljubim. Ljubiti je moj posao.

 

Miroslav

oslovila me je nepoznata žena na ulici

dok smo razgovarali setio sam je se – Branka Bak

 

Sam. Polako idem na popodnevno kupanje. Jako je

toplo. Gledamo se u oči jedan pas i ja. Više nisam sam.

 

Izašao iz Dunava – sve je dobro na ovom svetu.

poslao sam sms poruku Viktoriji Radič

 

Ptice lete u jatima. Sat na Patrijaršijskoj crkvi pokazuje 

pola osam. Preko pruge sve miriše na voz i gvožđe. Uskoro

će grožđe. Kada sam juče na uličnoj tezgi ugledao grožđe imao

sam osećaj da sam ga poslednji put jeo juče iako je to bilo još jesenas.

 

Izašla iz kanala – vidim sunce liči na jabuku.

poslala mi  je sms Viktorija Radič

 

Nosim lubenicu. Slast i zahvalnost.

 

 

 

 

 

IGRAM - POSVEĆENO ONOJ KOJA MI JE REKLA ONA TVOJA GOVNARIJA KOJU PIŠEŠ

1322. dan
14. avgust 2008.

37219 - 37251

blaženstva

 

 

Što ranije na kupanje. Što ranije u svetlost jutarnju.

 

Nivo Dunava opada i voda je svakoga dana toplija.

 

Posle nekoliko godina u kojima sam se samo kupao a to znači da sam

bio velika riba koja se polako kreće i uživa ove godine mi se pliva kraul.

 

Za desetak minuta ću krenuti na kupanje.

 

Volim da odrađujem neka blaženstva.

 

Da ih samo ispišem.

 

Popunim.

 

Da ničemu ne služe.

 

Da su samo tu.

 

Kao mnoge stvari.

 

Lepe u svojoj beznačajnosti.

 

Kao bilo koja cigla.

 

Neka od grana.

 

Dan u godini.

 

Neka godina u hiljadama godina.

 

Nečiji život među svim drugim životima.

 

Čujem svoje korake. Raznežim se nad savršenstvom svakodnevnog.

 

Običnost je najbožanskija crkva na Zemlji.

 

Neprestano sam u crkvi.

 

Dišem je. Pevam je.

 

Skroman čovek nosi mleko hleb i grožđe.

 

Crkva su svi ovi ljudi na ulici koji mi dolaze u susret.

 

Svačiji život je najvažniji.

 

Da nije ovog života ne bi bilo ni onog života.

 

Kada ne bi bilo ovih reči reči uopšte ne bi ni bilo.

 

Reč je Bog.

 

Kada ne bih bio reč ne bih bio ni Bog.

 

Kada ne bih bio Bog ne bih ni bio.

 

Kada Tii ne bih rekao da sam Bog izneverio bih Boga a Tebe bih lagao.

 

ja sam dete Božije i sin ovog prosjaka koji mi kaže

hvala sine hvala sine

 

Papir i olovka su velika igračka kojom se igram.

 

Igram – lepa mistička reč!

 

Devojčica u kolicima gleda kako pišem.

 

 

 

 

 

VEČERA ZA MILOMIRA

1323. dan
15. avgust 2008.

37252 - 37284

blaženstva

 

 

Reči ništa ne znače i samo žele da su tu.

 

Udario sam slepoočnicom o metalnu šipku.

 

Pio kafu i pojeo sladoled sa Marinom (Marina Dessau) i Minom Novčić.

 

Lišće žalosne vrbe mi prelazi preko lica.

 

Vrućina je. Hodam po suncu. Uskoro ću se kupati u Dunavu.

 

Dugo sam bio u vodi. Plivao kraul uzvodno. Opuštao se u vodenom hlebu nasušnom.

 

Mnogi ljudi su nadrkani.

 

Nadrkani niti jebu niti su jebani.

 

Nadrkani bi samo da budu nadrkani na drugog.

 

Malo sam se odmorio. Četkom sam oprao tepih

a mokrom krpom pod i sad idem na drugo kupanje.

 

Energija Svemira je u svakoj reči koju napišem.

 

Nisam plivao. Samo sam bio u vodi. Potapao se. Voleo vodom – vodom bio voljen.

 

Go do pojasa hodam ka mostu. Počinje da duva topao vetar.

Dobar uvod za blaženstva koja slede. Pričaću ih da čuju i laste.

 

Violeta i ja sedimo u kafani Orašac. Nazdravili smo.

Violeta vinom – ja pivom. Vetar je prošišao kroz baštu.

 

Dragi ljubazni konobar nas uslužuje. Osmehuje se iz daljine.

 

Dolazim – tiho kaže.

 

Lišće pada po stolovima.

 

Ova večera je slava Milomiru Mandiću i njegovom životu u Beogradu za

vreme Drugog svetskog rata i jednom putovanju po mestima zapadne Srbije

kada sam ga kao sedmogodišnjak pratio dok je prodavao gvožđarsku opremu.

 

Bila je to Srbija sredinom pedesetih godina prošlog veka.

 

Ova večera i ova bašta pod drvećem me podsećaju na te dane.

 

Ova večera je i moja ljubav za Milomira kojeg ove večeri nema već pedeset godina.

 

Na današnji dan se Milomir ubio u Šapcu. U tri

noću. Milomir je moja bol pretvorena u pesmu.

 

Konobar donosi pomfrit. Miriše topao krompir.

Violetu je već uhvatilo vino. Mene pomalo pivo.

 

Opija me i ovaj paradajz sa lukom – kaže Violeta.

 

Volim Violetu jer je Violeta kuća moja stara.

 

Volim Violetu i njeno gruzijsko poreklo.

 

Gruzijko moja živela mi Tii zauvek.

 

Pisanje je uzbudljivo jer je nepredvidljivo i slava

je svemu. I lišću koje nam neprestano pada po stolu.

 

Doneli su i pohovani sir. Tri parčeta sa listom

zelene salate na kojem je crvena ruža od paradajza.

 

Zaista bih voleo da svaki moj zalogaj od ove večeri bude posvećen gladnima.

 

Meni je bilo osam i po godina toga dana. Iznenada sam doživeo

i spoznao užasnu bol. Živeo sam je i nosio tih dana. Meseci. Godina.

Decenija. Moja umetnost je pesma i slava bolu koji se preobrazio u radost.

 

Slava smrti koja se preobrazila u život.

 

Živeo Milomire večni. Tvojom smrću će moja smrt biti radost a ne bol ljudima.

 

 

 

 

 

POSLE VEČERE

1324. dan
16. avgust 2008.

37285 - 37317

blaženstva

 

 

Izgubio snagu.

 

Spavam kao konj.

 

Kada sam se noćas vratio u stan posle divne večere sve sam povratio.

 

Tri puta sam povraćao.

 

Prethodnih dana su me iscrpele vrućine. Hodanja i plivanja.

 

Juče je bilo četrdeset stepeni a ja sam hodao po suncu. Dehidrirao sam.

 

Na večeri sam sa velikim zadovoljstvom odmah popio flašu

hladnog piva. Bio sam gladan i nisam ni primetio da sam se prejeo.

 

Danas sam potpuno bez snage.

 

Jutros sam jedva čekao da se otvori radnja i 

odmah sam otišao da kupim vodu i cedevitu.

 

Neprestano sam bio žedan i pilo mi se slatko.

 

Stalno sam spavao. Nisam išao ni na most.

 

Kasnije sam nacrtao pejzaž Ušća i fotografisao ga. Na

to sam stavio današnje prvo blaženstvo izgubio snagu.

 

Oko četiri po podne sam kupio litar i po soka od

breskve i litar i po vode. Supu od povrća. Pola lubenice.

 

Odmah sam pojeo pola lubenice koja mi je prijala.

 

Nastavio sam da spavam.

 

Oko pola sedam sam pojeo drugu polovinu. I nastavio da spavam.

 

Ne znam koliko je sada sati jer u mraku preko

telefona diktiram ova blaženstva mojoj Gruzijki.

 

Devet je – kaže Violeta.

 

Kada je malopre zazvonio telefon sanjao sam nešto što mi je prijalo.

 

Lečilo me.

 

Ponovo osećam žeđ.

 

Piću sok od breskve uz malo hleba.

 

Možda ću skuvati i supu.

 

Spava mi se.

 

Mazi mi se da bih se izlečio.

 

Preostala blaženstva ću napisati sam da bih mogao ispričati današnji dan do kraja.

 

Skuvao sam supu.

 

Prijala mi je ta topla supa.

 

Sa naporom sam gledao na televiziji emisiju o Seksualnoj zavisnosti od internet seksa.

 

Nemoćan sam.

 

Sam na svetu.

 

Spava mi se.

 

srce

 

 

 

 

 

 

 

I NA KRAJU PUN MESEC NA VRHU MOJE ULICE

1326. dan
18. avgust 2008.

37318 - 37350

blaženstva

 

 

Stomak se još muči. Povredio sam ga. Proći će.

 

Krhkiji sam od najveće krhkosti.

 

Nema kraja smiraju.

 

Kao ni zanosu.

 

Nema kraja pažljivosti.

 

Kao ni hrabrosti.

 

Nema kraja strpljivosti.

 

Kao ni odlučnosti.

 

Zampa di Leone se bori protiv neoliberalnog

kapitalizma, savremene umetnosti i aktivizma u kulturi.

 

Sunce mi prija. Radujem se kao konj.

 

sve zavisi od lepote u ovom blaženstvu

 

I od ramena ove devojke.

 

I od žene koja se sagnula i podigla papir po

kojem pišem jer mi je na raskrsnici ispao iz ruke.

 

Dobrota je najseksualnija.

 

Prepodne sam hodao deset kilometara a sada hodam drugih deset. Premorio sam se.

 

Želudac boluje.

 

Spuštanje Brankovom ulicom ka mostu u sunčano

predvečerje je uzbudljivo jer sunčevi zraci sijaju direktno u oči.

 

Vraćam se sa mosta. Napravio sam fotografiju. Bacio papiriće. Sada mi je lakše.

 

Video sam ih u prolazu a sada ih pišem tako su joj nežne grudi tako su joj nežne grudi.

 

Otkud toliko vazduha u mom želucu?

 

A i bojler ne radi već dva dana.

 

Jedan mladić trese majicu da sa nje sleti bubica.

 

Volim mističko i pesničko kod Vitgenštajna – volim Ludvig Vitgenštajna.

 

mistika je jednostavnost

 

mističko stvaralaštvo – jednostavno stvaralaštvo – stvaranje jednostavnosti

 

Slučajno ugledah devojčicu koja me je prva poljubila.

 

Prešao sam ulicu i gledam je izdaleka. Tiho plačem. Ljubav je muzika.

 

Kitovi prevaljuju plave daljine.

 

Žedan sam.

 

Što sam stariji sve više ljubim. Ljubim Devojčicinim prvim poljupcem.

 

Kupio sam lubenicu.

 

Ugrejaću vodu i opraću se u lavoru.

 

Ljubim da bih bio dostojan Njenog prvog poljupca.

 

 

 

 

 

JA STVORENOG

1327. dan
19. avgust 2008.

37351 - 37383

blaženstva

 

 

ja

centar

 

ja

lepota koja izvire

 

ja

supa u kesici. sapun. cedevita. pavlaka. breskve. kafa

 

ja

zameniću vodu cveću. skuvaću čaj. obrisaću ploču na frižideru. izneću prljav veš na sunce. opraću šporet

 

ja

ubo sam se na olovku kojom pišem

 

ja

dok kuvam supu

 

ja

mozak koji ljubi

 

ja

hleb učitelj – hlebne mrvice učiteljice

 

ja

detinjstvo čovečanstva

 

ja

teorije

 

ja

čina

 

ja

milovanja

 

ja

nežne šake na grubim tabanima

 

ja

sve veće uživanje u jeziku i sa jezikom

 

ja

oživljeni Svemir u svakom pogledu

 

ja

ramena krhkih devojaka

 

ja

stare štranke

 

ja

osušeno i stvrdnuto blato

 

ja

mleko svih bića

 

ja

mirisi siromašnih jela

 

ja

ljubav brojeva za reči i reči ljubavi za brojeve

 

ja

misterija misterije je da nema misterije

 

ja

cvet lokvanja

 

ja

talasa

 

ja

kuvanog paradajza

 

ja

kupine na morskim stenama

 

ja

evo baš ovog

 

ja

nečega što polako pluta površinom vode

 

ja

ljubav za bicikl i ljubav koju sam doživljavao na biciklu

 

ja

ovog udaha

 

ja

bezbrižnosti

 

ja

nesmišljenog

 

ja

ja

 

 

 

 

 

BOG ME JE STVORIO

1328. dan
20. avgust 2008.

37384 - 37416

blaženstva

 

 

Bog

Tii

 

Bog

moj život posle mog života

 

Bog

ime kojim sam Bog

 

Bog

ne biti Bog je izdajstvo Boga

 

Bog

ko ne želi da je Bog do volje mu je

 

Bog

spoznaja dobrote

 

Bog

svest dobrote

 

Bog

odanost dobrotom

 

Bog

ne postoji Svemir nego Bog

 

Bog

ono što drugom želim

 

Bog

Boga Tii dajem – sve sam Tii dao

 

Bog

ako sam i ja Bog onda je zaista svako Bog

 

Bog

ljubim – ne dokazujem

 

Bog

dete dečak – devojčica devojčurak

 

Bog

Milomir

 

Bog

Kaja

 

Bog

bluz

 

Bog

ubrzanje

 

Bog

usporavanje

 

Bog

sve što je ikada neko rekao da je Bog

 

Bog

ono što nikada niko ne bi ni pomislio da je Bog

 

Bog

radost zbog svakog ko je Bog

 

Bog

radost od Boga

 

Bog

radost Bogu

 

Bog

radost sa Bogom

 

Bog

hleb koji jedem. voda koju pijem. vazduh koji udišem. svetlost koju ljubim

 

Bog

osmeh kojim mi se Bog osmehuje

 

Bog

zatvorski prozor kroz koji sam gledao nebo

 

Bog

nove naočare

 

Bog

reč kojom pišem

 

Bog

stopala kojima plešem Boga

 

Bog

prsti kojima pišem Boga

 

Bog

ja

 

 

 

 

 

VIŠE IM IMENA NEĆU IZGOVARATI

1329. dan
21. avgust 2008.

37417 - 37449

blaženstva

 

 

Bog

ko ako ne ja – kada ako ne sada

 

Bog

upoznajem sebe

 

Bog

samo bih o Bogu jer sve jeste Bog

 

Školjke veličine šake plutaju površinom Dunava.

 

Voleo bih da više ničije ime u razgovoru ne spomenem u negativnom kontekstu.

ne uspeva mi baš – dopisao sam 14. decembra 2008. – ali ću nastaviti 

 

Kad god sam nekoga pominjao nisam želeo da ga povredim ili

negiram nego da ukažem na stvari koje za mene nisu prihvatljive.

 

To što radi i kako radi Pera Petrović za mene nije vredno.

 

Pominjem Peru Petrovića jer je on za mog sagovornika važan a za mene nije.

 

To što radi Pera Petrović se nekom podrazumeva a meni se to ne podrazumeva.

 

Peru Petrovića pominjem zato što ga moj sagovornik poznaje.

 

Peru Petrovića pominjem jer ga moj sagovornik voli

i ne može da zamisli da neko ne voli Peru Petrovića.

 

Ako neki drugi sagovornik ne poznaje Peru Petrovića ja ne pominjem

Peru Petrovića nego Đorđa Đorđevića koga moj sagovornik poznaje.

 

Ako ne poznaje ni Đorđa Đorđevića ja pominjem Pavla Pavlovića.

 

Ako neko ne poznaje ni Pavla Pavlovića ja pominjem Svetomira Svetomirovića.

 

Kada sam pominjao nečije ime činio sam to u žaru mišljenja i podrazumevao

sam da moj sagovornik više oseća taj žar koji preobražava nego ime koje pominjem.

 

Pominjao sam nečije ime da bih poznatim osvetlio nepoznato.

 

Biće mi teško da to više ne radim. Ali trudiću se.

 

U poslednjih nekoliko dana mi je dva puta uspelo.

 

Zastao bih. Prećutao. I rekao više neću da govorim ničije ime u negativnom kontekstu.

 

Voleo bih da pronađem neku tehniku koja će mi u tome pomoći.

 

Umesto da kažem to što radi Đorđe Đorđević

reći ću to što radi Ime Mu Prećutkujem nije dobro.

 

Ili. Umesto to što radi Pera Petrović reći ću to što radi Al Je Lepo Nečije Ime Prećutati.

 

Kada sam izgovarao nečije ime u negativnom kontekstu mnogima

to nije smetalo. Naprotiv. Jer su bili sa mnom u zanosu. U ekstazi.

 

Nekima je smetalo. Ali njima će tek sada smetati kad imena ne budem izgovarao.

 

Za par minuta idem na plivanje.

 

Plivanje je dobro.

 

Ako neko kaže da mu je nepodnošljiva ova vrućina meni je žao vrućine.

 

dragi su mi iako se sa njima ne slažem

 

i Pera Petrović i Đorđe Đorđević i Ćira Ćirić i Persa Persić i

 

malo se šalim da bih radošću zapamtio ovu odluku da

ničije ime više ne pominjem u negativnom kontekstu

 

Ako ipak nečije ime pomenem nadam se da ću

odmah reći Đorđe Đorđeviću želim Tii sve najbolje.

 

I Tebi Svetomire Svetomiroviću.

 

I Tebi vrućino voljena.

 

 

 

 

 

TEŠKO SPREMANJE – LAKO PISANJE

1330. dan
22. avgust 2008.

37450 - 37482

blaženstva

 

 

Konačno sam završio. Uz Violetinu pomoć.

 

Iz male sobe sam prebacio sva portfolia u veliku.

 

Iz predsoblja sam sve pakete s knjigama prebacio u malu sobu.

 

Iz male sam u predsoblje prebacio sto.

 

A u maloj je onda nastala velika pretumbacija!

 

Radove koji su bili natrpani uz jedan zid prebacio sam uz drugi.

 

Obrisao sam prašinu sa njih.

 

Bolje ih rasporedio.

 

Tepih iz velike sobe sam izbacio na terasu.

 

Tepih iz male sobe preneo u veliku.

 

Sada je sve čisto i spremno za subotnje i nedeljno pijanstvo.

 

Volim kada očistim i spremim stan.

 

Očistim i spremim sto.

 

Očistim i spremim svoja radna portfolia.

 

Očistim i spremim fajlove u kompjuteru.

 

Očistim se od svih zadataka i obaveza.

 

Pogotovu kada se očistim od briga.

 

Bezbrižnost je najveći posao.

 

Pažljivost najveće majstorstvo.

 

Usrećiti sebe. Usrećiti drugog.

 

O tome je reč.

 

Nisam bio prepodne da se kupam ali ovo spremanje je bilo kupanje.

 

Kupaću se predveče i sutra.

 

Možda poslednji put.

 

Nežno mislim na jesen i sva godišnja doba.

 

Još više mi se muzike.

 

Još više slaganja.

 

Lubenice su prošle. Uskoro će i breskve.

 

Grožđe je zaista već tu.

 

I šljiva ću malo.

 

I sve boje jeseni ću.

 

Pored kreveta mi je nekoliko novih knjiga.

 

Ovo blaženstvo me ljubi.

 

 

 

 

 

POVEROVATI STVARA VERU – VERA STVARA STVARANJE

1331. dan
23. avgust 2008.

37483 - 37515

blaženstva

 

 

Sve više me uzbuđuje sam život u životu samom.

 

Ljubav u ljubavi.

 

Reč u reči.

 

Ići. Sa Tobom biti. Eto šta je hodati.

 

Mozgom Te grlim. Srcem ljubim.

 

Ispustio sam vinsku čašu i ona se razbila.

 

Okačio sam znojavu majicu i štipaljka je pukla.

 

Ljubim znoj koji me obliva.

 

Da li je prepodnevno božanstveno kupanje bilo poslednje u ovoj godini?

 

Radujem se jer ću kupiti novu čašu. Radujem se jer ću

kupiti novu ikonicu Majke Božije koju ću nositi na grudima. 

 

Presvući ću oznojanu majicu. Obući ću onu na suncu osušenu.

 

Volim da se dam drugom.

 

Verujem samo onome ko se drugom da.

 

 

bič

je

put

 

 

 

put

je

ruža

 

 

 

ruža

je

reč

kojom

sam

 

 

tri dovoljne reči

 

ista nada za oboje

 

susret

 

drvo miriše na ružu

 

pevam za one koji u uvom trenutku umiru sami

 

ko umire sam iskupljuje svakog ko živi u strahu od smrti

 

 

s

a

s  a  m  a  s

a

m

 

 

krug okružuje samo one koji žele da budu krug

 

hteo bih nekoga da pozovem

 

nemam koga da pozovem

 

srcem pozivam sve i svakoga

 

onikojinikoganemajuimajumene

 

onikojinikoganemajuimajumene i same sebe jer im se divim čitavog života

 

kako je milo Bogu milo je kako

 

Tvoje srce je u mom srcu

 

Tii si moje reči

 

17:46:49h

u ovom trenu pomislih na Tebe Tanj

poslao sam sms koji je ostao bez odgovora

 

 

 

 

 

Stranice